Eksploatacija I Održavanje - Predavanje 12 - Sigurnost Tehničkih Sistema, Procjena Kritičnosti Dijelova Sistema

Proizvodno mašinstvo – MASTER studije
EKSPLOATACIJA I ODRŽAVANJE
(M1EO)
Predavanje 12
Sigurnost tehničkih sistema, procjena kritičnosti dijelova tehničkih
sistema, zaštita na radu u održavanju
Katedra za hidro i termoenergetiku Docent dr Dejan Branković

Uža naučna oblast: Montažne tehnologije i održavanje
2021/2022
Sigurnost tehničkih sistema, procjena kritičnosti ...
Sadržaj predavanja:
1. Osnovni pojmovi 7. Opasnosti, štetnosti i rizici na radnom
2. Rizik – osnovni faktor mjestu
narušavanja sigurnosti
8. Sredstva za ličnu zaštitu na radu
3. Upravljanje/menadžment
rizikom 9. Higijena na radnom mjestu
4. Primjer određivanja stepena 10. Prva pomoć na radnom mjestu
kritičnosti u procesnoj industriji
11. Karakteristike ZNR u održavanju
5. Osnovni pojmovi iz ZNR
6. Zakonski propisi iz oblasti ZNR 12. Pitanja za provjeru znanja
1. Osnovni pojmovi
Sigurnost tehničkog sistema
... je sposobnost objekta da u radu i pri otkazu ne izaziva
negativne posljedice po život i zdravlje ljudi kao i po okolinu.
... predstavlja odsustvo neprihvatljivog rizika (individualnih

povreda).
... je osobina sistema da svojim otkazom neće ugroziti radne

sposobnosti ili oštetiti druge sisteme ili osobe sa kojima zajedno
ostvaruje radnu funkciju.
1. Osnovni pojmovi
Elementi značajni za vršenje funkcije cilja
... su elementi koji nisu sigurni, pri čemu pojava vrste otkaza ima
uticaj na vršenje funkcije cilja, a koji zahtijevaju kontrolu da bi se
postigao poslovni cilj. Posljedice otkaza ovog tipa mogu imati
značajan uticaj na prihod, troškove održavanja, radnu sposobnost,
ugled, komunalne koristi i sl.
Rizik
... predstavlja kombinaciju mogućnosti pojave nekih neželjenih
otkaza i njihovih posljedica u datom sistemu.
2. Rizik – osnovni faktor narušavanja sigurnosti
2.1. Rizik - definicija
... kompleksna osobina kojom se istovremeno opisuje

vjerovatnoća nastanka štetnih događaja i očekivana veličina
posledice tih događaja u zaokruženom sistemu i tokom utvrđene
dužine vremenskog intervala ili tokom neke određene misije;
... mjera vjerovatnoće da će se štetne posljedice po život, zdravlje,

svojinu i/ili životnu sredinu javiti kao rezultat neke određene
opasnosti;
... mogućnost gubitka ili povrede, ili izlaganje takvoj mogućnosti.

2.2. Sistemsko shvatanje rizika
Sa stanovišta sistemske analize zahtjevani kvalitet sistema

predstavlja željeni ishod funkcionisanja sistema. Sva odstupanja
od zahtjevanog kvaliteta, kao nepoželjna, tretiraju se kao šteta,
odnosno gubitak sistema.
Na promene parametara sistema izazvane spoljašnim i/ili
unutrašnjim poremećajima, sistem može da reaguje na tri načina:
▪ smanjivanjem kvaliteta;
▪ zadržavanjem kvaliteta;
▪ povećanjem kvaliteta.
Promjena kvaliteta u smislu povećanja kvaliteta predstavlja

preferentnu promjenu, dok promjena u smislu njegovog
smanjivanja predstavlja nepreferentnu promjenu. O preferentnosti
promjene kvaliteta sudi se na osnovu promjena pokazatelja
kvaliteta. Sva stanja narušenog kvaliteta, odnosno stanja
nepreferentne promjene kvaliteta sistema su stanja otkaza
sistema. Otkazno stanje je jedan od elemenata lanca događaja.
Krajnji rezultat otkaza sistema su gubici u sistemu.
Gubitak može biti:
▪ narušavanje performansi sistema,
▪ ugrožavanje materijalnih dobara i prirodnih vrijednosti,
▪ ugrožavanje bezbjednosti i zdravlja ljudi,
▪ narušavanje ekološke ravnoteže,
▪ dobit manja od očekivane, tj. svako odstupanje atributa kvaliteta od
unaprijed definisanih vrijednosti.
Gubitak sistema mogu da izazovu različiti događaji. Realizacija

događaja, često, nije posljedica pojedinačnih uzroka, već rezultat
pojave i razvoja uzročnog lanca događaja.
Lanac događaja čine sljedeći događaji:

▪ otkaz pojedinih elemenata sistema (unutrašnji poremećaji) i/ili
nedozvoljeni spoljašnji poremećaji;
▪ pojava faktora opasnosti na neočekivanom mjestu i/ili u neočekivano
vrijeme;
▪ neispravnost ili nepostojanje zaštitnih sredstava i/ili neadekvatno
ponašanje (novi otkazi) elemenata sistema u novim uslovima
funkcionisanja;
▪ dejstvo faktora opasnosti na nezaštićene elemente sistema ili okruženja.
2.3. Karakteristična stanja sistema
Poremećaj
Поремећај
Стања деградације
Stanje degradacijeсистема
sistema
Ravnotežno
Равнотежно
Стање
Stanjeопасности
opasnosti Стање
Stanjeризика
rizika Стање
Stanje отказа
otkaza
стање/простор
stanje/sigurnost
Poremećaj (smetnja, perturbacija) je unutrašnje ili spoljašnje dejstvo

slučajnog karaktera koje može da promjeni ponašanje sistema. Postoji:
▪ Unutrašnji poremećaj u sistemu – npr. kratak spoj u električnoj instalaciji,
otkaz ventila za regulaciju pritiska ili temperature, požar, zamor, bolest, štrajk...
▪ Spoljašnji poremaćaji - nedostatak energenata, promene na tržištu roba,
socijalni nemiri, elementarne nepogode...
Reakcija sistema na spoljašnji/unutrašnji poremećaj može biti dvojaka:

▪ Ostanak u ravnotežnom stanju – sistem apsorbuje poremećaje,
▪ Prelazak u stanje opasnosti.
Stanje opasnosti (ili opasnost) je stanje sistema sa potencijalom
da izazove povredu ili štetu.
Opasnost nastaje usljed gubitka kontrole nad energetskim,
materijalnim i/ili informacionim tokovima u sistemu.
Poremećaj koji sistem prevodi u stanje opasnosti, može biti
kompenzovan ili praćen nekontrolisanim oslobađanjem
energetskih i/ili materijalnih potencijala, tj. pojavom faktora
opasnosti.
Prostor u kome se osjeća uticaj faktora opasnosti naziva se polje
dejstva.
Za realizaciju opasnosti
potrebno je da postoje:
▪ izvor opasnosti;
▪ potencijalna žrtva (ljudi,
objekti, priroda, procesi);
▪ situacija za nastanak štete.
Stanje rizika (ili rizik) sistema nastaje kada se u polju dejstva

faktora opasnosti nađu nezaštićeni elementi sistema i/ili
okruženja. To znači da rizik nastaje pri realizaciji opasnosti.
Za postojanje rizika potrebno je sljedeće:
▪ izvor opasnosti;
▪ izloženost ljudi, objekata, prirode, procesa delovanju
faktora opasnosti;
▪ ranjivost, odnosno povredivost ljudi, objekata, prirode,
procesa usled izloženosti dejstvu faktora opasnosti (zbog
nepostojanja ili neadekvatne zaštite). Ilustracija postojanja rizika
Оpasnost (А), Ranjivost (B), Rizik A  B
S obzirom da je rizičan događaj moguća posljedica stanja rizika i da izaziva
gubitak sistema, definicija rizika u odnosu na kvalitet glasi:
Rizik je stanje u kome postoji mogućnost pojave nepreferentne promjene
zahtevanog kvaliteta sistema.
Mjera mogućnosti pojave nepreferentne
promene zahtevanog kvaliteta sistema je
verovatnoća rizičnog događaja.
Mjera mogućih nepreferentnih odstupanja od
zahtevanog kvaliteta predstavlja meru gubitka.
Ilustracija realizacije rizika
Оpasnost (А), Kvalitet (B), Otkaz/gubitak A  B
2.4. Stepen i očekivana vrijednost rizika
Stepen rizika se odnosi na vjerovatnoću pojave rizičnog događaja.

Pretpostavka je da je događaj „rizičniji“ ukoliko je njegova
vjerovatnoća veća. Za povezivanje vjerovatnoće i mjere gubitka
koristi se pojam očekivane vrijednosti rizika.
Očekivana vrijednost rizika predstavlja proizvod vjerovatnoće

rizičnog događaja (Prd) i mjere njime izazvanog gubitka (G).
R = Prd  G
Očekivana vrijednost rizika se u praksi naziva rizik.
2.5. Prihvatljivost rizika
Prihvatljiv je onaj rizik kojim se može upravljati pod određenim

uslovima predviđenim propisima.
log Prd
R = Prd  G
Неприхватљив
Neprihvatljiv
ризик
Гр
rizik
ан
ичн
аоб
ла
Прихватљив
ст
Prihvatljiv
ризик
rizik
Farmerov dijagram log G

2.5. Prihvatljivost rizika
ALARP metoda Zona neprihvatljivog rizika (rizik ne

može biti opravdan ni u kom
As Low As Reasonaly Practicable slučaju)
nisko koliko je praktično moguće.
De Manifestus linija rizika
Rizik je prihvatljiv ako je cijena

Zona u kojoj važi ALARP redukcije razlika u velikoj disproporciji
(rizik se prihvata samo ako postoji sa postignutim poboljšanjem
korist od toga) bezbjednosti
De Minimus linija rizika

Zona prihvatljivog rizika (nema
potrebe za dokazivanjem
opravdanosti po principu ALARP)
2.6. Klasifikacija rizika
Postoje brojne klasifikacije rizika.
Prema karakteru gubitka postoje:
▪ finansijski rizici - koji se neposredno ispoljavaju kao finansijski gubitak;
▪ nefinansijski rizici - koji se neposredno ispoljavaju kao druga vrsta
gubitaka.
Prema reakciji na promjene, rizici mogu biti:

▪ dinamički - rizici koji su rezultat prilagođavanja promjenama (u
ekonomiji, tehnologiji, zahtjevima potrošača);
▪ statički - rizici koji ne predstavljaju odgovor na promjene (npr. prirodni
rizici).
2.6. Klasifikacija rizika
Prema nivou upravljanja, rizici mogu biti:
▪ rizici planiranja - rizici koji se javljaju u fazi planiranja upravljanja;
▪ operativni rizici - rizici koji prate fazu operativnog upravljanja.
Prema objektu rizika postoje:

▪ individualni rizici - u kojima je čovjek objekat rizika;
▪ socijalni rizici - koji se odnose na socijalne grupe,
▪ tehnički rizici - koji se ispoljavaju u tehničkim sistemima i objektima,
▪ ekološki rizici - čijom se materijalizacijom narušava ekološka ravnoteža,
▪ ekonomski rizici - u kojima se materijalni resursi javljaju kao objekat
rizika a koji se neposredno ispoljavaju kao finansijski gubitak.
3. Upravljanje/menadžment rizikom
Menadžment rizikom predstavlja korišćenje pravila menadžmenta
i određenih procedura s ciljem identifikacije, sprovođenja analize,
davanja ocjene ili procjene rizika, kao i njegovog tretiranja i
praćenja odnosno izvještavanja.
Menadžment rizikom je proces aktivnog donošenja odluka kojima

se izbjegavaju problemi prije nego što oni iskrsnu.
Menadžment se može definisati i kao aktivnost kojom se vrše

određene funkcije s ciljem da se na efikasan način obezbjede,
rasporede i iskoriste ljudski napori i fizički resursi u cilju postizanja
određenog cilja, adaptacije na promjene ili planiranja budućnosti.
3.1. Faze upravljanja rizikom:
▪ Uspostavljanje okvira/okruženja
▪ Procjena rizika
A. Identifikacija rizika
B. Analiza rizika
C. Ocjena rizika
▪ Tretman rizika
Menadžment rizika po ISO 31000

▪ Uspostavljanje okvira/okruženja
Okvir predstavlja djelokrug u kojem će se identifikovati i analizirati rizici. Okvir
čini:
• identifikacija zainteresovanih strana,
• razumijevanje ciljeva, razumijevanje izlaza iz projekta,
• definisanje područja sa granicama aktivnosti djelovanja menadžmenta
rizikom,
• definisanje veza i eventualnih preklapanja sa drugim projektima,
• organizaciona i strateška ograničenja i slično.
Za okvir je od posebne važnosti da bude dobro komuniciran prema svim
učesnicima u procjeni rizika kao i da bude stalno pod nadzorom i
preispitivanjem.
▪ Procjena rizika
Procjenu rizika čine sljedeće aktivnosti: identifikacija rizika, analiza rizika i
ocjena rizika.
A. Identifikacija rizika
... se odnosi na identifikaciju rizičnih događaja koji mogu ugroziti odvijanje
aktivnosti za ostvarenje cilja ili ostvarenje samog cilja (troškovi, vrijeme,
kvalitet, statutarna i zakonska usaglašenost, sigurnost, odgovornost,
bezbjednost, zaštita zdravlja, zaštita okoline i slično). Kada je riječ o
identifikaciji bitno je identifikovati izvore rizika kada je u pitanju uvođenje
menadžmenta sistema kvalitetom.
▪ Procjena rizika
ocjena rizika.
B. Analiza rizika
... generiše informacije na osnovu kojih se vrši ocjenjivanje rizika. Analiziranje
rizika se vrši prema unaprijed definisanoj metodologiji i alatima. Procesom
analize rizika se identifikuje vjerovatnoća i obim proisteklih neželjenih
posljedica. Postoji veliki broj metoda za analizu rizika ali se najčešće koriste:
• analiza načina, efekata (i kritičnosti) otkaza (FMEA i/ili FMECA)
• analiza stabla neispravnosti (otkaza) (FTA).
▪ Procjena rizika
ocjena rizika.
C. Ocjena rizika
... je korak u kom se na osnovu unaprijed određenih kriterijuma vrši ocjenjivanje rizika.
Prilikom ove analize, potrebno je definisati ocjene vjerovatnoće događaja, ozbiljnosti
posljedice događaja – efekat, kao i mogućnost detektovanja. Prilikom analize moguće su
različite varijacije i definisanje ovih ocjena u različitim rasponima.
▪ Tretman rizika
... se bavi mjerama za smanjenjem ili eliminisanjem rizika.
Tretman rizika uključuje ciklični proces koji obuhvata:
• procjenu tretmana rizika,
• odlučivanje o tome da li su dozvoljeni nivoi rizika tolerantni,
• ako nije podnošljiv, stvaranje novog tretmana rizika,
• procjenu efikasnosti tog tretmana.
Postoje brojne opcije smanjivanja rizika:
• konstrukcijom modela,
• uputstvom,
• obukom,
• preventivnim aktivnostima ...
3.2. Metode za analizu rizika
3.2.1. Analiza načina (oblika) i efekata otkaza – FMEA (Failure

Modes and Effects Analysis)
Alternativni naziv metode je FMECA (Failure Modes, Effects, and Criticality
Analysis).
FMECA je u osnovi ista kao metoda FMEA, osim što uključuje i analizu
kritičnosti otkaza. Predstavlja alat za procjenu načina i efekata potencijalnih
otkaza podsistema, sklopova, komponenti ili funkcija.
Cilj metode - identifikovanje otkaza koji mogu nepovoljno uticati na
pouzdanost cijelog sistema.
3.2.1. Analiza načina (oblika) i efekata otkaza – FMEA
(Failure Modes and Effects Analysis)
FMEA je tehnika koja daje odgovor na pitanja:
• Šta može da otkaže?
• Kako otkazuje?
• Koliko često će da otkazuje?
• Koji su efekti otkaza?
• Koje su posljedice otkaza po pouzdanost/sigurnost?
FMEA je u praksi najviše korišćena analiza. Najčešće se koristi u početnim

fazama razvoja da bi se osiguralo da svi potencijalni otkazi budu uočeni i
eliminisani na vrijeme. FMEA je primjenljiva na svaki sistem, i na bilo koji
željeni nivo detaljnosti – sistem, podsistem, sklop ili komponentu.
3.2.1. FMEA – osnovni pojmovi
• Otkaz (Failure) - odstupanje od planirane funkcije ili ponašanja;
nemogućnost sistema, podsistema ili komponente da obave potrebnu
funkciju.
• Način (oblik) otkaza (Failure mode) - način na koji element otkazuje; oblik
ili stanje elementa u kome se element nalazi poslije otkaza.
• Uzrok otkaza (Failure cause) - proces ili mehanizam odgovoran za
pokretanje otkaza. Procesi koji mogu prouzrokovati otkaz komponente su
npr. fizički otkaz, mana u modelu, defekt u proizvodnji, uticaj okoline...
• Efekat otkaza (Failure effect) - posljedica otkaza na funkcionisanje ili
status elementa i sistema.
3.2.1. FMEA
koncept
3.2.1. FMEA – pristupi
Funkcionalni pristup Strukturni pristup

3.2.1. FMEA – procedura

A. Formirati tim,
B. Utvrditi pravila i uloge,
C. Prikupiti i proučiti relevantne informacije,
D. Identifikovati komponente ili procese koji će se analizirati,
E. Identifikovati načine, efekte, uzroke i akcije za svaku komponentu ili proces,
F. Ocijeniti rizik komponente (analizom),
G. Odrediti prioritet korektivnih aktivnosti,
H. Izvesti korektivne akcije i ponovo ocijeniti rizik,
I. Proslijediti, napraviti izvještaj i povremeno ponavljati postupak, ako je potrebno.
3.2.1. FMEA – procedura

D. Identifikovati komponente ili procese koji će se analizirati,
• Opredijeliti se za funkcionalni ili strukturni pristup.
E. Identifikovati načine, efekte, uzroke i akcije za svaku komponentu ili
proces,
• Napraviti blok dijagram proizvoda ili procesa.
• Popuniti FMEA radni list.
F. Ocijeniti rizik komponente (analizom),
• Odrediti elemente koji definišu: ozbiljnost, pojavljivanje,detektovanje.
G. Odrediti prioritet korektivnih aktivnosti.
3.2.1. FMEA – prednosti i nedostaci
Prednosti: Nedostaci:
▪ Lako se razumije i izvodi; ▪ Fokusira se prije na pojedinačna stanja otkaza
nego na njihovu kombinaciju;
▪ Relativno je jeftina za izvođenje, a daje
značajne rezultate; ▪ Ne identifikuje hazarde koji se ne odnose na
stanja otkaza;
▪ Obezbeđuje temeljnost u analizi;
▪ Obezbeđuje ograničeno ispitivanje ljudske
▪ Obezbeđuje osnovu za predviđanje greške;
pouzdanosti elemenata koji se analiziraju;
▪ Zahtjeva ekspertizu za proces ili proizvod koji
▪ Postoji veliki broj softvera za FMEA. se analizira.
3.2.2. Analiza stabla otkaza (FTA - Fault Tree Analysis)

Jedna od osnovnih metoda analize sigurnosti sistema.
Deduktivna metoda u kojoj se specificira neželjeni događaj sistema i zatim
analizira uticaj ponašanja pojedinih komponenti sistema na njegovo
pojavljivanje.
Oslanja se na dijagram, stablo neispravnosti (SN), koji simbolički opisuje
logičke relacije između događaja.
Zahtijeva dobro poznavanje funkcionisanja sistema, veliko iskustvo, različita
znanja i obimnu arhivu podataka.
3.2.2. FTA - metodologija

▪ Određivanje vršnog događaja
▪ Upoznavanje načina rada sistema koji se
analizira
▪ Konstrukcija stabla otkaza
▪ Usvajanje stabla otkaza
▪ Ocjena stabla otkaza
▪ Obezbjeđenje preopruka i alternativa za
donošenje odluka
3.2.2. FTA – metodologija
▪ Određivanje vršnog/kritičnog događaja
Kada se analiza otkaza vrši radi određivanja kritičnosti dijelova sistema, za
karakterističan događaj se bira otkaz sistema, pri čemu se on mora u
potpunosti definisati, da bi se događaji koji dovode do karakterističnog stanja
mogli jasno prepoznati.
▪ Upoznavanje načina rada sistema koji se analizira
Logička i kompletna analiza, kojom se povezuju svi potrebni i dovoljni uslovi
za realizaciju karakterističnog događaja, može se izvršiti samo ukoliko se
upozna način rada sistema, elemenata sistema, kao i međusobnih odnosa i
veza.

... se vrši pomoću standardizovanih simbola događaja i prenosa.

▪ Usvajanje stabla otkaza
... predstavlja provjeru tačnosti i kompletnosti stabla, radi utvrđivanja propusta i/ili
eventualnih grešaka, jer mora da bude zadovoljena: namjena stabla, funkcionalna
uslovljenost i logika realizacije karakterističnog događaja.
▪ Ocjena stabla otkaza
... predstavlja kvalitativnu i kvantitativnu analizu stabla otkaza.
• Kvalitativna ocena predstavlja određivanje minimalnog presjeka skupa događaja, koji
uslovljava pojavu karakterističnog događaja.
• Kvantitativnoj ocjeni stabala otkaza prethodi određivanje ili procjena srednjeg vremena do
pojave otkaza i srednjeg vremena trajanja otkaza, a nakon ove procjene simuliraju se
otkazi, odgovarajućim statističkim postupkom, radi određivanja vjerovatnoće pojave
neželjenog događaja, obuhvatajući pri tome sve moguće puteve u stablu otkaza.
Potpuni prestanak
3.2. Metode za analizu rizika toka na izlazu
I
3.2.2. FTA – primjer stabla otkaza
Nema toka u Grani 2 Nema toka u grani 3
ILI
Greškom zatvoren Nema ulaza u

Ventil 2 Granu 2
1 ILI
Greškom zatvoren
Neispravna pumpa
ventil 1
4. Primjer određivanja stepena kritičnosti u procesnoj
industriji
4.1. Pridruživanje stepena/nivoa kritičnosti
Definisanje stepena kritičnosti je izuzetno koristan podatak za
planiranje održavanja. Na osnovu funkcije, značaja i dostupnosti
osnovnih dijelova iz kojih se sastoji neki od elemenata sistema
može se odrediti u kolikoj mjeri posmatrani elemet utiče na
sigurnost rada kompletnog sistema i uticaj njegovog otkaza sa svim
posljedicama na funkciju istog.
Zavisno od ukupne vrijednosti proizvoda definisanih za svaku grupu
vjerovatnoće pojave, uticaja i detekcije otkaza, posmatranom dijelu
tehničkog sistema se dodijeljuje odgovarajući stepen kritičnosti.
industriji
4.2. Test odlučivanja nivoa kritičnosti:
▪ KRITIČNOST 1 - grupa sa održavanjem
orijentisanim na maksimalnu pouzdanost,
orijentisanim na maksimalnu dostupnost i
spremnost,
orijentisanim na minimalne troškove.
industriji
4.2.1. Test odlučivanja za oblast održavanja
industriji
4.2.1. Test odlučivanja za oblast održavanja
industriji
4.2.2. Test odlučivanja za zaštitu na radu (ZR) i kvalitet
industriji
4.3. Svrha izbora stepena kritičnosti dijelova tehničkog sistema
Na osnovu dobijene vrijednosti stepena kritičnosti dijelova
tehničkog sistema se odlučuje o terminima nabavke, brzini reakcije
i broju neophodnih rezervnih dijelova na skladištu. Na ovaj način se
kompletan proces štiti od nepredviđenih otkaza, dužih zastoja
proizvodnje i velikih troškova u poslovanju.
Završetak procesa određivanja kritičnosti i unošenje vrijednosti
stepena kritičnosti u globalni informacioni sistem poslovnog
sistema, daje osnovu za optimiziranje stanja zaliha i stvaranje
uslova za ekonomičan pristup u kontroli kapitala rezervnih dijelova
kao i poslovanja u cjelini.
5. Osnovni pojmovi iz zaštite na radu (ZNR)
Zaštita i zdravlje na radu
... obuhvata skup organizovanih mjera i aktivnosti usmjerenih ka
stvaranju uslova koji obezbjeđuju:
a) bezbjednost na radu,
b) sprečavanje i otklanjanje opasnosti i štetnosti koje mogu
prouzrukovati povrede na radu, profesionalna i druga oboljenja i
oštećenja zdravlja radnika na radu,
c) zaštitu zdravlja i radne sposobnosti radnika.
Zakon o zaštiti na radu
... uređivanje zaštite i zdravlja na radu kao djelatnosti od opšteg
interesa, utvrđivanje nosioca provođenja i unapređivanja bezbjednosti i
zdravlja na radu, njihovih prava, obaveza i odgovornosti, preventivne
mjere, kao i druga pitanja koja se odnose na bezbjednost i zdravlje na
radu.
Opasnost
... je okolnost ili stanje koje može ugroziti zdravlje ili izazvati
povredu radnika.
Opasna pojava
... je događaj kojim su ugroženi ili bi mogli da budu ugroženi život i
zdravlje radnika ili postoji opasnost od povređivanja.
Rizik
... je vjerovatnoća nastanka povrede, oboljenja ili oštećenja
zdravlja radnika usljed opasnosti.
Procjena rizika
... je sistematsko evidentiranje i procjenjivanje svih faktora u
procesu rada koji mogu uzrokovati nastanak povreda na radu,
oboljenja ili oštećenja zdravlja i utvrđivanje mogućnosti, odnosno
načina sprečavanja, otklanjanja ili smanjenja rizika.
Akt o procjeni rizika

... je akt koji sadrži opis procesa rada sa procjenom rizika od
povreda i/ili oštećenja zdravlja na radnom mjestu u radnoj sredini i
mjere za otklanjanje ili smanjivanje rizika radi poboljšanja zaštite i
zdravlja na radu.
Preventivne mjere
... su sve mjere koje se preduzimaju ili čije se preduzimanje planira na
svim nivoima rada kod poslodavca radi sprečavanja povređivanja ili
oštećenja zdravlja radnika.
Nezgodama
... nazivamo neželjeni i nepredvidljivi događaj koji za posljedicu može
imati ozljedu, profesionalnu bolest, bolest u svezi s radom, materijalnu
štetu ili neki drugi gubitak.
Radnik za zaštitu i zdravlje na radu
... je lice koje obavlja poslove zaštite i zdravlja na radu, ima položen
stručni ispit o praktičnoj osposobljenosti i koje poslodavac pisanim
aktom odredi za obavljanje tih poslova.
6. Zakonski propisi iz oblasti ZNR
6.1. Zakonski okvir
Ustav Republike Srpske:
▪ ...garantovanje i zaštita ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima...
▪ ...svako ima pravo na zaštitu zdravlja...
▪ ...zaposleni imaju pravo na zaštitu na radu, u skladu sa zakonom...
Zakon o radu (Sl. glasnik RS", br. 1/2016)

▪ ...radnik ima pravo na:... bezbjednost i zaštitu života i zdravlja na radu,...
▪ ...poslodavac ima obavezu da: ...radniku obezbijedi uslove rada i organizuje rad radi
bezbjednosti i zaštite života i zdravlja na radu, u skladu sa zakonom i drugim propisima,...
Zakon o zaštiti na radu – Sl. glasnik RS", br. 1/2008 i 13/2010

Propisi iz oblasti zaštite i zdravlja na radu (nadležno Minisarstvo)
Pravilnici o zaštiti na radu (u okviru preduzeća)
6.2. Najbitnije odrednice Zakona o zaštiti na radu
▪ zaštita na radu je obveza poslodavca (organizacija, troškovi, nadzor i
dr.),
▪ radnik mora poštovati propise zaštite na radu, ponašati se u skladu s
njima, ima pravo zahtijevati da se zaštita osigura, a ako nije osigurana
ima pravo odbiti rad,
▪ za zaštitu je odgovoran poslodavac ili njegovo ovlašteno lice,
▪ o zaštiti na radu na stručnom polju brine radnik za zaštitu i zdravlje
na radu,
▪ radnici između sebe biraju predstavnika radnika – da predstavlja
radnike u oblasti zaštite i zdravlja na radu kod poslodavca,
▪ problematika zaštite kod poslodavca razmatra se u sklopu Odbora za
zaštitu na radu (do 250 radnika) ili Centralnog odbora (preko 250
radnika).
6.3. Opšte dužnosti poslodavca iz oblasti ZNR
▪ obezbijediti radniku rad na radnom mjestu i u radnoj sredini u kojima su provedene
mjere zaštite i zdravlja na radu i odgovoran je za neprimjenjivanje tih mjera,
▪ obezbijediti da radni proces bude prilagođen tjelesnim i psihičkim mogućnostima
radnika, a radna sredina, sredstva za rad i sredstva i oprema za ličnu zaštitu na radu
budu uređeni, odnosno proizvedeni i obezbijeđeni da ne ugrožavaju zaštitu i zdravlje
radnika i drugih lica,
▪ obezbijediti preventivne mjere radi zaštite života i zdravlja radnika, kao i da za njihovu
primjenu obezbijedi potrebna finansijska sredstva. Preventivne мјере poslodavac je
dužan da obezbijedi prije početka rada radnika, u toku rada, kao i kod svake izmjene
tehnološkog postupka, izborom radnih i proizvodnih metoda kojim se obezbjeđuje
najveća moguća zaštita i zaštita zdravlja na radu, zasnovana na primjeni propisa u
oblasti zaštite na radu, radnog prava, tehničkih propisa i standarda, propisa u oblasti
zdravstvene zaštite, higijene rada, zdravstvenog i penzijskog i invalidskog osiguranja ...
6.4. Prava i dužnosti radnika iz oblasti ZNR
▪ da se prije početka rada upozna sa mjerama zaštite i zdravlja na radu na poslovima ili na radnom
mjestu na koje je određen, kao i da se osposobljava za njihovo sprovođenje,
▪ da poslodavcu daje prijedloge, primjedbe i obavještenja o pitanjima zaštite i zdravlja na radu,
▪ da kontroliše svoje zdravlje prema rizicima radnog mjesta, u skladu sa propisima o zdravstvenoj
zaštiti,
▪ da primjenjuje propisane mjere za bezbjedan i zdrav rad, da namjenski koristi sredstva za rad i
opasne materije, da koristi propisana sredstva i opremu za ličnu zaštitu na radu i da sa njima
pažljivo rukuje, da ne bi ugrozio svoju zaštitu i zdravlje, kao i zaštitu i zdravlje drugih lica,
▪ prije početka rada, radnik je dužan da pregleda svoje radno mjesto, uključujući i sredstva za rad
koja koristi, kao i sredstva i opremu za ličnu zaštitu na radu i da u slučaju uočenih nedostataka
odmah obavijesti poslodavca ili drugo ovlašteno lice,
▪ o nepravilnostima, štetnostima, opasnostima ili drugoj pojavi koja bi na radnom mjestu mogla
da ugrozi njegovu zaštitu i zdravlje ili zaštitu i zdravlje drugih radnika, radnik će odmah
obavijestiti poslodavca...
6.5. Preventivne mjere iz oblasti ZNR
Obezbjeđuju se primjenom savremenih tehničkih, ergonomskih, zdravstvenih, obrazovnih,
socijalnih, organizacionih i drugih mjera i sredstava za otklanjanje rizika od povređivanja i
oštećenja zdravlja zaposlenih u postupku:
▪ projektovanja, izgradnje, korišćenja i održavanja objekata namijenjenih za radne i pomoćne
prostorije, kao i objekata namijenjenih za rad na otvorenom prostoru radi bezbjednog
odvijanja procesa rada,
▪ projektovanja, izgradnje, korišćenja i održavanja tehnoloških procesa rada sa svom
pripadajućom opremom za rad, radi bezbjednog rada zaposlenih i usklađivanja hemijskih,
fizičkih i bioloških štetnosti i mikroklime na radnim mjestima,
▪ projektovanja, izrade, korišćenja i održavanja opreme za rad, konstrukcija i objekata za
kolektivnu zaštitu i zdravlje na radu, pomoćnih konstrukcija i objekata i drugih sredstava
koja se koriste u procesu rada,
▪ proizvodnje, pakovanja, prevoza, skladištenja, upotrebe i uništavanja opasnih materija,
▪ projektovanja, proizvodnje i korišćenja sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu,
▪ obrazovanja, vaspitanja i osposobljavanja u oblasti zaštite i zdravlja na radu...
7. Opasnosti, štetnosti i rizici na radnom mjestu
Svaki rad bez obzira na karakteristike radnih mjesta može ugroziti
bezbjednost i zdravlje zaposlenog. Sve okolnosti, stanja, faktori, dejstva,
uzroci ili situacije koje mogu izazvati povredu ili ugroziti zdravlje radnika
na radnom mjestu nazivaju se opasnosti ili štetnosti.
Najčešće opasnosti na radnom mjestu su:
▪ mehaničke opasnosti,
▪ električne opasnosti,
▪ opasnosti vezane za karakteristike radnog mjesta (rad na visini, skučenom prostoru,
dubini, i sl.),
▪ štetnosti koje se pojavljuju u procesu rada (hemijske, fizičke, biološke, i sl.),
▪ psihički i psihofizički napori (stres, položaj tijela u radu, monotonija, i sl.),
▪ štetnosti vezane za organizaciju rada (rad noću, prekovremeni rad, intervencije, i sl.),
▪ ostale štetnosti (rad sa životinjama, nasilje na radnom mjestu, i sl.).
7.1. Mehaničke opasnosti na mašinama
Mehaničke opasnosti su povezane sa mašinama i opremom,
njihovim dijelovima, površinama, alatima, radnim komadima,
opterećenjima i čvrstim materijalima ili fluidima koji se koriste
na mašinama i opremi.
Primjeri opasnih mjesta na mašinama

7.1. Mehaničke opasnosti na mašinama
Najčešće povrede koje mogu izazvati mehaničke opasnosti su:
▪ prignječivanja,
▪ odsjecanja,
▪ posjekotina ili razderotina,
▪ povlačenja i zaplitanja,
▪ uvlačenja i zaglavljivanja,
▪ udaranja,
▪ ubadanja ili probadanja,
▪ trenja ili abrazije,
▪ povrede usljed uticaja fluida pod pritiskom...
7.2. Električne opasnosti
Električne opasnosti su proizvod štetnog dejstva električne
energije. Radnici su značajno više izloženi jer su radna mjesta
često pretrpana električnim alatima, mašinama i instalacijama,
koji ponekad mogu biti neispravni, oštećeni, izloženi
atmosferskim uticajima ili se nepravilno rukuje sa njima.
Osnovne opasnosti pri korišćenju električne energije:

▪ direktan dodir dijelova pod naponom,
▪ indirektan dodir dijelova pod naponom,
▪ povratak napajanja električnom energijom,
▪ pojava električnog luka prilikom zavarivanja,
▪ atmosferska pražnjenja (udari groma)...
Izvori opasnosti pri korišćenju električne energije:
▪ Neadekvatna električna instalacija (preopterećenje
električne instalacije izazvano uključivanjem većeg broja
potrošača),
▪ Opasnost od nezaštićenih elekričnih dijelova (dijelovi pod
naponom izloženi direktnim kontaktom, nepostojanje
zaštitnih poklopaca),
▪ Visokonaponski kablovi za distribuciju el.energije
(visokonaponski kablovi obično nisu izolovani i zaštićeni
su svojim položajem),
▪ Električni provodnici sa lošom ili oštećenom izolacijom
(kod produžnih i fleksibilnih kablova za napajanje mašina),
Izvori opasnosti pri korišćenju električne energije:
▪ Opasnost od nepravilnog uzemljenja (potpuni nedostatak
uzemljenja ili nepravilno povezivanje dijelova opreme sa
uzemljenjem),
▪ Opasnost od vlažnih uslova na radnom mjestu (pri radu u
vlažnim uslovima rizik od električnih opasnosti se znatno
povećava),
▪ Intervencije na električnim instalacijama pod naponom
(brzina ili nepažnja),
▪ Neadekvatna sredstva lične zaštite (korišćenje ručnog
elektro alata bez ili sa oštećenom zaštitom),
▪ Nestručno održavanje električnih instalacija.
Osnovne beznjednosne mjere i procedure pri korišćenju električnih
uređaja i opreme:
▪ ne koristiti uređaje i opremu koja ima oštećenja,
▪ po uočavanju oštećenja na kablovima, utikačima, prekidačima i sl., odmah se
slučaj prijavljuje odgovornom licu,
▪ ne otklanjati samostalno probleme i otkaze na električnoj instalaciji,
▪ voditi računa o postavljanju i vođenju napojnih, razvodnih i produžnih kablova
da ne bi došlo do njihovog mehaničkog oštećivanja,
▪ ne koristiti elektro opremu u vlažnim uslovima,
▪ voditi računa da ne dođe do preopterećenja instalacija,
▪ prilikom čišćenja i održavanja, mašine i oprema moraju da budu isključeni.
3.3. Opasnost od požara
Požari predstavljaju jednu od najvećih opasnosti iz razloga velike
destruktivne moći vatre i njenog uticaja na bezbjednost ljudi i
imovine.
Opasnosti po bezbjednost i zdravlje radnika usljed požara:
▪ plamen i visoka temperatura izazivaju opekotine na koži
različitog stepena oštećenja koje često mogu biti i
fatalne,
▪ prisustvo toksičnih gasova (izaziva trovanje),
▪ nedostatak kiseonika usljed sagorijevanja (izaziva
gušenje),
▪ vreo dim (može oštetiti vid i narušiti rad respiratornog
sistema),
▪ uništavanje imovine, materijalnih dobara i sredstava za
rad.
Najčešći uzroci nastanka požara vezani su za ljudski nemar i lošu
organizaciju preduzeća, a najčešći primjeri su:
▪ nepropisno skladištenje, transport i korišćenje
zapaljivih materija,
▪ nepravilna instalacija i loše održavanje električnih
komponenti,
▪ neredovna inspekcija i neadekvatno održavanje
protivpožarne opreme i sistema,
▪ korišćenje otvorenog plamena u prostoru sa zapaljivim
materijama,
▪ pušenje i nemarno bacanje opušaka cigareta i drugih
izvora paljenja,
▪ nepravilno korišćenje grijalica, rešoa i sl.
Prevencija nastanka požara:
▪ radno mjesto održavati čistim i urednim i ne
dozvoljavati nagomilavanje otpada,
▪ zapaljive materije se moraju čuvati na za to posebno
određenim i obezbjeđenim lokacijama u skladu sa
važećim propisima protivpožarne zaštite,
▪ električne instalacije moraju biti postavljene i
održavane od strane ovlašćenog lica,
▪ poštivati propise koji se odnose na zabranu pušenja,
▪ izlazi za slučaj opasnosti moraju biti uvijek slobodni a
vrata otključana,
▪ redovno kontrolisati i održavati opremu za gašenje
požara,
▪ postaviti znakove upozorenja, planove za evakuaciju,
označiti izlaze za slučaj opasnosti, provoditi edukacije...
7.4. Opasnosti od klizanja, saplitanja, padova
Iako posljedice klizanja i padova predstavljaju opasnosti sa
najčešće lakšim ili srednje teškim povredama, ipak čine 20% svih
povreda koje nastaju na radu.
Najčešći uzroci klizanja na radnom mjestu:
▪ prosipanje tečnosti ili čvrstih materija,
▪ pranje i čišćenje podova,
▪ kiša, snijeg, blato, led i dr.,
▪ prašina i pijesak na podovima,
▪ nagibi, kosine i izbočine na podovima,
▪ loše osvjetljenje na radnom mjestu...
Do saplitanja dolazi kada radnik previdi prepreku na putu kojim se
kreće što dovodi do fizičkog kontakta sa preprekom, gubitka
ravnoteže i pada.
Prepreke mogu biti stalne ili privremene a najčešće su:
▪ oštećenja i pukotine u podovima ili podnim oblogama,
▪ promjene u nivou podova, pragovi i stepenici,
▪ tehnološki otvori na podovima,
▪ napojni kablovi i druge instalacije na podovima,
▪ privremeno odložene stvari i predmeti,
▪ otvorena vrata i fioke,
▪ razbacan alat i drugi predmeti koji se koriste u toku
rada i sl.
Korektivne mjere za izbjegavanje opasnosti od klizanja, saplitanja i
padova:
▪ izvršiti obilježavanje svih promjena u nivou poda,
▪ postaviti antiklizajuće podne obloge na svim kritičnim
mjestima,
▪ obezbijediti odgovarajuće osvjetljenje posebno na mjestima
kao što su stepeništa i prolazi,
▪ obezbijediti oticanje tečnosti sa podova koji se često kvase kao
i odgovarajuće staze od antiklizajućih materijala,
▪ izbjegavati nagomilavanje materijala na radnim mjestima,
▪ organizovati način odlaganja i skladištenja otpada,
▪ posvetiti pažnju higijeni na radnom mjestu.
7.5. Hemijske štetnosti i opasne materije
Opasne hemijske materije mogu da ugroze život i zdravlje ljudi,
životnu sredinu ili da izazovu materijalnu štetu. Opasne materije
imaju bar jedno svojstvo koje ih čini opasnim, a to su:
▪ eksplozivnost,
▪ zapaljivost,
Najrasprostranjenije opasne materije su:
▪ sklonost ka oksidaciji,
▪ rastvarači,
▪ sklonost ka koroziji,
▪ sredstva za čišćenje,
▪ otrovnost,
▪ boje i lakovi,
▪ infektivnost,
▪ deterdženti,
▪ radioaktivnost,
▪ pesticidi
▪ kancerogenost
Zaštita na radu u održavanju
Preporuke za lica koja rukuju opasnim hemijskim materijama :
▪ opasnim materijama smiju rukovati samo punoljetna lica koja su za to
stručno osposobljena,
▪ lice koje rukuje opasnim materijama mora najmanje jednom godišnje ići
na specijalistički ljekarski pregled,
▪ uz svaku opasnu materiju mora biti priložena bezbjedonosna lista
podataka. To je dokument u kome su navedene karakteristike opasne
materije, načini bezbjednog korišćenja, skladištenja i transporta i mjere
koje treba primijeniti u slučaju štetnog dejstva i unošenja u organizam,
▪ lice koje rukuje opasnom materijom prije početka rada mora detaljno
pročitati bezbjedonosni list i upoznati se sa svim karakteristikama te
materije,
▪ neophodno je poštovanje propisanih mjera i sredstava za saniranje
izlivanja i prosipanja hemikalija u radnoj sredini,
▪ preporuka je da se ne jede, ne pije i ne puši u toku rada itd.
Označavanje opasne hemijske materije na ambalaži:
▪ znak opasnosti,
▪ oznaka upozorenja i obavještenja,
▪ oznaka grupe otrova u koju je opasna
materija svrstana.
Znak opasnosti, u kombinaciji sa

određenom bojom i simbolom, ima
zadatak da ukaže na sve opasnosti koje
postoje kod obilježene materije.
Pregled znakova koji se koriste za obilježavanje opasnih materija

7.6. Fizičke štetnosti – buka i vibracije
Buka je obično neprijatan ili neželjen zvuk (pištanje, ispuštanje
gasa, prasak, eksplozija). Dugotrajni rad u jako bučnoj sredini može
da dovede do oštećenja sluha.
Radnik je sigurno izložen riziku od oštećenja sluha ako:
▪ je na radnom mjestu toliko bučno da mora da viče
prilikom razgovora sa kolegama,
▪ mu zvoni u ušima nakon završenog posla,
▪ nakon posla ne čuje dobro.
Buka može oštetiti sluh prije nego što se bilo šta
primijeti. Kao krajnje posljedice mogu se izdvojiti:
traјni ili privremeni poremećaj praga čujnosti, bol u
glavi, nesanica, nervoza, mučnina, pad koncentracije
itd.
Zaštita od buke se može postići na sljedeće načine:
▪ smanjivanjem izvora buke (izborom
mašina sa nižim nivoom buke,
zvučnom izolacijom mašine,
premještanjem mašine ili
izmještanjem radnika u prostor sa
nižim nivoom buke),
▪ primjenom sredstava za ličnu zaštitu
sluha,
▪ organizacionim mjerama Oprema/sredstva za ličnu zaštitu sluha
(smanjivanje vremena izlaganja
radnika u buci).
Vibracije čovjekovog tijela nastaju kada on stoji, leži ili sjedi na
nekoj vibrirajućoj površini. Vibracije mogu djelovati na radnika
preko cijelog tijela ili preko ruku. Uticaj vibracija zavisi od jačine
odnosno nivoa, pravca dejstva, učestanosti i vremena trajanja
izloženosti vibracijama.
Mjere zaštite od vibracija:
▪ izolovanje izvora vibracija (postavljanje mašina na postolja i
podmetače koji snižavaju nivo vibracija),
▪ ručni alati koji stvaraju vibracije treba da budu dobro održavani i
da se koriste ručke sa apsorberima vibracija,
▪ Radnici treba da budu upoznati sa opasnostima i štetnostima
koje mogu da nastanu usljed dugotrajnog izlaganja vibracijama.
7.7. Mikroklimatske štetnosti
„Mikroklimu“ predstavljaju lokalne zone u zatvorenom/radnom
prostoru u kojim se vrijednosti klimatskih parametara razlikuju od
klimatskih uslova koji vladaju u okruženju.
Osnovni mikroklimatski parametri su:
▪ temperatura,
▪ vlažnost i
▪ brzina strujanja vazduha.
Neodgovarajući parametri dovode do pojačanog zamaranja
radnika, stresa te izazivaju različite zdravstvene probleme
(kod dužeg izlaganja i ozbiljna profesionalna oboljenja).
Temperatura je parametar koji radnici Vlaga predstavlja % čestica vode u vazduhu
najdirektnije osjećaju. radnog prostora.
Optimalne granice: Optimalne vrijednosti relativne vlažnosti
▪ za kancelarijski rad od 23 do 26oC ljeti i iznose od 40 do 70%. Pojačane vrijednosti
od 20 do 24oC zimi, vlažnosti vazduha dovode do pojačanog
▪ lak fizički rad od 17 do 21oC i od 12 do znojenja, bržeg zamaranja i smanjivanja
15oC za težak fizički rad. radne sposobnosti radnika.
Strujanje vazduha na radnom mjestu može biti željeno kada
predstavlja provjetravanje ili ventilaciju radnih prostorija ali može
biti i neželjeno, prirodno strujanje vazduha odnosno promaja.
Nekontrolisano strujanje ili promaja je generalno štetno i treba
maksimalno smanjiti izlaganje radnika.
7.8. Bezbjednost i zdravlje na radu u kancelarijama
Iako su na prvi pogled mnogo bezbjednije mjesto od proizvodnih pogona, i u
kancelarijama postoji čitav niz opštih i specifičnih opasnosti i štetnosti koje
mogu dovesti do lakših i težih povreda na radu i profesionalnih bolesti.
Specifičnosti vezane za kancelarije:
Osvjetljenje Klizanje, saplitanje i pad

▪ dijelovi namještaja, otvorene fioke, registratori
▪ oštećene podne obloge
Temperatura ▪ nepravilno postavljeni strujni i komunikacioni
vodovi
Ergonomija radnog mjesta ▪ korišćenje improvizovanih sredstava za penjanje
(stolice, stolovi, kutije)
7.9. Ručno podizanje i prenošenje tereta
Veliki broj radnih aktivnosti uključuje i određeni oblik ručne manipulacije
teretom kao što su podizanje, spuštanje, držanje, odlaganje, vučenje, guranje,
premještanje, pomjeranje ili prenošenje. Korišćenje neodgovarajućih tehnika
za ručnu manipulaciju teretom predstavlja ozbiljnu opasnost po zdravlje
radnika. Povrede ramena, vrata, leđa , ruku, nogu i dlanova su često
posljedica ručnog manipulisanja teretima različitih karakteristika.
7.9. Ručno podizanje i prenošenje tereta
Preventivne i mjere zaštite od povreda i oboljenja:
▪ korišćenje pomoćnih sredstava za dizanje i prenošenje tereta,
▪ uređenje radnog mjesta za povećanje efikasnosti,
▪ smanjenje obima rada koje zahtijeva pognuto držanje tijela prilikom manipulacije teretom,
▪ otkloniti dizanje sa poda ili iznad visine ramena, prije svega teških tereta,
▪ smanjiti razdaljine prenošenja tereta,
▪ otkloniti ponavljajuće kretnje sa neprirodnim položajem tijela,
▪ organizovati raznovrsnost radnih zadataka bez ponavljanja,
▪ planirati guranje tereta umjesto da se isti vuku itd.
7.10. Ergonomija na radnom mjestu
Ergonomija proučava uslove rada kao i mogućnosti prilagođavanja čovjeka
tim uslovima, odnosno načine i metode za prilagođavanje uslova rada
čovjeku. Glavni cilj ergonomije predstavlja smanjenje broja oboljelih radnika
od mišićno – koštanih poremećaja.
Osnovni ergonomski faktori rizika su:
▪ ponavljanje jednog pokreta mnogo puta,
▪ neprestano ili besprekidno izvođenje pokreta,
▪ neudoban, statički položaj tijela, vibracije,
▪ dugotrajno sjedenje,
▪ korišćenje cijelog tijela u okviru radnih aktivnosti,
▪ velika istezanja tijela ili dijelova tijela tokom izvođenja
aktivnosti rada,
▪ manualni poslovi (podizanje, spuštanje, guranje,
nošenje) i rad sa teškim predmetima,
▪ neprirodan položaj zglobova i kontaktna opterećenja,...
7.10. Ergonomija na radnom mjestu
Prevencija mišićno – koštanih poremećaja:
▪ izbjegavanje prečestog ponavljanja aktivnosti koje
zahtijevaju uvijanje, savijanje i ostale neprirodne
položaje tijela i ruku,
▪ promjena položaja tijela u toki radnog dana,
▪ kombinacija različitih poslova i izbjegavanje istog
pokreta veliki broj puta,
▪ zauzimanje pravilnog položaja tijela prilikom dizanja i
prenošenja tereta,
▪ pravljenje kraćih pauza kako bi se omogućio odmor i
relaksacija tijela itd.
7.11. Stres na radnom mjestu
Stres je danas najčešći uzrok glavnih uzroka odsustva sa
posla, pada motivacije i produktivnosti rada.
Stresni događaj ili stresor je događaj koji osoba procjenjuje
kao ugrožavajući ili opasan za nešto što je njoj važno,
odnosno nešto što može izmijeniti tok njenog života.
Stres je unutrašnje, subjektivno psihičko stanje koje
predstavlja reakciju na stresor, odnosno stresni događaj.
Stres prouzrokuje različite reakcije čovjekovog organizma kao
što su ubrzan rad srca, preznojavanje, pojačana napetost
mišića, nervoza, panika, osjećaj frustracije, pogoršanje opšteg
zdravstvenog stanja, mentalna i fizička iscrpljenost.
Uzroci stresa:
▪ psihosocijalni faktori: obim posla, konflikti među zaposlenima,
nesigurnost radnog mjesta, loša organizacija posla, loše radno
okruženje, rastrzanost između posla i porodice,
▪ organizacija i upravljanje u preduzeću: nedostatak komunikacije,
neodgovarajući sistem procjene zalaganja, zanemarivanje bezbjednosti
i zdravlja na radu, diskriminacija,
▪ uslovi rada: buka, neadekvatno osvjetljenje, mali radni prostor,
zagušljivost i sl.,
▪ nedostatak autonomije u radu,
▪ obim i struktura posla: kratki rokovi, česte promjene smjena,
prekovremeni rad, nedostatak odmora,
▪ međuljudski odnosi na radnom mjestu,
▪ nedostatak perspektive i mogućnosti napredovanja,
▪ narušen balans između posla i porodice itd.
Preporuke za smanjenje stresa:
▪ planirati vrijeme i radne aktivnosti definisanjem prioriteta,
▪ pozitivan prilaz problemima, insistiranje na komunikaciji u smislu
rješavaja problema,
▪ bavljenje fizičkim aktivnostima, održavanje dobre kondicije tijela i
zdravstveno stanje tijela i duha,
▪ pravilna ishrana,
▪ obezbjeđenje dovoljno sna svakog dana,
▪ primjena tehnika relaksacije,
▪ dobri međuljudski opdnosi kako na poslu tako i izvan,
▪ pri uočavanju simptoma depresije, pribjegavati razgovori sa
prijateljima i ljudima od povjerenja,
▪ sa izraženim simptomima depresije zatražiti stručnu pomoć iz razloga
izbjegavanja većih i ozbiljnijih zdravstvenih tegoba itd.
Sredstva za ličnu zaštitu na radu se stavljaju na raspolaganje ako se
dejstvo opasnosti i štetnosti ne može otkloniti drugim mjerama
zaštite na radu. To su sredstva i oprema koja zaposleni nose, drže
ili na bilo koji način koriste u radu, sa ciljem da se zaštite od jedne
ili više istovremenih nastalih opasnosti i/ili štetnosti, odnosno da
se otkloni ili smanji rizik nastanka povreda i oštećenja zdravlja.
▪ Sredstva i oprema za zaštitu glave

Zaštitni šljem (rudarski, vatrogasni, građevinski i sl.) – služi za
zaštitu glave od udara ili pada predmeta, za zaštitu od udara
glave u strop i druge predmete u podzemnim prostorijama,
kao i od udara električne struje pri slučajnom dodiru glave sa
električnim vodom.
▪ Sredstva i oprema za zaštitu očiju i lica
Radi zaštite lica i očiju pri ručnim i mašinskim radovima, za
zaštitu od jake svjetlosti, letećih varnica, toplotnog i
ultraljubičastog zračenja, za zaštitu pri zavarivanju ili zaštiti od
dejstva hemijskih supstanci koriste se zaštitne naočare,
naočare za zavarivanje i štitnike za oči.
▪ Sredstva i oprema za zaštitu sluha

Radi zaštite sluha od prekomjerne buke na radu, odnosno na
radnim mjestima gdje se buka ne može tehničkim sredstvima
smanjiti ispod dozvoljene granice, radnicima se daju na
korišćenje različiti tipovi čepova, slušalica i antifona.
▪ Sredstva i oprema za zaštitu organa za disanje
Respiratori za zaštitu organa za disnje namijenjeni su ličnoj
zaštiti protiv rizika udisanja opasnih supstanci koje se nalaze u
radnoj atmosferi u obliku prašine ili aerosola ili u obliku pare
ili gasova.
▪ Sredstva i oprema za zaštitu ruku

Rukavice štite ruke od mehaničkih, termičkih, hemijskih i
drugih opasnosti. Tip rukavica (debljina, kvalitet, fizičko –
mehaničke osobine) zavise od vrste posla i nivoa zaštite na
radnom mjestu odnosno vrsti aktivnosti koja se obavlja na
radnom mjestu.
▪ Sredstva i oprema za zaštitu tijela
Lična zaštitna sredstva za zaštitu tijela štite tijelo od raznih
vrsta opasnosti kao što su opasnosti od zahvatanja pokretnim
dijelovima mašina, opasnosti od djelovanja nagrizajućih
supstanci, vlage, visokih temperatura, hladnoće, padova i dr.
Za zaštitu tijela koriste se i različiti oblici kecelja.
▪ Sredstva i oprema za zaštitu nogu

Lična zaštitna sredstva za zaštitu nogu štite noge od
mehaničkih opasnosti, prvenstveno pada teških predmeta na
prste nogu i povrede od uboda na oštre predmete. Najčešće
se izrađuju kao zaštitne cipele i zaštitne čizme u koje su
ugrađene čelične zaštitne kapice i čelični međuđonovi itd.
9. Higijena na radnom mjestu
Uredno i čisto radno mjesto je cilj svakog zaposlenog jer radni i
stambeni prostor su povezani i čine jedinstven životni prostor svakog
čovjeka. Higijena radnog prostora obuhvata niz aktivnosti koje uključuju
svakog zaposlenog, radnike koje rade na održavanju higijene i
specijalizovane službe:
▪ održavanje čistoće na svim radnim mjestima,
▪ prikupljanje i uklanjanje svih vrsta otpada,
▪ uklanjanje zaostale vode,
▪ osiguranje adekvatne ventilacije,
▪ obezbjeđenje pitke vode za sve radnike,
▪ obezbjeđenje higijenski ispravnih toaleta,
▪ dezinfekcije, dezinsekcija i deratizacija.
10. Prva pomoć na radnom mjestu
I pored svih preduzetih mjera prevencije i zaštite, nastanak lakših ili
težih povreda na radnom mjestu je nešto sa čim se mora računati. Zato
je dužnost da se svaki radnik prilikom stupanja na rad upozna i sa
osnovnim pravilima i postupcima pružanja prve pomoći povređenom
kako bi u slučaju nesreća mogli pravovremeno i ispravno da reaguju u
cilju osnovnog saniranja povreda. Najčešće povrede na radu su:
▪ krvarenja izazvana posjekotinama, poderotinama i ubodima,
▪ povrede mišića i tetiva,
▪ frakture – lomovi kostiju,
▪ amputacije prstiju ili udova,
▪ ulazak stranog tijela u tijelo (najčešće oči),
▪ opekotine i pothlađivanja,
▪ gušenje,
▪ gubitak svijesti itd.
Sigurnost tehničkih sistema se u odnosu na poziciju
službe održavanja može razmatrati sa dva aspekta:
▪ zaštita čovjeka/radnika (mjere ZNR);
▪ zaštita tehničkog sistema od oštećenja (spoljni faktori).
Odrednice mjera zaštite na radu se odnose na sve
radnike u okviru preduzeća pa tako i na radnike
održavanja. Pored osnovnih, zakonom propisanih mjera
zaštite, radnici službe održavanja primijenjuju i posebne
mjere koje su određene prirodom radnih postupaka u
okviru aktivnosti održavanja tehničkih sistema.
Specifični zahtijevi u pogledu obezbjeđenja uslova zaštite na radu od strane
rukovodnih radnika održavanja:
▪ pri rješavanju tehničkih problema primjenjuju savremena tehnička, tehnološka i
organizaciona dostignuća u cilju sprječavanja neposredne opsanosti po život i zdravlje
radnika,
▪ pružaju stručnu pomoć pri organizaciji proizvodnje u pogledu primjene i korišćenja
zaštitinih sredstava, kao i u pogledu pravilnog korišćenja mašina i uređaja,
▪ po zaduženju direktora društva kontrolišu da li kvalitet radova na instalacijama odgovara
tehničkim propisima, normativima i propisima zaštite na radu i da, ukoliko uoči nedostatke,
odmah obustavi ugradnju neodgovarajuće opreme,
▪ prije puštanja u rad instalacija, mašina, uređaja, vrše kompletan pregled radi
ustanovljavanja da li zadovoljavaju propise za bezbjedan rad i njihovo rukovođenje i sl.,
▪ preko radnika odjeljenja ZNR za pregledanje oruđa i uređaja obezbjedi da svi uređaji imaju
urednu dokumentaciju (certifikate) u preduzeću,
▪ preduzimaju propisane i naređene mjere zaštite na radu u domenu svog rada.
Specifični zahtijevi u pogledu obezbjeđenja uslova zaštite na radu od strane
operativnih radnika održavanja (bravari, električari, instrumentalci...):
▪ da obezbjede ispravan i bezbjedan rad oruđa, uređaja i instalacija,
▪ da nakon obavljenih dnevnih i nedjeljnih pregleda oruđa, uređaja i
instalacija, organizuju rad tako da se uočene nepravilnosti i nedostaci
odmah otklone i obezbjedi bezbjedan rad,
▪ da provode propisane i naređene mjere zaštite na radu,
▪ da vode evidenciju o izvršenim pregledima i otklanjanju nedostataka
posebno većih havarija na oruđima za rad i instalacijama.
12. Pitanja za provjeru znanja
SIGURNOST I PROCJENA KRITIČNOSTI DIJELOVA SISTEMA
122. Šta predstavlja sigurnost tehničkog sistema?
123. Definicija rizika?
124. Navedi karakteristična stanja sistema?
125. Šta čini poremećaj ravnotežnog stanja sistema?
126. Koja je glavna karakteristika stanja opasnosti sistema?
127. Koji su uslovi nastanka stanja rizika sistema?
128. Šta je to Menadžment rizikom?
129. Navedi faze upravljanja rizikom prema standardu ISO 31000?
130. Navedi dvije metode analize rizika?
131. Objasni metodologiju analize stabla otkaza?
ZAŠTITA NA RADU U ODRŽAVANJU
132. Šta čini Zaštitu i zdravlje na radu?
133. Šta čini zakonski okvir Zaštite na radu?
134. Koja su prava i dužnosti radnika iz oblasti Zaštite na radu?
135. Navedi najčešće opasnosti na radnom mjestu?
136. Navedi najčešće povrede izazvane mehaničkim opasnostima?
137. Navedi osnovne opasnosti prilikom korišćenja električne energije?
138. Koji su najčešći uzroci nastanka požara na radnim mjestima?
139. Navedi korektivne mjere za izbjegavanje opasnosti od klizanja i padova?
140. Koje su mjere zaštite od buke i vibracija?
141. Šta je stres? Uzroci nastanka stresa? Preporuke za smanjenje stresa?
142. Nabroj sredstva za ličnu zaštitu na radu?
143. Šta čini hgijenu radnog mjesta?
144. Koje su najčešće povrede na radu?
Zahvaljujem na pažnji!

Eksploatacija I Održavanje - Predavanje 12 - Sigurnost Tehničkih Sistema, Procjena Kritičnosti Dijelova Sistema

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Eksploatacija I Održavanje - Predavanje 12 - Sigurnost Tehničkih Sistema, Procjena Kritičnosti Dijelova Sistema

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Proizvodno mašinstvo – MASTER studije

Katedra za hidro i termoenergetiku Docent dr Dejan Branković

... predstavlja odsustvo neprihvatljivog rizika (individualnih

... je osobina sistema da svojim otkazom neće ugroziti radne

... kompleksna osobina kojom se istovremeno opisuje

... mjera vjerovatnoće da će se štetne posljedice po život, zdravlje,

... mogućnost gubitka ili povrede, ili izlaganje takvoj mogućnosti.

Sa stanovišta sistemske analize zahtjevani kvalitet sistema

Promjena kvaliteta u smislu povećanja kvaliteta predstavlja

Gubitak sistema mogu da izazovu različiti događaji. Realizacija

Lanac događaja čine sljedeći događaji:

Poremećaj (smetnja, perturbacija) je unutrašnje ili spoljašnje dejstvo

Reakcija sistema na spoljašnji/unutrašnji poremećaj može biti dvojaka:

Stanje rizika (ili rizik) sistema nastaje kada se u polju dejstva

Stepen rizika se odnosi na vjerovatnoću pojave rizičnog događaja.

Očekivana vrijednost rizika predstavlja proizvod vjerovatnoće

Prihvatljiv je onaj rizik kojim se može upravljati pod određenim

Farmerov dijagram log G

ALARP metoda Zona neprihvatljivog rizika (rizik ne

Rizik je prihvatljiv ako je cijena

De Minimus linija rizika

Prema reakciji na promjene, rizici mogu biti:

Prema objektu rizika postoje:

Menadžment rizikom je proces aktivnog donošenja odluka kojima

Menadžment se može definisati i kao aktivnost kojom se vrše

Menadžment rizika po ISO 31000

3.2.1. Analiza načina (oblika) i efekata otkaza – FMEA (Failure

FMEA je u praksi najviše korišćena analiza. Najčešće se koristi u početnim

3.2.1. FMEA – pristupi

Funkcionalni pristup Strukturni pristup

3.2.1. FMEA – procedura

3.2.1. FMEA – procedura

3.2.1. FMEA – prednosti i nedostaci

3.2.2. Analiza stabla otkaza (FTA - Fault Tree Analysis)

3.2.2. FTA - metodologija

3.2.2. FTA – metodologija

3.2.2. FTA – metodologija

Greškom zatvoren Nema ulaza u

Akt o procjeni rizika

Zakon o radu (Sl. glasnik RS", br. 1/2016)

Zakon o zaštiti na radu – Sl. glasnik RS", br. 1/2008 i 13/2010

Primjeri opasnih mjesta na mašinama

Osnovne opasnosti pri korišćenju električne energije:

Znak opasnosti, u kombinaciji sa

Pregled znakova koji se koriste za obilježavanje opasnih materija

Osvjetljenje Klizanje, saplitanje i pad

▪ Sredstva i oprema za zaštitu glave

▪ Sredstva i oprema za zaštitu sluha

▪ Sredstva i oprema za zaštitu ruku

▪ Sredstva i oprema za zaštitu nogu

You might also like