Organizacija podataka

Osim tradicionalnih strukturiranih podataka u obliku datoteka i baza

podataka, sve se vie koriste i slabo strukturirani podaci kao to su razliite
vrste dokumenata, te multimedijalni podaci kao to su grafika, fotografija ,
zvuk i video zapisi.
Pored baza podataka stvaraju se baze znanja koje omoguuju prikaz znanja
u razliitim podrujima ljudske djelatnosti.
Podaci, informacije i znanje
Podatak- je skup prepoznatljivih znakova pisanih na odreeni medij (papir,
film, magnetni medij,...)
Elementarni podatak - simboliki je prikaz jednog obiljeja promatranog
objekta ( npr. podatak Biha nam prikazuje ime mjesta stanovanja neke
osobe)
Informacija ( obavijest) je injenica sa odreenim znaenjem. Ona donosi
novost, obavjetava o neem, otklanja neizvjesnost i openito slui kao
podloga za odluivanje. Njenu vrijednost odreuje primatelj. Informaciju
emo sauvati zapiemo li je u obliku podatka.
Znanje- je ureeni skup informacija nekog podruja
Kriptiranje je postupak kojim se izvorni tekst transformira u kriptirani
( ifrirani ) tekst.
Tekst se moe kriptirati u bazama podataka ili u prenosu podataka.

Organizacija podataka- Upravljanje podacima raunarom

Najvaniji element organizacije je baza podataka, a najnii element je bit.
Skup trajno pohranjenih podataka informacionog sistema se naziva bazom
podataka.
Baza podataka prua vie prednosti: mogunost lakeg pronalaenja
podataka po raznim kriterijima , veu brzinu pristupa podacima , laku
promjenu podataka, itd
Sistem za upravljanje bazom podataka (DBMS-) je softver koji dozvoljava
organizaciji da centralizira podatke, efikasno s njima upravlja i obezbjeuje
aplikacijama pristup do memorisanih podataka.
Postoje 4 elementa vezana za pojam baze podataka koje treba razmotriti:

1) Fiziki realitet baze podataka nalazi se na nekom fizikom ureaju

( obino disku) i koji ce naziva fizikom bazom podataka. Tu se nalaze
svi elementarni podaci koji su definisani samo jednom.
2) DBMS softver- softverski paket koji djeluje kao interfejs izmeu
aplikacionih programa i fizikih datoteka podataka
3) Aplikacioni program zahtjeva elemente podataka iz baze podataka
4) Rjenik podataka- automatizovana datoteka koja sadri definicije
elemenata podataka i karakteristike podataka kao to su upotreba,
fiziki nain predstavljanja, automatizaciju i zatitu. Veina rjenika
podataka su u potpunosti pasivni tj. oni samo izvjetavaju.

Datoteke u bazi podataka

U cilju efikasnije obrade podataka, podaci se grupiu u datoteke koje

predstavljaju skup istovrsnih podataka sa nekim zajednikim obiljejima.
Datoteke se mogu arhivirati na magnetnim ili optikim medijima i sastoje se
od skupa istovrsnih podataka ( slogova ili zapisa).
Datoteke se meusobno razlikuju prema sljedeim osobinama:
- vrsti odnosno tipu datoteke
- veliini datoteke
- brzini pristupa slogovima u datoteci
- ureenosti datoteke
- mogunosti povezivanja sa drugim dtotekama
Jedan primjer organizacije podataka u vidu datoteka je personalna
evidencija radnika zaposlenih npr. na fakultetu:
Datoteku ine sljedei podaci:
Prezime, oevo ime i ime radnika - identifikacioni (primarni) klju
Datum roenja
Radno mjesto sekundarni ( strani) klju
Struna sprema atribut koji moe biti klju za druge datoteke
Radni sta
Fond asova
ifra nastavno ili nenastavno osoblje
Pol - atribut koji moe biti klju za druge datoteke
Datum zaposlenja
Atribut poblie govori o nekom objektu ( npr srtunoj spremi uposlenika)

Atribut ili skup atributa kojim se jednoznano moe identificirati svaki slog u
datoteci se naziva kljuem.

Organizacija datoteka
Datoteke se dijele prema metodi adresiranja slogova.
Organizacija datoteka moe biti:
-

slijedna ( sekvencijalna) datoteka

direktna ( relativna) datoteka
indeksna datoteka

Slijedna ( sekvencijalna) datoteka

Sekvencijalna organizacija datoteka predstavlja najjednostavniji oblik
organizacije prema kojem se slogovi smjetaju tj. zapiuju u memoriju u bilo
kojem (sortiranom ili nesortiranom) redoslijedu. U ovom sluaju se slogovi
upisuju jedan do drugog,redoslijedom dolaska.
Sljedei slog se upisuje na adresu neposredno iza prethodnog sloga.
U obradi se slogovi obrauju istim redoslijedom.
Slijedna datoteka moe biti organizirana kao fizika ili logiki slijedna.
Obrada se moe znatno ubrzati ako se slogovi slijedne datoteke poredaju
( sortiraju ) po kljuu, a zatim grupno obrauju vie slogova.
Na magnetnim memorijama, koje omoguuju samo sekvencijalni pristup
podacima, ovo je jedini mogui oblik organizacije datoteka.

Direktna ( relativna ) datoteka

U direktnoj datoteci, slogovi se pohranjuju na relativnim adresama poevi
od relativne adrese 1 do adrese n.
NPR: na relativnoj adresi 28 naiemo slog sa kljuem 28.
U ovom primjeru vrijedi slijedee adresa= klju.
U praksi se rijetko susreu kljuevi ije vrijednosti poinju sa 1 i ija je
razdioba ( podjela ) pravilna.
Problem se rjeava tako to klju transformiramo u adresu pogodnom
matematikom operacijom:
adresa=f(klju)
Metoda transformacije kljua u adresu omoguuje direktan pristup svakom
slogu datoteke.
Osnovna obiljeja direktne organizacije datoteka su:

1) postojanje algoritamske ( pogodne funkcije) veze izmeu fizike adrese i

kljua sloga
2) Direktan pristup slogovima datoteke se postie bez prethodnog
pretraivanja datoteke indeksa.
3) Svaki novi slog ima unaprijed obezbjeenu lokaciju u memoriji, to
omoguava optimalno iskoritenje memorijskih kapaciteta
4) Ukoliko doe do eventualnog preklapanja adresa, novi slog se
automatski upisuje u rezervno podruje
Indeksna datoteka
Indeksna organizacija datoteka omoguava direktan pristup odreenom
slogu u datoteci. Indeksna datoteka se sastoji od indeksnog podruja i
podruja slogova.
Svaki upis u indeksu sadri klju jednog sloga podataka i fiziku adresu na
kojoj je slog arhiviran na disku.
Uspostavljanje odnosa izmeu kljua i fizike adrese sloga u memoriji naziva
se indeksom.
Pronalaenje slogova uvijek poinje od indeksa, pronalaenjem adrese sloga,
a nastavlja se u podruju slogova pronalaenjem sloga na dobivenoj adresi.

Operacije nad datotekama

Datoteka je apstraktna struktura podataka. Potpuna definicija

datoteka mogua je ukoliko se precizno definiraju operacije nad
datotekama. Operacijski sustav preko sistemskih poziva
omoguava operacije nad datotekama. Slijedi opis est osnovnih
operacija nad datotekama:

Stvaranje datoteke (create). Kod stvaranja datoteke potrebna

su dva koraka. Prvo, mora se pronai mjesto za datoteku u
sustav datoteka. Postupak odabira mjesta za pohranu datoteke
posebno e se obraditi. Drugo, mora se napraviti zapis o
datoteci u sustavu direktorija. Taj zapis sadri ime i lokaciju
datoteke.

Upis u datoteku (write). Upis u datoteku izvodi se pomou

posebnog sistemskog poziva kojem se specificira ime datoteke
kao i informacije koje se u datoteku upisuju. Pomou imena
datoteke, operacijski sustav pretrauje sustav direktorija i
pronalazi lokaciju datoteke. Sustav mora imati upisni
pokaziva (write pointer) koji pokazuje na lokaciju na koju se
moe izvesti sljedei upis. Ovaj pokaziva se mijenja nakon
svakog upisa.
itanje datoteke (read). itanje datoteke takoer se ostvaruje
pomou sistemskog poziva kojem se specificira ime datoteke
kao i lokacija gdje u radnu memoriju se upisuje sljedei blok
datoteke. Ponovo operacijski sustav pretrauje sustav
direktorija kako bi se pronala lokacija datoteke. Sustav ima
pokaziva za itanje (read pointer) koji pokazuje na mjesto u
datoteci gdje se izvodi sljedee itanje. Ovaj pokaziva se
mijenja nakon svakog itanja. Budui se openito iz datoteke ili
ita ili pie sustav koristi jedinstven pokaziva za itanje i
pisanje tzv. pokaziva tekue pozicije (current file position
pointer). Tako operacija itanja i pisanja koristi isti pokaziva,
ime je postignuta uteda u memorijskom prostoru kao i
jednostavnost sustava.
Postavljanje unutar datoteke (reposition within a file).
Sustav pretrauje direktorij kako bi pronaao lokaciju datoteke
i pokaziva tekue pozicije koji se postavlja na odreenu
zadanu vrijednost. Postavljanje unutar datoteke ne zahtjeva
praktiki nikakvu U/I aktivnost. Ova operacija poznata je pod
nazivom pretraivanje (seek).
Brisanje datoteke (delete). Za brisanje datoteke pretrauje se
direktorij i pronalazi datoteka. Oslobaa se prostor koji je
datoteka zauzimala i brie se ime datoteke iz direktorija.
Kraenje datoteke (truncating). Postoje situacije kada
korisnik eli izbrisati sadraj datoteke ali ostaviti ime i atribute
datoteke. Umjesto brisanja i stvaranja nove datoteke s istim
imenom i atributima, postavlja se veliina datoteke na nulu.

Navedenih est osnovnih operacija predstavljaju minimum

funkcija koje operacijski sustav mora podravati. Obino se
susreu i dodatne operacije kao npr. dodavanje datoteci novih

informacija (append) ili promjena naziva datoteke (rename).

Spomenutim osnovnim operacijama realiziraju se druge operacije
nad datotekama. Tako npr. kopiranje sadraja datoteke ostvaruje
se stvaranjem nove datoteke, itanjem sadraja stare datoteke i
upisom istog u novu.
Veina operacija s datotekama zahtijevaju pretraivanje
direktorija. U cilju izbjegavanja uestalih pretraivanja direktorija
sustav obino otvara datoteku sistemskim pozivom open.
Operacijski sustav ima tablicu u kojoj pohranjuje podatke o
otvorenim datotekama (open file table). Kada se pristupa
otvorenim datotekama, ne pretrauje se direktorij, nego se
pristupa tablici otvorenih datoteka. Po zavretku koritenja
datoteke ona se zatvara, sistemskim pozivom close, te je
operacijski sustav izbacuje iz tablice otvorenih datoteka.
Mogu se nabrojiti neke informacije vezane uz otvorene datoteke
koje je potrebno pratiti:

Pokaziva na datoteku (file pointer). Kod sistema koji ne

biljee pomak unutar datoteke (file offset) kao sastavni dio
sistemskih poziva itaj i pii, mora se biljeiti posljednja
lokacija zapisa/itanja u obliku pokazivaa tekue pozicije.
Ovaj pokaziva jedinstven je svakom procesu koji koristi
datoteku i zato se mora posebno biljeiti neovisno o atributima
datoteke zapisanim na disku.
Brojilo otvorenih datoteka. Po zavretku koritenja datoteke
od strane svih procesa operacijski sustav izbacuje datoteku iz
sistemske tablice otvorenih datoteka oslobaajui mjesto za
novu datoteku. U suprotnom moe se dogoditi da se napuni
sistemska tablica datoteka, te da nema mjesta za novo otvorene
datoteke. Budui da je potrebno ekati da svi procesi zatvore
odreenu datoteku brojilo otvorenih datoteka osigurava
informaciju o broju procesa koji koriste datoteku. Kada je
vrijednost brojila nula, ni jedan proces ne koristi datoteku i
ona se moe izbaciti iz sistemske tablice otvorenih datoteka.
Pozicija datoteke na disku. Informacije potrebne za
pronalaenje datoteku na disku dre se u radnoj memoriji iz
razloga da se ubrza pristup datoteci.

RAZVOJ OBRADE PODATAKA

Moemo pratiti kroz:
1.
2.
3.
4.

Runu obradu
Mehaniku obradu
Obradu pomou kartinih ureaja
Elektroniku obradu

1. RUNA OBRADA PODATAKA

Prve rune obrade podataka javljaju se jo u stara vremena, pa
tako su se nekad podaci zapisivali na stjenama (peine), kasnije ne
glinenim ploicama(Babilon), u starom Egiptu poinje se koristiti za
pohranu podataka papirus.
Za raunanje koristili su se prsti na ruci (Rim), kamenii, zarezi na
ibama i slino.
Prvo runo raunalo bilo je abak (abakus), prije otprilike 5000.
godina u Kini.
2. MEHANIKA OBRADA PODATAKA
U srednjem vijeku javljaju se mehaniki strojevi za raunanje
(Pascal, Leibniz), pa tako u 17. stoljeu (Njemaka) javlja se prvi
raunski stroj koji je izvodio osnovne raunske operacije s pomou
nazubljenih kotaia (10 zubaca svaki kotai).
U 18. stoljeu pojavljuje se prva pisaa maina (za obradu teksta).
3. OBRADA PODATAKA POMOU KARTINIH UREAJA
Za obradu podataka krajem 19. stoljea koriste se buene trake i
kartice.
1890. godine za obradu popisa stanovnitva u SAD-u koristi se
elektromehaniki stroj s papirnatim buenim karticama (ubrzao
obradu).

Buena traka u 19. i 20. stoljeu korisit sekod tkalakih strojeva, a

u 20. stoljeu kod PT prometa.
4. ELEKTRONIKA OBRADA PODATAKA
Nagli razvoj elektronike obrade podataka odvija se tokom drugog
svjetskog rata (1941. godine relejno elektro-mehaniko raunalo Z3,
1944. godine prvo veliko elektro-mehaniko raunalo MARK 1,
1945. godine prvo elektroniko raunalo ENIAC), a nakon rata
javljaju se raunala za komercijalne potrebe (1951. godine
UNIVAC).