VRIJEDNOSTI ZIKRA

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na

Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu i sve sljedbenike.
Uzvišeni Allah je rekao: ''O vjernici, Allaha puno spominjite i ujutro i
navečer mu tesbih činite! On sa Svojim melekima donosi salavate na vas kako bi
vas izveo iz mraka na svjetlo. A On je prema vjernicima Samilostan.'' (El-Ahzab,
41-43.).
Zikr je ibadet kojeg počesto izostavljamo.. Često dovoljno nerazumjevamo
suštinu zikra ali isto i njegovu važnost ili obaveznost kao ibadeta. Adet je da se zikr
čini poslije namaza, pri tome, zaboravljajući da je zikr ibadet kojeg moramo činiti u
svakom momentu,
Zikr spada u posebne ibadete jer uzvišeni Allah je svim ostalim ibadetima
odredio količinu i vrijeme a zikru nije. Zikr se čini mnogo, u svakom trenutku i
svakom stanju. Čovjek je u svakoj situaciji u jednom od slijedećih stanja: ili je u
ibadetu i pokornosti, ili u grijehu, ili u blagodati ili u teškoći. U svakoj ovoj
situaciji treba činiti zikr. U pokornosti vjernik čini zikr moleći Allaha da mu djelo
bude primljeno. Ako je u grijehu onda treba moliti Allaha da ga spriječi i zaštiti od
grijeha, te da bude upućen tevbi. Ako je u blagodati zikr je neophodan kao zahvala
na ni'metima. Ako je u nevolji zikr se čini strpljivošću.
Dragi Allah o tome kaže: ''Ja sam sa Mojim Robom kad god Me on spomene.
Ako Me spomene u sebi, i ja njega spomenem u Sebi, a ako Me spomene u društvu,
i Ja njega spomenem u društvu, koje je bolje od njegovog. Ako Mi se Moj rob
primakne za pedalj, Ja se njemu približim za lakat, a ako Mi se primakne za lakat,
Ja se njemu približim za rukohvat. Ako mi dolazi pješice, Ja njemu idem trčeći!''
 Zikr nas čuva od zaborava na Allaha, dž.š. Zaboravljanje na Allaha vodi
gafletu. Posljedica gafleta je zaboravljanja samog sebe ( ko smo, zašto postojimo,
kuda idemo...).
Kur'an nas upozorava na čestu ljudsku samozaboravnost: „ I ne budite kao
oni koji su Allaha zaboravili pa je Allah učinio da i oni zaborave sami sebe! Takvi
su grješnici!“ (59:19)
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik rekao: „Primjer kuće u kojoj se
spominje Allah, dž.š., i kuće u kojoj se ne spominje je poput primjera živog i
mrtvog čovjeka.“
Jedan ashab se požalio Poslaniku na brojnost propisa pa je tražio od njega da
ga uputi na najbitnije od njih, na šta mu je Poslanik kazao: „ Neka ti jezik stalno
bude vlažan od zikrullaha-spominjanje Allaha.“
Molim Dragog Allaha da nas učini od onih koji puno zikr čine i čiji će zikr
biti u srcu a ne samo na jeziku. Amin..