HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI

Zavod za znanstveni rad - Varaždin

i
GRAD VARAŽDIN

ANTE GAB RIC EVI C

STANOVNIŠTVO VARAŽDINA
TIJEKOM MINULIH STOLJEĆA
^^:'%.
%

•J;octcv>^

Zagreb - Varaždin, 2002.

 BILJEŠKA O PISCU

Dr. Ante Gabričević rođen je

10. lipnja 1912. godine u
Gardunu, malom ali živo­
pisnom dalmatinsko-zagor-
skom selu ponad Trilja, ne­
daleko od Sinja. 1922. godi­
ne zbog iznimno složene i
teške gospodarstvene situaci­
je, koju je karakterizirala
krajnja oskudica, s obitelji
seli u Đakovo - pitomi gra­
dić u istočnoj Slavoniji. Tek
u svojoj jedanaestoj godini,
iz posve opravdanih razloga,
u ovom gradu započinje
svoje redovno školovanje. U
Đakovu pohađa i završava četiri razreda pučke i četiri
razreda građanske škole.
Ona ista nužda, koja ga je natjerala na seobu, primorala ga
je da u novom zavičaju radi opstanka brojne obitelji obavlja
najteže poljodjelstvene poslove, o čemu će na stranicama
svoje memorijalne proze ostaviti brojna dirljiva
svjedočanstva.
Srednju tehničku školu, smjer - industrija drveta - završava
u Sarajevu 1934. godine.
Doskora nakon toga zapošljava se na poljoprivrednom
Državnom dobru «Belje» u Baranji. Tu ga zatiče II. svjetski
rat i mađarska okupacija. 1941. godine, prisilno napustivši
Baranju, kao stručnjak za eksploataciju drvnih masa u
šumskom gospodarstvu, nastavlja raditi u Vojnić Kolodvoru
na Banovini. Po službenoj i radnoj dužnosti odlazi u
Pitomaču u kojoj na raznim poslovima ostaje sve do 1956.
godine. Kao izvanredni student upisuje se na Ekonomski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu koji uz rad uspješno završava
1956. godine. Tada prelazi u Bjelovar gdje obavlja poslove
komercijalnog rukovoditelja (direktora) Šumskog
gospodarstva Bjelovar. 1961. godine na temelju povjerenja i
zasluga stečenih u ranijem radu prelazi na dužnost
rukovoditelja Ekonomskog zavoda kotara Bjelovar. 1964.
godine na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
stječe doktorat iz ekonomskih znanosti. 1970. godine prelazi
u Zagreb u radnu organizaciju Tvornica računskih strojeva
na mjesto rukovoditelja odjela elektroničke obrade podataka.
Zbog reorganizacjje poslova u ovom poduzeću prihvaća
radne zadatke «Školskog servisa» u odjelu opremanja
odgojno-obrazovnih ustanova u Hrvatskoj.
Od najranijih dana posvećuje se znanstveno-istraživačkom
radu. O tomu svjedoči knjiga «Odgovori izazovu vremena»
u kojoj su sakupljeni autorovi radovi objavljeni u raznim
listovima i časopisima u rasponu od 1936.-1988. godine.
Do sada je objavio:
«Razvitak poljoprivrede kotara Bjelovar», Ekonomski
fakultet N.R. Hrvatske, Ekonomski zavod Bjelovar, 1961.
«Prirodno kretanje stanovništva u području župe sv. Vida u
Brdovcu između 1672. i 1981. godine», JAZU, Starine,
knjiga 59., god. 1984.
«Životni odbljesci», knjiga I, Izvori, Zagreb, 1994.
«Životni odbljesci», knjiga II, Izvori, Zagreb, 1996.
«Životni odbljesci» knjiga III, Izvori, Zagreb, 1997.
«Sjeme na vjetru» - zlatna knjiga refleksija. Izvori, Zagreb,
1998.
«Selo moje ubavo» stoljetni razvitak hrvatskoga seljačkoga
poljodjelstva.. Izvori, Zagreb, 1999.
«Odgovori izazovu vremena» - zbornik članaka, studija i
radova objavljenih od 1936. -1988.
Stanovništvo Varaždina tijekom minulih stoljeća / Ante Gabnčević
HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNSOTI
Zavod za znanstveni rad - Varaždin

POSEBNA I Z D A NJ A

Knjiga 10

Glavni i odgovorni urednik

Andre Mohorovičić

Redakcija teksta
Vladimir Stipetić

Recenzenti
Alica Wertheimer-Baletic
Vladimir Stipetić
 HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI
Zavod za znanstveni rad - Varaždin
i
GRAD VARAŽDIN

A N T E GAB R I C E VI C

STANOVNIŠTVO VARAŽDINA
TIJEKOM MINULIH STOLJEĆA

•5

'h -4-

Zagreb - Varaždin, 2002.

 CIP Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb

UDK 314 (497.5 Varaždin) (091)

GABRIČEVIĆ, Ante
Stanovništvo Varaždina tijekom minulih stoljeća
/Ante Gabričević ; <fotografije Davor Putar>. -
Varaždin:
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za
znanstv^eni rad : Grad Varaždin, 2002.

Bibliografija.

ISBN 953-154-450-6

1. Varaždin - Povijest II. Varaždin -

Stanovništvo - Povijest

420103001

ISBN 953-154450-6

Objavljeno novčanom potporom Ministarstva znanosti i tehnologije

Republike Hrvatske i Varaždinske županije
 Nakladnik
HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI
Zavod za znanstveni rad - Varaždin

Za nakladnika
Andrija Kaštelan, glavni tajnik

Tehnički urednik i korektura

Ivan Grabar

Lektor
Bosiljka Paska

Prijepis i prijelom
GIT d.o.o. Varaždin

Kompjutorska korektura
Ljiljana Biskup

Fotografije
Davor Putar

Tisak
Varteks d.d. PJ Varteks Tiskara

Naklada
500 primjeraka
 SADRŽAJ

PREDGOVOR 3

UVOD 13

UVJETI I PRILIKE ŽIVLJENJA 19

PROŠLOST - USMJERIVAČ BUDUĆNOSTI 22
UBIKACIJA I RAZVOJ VARAŽDINA 24
MOGUĆNOSTI POSTANKA 26
KRALJEVSKE POVELJE - LISTINA O PRVOM SPOMENU GRADA 1181., TE ISPRAVA O
DODJELI SLOBOŠTINA 1209. G 27
SLOBODARSKE POVLASTICE I NJIHOVA OBRANA 28
RAZVOJ GR/\DA U SJENI DRUŠTVENIH PROTURJEČNOSTI 30

KRETANJE LJUDI - UVJET OPSTANKA 33

MIGRACIJE - VJEČNA TRAGANJA ZA BOLJIM ŽIVOTOM 33
RAZVOJNI PUTEVI I POSEBNOSTI ŽITELJA VARAŽDINA 35
NEKE VARAŽDINSKE OSOBITOSTI 37

NEKI POJAVNI OBLICI ŽIVOTA U STAROM VARAŽDINU 39

ZAJEDNICA ŽIVLJENJA 39

SEDAX-I DRUŠTVENO-GOSPODARSKO-UPRAVNIH ČIMBENKIA

DOKAZ I POSTOJANJA GRADA PRIJE 1181. G
TRI ODVOJENE CJELINE ISTOGA MJESTA

SOCIJALNA PODJELA
NACIONALNI SASTAV
43
39
40

45
45

IZ ŽIVOTA STARIH VARAŽDINACA , 48

VRIJE\ffi DOGAĐANJA - IZVORI 48
VINO - "VINOTOČJA'" - VINSKI "DOKTORI'" 50
ZABAVE I IGRE 52
ODIJEVANJE STARIH VAR.^ŽDINACA 55

GOSPODARI VARAŽDINSKE TVRDE 58

TOMA ERDÖDY - UGNJETAVAČ I HEROJ 60

PRAZNOVJERJE U STAROM VARAŽDINU 62

PRIMJERI GLUPOSTI, PRAZNOVJERJA, NEZNANJA I RAZIGRANE KRASTE 63
PRONALAŽENJE "VJEŠTICA" 64
ISPITIVANJE (N-IUČENJE) "VJEŠTICA" 65
EGZEKUCIJE 66
NAJSTARIJA POZNATA OSUDA SPALJIVANJEM 1585. GOD 67

NEVOLJE S VOJNICIMA 70
POSEBNI C I N I O a ZA SAGLEDAVANJE RAZVOJA STANOVNIŠTVA 73
ZANATSTVO I TRGOVINA 73
HOSPITES - OBRTNICI SLOBODNI GRAĐANI - GRAĐANSKA KLASA 73
KRALJEVSKE I DRUGE ODREDBE 75
STANJE OBRTA (I TRGOVINE) SREDINOM 15. STOLJEĆA 79
ZANATSTVO (I TRGOVINA) KRAJEM 16. VIJEKA 80
TURSKA OPASNOST I KEČKEŠOV TEROR 81
ZANATSTVO (I TRGOVINA) 70-TIH GODINA 18. STOLJEĆA 85
STANJE OBRTA 1801. GODINE 89
ZAKLJUČCI %

KRETANJE STANOVNIŠTVA - ETAPE ISTRAŽIVANJA 95

STARO D O B A - DO 70-TIH GODEVA 18. STOLJEĆA 97

VRIJEME DO PRIJELOMA 15. u 16. STOLJEĆE (U 11. VIJEKU 400-500 ŽITELJA) 97
FiLićEviH 2500 STANOVNIKA TIJEKOM 15. I 16. ST 98

ŠESNAESTI VUEK 101

KEČKEŠOV TEROR I PAD ŽITELJSTVA NA 2000 DUŠA 101
TURSKA OPASNOST UZROK BUJANJA GRADA 102
U N G N A D UTVĐUJE VARAŽDTN I TLAČI GRAĐANE 103
LIČNA SIGURNOST UVJETUJE NAGLI PORAST ŽITELJA 104
POZARI - VARAŽDINSKA NESREĆA 106
POREZNE LISTINE - IZVORI PODATAKA 107
KRAJEM 16. STOLJEĆA 7000 OSOBA 111

SEDAMNAESTO STOLJEĆE - DO MARUATEREZUANSKOG DOBA 113

SUKOBI IZMEĐU VLASTELE I GRAĐANA ISTJERIVANJE PROTESTANTIZMA, DOLAZAK CRKVENIH
REDOVA, ŠKOLSTVO 114
POŽARI - ŽIVOTNA PRATILJA VARAŽDINACA 115
TURCI I NADALJE POTENCIJALNA OPASNOST 117
VARAŽDIN POSTAJE «MALI B E Č » 118
ŠUMA BROJKI O STANOVNICIMA I KUĆAMA 120
BCATASTROFALNI POŽAR 1776. GODINE 127

SREDNJA ERA - PRIRODNO KRETANJE STANOVNIŠTVA OD SREDINE

18. DO POLOVINE 19. VIJEKA 130
PRISTUPNE NAPOMENE 130
MATIČNE KNJIGE 134
RAĐANJE 141
LIBER BAPTISATORUM 141
NATALITET KAO PRIRODNI FENOMEN 143
GODIŠNJA RAĐANJA - POTICAJI I USPORAVANJA 144
VANBRAČNI PORODI 149
ROĐENJA PREMA SPOLU 152
GODIŠNJI RASPORED RAĐANJA 154
OPĆA STOPA NATALITETA 159
VJENČANJA 160
OSNOVA ČOVJEKOVA OPSTANKA 161
ŽENIDBA TOME ERDÖDYJA 162
LIBER COPULATORUM - IZVOR PODATAKA 164
PONOVLJENI BRAKOVI 166
GODIŠNJI RASPORED VJENČANJA 168
STAROSNA DOB ZARUČNIKA 173

UMIRANJE 179
VARAŽDINSKO GROBLJE 179
RAZMATRANJA A. VIŠNEVSKOG 180
LEBER MORTUORUM 182
NEKI IZVORI POJAČANOG MORTALITETA 184
MJESEČNI ODRAZI UMIRANJA 191
DOŽIVJELA DOB STANOVNIŠTVA 194
SMRTNOST DOJENČADI 207
OPĆA STOPA MORTALITETA 214
KARMINE 214
CRKVENI IZVORI BROJA DUŠA 216

NOVO VRIJEME STATISTIČKI POPISI OD 1857. DO 1981. GODINE 218

KRETANJE STANOVNIŠTVA 218
ČOVJEK - ATOM SVEMIRA 219
BROJNOST STANOVNIŠTVA 220
STOPE PRIRODNOG KRETANJA 226
STANOVNIŠTVO GRADA TIJEKOM 9 MINULIH STOLJEĆA 234

ZAKLJUČAK 239

SPISAK TABELA 325

GRAFIKONt'^ 327

POPIS LITERATURE 328

 PREDGOVOR

Habent sua fata libelli (I knjige imaju svoju sudbinu) - govori stara latinska
izreka Terentianusa Maurusa.' Tako i knjiga A. Gabričevića, koja se ovim predaje
javnosti, ima svoju dugu povijest. Zapravo ovdje se ispreplicu dvije povijesti: jedna
je životna priča samog autora, druga nastanka i objavljivanja ove knjige.

Dr. Ante Gabričević je čovjek koji se titanskim radom izdignuo od

poljoprivrednika do znanstvenika. Rođenje prije devedeset godina (10. lipnja 1912.)
u Gardunu, selu na obroncima Mosora, prije nego što on zaroni u Sinjsko polje.
Siromašna obitelj doslovno je gladovala za vrijeme I. svjetskog rata. Odmah poslije I.
svjetskog rata preseljavaju se u Slavoniju, u plodnu Đakovštinu. Bore se sa
siromaštvom, koje je ophrvalo cijelu obitelj. Rade na tuđim poljima, privređujući gorki
kruh u bogatom kraju. Paljetkuju ljeti, kad nema drugog posla, kupeći zaostalo klasje
na tuđim strništima, izranjenih i okrvavljenih nogu. Zimi Ante odlazi u školu tražeći u
čudesnom svijetu knjiga svoj mir i zadovoljstvo. Pošao je osnovnu školu tek u svojoj
11. godini jer se dotad, kao najstarije dijete od četvero, morao i sam brinuti oko
izdržavanja obitelji!! Završio je osnovnu školu i prve razrede gimnazije hodajući
bosonog i desetak kilometara dnevno. Kako je ozlijedio ruku, otac ga nevoljko
upućuje u stručnu šumarsku školu u Sarajevo. Više gladan nego sit, živeći po
internatima siromaha, završava tu školu, pa se odmah zatim zapošljava kao stručni
čo\jek na državnom poljoprivTednom dobru Belje. Otamo je protjeran, nakon mađarske
okupacije Baranje godine 1941.. Dolazi u Hrvatsku, gdje službuje najprije u Vojniću, a
potom u Pitomači. Početkom pedesetih godina upisuje kao izvanredni student
Ekonomski fakultet, i završava ga 1956. Nakon diplomiranja seli u Bjelovar; tamo
odlučuje doktorirati s područja ekonomike poljoprivrede. Za mentora bira akademika
Miju Mirkovića, nestora hrvatske agrarno-ekonomske misli. Mirković je bio
oduševljen Gabričevićem: i on je, poput njega samog, preskakao i nemoguće prepreke
da bi se iz siromašnog krškog sela popeo na olimpske visine znanosti. Nesebično mu
pomaže pri razradi teza doktorske disertacije, upućuje ga u metode i tehniku
znanstvenog rada. Gabričević prima njegove naputke; naporno radi i javlja se svom
mentom regularno, s izvještajem o izvTŠenom napretku. Radio je na svojoj tezi, to se
danas može reći manijakalno kako bi zadovoljio zahtjeve mentora. Stvorio je
vremenske serije o poljoprivrednoj proizvodnji na području Bjelovarsko-križevačke
županije za gotovo stotinu godina (1885. -1960.), na osnovi čega je račmiao dinamiku
prirasta prinosa, proizvodnje i proizvodnosti rada na tom području, koje je u mnogo
čemu reprezentativno za prilike hrvatskog sela. Radeći više godina na svojoj
disertaciji predavao ju je na ocjenu početkom 1963. godine. Mirković, međutim, umire
u veljači 1963., pa disertaciju brani pred novom komisijom na Ekonomskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu tek 28. prosinca 1963. godine.

Cijeli stih glasi; Pro captu iectoris, habent sua fata libelli, Carmen heroicum 258.
 Mnogo kasnije pisao je Gabričević: «Poljoprivreda je moja sudbina. Ta me je
životna oblast iznjedrila i magijom gradske hraniteljice doživotno opsjela... Trajno se
vraćam «majčici zemlji», ne zaboravljajući je. Iako sada lagodnije živim nego prije kao
težak, ponovno joj se vraćam samo na višoj duhovnoj razini, što ponosno ističem».
Obranjeni doktorat diže uzbunu u malom mjestu kakav je tada bio Bjelovar,
pa autor ubrzo dobiva otkaz na dotadašnjem svom radnom mjestu (direktora
Ekonomskog zavoda) i šalje ga se na Zavod za zapošljavanje. Jedva dobiva mjesto
«referenta za gospodarstvo» u tamošnjem kotaru i općini. No tu ne ostaje dugo.
Nakon 15 provedenih godina u Bjelovaru odlazi u Zagreb, gdje je 1979. godine i
umirovljen (kao direktor «Školskog servisa»). Otada se u potpunosti priklanja
znanstvenim istraživanjima. Pristupa maloj grupi koja se formirala u tadašnjoj
Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti i radila na afirmaciji hrvatske
demografske povijesti (S. Krivošić, I. Mažuran, J. Gelo, M. Bertoša, I. Erceg, A.
Wertheimer-Baletic, N. Vekarić i drugi.) Raspolagalo se s malim sredstvima i s njima
podsticalo pojedince pri obradi pojedinih tema s tog područja. Tako su objavljeni
stari, a hrvatskoj javnosti nepoznati austrijski popisi stanovništva Slavonije (najstariji
je iz 1698. godine!) rezultati mletačkih popisa Istre i Dalmacije, Zagreba, Dubrovačke
Republike, zatim poreski popisi iz XV stoljeća, analize matičnih knjiga mnogih crkvenih
župa (Zagreba, župa Podravine, Dubrovačke Republike i dr.) kao i analize dinamike
raz\'oja naselja (knjiga Korenčića, izdata u Djehma JAZU, tu je nezaobilazni orijentir za
sva socijalna istraživanja). U okviru tih istraživanja «mladi» umirovljenik A. Gabričević
prihvaća se rada na analizi matičnih knjiga obrađujući najprije jedan mikrokozmos
(župu Sv. Vida u Brdovcu kraj Zagreba)-, da bi potom prešao na obradu matičnih
knjiga grada Varaždina. Marljivo pohađa arhive, bezbroj puta putuje u Varaždin kako
bi tamo skupio rasute podatke o prirodnoj mijeni stanovništva Varaždina. Rezultat je
tog rada bila omašna knjiga o stanovništvu Varaždina, koja se sada predaje javnosti.
Bila je pozitivno recenzirana u Akademiji još 1986. godine (po piscu ovog
predgovora) i dostavljena Varaždinskom zavodu na tisak. Ali teške materijalne prilike,
u kojima se tada živjelo, nisu omogućile tiskanje tog rada. Na zahtjeve za financijskom
pomoći, koje je Varaždinski zavod višekratno tražio, u pravilu su se nadležni organi
oglušavali. Tek je ove 2001. godine Ministarstvo znanosti RH prihvatilo za tisak ovu
vrijednu knjigu davši značajnu financijsku pomoć. Tako ova knjiga A. Gabričevića
izlazi punih 16 godina nakon što je napisana, što je jasan dokaz nezavidnih prilika u
kojima djeluje znanstveni rad u nas. Kako je A. Gabričević, unatoč tim tegobama s
tiskanjem svog kapitalnog znanstvenog rada, i dalje znanstveno radio, ova se knjiga
pojavljuje kao deseta u njegovom bogatom znanstvenom opusu.' Tako se, s ovom

^ Ova se obrada tiskala davne 1984. godine pod naslovom «Prirodno kretanje stanovništva na
području župe Sv. Vida u Brdovcu između 1672. i 1981. godine», u «Starinama» JAZU knjiga
59. Tiskan je i posebni otisak.
' A. Gabričević: napisao je sljedeće knjige: Razvitak poljoprivrede Kotara Bjelovar, Zagreb-
Bjelovar 1961. (u suradnji s O. Židekom).; Imovinsko osiguranje kao potencijalni faktor
razvoja (Bjelovar 1966. - neobjavljeno); Prirodno kretanje stanovništva na području župe Sv,
Vida u Brdovcu 1672.-1981., Zagreb 1984; Životni odljesci (autobiografska, socijalno
ekonomska proza tiskana u tri toma, s oko 1600 stranica, Zagreb 1994.-1997), Sjeme na
knjigom, pred ekonomistima pojavljuje dosad gotovo nepoznati opus kolege
Gabričevića, koji na svojevrstan način simbolizira znanstveni pristup autora.
Ogroman, mukotrpan rad na ispisu matičnih knjiga / u njoj je kondenziran; tu je i
titanski rad na grupiranju podataka (spomenimo samo tisuće podataka predočenih po
mjesecima kako bi autor utvrdio kad su bila u prošlosti najčešća vjenčanja, u kojim se
mjesecima najviše djece rađalo, a kad je i u kojoj dobi pak smrt pohađala Varaždince).
Tek nakon toga mogla je uslijediti minuciozna analiza činjenica.

n.
Prije četrdesetak godina tri su francuska povjesničara utemeljila metode
istraživanja matičnih knjiga (započeo je to raditi Pierre Goubert, slijedio ga je Michel
Fleury, a samu je metodu analize razradio i rafinirao Lois Henry). Oni su podstakli
brojne udruge istraživače ne samo u Francuskoj nego i diljem Europe. Od toga
trenutka matične knjige, čuvane u državnim, ali i crkvenim arhivima, prestaju biti
«usnula masa» svezaka velikog formata koju su tek poneki povjesničari prevrtali, ne
bi li preciznije utvrdili datume rođenja ili smrti značajnih ličnosti.
Matične knjige postale su (kako to piše Pierre Chaunu") «čudesna i skoro
jedina dokumentacija za povijest pučana. Naime ona stotina milijuna ljudi, koliko ih je
živjelo u srednjovjekovnoj Europi, nije ostavila drugih tragova svojih života (u kojima
se isprepletalo malo radosti uz mnogo muka, rijetki trenuci nade i beskrajno ufanje u
sretniju budućnost, koja nailazi) osim tri podatka, sačuvana u matičnim knjigama. To
su rođenje, ženidba, i smrt, koji na podsjećaju na najvažnije trenutke njihovih života.
To je ne samo izvor za demografsku povijest već postaje sve bogatije vrelo za opću
povijest, ako se dokumenti prouče s pažnjom, koju zaslužuju, i podvrgnu statističkoj
analizi, tom «multiplikatoru naših spoznaja»
Tako su moderni povjesničari počeli koristiti matične knjige u sve većem
opsegu, proširujući ne samo obujam analize već upućujući istraživanje na sve šire
područje svakodnevnog života stanovnika. Vjerojatno je najbolji primjer te nove
povijesti poznata trotomna knjiga Fernanda Braudela: Materijalna civilizacija,
ekonomija i kapitalizam od XV. - XVIII. stoljeća^ koja sublimira taj novi pristup
povijesti čovječanstva. Cijela je prva knjiga Braudela posvećena «stanovništvu, kruhu
svagdanjem, hrani i piću, odijevanju i modi, tehničkim revolucijama i novcu» (sve su
to naslovi poglavlja u prvom tomu!!), a da se dinastije, kraljevi i carevi, ratovi i
vojskovođe, tako uobičajeni u staroj povijesti, uopće i ne spominju. Tako se
suvremena povijest sve više udaljuje od negdašnjeg prikaza istaknutih povijesnih
ličnosti (kraljeva i careva, vojskovođa i kancelara) i upućuje na istraživanje života
«prosječnog» građanina. U tom su smislu nova istraživanja demografske povijesti
postala neophodni korektiv stare historiografije.
Gabričević je jedan od pionira povijesne demografije u nas. Za njega je
analiza matičnih knjiga tek potka na kojoj on iznosi bogat život srednjovjekovnog
grada. Raspravlja o zanatima i njihovim cehovima; o sudstvu i kaznama, koje se

vjetru, Zagreb 1998; «Selo moje ubavo» (studija o stoljetnom razvitku hrvatskog seljačkog
poljodjelstva) Zagreb 1999.; Odgovori izazovu vremena (zbirka eseja), Zagreb 2000.
"• P. Channu: Civilizacija klasične Europe, Arthaud, Paris 1966.
' Knjiga je bila napisana 1979. godine, a izašla je i u nas, u izdanju «August Cesarec» godine
1992.
primjenjuju; o odnosima feudalaca i prema kmetovima i građanima; analizira požare
koji trajno prijete gradu; priča o bolestima i pošastima koji odnose živote; o doktorima
i kirurzima, babicama i ljekarnicima, koji se brinu za zdravlje građana. Pristupajući na
taj način povijesti stanovništva, Gabričević je uspio na specifičan način prikazati
povijest grada Varaždina, dopunjujući novim činjenicama radove koje su o njemu
napisali drugi autori.
Varaždin privlači ljude, u nj ulaze svi oni koji žele napustiti tegobe seoskog
života. Mijenjaju se stoga, u vrijeme Gabričevićeva promatranja, demografske značajke
stanovništva Varaždina: postupno se gubi negdašnja, iz klasične starine naslijeđena,
koncepcija načina života. Dok su u Rimufilozofii pjesnici, političari i ekonomisti (od
Varra do Columelle, preko Katona do Vergila, od Cicerona do Paladija) slavili vrline
seoskog života, nasuprot tobož razvratnom gradu, dotle se u poznom srednjem vijeku
sve više počinje davati prednost gradu; pogotovo na ovim našim prostorima, koji je
bio limes između Otomanske imperije i Zapadne Europe. Plemići počinju naseljavati
grad, napuštajući svoje dvorce na selu. Grade palače, u pravilu od čvrstog materijala,
unoseći promjene ne samo u arhitekturu već i način života. No moramo naglasiti da
je hod k modernoj civilizaciji počeo u gradu, pa gradovi postaju rasadište novog
nazora na svijet. No dok se gradovi brzo razvijaju u zapadnoj Europi, Varaždin
napreduje sporo: priraštaj je stanovništva u njemu skroman, pa Hrvatska i Varaždin
sam zaostaju za civilizacijskim hodom koji karakterizira druge zemlje i gradove*.
Nasuprot europskom silnom porastu broja velikih gradova između 1500. i 1700.
godine^, kod nas se gradovi sporo razvijaju. Tome pridonosi i činjenica što

* Teško je sada tvrditi da li je Juraj Križanić, pišući «Politiku» iza 1660. godine u Sibiru, imao
baš Varaždin na umu, kad je pisao o potrebi povećanja broja stanovnika kao čimbenika
napretka države. Kao što znamo, Juraj Križanić bio je župnik prvo u Nedelišću (1643.-4.), a
potom u Varaždinu (1645.-7.). Vjerojatno je kao čovjek koji je dotad i potom putovao diljem
Europe spoznao, kako piše u «Politici», da je najglavniji temelj državne moći množina naroda.
Ne smatra se moćnim ono kraljevstvo, koje ima velika prostranstva, već koje ima mnogo
državljana. Malena je korist vladati nad prostranom zemljom ako je pusta. Zato kralj mora
nastojati da mu je država mnogoljudna». Taj svoj plaidoyer za pronatalitetnu politiku Križanić
ekonomski racionalno (za ono vrijeme!!) vezuje uz gospodarske prilike same zemlje. Piše:
«Ljudi se plode i množe ondje gdje imaju hrane, odijela i svega ostalog, što je za čovječji život
potrebno: prije svega mir i dobro uređenu vladavinu... Kad ima kruha u obilju (uz druge
potrebne stvari) tada zemlja postaje mnogoljunom; a kad se žito izvozi, ostaje rijetko
naseljenom. U Hrvatskoj rodi vrlo mnogo vina, ali se nikada ne izvozi radi previsokih gora i
radi neplodnosti rijeka. Hrvati imaju o vinu poslovicu, koja glasi: «Nikada ne rodi toliko vina,
da ga ne bismo popili i nikada ga nema tako malo, da ga ne bi bilo dosta». Različito, ali i
jednako, može se reći i o kruhu. Razlika je u tome, što se nedostatak vina može nadoknaditi
vodom i zato se ne osjeća tako teško, dok se nedostatak kruha ne da ničim nadomjestiti. Zbog
toga bivaju velike skupoće i ljudi umiru od glada... Žito koje se izvozi iz države, ne izvozi
se bez pričinjavanja štete i smanjivanja našeg naroda» - završava Križanić svoje razmatranje
uzroka sporom narastanju stanovništva kod slavenskih naroda između 1500. i 1700. godine.
(Vidi J. Križanić: Politika ili razgovori o vladalaštvu, Zagreb 1947., str. 316.-320). Preokret,
koji se odigrao nakon turskog poraza pod Bečom (Kahlenberg) još je daleko, ali njega kao da
naslućuje Križanić, ne znajući da će u poljskom taboru pod Bečom (1683. godine) susresti i
svoju smrt.
^ Vidi podatke o tome u mom Predgovoru knjige S. Krivošića: Zagreb i njegovo stanovništvo
od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljeća. Grada za gospodarsku povijest Hrvatske,
knjiga 19., Zagreb 1981. str. 13-17.
nenaseljena ili rijetko naseljena područja magnetski privlače kmetove (primjer
Slavonije nakon 1690. godine nije usamljen), pa je manji pritisak na gradove.
Pogotovo stoga što je smrtnost u gradu tada još srazmjemo visoka (naročito djece
do deset godina - polovica novorođenčadi ne doživi deseti rođendan!!) pa bi broj
stanovnika u gradovima uz te uvjete i opadao da nije bilo doseljavanja iz ruralnih
sredina.
Gabričevdć analizira i vrijeme sklapanja brakova. U to staro vrijeme brakovi se
nisu sklapali za vrijeme uskršnjeg, a rijetko i za vrijeme božičnog posta. Zato se
brakovi najčešće sklapaju u veljači, kao i u predasima od preokupiranosti poljskim
radovima (svibanj - srpanj, kao i studeni). Slično je i s vremenom rađanja, odnosno
smrtnosti (u ljetnom periodu češće umiru djeca, u zimskom odrasli i starci). Svugdje
u Europi postoje zakonitosti u tom pogledu, koje su u mnogo čemu determinirana
općim životnim prilikama onog vremena (primjerice, zimska je smrtnost starijih osoba
bila posljedica tada u zimskom razdoblju loše grijanih kuća s čestim upalama pluća).
Dakako, tu nailaze i iznimne godine: glad, s visokim cijenama krulia, donosila
je u pravilu veću smrtnost, ne samo zbog iscrpljenosti organizma, već i zbog činjenice
što je u grad ulazilo gladno stanovništvo iz šire okoline grada, koje je u pravilu
prenosilo i bolesti. Gladi, koje je grozovito opisao Antun Vramec^ (od 1573. arhidakon
varaždinski, a od 1586.-88. i župnik varaždinski) donosile su ne samo veću smrtnost
(koju Gabričević statistički obuhvata) već podsvjesnu cenzuru u opisu posljedica na
stanovništvo (kojih stoga nema). A gotovo je svaki Hrvat, pa i Europejac, u XVI. i
XVII. stoljeću, prije nego što bi odrastao, bio svjedokom više naleta smrti od gladi^,
koji bi mu desetkovali rodbinu, prijatelje i susjede. U svima je zato tinjao strah od
doba umiranja, kojeg će biti neznano, ali prisutna je zato bučna radost što se
preživjelo (i o njoj ima mnogo dokumenata); ali i šutnja uglednika o minuloj smrtnosti.
Kao da se željelo potomstvoi oduzeti sjećanje na užase, koji su se zbivali oko njih.
Gabričevićeva knjiga temeljena dokumentima i izvještajima, dakako, odražava tu
tendenciju.

m.
čitajući rukopis Gabričevićeve knjige davne 1986. godine napisao sam za
Akademiju pozitivnu recenziju, zagovarajući njen tisak. Evo što sam tada između
ostalog napisao:
«Središnja su tema Gabričevićeva rada kretanje stanovništva, koje zauzimaju
najveći dio njegovog istraživanja. To je samostalno Gabričevićevo istraživanje, koje
daje znanstveni doprinos boljoj spoznaji povijesti stanovništva Varaždina.
Gabričević koristi sve postojeće moguće izvore za (direktno ili indirektno)
utvrđivanje broja stano\Tiika u Varaždinu: autor uzima i kritički evoluira stare podatke

* 1570. bio je, po Vramecu, «velik i strašan glad na Slovenieh i po svoj zemlje, i mnogo ljudi
pomre od glada ovo vreme» (Kronika). Vramec je svjestan da su tim gladnim godinama krive
i socijalne prilike, u kojima se kmetove «neopravdano odire», njima «nitko ne pomaže»,
budući da «gospoda i plemeniti ljudi vezda psom, cuckom, hertom, višlom svojim hrle i vekše
i lepše je hrane i glede nego nevolnega kmeta, človeka, kalduša i petlara i onoga ki njega hrani
želi svoj ima» (Postila)
^ Vidi 0 tome moj članak «Glad» u EJ, sv. 4, Zagreb 1986.
o broju vjernika, kao i procjene koje su davali putnici i prolaznici kroz Varaždin; no
najtemeljitiji izvor su mu matične knjige Varaždina koje su sačuvane od polovice
XVIII. Stoljeća i koje autor podvrgava minucioznoj analizi da bi utvrdio sve
relevantne parametre prirodnog kretanja stanovništva. Analiza, koja se provodi
rađanjima, vjenčanjima i umiranjima - dana u više nego dvjestogodišnjem
kontinuitetu, donosi iznimno vrijedne podatke za demografsku povijest Hrvatske -
discipline koja se tek konstituira. Ovdje ćemo samo upozoriti na neke značajne
njegove rezultate.

Prirodni priraštaj stanovništva

Najvažniji rezultat Gabričevićeve knjige nesumnjivo je analiza 215-godišnjeg

razvoja prirodnog priraštaja stanovništva, koja je Gabričević izveo na temelju
podataka skupljenih u crkvenim, matičnim knjigama. Ti podaci, prikazani u tablici 1. na
slijedećoj stranici, govore da su se sve do 1880. godine u Varaždinu (a tako je bilo i
u ostalim gradovima Hrvatske) smjenjivali periodi prirodnog priraštaja s prirodmm
padovima - no u cjelini uzevši smrtnost je u gradu bila veća od nataliteta. Iz
skupljenih se podataka jasno uočavaju i sekularne tendencije u tim izvanredno
značajnim vitalnim fenomenima. Natalitet se trajno smanjuje - broj živorođenih pada
sa 41 (u desetljeću 1771. - 1780.) na 16 promila (u sedamdesetim godinama
dvadesetog stoljeća). Još brže, međutim, smanjuje se mortalitet ljudi: od 33 promila
(koliko iznosi u 30 posljednjih godina dvadesetog stoljeća) on se snizuje za svega 8
promila (u zadnjih 30 godina Gabričevićeva istraživanja). Uslijed toga, unatoč
smanjenom natalitetu prirodni se priraštaj u gradu Varaždinu povećava - pa u
posljednjih 65 promatranih godina nema nijednog razdoblja u kome nije zabilježen
visok prirodni priraštaj. Od posebnog su značenja i autorovi proračuni vjenčanja, koje
on izvodi iz ženidbenih knjiga. Takozvana stopa nupcijaliteta (broj Ajenčanja na tisuću
žitelja) pokazuje konstituirano opadanje od kraja 18. stoljeća (11,3 promila u razdoblju
1771.-1780. na 8,1 promil, u periodi 1831. - 1840.), pa pri čemu je opći nivo ženidaba
osjetno niži nego u susjednim seoskim općinama (koje je istraživao Stj. Krivošić).
Zbog velike smrtnosti žena i muškaraca u ranim razdobljima mnogo je bilo slučajeva
da su se ženili obudovjeli - prema Gabričevićevom istraživanju svaki četvrti ženik
pripadao je toj kategoriji.
 Kretanje prirodnog priraštaja u Varaždinu 1771. - 1984. godine
T. 1.
Desetogodišnje Broj Prirodni Stope
razdoblje živorođenih umrlih prirast. pad nataliteta mortaliteta
1771.-1780. 2.440 2.032 408 - 41 28
1781.-1790. 2.223 2.908 - 685 35 78
1791.-1800. 2.552 2.253 299 - 36 34
1801.-1810. 2.500 3.432 - 932 31 44
1811.-1820. 2.899 2.736 163 - 35 34
1821.-1830. 3.076 2.658 418 - 33 32
1831.-1840. 2.944 2.959 - 15 31 31
1841.-1850. 3.211 3.492 - 281 31 32
1851.-1860. 3.574 3.064 510 - 34 32
1861.-1870. 3.684 3.500 184 - 34 30
1871.-1880. 3.554 3.702 - 148 32 34
1881.-1890. 3.638 3.368 270 - 31 29
1891.-1900. 3.917 3.587 330 - 31 29
1901.-1910. 4.036 3.842 194 - 29 26
1911.-1920. 3.594 3.916 - 322 24 25
1921.-1930. 4.369 3.928 441 - 27 24
1931.-1940. 4.257 3.635 622 - 26 23
1941.-1950. 3.988 2.420 1.568 - 23 16
1951.-1960. 4.159 1.904 2.255 - 21 9
1961.-1970. 5.570 2.474 3.096 - 19 8
1971.-1980. 5.855 2.895 2.960 - 16 8
1981.-1984. 2.455 1.353 1.102 - 17 8

Dolazi i do promjene starosne dobi onih koji se žene: djevojke u XVII. I XIX.
stoljeću ulaze u brak mlađe od muškaraca. Više od polovice žena (51,1%) stupa u
brak s 24 ili manje godina, a svega osmina muškaraca s tom dobi ulazi u brak (13,7%).
Najčešće su mladoženje oko 5 godina stariji od mladenki - no brojni su i drugačiji
slučajevi - da žene uzimaju osjetno mlađe muškarce i obrnuto.
Broj stanovnika Varaždina i demografski uzroci uvećanju njegovog žiteljstva
važan su zaključak koji proizlazi iz Gabričevićeva istraživanja. Polazeći od popisa
stanovništva, koji su mu stajali na raspolaganju, te matičnih knjiga, bio je u stanju
utvrditi porast ili pad na osnovi prirodnog gibanja. Gabričeviću se nametnuo
zaključak da je rezidualna vrijednost prirodnim gibanjem neobjašnjena, posljedica
migracije, doseljavanja u grad. Na taj je način bio u stanju da konstruira tabelu, koju
prenosim, a koja kazuje da je povećanje broja stanovnika Varaždina s 36% rezultata
endogenih faktora (plodnosti samog stanovništva), a da čak dvije trećine povećanja
broja stanovništva donosi useljavanje u Varaždin.
 T2.

Broj stanovnika u god. Priraštaj stanovništva

Razdoblje početnoj završnoj Ukupan %
1770.-1820. 5.955 8.739 2.784 47
1820.-1870. 8.739 11.203 2.464 28
1870.-1920. 11.203 15.334 4.131 37
1920.-1970 15.334 33.257 17.923 117
1970.-1984 33.257 40.817 7.560 23

Varaždin je u drugoj polovici 18. stoljeća najveći grad na današnjem teritoriju

SR Hrvatske, pa je stoga zaključak, do kojeg je došao Gabričević, iznimno značajan jer
se može zacijelo primijeniti i na ostala gradska naselja. Broj stanovnika u samom
gradu Varaždinu povećavao se u pedesetogodišnjim intervalima za sljedeći način:
Nakon brzog porasta stanovništva na razmeđu XVIII. i XIX. stoljeća
stanovništvo Varaždina sporije se razvija u XIX. i početkom XX. stoljeća - sporije
čak nego što je priraštaj stanovništva u SR Hrvatskoj. Tek nakon 1920. godine
ponovno Varaždin stiče demografski prosperitet, pri kojem se broj žitelja naglo
povećava.

10
 Stanovništvo Varaždina - prirodna i migracijska kretanja
1770. - 1984.
T.3.
Kretanje ljudi Broj stanovnika
prirodno mehaničko Varaždina krajem
-godina
rast pad priliv odliv razdoblja
1770. - - - - 5.955
1771 -1780. 408 - 163 - 6.526
1781 -1790. - 685 1.256 - 7.526
1791 -1800. 299 - 272 - 7.668
1801 -1810. - 932 1.421 8.157
1811 -1820. 163 - 419 - 8.739
1821 -1830. 418 - 119 - 9.276
1831 -1840. - 15 552 - 9.813
1841 -1850. - 281 818 - 10.350
1851 -1860. 552 - - 57 10.845
1861 -1870. 184 - 174 - 11.203
1871 -1880. - 148 77 - 11.132
1881 -1890. 270 - 607 - 12.009
1891 -1900. 330 - 1.510 - 14.849
1901 -1910. 194 - 827 - 14.870
1911 -1920. - 322 786 - 15.334
1921 -1930. 441 - 289 - 16.064
1931 -1940. 622 - 138 - 16.824
1941 -1950. 1.568 - - 268 18.124
1957 -1960. 2.255 - 5.190 - 25.569
1961 -1970. 3.096 - 4,592 - 33.257
1971 -1800. 2.960 - 2.599 - 38.816
1981 -1984. 1.102 - 899 - 40.817

Izvor: Gabričević: RAD, str.352

Od iznimnog je značenja uočiti i prosječnu doživljenu dob. Analizirajući

dob preminulih, Gabričević nalazi daje u desetogodištu 1771.-1780. ona iznosila
24,7 godina, a 1851.-1857. 28,7 godina; početkom pedesetih godina 20. stoljeća
očekivana dob novorođenčeta je oko 72 godine. To utrostručenje životne dobi
čovjeka rezultat je činjenice, kaže autor, što je suvremen čovjek «homo protectus»,
kog štite mnogobrojne institucije - od vodovoda i kanalizacije do opće higijene i
zdravstva. To naročito pokazuju podaci o smrtnosti novorođenčadi. Krajem XVIII.
pa sve do sredine XIX. stoljeća od 1.000 novorođene djece u dobi do jedne godine
umire od 172 do 267 (kako u kojoj dekadi). Početkom dvadesetog stoljeća još je
uvijek smrtnost dojenčadi u Varaždinu 227 promila - drugim riječima, svako četvrto
dijete umire u prvoj godini, krajem osamdesetih godina XX. stoljeća smrtnost se
dojenčadi u Varaždinu spustila ispod 30.
Ovaj kratak uvid u osnovne analize Gabričevićeva rada ne donosi
izvanredne tabele i grafikone, koji su skupljeni da bi prikazali vrijeme najčešće
rađanja, umiranja ili vjenčanja; tisuće i tisuće podataka, koje je on minucioznom
analizom matičnih knjiga varaždinskih župa skupio, pripremio i obradio. To je bio
titanski rad, kog je dr. Ante Gabričević s uspjehom obavio.

11
 Radi sticanja uvida u dimenzije Gabričevićeva rada najbolje će nam poslužiti
tabela o broju upisa, koje je autor obradio prolazeći kroz crkvene knjige samo za prvu
polovicu svog istraživanja (do 1857. godine). Evo tog pregleda:
župa razdoblje godina promatranja ukupno slučajeva
Rođenja Sv. Nikola 1707.-1857. 151 33.505
Sv. Vid 1741.-1857. 118 3.075
Vjenčanja Sv. Nikola 1738.-1857. 120 7.542
Sv. Vid 1788.-1857. 66 677
Ukopi Sv Nikola 1737.-1857. 121 17.544
Sv. Vid 1737.-1857. 119 9.521

Kao što se vidi, Gabričević je morao obraditi preko 70.000 upisa u matične
knjige; svrstati ih, primjerice, po dobi ženika i udavača, ili dobi i uzroku smrti
pokojnika, po mjesecu kad se događaj zbio i mnogim ubilježenim karakteristikama.
Autor je nad tim radom, bez kompjutera ili drugih sredstava, utoršio godine napornog
rada i ne možemo a da mu ne odamo zahvalnost i divljenje nad postignutim
rezultatima.

IV.
Knjiga dr. A. Gabričevića dragocjen je prilog demografskoj povijesti. To će
djelo, koje je obradilo demografski mijene u najznačajnijem gradskom središtu
Hrvatske i Slavonije, biti nezaobilazno pri utvrđivanju povijesti stanovništva Hrvatske
tijekom XVT. - XVIII. stoljeća (zajedno s obradom matičnih knjiga u djelima S.
Krivošića, I. Mažurana, J. Capo i drugih autora).
Hrvatsku povijesnu demografiju očekuju sada dvije velike zadaće: jedna je
komparativna analiza naših nalaza s onima u drugim zemljama; drugi je zadatak
jednako težak: utvrditi dinamiku rasta stanovništva na današnjem teritoriju Republike
Hrvatske između 15. i kraja 18. stoljeća (od 1780. godine na ovamo raspolažemo s
prilično pouzdanim podacima o broju i mijeni stanovništva). Tu će se budući
istraživači neminovno sukobiti s potrebom analize migracijskih kretanja (između 1500.
i 1700. godine hrvatsko se stanovništvo pomicalo prema zapadu; od 1700. nadalje,
sve do 1950. godine ono se pomiče prema istoku, nastanjujući rijetko naseljenu
Slavoniju i Baranju), pa je zbog toga neophodno demografska istraživanja proširiti i
analizom migracijskih tokova, što također omogućuju matične knjige (kako je to
uspješno dokazao dr. S. Bertoša u svojoj knjizi).
Gabričević ovom svojom knjigom daje novo kapitalno djelo poznavanju naše
demografske povijesti, koje će biti jedno od kamena-temeljca radu budućih
istraživača.

Vladimir Stipetić

12
 UVOD 10

Rad je prikaz minulog hoda (dijela našega naroda koji je nastajao, kalio se i
umirao na osebujnom pridravskom lokalitetu u sklopu tisućljetne balkanske
vjetrometine svijeta, posebno vlastitih odnosa prema životu; vrijednih, marljivih i
ponositih „sinova domovine" - naših Varaždinaca.
Istraživanja razvojnih tokova (kroz stoljeća), i zakonitosti prirodnog kretanja
(u posljednjih nešto više od 200 godina) stanovništva prve slobodne općine u
Hrvatskoj, grada Varaždina, usmjerena su na otkrivanje upliva što ih proizvode prilike
vremena - uz obilnu vlastitu pomoć - na uvjete, bonitet i dob ljudskog trajanja. Kod
toga na čelu svega nalazi se čovjek u dvojnom svojstvu: kao pokretač - uzročnik,
izvršilac svih zbivanja i odnosa što ih uz prirodu, sam stvori. Također - konzument i
korisnik (duljinom životnog vijeka) nastalih situacija - ukupnih dometa materijalne i
duhovne kulture.
Ovo je pokušaj sinteze temeljnih oblika ponašanja ljudske vrste, ujedno i
čovjekovih uzornih predstavnika na staništu življenja - gradu Varaždinu; demografske
povijesti njegovih stanovnika.
Nastanak ovoga djela potekao je od ideje da se izuči prirodno kretanja
stanovništva grada Varaždina prema upisima rođenih, vjenčanih i umrlih župljana u
matice mjesne župe. Pošto grad posjeduje napisanu svoju povijest u rukopisu:
Povijest grada Varaždina od dr. Rudolfa Horvata", ali nema dugoročnog kretanja
stanovništva; stoga mogućnošću korištenih izvora proširujemo obradu polazne teme
na izučavanje gibanja naroda koji je stoljećima obitavao, rađao se i umirao na ovome
prostom.
U ovom radu na temelju župskih matičnih knjiga nastale su tri tematske
cjeline. U prvoj dajemo neke opće značajke obrade ove materije u čovjeka kao
jedinstvenog prirodnog bića.
Zatim slijedi istraživanje života i kretanja pučanstva grada od najranijih
vremena (11. st. ) do Marijaterezijskog doba, s osnovnom niti pronalaženja brojnog
stanja duša.
Kao treća tema iznose se rezultati provedenih fundamentalnih istraživanja
prirodnog kretanja varaždinskog stanovništva na osnovi podataka iz matičnih knjiga
rođenih, vjenčanih i umrlih župe sv. Nikole i prebende sv. Vida.

'" Ovaj rad može se usporediti s podignutim zdanjem za čiju su izgradnju, uz vlastito znanje
i trud, bili potrebni raznovrsni podesni materijali: elementi i sklopovi specijaliziranih
proizvođača (cigla, crijep, cement, proizvodi od drva, željeza i dr.). Elementi ove studije - uz
poznate istine - jesu pretežno istraživanjima povjesničara otkriveni događaji i zbivanja iz
prošlosti Varaždina, i šire. Zbog toga nastala knjiga nije konkurencija profesionalnim
historičarima, kao ni pokušaj zalaženja u njihov atar, već naprotiv - tek zahvaljujući dometima
brojnih poslenika te struke, i drugih znanstvenika, omogućeno je sačinjavanje ove studije.
Osnovni materijali su velikim dijelom isti. No zbog njihova drugačijeg ugrađivanja i količinskog
korištenja; jednom „zidanjem" dijelova „zgrade" formiranim konstrukcijama od poznatih i
vlastitim istraživanjima utvrđenih naučnih istina, te objavljenih radova; drugi put ugradnjom
odgovarajućih tuđih „sklopova" (preuzetih stranih tekstova), knjiga je ispala kompleksno
Ijudskija, različita od ostalih napisanih na temu Varaždina i njegova stanovništva.
" ^^ Čuva se u Muzeju Grada Varaždina

13
 u završnici kao sinteza prethodnih izučavanja prikazano je kretanje
stanovništva Varaždina od 11. st. do 1981. godine.
Obradi teme prišao sam uz spoznaju da time ne dajem nešto spektakularno
novo. Za čovjeka zapravo sve je novo dok se ne otkrije. Ovo djelo većinom je
skupljanje iz fundamentalne dokumetnacije i postojećih objavljenih materijala;
odabiranje i dovođenje u određeni red i preglednost uvjeta življenja minulih
generacija koje su «prodefilirale» varaždinskim prostorima, promatrano iz nešto
drugačijeg, ljudskog ugla i višestoljetne vremenske distance.
Stvarno novim saznanjem što je i uvjetovalo nastanak ovog rada može se
smatrati moja analiza prirodnog kretanja varaždinskog pučanstva temeljena na
podacima zavedenim u matične knjige krštenih (rođenih), vjenčanih i umrlih pri župnoj
crkvi sv. Nikole i prebendi sv. Vida u rasponu od prve polovine 18. stoljeća do 1857.
Nastojao sam i otkriti uzroke kretanja pučanstva u odnosu na duljinu čovjekova
vijeka (do 1857), što se krije u društveno ekonomskim odnosima, prirodnim
okolnostima i trajnim međusobnim sukobima koji su vitlali pučanstvom ovoga grada.
Pronađenim izvorima vitalnih podataka tokom obrade produžili smo sagledavanje
brojčanog kretanja stanovništva Varaždina do 1981. godine.
Pisati o čovjeku i njegovim skupovima neovisno o veličini, u pristupu je
podjednako lagano i teško. Ovisi o dubini uranjanja u ljudsku psihu, i sposobnosti
uočavanja ( uz prikupljanja materijala) raznolikih situacija njihova pretežno trnovita
puta. Trajući svoj život smatramo da o njemu, pa i drugim (jednakim) ljudima sve
znamo, jer u protivnom ne bismo postojali da se tu nema što više otkrivati. Gledano
s druge strane, svaki čovjek ne samo da je drugačiji od ostalih već se i on trajno
mijenja. A sve se to odvija u danim prirodnim okvirima i zakonitostima van ljudskog
domašaja, od čega se ne može pobjeći. Uz to, svako vrijeme nosi svoje osobnosti,
daće i nedaće.
Kada se radi o skupnom življenju - čovjek kao društveno biće trajno se
kreće u određenim (mnogobrojnim) zajednicama, od porodice do države. Iz tog odnosa
pojedinca prema društvu s nadolazećim naraštajima izrasta trajno novo kvalitetnije
izučavanje (redovno - "post festum", jer sve što se zbilo je prošlost). Ta činjenica ne
samo da je zanimljiva već je i korisna pri mnogim usmjerivačkim akcijama što ih je
nametnulo novo doba. Zbog toga je čovjek i njegovo življenje trajni izazov
proučavanju kome nikada neće biti kraja dok bude ljudskih bića na Zemlji. U svemu
tome nalazimo opravdanje i podstrek za ovaj rad.
U daljnjoj razradi ove materije nužno je napomenuti da je stanovništvo masa,
objedinjeni skup ljudskih individua čije se osobine utapaju, gube u nekoj zajedničkoj
cjelini odražavajući po zakonima velikih brojeva novi prosječni kvalitet što predstavlja
sve jedinke, da bi istodobno bio drugačiji od osobina ma koje druge. Za analizu
kretanja ljudskih zajednica nužni su određeni podaci za svako pojedino lice tog
skupa, čijom sintezom dolazimo do traženih osobina društva. Ovi uvjeti su stvoreni
nakon stoje Katolička crkva na Tridentskom koncilu (1545.-1563.) u svojim župama
uvela obvezu vođenja knjiga rođenih (krštenih), vjenčanih i umrlih (nazivamo ih
"matične knjige").
U našu zemlju (prema sačuvanim primjercima) matične knjige su stigle
pedesetak godina kasnije. Mnoge su nestale u ratnim vihorima, a dio ih se nalazi
pohranjen u raznim arliivima. Njihovim "otkrićem" stvorene su mogućnosti uočavanja
prirodnog kretanja stanovništva oko dva stoljeća unazad od prvog naučno

14
fundiranog popisa žitelja u Hrvatskoj i Slavoniji 1857. godine. To je kratko vrijeme u
odnosu na prošlost, ali značajno po teškim uvjetima življenja (carsko-feudalna
eksploatacija i turski zulumi) i njihova odraza na opstojnost naroda.
Analizom pribranih veličina (brojki) kao ogledalo gibanja ljudi u poznatom
vremenu i prostoru istražuje se učestalost fenomena čovjekova rođenja, vjenčanja i
dobi umiranja; pojava koje izviru iz osobina našega bića. Nadalje utvrđuje se utjecaj
sredine i prilike življenja što potiču ili usporavaju njegov hod na ovoj Planeti u
konkretnim uvjetima.
Radi ilustracije i kao dokaz teških, nama danas gotovo nepojmljivih životnih
prilika tadašnjeg svijeta, neka posluži istražena veličina o srednje doživjeloj dobi
ukupnog stanovništva u vremenu između 1771. i 1857. od tek 26,0 godina. Za
poimanje prednjega treba navesti da je više od polovine - 50,6% svih umrlih u
navedenom vremenu "odlazilo" do kraja 19-te godine života; može se reći (kao djeca
i omladina) prije stupanja u fiinkciju prirodnog zadatka produženja vrste. U preostaloj
nižoj polovini, oko trećina (ih 33.1 %) ukupnog broja umrlih "putuje" do konca 59-te
godine ; smatramo i kraja fizičke sposobnosti za samostalno nošenje bremena
ljudskog opstanka. Ostatak - tek 16,3 % svih umrlih uspjelo je zaci u "treću" životnu
dob, kada oni postaju ovisni o uzdržavanju mlađih naraštaja.
Za potvrdu iznesenome evo još jednog tužnog navoda (od brojnih što se
nalaze u ovoj knjizi); od ukupno umrlih gotovo jedna četvrtina (23,1 %) nije doživjelo
ni godinu dana.
Visokom pomoru što je za kasnog feudalnog doba (1770.-1840.) održavao
prosječnu stopu od 32.8%o prethodila je tek za promil viša stopa nataliteta, što je
ujedno i stopa prirodnog rasta stanovništva. U eri kapitalizma (1850.-1940. g.) imamo
uz oko 5 poena nižu razinu prosjeka koeficijenta rađanja i umiranja, a prirodna
obnova pučanstva bila je samo za 0,6 %o iznad prethodne. U vremenu što slijedi
(1950. - 1980.), porastom općih uvjeta ljudskog življenja, uz prosjek nataliteta od 17,5
%o opada smrtnost na 8,4 na 1000 stanovnika, što uzrokuje prosječnu stopu
prirodnog rasta od 9,1 %o.
Uopćena ocjena stanja i razine ljudskog življenja što pokazuju gore iznesene
činjenice može se definirati s dvije fatalne riječi kao zrcalo ovoga vremena: neznanje
i neimaština.
Ovim nismo otkrili ništa nova, nepoznata. Ali u kontekstu ovoga rada,
izučavanja prirodnog kretanja varaždinskog stanovništva, same šture brojke rođenih,
vjenčanih i umrlih; pa i otkrivena duljina trajanja ljudskog vijeka - iako je to sve
nastalo kao odraz nekih, u početku nepoznatih prilika i okolnosti unutar kojih se
čovjek kretao - zapravo ništa ne govore. Da bismo ih razumjeli, i shvatili zašto je napr.
u Varaždinu prosječna duljina čovjekova života iznosila 26,0 godina prema
istovremenom brdovačkom rajonu s 24,0'^, u Europi srednjega vijeka s 30,0'\ ili
današnjem prosjeku doživjele dobi u SR Hrvatskoj (1978.) 66,7'" godina, nužno je
istražiti prilike življenja starili Varaždinaca.
Poticaj ovom radu nalazi se u programu Akademije za historijska izučavanja
prirodnog kretanja stanovništva. Kao osnovni izvor podataka za tu namjenu služile su

•^ Ante Gabričević: "Starine JAZU - 59, Zagreb 1984., str. 257.

'' Doktor ekonomskih nauka A. Višnevski: "Znanje i sila"; Moskva 1894- br. 2, str. 20-22
'" SG SR Hrvatske 1980., str. 55 - moj obračun.

15
nam matične knjige. Za razdoblje od 1771. - 1857. neposrednom obradom tih knjiga
došli smo i do važnog pokazatelja, starosne dobi umrlih, što je omogućilo podrobne
analize. Nakon tog vremena (1858.-1984) koristili smo brojke rođenih i umrhh iz raznih
dostupnih izvora, o čemu podrobnije pri samoj obradi.
Uz proučavanje životne trase između rođenja i smrti spomenutog 248-
godišnjeg razdoblja (1737-1984.) ovo izučavanje je ujedno i prikaz trajanja ljudi koji
nastavaju kraj i toponim Varaždin od najranije znanih dana na ovamo. Ovdje se
razmatra mogući nastanak i hod stanovništva našeg najranijeg kraljevskog slobodnog
grada, njegovo gibanje vezano uz dnevne preokupacije, međusobna trvenja i
natezanja s feudalnim gospodarima Tvrđe i odrazi drugih prilika što ih život nameće.
Rad se zasniva na dokumentima prošlosti (ne samo) Varaždina. Dio je uzet iz
originalnih zapisa, a koristi se i građa mnogobrojnih istraživača varaždinskih zbivanja
pronađena i objavljena .
U razdobljima iz kojih nije ostalo ništa sačuvano mnogi događaji su
nepoznati, skriveni, za nas kao da nisu ni postojali'^. To je uzrok ne posve
ujednačenoj obradi pojedinih vremenskih etapa.
Grad Varaždin ima sreću da mu se mnoge stranice burne prošlosti ipak daju
osvijetliti. Za svrhe ove studije mi ćemo koristiti od dostupnih materijala one koji
doprinose boljem upoznavanju kretanja njegova stanovništva, dokumentaciju u kojoj
se ogledaju ljuski napori što izviru iz Čovjeka i što na kraju determiniraju njegov hod
- vrijeme i kakvoću življenja.
Sve ovo što je naprijed navedeno trebalo je poslužiti kao slika temelja na
kojima počiva predstojeća studija. Jednako da bi se pojasnila nužnost opširnijeg
iznošenja nekih (od bezbroj) općeljudskih svojstava čovjekova bića, kako bi se nakon
toga mogla pratiti i razumjeti zbivanja u Varaždinu tokom obuhvaćenog minulog
vremena.
Brojnost stanovništva kao masa individua - inicijatora i aktera svih
događanja je veoma indikativan pokazatelj. O tome varaždinska prošlost do unatrag
nekoliko stoljeća šuti. Pismeni tragovi o naselju Varaždin sežu osamsto godina
unatrag (listina Bele II. iz 1181. god.). Oni se vežu uz velmože (kraljeve i župane) i
njihove sudbine; kasnije iskaču, neovisno u kojim strukturama, i dovitljivi pojedinci.
O masi sitnih - malih ljudi kao svojevrsnoj kategoriji i nosiocima sveukupnog življenja
(proizvodili su hranu za sve) zapravo se ništa ne zna.
Najstariji podatak što smo ga pronašli o skupnosti pučanstva Varaždina
govori 0 njegovoj veličini tokom 15. stoljeća (Krešimir Filić - 2.500 stanovnika). Iako
se za isti ne daje izvor, tako ni način kako se do njega došlo, prihvatili smo ga jer se
putem nekih drugih pokazatelja utvrdila njegova mogućnost. Nakon toga tokom 16.
vijeka imamo podatke o zanatlijama i brojnom stanju kuća ovoga grada. Na
međusobnim odnosima ovih dviju grupa podataka (kuće kao skrovište i mjesto
stanovanja redovno jedne familije imaju neki prosječni broj stanovnika) kojih je u
idućim stoljećima bilo još podosta, gradili smo konstrukciju procjene varaždinskog
stanovništva.

'^ Kako se Varaždinom kao sjedištem Generalata Vojne krajine stoljećima upravljalo iz Beča i
Graca, sigurno da se u tamošnjim arhivima kriju mnogi još nepoznati dokumenti, koji čekaju
buduće istraživače da nadopune ili čak i mijenjaju neke današnje postavke i spoznaje.
Vjerojatno da se nešto slično nalazi i u arhivu obitelji Erdö-dy koja je napustila našu zemlju.

16
 Postoje i srednjovjekovne listine obveznika kralj, poreza, tzv. "dike", ali
Varaždinci kao slobodni građani bijahu oslobođeni tih nameta, zbog čega ih ne
nalazimo u poreznim listinama. Takovo stanje bez sveobuhvatnih podataka o
brojnosti pučanstva vladalo je sve do vremena kada je carski Beč sredinom 18.
stoljeća (zbog poreza i potrebnih vojnika) otpočeo prebrojavanje stanovništva. Ni
tadašnji popisi nisu sveobuhvatni jer im nedostaju pripadnici povlaštenih klasa koje
su bile oslobođene kontribucije - plemstvo, svećenstvo, i vojna lica.
Uz civilnu vlast negdje iz istoga vremena (druga polovina 18. stoljeća) i
katolička crkva prebrojava stanovništvo. Te pokazatelje nalazimo u tzv. kanonskim
vizitacijama i Calendarium Zagrabiense'^. Nije nam poznata metodologija prikupljanja
podataka o vjernicima ( u prošlosti u Varaždinu su uglavnom katolici) ali se pokazuju
značajna odstupanja od realnih okvira za grad Varaždin. S istog razloga ove podatke
koristimo pretežno u vidu korektiva pri pronalaženju stvarnog stanja žitelja.
S etnološko - etnografskog stajališta žiteljstvo grada Varaždina sastavni je
dio stanovništva Hrvatske. Po fiziološkim svojstvima ono je dio svjetskog pučanstva;
biološke jedinke ljudskoga roda. Nastalo je (poput stanovnika mnogih naših gradova)
ispreplitanjem osobina bezbroj znanih i još više neznanih rasa i narodnosti koje se
obredaše na ovim prostorima stoljećima, pa i tisućljećima unatrag. Kako hod ljudskih
jedinki potiču ili usporavaju zasebni lokalni - prirodni i drugi činioci drugačiji od
ostalih (ishrana, bolesti, socijalno-ekonomske prilike, radni uvjeti, fizička i pravna
sigurnost), oni su često od presudna utjecaja na životni tok i sve promjene kojima
podliježe ljudsko biće. Nastojanje otkrivanja tih faktora kao stvarnosti svoga vremena
i njihova odraza na život varaždinskog pučanstva, i to je ambicija ovoga rada.
Do sada provedena istraživanja podataka o prirodnom kretanju stanovništva
unatrag nekoliko stoljeća*^, pa i ova analiza rođenih, vjenčanih i umrlih žitelja grada
Varaždina, potiču da se određenim općenitim napomenama prozbori o objektu obrade.

Nismo mogli zaobići ni iznošenje ponekih od temeljnih osobina što rese sve
ljude i narode neovisno o rasi i boji kože. One su mogle izostati jednako tako što bi
ih se dalo staviti u svaki drugi rad teme slične ovoj. Mi ih donosimo s namjerom i
željom da pripomognu boljem razumijevanju kretanja stanovništva grada Varaždina.

'* Prebrojavanje ljudi nametnula je novovjeka potreba izvlačenja raznolikih koristi države (i
crkve) od njenih podanika. U dalekoj prošlosti to se smatralo bogumrskim činom, o čemu
nalazimo potvrdu u Starom zavjetu. Tako na poticaj Satane David izbroji svoj izraelski narod.
"Bilo je mrsko i u Božjim očima, pa Bog udari Izraela". David se pokaja, na što dobi poruku
Jahve: "Biraj sebi ili glad za tri godme ili da tri mjeseca bježiš pred neprijateljem ... ili da tri
dana Jahvin mač i kuga bude na Zemlji... da ubija po svim izraelskim krajevima" David izabra
kugu od koje pomrije sedamdeset tisuća Izraelaca. Izvor "Biblija", "Stvarnost", Zagreb 1965.,
str 339
''' Umjesto nabrajanja velikog broja pojedinačnih radova upućujemo na izvore gdje se većina
istih može pronaći
Vladimir Stipetić: Predgovor knjizi dr. Mirka Korenčića i suradnika - "Naselja i stanovništvo
SR Hrvatske 1857.-1971. koja je izašla kao 54. knjiga JAZU; Zagreb 1980.
Predgovor V. Stipetića knjizi Stjepana Krivošića: "Stanovništvo Zagreba", izašloj kao "Grada
za gospodarsku povijest Hrvatske" - knjiga 19; izdanje JAZU - Zagreb 1981.

17
 UVJETI I PRILIKE ŽIVLJENJA

Priroda je veoma bogata i razmetljiva. Zbog osiguranja kontinuiteta opstanka

nametnula je pravo rasipanje rasplodnih jedinki, od kojih većina propada, nestaje u
borbi za svoj mjesto pod suncem. Razmnažanje ljudi ovisno je o sposobnosti rađanja
žene. U rasponu plodnosti od oko 35 godina (od 15 - 50 godina) žena koja bi stupila
u brak s 15 godina života, kao: "prosječan par koji bi živio u normalnim prilikama, ne
rastavljajući se, u kome ne bi došlo do smrti jednog od supružnika, imao bi fiziološku
plodnost" od 12 djece'^
Daljnja selekcija - nestanak članova vrste nastavlja se tokom vremena
odrastanja, prije rasplodne zrelosti, te ukoliko ni jedan ne bi dostigao tu dob, došlo
bi do njena izumiranja'^. Jednako je i kod čovjeka, uz razliku da je on prema svojim
jedinstvenim osobinama i uvjetima; vođen razumom u borbi za opstanak, već u samim
počecima dijelom preuzeo sudbinu u vlastite ruke.
Milijune godina svog postojanja čovjek se tjeran nagonom samoodržanja
borio za goli život. Surova priroda nije ga mazila jednako kao ni svoju "drugu djecu"
sve dok prirođenim intelektom nije počeo otkrivati njene tajne, i postepeno njima
gospodariti. Posljedica je bila otimanje života prirodnoj stiliiji, sve do naglog uspona
u novije doba.
Pišući o čovjeku treba navesti da su svi ljudski putevi gledano njegovima
razvojem slični, po obliku isti. To su parabole istovrsnih ishodišta (rođenje) i zalazišta
(smrti) s različitim parametrima duljine i kvalitete življenja satkanim od ssdh mogućih
urođenih čovječjih osobina, uspona i padova kao posljedice prilika, sredine i vremena
ljudske opstojnosti. U nastojanju za iznalaženjem zakonitosti čovjekova
ovozemaljskog hoda nužno se je s njime pozabaviti da bismo ga pobliže upoznali.
Nužno je podvući neke zajedničke i općeljudske osobine, čuvstva, vrline i
mane što oblikuje psihu našega svijeta, koje se poradi nesagledivih elementarnih
snaga što se milijunima godina u čovjeku razvijaju, talože i previru, do kraja ne da
sagledati i opisali. Valja pokušati da se utvrde porivi njegove žilavosti u borbi za
opstanak na (varaždinskom) modelu ovoga proučavanja.
U dosadašnjoj kao i daljnjoj razradi studije treba navesti da se ovime na
nikoga živog, s imenom i prezimenom, ne upire prstom; osobine što se iznose jesu
općečovječanske odlike, i time u većoj ili manjom mjeri svojstva svakoga ljudskog
bića.
Prije daljnjih razmatranja nužno je spomenuti činjenicu da je čovjek oživio
svjesni zemaljski dio, ljudsko biće - najsavršeniji, najčudniji i najkontraverzniji stvor
među svim živim vrstama na ovoj planeti. Trajanje mu počinje s rođenjem, a zavTŠava
sa smrću. Gonjen unutrašnjim porivom iskonskog nagona samoodržanja grčevito se
bori i otima za život u kom trajno nailazi na prepreke što mu ih priroda i okolina
podastiru.

'^ Prema: Dr. Zoran Pjanić: "Problemi stanovništva u ekonomskoj teoriji"; Beograd 1957, str.
98
'^ U povijesti su poznata iščeznuća pojedinih vrsta. Tako "dinosauri" su (iz nepoznatih
razloga) potpuno iščezli početkom kenozoika"... što dokazuju "bogata nalazišta njihovih
kostiju po svim kontinentima"

19
 u kontekstu ovih razglabanja o tom ljudskom stvoru-čovjeku (premda to nije
zahvalno) zapravo o nama svima, našim temeljnim osobinama, preokupacijama i
razmišljanjima, treba nešto više zapisati. Uz posezanje za tek ponekim izvorima, u biti
ništa se neće otkriti suštinski nova, jer je riječ o poznatim istinama koje se ne trebaju
dokazivati. O čovjeku je gotovo sve znano, ali poradi njegove trajne evolutivnosti i
nepredvidivosti, nikada do kraja. Lakšem razumijevanju osnovne teme ove obrade
ovdje će nam pripomoći iznalaženje zakonitosti prirodnog kretanja varaždinskog
stanovništva.
Ljudski organizam je sazdan od jednakog materijal na ma kom dijelu zemljine
kugle se nalazio. Iste su mu osnovne životne potreba i podjednaka ustrajnost u borbi
za opstanak. Pored drugačijeg vanjskog izgleda, od ostalih bića on se razlikuje i
nekim samo čovjeku svojstvenim obilježjima. Izvor im je u već spominjanom njegovu
duhovno misaonom dvojniku koji ravna i usmjerava ljudskim postupcima.
Inteligencija - usmjerivač življenja rođenjem čovjek donaša na svijet jednu od
temeljnih osobina svoje rase koja ga odvaja od svih ostalih vrsta živih bića - to je
urođena inteligencija - u svakodnevnici zvana um, pamet. Poput svih fizioloških
osobina, i ona je nasljedna; nju roditelji genima prenose na svoj naraštaj. Zdrava
pamet, razum, intuicija ne ovise o bogatstvu, položaju, pa ni stečenom znanju
roditelja, već o njihovoj urođenoj inteligenciji. Pri tome priroda se poigrava ljudima
prenoseći na djecu duliovne osobine oca ili majke (čiji um je kao i sve ljudsko rijetko
kada jednak) ili nekoga od prethodnika u rodu. Pamet je jedino blago što se čovjeku
ne može oduzeti, a niti ju je moguće kupiti. Inteligencija je sastavni dio čovjekova
bića, nju posjeduje i nosi u sebi od rođenja pa do smrti.
Kako ljudi svojim vanjskim izgledom i fizičkim odlikama nisu jednaki (već
samo slični), tako se podvajaju i svojim duševnim osobinama. Jedni su pametni -
pronicljivi do genijalnosti, drugi su tupi, blesavi do idiotizma, dok se većina nalazi
negdje po srijedi. Tim darom prirode oni se na različite načine služe u životu. Nije bez
razloga ona narodna da „ um caruje, snaga klade valja". Kao pravilo odražava se
pojava da svaka čovjekova jedinka nastoji tokom življenja poboljšati svoje materijalno
stanje i položaj u društvu, što su joj najčešće nametnuti rođenjem. To je odlika
ljudske psihe neovisno o startnoj poziciji sredine iz koje se potječe. O tome razmišlja
rob i car, jednako kmet i vlastelin, jer svi su oni rođenjem jedino ljudi, a čovjek u
pravilu nije nikada zadovoljan s postignutim, s onim što posjeduje. Bez navedene
osobine ne bi bilo čovječjeg progresa.
Zahvaljujući prirodnoj inteligenciji, temeljnom pokretaču i osnovi progresa
nastalog uvelike međusobnim nadmetanjem (takmičenjem) u svim oblastima života,
čovjek se tokom povijesti pokazao velikim graditeljem i humanistom. Uz podizanje
grandioznih zdanja i ostvarenje velebnih djela materijalne i duhovne kulture, ali je bio
i nošen mržnjom i osvetom te nesmiljenim uništavanjem (ukoliko su mu to okolnosti
dozvoljavale) svega u čemu je nalazio osobni interes i zadovoljst\'0. Ova osobina je
nanosila nebrojena zla u međuljudskim odnosima^".
Pamćenje, naša svijest, sposobnost da minula zbivanja polu^animo i zadržimo
u sjećanju, te da njihovom analizom kad ustreba pronalazimo osnove daljnjih akcija i
ponašanja, od neprocjenjive su važnosti u ljudskom življenju. Koristeći pamćenje

^° Samo u toku U. svj. rata (1939, - 1945.) ne računajući materijalne štete, poginulo je 55
60, a ranjeno 35 milijuna ljudi. Prema : Opća enciklopedija JLZ - isto; knj. 7, str 268.

20
čovjek radi i ono što ni jedna druga vrsta ne čini. Dok životinjske vrste po izminuću
opasnosti ili čim se domognu plijena zaboravljaju zapreke, pa bio to i čovjek, ljudi
postupaju drugačije. Oni pamte i zadržavaju u živom sjećanju sve (po osobnoj ocjeni)
nanesene uvrede, nepravde ili prouzročenu štetu i osvećuju se čim se pruži prilika,
neovisno o vremenu kada se to zbilo. Potom uživaju, vesele se, likuju, što je
svojstveno samo ljudskom rodu. Iz prednjega izviru mnogobrojne nesreće kojima
podliježe čovječanstvo: od ratova, pojedinačnih i masovnih klanja, do ubojstava,
razaranja i pljački.

Jer - „Čovjek zvijer je, najzvjerskija neman,

od čovjeka veće zvijeri nema"^'

Ipak, uz sve ovo u čovjeku postoji i svojevrstan neutralizator spomenutih

osobina, sposobnost ljudskog praštanja. Voden razumom, čovjek je u stanju da
popusti, da zaboravi nanesene uvrede, nepravde i počinjene štete: čovjekovo
humano svojstvo je praštanje. Do toga dolazi bilo jednostranom odlukom
"oštetite!)a", ili na poticaj, molbu za oproštenjem "oštećenoga", kao i međusobnim
dogovorom o mirnom rješavanju spora. Prednjom ljudskom osobinom i navedenim
načinima izbjegavaju se brojni konflikti, od pojedinačnih sporova pa do međusobnih
sukoba. Međuljudska popuštanja i praštanje zalog su koegzistenciji - mirnom življenju
ljudi i naroda. Ovo posebno dolazi do izražaja u ljudskim aglomeracijama gdje na
uskom prostoru (kakav je bio grad Varaždin) živi više narodnosti i gdje se isprepliću
mnogi pojedinačni i skupni interesi.
Emocije i druge ljudske osobine snažan su faktor, pokretač mnogih akcija,
uspjeha i padova što nerijetko dovodi i do klonuća, kao i do prekida životne niti. I
Gogolj u "Mrtvim dušama" o njima piše : "Čovječje su strasti neprebrojive, kao
pijesak morski, i nijedna ne nalikuje na drugu, i sve su one, bile niske, bile krasne u
početku pokorne čovjeku i tek kasnije postaju strašnim gospodarima njegovim--.
Ovdje ćemo se dotaći ponekih, jer su kao "motorika" ravnale i sa životima
istraživanog (varaždinskog) pučanstva.
Čovjekove emocije su "spiritus movens" što usmjerava njegova kretanja, one
talasaju gibanja i previranja čovječanstva. Uz fundamentalne fiziološke potrebe,
emocije su unutarnji «bič» što tjera naše slabašno i ranjivo tijelo na akcije i podvige
kojima nerijetko nismo dorasli. One su pokretač čo\jekovih uspjeha, jednako i uzrok
stradanja. Naša senzibilnost, vlastiti odnos prema ljudima i zbivanjima što ih život
nameće postaje uzrokom i posljedicom unutarnjih nemira s bilo kojim predznakom; što
nerijetko utječe i na zdravstveno stanje (fizičku kondiciju) organizma.
Nije poznato da se bilo koja životinjska vrsta međusobno zatire. Nasuprot,
čovjekova povijest je puna međusobnih uništenja i pogroma što ih vrše ljudi jedni
nad drugima.

^' M. Krleža: "Dijalektički antibarbarus" Prema: Branko Kesić:- "Život i zdravlje"; Zagreb
1983. str. 439.

21
 Da ne tražimo dalje, kao dokaz dovoljno je navesti zvjerstva što su ih nacisti
masovno provodili nad civilnim stanovništvom i nad zatvorenicima u koncentracionim
logorima za vrijeme II. svj. rata:
- masovna strijeljanja nedužna naroda;
- spaljivanje ljudi u plinskim komorama:
- ubijanje injekcijama fenola, evapina i cijanovod. kiseline;
- izlaganje zatvorenika niskom atmosferskom tlaku, hladnoći i morskoj vodi,
stavljanje patogenih mikroorganizama u rane, izazivanje iščašenja i lomljenje kostiju, i
dr. Prema: Branko Kesić - isto, str 429.
Među ljudskim osjećajima prednjači ljubav, sklonost, privrženost - voljenje,
kao garant opstojnosti čovječanstva. Svojstvenost ljubavi je spremnost nesebičnog
davanja bilo sebe ili stvari ( dobara) što ih posjedujemo, uz istodobni osjećaj
blaženog zadovoljstva. Tokom življenja u čovjeku nastaju razni oblici ljubavnih
osjećaja - od kojih da spomenemo: privlačnost i sklonost prema dragome biću,
roditeljska ljubav i briga za svoj naraštaj, privrženost i sklonost djece prema
roditeljima, odanost i ljubav prema rodnome kraju, domovini; sklonost prema lijepim
stvarima, bogatstvu - novcu i prema mnogočemu što nas zadivljuje i privlači; i si. U
ovome razmatranju mi ćemo se nešto opširnije dotaći samo emocija neposredno
vezanih uz trajnost čovjekova opstanka. Ljubav nerijetko prelazi u svoju suprotnost,
ljubomoru i mržnju.
Pod odrazom čovjekovih emocija u ljudskom organizmu, u mozgu se stvara
svojevrstan fluid što opsjeda i potiče naše organe (živce, srce, probavni trakt) da
reagiraju na način osobnog stava i odnosa prema ljudima i zbivanjima. Izvor tome je
u unutrašnjem doživljavanju manifestacija svoje okoline. Kako s\'aki čovjek promatra
ovaj svijet vlastitim očima i komentira ga svojim mjerilima, to nije čudo da su nam
pogledi i odnosi prema istim zbivanjima drugačiji. Od razlika tih gledanja (i osobne
koristi) potiču svi ljudski nesporazumi bilo duhovne ili materijalne naravi. Oko toga se
„lome koplja" bilo na papiru, u govoru ili na bojnome polju. Uz opipljive činioce što
utiču na čovjeka i u krajnjoj liniji određuju njegovu opstojnost, emocije su jednako
snažan čimbenik životne regulative.

Prošlost - usmjerivač budućnosti

Među raznim oblicima svakojakih ljudskih preokupacija javlja se trajna

znatiželja o nekadašnjem životu , uspoređena s vremenom današnjim. Promatrano
historijski, zna se da su uvjeti ljudskog opstanka, što se dalje zalazi u prošlost, bili to
teži. Napornije se radilo, nerijetko do iznemoglosti (robovi, raja), neusporedivo lošije
se hranilo, stanovalo i odijevalo; a o higijeni i nekoj zdravstvenoj zaštiti da se i ne
govori. Prirodne nepogode kojima se ljudi nisu znali (ili mogli) oduprijeti ovo su još
pogoršavale.
Od života u proteklom dobu (stotinjak godina i dalje unazad) sve je ugaslo,
nestalo - ljudi i zbivanja. Tu vlada stanje davno svršena čina, vječno nutvilo: sve je
predano zaboravu. Postoje jedino poneka zaostala djela čovječjih ruku i uma u vidu

22
sačuvanih zdanja i niševina drugih po svim kontinentima, usmena predaja i poneke
zabilješke iz života ljudi i naroda".
Moguće odgovore u toj domeni pružaju nam historijska izučavanja. "Tako
se gotovo kod svih naroda veoma rano pojavilo pisanje povijesti...znanosti o
događajima i promjenama među ljudima"^''.
Istraživanje ostataka nekadašnje materijalne kulture je predmet arheologije.
Prednje nauke daju nam jedino vrelo informacija o prošlosti čovječjeg roda, o
aktivnostima minulih generacija, što se nikada do kraja neće i ne može dokazati.
U nastojanju da proniknemo u svoju prošlost, što nije samo znatiželja već i
kulturna potreba, ljudi su odgonetnuli egipatske hijeroglife, pročitali su perzijsko
(sumersko) klinasto pismo; "pisma" Maja i Etrušćana na to još čekaju. U ostacima
razvalina gradova i grobnicama otkriveni su oblici življenja pred više milenija; i mnoge
pojedinosti iz proteklog života ljudi i naroda.
Istražujući ostvarenja ljudskoga uma i niku od najranijeg minulog doba čini
nam se kao da je sve to nastalo samo od sebe, ili kako bi se reklo: "palo s' neba".
Nakon određenog razmišljanja, dok shvatimo da su to izgradili nekada živući ljudi,
divimo se umješnosti izvođača piramida koji su najprimitivnijim sredstvima ostvarili
djela koja bi i za današnju tehniku predstavljala podvig. Jednako graditeljima
Akropole, i hramova Inka i Maja (po ostacima razvalina) mnogih starovjekovnih
gradova i zdanja u koje se mogu ubrojiti rimski amfiteatri (naš u Puli) i Dioklecijanova
palača u Splitu.
Toj skupini pripada i najbarokniji naš grad Varaždin, star "samo" osam
stoljeća. Sve navedeno kao i mnoštvo spomenika prošlosti širom zemljine kugle stoji
kao nemušti govor o nekadašnjem življenju i sagorijevanju na radu nebrojenih
ljudskih generacija o čijem postojanju jedina svjedočanstva jesu zaostala njihova
djela. Da je to omogućeno, treba zahvaliti materijalima od kojih su ti objekti sagrađeni,
a to je kamen i pečena zemlja (cigla) jer niti bilo koja druga vrsta građevnog materijala
ne bi izdržala milenijske utjecaje zuba vremena.
Izučavanjem prošlosti doznajemo samo vanjske manifestacije ljudskog
bivstvovanja; odnos čovjek - čovjek, i čovjek - priroda. Kako li je s\djet živio, bolje
kazano vegetirao - robovao, rađao se i umirao na prisilnim radovima, u ratovima u
kojima su nestajali čitavi narodi (Feničani pobijeni od Rimljana u Punskim ratovima),
ljudska trupla su istrunula, a zapisi o kretanjima tadašnjih ljudi nisu pronađeni;
zasigurno ni vođeni.
O povratnoj informaciji, odrazu prirode - sveukupnih uvjeta življenja na
čovjekov opstanak, duljinu njegova životnog vijeka malo se zna. Do najnovije prošlosti
gotovo ništa. Poneka (već spominjanja) izučavanja kojima se pridružuje i ovaj rad jesu
nastojanja da se to bar djelomično osvijetli; da se dobije neka predodžba.

" Gogolj; "Mrtve duše"- Zagreb 1965, str. 244-245.

^' Uz usmene predaje kao što je ona o "općem potopu" pretočena u Bibliji, o načinu
življenja ljudi u proteklom vremenu, do 3 hiljade godina unatrag ostala su nam najpotpunija
svjedočanstva u djelima grčkih (a kasniije i rimskih) mudraca: filozofa (Anaksagora, Arisotel,
Demokrit, Heraklit, Platon, Sokrat); historičara (Diodor Sicilijanski, Herodot); dramaturga
(Eshil, Euripid), pjesnika (Homer - oko 9 v. pr. n.e. - smatraju ga piscem "Ilijade i Odisejade",
Teokrit); komediografa (Aristofan), matematičara (Euklid, Pitagora); geometra, fizičara i
astronoma (Ptolomej).
^'' Ferdo Sišić: "Pregled povijesti hrvatskoga naroda"- Zagreb 1962., str. 17.

23
 Jedino što je znanost uspjela utvrditi u prošlosti jest sporo narastalo
stanovništvo. Prema (usvojenim) istraživanjima Colina Clarka svjetsko je stanovništvo
od 14. St. pa do 1600. godine n.e. naraslo od 256 na 498 milijuna duša; u 16 stoljeću
nije se ni udvostručilo-^. To su globalne procjene što ih je znanost prihvatila u
nedostatku egzaktnih podataka o ljudskim kretanjima. Je li sve ovo posljedica niskog
rađanja, ili visokog nataliteta i visoke smrtnosti djece, pogroma što su vršeni od
strane jednih naroda ili društava nad drugima, ili općenito visoke smrtnosti
stanovništva u ranijoj dobi zbog nedostataka hrane, teških uvjeta življenja, pošasti -
ne znamo!
Od tog vremena, sredine 17. stoljeća svjetsko pučanstvo raste svojewsnom
naglom progresijom tako da će u 2.000-toj godini (po procjeni UN) iznašati preko 6
milijardi-^, a po nekim procjenama i 10 milijardi.
Ako svjetsko pučanstvo od svojih početaka pa do kraja 16. stoljeća n.e. nije
dostiglo ni pola milijarde duša, prema Carr-Saudersu i Wilcoxu u daljnja dva stoljeća
ono se \dše no udvostručilo. Od 507 milijuna 1650. je naraslo na 1.131 milijun 1850..
- indeks 223. Ta pojava je posljedica nastalog zaokreta u životu uopće, u
produkcijskim odnosima i dugovnoj nadgradnji društva. Ona je odraz krupnih
promjena što su u tome vremenu nastajale u tijeku čovjekova hoda na bolje.
Posljedica je smjene društveno ekonomskih formacija i narastanja proizvodnih snaga
(višoj proizvodnji hrane - smanjenju pomora) što ih je uvjetovalo prerastanje
tisućljetnih odnosa(okoštalih) feudalnih - izrabljivačkih: naturalno - proizvodnih
odnosa u (stimulativnije) kapitalističko novčane oblike privređivanja.
Podaci o porastu svjetskog pučanstva između 1650. i 1850. godine govore
kako se (promatrano u globalu) narod "trgnuo", odlijepio se od dotadanjeg stiliijskog
postojanja u pravcu organiziranog smišljenijeg življenja. Isto se odrazilo i kod našega
svijeta u njegovim specifičnim uvjetima narastanja, znajući da se feudalnog jarma
riješio tek 1848. godine. Za ilustraciju evo Vrbanićevih podataka prema kojima se
stanovništvo u Hrvatskoj i Slavoniji između 1785. i 1857. godine uvećalo od 1.196.038
na 1,628.890 duša, indeks 136,2. Pučanstvo Varaždina raslo je nešto sporije - od 7.784
osoba 1789. ono je 1857. brojilo 9.699 lica - indeks 124,6. za podrobnije podatke treba
strpljivo listati stranice ove knjige.

Ubikacija i razvoj Varaždina

Geografske koordinate: Varaždin se nalazi 16§,20' 33" istočno od Greenvvicha,

te 46§ 18' 29" sjeverne širine. Nadmorska visina mu iznosi 173 m. Od Drave je udaljen
1,5 km. "Područje današnjeg grada u prošlosti je bilo polumočvamo. Nizovi dravskih
rukava i kanala plavili su okolicu. Grad je zapravo izgrađen na jednoj antisinklinali
između dviju sinklinala. Imao je otočni položaj, dravski rukavi bili su mu obrana"^^.

^^ Dr. Alica Wertheimer-Baletić;"Demografija" - Zagreb 1973., str. 66

^* Isto: str. 67.
^^ Vladimir Kovačić: "Varaždin" "Zbornik Pedagoške akademije Čakovec" 1961.-1971";
Čakovec 1972. str. 103.

24
 Nastanak mjesta - ubikaciju grada Varaždina određivala su još u davnini
urođena ljudska nastojanja za pronalaženjem što povoljnijih uvjeta za trajni smještaj.
Vehementni poriv za održanjem vrste prate neprekidna stremljenja i briga svakoga
pojedinca da osiguravanjem nužnih materijalnih dobara pruženi mu život održi. To se
ispunjuje ljudskom pokretljivosti i slobodnim izborom staništa - mjesta rada i življenja.
Služeći se ovim, čovjek je od iskona bio upućen na pronalaženje takvih
prirodno geografskih lokaliteta koji mu osiguravaju temeljne uvjete za život. On se
orijentira na predjele koji pogodnostima zemljišta: razvedenošću, kvalitetom tla i
pokrovom omogućuju zadovoljavanje fundamentalnih potreba organizma za
namicanjem i osiguravanjem hrane, zaštitu u podignutim nastambama od prirodnih
nepogoda te obranu od neprijateljskih nasrtaja i osvajanja. Uz zidinama, bedemima i
(najčešće vodom ispunjenim) opkopima osigurane nizinske gradove, radi djelotvornije
zaštite i obrane od dušmanskih napada izgrađivane su kamene tvrđave - gradovi na
vrhovima brjegova, rubovima ponora, teško dostupnim planinskim vrletima, na
liticama klisura (otuda sigurno Klisu ime)-^.
Od kada su ljudi postali ratari i stočari, oni za trajno stanovanje najčešće
odabiru predjele koji nisu ugroženi od poplava, gdje se nalazi obilje plodnih oranica
za uzgoj žita, prostrani travnjaci za držanje stoke, šume za lov te dr\'0 za nastambe i
mnoge druge čovjekove potrebe. Kada se u blizini zateče i poveća rijeka te križanje
tokova ljudi i roba među raznolikim udaljenijim ljudskim aglomeracijama, svi su uvjeti
za trajan boravak, za osnivanje čovjekovih naselja.
Izučavanje prirodnog kretanja varaždinskog pučanstva nametnulo je i kratki
pregled povijesnih sagledavanja mogućih početaka i razvoja naselja -grada - mjesta
kao uvjeta stanovanja i rada: takozvanih objektivnih prilika koje potiču ili usporavaju
življenje proučavanog stanovništ\'a. U nastojanju za uspostavljanjem veze ljudskog
opstanka s tim „objektivnim okolnostima"' i prilikama trebalo se dotaći glavnih
razvojnih faza u formiranju ljudskih naseobina od najranijih zbivanja do danas.
Poznato je da su naselja - gradovi nicali na stjecištu puteva gdje su se od
davnine nalazile postaje - konačišta za odmor ljudi i konja od napornih dugih
putovanja. Na taladm lokacijama s ljudskim kontaktima nastaje i razmjena roba: dolazi
do - kupnje i prodaje. Uz konačište nastaje „trg-merkatus', mjesto koje privlači
velikaše - plemenske vođe koji nametom na robu na tim lokacijama namiču sebi
sredstva za život. Oni tu podižu utvrdu (Castmm, Burg) u čijoj sjeni (zaštiti) izrasta
naselje u koje stižu ..hospites" (gosti - kasnije dajemo tumačenje ovoga pojma) -
pretežno zanatlije Nijemci kao i razna svjetovna i crk\'ena gospoda. Svi redom na tim
mjestima nalaze svoj interes življenja, a kada zaprijeti opasnost, utvrde grada pružaju
im zaštitu. Tako utvrđena naselja tijekom 13. vijeka kraljevi podižu na stupanj
slobodnih općina, čime postaju „civitas".

^^ Uža i šira okolica Varaždina obiluje brojnim dvorcima i gradovima, od kojih je većina prije
služila za udoban život velikašima, no za obranu od ev. neprijatelja. O tome vidi. "Stari
gradovi i dvorci sjeverozapadne Hrvatske; Čakovec 1971. - autori Đurić-Feletar

25
 Mogućnosti postanka

Slično opisanim tjekovima povijesnog razvitka smatramo da je nastajao i grad

Varaždin. Ubikaciju mu odrediše također davni tijekovi kretanja ljudi i roba
podravskom nizinom. O prostomo-povijesnom razvitku Varaždina dosta je pisano-^,
zbog Čega evo tek letimična prikaza njegova mogućeg nastanka.
Za postojanje naselja na mjestu današnjeg Varaždina u rimsko doba nema
podataka. Njegovo osnivanje vjerojatno pada u vrijeme nakon doseljavanja Hrvata u
naše krajeve. Jednako je utvrđeno da je nastao na prostoru gdje se od rimske ceste
Petovia (Ptuj ) - dolinom Drave prema Mursi (Osijeku) - odvaja put za mansio Pyrri
(Komin) i dalje prema Sisciji (Sisku). Po Fuliru to mjesto nalazi se negdje na sredini
između rimske cestovne postaje (mansio) Aqua Viva (Petrijanec - 10 km prema
zapadu)'", gdje su putnici obično noćivali i Populusa, jednake sljedeće postaje na
rijeci Plitvici - 9 km u pravcu civitas Jovia (Ludbreg) u smjeru istoka; danas ne
postoji''. Uz održanje te poznate rimske ceste (Petovia - Mursa) do naših dana, iz
spomenutog žarišta iznikli su vremenom putni pravci za Lepoglavu - Ivanec - Krapinu,
te prelaskom Drave veza s Čakovcem. Te se stare prometne linije pored svih izmjena
tijekom stoljeća još i danas jasno očituju u rasteru varaždinskih ulica'-.
Nastanak Varaždina povezuje se uz plemensko uređenje kod starih Slavena s
vođom županom na čelu. Kao prvi čovjek biran od svog plemena župan je sigurno
posjedovao i zasebno čvršće plemensko sijelo, svoj grad (Castrum); sklop zgrada u
kojima je uz njega bila i njegova uža svita, sluge, kao i nužna obrana. Zbog
istaknutog položaja rodovskog starješine župan je uz privrženike i prijatelje imao i one

" Od mnogih objavljenih radova počam od Ladislava Ebnera: "Historisch topografische

Beschreibung der Königl. Freystadt Varasdin" - Varaždin 1827.; zatim vjerovatno još starije
knjige bez naznake autora, godine i mjesta izdanja: "Alt Warasdin - Sitz des Warasdiner
generalts - Geschichtliches uber dessen Umgebung nasc Urkunden aus dem Stadtarchiv
(pronađeno u Gradskoj knjižnici Varaždin), upućujem na slijedeće:
a) Dr. Rudolf Horvat: "Povijest grada Varaždina" - Varaždin, 1993. Ovaj rad je nastao
nakon što je (prema zabilješci u "Varaždinskim Novostima 1939., br. 489) gradsko zastupstvo
23.IV. 1909. povjerilo dr. R. Horvatu da napiše potpunu povijest grada Varaždina. O tome piše
i sam R. Horvat (u "Vjesniku" Zemaljskog arhiva, god. XIII., Zagreb 1911. str. 246.) navodeći:
"Na sjednici svojoj od 23. travnja 1909. povjerilo mi je gradsko zastupstvo u Varaždinu
pisanje potpune povijesti slobodnoga i kraljevskoga grada Varaždina".
b) Mira Ilijanić i Slavko Kapustić: "Prilog istraživanju stanovništva i urbanog razvoja
Varaždina" - "Varaždinski zbornik"; Varaždin, 1983.
c) Miroslav Fulir: "Osvrt na položaj današnjeg Varaždina u nizu nekadašnjih rimskih
postaja" - Godišnjak Gradsko muzeja br. 4, : Varaždin 1970,
d) Napisi Mirka Androića, Josipa Adamčeka, Zlatka Herkova i drugih u "Varaždinskom
zborniku" 1983.
'° Za Aqua Viva Sišić navodi da je to negdašnji Varaždin, što - zbog navedene prostorne
udaljenosti može biti locus samo jednoga od ovih dvaju mjesta! Prema: Ferdo Šišić: isto, str.
48.
" Prema: Miroslav Fulir - idem. str. 5 . - 9 . Lokaciju "Populusa" Mirko Marković stavlja na
mjesto današnjeg Bartolovca (u "Geografske i historijske odrednice Varaždina tijekom proteklih
800 godina" - "Varaždinski zbornik", Varaždin 1983., str. 28.
" Mira Ilijanić i Slavko Kapustić: ocd, str. 169.

26
iz „suprotnog tabora", zbog čega je njegovo sjedište bilo osiguravano od nepoželjnih
pohoda. Ta zaštita u nizinskim terenima mogla se sastojati od čvršćih masivnijih,
ciglom ili kamenom zidanih zgrada te zemljanih nasipa i opkopa. Jedno od takvih
župskih sjedišta smatramo da je postojalo na mjestu gdje je kasnije nastala
Varaždinska tvrđava.
Postojanje utvrđenja Varaždin još u vrijeme hrvatskih vladara dokazuje i
jedan dokument iz 13. stoljeća. Slavonski ban Stjepan reambulira 1258. g. okolinu
svojega posjeda te navodi da se varaždinskom Castrumu ima vratiti zemlja što mu je
bila oduzeta „ a tempore Colomani regis"". Budući da je Koloman prvi hrvatsko -
ugarski kralj (od 1102. g.) i u njegovo doba postoji Castrum Varaždin, znači daje
Varaždin kao župski grad postojao još za vrijeme hrvatskih župana.
Oko županova sjedišta okupljali su se u pravilu razni velmože i druga
svjetovna i vjerska vlastela. Ovamo ih je dovlačila želja za životom bliže „vlasti", kao
i briga da u slučaju opasnosti nađu obranu u zaštićenom gradu. Isti razlozi doveli su
(što ćemo kasnije vidjeti) u zaštićeni Varaždin 17. stoljeća brojne velikaše, plemiće te
crkvene redove.
Utvrđenja župskog Castruma, njegovo stanovništvo te okolna svjetovna i
crkvena elita privlače također razne obrtnike i trgovce sa sviju strana. Na tim mjestima
oni nalaze kupce svojih proizvoda, te se naseljavaju i rade, a kada zaprijeti opasnost
od neprijatelja, utvrde grada pružaju im osobnu sigurnost i zaštitu.
Tako s vremenom do župskog sjedišta nastaju naselja obrtnika, trgovaca i
,jobagiona" - po Klaiću: „grado-kmet", kmet tvrđave - obaveze odrađuje ili namiruje
novcem. Prema navedenom modelu tekao je život Varaždina sve do prestanka turske
opasnosti.
Po vezivanju Hrvatske uz zajedničkog vladara s Ugrima 1.102. rodovske župe
prerastaju u feudalne teritorijalno-upravne jedinice mađarskog tipa, zvane županije.
Župane postavljaju kraljevi. To se zbilo i u Varaždinu.

Kraljevske povelje - listina o prvom s p o m e n u grada 1.181., te

isprava o dodjeli sloboština 1.209. g.

Nakon uopćenih natuknica o mogućem postanku Varaždina nailazimo na dva

povijesna izvora koje ni jedna ozbiljnija rasprava o mjestu okupljanja i življenja
stanovništsa ovoga grada ne zaobilazi. Njima je potvrđen nastanak i razvoj Varaždina
još pred osam stoljeća. Ti nam dokumenti služe kao stupovi na kojima se temelji i
pomoću kojih se tumači njegov razvoj. Te izvore ne možemo mimoići ni mi.
Prvi i ujedno najstariji \'araždinski dokument je listina hrvatsko-ugarskoga
kralja Bele II. iz 1181. u kojoj imamo najraniji spomen grada Varaždina i potvrdu da se
u njemu nalazilo sjedište župana. Ovom ispravom kralj pot\Tđuje Zagrebačkom kaptolu
pravo na posjed Varaždinske toplice koji im je za vladanja Bele I. (1131. - 1141.) oteo
varaždinski župan Bela^". Navedena listina poslužila je kao osnova i povod za

"'' T, Smičiklas:" Codes diplomaticus, svez IV, Zagreb 1904; br. 625 - prema Mira Ili)anić i
Slavko Kapustić - isto. sir. 169.
''' Mira Ilijanić i Slavko Kapustić: ibidem, str. 169.

27
proslavu osamstogodišnjice postojanja Varaždina 1981., kojom prigodom je izdan
"Varaždinski zbornik" s brojnim napisima i studijama iz njegove prošlosti".
Sljedeći dokument je isprava o podizanju Varaždina na položaj kraljevskog
slobodnog grada 1209. godine. Kada je kralj Andrija II. (1205. - 1235.) stupio na
prijestolje, nije zaboravio usluge što mu ih ranije pružiše Varaždinci kad je bio zatočen
kao herceg u Knegincu blizu Varaždina. Da im se oduži, on podiže već tadašnji
„vicus" Varaždin na položaj kraljevskog slobodnog grada. Kod toga više su ga vodili
vlastiti interesi no zahvalnost prema Varaždincima. Naime, u to doba se uobičajilo da
u ovaj status kraljevi dižu: „sigurnije naseobine u kojima se obrt i trgovina bolje
razvijaju, pa odbacuju vladaru veće materijalne koristi i jačaju im uporište u borbi s
feudom"^^, što opet potvrđuje ljudske potencijale mjesta i stanje materijalne podloge
njihova življenja. Navedenom bulom Varaždin postaje prva slobodna općina, a možda
je tada bio i najveće naselje u Hrvatskoj (Zagrebu taj privilegij dodjeljuje Bela III.
2142. g."

Slobodarske povlastice i njihova obrana

Izuzimali su se ispod feudalne vlasti žitelji i naseljeni uz TvTdu, sada već

suburbiju Varaždin. Kralj jača i njiho\^ materijalnu osnovicu dodjeljujući im područje
šire okolice s više sela podložnika (kmetova). U listini stoje opisno navedene međe
nove slobode općine koje nije teško pratiti ni danas na terenu, s imenima sljedećih
sela (po Mirku Markoviću u „Varaždinskom zborniku"): Sračinec, Svibovec, Jalkovec,
Lužan, Kneginec, Zbelava i Žabnik^^, čija udaljenost od Varaždina iznosi između 4,5
(Jalkovec), i 10,4 (Lužan) km. Istom poveljom kralj dodjeljuje Varaždincima i neke
sloboštine da bi pomoću njih postigao napredak mjesta, što bi na kraju koristilo i
njemu.
Temeljna povlastica što je Varaždinci dobiše ovom poveljom je pravo biranja
svojega gradskog suca ("rihtara") čime ih kralj izuzima ispod županove jurisdikcije.
Nadalje se: "Varaždinci oslobađaju poreza i tridesetine, a plaćaju takse samo kad idu
sa svojom robom u Teutoniju, i to od marv^e i vozova robe"^^. Slobodno raspolažu
svojim pokretnom i nepokretnom imo\dnom, koju mogu po volji prodavati i darivati
(nasljeđivati).
Prednjim odredbama podignut je negdašnji prvobitni suburbij varaždinskog
Castruma na razinu općine - prvoga kraljevskog slobodnog grada u Hrvatskoj.
Nastaje varoš Varaždin. Prava navedena " u Andrijinu dokumentu, kao i teritorij koji
je tom prilikom gradu potvrđen, čine osnovu proizvodne djelatnosti stanovnika i
određuju trgovačko-obrtnički i poljoprivredni karakter Varaždina u idućim stoljećima""".

" U toj publikaciji ugledni autori obrađuju razdoblje nastanka, značaj i življenje ovoga grada.
To je nezaobilazan izvor izučavanja prošlosti Varaždina i njegova stanovništva.
" Mira Ilijanić i Slavko Kapustić: isto, str. 170.
" Prema: Ferdo Sišić - isto, str. 192; privilegij slobodnih gradova nakon Varaždina sticali su
: Perna 1225, Vukovar 1231., Virovitica 1234., Petrinja 1240. Samobor još prije 1242.
'^ Mirko Marković - oed. str. 30
^' Mira Ilijanić i Slavko Kapustić, ibidem, str. 171.
'° Isto

28
 Koliko god da je kralj Andrija bio zahvalan Varaždincima za pružene usluge,
pri podjeli sloboština ipak ih nije učinio posvema neodvisnim od bivšeg gospodara.
Potpuna sloboda nije se u ono vrijeme lako sticala, a sigurno je kralj pri izdavanju
povelje mislio i na interese župana bez čije pomoći nije mogao vladati. Zato u
Andrijinoj povelji iz 1209. i kasnije u povelji njegova sina iz 1220. zadržano je pravo
po kome je (prema Adamčeku) "dvorski župan (comes curialis) sudio parnice između
stranaca i građana. I nadalje svaka kuća u gradu morala je županu platiti 12 denara
"martinšćine'"", a čitava je općina prilikom postavljanja novog župana morala dati 20
vedara vina, 100 kruhova i jednoga vola"-.
Župan, a kasnije vlastelin - vlasnik staroga grada - bio je kapetan varoški.
On je za to od grada dobivao stalnu godišnju plaću; npr Toma Erdödy je primao 160
ugarskih fornti, tj, zlatnih dukata".
Nakon spomenutih zadržanih prava župana nad varaždinskom općinom
nastupila su stoljetna natezanja i borbe između građana i vlasnika feudalne utvrde. U
tome dobu prožetom svakovrsnim interesima i emocijama bili su trajni sukobi među
građanima i vlastelom, te građanima i vlasnicima Castruma. Vlastelin - feudalac,
gospodar Tvrđe nasrće na zajamčene sloboštine i prava (dobivena od Andrije II.
1209.), krši ih a povremeno nameće i provodi svoj interes.
Dok se vlasnici Staroga grada nikako nisu mogli osloboditi primamljivog
položaja negdašnjih «zemaljskih gospodara» što im je osiguravalo posN^emašnju moć
nad ljudima i proizvodima njihova rada, ni Varaždinci nisu bili krotka «jagnjad».
Građani varaždinski tvrdokorno i ustrajno se bune, opiru spore s županom; kad treba
i napadaju da bi se riješili ostataka negdašnjeg sramnog «jarma». Tuže se kralju
zahtijevajući posvemašnju slobodu i neodvisnost od gospodara Tvrđe, dok ih ovi
istodobno drže "svojim" građanima, otimajući im njihova imanja, i s manje ili više
uspjeha nameću im nove obveze.
Kako veli francuska poslovica («Les loupes non si mangent pas entre eux»,
a naš bi naroda kazao da "vrana vrani očiju ne kopa", to ni od navedenih tužbi
građana nije bilo neke posebne koristi. Doduše Varaždinci uspijevaju da ih 1357. kralj
Ljudevit oslobodi sudske vlasti župana, ali ih podvrgne pod svoju vlast za što su mu
bili dužni plaćati 100 forinti godišnje. Tom je ispravom i «miholjščica» koju su do tada
plaćali županu, prešla na kralja. Jedino su se riješili obveze pri ustoličenju novoga
župana.
Sve, što su građani varaždinski postizali, mogu z^ihvaliti jedino sebi samima,
svom osjećaju snage i bezgraničnoj upornosti. O mnogima od tak\äh situacija govori
se u ovome radu, jer su one bile sastavni dio života varaždinskih građana.

^" Što je to - vidi Herkov

'^ Josip Adamček: isto, str. 233.
•" Dr. Rudolf Horvat: "Varaždin koncem 16. stoljeća" - Objavljeno u "Vjesnik" Kr. hrv. slav.
dalm. zemaljskog arhiva; god. XDI. Zagreb 1911., str, 252.

29
 Razvoj grada u sjeni društvenih proturječnosti

Nakon dobivenih sloboština grad se i dalje razvijao pridolaskom novih

stanovnika, prvenstveno Mađara, koje nakon stupanja Habsburgovaca na hrvatsko -
ugarsko prijestolje 1527. zamjenjuju Nijemci. S vremenom nastaju tri odvojene
društveno-upravne jedinice: Tvrda, Varoš i Suburbij. Prema dokumentima iz 15.
stoljeća u Varaždinu se susreću ova predgrađa:
Lange Gasse ili Longa villa, uz cestu što od južnih vrata vodi prema
Varaždinskim Toplicama i Zagrebu.
Ribarska ulica -Fischergasse - nalazila se u sjevernom dijelu prema Dravi.
„Platea Milichky", ulica kojom se u grad ulazi sa zapadne strane (od Ivanca).
„Poklečan" - tijekom stoljeća bio je to naziv za ulicu što vodi prema
Ludbregu.
„Platea na Draviczi" ili „Draviczky konecz" vodi prema sjeveru u pravcu
Drave.
Slopanecz gornji i Novaki donji - današnja Optujska uhca, dio negdašnje „Via
magne" u pravcu Stajerske^^.
Varaždin je imao sreću da nije doživljavao sudbinu mnogih naših mjesta. Od
tatarske najezde 1242. nije dolazio u neprijateljske ruke (postoji mišljenje da su ga i
oni zaobišli)^^ Godine 1446. napada ga vojska Janka Hunjadija, kojom prilikom je
spaljena varoš, ali Tvrđava nije osvojena''^.
Ni turci ga nisu opsjedali. Cesto su stizali u njegovu neposrednu blizinu,
prolazili su mimo Varaždina s juga i sjevera. Zagorjem i Međimurjem (Mađarskom), ali
su ga ostavljali na miru^^.
Najveći neprijatelji ovoga grada bili su požari - o kojima više na drugome
mjestu .
Kada se sredinom 16. stoljeća pojavila osmanlijska opasnost, Varaždinci oko
naselja podižu zidine i opkope, grad se utvrđuje. Tako Varaždin postaje glavna utvrda
Slavonije, sjedište generalata Vojne granice''^ s jakom koncentracijom ljudi i materijala

'*' Prema: Mira Ilijanić i Slavko Kapustić: isto, str 173.

^^ Evo posve oprečnih stavova: Mirko Androić u "Povijesti varaždinskog vatrogastva" -
Varaždin 1955. ,str. 12 piše "da od Varaždina po odlasku Tatara sigurno ništa nije preostalo".
M Ilijanić i S. Kapustić str. 171., spominju dokumente Bele IV. "kojima on daruje i nagrađuje
one plemiće iz ovoga kraja koji su se uspješno borili protiv Tatara..., ili kada daje zemlje
varaždinskom županu Mihajlu jer je obranio "confinia nostra circa Varosd et Petoviam in tante
turbatsnis tempore".
"** Mira Ilijanić i Slavko Kapustić:, ibidem, str. 171.
""^ Zaostali dokaz boravka Turaka u varaždinskoj okolini je i današnji naziv mjesta Turčin -
5,6, km. uz cestu od Varaždina prema Zagrebu.
*^ Uz brojne različite navode o postanku Vojne krajine zanimljiv je i onaj dr. Rudolfa Horvata
o tom pitanju. U članu "Postanak krajine Varaždinske" objavljen u "Viencu" god. XXXV. - str.
29, Zagreb 1903. Horvat navodi da je na prijedlog bana Nikole Jurišića - branitelja Kisega -
kralj Ferdinand izdaol538. izdao poseban privilegij Vlasima (Srbima) doseljenim iz Bosne u
predjel Bilogore, uz Čazmu i Glogovnicu. To je dakle početak Krajine u Hrvatskoj. Ujedno
Horvat navodi da su iza .Turišića ovima gospodarili i Ivan Ungnad, Nikola grof Salm, Ivan
Lenković i Luka Sekel.

30
za obranu od turskih nasrtaja. U ovako zaštićeni grad pristižu novi stanovnici,
prvenstveno plemstvo, i obrtnici koji su bili dovoljno snažni da se dočepaju dijela
ograničenog prostora u varoši. Uz reprezentativne zidanice (većina je kuća drvena),
svoja gradska sjedišta, velikaši dovode u grad vjerske redove te im podižu crkve,
samostane, škole. Preostali došljaci nastanjuju se van gradskih zidina.
No grad se istovremeno i osiguravao onako kako su ih sami mještani znali
i mogli privrediti. Život se odvijao u međuovisnosti čovjekovih potreba. U mnogim
radovima o Varaždinu se piše kao o gradu koji ljudi podižu da bi u njemu osigurali
uvjete svog opstanka, ne zaboravljajući pri tome ni onu vedriju stranu ljudskog
življenja. U ta zdanja oni utkaše sebe, svoju dušu i tijelo, sve fizičke i umne
sposobnosti da bi im život u njima i s njima bio ljepši, udobniji, podnošljiviji.
Seljak-kmet sa zemlje, što je obrađuje, proizvodi sredstva za život svima -
od vlastitog gospodara, feudalca i popa, pa do kralja. Tko je posjedovao zemlju i
kmetove, život mu je bio osiguran. Zemlja se kraljevim donacijama nalazila trajno u
nečijem (velikaškom ili crkvenom) posjedu. Tko je dobivao zemlju, s njom su mu
dodjeljivani i ljudi (kmetovi) što su je obrađivali. Posjednik zemlje bio je vlasnik i
kmetovima. Dodjeljujući Varaždinu naslov slobodnog grada, Andrija II. je dodjelom
zemlje i kmetova sigurno imao na umu njegovo gospodarsko jačanje. Snažniji grad,
donosit će i njemu, kralju, viši prihod.
I dok se Varaždinci kasnije spore i natežu s gospodarima Castnima oko
dodijeljenih im sloboština, varaždinska je općina poklonjenim teritorijem, selima i
kmetovima još je i sama postala feudalnim eksploatatorom. I ponašala se poput
feudalaca. Na jednoj strani suprotstavljala se ugnjetavanju od strane bivših
gospodara, da bi na suprotnoj tlačila druge ljude, svoje kmetove. Ovo dvojstvo
stoljetnog statusa grada Varaždina za ono vrijeme nije bilo ništa čudno i nije ih ni
malo smetalo. Seljak - kmet pravno je smatran inventarom vezanim uz zemlju što je
obrađuje.
Ovim odnosom posijano je sjeme svojevrsnih nemira i sukoba što su
stoljećima prožimali i nerijetko zagorčavali življenje u ovome gradu. Narastanjem grada
pristiže narod tražeći zaštitu ispred turske opasnosti, a u isti se naseljava i brojno
plemstvo. Ono provodi lagodan i raskošan život temeljen na osvojenim primamlji\im
pozicijama u gradu, državnim službama, ili na osnovi kmetskih podavanja, što uzrokuje
zavist, odbojnost i netrpeljivost građana.
Rušenjem gradskih zidina 1808. i dokinućem kmetstva 1848. život
Varaždina(ca) se formalno uklapa u način života preostalih naših gradova.
Razmatrajući nastanak i razvoj grada Varaždina, kao i svakoga drugog većeg
mjesta, i gledajući njegova patinom vremena omotana zadnja što su ih u toku minulih
stoljeća podizale nebrojene generacije davno nestalih ljudi nameće se pomisao o
ironiji sudbine čovjekova trajanja. O tome kako ga nadživljuju njegova djela. Ljudima
je u rijetkim slučajevima odmjereno do stotinjak godina života, ali brojne njihove
izrađevine traju stoljećima, pa i milenijima. Uz mnoge sitnije predmete svakodnevne
upotrebe, ovom prilikom mislimo na objekte što čine svaku trajnu ljudsku naseobinu,
na zgrade svih vrsta. Podizanje tih neophodnih zdanja (kuća, škola , crkava i dr.) uz
koristi što im pružaju za života, ljudi su svjesni i činjenice da će ih ona nadživjeti, te
da je to i obol opstanku generacija koje nadolaze. Prednjim iskonskim odnosima među
pokoljenjima priroda je osigurala neke bitne materijalne preduvjete za kontinuitet
trajanja čovječanstva.

31
 Dok ljudi pojedinci i društva nestaju, većina ih ostavlja iza sebe: jedni manje
a drugi više, trajna djela od relativno postojanih materijala (kamen, zemalja, razni
metali, drvo), ne malome broju život protutnji uzalud. Kasnije, s vremenom, osim
rijetkih pojedinaca koji su se nametnuli kao vrsni majstori (duhovne i materijalne
kulture), i kojime se duljim wemenom pamti ime (po dobru ih zlu), svi ostali dolaze po
zakonima vječne pravde nakon smrti u jednaki splet zaborava.
Današnji izgled Varaždin treba zalivaliti stvaralačkim snagama i naporima
mnogobrojnih pokoljenja minulih generacija njegovih žitelja, onima kojima su
materijalne prilike omogućavale, a osjećaj ljubavi i privrženosti (ili nužde) vezao ih je
uz ovaj grad, ali i muci i znoju plejada svakovrsnih, danas pretežno anonimnih
poslenika, medu kojima su se sigurno nalazili: foringaši, zidari, tesari, krovopokrivači,
ličilci - majstori slikari, i drugi. Većina njih je u podizanje grada ugrađivala sebe,
svoje tijelo - znoj i muku, i svoju dušu; o čemu svjedoče brojna sačuvana zdanja.
Zahvaljujući ovome Varaždin je kao jedan od niza naših starih naselja -
gradova (većina ili je u primorskim krajevima) pun spomenika prošlosti. Na prvome
mjestu to je njegov burg - Stari grad čiji se začeci tek naslućuju da bi mogli sezati u
razdoblje postojanja hrvatskih župa(na), u vrijeme prije 1102. godine. Kolike li su
desetine ljudskih generacija njega podizale, prepravljale, nastavale, branile (i
odbranile)? Koliko li je zla od strane gospodara tog zdanja tokom dugih stoljeća
stizalo Varaždincima! Nasuprot svemu, varaždinski Stari grad stoji - istina ostario, ali
još čvrst i ponosan "starac" na istome mjestu gdje mu temelje udariše možda tek
doseljeni Hrvati prešavši Dravu u nekom od zadnjih stoljeća prvog milenija, prkoseći
za sve to vrijeme ljudima i njihovim strastima.
Sljedećom najstarijom zgradom Varaždina (nakon crk\'e sv. Nikole na čijem
tornju stoji uklesana 1494. godina) smatra se Vijećnica - "gradska kuća" koju još 1523.
Juraj Brandenburški poklanja Varaždincima"'. U sredinu 16. stoljeća mogla bi se
svrstati i zaostala kula-stražamica, sjeverni ulaz u grad kroz zidine podignute u tome
vremenu. Daljnja poznata starost zgrade je kuća Ritz na trgu sa 1540. - tom godinom
u nadvratniku. Tom dobu pripadaju i sve tri kuće na južnoj strani tog trga, koje imaju
bilo otvorene bilo zazidane renesansne trijemove na arhivol i kolumne u dvorištima"^°.
Postoje još i brojna zdanja iz vremena renesanse, čije bi redanje prešlo okvire ovoga
rada.
Nakon svega toga treba navesti da je Varaždin pun i baroknih spomenika
prošlosti - palača, samostana, crkava izgrađivanih u toku 17. i 18. stoljeća, kao i
običnih stambenih kuća na čijim mnogim kamenim nadvratnicima stoje uklesane
godine izgradnje^^. Njih podižu ljudi svjesni da su to njihova ulaganja u korist
pokoljenja koja stižu da bi ostala poput nementa dok njih ne bude. Upoznavanje s
postojećim baroknim zdanjima Varaždina traži posebnu obradu.

"^ Mira Iljanić i Slavko Kapustić: ibidem str. 182.

^° Mira Ilijanić i Slavko Kapustić: isto, str. 183.
" Evo tokom razgledavanja grada uočenih godina izgradnje nekih starih varaždinskih kuća:
Ljudevita Gaja 10 - 1743, isto 6 -1763, Vodnikova 2 - 1753-1763, Trg B. Adžije 5 - 1764,
trg Slobode 3 - 1769, Isto, 4 - 1781, Vladimira Nazora 9- 1775: SS. Kranjčevića 1. - 1784.
Sigurno našlo bi ih se još podosta.

32
 KRETANJE LJUDI - UVJET OPSTANKA

Kontinuitet Čovjekova trajanja u varaždinskom kraju i dijelovima Hrvatskog

zagorja seže u daleku prošlost. Širu varaždinsku regiju ljudi su nastavali od davne
prethistorije, od negdašnjih čovjekolikih bića (tzv. fosilnih ljudi), preko neandertalca
do suvremenog čovjeka kakvog poznaje današnjica.
Prema navodima M. Maleza: „Na širem prostoru varaždinske regije fosilni
čovjek bio je prisutan gotovo pola milijima godina"".
Arheološkim istraživanjima u špiljama Vindija kod D. Voće, Velika pećina kod
Goranca - Ravna gora, i još nekima najprije od S. Vukovića " , a potom akademika M.
Maleza utvrđeno je postojanje tzv. neandertalca. Osim u Krapinskoj polušpilji
pronađeno je njegovo prebivalište i u pećini Vindija čija starost ustanovljena putem
analize pomoću radioaktivnog ugljika (14 C) utvrđena je 26.970 godina od danas
unatrag^''. Pređeni put od fosilnog do suvremenog ljudskog bića M. Malez obrazlaže
ovim navodom: "Co\jekov razvoj bio je u početku vrlo spor , a zatim s vremenom sve
brži i brži, a posljednja etapa u njegovoj filogemji kroz minulih 40.000 godina odlikuje
se "eksplozivnim" raz\'0jem i svestranim napretkom... U tih četrdeset milenija od
neandertalaca postepeno nastaje razuman čovjek današnjice"^^.
Za špilju Vindija Malez navodi da je u njoj „ustanovljeno kontinuirano
naseljavanje prethistorijskih ljudi sve od starijeg do najmlađeg paleolitika i mezolitika.
Zatim kroz neolitik, enolitik, te brončano, željezno i rimsko doba sve do
staroslavenskog perioda"^*^.

Migracije - vječna traganja za boljim životom

Ljudski putevi su tajnoviti i nepredvidivi. Njih potiču i ravnaju imutamje sile

organizma, nastojanje i želja za materijalnim probitkom i duševnim zadovoljstvom.
Najčešći oblici čovjekovih kretanja oduvijek su migracije s ciljem
pronalaženja no\dh plodnijih i bogatijih predjela s povoljnijim uvjetima življenja. To su
i ratni pohodi usmjeravani na otimanje zemaljskih bogatstava drugim ljudima i
narodima, kao i oni poticani vjerskim fanatizmom .Nerijetko u povijesti to su i bježanja
radi skrivanja u neprohodnim planinama i drugim nedostupnim predjelima da bi se
usčuvala glava od ljuta dušmana. Ovdje ne treba zaboraviti kretanja- bježanja - iz

" Mirko Malez: isto, str. 143.

" Za utvrđena historijska svjedočanstva o razvojnom putu ljudskoga bića što ih pruža špilja
Vindija prvi je zaslužan Stjepan Vuković. Kao mladi učitelj (u Jurketincu, D. Voći te Ivancu)
on pronalazi Vrndiju 1928. godine koja ga toliko fascinira i veže daje na njenim istraživanjima,
uz druge slične lokalitete (od 1947. kustos Varaždiskog muzeja), proveo čitav svoj radni vijek.
Prema Mirko Malez isto str. 135.
5^ Isto: str. 139.
" Mirko Malez: isto str: 129.
'*Isto - str. 143.

33
straha od odmazde, kao i nekada obavezna putovanja zanatskih pomoćnika s ciljem
sticanja iskustava obilaskom raznih krajeva i zemalja - vandrovanje".
Pri ljudskim kretanjima - odlascima, dobrovoljnim napuštanjima određenih
područja u potrazi za novim plodnijim (ili sigurnijim) krajevima, ili progonima ratnim
divljanjem, najčešće ponetko ostaje. Gledano šire rijetko se nailazi na terene bez ljudi,
posebno otkako se stanovništvo namnožilo; posvuda je netko živio ili živi. Iz ovoga
slijedi da je miješanje ljudi stalan proces bez početka i kraja. Nakon prvih vanjskih
dodira ili usporedo s njima dok su ljudi još strani jedni drugima, nadvladava iskonski
poriv za održanjem vrste, dolazi do miješanja "došljaka" s domorocima.
Kao odrazi upliva posebnih - drugačijih povijesnih okolnosti, stanovništvo
svakoga našega kraja i mjesta posjeduje neka specifična svoja, lokalna obilježja. Za
žitelje negdašnjeg Varaždina može se reći da oni stižu nakon znanih i neznanih starih
naroda koji su živjeli na ovome prostoru prije dolaska Slavena. Ako preskočimo
mnoga tisućljeća što dijele pračovjeka zagorskih špilja od Ilira (koji nastavahu
predjele između Drave i Jadrana u bakreno i željezno doba, a pokori ih rimski
vojskovođa Tiberije 9. g. n. e)^^ i Rimljana, ovim područjem protutnjali su još i Huni,
Langobardi i Goti "valjajući se... na cesti, kojom su već bezbrojne gomile nestale u
maglama"^^. Od svih njih mogući su zaostali (razdvojeni) tragovi naroda koji
nastavahu ove predjele.
Hrvati kao posljednji u nizu slavenskih plemena koja su prešla Dravu u
pravcu juga (tokom 6. i 7. stoljeća) nastaniše se i u području na kome s vremenom
nastade Varaždin. Može se pretpostaviti da ovaj za ljudski opstanak pogodan kraj nije
bio bez ostatka naroda koji se tu prije kretao. Oni se kasnije bore pod Ljudevitom
Posavskim protiv franačkih nasilja, i Mađara koji su preko Drave nastojali da se
domognu hrvatskih zemalja. Dolaskom mađarskih vladara 1102. počinju pristizati Ugri
u Varaždin i druge podravske terene. To se naročito zbivalo nakon tatarskih
pustošenja 1242. iza čega Arpadovići nastoje opustjele predjele popuniti mađarskim
življem. Uz ove je događaje moguće vezati i mađarsko podrijetlo toponima ovoga
grada ^°.

" Prema: Rudolf Bićanić: "Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji ( 1750- 1860.)- Zagreb
1951, str 63 - po cehovskim pravilima kalfa: " mora 3 godina "vandrovati " po svijetu".
'^ Ferdo Sišić: isto, str. 46.
' ' Miroslav Krleža:"Povratak Filipa Latinovića", str. 70
^° P. Cvekan daje za nastanak imena Varaždin sljedeće objašnjenje (u djelu: Djelovanje
franjevaca u Varaždinu, Varaždin 1978. str, 15: Varaš, varoš znači grad, a nastalo je od
mađarske riječi var varaš, označuje naselje ispod feudalnog rada; od deminutiva varsd = gradić
u mađarskom lokativu varasdon, postalo je ono naše - Varaždin."
baratanja oružjem. Za plaću dobivali su dijelove gradskog zemljišta na obradu za svoje
izdržavanje. Om bijahu prvi od doseljenika novoga grada.

34
 Razvojni putevi i posebnosti žitelja Varaždina

Nastanak i oblikovanje stano\'ništva Varaždina, pa i svakoga drugog mjesta,

rezultat je mehaničkog i prirodnog kretanja ljudi tokom dugih stoljeća.
Žiteljstvo koje je u prošlosti nastavalo, i danas živi u ovome gradu, većim
dijelom je proisteklo miješanjem rasa, rodova, plemena i naroda pri neprestanim
kretanjima vezanim uz traganje za hranom i nemirima ljudskog srca. Pri kretanjima i
međuljudskim kontaktima što nastaju stizanjem u nove sredine, pojedinci i mase kao
društvena bića usmjeravani nuždom življenja, poslovnim vezama, kao prijatelji i znanci,
ili kao pobjednici i pobijeđeni isprepliću se i miješaju. Svakako da je za posljednjih
hiljadu godina i više nosilac tog procesa bio hrvatski živalj.
Kao utvđeni (župski) grad - Castrum Varaždin privlači ljude od najranijih
dana, od vremena dok ga kao svoje sjedište podigoše hrvatski plemenski vođe -
župani. Njegovu obranu vršili su dijelom tzv. jobagioni - osiromašeni plemići -
upoznati s vojnim zanatom.
Utvrđeni grad kao sklonište u slučaju razbojničkih ili neprijateljskih napada
privlači uz vjerske strukture i mase drugoga svijeta. U sjeni Castruma oni podižu
nastambe -sela; dok uz samu Tvrđu izrasta veće naselje, trgovište, vik - pretežno
obrtnika koji u gradu nalaze tržište svojih proizvoda.
Po dolasku na hrvatsko-ugarsko prijestolje (1102. g.) mađarski vladari
zamjenjuju starohrvatski rodovski feudalni sistem s donatorskim. Kao apsolutni i
jedini gospodari zemlje oni je daruju raznim plemenitašima zajedno s kmetovima.
Tako formiraju posjedovnu aristokraciju - novo feudalno plemstvo, koje
nastupa namjesto starog rodovskog u nestajanju.
Oslanjajući se na sigurnu osnovicu svoje ekonomske moći, s vremenom ovo
plemstvo jača. Ono zahtijeva od kralja sudsku i upravnu vlast nad o\im donacijskim
imanjima i ljudima koji na njima žive, što ovaj - jer ih treba, odobrava. Tako nastalo
plemstvo, osilivši se ekonomski, ograničava apsolutnu vlast onomu koji ih je stvorio
- kralju.
U vrijeme raspadanja županijske organizacije javlja se još jedan društveni
sloj sa zahtjevom da se oslobodi ispod vlasti župana. To su naselja, trgovišta uz
županov grad koja kao općine (universitas) građana nastoje da steknu privilegije
novih plemića. Vođeni osobnim interesom vladari i tu popuštaju. Izdanim poveljama
(bulama) uspostavljaju kraljevske slobodne općine, neovisno o plemstvu, podređene
upravno i sudski neposredno njemu - kralju. One im služe kao siguran oslonac (izvor
prihoda) na terenu, i protuteža plemstvu. Smatramo da je na sličan način i naš
Varaždin postao prvi slobodni grad u Hrvatskoj.
Kako sloboda podrazumijeva i ekonomsku neovisnost; uz dodijeljene zemlje,
vladari nastoje da slobodni gradovi prvenstveno njeguju obrt i trgovinu. Na to ih
nuka spoznaja da se u navedenim djelatnostima najbrže stvara blagostanje, a njima
nikada dosta novca. Zato svojim mjerama (sajmovi, slobodna trgovina) potiču razvoj
zanatstva i trgovine kao osnovnih zanimanja građana. To nedvosmisleno potvrđuje
točka 3. Andrijine isprave iz 1209., u kojoj stoji: "Nijedan građanin nije dužan plaćati
tribut: tridesetinu, osim ako ide sa svojom robom u Njemačku, neka plati od s\'akih

35
natovarenih kola 3 denara, za svakoga konja za prodaju 2 denara, za dva vola 1 denar,
na pristaništu Drave za svaka natovarena kola 1 denar"*'.
Pri oslobađanju gradova - općina ispod županove vlasti i u njihovu
prerastanju u autonomne upravne jedinice sa samostalnom upravnom i sudskom
vlasti presudnu ulogu su odigrali dovedeni stranci "gosti" ili "hospites". Evo
mogućeg procesa njihova dolaska:
"Među domaćim ljudima, u vrijeme, kada se gradovi počinju preobražavati od
"kraljevskih gradova" podložnih županu u "kraljevske slobodne gradove" podložne
neposredno kralju, izučenih i vještih zanatiija nije bilo - za to je bila potrebna tradicija
gradskog života koje naši gradovi nisu imali. Na razvoju tigovine i obrta bio je jednako
zainteresiran kralj sam, kao i nova klasa nacionalno-feudalnog plemstva, koje je tiažilo
proizvode obrtnika kao i posredovanje trgovaca u razmjeni dobara. Zato je u takvoj
situaciji bilo potrebno da se obrtnici i trgovci pozovu iz onih zemalja gdje se gradski
život sa ekonomskom bazom zanatstva i trgovine već prije razvio.
Ti "gosti", stiani zanaüije i trgovci, nalazili su, dakako, pogodnu sredinu za
svoj posao jedino u većim mjestima i gradovima, s njihovim brojnim stanovništvom,
a posebnu su privlačnost za njih imala utvrđena mjesta gdje su zaštićeni gradskim
zidinama mogli u relativnom miru vršiti svoje zanate i poslove. Ti su "gosti" činili onu
ekonomsku jezgru oko koje se formirao grad kao ekonomska jedinica, koja je ipak
sačuvala korisne elemente ranijeg gradskog ustrojstva. Tako se sada formiraju gradovi
sa svojom zanatsko-trgovačkom osnovom u suprotnosti sa selom i njegovim
poljoprivredno ekonomskim značenjem.
Kod formiranja gradova dobivaju privilegirani položaj upravo ti «gosti», tako
da tu moramo tražiti zametak građanske klase koja od samog početka stoji u sredini
između plemića s jedna te običnih slobodnjaka i kmetova s druge strane.
Sve ovo do sada izloženo možemo pratiti kod formiranja grada Varaždina
koncem dvanaestog i početkom trinaestog stoljeća"*-.
Navedenim procesima nastajalo je varaždinsko pučanstvo, oblikovao se
poseban sloj žitelja ovoga grada koji nisu postali - kako ističe Mijo Mirković: "ni
mađarski, ni austrijski, .. ni njemački"*^ već su ostali svoji; postali su Varaždinci. To
su vanjske manifestacije procesa svojstvenih čovjeku kao društvenom biću i nosiocu
svih komponenata življenja, a podliježu im ljudi i narodi od kada se zna za njih, pa
zasigurno i ranije. Evo primjera iz Varaždina. "Kada se u drugoj polovici 18. stoljeća
obavezno označuje narodnost novih građana i narodnosti - članova magistrata i
gradskog vijeća, mnogi izjavljuju da su Hrvati, ali u izvorima nalazimo i oznaku
"Varaždinac" ili "sin građanina". Samo oni koji se boje označiti svoju narodnost, a
neće biti Nijemci ili Mađari, označuju da su "sinovi domovine"*''.
Naš je Varaždinac izdanak "kajkavskog podneblja koje je uvijek imalo više
sklonosti prema lirskim ugođajima i unutiašnjim doživljajima negoli prema junačkim ili
bilo kojim vanjskim manje prisnim manifestacijama"*^.

*' Prema: Zlatko Tanodi: "Ispravak varaždinske darovnice izdane 1209." - "Časopis za
hrvatsku povijest", godina 1943., str. 305.
^^ Izvor: "O postanku Varaždina i drugih gradova" - "Varaždinske Vijesti" 1953., br 356, str. 4.
*' Mijo Mirković: Ekonomska historija Jugoslavije; Zagreb 1958., str
^ Zlatko Herkov: isto str. 225.
^' Josip Kekez: "Usmeno kajkavsko pjesništvo varaždinske regije" "Varaždinski zbornik" -
Varaždin 1983. str. 524.

36
 Poput ostalih Zagoraca on gleda prvenstveno onu vedriju stranu življenja,
što se odražava i u pučkim zdravicama, napitnicama (Pijte braćo vince, Voda naj stoji)
i počasnicama. Ruganjem on podvrgava satiri razne ljudske slabosti: "Ruga se
susjedstvo susjedstvu, selo selu, regija regiji, narod narodu; satiri se podvrgava
lijenost, nemoral, laž, pijanstvo itd.^^
Tako: "Zdrapana so vrata v Ormožu", "Sami so čuturaši v Kapini", "Sami so
škrinjari v Ivanjcih", "Torba je varaš Vinica", "Sami so maslari v Maruševci", "pijanci
V Bikovci", "kartaši v Belevci", "tati v Čalenci", "sami so lačni v Novaki", kehlači
Svibovci", "ribaši Mdovci", "cic devenic v Petrijanci" i slično^^.
Za oslikavanje psihe našega Varaždinca (i Zagorca) ovo se može uzeti kao
sastavni dio izražajnog idioma, najmarkantnije osebujnosti ovoga puka, njegove
svijesti i odnosa prema životu, njegova kajkavskog govora. "Govor je (kako znalački
- slikovito napisa akademik A. Mohorovičić) sredstvo senzibilnog izražajnog
komuniciranja podređeno logičnoj, gotovo matematski preciznoj strukturalnoj
zakonitosti, govor je prijenos misli i čuvstava reguliran strogim pravilima jezičnog
izražavanja. U govornom pogledu Varaždin je situiran na području kajkavskog narječja
hrvatskog jezika, narječja sjajnih izražajnih mogućnosti, specifične strukture i govorne
ritmike, narječja poetičnog i muzikalnog, neobično snažnog u ljepoti dokumentacije
čovjekovih misli i čuvstava, narječja lirski pjevnog i dramatski snažnog u svojim
izrekama"^.
Kao dio Hrvatskog zagorja Varaždin je sve do 1918. bio sjedište "zagorske"
(Varaždinske) županije kojoj vezi kao najočitija potvrda služi govor njegovih
stanovnika. Takvo obilježje namirili su mu ljudi, njegovo pučanst\'o koje se u
posljednjem mileniju formiralo ispreplitanjem raznoraznih narodnosti s većinskim
hrvatskim življem. I današnji njegovi stanovnici ponosni su jer su "svoji"- Varaždinci.

Neke varaždinske osobitosti

Varaždinci se veoma rado ističu nekim svojim ostvarenjima. U "Varaždinskim

Novostima" - dnevnoj štampi - čitamo naslove: "Po čem je Varaždin znamenit", gdje
se "nabrajaju" (ne bez razloga) raznorazne znamenitosti i dostignuća njegovih žitelja.
U toku ove obrade naišli smo na neke posebnosti kao dijela stanovnika
ovoga grada, što smatramo zanimljivim da se zabilježi:

Varaždin je prvi kraljevski slobodni grad u Hn^atskoj^^

Varaždin ima najstariju gradsku vijećnicu (iz 15. stoljeća)'

** Josip Kekez: Isto.

*^ Josip Kekez: Isto
** Andre Mohorovičić:"Kulturno-povijesno značenje Varaždina"; Varaždinski zbornik -
Varaždin 1983., str, 22.
*' Mirko Androić: Povijest vatrogastva Varaždina: Varaždin 1955.g. str 11.
™ "Vijesti iz našega grada" - «Varaždinske Novosti»

37
 u Hrvatskoj je zabilježeno da su se pojavili prvi strojevi za predenje 1847. u
Varaždinu^'
Varaždin je bio sjedište prve hrvatske vlade (Hrvatskog kraljevsko vijeća) od 1767.
- 1776. g.'2
Prvu na hrvatskom jeziku štampanu medicinsku knjigu napisao je varaždinski liječnik
Ivan Krstitelj Lalanque (1743.- 1799.) pod naslovom: "Medicina rauralis ili Vračtva
ladanjska za potreboču mužev i siromakov horvatskoga kralevstva i okolinu njega
bližneših mest 1776."
Po broju požara (navedenih i u ovoj knjizi) Varaždin sigurno drži primat među
gradovima Hrvatske, (između 1435. i 1776. nabrojili smo ih 16.)
Varaždin posjeduje najstarije vatrogasno društvo u zemlji i na Balkanu.^'*
Najstarije gradsko kupalište (parno) u Hrvatskoj ima Varaždin^^
Varaždinsko groblje svojom arhitekturom jedinstveno je u zemlji^^
Varaždin je od svih hrvatskih gradova prvi uveo elektriku 1895. godine^^
da je Varaždin najbarokniji grad Hrvatske,
da u Varaždinu ima više crkava ( i kapela) no u kom drugom našemu gradu,
daje varaždinska gimnazija (osnovana 1636.) jedna od najstarijih u zemlji,
da ga Turci (uz Zagreb) nikada nisu osvojili.

'" Bićanić Rudolf: Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji 1750 - I860.; Zagreb 1951., str
213.
'^ Mirko Androić. "Varaždin u XVn. stoljeću str 15.
" Dr. Lujo Thaller: isto, str. 38.
'^* Mirko Androić; Povijest vatrogastva..., str. 11.
" "Vijesti iz našega grada" - «Varaždinske Novosti»
'^ "Vijesti iz našega grada" - «Varaždinske Novosti»
^^ "Vijesti iz našega grada" - «Varaždinske Novosti»

38
 NEKI POJAVNI OBLICI ŽIVOTA U STAROM
VARAŽDINU

Zajednica življenja

Gledano trajnije, čovjek kao društveno biće ne može opstati sam. Za održanje
njegova kontinuiteta nužni su najmanje dvoje - odraslo muško i žensko. S vremenom
taj par donašanjem novih članova na svijet prerasta u porodicu, ova širenjem u rod,
i daljnjim povećanjem nastaje pleme kao široka skupina krvnog srodstva.
Počam od spolne privlačnosti i znatiželje da upoznaju sve novo, nepoznato
(druge ljude, krajeve, zbivanja); zatim potreba duhovnog kumuniciranja, i na kraju
praktični razlozi lakšeg podmirivanja svakodnevnih potreba, upućuje ih jedne na
druge. Tako nastaju skupne naseobine življenja - rada, ispomaganja i obrane, kad to
ustreba. Od prvobitnih nekoliko kuća - zaselaka rođaka, pridolaskom članova drugih
rodova i plemena nastaju sela. Mnoga naselja - sela na istaknutim pozicijama i
pogodnim uvjetima za život, pridolaskom novih skupina iste ili drugih narodnosti
oknipnjavaju do savremenih aglomeracija.

Dokaz i postojanja grada prije 1181. g.

Na jednom takvom lokalitetu „vrlo je rano, možda već u 8. ili 9. stoljeću,

počela na području današnjeg Varaždina da živi starolirvatska plemenska župa, koja
je sigurno na svom zemljištu imala i svoje župsko ili plemensko središte", koje s
vremenom prerasta u župski grad^^.
Točno vrijeme nastanka ovoga grada se ne zna, ali prema listini Bele III. to
se zbilo prije 1181. godine. Iz sadržaja te isprave:^'' "jasno proizlazi daje varaždinski

^^ Mirko Marković: isto, str 28.

^' Isto, str 29 - Kada se govori o kamenim temeljima davnih zdanja, zanimljiva je pojava kako
ih zemlja čuva tisućama godina, sve dok ih čovjek slučajno ili svjesno ne otkrije. U ponekim
situacijama ona ih povremeno "oslikava" i nudi kao svojevrsne rengenske snimke. U piščevom
rodnom Gardunu postojao je rimski garnizon (po F. Sišiću - ocd, str. 50); a prije toga ilirski
grad Delminium (po R. Horvat: "povijest Hrvata, str. 11) - što je vrijeme pomelo. Međutim
zemlja krije temelje porušenih zdanja i povremeno ih ostavlja na svojoj površini. Mjesto na
kom stajahu neke od davnih zgrada je zravanak, danas oranica. Seljaci s Garduna kažu (prema:
Lujo Matijaca - "Iz povijesti Garduna", "Hrvatska straža" 12/1940., str. 6):"Gdje su bili
temelji, mi razaznajemo po žitu. Tu pričvrgne od vrućine kad se kamenje pripeče na suncu".
Autor je promatrao sličnu pojavu na djetelini. Nakon stoje zapeklo sunce nekoliko dana, iznad
ukopanih zidova djetelina je oronula, i time su se točno održavali oblici temelja negdašnjih
građevina.

39
župan Bela oteo Varaždinske Toplice u doba vladanja kralja Bele II., što znači da je
Varaždin sigurno postojao i prije 1181. godine.
Budući daje sigurno daje Varaždin već prije spomenute 1181. godine imao
svoga župana, valja smatrati da je imao i svoj "castrum Comitis", što potvrđuju i
najnovijim istraživanjima temelja današnjeg starog grada pronađeni temelji
srednjovjekovnog varaždinskog kastruma.
Stanovništvo Varaždina radom i stanovanjem vezano uz ovaj grad, i viđeno
sa strane kao jedinstvena aglomeracija, na licu mjesta podlijegalo je, uz razumljive
gospodarske i socijalne razlike, i svojevrsnoj društvenoj podjeli. Povijesno gledano
izvor im se nalazi u negdašnjoj klasnoj strukturi društva, što se u razvoju Varaždina
odražavalo na jedinstven način. Pod utjecajem te podjele od najstarijih dana, negdje
od 13. St. na ovamo, tokom vremena oblikuju se tri zasebne prostome, društ\'eno-
upravne i gospodarske cjeline: feudalni Castrum; Slobodni kraljevski grad zvan
"varoš" ; te Starogradska općina ili "općina purgarov gradskeh", u st\'ari gradska
predgrađa zvana i "suburbij".

Tri odvojene cjeline istoga mjesta

Nukleus ovoga grada je feudalna Tvrđa - Stari grad na mjestu negdašnje

utvrde hrvatskih župana. Stoljećima izgrađivan, dograđivan i pregrađivan taj zorni
spomen daleke prošlosti stoji ušćuvan na istome prostoru.
Nastanak grada uz tvrđu, naselje Varaždin odvijalo se po nekim općim
pravilima za koja Mirković navodi: "Ispod zidina grada (utvrde) feudalca st\'ara se
trgovačko naselje ili varoš... Tu se sreću trgovci, zanatlije i seljačko stanovništvo iz
bliže ili dalje okolice, s\'ako sa svojim viškovima. Tu se vodi trgovina između domaćih
i stranih trgovaca^". Trgovište pod gradom "dokumenti nazivaju «suburbium»"^'.
Ovaj nekadašnji stari varaždinski suburbij stečenim osloboštinama od Andrije II.
(1209). prerasta u Kraljevski slobodni grad koji dobi (po mad.) naziv "varoš"'. Varoš
Varaždin razvija se i stoljećima živi kao samostalna zajednica slobodnih građana sa
svim institucijama organiziranog urbanog naselja. Strogo se pazilo tko u nju ulazi. Za
prijem među građane slobodne varoši Varaždin trebalo je odobrenje Magistrata s
rješenjem o uplati takse i zakletvi, ili oslobođenju od istoga^-.

^° Mijo Marković: Ibidem str, 56

«' Isto -str. 57.
^ Za ilustrciju evo nekih primjera: - Dr. Rudolf Horvat:" Varaždin koncem 16. vijeka"- Zagreb
1912., str. 13.- navodi slučaj kad Dmitar Kalman iz Koprivnice stupa pred varoškog suca na
Cvjetnu nedjelju 1588., "te mu kao novi građanin varaždinski u gotovu novcu isplatio 10
ugarskih forinti kao pripomoć, varoši". Još je dao 3 denara gradskom sucu i 3 denara
gradskom bilježniku. Ujedno je izjavio da će položiti i zakletvu čim ga pozovu i tom
prigodom platiti još i zlatni forint.
- Mirko Androić "Varaždin u XVIII. stoljeću....", str. 39. za prijem medu građane
Varaždina navodi;"Gašpar Hessel iz Graca pojavio se u Varaždinu negdje prije 1736. jer je
upravo tada zatražio građansko pravo u ovome gradu. I bio je 26. lipnja 1736. primljen među

40
 Iz zaostalih gradskih zapisnika sredinom 15. stoljeća moguće je uočavanje i
nekih zanimljivosti iz života varaždinskih građana. Tako doznajemo da je grad u to
vrijeme imao Xenodohij (ubožnicu, hospital) smješten uz franjevački samostan. Ova
ustanova datira mnogo ranije - osniva je crkveni red ivanovaca (hospitalaca) koji
je, prema Filiću (poziva se na I. Kukuljevića) u Varaždin doveo hrvatski vojvoda
Andrija između 1197. 1200. godine^\ Po odlasku hospitalaca kralj dovodi u Varaždin
(po P. Cvekanu između 1239. i 1270.)^'' franjevce kojima predaje imanja nestalih
ivanovaca. Ubožnica se održava poklonima starijih građana (tu nalaze sklonište pred
smrt), dijelom globe putem osuda za prijestupe, a raspolagala je i sa vlastitim
mlinovima, te kmetovima (1588. bilo je 14).^^
U zapisnicima Magistrata ubilježene su mnoge parnice vođene radi očuvanja
zemljišnog posjeda (zemlju posjeduje plemstvo, općina, crkva, Xenodohij, učitelji),
posebno radi obrane prava stečenih poveljom slobodnog grada, od samovolje
vlastelina^^. Godine 1458. M. Korvin naređuje Katarini Celjskoj i Ivanu Vitovcu da
zaštite građane od samovolje župana i plemića, velikaša i sudaca^'.
Na silu ponekad i građani odgovaraju istom mjerom. Tako su jedne noći
1438. na čelu s gradskim sucem provalili u kuću zastupnika svojih protivnika Ivana
Wrduga, zlostavljali ga i oduzeli mu neke za grad nepovoljne dokumente^^.
Kada je zaprijetila turska opasnost, "kralj nas Ludovik II. godine 1516.
upoznaje da građani varaždinski "muro cingere debant". A da bi mogli graditi zidine,
neće od njih utjerivati "lucrum camerae" i druge daće. Ovo je utvrđivanje varoši...do
kraja 16. stoljeća vjerojatno uz "castrum" predstavljalo još jednu pravu pravcatu
tvrđavu-varošku tvrđavu"^^. Oko grada u početku su podizani zemljani nasipi, a
kasnije, poradi napretka u razvoju tehnike ratovanja, ove zamjenjuju zidine s
opkopima ispunjenim vodom iz Drave; u obliku "pravilnog kvadrata sa stranicom oko
550m^°. Tim zidinama i grabištem obuhvaćeni dio varoši s vremenom se širi i van
branjenog teritorija jer mnogi varošani zbog pomanjkanja prostora podižu svoje
zgrade van gradskih četvrti. Ipak, postojanjem knjige "Album civium varasdinensis"
trajno se zna tko spada među pripadnike varoši.

građane varaždinske, a pošto je položio zakletvu i platio određenu taksu, bijaše upisan u
"Album civium varasdinesium", i tako za sebe i svoje potomke stekao nasljedno pravo građana
varaždmskih!
- Mirko Androić: "Ivan Baptista Lalangu" "Kratak navuk od mestrie pupkorezne" -
Varaždinska Lira 1968.; br, 6, str. 15 -između ostalog piše: Dr. Ivan Baptista Lalangu:
"Primljen je po svim propisima medu građane grada Varaždina... Od njega magistrat nije tražio
da uplati uobičajenu taksu kod službenog primanja medu građane ovoga grada
^' Krešimir Filić: Franjevci u Varaždmu; Varaždin 1944., Filić navodi da po ivanovcima nosi
ime Ivanec i gora Ivančica.
^•* R Cvekan; isto, str. 46
^^ Josip Adamček i Ivan Kampuš: Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV. i XVI. stoljeću
- Zagreb 1976., str. 548.
^* Mira Ilijanić i Slavko Kapustić: isto, str. 175.
^' Isto.
^« Isto - sr. 175,176.
^^ Mirko Androić: "Varaždin u XVIII. stoljeću..." str. 19.
^° Isto, str. 31.

41
 Stanovnici kraljevskog slobodnog grada od vremena dobivanja povelje
vezani su preko svoje općine uz kralja.
Treću zasebnu upravno društvenu, prostornu i gospodarsku cjelinu tvori
"suburbij", gradska predgrađa smještena uokolo feudalne utvrde, i kasnije van
opkopa uz gradske zidine izgrađene tijekom 16. stoljeća. Stanovnici su mu nevarošani
i "jobagioni" varaždinske tvrđe koji se kao obrtnici postepeno oslobađaju kmetstva,
ali ostaju trajno vezani uz vlasnike tvrđe sa zasebnom svojom upravom, tzv.
Starogradskom općinom. Širenju suburbija pridonosi priliv novih "slobodnjaka" i
žitelja koji se nisu uspjeli svrstati među prave građane varaždinske.
O međuodnosima varoši i suburbija Varaždin M. Androić navodi: "Današnji
uži Varaždin činile su već krajem 16 stoljeća dvije zasebne općine. Jedna je bila
Slobodni i kraljevski grad Varaždin, a druga - Starogradska općina. Stanovnici prve su
od osnivanja tog građanskog naselja slobodni ljudi, uglavnom uvijek neposredno
preko svoje komune vezani uz kralja. Pripadnici druge općine su nekadašnji kraljevski,
pa zatim kmetovi posjedmka varaždinskog utvrđenog grada. Ovi posljednji su se tek
tokom svog razvitka iz razloga strukture svojih zanimanja oslobodili kmetstva. Vezani
su uz vlasnika varaždinske utvrde, pa tako od 1608. uz grofove Erdödy kao nasljedne
župane varaždinske županije.
U svakom je slučaju, historijski uzevši, zanimljiva pojava da neodijeljeno na
uskom području današnjeg grada u prošlosti postoje dvije administrativno odijeljene
općine, iako moramo priznati da im je privredna djelatnost istovjetna: obrt, trgovina
te zemljoradnja i stočarstvo karakteristike su privredne stnikture obiju komuna.
No Starogradska je općina u odnosu na Varošku zbog manjeg broja
stanovništva ekonomski slabija. I jedna i druga zajednica znade za cehove, ali svaka
ima svoje posebne organizacije. Različito društveno porijeklo pripadnika ovih dviju
općina ostavit će ih odvojene za sve vrijeme feudalnog poretka u Hrvatskoj, iako su
ekonomski ujednačene. Tek opće i političke promjene u Austro-Ugarskoj Monarhiji
nastale u eri Bachova apsolutizma 1850. godine dovest će do njihovog i
administrativnog spajanja^'.
O antagonizmu što je vladao među starograđanima i varošanima slikovito
govore i sljedeći radovi Julija Jankovića: "Varošani varaždinski ne samo da su u
pravdi sa svojim kapetanom grofom, već po starinskom, međusobno se proganjaju.
Jedni rade u prkos drugima, a time se rađala sve to veća mržnja među varošanima i
građanima... Kao primjer mržnje neka nam posluži sljedeća malenkost. Godine 1802.
porodi se vatra u gradu (tvrdi) a nemajući ovi dovoljno štrcaljaka, zamole varaošane
da im jednu posude; no ovi ni čuti o tom, dok im starograđani ne isplatiše znatnu
odštetu"".
Stari grad - tvrđa nad kojim su prohujala mnoga stoljeća, koji nije uspio
osvojiti Janko Hunjadi ( 1446.), a ni Krsto Frankopan (1527.), a zidine su mu nijemi
svjedoci kako raskoši i bogatstva feudalnih moćnika - župana, grofova, baruna; tako
i bijede i stradanja obespravljenih masa kmetova i drugih varaždinskih građana, stoji
ostario i nagrizen vremenom (održavaju ga povremene restauracije) još uvijek na
svojemu staništu. Ostale negdašnje d\4je urbane cjeline grada - "varoš" i "suburbij"

'' M. Androić: "Povijest vatrogastva Varaždina" - Varaždin 1955., str. 19.-20.

'^Julije Janković: "Pabirci po povijesti županije Varaždmske", Varaždin 1898 , str. 74.

42
spojene su odlukom Gradskog poglavarstva od 22. XI. 1806. o rušenju gradskih
zidina^^

Sedam društveno-gospodarsko-upravnih čimbenika

Nakon upoznavanja s klasnim sastavom varaždinskog pučanstva, a da bismo

razumjeli i mogli pratiti mnoga zbivanja i previranja što su talasala stoljećima
žiteljstvom Varaždina, potrebno se upoznati s brojnim upravnim i društveno-
gospodarskim čimbenicima nastalim tijekom stoljeća na njegovu tlu.
Kao odraz posebnih prilika kojima je bilo izvmuto stanovništvo Varaždina, u
njegovoj strukturi nailazimo na sljedeće čimbenike:'"
Župan sa sjedištem u Castrumu - predstavnik javne vlasti, feudalna obitelj
sa stanom u Tvrđi, gospodar brojnih kmetova, slobodni kraljevski grad - "varoš' -
Varaždin, suburbij - Starogradska općina. Varaždinski generalat - komada Slavonske
granice, plemstvo, crkva.
Izdana povelja Andrije II. iz 1209. svjedoči da u Varaždinu postoji župan čije
se sjedište nalazi u tamošnjem Castrumu - t\Tđi. Župan je kraljev namjesnik i vrhovna
vlast u čitavoj županiji. Taj položaj, koji postaje nasljedan, obnašaju glave raznih
velikaških familija. Prema M. Androiću to su bili: "Bubeki do 1397., grofovi Celjski od
1397. do 1456. Vitovci do ,1485., onda Ivaniš Korvin i Beatrica Frankopanka, pak
Juraj markiz Brandenburški, zatim Thuroczi, Stjepan Bathor, Ljudevit Pekri te
Ungnadi". Od 1607. do 1806. varaždinski župani s nasljednim pravom bih su potomci
tome Erdödyja'^. Župani imaju i svoju vojsku, najčešće plaćene vojnike Nijemce.
U varaždinskom Castrumu kao feudalno - donatorskom posjedu stanuje
trajno velikaška (županova) obitelj koja raspolaže brojnim podložnicima. Uz Tvrđu
nastanjeni nekadašnji "iobagiones", kao kmetovi gospodara varaždinske tvrđe,
pretežno su zaposleni na zanatlijskim poslovima za potrebe tvrđave. U drugoj
polovici 16. stoljeća, nastanjeni u neposrednoj blizini tvrđe zovu se "inquillini arcis
Varasd", odnosno "suburbani", ili njih 64, umjesto tlakom, otkupljuju novcem svoja
manuelna davanja'^*^. Na selima (Tmovec) žive i obrađuju feudalčevu zemlju klasični
kmetovi - poljoprivrednici s podavanjima gospodarima Tvrđe u naturi. Svi ti
posjednici varaždinskog burga nikako da zaborave vrijeme kada su njihovi
pretliodnici bili feudalni gospodari stanoMiika Varaždina. Iz toga niču trajne aspiracije,
pa i uzurpacija nad imovinom i pravima stanovnika varoši, što dovodi do neprekidnih
sporova i sukoba koji traju stoljećima.
Neveliki grad ("varoš") po dobivenim sloboštinama od Andrije II. osniva
svoju varošku općinu kao sljedeći upravni, društvenoteritorijalni i gospodarski faktor

'' Mirković Marija; "O spajanju unutrašnje varoši i gradskih predgrađa u Varaždinu" -
Godijšnjak gradskog muzeja Varaždin br 2 - 3; Varaždin 1962., str 47.
^ Prema: Mirko Androić - "Varaždm u XVni. stoljeću..., str. 19, 20.
^^ Isto, str. 17. i 68. prema drugom Androićevu izvoru: "Povijest vatrogastva u Varaždinu", str
20; Erdody su tokom XVH. i XVin., stoljeća četiri puta bili i hrvatski banovi.
^^ Isto, str. 18.

43
čija snaga, uz ostalo, počiva i na feudalnoj eksploataciji poljoprivrednog
stanovništva u dodijeljenih im 7 sela (Sračinec, Svibovec, Jalkovec, Lužan, Kneginec,
Zbelava i Žabnik). S odrazima djelovanja vlasti slobodne i kraljevske varoši Varaždin
susretat ćemo se često na stranicama ovoga rada.
Bivši "inquillini arcis varasd" ili "suburban!" kasnije su "postali "libertini
arcis Varasd", tj. slobodnjaci, s posebnom svojom općinom, s\'ojim vlastitim sucem i
vlastitim cehovskim organizacijama. Ova "Comunitas libeitinorum arcis Varasd",
odnosno u hrvatskom tekstu "Obchina sztarogradzka Varsd" ili "obchina purgarov
gradzkeh" za razliku od "purgarov varoškeh" - pripadnika Slobodnog i kraljevskog
grada Varaždina - daljnji je, eto, upravni i društveno-gospodarski faktor, s kojim se, uz
one prije nabrojene u Varaždinu mora računati^^.
Osnivanjem Vojne krajine kao trajno-obrambenog područja od turskih
najezda tokom 16. st. u Varaždinu bi smješten "Varaždinski generalat". To je najviša
vojna komanda Slavonske granice, područja med Dravom i Kupom, koja se 1737.
premješta u Koprivnicu, a 1783. u Zagreb. Postavši sjedištem vojne komande Varaždin
postaje grad vojnika, te skladište oružja i municije za ostale tvrđave (Koprivnica,
Đurđevac, Ivanić Kloštar). Za smještaj vojnika, koji su dolazili sad u većem, sad u
manjem broju, grad nije imao posebnih nastamba, već su oni razmještani po
građanskim kućama. Tim prigodama nastaju svakojake situacije - od posve smiješnih
do tragičnih - i skidanja glava, o čemu smo dali odvojen prikaz.
Kao sljedeći čimbenik pojavljuje se i plemstvo, koje zbog nesigurnih prilika
terena i atraktivnosti gradskog života podiže palače i sve više doseljava u grad, gdje
zauzima razne pozicije u javnoj upra\d, te povećanom potrošnjom utiče na razvoj obrta
i trgovine. Zanimljiv je navod Z. Herkova kojim ukazuje: "na propise zakonskog
članka 15:1649., po kojemu svaki građanin slobodnog grada po preporuci grada može
dobiti plemstvo"^^. Ovim pravom Varaždinci su se rado služili, manje radi časti, a više:
"zato što plemići imaju prednost pri izboru gradskih organa, a čast u gradskoj upravi
je odskočna daska za ulazak u županijsku i kraljevsku službu"'^.
Na kraju kao sedmi čimbenik što utiče na oblikovanje čovjeka, građanina
Varaždina - i šire, te mnoge odnose u gradu, treba spomenuti Crkvu. Brojni sakralni
objekti - o njihovu postojanju govori čak 10 zvonika - samostani i razne škole u
kojima djeluju svećenici i više crkvenih redova govore kako crkva igra snažnu ulogu
u životu grada.
Polazeći od razlika ljudskih osobina, strasti, navika, mogućnosti, želja i
potreba, pa i drugačijeg odgoja, zajednički opstanak velikog broja ovako heterogenih
jedinica postaje veoma složen. Stavljajući prednje u određene drustveno-ekonomske
okvire s parametrima ljudskog neznanja, gluposti, tjelesnom i duševnom prisilom, te
opasnosti od vanjskog neprijatelja - dobivamo gotovo nepodnošljive uvjete življenja.
Sada nam se čine moguće (opisano posebno) sve one tlapnje, vjerovanja i progoni
do spaljivanja vještica, čudne kazne varaždinskog suda za preljube, krađe,
pijančevanja (batinjanja i javno nošenje kamena o vratu).

^' Mirko Androić: isto

^^ Zlatko Herkov: isto str. li
'' Isto

44
 Sve na\'edeno održavalo se i usmjeravalo je osamstoljetni hod varaždinskog
pučanst\'a. Kako će pokazati naša daljnja istraživanja, taj put nije bio lak, ni
jednostavan.
«Kak nigdar ni bilo, da nekak ni bilo", to je i u prošlosti često trnovit put
stanovništva grada Varaždina, zahvaljujući njegovoj vitalnosti, žilavosti i otpornosti,
unatoč mnogim oscilacijama, padovima i usponima u skupnom izrazu išao trendom
uspona.

Socijalna podjela

Nosilac vrhovne vlasti u zemlji, kralj, u Varaždinu se javlja pri ubiranju

poreza, dijeljenju pravde i uzimanju vojnika. Zastupnik mu je nosilac lokalne uprave
župan koji u Varaždinu ima svoje sjedište - grad, i ponekad ban: to su redovno
vlastela - grofovi, banini. Kao feudalci - manji posjednici zemlje i kmetova pojavljuju
se i brojni plemenitaši za ocjenu njihova broja (velikaša i plemića zajedno) navodimo
podatak da im je 1770. - tih godina pripadalo više od 10%, ili 70 od svega 698 zgrada
što su se nalazile pod varoškom jurisdikcijom'°°. Evo imena (po Androiću) velikaških
i plemićkih porodica koje posjedovahu zgrade i palače u Varaždinu tijekom 18.
stoljeća: Erdödy, Oršići, Keglevići, Patačići, Horvati, Bedekovići, Jankovići,
Praszynszky, Najšići, Sermagei, Battyani, Jalačići, Ratkayi, Petkovići, grof Laudron,
Czindery, Petheöi, Špišići i drugi.
Kao svojevrstan feudalac pojavljuje se i grad Varaždin i neke njegove
ustanove. U 1598. i 1600. godini gradnje pripadalo 218 kmetova i želira. U isto vTijeme
vlasnik Tvrđe posjedovao je u G. i D. Kučanu, Trnovcu i gradskom predgrađu
ukupno 144 kmeta. Iz prednjega se vidi da je grad Varaždin ustvari bio najkrupniji
feudalac s dvojnom ulogom. Na jednoj strani on vodi trajnu tešku borbu protiv
eksploatacije i ugnjetavanja od strane gospodara Castruma, da bi na drugom kraju
posjedovanjem zemlje s podložnicima i sam vršio ulogu feudalnog izrabljivača.
Kmetove sa zemljom posjedovali su i neki crkveni redovi (franje\'ci).

Nacionalni sastav

Složenu klasnu i socijalno-profesionalnu strukturu starog varaždinskog

stanovništva još više naglašava njihovo razdvajanje po nacionalnostima. U jezgro
hrvatskog življa pristižu trajno strani elementi: obrtnici, trgovci, graditelji, slikari,
liječnici i vojnici-plaćenici. Najbrojniji tuđinci su Nijemci, u njiho\ai govornu grupu
spadaju i Štajerci te Austrijanci. Zatim dolaze Mađari, Česi, Talijani, Francuzi.
Pojavljuju se neki trgovci iz Makedonije- nazivaju ih Grci. Gotovo svi redom postaju
pravi građani varaždinski, kupuju kuće i tu ostaju trajno živjeti i raditi.

'°° Mirko Androić: "Varaždin u XVIII. stoljeću..." str. 24.

45
 Kako su stranci pretežno obrtnici, to Ladislav Ebner u prikazu njihova stanja
1801. medu 451 zanatlijom spominje i ''Sclmurmacher deutsche 9, Sclmeider deutsche
13"'°'. Isto potvrđuje i navod Z. Herkova o postojanju zasebnih cehova "njemačkih
krojača" i "njemačkih postolara"'^-. Uvid u postojanje i neku zastupljenost stranih
narodnosti u Varaždinu može pnižiti također struktiu-a njihovih predstavnika u vijeću
četrdesetorice gradskog magistrata godine 1789. i to Hrvata 18, Štajeraca 5, Mađara
5, Francuz 1, Austijanac 1, Nijemac 1, drugi i nepoznati 8'°^
Prirodnim utjecajem sredine - kraja, ljudi s kojima žive, ovi stranci se s
vremenom stapaju (asimiliraju) s maticom naroda, postaju Hrvati. Kod nekih to ide
brže kod dmgih sporije. Posebno su se Nijemci dugo opirali procesu asimilacije, ali
kao što se pokazalo i tu je vrijeme učinilo svoje'""*. Do tog procesa dolazi najčešće
kod generacija koje se rođenjem vežu uz ovo tlo i provode život u hrvatskoj sredim.
Odrastanjem u igri s djecom starosjedioca na ulici i šire oni uče jezik stasaju s ovim
gradom. Njima Varaždin postaje rodno mjesto i zavičaj. Osjećaju se njegovim
sastavnim dijelom, te je razumljivo da se žele stopiti s masom, s većinom (hrvatskog)
življa.
Poznavanje svog materinjeg jezika doseljenicima u ovome gradu na stjecištu
puteva kojima dolaze i prolaze mnogi strani obrtnici i trgovci pomaže lakšem
prolaženju kroz život. Jedan od oblika ubrzane similiacije stranaca je kad npr.
pomoćnik - kalfa, po običajima onoga wemena da se mora proći s\ijetom radi širenja
znanja i sticanja novih životnih iskustava (vandrovanje), nakon dolaska iz neke
druge zemlje oženi majstorovu kćerku ili udovicu i ostaje da živi i radi u Varaždinu'""^.
Dokaz historijskog procesa stapanja tuđinaca s domaćim življem jesu (i danas
postojeća) strana prezimena nmogih Hrvata. Primjer za to navodimo neke članove
Vijeća četrdesetorice gradskog magistrata s izrazito stranim prezimenima 1789., a
upisani su kao Hrvati: Antu Kircholz, Mihajlo Rozman, Ladislav Somogy'°^.
Do sada navedenoj složenoj narodnosnoj strukturi Varaždina pridružuju se i
brojni vojnici. Kao ključna tvrđava za obranu od Turaka i sjedište vojne komande -
Varaždinskog generalata - (od 16. stoljeća) u ovome gradu se trajno nalaze vojne
jedinice, bilo kao posada za obranu od Turaka (iako ga ni jednom nijesu opsjedali) ili
vojska na prolazu. Mirko Androić navodi kako "je Varaždin od druge polovicevv 16.
stoljeća primao u svoju sredinu sve više i više stranaca, ne samo časnika već i čitave
čete vojnika, Nijemaca i drugih plaćenika različitih narodnosti"'°\ U gradnje
postojala "građanska naoružana četa - "militia" i to jedna kompanija Hrvata,

"" Ladislav Ebner: isto, str. 20 L

'°^ Zlatko Herov: isto, str. 23 L
' " Zlatko Herov: isto, str. 232. - moja obrada.
'°^ Snaga Nijemaca pored uobraziljeo "supernaciji" sigurno je potjecala od vlasti (Beča i
vlasnika Tvrđe koji usto drže i vojnike - plaćenike Nijemce) , o čemu govori da su se
zapisnici Magistrata kada je sudac bio Nijemac, vodili na njemačkom jeziku - inače na
latinskom - da su imali svoje institucije: cehove, posebnu grašku naoružanu četu -
"compagniam germanicae nationis", svoje škole U suštini postojala je težnja da Varaždin učine
njemačkim gradom.
'"' Mira Ilijanić i Slavko Kapustić: Isto, str. 178.
'0« Zlatko Herkov: Ibidem, str. 232.
'"' Mirko Androić: «Varaždin u XVIII st.», str. 18

46
varaždinskih građana i (već spomenuta) «companiam germanicae nationis». Pripadnici
navedenih kompanija bili su oslobođeni plaćanja poreza i nekih taksa'"^.
U opisima iz povijesti Županije varaždinske Julije Janković navodi da je 1796.
u Varaždinu logorovalo više od 28.000 vojnika, pet puta više od njegova
stanovništva'°^. Ovo je vjerojatno jedna od iznimnih godina (vezano uz napoleonske
ratove), ali je vojska u Varaždinu bila trajno prisutna, najprije kao županove čete, a po
osnivanju Vojne krajine brojni sastavi radi odbijanja moguće turske najezde i kao
vojska u prolazu.
U ovako heterogenoj ljudskoj aglomeraciji s već navedenih - prema
Androiću - 7 skupina pojedinačnih i grupnih nosilaca svojevrsnih interesa, prava i
vlasti, te gotovo neprekidnim imovinsko-pravnim i socijalnim sukobima između
pojedinih grupacija (po Adamčeku: između grada Varaždina i posjednika varaždinske
tvrđe, između gradske sirotinje i privilegiranih građana, između građana i gradskih
plemića sukobi grada s vojnim vlastima i njemačkom posadom)"" trajala su
neprestana trvenja, previranja i svakojake "gužve". U njima i s njima tekao je život
sveukupnog pučanstva Varaždina. U navedenoj složenoj konstelaciji, gdje svatko
svakoga napada, nastoji da iskoristi, ali se i brani; gdje "deblji kraj" izvlače
obespravljeni, niži staleži i sirotinja, gdje "sila Boga ne moli" , ali je i ona privremena
kao i sve ljudsko; živio je i snažio se varaždinski živalj.
Mi danas pabirčimo zaostale tragove toga života u nastojanju njegova
upoznavanja bar u glavnim linijama. Obilje zaostalih dokumanata omogućava nam da
upoznamo samo neke vanjske odraze bitisanja minulih generacija dok je glavnina
zbivanja i s\ega što život prati pokopano zajedno s akterima. Nove i nove generacije
rođenjem preuzimaju dio problema roditelja, stvarajući i svoje i tako se odvija ne
samo osamstoljetni život stanovništva tijekom poznate povijesti ovoga grada. U
ovome radu mi se dotičemo samo nekih njegovih odraza.

•o» Ibidem
'"' Julije Janković: Isto, str. 72.
"" Josip Adamček: "Varaždinski zbornik", str 2.33.

47
 IZ ŽIVOTA STARIH VARAZDINACA

Vrijeme događanja - izvori

Vrijeme ovoga proučavanja najvećim je dijelom feudalno doba'", ali ono prati
neke pojave s\^ do naših dana. Obilježje su mu na jednoj strani trajni napori nosilaca
svjetovne i crkvene vlasti za što snažnijom eksploatacijom širokih ljudskih masa, na
drugoj borba potlačenog naroda za svoja ljudska prava i otpor protiv svih oblika
nametanog iskorištavanja. U teškim ekonomskim prilikama, neznanju,
nepros\'ijećenosti i nemoći da se obrani, narod je bio izložen svakojakim nevoljama:
od tvomih napada, epidemija, ratova, gladi; pa do obraćanja nadnaravnim silama. Sve
je to zajedno vitlalo životima ovoga svijeta sazdanim na emocijama, razbuktalim
strastima, slabostima i običnim ljudskim glupostima.
U navedenoj konstelaciji prisile, neznanja i čovjekovih prirodnih nagona
nužno je ut\Tditi međuljudske odnose i ponašanje u međusobnom saobraćaju
pojedinaca i raznih grupa, te njihove odnose s nadgradnjom: mjesnom vlasti
(magistratom - općinom - sudom), županom, banom i kraljem. Život naših junaka"
odvijao se po ustaljenim normama tog doba, što su ih ljudske potrebe, nagoni i
strasti redovno "probijale". Izvor nade za opstankom, uz iskonski poriv za održanjem,
bile su i povlastice što ih Varaždin dobi (1209.) kao prvi slobodni grad Hr\'atske.
Uočavanje s^^ega ovoga ostvari\'o je i jedino moguće temeljem autentičnih materijala
o životu radu i drugim ljudskim aktivnostima.
Sretna okolnost za ovo istraživanje je postojanje velikog broja izA'ornih
dokumenata u kojima se govori o životu Varaždinaca i njihovim preokupacijama
tijekom minulih stoljeća poznate povijesti ovoga grada. Pisali su ih suvremenici,
najčešće predstavnici s\jetovne vlasti, suda ili magistrata u slučaje\ima kada je bilo
potrebno učešće organa uprave, prisile (sud, vojska) ili feudalaca.
U tim materijalima govori se često, uz službeni dio, o životu ljudi i njihovim
svakodnevnim brigama, što pruža uvid u tadanje socijalne prilike. Tako se u fašiji
(prothocollum fassionum) iz 1775. pri sačinjavanju kupoprodajnog ugovora unose i
godine stranaka, a za usidjelicu Anu Mariju Hižak navodi još: "36 annormn et capilli
existens" (36 joj je godina a ipak nosi dugu kosu) - što odražava tadašnju
indiskretnost i neučtivnost prema ovoj kategoriji žena"^

' " Prema Eugenu Pusicu: "Osnovno je obilježje europskog feudalizma jedinstvo političke i
ekonomske vlasti. Ovo jedinstvo, stvoreno u davnim vremenima, izraz je važnosti zemlje kao
proizvodnog sredstva. Vlasništvo nad zemljom neposredni je temelj i uvjet za vršenje političke
vlasti i svi se politički odnosi kristaliziraju oko činjenice tko, u kojoj mjeri i kako postojano
kontrolira zemlju, pa time i one koji je obraduju". Izvor: Mirko Androić: "Varaždin u XVIII.
stoljeću..." str. 7.
"^ Prema: "Varaždin od godine 1766. - 1776. - Kulturno historijske i mjestopisne bilješke" u
"Varaždinske Novosti" 1933. br. 196, str. 6.

48
 Mirko Androić navodi u Turističkom vodiču grada Varaždina iz 1957. da se
u HAV-u Varaždin čua preko 13 milijuna dokumenata od XIII. do XX. vijeka. Isti taj
podatak nalazimo u Turističkom vodiču Varaždina iz 1964. (tekst Mile Vojković).
Međutim u "Varaždinskoj liri" br. 2 od 28. XII. 1968. Androić piše o 70 milijuna
originalne arliivske dokumentacije, bilo spisa ili knjiga za čiji smještaj bi trebale police
"u dužini od deset hiljada tekućih metara".
Bilo da je točna jedna ili druga brojka, a stvarnost je negdje između, radi se
o uistinu ogromnoj količini arhivske građe što će služiti kao materijal za proučavanje
još mnogim generacijama. U sastavu toga fonda nalaze se matične knjige župa sv.
Nikole i prebende sv. Vida, kao izvori podataka ove studije.
Postojanje navedenih dokumenata omogućuje sagledavanje života i rada
bezbrojnih ljudskih generacija koje su protutnjale područjem ovoga grada od kada mu
se zna spomen do danas. Oni su neiscrpno vrelo za proučavanje svakojakih situacija
što ih nameče stiliija ili čovjek, ma na kom položaju bio, a ljudi ih prihvaćaju ili im se
odupiru s manje ili više uspjeha. Navedena arhivska građa jesu izvori pisani rukom,
a vođeni umom, srcem i strastima ljudi od kojih ni pepela više nema. Njihovim
proučavanjem bavili su se mnogi poslenici. O tome su objavljena razna djela, članci
, napisi što će nam pripomoći pri obradi osnovne teme ovoga rada.
Prema objavljenim podacima nekih istraživača većina tih dokumenata prikriva
razdoblje unatrag više od 5 stoljeća. Tako Zlatko Tanodi navodi da je od postanka kr.
slob. grada 1209. do sredine 15. st. sačuvano tek «oko 190 isprava s vrlo mršavim
podacima za upravoi grada.» Iz druge polovine XV. st. sačuvala se jedna sudbena
knjiga, koja pruža nešto podataka za život u srednjevječnom Varaždinu. Ova knjiga
obasiže oko 390. stranica... pruža uvid naročito u pravne, a ponešto i u socijalne
prilike tadanjeg Varaždina. Zapisi počinju s godinom 1454-tom, a završavaju godine
1464.-113
Isto tako u knjizi bez imena autora, mjesta i godine izdanja pod naslovom
(već smo je spomenuli): "Alt Warasdin - Sitz des Warasdiner generalats:
Geschichtliches iiber dessen Umgebung nach Urkiniden aus dem Stadtarchiv», na str.
96, stoji: «Die im Stadtarchiv befindlichen Gerichtakten und Gerinhtprotokollen
erhalten zumeist Strafungautersuchungen oder Erkenntnisse und Urtheilen, dann
Appelattionen odr Testamente. Von diesen Akten reichen die älteste Grichtsprotokoll
begint mit dem Jlire 1454. als sich das Stadtrichteramt in den Händen Gjiuo Kramarić
befand». Činjenice što potvrđuju prije iznesene Tanodijeve navode. Spomenuti
sudski (gradski) zapisnik kao izvor određenih izuča\'anja koristili su u objavljenim
materijalima u "Varaždinskom zborniku" - Varaždin 1983. Mira Ilijanić i Slavko
Kapustić (str. 169. - 190.), Zlatko Herkov (str. 219. - 232.) i drugi.
Na istraživanju materijala u HAV - u Varaždin obreh su se brojni poslenici (za
koje se zna) od Ladislava Ebnera 1827. na ovamo. Koliko je tih dokumenata do sada
istraženo, ne znamo, iako nije teško pretpostaviti da u spomenutoj masi arhivske
građe postoje još mnogi neotkriveni događaji i zbivanja. Ipak treba navesti da je
zahvaljujući obavljenim materijalima, prikazima i člancima temeljenim na postojećoj

' " Zlatko Tanodi: "Uprava grada Varaždina u srednjem vijeku"; P. O. iz "života" br. 5-6,
Zagreb 1940. - str. 250.

49
dokumentaciji iz prošlosti Varaždina, a pridružuje im se i ovaj rad, moguće sagledati
razne vidove življenja, te mnoge dogodovštine što su pratile proučavano
stanovništvo. Autori tih radova jesu poznata imena; da navedemo od onih koje smo
prvi ovom izučavanju sreli samo neke. Uz spomenutog Ladislava Ebnera, Iva
Kukuljević - Sakcinski, Krešimir Filić, Rudolf Horvat, Zlatko Tanodi, Adolf Wissert,
Julije Janković, Lujo Pihler, Drago Chloupek, Mirko Androić, Mira llijanić, Marija
Mirković, Miroslav Fulir, Ivy Lentić-Kugli, Josip Adamček, i drugi. Koristit ćemo se
odgovarajućim sadržajima njihovih istraživanja da bismo pružili sliku o životu
negdašnjih žitelja Varaždina.
Uz knjige i prikaze u raznim časopisima, za ovo istraživanje posebno su
zanimljivi objavljeni članci i u varaždinskim dnevnicima (novinama) unatrag 30 do 50
godina. To su „Varaždinske Novosti" 1933., 1934., 1936., 1938., 1939. te «Varaždinske
Vijesti» 1953. Većina tih članaka je pisana na temelju zapisnika o pravno-sudskim
postupcima poliranjenim u HAV- u Varaždin i govori o starim Varaždincima i njihovim
dogodovštinama.
Uz pretežni dio napisa u "Varaždinskim Novostima" stoji ime Luje Pihlera
(koliko smo doznali - varaždinskog učitelja), uz neke je kao autor naveden prof.
Krešimir Filić, a dio ih je bez naznake imena autora. Pored napisa u dnevniku
"Varaždinske vijesti" u 1953. g. nije otisnut autor. Međutim kao uvod seriji članaka
stoji napomena u broju 356. u kojoj medu ostalim piše: "Podatke smo dobili od prof
Mirka Androića, direktora Gradskog arliiva ", što upućuje da su članci mogli potjecati
iz uredništva lista, te da su rađeni u suradnji s prof Androićem; dakle materijali koji
se mogu koristiti. Ovo smo naveli zato jer autori objavljenih članaka, pisanih pretežno
popularnim stilom (za širu čitalačku publiku), pozivajući se na izvorne dokumente ne
navode registarske oznake istih, što je inače uvriježena praksa pri znanstvenoj obradi;
no mi ih poradi na\'edenih atributa i sadržaja smatramo dovoljno autentičnim za
korištenje u našim prikazima.

Vino - "vinotočja" - vinski "doktori'

U nastojanju i želji da što više saznamo o svakodnevnom trajanju, brigama

i preokupacijama varaždinskog pučanstva, nužno je proniknuti u neke od činioca
kojima je usmjeravana njihova životna putanja. Valja doći do (mogućih) podataka o
tekućim dnevnim problemima; što ih je opterećivalo i kočilo, a što vuklo naprijed da
ne posustanu, iznaći odraze prednjih okolnosti kao i svevažećih ljudskih osobina-
poriva i strasti u prilikama tadašnjeg življenja, da bi se moglo sagledati bitisanje
negdašnjeg svijeta mjereno s ovim vremenom današnjim.
Veza čovjeka uz rodnu grudu nevidljiva je spona što ljudima uhjeva volju i
energiju za opstanak, gdje osjećaju svoje korijene, pa kad ustreba spremni su dati i
život da bi to obranili i usčuvali. U svemu tome je i potvrda tvrdokornosti kojom su
žitelji Varaždina tijekom dugih stoljeća branili i obranili svoja prava slobodnih ljudi od
svih nasrtaja ma od kuda ono stizali. Evo čovjekova umijeća za spoj ugodnog s
korisnim, za što su posebni "majstori" bili Varaždinci.

50
 Velika potražnja vina uz postojanje pogodnih terena "za gorice" uvjetovala
je da su se njegovom proizvodnjom uz seljake - kmetove - bavili i mnogi građani,
obrtnici i trgovci. Po M. Androiću ukupno stanovništvo Varaždina s podanicima
grada proizvelo je 1770. - tih godina 3191. vedro vina. Prema tada važećoj požunskoj
mjeri (vedro = 54, 3 1) to iznosi 17.300 litara.
U Varaždinu su vino prodavali općina, vlastelin i građani. Cijena mu se
određivala po kvaliteti. Prema sačuvanom gradskom zapisniku 1454.-1469. g. " zu dem
Wein schätzen" bili su 1454.g. postavljeni sudac Gregurić i Kovač Juraj. Za točenje
neprocijenjenog vina plaćala se globa "ein Phundt Phenning""''.
Kako ljudski život nije „pjesma", već trajna borba s prirodom, okolinom i
samim sobom, ni stanovnike Varaždina nije mimoišla ta sudbina.
Stoljetnim natezanjima i sporovima između vlasnika Tvrđe i Varoši oko međa,
lova, ribolova, mitničarenja, ispaše, te raznih novčanih davanja, pridružila se i borba
oko vina. Početkom XVI. stoljeća vlastelinstvo je (kr. slobodnim) građanima nastojalo
nametnuti neke nove obveze, i u tom sklopu oko 1520.g. vodi se spor jesu li oni dužni
od svojih vinograda davati gornicu"^
Prema Adamčeku: „Feudalno pravo vinotočja postalo je u XVI. stoljeću
važan izvor novčanih prihoda za mnoga vlastelinstva"^. Vlastelin nastoji da se u
određene mjesece, kada je cijena vina najviša, prodaje samo njegovo vino.
Varaždin, grad s vojnom posadom i mnogim sajmovima bio je sigurno tržište
za prodaju vina. Prema svjedočenju Ivana Puhakoczyja 1555.g. baron Ivan Ungnad je
u Varaždinu uveo prodaju svog vina tako „da se u svaka tri mjeseca jedan mjesec
točilo isključivo njegovo vino""^
Ne mireći se s time građani predlažu da prodaja vina bude, za sv^e i čitavo
vrijeme slobodna, a vlastelin svoje vino neka prodaje u gradskim gostionicama. Kada
to nije uspijevalo, oni su pružali otpor nametnutoj vlastelinovoj samovolji i tužili ga
kralju. Vladar 1555.g. naređuje istragu, a 12. VII. 1556.g. traži od Ungnada da ne toči
vino protiv volje i na uštrb građana. Ungnad u mjesecima kada je odredio svoje
vinotočje šalje naoružane ljude po građu da hapse građane koji su u tom vremenu
prodavali svoje vino. Po tvrdnji gradske općine tim prigodama događala su se i
ubojstva"^ Predstavnici Varaždina i na zasjedanju sabora 7. 111. 1557. g. podnose
tužbu protiv Ungnada zbog "teškog i štetnog vinotočja" što ga je ovaj nametnuo
gradu"^ Jednakim metodama nastavlja Tomo Erdödy i njegovi nasljednici. Tako su
sporovi s varošanima oko raznih prisvajanja, za vlasnike Castruma - uz ekonomske
koristi što su im donašali - bili ujedno i svojevrsna razonoda.
Temeljna je odlika vina (kako smo već spomenuli) da ono mijenja čovjekovo
raspoloženje, zbog čega se uglavnom i pije. Sirotinja vinom zatomljuje težak život i
neimaštinu, a bogati uz vino priređuju zabave, terevenke i orgije. To je opća i široko

"" Prema: Mira Ilijanić i Slavko Kapustić: isto, str. 176., 177.
" ' Izvor: Josip Adamček: isto, str. 234.
•'* Isto: str. 237.
"^ Izvor: Josip Adamček. isto, str. 237
"^ Izvor: isto.
" ' Izvor: F. Šišić, HSS IH. 10. - prema: Josip Adamček, isto.

51
rasprostranjena navada, i ovdje je ne bismo posebno naglašavali da u vezi s
Varaždinom nije postojao svojevrstan kuriozum - pojava "vinskih doktora".
Jedan član velikaške obitelji Patačić, Baltazar (1663.-1719) u dokolici
ladanjskog života u svojemu dvorcu Krkanec pokraj Vidovca izmišlja razne
"huncutarije". Među njima je najpoznatija "Pinta" (nazvana po vrču od pola litre) iU
"vinski univerzitet". On 1696. osniva u Krkancu "Društvo vinskih doktora" među
kojima su se uz domaće velikaše našli i mnogi drugi znameniti ljudi tog vremena.
"Postojala je i posebna knjiga "vinskih doktora" u koju su se članovi upisivali pod
liječničkim imenima, barun Patačić bio je u toj knjizi zabilježen pod imenom Illmara,
vrhovnog liječnika u Hrvatskoj. Sačuvana je ta knjiga koja se nazivala u Hrvatskom
prijevodu: «Popis doktora promaknutih na vrlo glasovitom novo-medicinskom
fakultetu".
U članstvu (Pinte) nalazili su se najugledniji ljudi tadašnje Kraljevine, među
kojima i Pavao Riter Vitezović. Posljednji član bio je podoban Ivan Rauch 1719.
godine a te je godine Baltazar Patačić napustio za sva vremena veseli vinski
društveni život"'-".

Z a b a v e i igre

U srednjovjekovnom Varaždinu kao česta besplatna zabava narodu i povod

da bi mu se pažnja vezala uz događaje što će ih odvesti od dnevnih briga - bila su
javna izvTŠavanja sudskih osuda. Za stv^ame delikte: krađe, prijevare, štete na imovini,
tučnjave, ubojstva, blud i dr; kao i one temeljene na ljudskoj pok\'arenosti, klevetama,
mržnji lažima i neznanju te ljudskim glupostima kazne su bile nošenje kamena
obješena o vrat, šibanje (batinjanja), spaljivanje "vještica", vješanje i odsijacanje
glave. Prednjemu treba dodati razne zajedničke gozbe, plesove (o fašniku), nevolje s
vojnicima, borbu s vlasnikom Tvrde. Prvo o "igri" kao najmasovnijem obliku
sveljudskog izživljavaja i njegovoj unutrašnjoj hrani.
O tome da je "igra" - u svojim raznowsnim oblicima nasušna ljuska potreba
najbolja su potvrda bezazlene - spontane dječje igre. Da bi zadovoljili svoje
intelektualno "Ja" veliki njeguju, prema dobi uzrasta, raznolike načine zabavljanja
(igre), od čega su najpoznatije - viteške (nekada to bijahu gladijatorske), sportske,
ljubavne, društvene, kazališne, ratne i mnoge druge vrste igara.
U dosadi ili iz unutrašnjeg (ne dobronamjernog) poriva ljudi nerijetko jedni
izazivaju, provociraju dnige na svađe ili prepirke jer u tome nalaze duševno
zadovoljstvo. Posebno to postaje opasno kod moćnika (careva i kraljeva - u
Varaždinu su to bili gospodari i upravljači Tvrđe: Celjski, Kečkeš, Ungnad, Erdödy)
dok ih opsjeda bolesna ambicija za slavom i vladanjem nad drugim ljudima i
krajevima. Oni tada izazivaju sukobe i ratove da bi ih se od jedne strane narod bojao
i klanjao im se, a na drugoj strani da bi uživali u ljudskoj nesreći i svakojakim
poniženjima. Jedan od takvih, koga je povijest nazvala "beskrupulozni terorist i

'^° Izvor: Đurić - Feletar; isto, str. 33. - 39.

52
krvnik" i koji je uz nmoga nedjela i ubojstva navodno i zapalio Rim - da bi u tome
uživao, bio je rimski car Neron'-'.
Veoma zanimljiv i često korišten način pučkog provoda dijela Varaždinaca
bile su cehovske priredba. Prema zaostalim dokumentima poznate su priredbe
mesarskog ceha na kojima se masovno tamanilo jelo i piće. Poradi zanimljivosti evo
nekih prikaza mesarskih zabava.
Mesari su, poput ostalih Varaždinaca, bili veoma dmštvena i vesela čeljad.
Kao najbogatiji ceh iza trgovaca, u duhu onoga vremena i oni su počesto priređivali
skupne cehovske priredbe i zabave. To se vidi iz računa plaćenih iz cehovske
blagajne na kojima stoji: "Tuliko je potrošeno za vino, tuliko za začmek, tuliko za
sokačicu i tak dalje... Sve onako redom po litanijski - čitava čitulja"'".
Još tokom prve polovine 17. stoljeća bile su uobičajene priredbe na tzv.
jesenko i proljetno "Križevo" kojim su prigodama potrošene velike količine raznili jela
i pića. Tako je npr. 20 mesara na "Malo tijelovo" 1689. g. popilo 350 1 vina. U
narednoj godini ispili su 296. litara'-^.
No rekord je prema zaostalim dokumentima bila zajednička gozba, bolje
rečeno žderača i pijaca za Božić 1693. g. Tada je 17 mesara "zmazalo" - prema
računima" 4 praščića, dvoje pilića, dva goluba, govedine ,svježe slanine, jednog zeca,
dva purana, po jednu divlju gusku i patku, zatim 6 pitomih pataka, 3 guske, jedno tele,
kobasice i divenice, kosove i druge ptice, 22 kokoši, 1 volovski jezik, stare slanine,
jednu jarebicu i puževe"'-''. Prednjemu dolaze još izdaci za "svakovrsni začin, sir i
maslac, maslo, luk pšenično brašno, cr\'enu ciklu, kolerabu, ocat,, citrone, kruške,
hren, lješnjake, kruh, jabuke i oskuruše, karfiolu vrhnje i vino"-^.
Dok Fihć ne navodi količinu ispijenog vina, u "Varaždinskim Vijestima" za
istu prigodu stoji " Od svega pak najviše začuđuje da je tako malen broj ljudi bio
kadar da popije ni manje ni više nego 155 pinti, ili 434 litara vina znači da je na
svakog pojedinog člana mesarskog ceha zapalo 25,5 litara vina."'-*
Evo prikaza one vedrije strane života, zabavljanja starih Varaždinaca i tijekom
18. stoljeća, o čemu u Pihler ( u "Varaždinskim Novostima" 1936.) piše:
"Epoha baroka i rokokoa u 18. vijeku našla je svoj izražaj... ( i u težnji)... k
vedrom i veselom društvenom životu, koji je život u punoj jeci nikad zasićenih užitaka
čeznuo za što većom zemaljskom srećom te bezbrižnim uživanjem svih mogućih draži,
koje mogu da pružaju u prvom redu zabave, igranke plesovi i flirt. Taj opojni i
zavodljivi val baroka, koji je u 18. vijeku poplavio Europu, zahvatio je naravski, u

'^' Izvor: «Enciklopedija», knjiga 5, str. 382,, 383.

'^^ «Gozbe mesarskog ceha» - «Varaždinske Vijesti» 1953., br.371., str. 3.
' " Isto.
'^'' Krešimir Filić: «Gozbe i Čašćenje varaždmskih mesara» - «Zagorski kalendar» 1964. str
128. - 132.
'^^ Krešimir Filić; isto kao fusnota na str
'^* "Gozba mesarskog ceha" - "Varaždinske Vijesti" 1953,; br. 371, str. 3
Naš komentar: Prema faktoru kojim su "pinte" u ovome članku pretvorene u litre izlazi omjer
- 1 pinta=2,8 litara. Prije smo doznali, opisujući Patačićeve "vinske doktore" da je pinta bio
vrč od pola litre. Ne3 znamo koji je od navedenih dvaju sadržaja za pintu točan. Ako je pinta
0,5 litara, onda su mesari, umjesto 434, popili 77,5 litara vina, I to je "dosta" za 17 glava
(4,56 po glavi).

53
prvom redu visoko i najbogatije slojeve, koji su upravo majstorki umjeli i znali,
dugočasno vrijeme od jutra do večera, pa i dalje do sitnijih časova, sprovesti u tzv.
blaženom raspoloženju.
U takvim prilikama, s jedne strane u bakhantskoj zanesenosti servirala se po
francuskom receptu obilna, fina jela te birana vina, dok je s druge strane pod okriljem
Venere i Amora, u talasanju polke, gavote i dražesnog menueta slavila slavlje
galanterija, elegancija i rafinirano ljubakanje. Prigoda za takvu društvenu
raspojasanost našlo se na pretek; tako redovito prigodom posjeta, zatim za lijepih
dana u parkovima ili gdje u slobodnoj prirodi u vidu tzv. idilski pastoralija, ipak,
ponajviše zimi i u doba poklada. U našim ladanjskim baroknim kurijama i gradskim
plemićkim palačama provodio se postepeno takav fi-ancuski duh, komfor i običaji. Prvi
javni ples uvela je u Zagrebu grofica Erdödy, 1749. godine, a naredne godine i
krabuljni. Ipak je u drugoj polovini 18. vijeka u tom pogledu preuzeo prvenst\'o
Varaždin, gdje se oko centralne zemaljske uprave okupilo brojno zagorsko plemstvo.
Iznad svih ličnosti isticahu se ovdje Patačići i Draškovići, napose pak ban Nadaždi
i supruga mu grofica Malatinska...
Osim u običnim kućama i gostionicama, počevši od šezdesetih godina 18.
vijeka izvodili su se plesovi kod kavanara Pompcata, a poslije kod Johana Saltnera.
Kada je prigodom požara godine 1776. postradala i njegova kavana, otvorio je no\ai
kavanu građanin Ivan Pribić za koju je varoškoj općini plaćao godišnju arendu.
Zanimljivo je da se ova kavana nalazila u županijskoj kući kamo su polazili na ples
samo građani i druge otmjenije ličnosti.
Kako je vrijeme poklada ili fašnika (od tri kralja do Pepelnice) od davnine
određeno za ludovanje, zabavu i raspojasanost, duh tzv. "galantnog stoljeća" u to se
vrijeme u gradu najjače osjećao. Ne samo plemstvo već i niži slojevi, s\'e je to od reda
težilo da se u magluštini poklada, u eri princa Kame\'ala upokoji u sanljivom zagrljaju
lijepoga života, gdje se sve zaboravlja, pa i najveća nesreća..
Zabavljalo se i na stare, stroge odredbe, koje su zabranjivale bučne zaba\'e
i javne plesove nedjeljama i blagdanima. Kada se poslije i to toleriralo i odredio se
"11. sat" kao termin kada mora utihnuti svaka glazba i prestati svaka igranka, u
atmosferi veselog raspoloženja prešlo se redovito i daleko preko toga. - "Još, Još!"
- Kao u današnjici, tako su i one davne generacije plesača podvikivale izmorenim
sviračima u časovima, kad zanos i Ijuvena raspojasnanost u svojoj omami nije
pomišljala na neki prekid, pauzu, a još manje na finale, već na ono instiktivno i
spontano nastajanje neprestanog gibanja u zahvatu plesnog vala"'-\
Ove zabave završavale su redovno skandalima " U tom pogledu bijahu na
zlu glasu varoške krčme i daščare kamo su zalazili sluge, služavke, radnici, pa i dijaki,
u kojim je lokalima dolazilo do nemilih svađa i tučnjava. A kad je u noći ova čeljad,
opojena vinom i strastima, nasrnula u tihe varoške ulice, gdje je, na nemalu brigu
noćobdija i noćnih patmla, nastavljala svoje obračune rječkanjem, zapomaganjem,
psovkama i udarcima, bila je to doista, prava pokora onim mirnim, trezvenim
građanima koji su, nakon teškoga dnevnog posla i briga, pronašli i željkovali da je
ipak najshodnije smirenje u zagrljaju mirnog sna... Varoški anali 18. vijeka upravo vrve
ispadima i noćnim ekscesima, naročito u doba fašnika ...'^^

' " Lujo Pihler: "Iz starog Varaždina - Poklade i plesovi u 18 vijeku "- "Varaždinske Novosti"
1936., br. 328, str. 1-3.
'2^ Isto str. 3 i 4.

54
 Da bi se navedeno zlo suzbilo, ustanovljene su (1742.) u podgrađu 22, a u
varoši 11 stražarskih mjesta.
"Kako se opazilo da se neki patrolci ne pokoravaju odredbama, dobili su oni
nalog "da prez vsakoga otimanja oli zpričavanja, da kaj im se zapovedi, budu morali
svojemu Bolimeštm (Vahtmajstoru) podloženi i pokorni biti. A Bohmeštri da vsakoga
nepokornika i transgresora (prekršitelja) vu arešt postaviti budu mogli; koteri pako
nebi Purgar bil, nego Selar oli Kmet, z palicom njega vu pokornost podati", - a sve
zato "da se na nedostojne pijanščine, comirsatie (bučna skitanja), tatbine, svađe, oliti
druga kakva nočna zla pripečala, nato marliva pazka i skerb imala bude"'-^

Odijevanje starih Varaždinaca

S\im je živim bićima, osim čovjeku, priroda ugradila svojevrstan zaštitni

omotač. On jedini se ostao brinuti za obranu svog organizma od upliva vanjskih
utjecaja. Ako su naši davni predci zaštićivali svoje tijelo životinjskim kožama (jedino
u tropima to nije potrebno, a smatra se da je tu i kolijevka ljudskog roda) s vremenom
su ljudi pronašli i druge praktičnije materijale za spravljanje odjeće i obuće.
Pored namjene zaštite organizma protiv hladnoće i drugih atmosferskih
nepogoda, ljudi odijevanje koriste i zato da bi izmijenili svoj izgled. Iako odijelo ne
mijenja čovjekovu nutrinu (po onoj - da "odijelo čini čovjeka"), ono sigurno pridonosi
izmjeni njegove \'anjštine, dojmu što ga on ostavlja pri kontaktu s drugim ljudima. To
se spoznalo odavna, te su ljudi nmogo polagali na svoje odijevanje zato da bi lakše
prošli kroz život - da bi postali zanimljivi, ljepši, privlačniji od ostalih.
Pri sagledavanju pojedinih načina odijevanja treba u prvome redu spomenuti
tz\. narodnu nošnju - spontano nastali oblik oblačenja vezan uz kraj i tradiciju,
lokalne sirovine i kulturu življenja. Narodna nošnja obilježava čovjekovu pripadnost
određenoj naciji, slično govoru - jeziku. Korištenje materijala i način odijevanja s
vremenom su se razvijali poput svih čovjekovih djelatnosti. Građansko društvo uvelo
je veliku šarolikost u oblačenje, pri čemu je ekonomska snaga igrala presudnu ulogu.
Izrada odjevnih predmeta upošljavala je mnogo radnika koji su na tome zarađivali
svoj kruh.
Osebujan oblik oblačenja predstavlja uniformno odijevanje (kamo na
određeni način spada i narodna nošnja) - kada veći broj ljudi u znak određenog
zajedništva nosi jednaku odjeću i obuću. Najzorniji primjer za ovo jesu razne
militantne formacije - vojska, milicija, žandarmerija. Uniformno oblačenje primjenjuju i
pojedine organizacije (društva), vjerski redovi, hospitalci (bolnice), kažnjenici i dr.
Kaže se da svako vrijeme ima svoju modu.
Zbog sticanja predodžbe izgleda nekadašnjih Varaždinaca evo dva prikaza o
njihovom odijevanju tokom 17. i 18. stoljeća. O tome najprije iz članka: „Raskoš i
bijeda XVII. stoljeća" (u „Varaždinske Vijesti" 1953. br. 368. str. 3.).

' " Lujo Pihler: «Iz starog Varaždina - Poklade i plesovi u 18. vijeku» - «Varaždinske
Novosti» 1936., br. 328.. str.4.

55
 S učvršćivanjem Slavonske krajine kao posebnog tijela na teritoriju
Kraljevine - u XVII. stoljeću - dolazi do priliva sve većeg broja oficira u Varaždin, a
s njima i obrtnika i trgovaca, koji su običavali pratiti vojne skupine na putu.
Konkurenciju ovih stranih obrtnika, od kojih su neki stekli veliki imetak,
najjače su osjetili varoški, tzv. „horvacki saboli" (krojači), koji su dotada krojili i šivali
odijela prema starim hrvatskim uzorima. Kako je u drugoj polovici XVII. stoljeća struja
svemoćnog otmjenog baroka zahvatila ne samo građevnu i likovnu umjetnost, nego
i nošnju, posljedica je bila da su novi pridošlice - „nemški saboli" - za razliku od
hrvatskih počeli u Varaždinu izrađivati oblike novih krojeva plemićkih i građanskih
odijela. Moda je preotela mah, pa je unatoč ratovima, teškim gospodarskim krizama i
drugim nevoljama, koje su najjače pogađale kmetove i gradsku sirotinju, barokni
luksuz odijevanja zaludio i staro i mlado.
Raziunije se da se to tiče samo onih povlaštenih - baruna, grofova i bogatijih
građana, dok su s druge strane ostali tavorili u bijedi i neimaštini. U luksuznom
životu i naročito raskošnom odijevanju prednjačila je u Hrv^atskoj grofica Izabela, žena
bana Nikole Erdödyja, koja je prva u zemlji diktirala modu prema baroknom uzom.
Dakako, ovakvo je luksuzno odijevanje iziskivalo mnogo novaca, koje su morali
davati njiho\i kmetovi. Zato i nije nikakvo čudo da su baŠ kmetovi Nikole Erdödyja
bili najviše ugnjetavani, pa su se upravo zbog toga razloga i najviše bunili protiv
svojih gospodara. No ban Nikola Erdödy i njegovi nasljednici nisu stali na
eksploataciji svojih kmetova. Oni su mnogo trošili, zato su morali i mnogo imati.
Poslije smrti i sloma dinastije Zrinskih i Frankopana, Erdödyjevci su bili pr\'i koji su
se kao hijene bacili na njihova imanja i počeli haračiti njihove posjede te iskorišta\'ati
kmeto\e.
Dok su se plemeniti odijevali kako su htjeli i mogli, dotle to nije bilo
dozvoljeno i onim podčinjenima, a naročito seljacima - kmetovima. Pojedini prodikatori
oštro su napadali s\'akog onog seljaka i seljanku, koji bi se nešto bolje obukli. No na
tome se nije stalo, već je došlo do talcve situacije da je način odijevanja preuzeo u
svoje ruke sam Hrvatski sabor.
Hrvatski je sabor reagirao tek onda kada se već vidjelo da se ne može dalje
tako ako se ne želi ekonomska propast zemlje. Zemlja, glavni izvor svega bogatstva,
bila je posve iscrpljena, a plemići i građani su zbog bezumnog raskošnog života pali
u dugove. Da spasi od ekonomske propasti svoje ljude i da onemogući dizanje
pobune. Hrvatski je sabor 1695. godine propisao odredbu od kakvog materijala
moraju biti izrađene muške i ženske haljine.
Muškarci i žene u gradu, koji ne spadaju magistratu, kao i prisežnici općina,
a izvan grada neplemići, trebaju nositi odijela od engleskog sukna sa svilenim
čipkama, menteme s podstavom od lisičjeg ili janjećeg sukna. Žene neka nose suknje
od istog materijala, ili materijala različitog «kronrasa» isto sa svilenim čarapama i
pucetima, te ciple po starom kroju od kordovana. Niži puk i obični građani te plemeniti
slobodnjaci izvan grada imaju se odijevati u obično sukno, kopentuh, mariš, septuh
s podstavom od janjećeg krzna i obloženog lisičjim krznom. Žene moraju nositi
odjeću od sukna, (kronras, raseta i slično), menteme od istog sukna, a cipele jake,
zvane (vodušva).
Dopušteno im je da na mentemima nose jednostavne gajtane i puceta
gumbaste izrade.

56
 Za služavke je određeno ruho od „manzulana" ili „kerentuha", proste cipele,
mentemi od sukna „mariš" ili od prostijeg sukna. Takvim jednostavnim građankama
koje služe kod gospode odrješito se zabranjuje nositi perjanice pod prijetnjom kazne
da im se oduzme ta perjanica na ulici ili trgu.
Za točno izvršavanje ovih odluka Hrvatskog sabora bili su određeni kao
jamci i izvršitelji podžupan Županije varaždinske i Gradski magistrat pod prijetnjom
kazne i gubitka časti.
Nakon iznesenog propisa \']asti, evo prikaza odijevanja Varaždinaca prema
opisu R. Horvata: „Varaždinski su građani nosili (u vrijeme baroka) „lajbece" (prsluke)
urešene srebrnim ili posrebrenim gumbima, koji bijahu veliki poput jajeta. Takve su
„lajbece" u Varaždinu izrađivali sabali (krojači). Na donje su tijelo Varaždinci navlačili
tijesne suknene lilače, ukrašene gajtanima. Kapute su oblačili samo u zimsko doba, a
ljeti jedino prigodom polaska u crkvu. Kada su varaždinski obrtnici zimi polazili na
sajam u obližnja mjesta, onda bi se zaštitili bundom koju izrađivalm domaći krznari.
0 \ i su pravili i šubare, kojima su građani varaždinski pokrivali s\'0je glave.
Posve drugačije bijahu u Varaždinu obučena gospoda, tj. velikaši, plemići,
činovnici, trgovci i bogatiji građani. Oni su mjesto tijesnih hlačan nosili pantalone,
obično od bijela sukna. Mjesto lajbeca oblačili su reklece, a mjesto kaputa uzimahu
frak, koji bijaše obično modre ili zelene boje. Gospodska su odijela šivali varaždinski
šnajderi, tj. njemački krojači, koji upotrebljavahu sukno, baršun i druge tkanine. Oni
izrađivahu također kabanice, koje su gospodu štitile od zime. Mjesto šubarom
pokrivahu varaždinska gospoda svoje glave visokim cilindrom, koji su znali od zečije
dlake veoma lijepo praviti glasoviti klobučari varaždinski"'^".

Dr. Rudolf Horvat: Rukopis « Povijest grada Varaždina».

57
 GOSPODARI VARAŽDINSKE TVRDE 131

Stari grad (Tvrda) kao svojevremeno sjedište hrvatskih župana davni je

nukleus Varaždina. Tokom dugih stoljeća oko njega je nastajao negdašnji građanski
(varoš) i kmetski (suburbij) dio današnjeg grada. Vlasnici mu trajno bijahu razne
velikaške obitelji, da bi za posljednja tri stoljeća Stari grad ostao neprekidno u
posjedu Erdödyja. Potrebno je iznijeti imena gospodara Tvrde: koristim najpotpuniji
iskaz koji je objavio Mije Janković."-
O imenima hnatskih župana nema tragova. Uz prvog, za kog se zna Aezano
je i najranije (1181. g. ) spominjanje Varaždina, to je: Belec, spominje se 1181. g. za
kralja Bele 11. Njegov nasljednik bijaše mu sin Močmer ili Mutimir, koji se spominje
iste godine. Kračun (Kraze) spominje se 1198.,Okić (Okuz) g. 1220. bio je slavenski
ban, Mihajlo (1240.-1248.) bio je branitelj varaždinske okolice od napada mongolskih
četa, Emej I. (1248.) stekao je velikih zasluga za provale Mongola, Andrija (1258.) prvi
je koji je počeo uređivati starogradski (castrensis) posjed, Mojsije (1261. - 1267.) bio
je ujedno šimedijski župan, Ivan (1270.), Nikola (1271. - 1272.). Još iste godine
spominje se: Emej II. (1272. - 1273.) koji je ujedno bio i ban; Stjepan, poznat je samo
po imenu i ne zna se kada je županovao.
Ovdje se prekida niz župana i gospodara za sedamdesetak godina, a potom
se spominju:
Osal, oko 1340. i njegov sin Ivan g. 1345. Već sljedeće godine imamo, Lovro
(1347. - 1349.) koji bijaše ujedno i šopronjski i nitranski župan.
Koncem 14. stoljeća vlasnik varaždinskog Castmma je obitelj Bebeka sve do
1397. a potom ovaj pade pod vlast kralja. Mirko Bebek, posljednji tog roda pristaje uz
Karla Dračkog, stranu koja će kasnije izgubiti. Nakon Sigismundove pobjede nad
Dračkim Bebek gubi sve posjede i časti, a Sigismund predaje ta imanja 1397. svome
tastu Hermann Celjakom. Nakon toga 1405. Celjski postaju stvarni vlasnici
varaždinskog Castruma'".
Novom darovnicom Hermann Celjskom 1435. predan je u vlasništvo i grad
Varaždin, kog ovi nazivaju "civitas nostra".
Hermana naslijedi njegov sin Fridrih, grof Celjski od 1435. - 1456. Iza
njegove pogibije udovica mu Katarina (Branković) prodaje sve posjede, grad i tvrđu
Varaždin slavonskom banu Ivanu Vitovcu. Zbog Vitovčeve nepouzdanosti i
pristajanja njegovih sinova Ivana, Juija i Vilima uz njemačkog cara Fridriclia III. kralj

'" Damir Hrelja: U vremenu od objavljivanja Jankovićevog djela, na kojem se temelji prikaz
redoslijeda varaždinskih župana, objavljeno je nekolicina radova, koji donose relevantne
podatke za ovu temu te omogućavaju određene nadopune. Dosad najpotpuniji popis
varaždinskih župana do kraja 16, st. donosi Spomenka Težak u radu "Poznati varaždinski
župani do kraja 16. st.. Županija varaždinska u srednjem vijeku, katalog izložbe, Varaždin,
1999., str. 13.-21., dok se za razdoblje od kraja 16. st. pa sve do 1922. god. odnosno 1924.
god cjelovit popis varaždinskih župana donosi Magdalena Lončarić u radu "Županija
varaždinska od 12. do 20, st,. Varaždinske vijesti.
' " Prema: Julije Janković - isto, str. 165, - 168.
' " Prema: Mirko Marković Ibidem, str. 30.

58
Matija Korvin 1488. oduzima posjede Vitovcima, a novi vlasnik 1490. god. postaje
Matijin sin Ivaniš Korvin. Iza njegove smrti (1505.) imanja drži njegova udovica
Beatrica Frankopan. Njenom preudajom (1509.) ova prelaze markgrofii Jurju
Brandenburškom. Dvadesetih godina on rasprodaje svoje posjede i odlazi u
Njemačku'^''.

Varaždinska Tvrđa - Stari grad

Nakon nekoliko godina pojavljuje se novi vlasnik Tvrde i grada, a to je i

jedno od najtežijh razdoblja u životu Varaždinaca. Kraljica Marija 1526. godine zalaže
grad i tvrdu Varaždin ugarskom palatinu Stjepanu Bathoryju. Ovaj svojim kaštelanom
postavlja Pavla Kečkeša. Iza toga nastupa vrijeme Velikih stradanja varaždinskih
varošana zbog borba Habsburgovaca sa Zapoljima. Bathory je bio uz kuću
Habsburšku, a veliki dio starograđana i varošana pristali su uz Zapolju i njegova
zapovjednika Krstu Frankopana koji nastrada pogođen granatom pri osvajanju
varaždinske Tvrđe 1527. g.
Udova Bathorijeva udala se za onovremenog župana Županije varaždinske
Ljudevita Pekroga, koji 1531. g. preuzima Kečkeša za kaštelana. Iako kralj Ferdinand
1531. hapsi Perryja, Kečkeš upravlja imanjima sve do 1541. kada ona ponovo prelaze
u kraljev posjed.
Za dvije godine, 1543. Ferdinand zalaže Tvrđu i grad Varaždin (Castrum et
civitatem) bamnu Ivanu Ungnad za 5000 forinti, te ga istodobno postavlja za župana
Varaždinske županije. Ungnad je bio dužan istu sumu uložiti u izgradnju
odgovarajućih zidana i opkopa koji će grad zaštititi od rastuće turske opasnosti. Ivan
Ungnad 1556. odlazi u Njemačku, a nasljeđuje ga sin Krsto*".

•''' Prema : Josip Adamček - isto, str. 233.

•" Isto - str. 234.

59
 Krstovu jedinicu oženi ban Tomo grof Erdödy, koji po njoj, a uz Rudolfovu
darovnicu od god. 1607. dobi isti grad kao svoj posjed. Od tada pa sve do 1925.
Tvrda je u posjedu Erdödyjevih - nasljednih župana sve do 1845. godine.
Obitelj Erdödy madžarskog je podrijetla, iz Erdöda u Szatmarskoj županiji.
Sinovi Franje Bakolcza (Bakača) seljaka 1459. godine postaju plemići. Toma Bakač,
kardinal, stekao je velike posjede u Mađarskoj (Monyorokerek) i Hrvatskoj (u. o.
Moslavinu i Jasku). Njegov sinovac Petar 1511. postaje barun i velikaš, odbacuje
prezime Bakač i uzima novo prezime Erdödy, a po moslavačkim posjedima: de
Monoszlo.
Njegov je sin Petar II. ( u. 1567.) grof i hrvatski ban. 1607. god. Erdödyji
postaju nasljedni veliki župani Varaždinske županije. Obitelj Erdödy dala je pet
banova, od Tome (u 1624.) do Ivana (u. 1806.). Od Tomina brata Petra III. potječe
hrvatska grana obitelji (u Jaski), izumrla je 1703. god. dok od Tominog sina Krste
potječe mađarska grana (Vep, zapadna mađarska) koja je naslijedila sva hrvatska
imanja (ostala su u posjedu obitelji do g. 1945.)"^.
Evo redoslijeda grofova Erdödyjevaca, varaždinskih župana:

Toma Erdödy, 1607. - 1618. Krsto Erdödy, spominje se za prijašnjega

Sigismund Erdödy, 1618. - 1639.
Đuro I. Erdödy, 1639. - 1665.
Aleksandar I. Erdödy, 1665. - 1682.
Mirko Erdödy,, 1682. - 1690.
Đuro II. Erdödy, 1690 - 1713.
Antun Erdödy, 1761. -1770.
Ivan Nepomuk I. Erdody, 1770. - 1783.
župana kao upravitelj samo jedanput.
Aleksandar III. Erdody, 1784. - 1793.
Ivan Nepomuk II Erdödy, 1793. - 1806.
Karlo 1. Erdödy, 1806.- 1811.
Aleksandar IV. Erdödy 1811.-1823.
Đuro IV. Erdödy, 1824. - 1827.
Karlo II. Erdödy, 1827.- 1834.
Ivan Nepomuk III. Erdody, 1834 - 1845.

Toma Erdody - ugnjetavač i heroj

U rodoslijedu imena gospodara varaždinske Tvrđe treba nešto više navesti

o Tomi Erdödyju - prvome vlasniku ove loze i najmarkantnijoj ličnosti ovog grada.
Riječ je o kontraverznoj osobi; lirvatskom banu, glasovitom pobjedniku nad Turcima
kod Siska 1593. god., feudalnom gospodaru te varaždinskom županu.
Poradi zasluga u borbi s turcima mlađeg Tomu Erdödyja (imao je tek 26. god)
1584. zapade banska čast. Ženidbenom vezom s Marijom, kćeri Krste Ungnada, postao
je, nakon plejade navedenih (znanih) gospodara, vlasnikom varaždinskoga Starog
grada (i Samobora). Uz poznate zasluge što ih je činio široj zajednici, Toma se i ovdje
ističe među brojnim gospodarima Tvrđe.
Svi su ovi feudalci, vlasnici varaždinskog Castruma, neki manje - drugi više,
krnjili sloboštine žitelja slobodnog kraljevskog grada i prisvajali si posebna prava nad
susjednim varošanima. Postupcima Tome Erdödyja u tome pripada izuzetno mjesto.

•'« Prema: HAH - Vodič XLH, STR. 46. i 47

60
Pihler ga oslikava kao "jedno gordo feudalno lice"'", koje je znalo braniti "svoja
feudalna prava, pa i oružjem, ako je ustrebalo. U takvoj borbi izbijala je i te kako jaka
lična osjetljivost za pravo, koja se, ali osjetljivost, nije shvaćala kad bijaše u pitanju
pravo onih dolje, pa bili oni i tzv. mali plemići ili slobodni građani.'^^
Akti sačuvani u Historijskom arhivu Varaždin svjedoče "da je Toma Erdödy
još jače od Ungnada proganjao slobodne varaždinske građane i kršio njihova prava
u tolikoj mjeri da mu je kralj Rudolf poručio da ne vrijeđa građane i njihove privilegije,
da im ne otimlje konje, da ih ne grdi i ne proganja, jer građani varaždinski nijesu
Erdödijevi, već kraljevi podanici. Kraj toga kralj Erdödyja napose opominje da ne
vrijeđa građane ružnim psovkama, a tako ni suca komu se ovaj grozio da će mu
iščupati bradu i kosu jer da je lupež kao i njegovi građani"'^'. Kada je zbog nasilja
bio pozvan na opravdanje, odgovorio je: "Mi hoćemo da se sa svojom plemićkom
slobodom služimo, te ćemo postupati s njima onako kako to određuju samo naša
prava i privilegije" - te izjave značile su dakle neku posebnu nadvlast nad inače
slobodnim građanstvom, s kojim se onda prema "pravu jačega" (Faustrecht)
postupalo gotovo onako, kao i s ostalim podanicima bez privilegija"'"^.Uz sva­
kojaka natezanja, tužakanja i tvome napade oko ribarenja, paše, maltarine, mostovine,
prijevoza i drugog s građanima Varaždina, sljedeći prikaz njegova odnosa prema
Samoborcima daje pravu sliku ovoga feudalnog silnika.
"Tek što je Toma Erdödy zagospodario Samoborom (polovinu Samobora
donijela mu je u miraz žena Marija, a drugu polovinu kupuje kasnije od Šimuna
Ungnada), on je tamo dao procjenjivati i popisivati građanske kuće, sjenokoše,
vinograde, oranice i šume. Bez obzira na trgovišne privilegije (od 1242. Samobor je
kraljevski slobodni grad), dao je građane zatvarati i batinati, što \dše i njihova suca.
Domala. Iza popisa stali su Erdödyjevi sluge oštećivati trgovišne posjede, otimati
blago zajedno s kolima i plugo\ima te hvatati i klati živad.
God. 1585. dade Erdödy posjeći d\ije lijepe općinkse šume. Do 100 vozova
od te sječe prisvoji on za sebe, a ostalo odredi za svoju ljevaonicu bakra i željeza u
susjednim Rudama. God 1590. oteo je Erdödy Samoborcima do 117 vozova sijena, a
kroz nekoliko godina preko 1000 kabala vina. Kakvi su to bili zulumi, svjedoče
zapisnici iz kojih se razabire kako su Erdöd>jevi sluge proganjali Samoborce toliko da
ni kokoš, ni guska, ni šaka sijena ne bijaše pred njima sigurna. Da zlo bude gore,
građane su plijenili, šibali i kojekako zlostavljali. Tako su u vlastitoj kući udarili
sjekirom po glavi građanina Glasnica, njegovu ženu Doru išibali, a na odlasku još su
i zapalili kuću.
God. 1594. dade Erdödyjev provizor u gradu tako izbatinati građanina
Poredna da su ga morali svega krvava umotana u plahtu odnijeti kući. Ovaj provizor
oduzimao je ženama na tržnici kruh i zatvarao krčme, a god. 1595. požeo je
Samoborcima gotovo sve usjeve, zatim je polja preorao. God. 1597. oteo je Erdödy
zagrebačkim trgovcima robe u vrijednosti od 120 rajnskih forinti. Teško onome tko bi
branio svoje dobro, ili se suprotstavio nasilju, pa makar samo riječima, jer taj bijaše
odmah zlostavljan batinama, sjekirama i bodežima. Protiv ovak\dh nasilja, koja su

' " Lujo Pihler: "Toma Erdödi i varošani" - "Varaždinske Novosti" 1938; broj 433. str. 4.
'^^ Isto, broj 432, str. 2
'"Isto, str. 4.
'"" Isto, broj 433, str. 4.

61
gazila sva prava i sloboštine Samoboraca, bijahu uzaludni svi vapaji, molbe i protesti,
pa i opomene s najviših mjesta.
Izgleda da su nasilja nakon takvih protesta bila još gora i bjesomučnija. Tako
historik Noršić, govoreći o zulumima samoborskih gospodara, navodi medu ostalim da
je god. 1601. Tomo Erdödy dao žestoko izbatinati samoborskog suca Martina Poredna
samo zato što ga je ovaj došao moliti da već jednom prestane proganjati i mučiti
njegove građane. God. 1618. provalio je gradski kaštelan Maurović u građanske
podrume gdje je na punim bačvama odbio čepove i pustio isteći vino. Takva su
nasilja po turskom uzom išla iz godine u godinu, sve do 1624. kada je Toma Erdödy
preminuo na radost Samoboraca koje je mučio 35 godina.''"
Sada evo slike „onoga drugog" Tome Erdödyja. „Kao ban, koji upravlja svim
poslovima Zemlje i kao odvažan vojnik na bojnom polju, on se odvažno borio protiv
njemačkih nastojanja oko uspostave Vojne krajine... Usporedo s time Tomo Erdedy
odlučno i uspješno suzbija navale turaka na posljednje „ostatke ostataka" Kraljevine.
Poznate su njegove pobjede kod Slunja (1584.) i Ivanića (1586), napose pak
sjajna pobjeda kod Siska god. 1593., kojom je pobjedom stekao priznanje i slavu u
čitavom kršćanskom svijetu. Kako su Turci došli već na dogled Zagrebu, bio je
posljednji čas da se oni prebace od Save natrag preko Kupe. Ovo je djelo časno
izvršio Tomo Erdödy. I zato, ako na historiskoj tezulji Istine i Pravde nasilja Tomo
Erdödyja s jedne strane zasjenjuju njegov lik, unatoč tome, on je u obrani prava i
slobode čitave domovine svakako jedna od najs\'jetlijih pojava u povijesti hrvatskoga
naroda uopće, a kraj toga najznamenitije lice pri kraju 16. i početkom 17. vijeka".'''-

PRAZNOVJERJE U STAROM VARAŽDINU

Pišući 0 starim Varaždincima treba iznijeti i nešto podataka o njihovoj

"drugoj strani'", o nekim izuzetnim dogodovštinama svakodnevnice. Kao odraz svoga
vremena zanimljive su neobične ljudske situacije temeljene na predrasudama, neznanju
i običnim glupostima, što je kao pratilja života širokih masa često uzbuđivalo maštu,
raspirivalo znatiželju, razbuktavalo strasti te služilo kao atraktivna zabava primitivnom
i neukom svijetu. Istodobno to su bila stradanja i tragedije ne malog broja
prvenstv^eno varaždinskih žena kojima su se uslijed neznanja, često osvete i glupih
vjerovanja najokrutnijim načinom oduzimali životi. Primjeri što slijede, temeljeni na
dokumentima, žalosna su stvarnost iz prošlosti stanovništva ovog grada. Pišući o
pozitivnom načinu života varaždinskih građana smatramo da se ne mogu zaobići ni
pojedine manje svijetle stranice, jer sve je to sastavni dio njihova života uopće.
I da ironija bude veća, ti su događaji tragikomični dokument najozbiljnijeg,
najkompetentnijeg i najodgovornijeg varaždinskog foruma vlasti, gradskog suda.

"" Lujo Pihler; isto - br. 432, str. 3, 4.

'^^ Isto - b. 433, str, 4

62
 Primjeri gluposti, praznovjerja, neznanja i razigrane mašte

U dnevniku "Varaždinske Vijesti" 1953. god. nepoznati autor u članku na

prednju temu iznosi neke uzroke i različite pojavne oblike narodnog praznovjerja da bi
to potkrijepio smiješnim, kao i žalosnim primjerom. U svrhu dokaza i veće uvjerljivosti
prenosimo dijelove toga napisa:
"Dugotrajni rat 1701. do 1714. godine, pa onda opća nesigurnost, teške
epidemije, veliki pomor ljudi i stoke, glad, vremenske nepogode i druge nevolje, sve
to zajedno stvorilo je neku tešku atmosferu u Europi, zasićenu psihozom praznovjerja
i straha. Javni i porodični život bio je zaokupljen tmurnim i teškim mislima što su
poput more tištale običnog, malog čovjeka, stvarajući kojekakova neobična i
fantastična pitanja. Zloglasne, razbojničke krčme, guste tajanstvene šume, «začarana»
raskršća, Iješine obješenih na stratištu, coprnice, zatim, pojave «duhova», grdoba,
nakaza i nemani, sve te neobičnosti i mirakule, zaogmute plaštem tamne noći, bijahu
prikladna grada za bolesnu maštu i pričanja pojedinih jezovitih događaja...".'"'
Tako i godine 1703., pričalo se, napale su coprnice provizora Cesargada,
odnijele ga kroz prozor napolje i s njime tri dana i tri noći oblijetale šmne i polja. Iste
godine dovezlo je šest crnih konja vještice u Gotalovac, gdje su ugrabile jednu
seosku djevojčicu i s njom odjurile u nepovrat, u nepoznat kraj.
U pučkoj demologiji, pored posmetuha (vraga), dolaze u obzir: suđenice,
more, vukodlaci, vještice i tako dalje. S tim u vezi su i vjerovanja o sudbini,
uzrocima, zlu oku i nanošenju šteta na polju, vinogradu, mlijeku kod krava i još
kojekakve gluposti. Sve je to bilo isprepleteno magijom (čarolijama) i gatanjem, pri
čemu nije u praksi izuzeta ni pučka medicina u vidu bajanja, čaranja, i vraćanja.
Neuk svijet bio je pritisnut tegobama dugotrajnih ratova, nesnosnom tlakom,
epidemijama i drugim nevoljama, prestrašen ukorijenjenom tradicijom demonskih
pojava, koje gotovo na svakom koraku prijete čovjeku da poremete njegov mir. Kao
što je bio običan, mali čovjek, tako je bilo i učenih ljudi, koji su vidjeli svakakve
stravične prikaze i grdobe bez glava, pa i đavla, kako tjera duhove i čarobnjake i
coprnice kako s vragom sade tikve. Naravski, da se od takvih pričanja ježila koža i
dizale kose na glavi od straha, naročito noću. Pod dojmom svega toga, noćna
putovanja bijahu nepodesna jer i konji vide sablasti, pa se plaše, kako su to redovito
tvrdili foringaši.
Sve je to dovelo do gatanja, bajanja i vjerovanja u moć čarobnjaka i vještica.
Iako se od tak\dh ljudi zaziralo, ipak se u izuzetnim prilikama tražio njihov savjet u
pitanjima ljubavnih odnosa, proricanjem budućnosti, dapače i pomoć od kakvog
napitka, kada se radilo o teškim bolestima, kada bi zatajila liječnička znanost".'""

''" «Pod plaštem praznovjerja i stradanja vještica» - «Varaždinske vijesti» 1953., br. 372; str.
3
'"" Isto. - Za dokaz vjerovanja u čarolije i bajke evo primjera praznovjerne građanke Mirjane
Horvatić koja je s namjerom da dozove sreću svojoj stoci zapalila Varaždin. To se zbilo 6.
travnja 1665. godine, kojom prigodom je izgorio veći dio grada, osmero djece; zagušilo se
nekoliko osoba, te izgorjelo mnogo stoke. Prema: "Katastastrofalni požar Varaždina 1665.
godine" - Varaždinske vijesti 1953. br. 367, str. 3.
"Kako je vrag ušao u mačke" - "Varaždinske Vijesti" 1953., br. 363, str. 3.

63
 Pronalaženje "vještica'

Nakon prednjih slučajeva kao posljedice zatupljenosti, neznanja i bolesne

mašte u 18. stoljeću prelazimo na žalosna zbivanja i dokaze ljudskih gluposti zbog
kojih su i glave padale. Radi se o varaždinskim "vješticama".
Evo prikaza o tome kako su pronalažene "vještice" objavljenog u
"Varaždinskim "Vještima" 1953. god. gdje između ostalog stoji:
"Od prvog decenija osamnaestog stoljeća, pa dalje do šezdesetih godina
došlo je u Varaždinu do progona vještica'''^.. Stoje sve padalo na teret "vješticama",
svjedoče ovi primjeri: Ako je kome u noći otekla ruka, noga ili vrat, ugrizla ga je
coprnica, ako se gdje noću na tavanu čuo kakav štropot, presušila je krava, kokoši
su prestale da nesu, ili nisu htjele sjediti na jajima, - sumnjalo se i tvrdilo da su tome
krive copmice, a onda se nastojalo da se takve žene pronađu. Često je samo jedna
na oko bezazlena riječ bila dovoljna da neka žena nastrada. Ako je na primjer koja
žena rekla teško bolesnom čovjeku da je neizlječiv, a on je iza toga umro, ili je
nasuprot tome kazala da će ozdraviti ako popije napitak što će ga oni prirediti, a on
je iza toga doista ozdravio, u svakom slučaju bila je smatrana coprnicom.
Prema tadašnjem vjerovanju vještica se može preobraziti u žabu, kornjaču ili
zmiju, u bolesnoj mašti viđene su coprnice kako jašu na roguljama ili metli. U tim
prigodama one se služe i bičevima, a to su kace (zmije A. G.) kojima one u noćno
doba vitlaju po zraku tako da zrak fijuče.'"^ Kod toga mogla je ona pasti na zemlju i
slomiti: nogu ili ruku. Kod neukog naroda "žena, koja je zbog kakve nenadane bolesti
odjednom ohromila, ili je nezgodno pala te slomila ruku ili nogu, bila je obično
proglašena vješticom ".'"^
Jašući na roguljama ili metli, vjerovalo se da varaždinske vještice odlaze na
Ivančicu, vodeći sa sobom i druge žene, i tamo "s vragovima održavaju svoja
spravišća, dogovor, gozbe i zabave,.. Pristanak na ulazak u tu vještičju organizaciju
daje i označuje predsjednik organizacije - vrag - koji na s\^aku vješticu, pripadnicu
organizacije, udara pečat. To je taj fatalni, ozloglašeni i kod suda toliko traženi nazovi
vražji pečat, zapravo običan zarez ili bradavica. To je ono sitno okno kroz koje se
provlači vrag i kroz koje on ulazi i izlazi iz tijela vještice... Ako se slučajno dogodilo
da na tijelu optužene vještice nema mi najmanjeg madeža ili bradavice, ni taj slučaj
nije ženu spasio jer su tada tvrdili da takav pečat nije vrag načinio navodno zato što
je smatrao da će mu oni i bez oznake ostati vjerna".'"^

'^" Autor ovoga napisa izgleda nije znao za slučajeve progona (spaljivanja) vještica još tokom
16. stoljeća - primjer slijedi.
'"•^ «Varaždinske coprnice u egzami» - "Varaždinske vijesti" 1953. god. br. 374, str. 3.
''' Isto.
'•^^ «Varaždinske coprnice na egzami» - «Varaždinske vijesti», 1953. god. br. 3, str. 3.

64
 Ispitivanje (mučenje) "vještica'

Godine 1726. dobila je varaždinska "vještica" Katarina Žergović poziv na

saslušanje. Pred varoško je sudsko vijeće dovedena u okovima. Preslušanje ili
inkvizicija obavljali su se u mučionici u prisustvu suda, šest senatora, porkulaba,
fiškuša, odvjetnika, dijaka-pisara i najzad varoškog krvnika-henkera i njegovog
pomoćnika- grabanta. Dijak-pisar vodio je o svemu točan zapisnik, koji je bio poslije
inkvizicije, egzamena i torture uručen fiškušu, da ovaj na toj osnovi podigne tužbu i
parnicu protiv (vještice). Ovi sudbeni zapisnici pisani su na latinskom jeziku.
Hrvatskim jezikom pisani su samo odgovori "vještica".
Prigodom preslušavanja i ispitivanja optužene su redovito, što je i
razumljivo, odlučno odbijale da su "vještice" te da su pomoću vraga prouzročile kome
bolest, smrt, ili bilo kakvu štetu. Ali protivno tome sudac inkvizitor je upravo od
optužene zahtijevao da otvoreno i iskreno prizna sve one indicije zbog kojih je
okrivljena. Ako se optužena nikako nije dala skloniti na priznanje da je "vještica",
inkvizitor je upotrijebio tzv. "torturu", što je značilo zastrašivanje, kao prvi početak
mučenja ili torture. Krvnik je naime, optuženoj ženi pokazivao sva od reda mučila i
tumačio joj njihovo strašno djelovanje. Ako i taj pokus zastrašivanja nije uspio, onda
je inkvizitor naložio krvniku da na tijelu "vještice" pronađe vražji pečat, jer je vrag
svakoj svojoj "vještici" utisnuo na tijelo pečat kroz koji on ulazi i izlazi iz vještičina
tijela. Krvnik je vrlo pažljivo pregledavao golo tijelo koje je ispruženo ležalo na klupi.
Kada se na tijelu pronašla bilokakva znamenka, krvnik ju je odmah nožem
izrezao i predao nazočnoj komisiji, što se i zapisnički potvrdilo s napomenom da je
vražji pečat pronađen kao očit znak i dokaz vještičjeg saobraćaja s vragom.
Ako optužena žena još ni tad nije priznala da je "vještica", tada se bez
ikakva oklijevanja pristupilo mučenju prema propisanim "gradušima koji su od stupnja
do stupnja bili sve teži i okrutniji. Torturalna sredstva za taj nečovječni posao bile su:
palčenice, gvozdeni oklop ili španjolska čizma, uže za vješanje, pa tzv. "drvena
kobila", tj. greda na nogama s čunjem u sredini kao sedlo za jašenje. Kod nas se
upotrebljavalo još jedno mučilo za rastezavanje udova. To mučilo se sastojalo od
užeta, ljestve i kotača. Prigodom mučenja "vještica" upotrebljavale su se i goruće
svijeće za spaljivanje dlaka po tijelu s namjerom da se s dlakama spali i vrag "koji se
negdje u dlaci sakrivao".
Osim ove vrsti saslušavanja postojala je kao "ispitivanje" i tzv. "vodena
proba". Ona se sastojala u tome da bi krvnik optuženoj zavezao ruke i noge i onda
je na užetu bacio u rijeku ili potok. Ako je potonula - onda nije vještica, ako nije
potonula - onda je proglašena vješticom jer "voda neće primiti tijelo jedne vražje
vještice".'"^
Poneke žene ova su mučenja veoma dugo izdržavale. "Neka Jela Ptičkovica,
optužena zbog "coprije", izdržala je na mukama punih 15 sati ... usred ciče zime u
mjesecu siječnju. Rekord je u izdržljivosti na mukama 1751. godine postigla Marija
Vogrinec, koja je na mukama gladna, žedna i ozebla izdržala puna 24 sata.'^° Vremenski
gledano ovo je i posljednji poznati slučaj progona "vještica" u Varaždinu.

''*' "Varaždinske "vještice na torturi"" - "Varaždinske Vijesti", 1953. br. 375. str. 3.
"° Isto.

65
 Evo i nešto vedrijih tonova. "Prigodom ispitivanja jedne "vještice", koja
nikako nije htjela priznati da je ortačila s vragom, u času, kada ju je krvnik po tijelu
ubadao tražeći "pečat", gdje se tobože skrio đavo, odjednom je ispod daske, na kojoj
je "vještica" ležala, iskočio miš. Kada je na to krvnik uzviknuo: "Eto vraga"! - svi su
prisutni potrčali da ga ubiju. Taj momenat je iskoristila žena pa hitro i neopazice
pobjegla i tako se spasila. Sucu i krvniku nije više bilo stalo do njezina bijega. Oni
su, naime, bili veseli i sretni što su uhvatili miša i ubiU jednoga vraga!'''

Egzekucije

O "postojanju vještica" u Varaždinu navodimo i pisanje profesora Krešimira

Pilića pod naslovom: "Vještice u Varaždinu"- objavljeno u Varaždinskim Vijestima"
1959. godine. U istome autor iznosi daje Veliki gradski sud mučenjem "proizvodio"
vještice. "Da se riješe strašnih boli, priznavale su (copmice) sve što su oni (suci)
htjeli". I dalje: "Nekada su vještice spaljivali na lomači, a u 17. stoljeću likvidirali su
ih vješanjem".'"
To je vršio gradski krvnik nazvan "frajman". Nakon egzekucije priređivane su
gozbe. Frajman je za izvršeni posao dobivao bogatu plaću. Tako u gradskim spisima
stoji: "Zatim 14. januara dal sem frajmanu stoje pogubil Salamona 4 ugarske forinte".
U 1687. g. pronalazimo: "Zatim 6. marta dal sem frajmanu što je tri tate mučil i kovača
Ztrahinju obesil 12 ugarskih forinti".'" Koliko su jednostavne u suštini stravične
riječi!
Do 1775. obavljana su vješanja osuđenika od dvaju nadleštava: Gradskog
magistrata i Županije, na istim vješalima. Izgleda da je tih poslova bilo toliko da je
drvo od kog su vješala bila načinjena popuštalo. O tome rječito govori nastali spor
oko popravka dotrajalih vješala.
„Dana 19. III. 1775. izvjestio je gradski konzul da su drvena vješala trošna,
pa je od potrebe da se uspostave nova, podzidana kamenom. Gradski magistrat je
riješio da veći dio potroška za nova vješala podnese Županija varaždinska jer ona
vješala više rabi. Kad je Županija ovaj prijedlog otklonila. Magistrat je dao izraditi
nova vješala, ali samo za svoju nadležnost. Mjesto gdje se vješalo zove se još i
danas „Pod galgami", a to je zemljište pokraj Svilane iza kolodvora. Poslije se vješalo
osuđenike u šumi „Brezje".''''
Zanimljiv je i dio napisa u „Varaždinskim Vijestima 1953. god. u kome stoji:
„Praznovjerna i mahnita svjetina odobravala je progone vještica, štavište, i mimo suda
je s njima obračunavala na najokrutniji način. Koliko se mržnja očitovala protiv
vještica, dokazuje upravo satansko uživanje nazočne svjetine kada bi ona slušala
prodorne krikove žrtava, koje je proždirao oganj. A kao odgovor tome bile su
prostačke i sadističke bučne poruge i psovke od strane surove svjetine, pri čemu se

151 "Varaždinske «coprnice» na egzami" - "Varaždinske Vijesti" 1953. - br. 374, str 3.
' " Krešimir Filić: "Vještice iz Varaždina"; "Varaždinske Vijesti", 1959. br. 723.
' " Isto
15" "Varaždinske Novosti", 1939. -br. 507., str 2.

66
redovito događalo da je koja žena u svom luđačkom bijesu i zasljepljenosti znala na
lomaču baciti po koji komad drva ili trijeske, samo da se plamen još jače razgori.
Takva žena nije svakako tada pomišljala na onaj kobni trenutak kada će
možda i ona u dogledno vrijeme doživjeti istu sudbinu, ako se kome od sugrađana
prohtije daje osumnjiči i optuži kao vješticu."'"

Najstarija poznata osuda spaljivanjem 1585. god.

Evo jednog primjera s kraja dalekog 16. stoljeća opisanog u „Varaždinskim

Vijestima" 1953. god., što se uzima kao najstariji (poznati) slučaj spaljivanja „vještica"
u Hrvatskoj. Nepoznati autor poziva se na sudski zapisnik od 12. siječnja 1585.
(gospodar Tvrđe bijaše Tomo Erdödy) te navodi: „Jednoga dana, ujesen 1584. godine
toplički stanovnik Matija Škof, vraćajući se kući iz svog vinograda, sastao je na putu
tri žene: Katu Kavničijanku, Uršulu Benešić i Dom Golubicu. Taj susret bio je koban
jer baš u času kada je Skof opazio spomenute žene, iznenada je „zapulmul hmani zrak"
tako snažno da je Škofa udario u prsa, da se od udarca jedva, polumrtav, dovukao do
svoje kuće, gdje kroz tri dana nije mogao progovoriti ni riječi". Autor članka smatra
da se Škof u klijeti napio te da ga je na putu udarila kap. No sud je ustanovio da su
nesreću Matije Škofa skrivile tri spomenute žene urekavši ga svojim vještičjim
pogledima."
Na parnicu su bili pozvani i suci iz Čakovca i kmetovi iz Kelemena i
Jakopovca. Za nekoliko mjeseci, 27. lipnja 1585. godine, bio je proces dovršen
osudom da se sve tri žene, koje su kao vještice naškodile zdravlju Matije Škofa, spale
na lomači".'^^ O izvršenju jurisdikciji ne stoji ništa, no daje ista bila obavljena, u to
ne treba sumnjati.
Na kraju evo i jednoga mišljenja autora ovoga napisa o prednjoj temi:
„Dosljedno svojim luđačkim zabludama i okrutnostima smatralo se tada svakoga
onoga, koji bi se usudio zaštititi optuženu osobu, njezinim sudionikom u poslovima
magije, a to je značilo i za one, koji bi možebitno zrelo i zdravo mislili. Crkva je također
tu odigrala jednu od negativnih uloga.
Psihoza praznovjerja u obliku čaranja vještica najjače je zahvatila seoski
svijet, ali i građanstvo. Vještice su , prema tadašnjem vjerovanju, bile krive svim
nesrećama u gospodarstvu i u osobnom udesu svakoga pojedinog čovjeka. Koliko je
tadašnji svijet bio zaražen i zaslijepljen vjerovanjem u „coprnice", vidi se po
činjenicama da su seljaci čim bi uhvatili „vješticu" - „vražju službenicu", ili bi jedna
žena drugu optužila da je vještica, odvodili na lomaču i žive ih spaljivali.
Vrijedi iznijeti još neke slučajeve o varaždinskim „coprnicama", što ih je
objavio dr. Rudolf Horvat u „Vjesniku Kr. drž. arhiva u Zagrebu 1934. g. str. 86.-97.

"^ Varaždinske vještice na torturi". - „Varaždinske Vijesti" 1953.; br 375., str 3.

'^^ "Pod plaštem praznovjerja i stradanja "vještica" - "Varaždinske vijesti", 1953. br. 372., str.
3. O prednjem slučaju piše znatno opširnije, uz neke manje izmjene, dr. Ivan Bočinić u
"Vjesniku" Zem. arhiv Zahreb 1915., str. 155.-159. Ovaj primjer autor naziva najstarijom do
tada poznatom parnicom što se vodila u našoj zemlji na temelju nama neshvatljive zablude
pravosuđa".

67
• Godine 1709. vođen je postupak protiv Margarete Vidmar i ICatarine Cik. Nakon
dugotrajna ispitivanja i mučenja Katarina Cik je spaljena kao vještica.
• Iza tri godine (1712.) ista sudbina snašla je i Elizabetu Valek, ženu Andrije
Poštuvančića.
• U vijećnici grada Varaždina 7. svibnja 1717. vođena je parnica „protiv Barbare, žene
Tome Horvata s pridjevkom „Požirak", i to zbog copranja (vračanja). U ime gradskog
fiskusa Krasa podnio je Ivan pl. Zebec ovu optužnicu:
Barbara Horvat - odbacivši štovanje božjih i ljudskih zakona, te odstupivši
od straha, poštivanja i slušanja Boga, stvoritelja svoga, a prilijepivši se vragu,
neprijatelju ljudskom, - počinila je tečajem prošlih godina razne čarolije. S njima je
prouzročila tuče i plodinama štetne oluje, čime je uništila usjeve na poljima i
vinogradima. Jednako je svojim čarolijama prouzročila da su mnogi ljudi zapali u
razne i vrlo teške bolesti, neke od njih stigla je i smrt. Gotovo svatko, komu je
Barbara štogod zaprijetila, pretrpio je štetu na svojim životinjama, ili je bio mučen
dugom bolešću svoga tijela, ili je izgubio svoj život. Sve je to pobilježeno u zapisniku,
koji je učinjen prigodom istrage, te koji eto podnaša sudu za uputu i na
prosuđivanje. Zato javni tužitelj Ivan Zebec traži neka se Barbara Horvat kao vještica
sudi po zakonima koji vrijede u Hrvatskoj. U tu svrhu treba najprije Barbaru
podvrgnuti ispitivanju pomoću mučila, da iskaže mnoge svoje zločine te vrsti i da
odaje svoje sukrivce. Iza toga neka se Barbara živa spali na lomači, da služi kao
zastrašujući primjer drugima."
Nakon višekratnog ispitivanja nesretna Barbara umrla je od pretrpjelih muka.
Na traženje povjerenstva -u agoniji, više mrtva nego živa - navela je kao sukrivce:
Barbaru Štrigović, Dom Topolča i Magdalenu Topolča, seljanke iz sela Žabnik.
• Sljedeće godine pokrenuta je parnica protiv prednjih triju žena. R. Horvat o tome
piše:
"U vijećnici grada Varaždina sastao se 9. prosinca 1718. gradski sud, koji su
činili gradski sudac (načelnik) Antun Petrović i svi gradski senatori. Sudbenoj
raspravi prisustvovahu također neki plemići i pravoznanci. U ime gradskog fiškuša
optužbu je zastupao Antim Roczy. On je spomenuo tri žene - Barbaru Štrigarić, Dom
Topolča i njezinu kćer Magdalenu - tužio ih je da su u vezi s đavlom radile protiv
božjih i ljudskih zakona. One su pravile tuču i prouzročile razna newemena na veliku
štetu plodina u poljima i u vinogradima. Svojim čaranjem naškodile su ljudima, od
kojih su mnogi oboljeli, a neki i umrli. Veliki je broj ljudi, koji uslijed vračanja tih
vještica pretrpješe štetu na svojim stvarima ili na stoci svojoj. Zato Antun Riczi
predlaže sudu neka spomenute žene podvrgne ispitivanju pomoću mučila, da se
doznaju brojna njihova nedjela, pa da se otkriju njihovi sukrivci (tj. dmge vještice).
Iza mučenja treba ove tri žene po zakonima, koji vrijede u Hrvatskoj, kazniti smrću, i
to tako, da se najprije utope, a i zatim da se njihove lešine spale na lomači.
Nakon višekratnog dokaznog postupka, ispitivanja mučenja okrivljenih, te
nadmudrivanja javnog tužioca i branitelja, gradski sudac Antun Petrović izrekao je
sljedeću presudu.
Magdalena Topolča ostavlja se okovana u zatvom, dok ne dođe red i na nju.
Majka pak njezina Dora Topolča osuđuje se na smrt zajedno s Barbarom Štrigarić jer
su na sudu (kao i prije na mukama) priznale da su vještice koje ljudima počiniše toliko
zla. Pravda traži da se ove zločinke žive spale na lomači. Ali suci se boje da ne bi

68
spomenute žene tom prigodom zdvojile i dušu svoju upropastile. Zato gradski sud
zaključuje neka se Barbara Štrigarić i Dora Topolča najprije utope, a onda neka se
njihove lešine spale na lomači. Ispod ove presude potpisan je Juraj Czindery,
zaprisegnuti bilježnik grada Varaždina.
Osuđene coprnice ostadoše preko božičnih blagdana u zatvoru, gdje ih je
neki redovnik (vjerojatno isusovac)pripravljao za smrt. Taj se redovnik obratio na
gradski sud s molbom neka krvnik Barbaru Štrigarić i Dom Topolča ne utaplja jer bi
ih to dovelo do zdvojnosti. Zato se 30. prosinca 1718. ponovno sastao gradski sud.
Redovnikova je molba uvažena, te je sud odredio da krvnik ima osuđenim ženama
mačem odrubiti glave, a zatim njihove leševe spaliti i pretvoriti u pepeo. Osuda je
dakako izvršena, i to vjerojatno početkom godine 1719.
• Dorinu kćer Magdalenu Topolča spasilo je jer se dokazalo kako postoje dvije sestre
imenom Magdalena (Topolča), a Barbara Horvat zvana Požirak nije navela koja od
tih dviju je bila njena saučesnica. U presudi Magdaleni Topoča sud se pokazao
"milostiv i velikodušan" navodeći.
"Pred očima treba imati činjenicu, da je ljudski život dragocjen, pa da se
mora oprezno i delikatno postupati u prolijevanju kr\d. Manja je pogreška ako bude
krivac riješen, nego li da bude nedužan osuđen. Činjenica je da se obje kćeri pokojne
Dore Topolča zovu Magdalena. Pokojna Barbara Požirača nije prigodom mučenja
sudu objasnila koja li je Magdalena bila njezina drugarica u čarolijama. Pošto
zatvorena Magdalena Topolča niječe da je ikada sudjelovala kod čaranja pokojne
Barbare Požirak, gradski sud odlučuje jednoglasno da će odustati od daljnega
postupka proti\' Magdalene, ako ona dade potrebito i dobro jamstvo."
Sutradan 17. siječnja I7I9. sastade se opet gradski sud. Ivan Pintar doveo je
pred sud tri kmeta iz Zabnika, poimence: Matiju Saronju, Jurja Modrica i Andriju
Sitara. Ovi su izjavili da će gradskom sudu predati Magdalenu Topolča ako bi ikada
pokušala čarati ili coprati. Zbudne li se pak da bi ona utekla, tada će svaki od njih
platiti gradu Varaždinu globu od 25. ugarskih forinti (dukata). Na to je gradski sudac
Petrović dao nalog da se Magdalena Topolča riješi okova i da se pusti na slobodu".
U prednjoj obradi dotakli smo se 13 žena, živih ljudskih bića s imenom,
prezimenom i svim atributima što obilježavaju i prate čovjekov hod na zemlji.
Zaostalost, neznanje i ljudska glupost njima je sudila kao vješticama i većinu osudila
na smrt. Najstariji je slučaj iz 1585., a najnoviji iz 1751. godine.
Prema već spomenutom napisu dr. I. Bojčinića u Hrvatskoj su (do 1915.)
pronađeni materijali za \iše od stotinu progona "vještica". Među ovima Varaždinke
čine iznad 1/10.

69
 NEVOLJE S VOJNICIMA

O problemima što ih stvaraju vojnici u Varaždinu već smo pisali. Ovdje

dajemo nešto opširniji prikaz tih odnosa.
Od svojih poznatih početaka Varaždin je vezan uz vojnu organizaciju.
Naoružana četa u njemu najprije čuva plemenskog župana, kasnije feudalnog
gospodara Castruma, da bi u vremenu turske opasnosti cio grad bio pretvoren u
snažnu tvrđavu. I prije izgradnje zidina i opkopa sredinom 16. stoljeća Varaždin je bio
zaštićen drvenim palisadama i zemljanim bedemima da ga Janko Hunjadi ne uspije
osvojiti 1446.'"
Život tvrđave vezan je uz trajno prisustvo vojske. U srednjem vijeku u
Varaždinu to bijahu uglavnom strani plaćenici - Nijemci. Pri raslojavanju ,jobagiona
kastra - kraljevskih vojnika (plaćenika - Nijemaca - A.G.) u vojnoj organizaciji
ondašnjeg kastra ... vojnici postadoše plemići, istina, samo „mali feudalci" s omanjim
posjedima".'^^
„Sama je varoš, vjerojatno već od prvih svojih dana imala i neku svoju
pohcijsko-vojnu organizaciju, koja nam je, međutim, tek u 15. stoljeću donekle jasna.
Varoš je podijeljena po ulicama ili po naseljima na četvrti , koje imaju svoje (četvrtare)
iU (kvartarijere). U četvrtara i suca spremljene su puške i prah što se dijele građanima
u slučaju opasnosti. I tako su, u potrebi, civili varošani - zanatlije, trgovci i
zemljoradnici - postajali vojnici, odnosno neka vrsta građanske straže ili policije". '^'
Za nastale turske opasnosti sredinom 16. stoljeća Varaždin posta glavna
tvrđava, opasivanjem čvrstim zidinama i opkopima postojeće varoši. U njemu se
smješta komanda - sjedište generalata Slavonske granice- što dovodi odgovarajuću
vojnu posadu. Nakon osnutka Vojne krajine mnogi vojnici i vojni zapovjednici -
stranci, pretežno Nijemci, kupuju ili grade kuće u Varaždinu, čime doprinašaju njegovu
razvoju.
U gradu je trajno prisutan određeni kontigent vojnika - odraslih muškaraca
punih snage i života, koji ništa ne rade, a dobro se hrane te razmišljaju kako utuci
vrijeme. Otud su građanima stizale raznorazne nevolje. Povod najčešćim
nesporazumima bio je taj što vojnici nisu imali izgrađenih svojih nastamba (kasarni),
već bijahu smješteni po kućama, a to je dovodilo do trajnih prepirki i sukoba s
domaćinima. Uz izdržavanje raznih slobodnih žena'^° i krađa (o čemu je već pisano),
vojnici su palili kuće i bančili po gostionama, što je dovodilo do tuče i do mrtvih
glava. U takvim slučajevima gradski sudac nije prezao ni pred izricanjem i najtežih
kazni.

' " Mirko Marković: o.c.d. - str. 31.

'^* Mirko Androić : "Varaždin u XVIII. stoljeću ...", str. 17.
' " Isto
160 jj "ProthocoUum magistratuale pro anno 1592. - 1602. ", str. 258. stoji kako se krajem 16.
st. u Varaždinu osjetilo pomanjkanje služavki, jer su, umjesto da rade po kućama, neke
djevojke i žene uzdržavali njemački vojnici. Prema M. Ilijanić i S. Kapustić - ocd, str 258.

70
 Broj vojnika u gradu nije bio stalan, već je ovisio o mogućoj turskoj
opasnosti, o ugroženosti samoga grada i potrebi popune drugih isturenih utvrda. O
problemima što su ih stvarali vojnici raspravlja Gradski magistrat, a 1596. ustaju
varaždinski zastupnici u Saboru protiv nasilja generala Slavonske granice Fndicha
Herbersteina.'^'
"Jedan od veoma teških tereta (piše Mirko Androić), kojima je feudalno
društvo opteretilo i građane Varaždina, bilo je okončivanje vojnika. Kraj ostalih
nesreća, koje su se iz ovakvog sustava rodile, bio je požar 1745. godine. Podmetnuli
su ga vojnici zbog međusobne netrpeljivosti ukućana i vojnika. Izgorjelo je dosta
kuća... vojnici su bili uliapšeni, povrgnuti ispitivanjima iz kojih se vidi da u Varaždinu
još tada vlada veliko praznovjerje. Naime, prema izjavama građana svjedoka, jedan je
od vojnika imao moć da se učini nevidljivim, pa je onda bacao kamenje po osobi kroz
dimnjak. Osim toga i taj nevidljivi vojnik kao i njegovi drugovi činili su svojim
hladnim oružjem razne prepade na građane, krali imovinu varaždinskih građana, pa
napokon eto podmetnuli i ovaj požar."'^- Kako su vojnici prošli, ne znamo.
O rezolutnosti varaždinskog suda, i kada se radilo o vojnicima, govori
sljedeći primjer: Jedan njemački plaćenik (vojnik) prilikom tučnjave u gradskoj
gostionici zaklao je svojega sunarodnjaka Petra Cafuka. Prilikom suđenja isti je tražio
izuzeće od nadležnosti Varaždinskog suda. Iako je bio i stranac i vojnik, kako je delikt
počinjen na teritoriju varoške jiuisdikcije, varaždinski sud ga osuđuje na smrt, i glava
mu je odrubljena na glavnom varaždinskom trgu. '*^
Koliko god da su Varaždinci strahovali od turske opasnosti, jer ništa ih nije
priječilo da pri čestim nadiranjima njegovom bližom i daljom okolicom napadnu ovaj
grad, zna se da Turci Varaždin ni jednom nisu osvojili. Nasuprot tome, samo ih je Bog
spasio od mađarskih pustošenja. "Radilo se o akciji Rakoczyjevih kuruca, koje je zimi
godine 1704. Rakoczyjev vojskovođa Aleksandar Karoly doveo u Međimurje. Samo
je otapanje leda na Dravi spasilo Varaždin od opsade i kuručkog pustošenja koji su
izvršili u Međimurju i svim mjestima od Dravskog Središća do Omioža u južnoj liniji,
a sjeverno od Ljutomera do Novog Sela u Prekomurju".'^"
Svojevrsna varaždinska vojska bili su naoružani građani čuvari reda. Prema
Gradskoj knjizi - potkraj 15. stoljeća "njih četvorica i varoški sudac čuvaju kod sebe
48 pušaka i posude s prahom (MGV, II - str. 273). Iz istog se dokumenta \idi da su
ti "quartary" varošani - zanatlije, jer se spoininje da je jedan od njih mesar (camifex),
a drugi krojač (sartor)".'^^ Vojnu četu, sastavljenu od naoružanih građana-zanatlija i
trgovaca, za obranu varoši za slučaj opasnosti susrećemo i kasnije. Marija Terezija
propisujući ceremonijal za doček baruna Kollera, koji 1767. trebao instalirati u
Varaždinu Hrvatsko kraljevsko vijeće, određuje da ga pored ostalih trebaju dočekati
" i 24 naoružana i uniformirana varaždinska građana".'^^

'^' R. Horvat; Povijest grada Varaždina, str 167.

' " M. Androić: Povijest vatrogastva Varaždina, str. 18.
•*' HAV - Prothocollum magistratuale liberae ac regiae civitatis Warasdinensis pro anno 1592.-
1602.; prema M. Ilijanić i S. Kapustić - o.c.d. str. 185.
'«^ M. Androić: "Varaždin u XVIH. st... !, str. 52.
'*' M. Androić: isto, str. 69.
' " Isto, str 52.

71
 u 18. St. u Varaždinu postoje dvije naoružane građanske čete: naoružani
građani Hrvati i naoružani građani Nijemci. Dok su se Hrvati vježbanjem pripremali za
obranu od eventualnog neprijatelja, četa je Nijemaca, koju: zvahu grenadiri, u
uniformama i pod oružjem nastupala i prigodom javnih, crkvenih i državnih
svečanosti i sprovoda. S vremenom je i četa Hrvata dobila odore, pa su se obje
vojske varaždinske - "fiiziliri" i "grenadiri"- po njima i raspoznavale.'^^
Napoleonski ratovi krajem 18. st. doveli su do "Pravila građanske
bandenjalne milicije (čete) u Varaždinu po kojima naoružane građanske čete bijahu
čuvari reda i sigurnosti u gradu i izvan njega. Te su naoružane čete ne samo branile
grad od slučajnih Napoleonovih akcija nego su štitile grad i od redovite vojske, koja
se nije smjela miješati u varoške poslove. Prestankom Napoleonskih ratova ova
naoružana četa gubi svoju prvobitnu ulogu i postaje paradna institucija. Završava
pod starim nazivom kao gradska garda - kao gradska atrakcija, tek spomen na svoju
staru, borbenu tradiciju".'^^
Zanimljiv je ovaj Filićev opis postojanja vojske u Varaždinu za vrijeme
Napoleonskih ratova. "Đaci se mnogo vesele brojnim četama, koje bijahu za vrijeme
rata s Francuzima smještene u Varaždinu,., kada je vojska neprestano na prolazu
gradom, kada se pola Evrope borilo protiv Napoleona... Od posljedica te vojne strada
naš Varaždin, jer je i ovdje izbio strašni pomor godine 1805./6. među vojskom i
građanstvom, a taj zauze takav mah da je za nekih pet mjeseci poumiralo više od
hiljadu ljudi".'^'
"Prije no stoje 11. septembra 1848. Jelačić preveo 50.000 vojnika preko
Drave idući na Mađare - piše Filić - u našem gradu vrvilo je sve od vojnika, sve su
ih kuće bile pune".'^°
Grad je od prisustva vojske imao i neposredne ekonomske koristi. Vojnici
bijahu stalni i sigurni dodatni potrošači u gradu, što jača promet i utiče na širenje
trgovine. Oni potiču trgovce da nabavljaju robu kakva se prodavala u drugim
europskim gradovima. Varaždinski trgovci daju vojnicima robu na kredit, a posuđuju
novac i ponekim vojnim posadama. ^'^
Prema Juliju Jankoviću 1814. god. "u Varaždin je stigao veliki transport
Francuza zarobljenika, kojih je većina «tako teško na priljepčivoj bolesti obolila da su
ih morali od drugih bolesnika odijeliti i u poseban stan smjestiti. Štajerskom dolazi
drugi odjel Francuza, koji će ovdje intemovani biti do uglavljenja mira". K tomu stižu
još naši bolesni vojnici s teškim kožnim bolestima.'^-
Kao nastavak, zbog" nedostatka poljske radne sile uslijed rata, radi
siromaštva i drugih elementarnih nezgoda opet je 1815. nastao glad", koji Kraljevsko
ugarsko vijeće doznakom 30.000 forinti varaždinskoj tridesetnici stradalnicima nastoji
ublažiti uz uvjet „da seljaci predujmljene svote u manjih obrocih otplate". Za to
vrijeme Janković navodi: „Godine 1813. - 1815. jesu kulminacija ratne djelatnosti".'^'

'*^ Isto, str. 53.

'^^ Mirko Androić: "Varaždin u XVIII. stoljeću...", str. 53.
'*' Krešimir Filić: "Spomenica Varaždinske gimnazije 1636. 1936." Varaždin 1937., str 79.
'^° Krešimir Filić: Isto, str. 91.
^•^ M. Ilijanić i S. Kapustić, ocd. str. 185.
'^^ Julije Janković: ocd. str. 90.
'" Julije Janković: Isto, str. 87.

72
POSEBNI ČINIOCI ZA SAGLEDAVANJE RAZVOJA
STANOVNIŠTVA

u naporima za otkrivanjem nmožine žitelja Varaždina u vrijeme dok još nisu

postojala statistička prebrojavanja ljudi, primorani smo to procijeniti pomoću nekih
poznatih elemenata. Uz neke starije pronađene ocjene, za tu nam svrhu mogu
poslužiti i raspoloživi podaci o vrsti i broju obrtnika; te više navoda o broju kuća u
gradu. Odlučivši se za takav jedino moguć pristup istraživanju brojnog stanja u
ranijim razdobljima žitelja, ova obrada nam ujedno pruža uvid u temeljnu i
najmarkantniju privrednu djelatnost varaždinskih građana, u oblast iz koje su gradovi
crpili osnovnu ekonomsku snagu i koja je bila glavno zanimanje te izvor blagostanja
njihova pučanstva. Tako smo povezali razvoj stanovništva uz svakodnevna bavljenja
velikog dijela njegovih žitelja, što je u biti proces od kog život nastaje, na kojem se
napaja i u kom završava. Sličnom metodom za utvrđivanje globalnih kretanja
stanovništva koristio se na primjer i Emmanuel Le Roy Ladurie u već spomenutoj
studiji: „Les paysans de Languedoc". Na dobivenim rezuhatima dugoročnog (14. do
18. St.) procesa stezanja i komadanja zemljišnih površina u poreskim knjigama (les
compoix - die Flurbücher) - uz neke poznate prirodne i društvene procese zasnivao je
porast i pad brojnog stanja seljaštva Languedoca.

Zanatstvo i trgovina

Što su veće zapreke na koje nailazimo u životu kod ljudi, se stvara jača sila
za njihovim savlađivanjem. Čovjek se kultivira i teži neprestano k s\'e optimalnijem
podmirivanju kako već uhodanih, tako i trajno rastućih potreba. Pored iskonskog
bavljenja namicanjem hrane, s vremenom nastaju pojedine nove ljudske aktivnosti s
ciljem zadovoljenja dmgih, no\ih prohtjeva. To izaziva i širu društvenu podjelu rada,
usmjeravanje pojedinaca na bavljenje određenim posebnim vrstama aktivnosti, pri
čemu nastaju i SA-'OJevrsni zanati. Ovakva diferencijacija zanimanja po djelatnostima
odvijala se nmogo ranije u zapadnim zemljama - Njemačkoj, Francuskoj ...
Dolazak zanatlija u Varaždin omogućile su odluke nekadašnjih župana, da uz
svoj grad nasele „goste - hospites", njemačke obrtnike, što se može smatrati začetkom
nastajanja zanatstva ovoga grada. Poradi čestog spominjanja tog naziva („hospites")
ovdje nas zanima kako je došlo do toga da su pridošli obrtnici nazivani „gosti".

Hospites - obrtnici slobodni građani - građanska klasa

Iz neobjavljena Androićeva rukopisa „Obrtnici i obrt kroz varaždinsku

prošlost"'^^ doznajemo zanimljiv razvojni put od negdašnjih kmetova - zanatlija na

''^ Čuva se u HAV

73
feudalčevu posjedu, zatim slobodnih obrtnika ( i trgovaca) - lutalica Evropom, do
jezgra kasnijeg okupljanja i nastanka građanske klase. To je sloj slobodnih ljudi
određenih vanpoljoprivrednih zanimanja, a koji spadaju pod naziv "hospites" - gosti.
Autor prednjega napisa otkriva nam u svome izlaganju što slijedi nakon poziva na
pronađenu zabilješku 1455. g. u gradskim dokumentima Varaždina kad građani -
zanatlije - u obranu svojih prava slobodne varoši navode: "Das Recht haben wir von
dem heyligen König San Steffan".
Kako vidimo, građani varaždinski ne pozivaju se u obrani sloboština na bulu
Andrije II. (1209.), već na oko dva stoljeća raniji izvor. Tragom prednjega dolazimo do
zakona ugarskog kralja Stjepana Svetog (998.- 1035.) kao osnove sloboštinama što su
ih kasnije podarivali njegovi nasljednici. U želji da unaprijedi državu, Stjepan Sveti
svojim zakonskim dekretima (dvije knjige sa 65 paragrafa, od kojih se paragraf 6
odnosi na „hospites", poziva strance zanatlije lutalice da kao gosti dođu u njegovu
zemlju i tu se nastane i ostanu živjeti i raditi. Njihova umijeća - zanati i trgovina, kao
i različiti jezici - bit će za državu od neprocjenjiva značenja i koristi. Te dekrete
potvrđuju i nasljednici Stjepana Svetog: Andrija 1, Koloman, Ladislav, Andrija II. (koji
podijeli sloboštine Varaždincima) - pa do Ljudevita I. ( 1342. - 1382.)
Još prije (1209.) od strane župana pozivani „hospites"'^^ stvaraju naselje
obrtnika uz Tvrđu. Sloboštine darovane po Andriji II. privlače nove zanatlije i
trgovce; narasta brojčano i razvija se varoš Varaždin. Slično se zbiva i s drugim
(slobodnim) gradovima, gdje pretežnu većinu stanovništva čine obrtnici i trgovci.
Ovdje treba napomenuti da su svi obrtnici (ne samo u Varaždinu) ujedno i
zemljoradnici - posjeduju zemlju, stoku i vinograde. Taj stalež ekonomski jača - mnogi
zanati prerastaju s vremenom u manufakture i tvornice; i tako postaje jezgro
narastajućoj građanskoj klasi. Postavši osnivači i nosioci širenja srednjovjekovnih
gradova, obrtnici i trgovci postaju nosioci i srž nastajućeg građanskog društva.
Tijekom stoljeća Varaždin je postao grad zanatlija i trgovaca; ne toliko brojčanom
prevagom u njegovom stanovništvu, već po značenju kao nosilaca ljudskih aktivnosti
što vuku gospodarski napredak. Izdvojimo li milenijima stagnantnu poljoprivredu koja
je lovom i ribolovom iskonska djelatnost glavaiine naroda (bez plemenitaša, vojnika i
crkvenjaka), tada su obrtnici i trgovci - manje brojem više kapitalom, stalež koji daje
ekonomsku snagu i obilježje ovom gradu. Iako je razvoj tekao veoma sporo, vučnu
silu napretka Varaždina činili su potencijali "trećeg staleža" - obrtnika i trgovaca,
preteče, nadolazeće građanske klase.
Mogućnost sagledavanja stanja zanatstva Varaždina pomoću dostupnih
podataka o njihovu broju i vrsti unatrag više o 5 stoljeća rijetka je šansa za
uspostavljanje dugoročnog trenda kretanja ove kategorije žitelja. Podjednaku situaciju
nailazimo i u pogledu mogućnosti praćenja broja objekata stanovanja (kuća - zgrada)
varaždinskih građana. Kako su zanatlije u pravilu neki određeni dio pučanstva
grada, oni nam mogu poslužiti i za ocjenu gibanja cjelokupnog stanovništva. S
dostupnim veličinama i međusobnim odnosima broja zanatlija i kuća uspostavili smo
odgovarajuće konstnikcije kao orijentir i korektiv za procjenu brojnog stanja žitelja
Varaždina.

' " Kao neka protuteža što je ovome uspostavi vrijeme, to je za oko hiljadu godina kasniji -
današnji suprotni tok. Pojava «Gastarbeitera», odlazak naših ljudi na (privremeni) rad u
Njemačku i druge zapadno-evropske zemlje.

74
 Kraljevske i druge odredbe

Od brojnih čimbenika što su usmjeravah i poticali razvoj Varaždina na prvom

se mjestu nalaze kraljevskim poveljama dodijeljene za ono doba izuzetne sloboštine
njegovim stanovnicima. Izuzimanje ispod sudbene vlasti plemensko-feudalnih vođa -
župana - i stavljanje pod neposredno svoje okrilje, uz dodijeljeno pravo na biranje
vlastitog suca (rihtara), dobivene povlastice u trgovini, oslobađanje od uobičajenih
nameta, i potom imovinsko - pravna sigurnost, bili su mamci i pogonski motori što
privlače ljude i određuju razvoj naselja Varaždin u drugačijem pravcu od običnih
selišta. Poveljom Andrije II. iz 1209., koju potvrđuje Bela IV 1220., te ispravom kralja
Ljudevita 1357., uz pravo na vlastito sudstvo, Varaždinci se oslobađaju plaćanja
poreza od tridesetnice u trgovini, a dobivaju i pravo slobodnog raspolaganja
imovnom koju mogu prodavati, nasljeđivati i poklanjati.'^^
Ovdje treba spomenuti kako ni kaljevi navedene sloboštine i prava nisu
poklanjali građanima Varaždina, prvima u Hrvatskoj, iz neke posebne sklonosti ili
čovjekoljublja.
Doduše, u povelji Andrije II. spominju se zasluge Varaždinaca za spas
njegova života''^, ali uz to mora da je postojala i neka druga računica. Varaždin je,
naime, već tada bio snažno (utvrđeno i ljudstvom brojno) naselje i kao takvo je moglo
pružiti vladaru odgovarajuću korist.
Uz očekivane probitke, što mu ih može donijeti jaka koncentracija ljudi u
naselju lišenom uobičajenog izrabljivanja okolnih feudalaca, za podijeljene slobojštine
kralj stavlja odmah i cijenu u zvečecoj moneti. Tako Ljudevit za podijeljena prava
1357. god. određuje naplatu od 100 zlatnih forinti godišnje, što se davalo o Miholju
i nazivalo se "miholjščica"'^^. Pri dodjeli navedenih sloboština Varaždincima on ne
zaboravlja ni župana. Njemu ostavlja pravo da sudi sporove između Varaždinaca i
stranaca, s time da prve obvezuje da su pri ustoličenju novoga župana dužni davati
20 vedara vina, 100 kruhova i vola.'"
Dodijeljenim sloboštinama usmjereni život u naselju Varaždin privlači nove
ljude, a kraljevi i gospodari Tvrđe donašaju daljnje poticajne mjere razvoju grada.
Suština im je u širenju trgovine - uspostavljanje stalnih godišnjih sajmova i sloboda
trgovanja po čitavom kraljevstvu. Dvije odluke kralja Sigismunda proširile su im
tržište na čitavu Hrvatsko - Ugarsku Kraljevinu. Poveljom od 1406. kralj odobrava
Varaždincima održavanje 8-dnevnih godišnjih sajmova na kojima oslobađa strane
trgovce plaćanja tridesetnice.
Dvadeset godina kasnije, 1431. dopušta im da slobodno trguju po čitavom
kraljevstvu bez plaćanja poreza, a odgovaraju samo pred svojim varaždinskim
sudom.'^°

''* Prema: Mira Ilijanić i Slavko Kapustić - Isto. str. 171, 172.
' " U članku: "Pabirci iz starog Varaždina" - objavljeno u "Varaždinskim Novostima" 1936.,
br 318, str. 1. - Kušec Dragutin piše kako se kralj Andrija II. izdaju i povleju slobodnog grada
1209. u istoj sjeća usluga Varaždinaca da mu olakšaju tamnovanje dok se kao hrvatski herceg
Andrija nalazio u tvrđavi Kneginec gdje ga je zatvorio brat Emerik.
''« Prema: M. Ilijanić i S. Kapustić - Isto, str. 171., 172.
' " Prema: Josip Adamček - isto, str. 233.
**° Mira Ilijanić i Slavko Kapustić: Isto, str. 176.

75
 Ovo potvrđuje i Herman Celjski 2. II. 1448. god.'^' pozivajući strane trgovce
da dođu na Jakobovski sajam na "Ciglenicu" uz pružanje sigurnosti, i prava da robu
prodaju bez plaćanja tridesetnine i drugih nameta. Kasnije 1462. i ban Vitovac
potvrđuje ove povlastice, i premješta Jakobovski sajam na 29. srpnja, četiri dana iza
Jokobova.'^-
Uz navedene postojali su još i Šimunski sajam u nedjelju prije Svih Svetih,
te 1550. zabilježen Ivanjski - 24. VI. - i Đurđevski sajam'^^.
Institucija sajmova odigrala je posebno značajnu ulogu u razvoju ljudskog
društva. Sajam - organizirano mjesto (locus) kupnje i prodaje - zvano još trg, markt,
pijac-plac, sajmište, oduvijek je bio sastajalište i privlačni punkt okupljanja ljudi i roba.
Tamo oni dolaze zbog razmjene proizvoda svojega rada, da (dobro) kupuju i prodaju,
da vide što se nudi na prodaju, i po kojim cijenama, da bi se sreli sa znancima i
prijateljima, a od nepoznatih da se čuju novosti iz drugih krajeva; uz to da se
informiraju o mnogim stvarima i zbivanjima što ih život stvara u bližoj i daljoj okoUni.
Uz trgovce (u manjoj mjeri) sajamski prostor ispunjavaju pretežno seljaci -
kmetovi s viškom svojih proizvoda, i obrtnici - uz po koju birtašku šatru. Svojstvo
obrta u pravilu je da proizvodni zanatlije sami prodaju izrađenu robu. Pored dućana,
smještenog najčešće uz radnju, to se obavlja dogonom na sajmište - na vlastitom
prodajnom mjestu, tzv. štandu. Ako zanemarimo seljake o kojima ne raspolažemo s bilo
kakvim podacima, najbrojniji (domaći) ponuđači robe na varaždinskim sajmovima
sredinom 15. stoljeća bili su obrtnici. To zaključujemo iz podataka da je u to vrijeme
u gradu živjelo i radilo preko 7 puta više obrtnika(135) nego trgovaca (18). Tako su
se proizvodnja (izrada) i promet (trgovina) pretežnog dijela robe nalazili objedinjeni
kod istih osoba, u rukama obrtnika, zbog čega ih ni mi u ovom razmatranju nismo
mogli obraditi kao (današnje) zasebne privredne djelatnosti.
Na sajam dolaze i ljudi željni provoda, razonode i zabave. Njih goni
znatiželja, a privlači šarenilo - komešanje naroda, te mogućnost da se provedu.
Od kada postoje, sajmovi privlače i problematičan svijet lopova (đeparoša) i
prevaranata.
Na sajmovima vrije kao u košnici. Uz gužvu i žamor mase svijeta, koji se
muva na ograničenome prostoru, galama što je ljudi posebno trgovci stokom,
stvaraju pri zaključivanju poslova, pogodbi i cjenkanju odzvanja na daleko. Naročito
su glasni mešetari (posrednici) kod prodaje blaga. Pri obaranju cijene (ili dizanju -
ovisno za koga rade) izvikuju brojke, te udarcima rukom o dlan mušterije i drekom žele
naturiti svoje mišljenje i zaraditi proviziju.
Uz posao (i bezveznjaštvo) tu se narod ujedno i zabavlja na mnoge različite
načine; kako tko umije ili kako mu džep dopušta. S vremenom mijenjaju se sadržaji i
uvode novi mediji za privlačenje ljudi na sajam, da bi se zaradila "para", ali osnovno
ostaje trajno - uz korist valja zadovoljiti znatiželju.
Nakon obavljena posla jedu, piju i pjevaju. Pićem - aldomašem sklapa se
pogodba. Razni komedijanti i čarobnjaci, atlete, hipnotizeri, gutači vatre, prodavači
"sudbine" s papigama ih zamorcima; i drugi svijet koji raznoraznim umijećima nastoji

'^' «Varaždinski spomendani» - «Varaždinske novosti» 1939.,

'^^ M. Ilijanić i S. Kapustić: Isto,
'^^ Dr Rudolf Horvat: Povijest Varaždina - rukopis ; sv. 1, str. 100.

76
doći do lagana kruha, nalazi svoju publiku u gomili sajmara. Među ove spadaju i
ciganske družine. Pojavljuju se također s medvjedima o lancu, koji uzdignuti na
stražnje noge igraju uz gazdinu pjesmu i taktove udaraca o bubanj. Potom skupljaju
milodare pružajući prisutnoj publici (stari) šešir ili def.
Sajmovi i sajamska trgovina, vezana s dolaskom trgovaca i obrtnika koji
prodaju vlastite izrađevine, ima i svoju drugu stranu - što kraljevske povelje nisu
mogle srediti.
Dolazak trgovaca iz udaljenih krajeva na varaždinske sajmove bio je skopčan
s velikim rizicima. Njih su dočekivali na putevima i pljačkali svakovrsni "skitnice,
odbjegli vojnici, razbojnici i buntovni seljaci. Najopasnije ceste i krajevi bijahu u tom
pogledu oni od Štajerske do Varaždina, pa uz Dravu do Ludbrega i Koprivnice".'^''
"Osim sitnih lupeža bilo je i onih krupnih plemića. Oni su poput
srednjovjekovnih "raubritera" napadali na cestama i sajmovima trgovce i oduzimali im
njihovu robu. Slično su prolazili i oni obrtnici, koji su nezavisno od trgovaca sami
iznosili svoju robu na tržište... "Vitezovi - razbojnici" bili su tako drski da su upadali
i u sam grad i plijenili trgovine domaćih trgovaca, a podjednako tako otimali robu
strancima, koji su je prodavali pod šatorima".'^^
Drumska razbojstva i pljačke trgovaca kao popratno obilježje života
srednjega vijeka trajno su pogađale kako varaždinske građane, tako i njihovu
sajamsku trgovinu. Evo primjera. "Tako su neki trgovci 29. siječnja 1648. godine
otputovali iz Varaždina za Štajersku da tamo prodaju med. Kada su kod Zavrča prešli
Dravu... udariše iznenada na njih neki građani iz Ptuja, te im oteše 61 posudu meda'^^.
Ovi isti lupeži oduzeli su na istom mjestu varaždinskim trgovcima mnogo centi željeza
u vrijednosti od 1.200 rajnskih forinti."'^'
Pod takvim okolnostima propadali su i veliki varaždinski sajmovi. Da se
trgovcima donekle osigura putovanje, "odlučio je Hrvatski sabor u Varaždinu 1664.
godine da grad Varaždin mora dati trgovcima oružanu pratnju.. Usporedo s ovom
odredbom o zaštiti trgovaca na cestama. Hrvatski je sabor u Varaždinu odredio da se
svakoga lupeža, koji bude uhvaćen" najstrožije kazni. Da je kazna bila doista teška
govori činjenica da su u XVII. stoljeću s\i razbojnici od reda ispaštali za svoja djela
pod krvničkim mačem, a ponajviše na kotaču.'^^
Trgovce su osim razbojničkih napada na putevima čekale i druge često teže
nezgode: "mitnice i mostovi, gdje se ubirala maltarina i mostarina. Ubirači ovih daća
znali su trgovce i opljačkati. Kraj najmanje kakve sumnje tražila se temeljita
premetačina, udarala osjetljiva globa, a često su se dijelile i batine, pogotovo kada bi

'^ Iz starog Varaždina - "Nesigurni putevi u XVn. stoljeću"; "Varaždinske vijesti" 1953. ~ br.
362. str 3.
'^' Lz starog Varaždina - "Plemeniti razbojnici i oni drugi"; "Varaždinske Vijesti" 1953. - br.
365. str. 3.
1^^ Med je "u to doba, kada još nema šećera, već su svu hranu sladili medom", bio važna
živežna namirnica. Dobivali su ga iz vulnjaka (pčelinjaka) kojih se mnogo gajilo i bili su
skupi. Tako varaždinski krvnik Joannes Laichnemschneider i njegova supruga Julija 1773. god.
plaćaju zavulnjak s pčelama 200 fl. Izvor "Varaždin od 1766. - 1776. - Kulturnohistorijske i
mjestopisne bilješke-", objavljeno u "Varaždinske Novosti" 1933. - br. 194. str. 6.
^^^ Iz starog Varaždina - "Nesigurni putevi u XVn. stoljeću"; "Varaždinske Vijesti 1953. - br.
362, str. 3
'^^Iz starog Varaždina - «Nesigurni putevi u XVn st.»; «Varaždinske vijesti» 1953. str 141.

77
trgovac što zatajio ili htio zaobilaznim putem izmaknuti budnom maltarovu oku." To je
uzrokovalo neizbježne tužbe i parnice, pri čemu su trgovci redovno izvlačili tanji kraj
jer "su plemići i gradska općina čvrsto držali u svojim rukama svoje mitničke
pravice".'^^
"Među skitnicama i lupežima koji su ugrožavali sigurnost na drumovima i
prigodom održavanja sajmova činili razne prevare, krađe i otimačine, pojavila se u
XVII. stoljeću neobična skitnička čeljad - Cigani. Prigodom proštenja, a naročito na
sajmovima bili su Cigani prvi i najstalniji pridošlice... Na te dane oni bi najlakše
dolazili do novaca putem krađe, no u isto vrijeme nisu prezirali ni ostalu robu, živež,
konje itd. Obično su se zadržavali u blizini gradova da ondje, pokraj druma, postave
šatore i čerge na nemalo nezadovoljstvo građana".'^"
Za ilustraciju da su se na sajmovima uz najčešće miroljubivi svijet skupljali
i pravi razbojnici neka posluži sljedeći primjer. Ujedno to je potvrda kako su građani
Varaždina hrlili u obranu slobode ljudi i ujedno branili svoja stečena prava. Evo tog
događaja.
Benedikt Nagh, kaštelan Ivana Đulaja vlasnika Vinice, s još nekoliko ljudi
napada trgovce koji su 27. listopada 1509. god. došli na Šimunski sajam, otimajući im
robu, pri čemu ubiše jednoga stranog trgovca i jednoga stražara. Varaždinci na čelu
sa sucem htjedoše uhvatiti Nagha i drugove da im sude, na što su imali pravo jer se
zločin dogodio u gradu. Ovi se utvrde u obližnjoj gostionici i pruže otpor. Nastade
borba u kojoj bude ozlijeđenih, a neki pogiboše, pa i sam kolovođa Nagh. Zbog
ovoga Đulaj tuži Varaždince Banskom sudu. No ovi ne priznaju njegovu nadležnost
niti se odazivlju na rasprave. Spor traje 5 godina da bi ga ban Petar Berislavić 1514.
god. riješio potvrdiv da Varaždinci nisu krivi za ubojstvu Benedikta Nagha.'"
Uz prije spomenute osobine, dokumenti nastali u sporu s Đulajem održavaju
još neke odlike varaždinskih građana. Ponajprije utvrđena je brojka od blizu 60
odraslih muškaraca angažiranih na hvatanju Nagha, što kazuje s kakvim su žarom
Varaždinci stajali na obrani postojećih sloboda i sigurnosti njihovih sajmova. Zatim
dolazak trgovaca i kupaca iz 12 mjesta bliže okolice, te Segedina, Radkhersburga,
Maribora, Ptuja, Križevaca i Koprivnice na svoj način govori o značenju i opsegu
ovih sajmova.''^
Zbog mogućnosti pronalaženja više periodičkih navoda o broju zanatlija i
kuća - na koje relacije ćemo se osloniti pri utvrđivanju ukupnog stanovništva, ovu
je materiju nužno razmatrati u nekoliko razdoblja.

>«' Isto
"° Iz starog Varaždina - «Plemeniti razbojnici i oni drugi»; «Varaždinske vijesti» 1953.; br.
365. str.3
" ' Prema: M. Ilijanić i S. Kapustić: Isto, str,. 185.

78
 Stanje obrta (i trgovine) sredinom 15. stoljeća

Zbog uočavanja značaja i strukture varaždinskog zanatstva pred više od 5

stoljeća evo vrste i broja pojedinih zanatlija kako su ih iz zapisa u gradskom
protokolu ( gdje svi nisu morali biti uneseni) sredinom 15. vijeka (1454.-1469.) utvrdili
M. Ilijanic i S. Kapustić. Prema objavljenim njihovun podacima u Varaždinu se tada
nalazilo: kovača 20, mesara 19, postolara 15, krojača 12, kupalištara-brijača-kirurga 10,
tkalaca 8, solara 5, izrada lukova i strijela 4, zlatara 4, kolara 3, staklara 3, tesara 3,
učinjača koža 3, stolara 3, graditelja 3, krznara 3, pojasara 3, bravara 2, kosetrata 2,
sitara 2, remenara 1, lučar 1, puškar 1, zdenčar 1, kopljar 1, krojačica 1, izrada ukrasmh
vrpci 1, bačvar 1, ukupno 135.'^'
Pored navedenih obrtnika isti autori utvrđuju još 75 osoba drugih zanimanja,
i to: 18 trgovaca, 9 mlinara, 4 ribara, 5 kuhara, 4 piljara, 2 oružara, 1 mitničara , 2
konjušara, 1 vinogradar, 1 vrtlar, 1 grobar, 8 služinčadi, 2 vojnika, 3 svećenika, 7
literata, 5 studenata u Beču i 2 krvnika.'^'*
Na osnovi jezika kojim su vodeni gradski protokoli i upisanih prezimena isti
autori otkrivaju "da su gotovo svi zlatari i veći dio trgovaca stranci., a isto tako i dio
ostalih obrtnika". Uz veliku prevagu Nijemaca medu ovim pronalaze Mađare,
Slovence, Čehe, Francuze i Talijane.'^^
Ovo je potvrda da su obrtnici (i trgovci) potomci "gostiju" (hospites) ili
kasnije pridošli stranci, uz možda kojega domaćeg "skorojevića".
U obujmu utvrđenih zanata sredinom 15. stoljeća većina njih se održala do
ovoga našega vremena. To su obrti koji podmiruju osnovne ljudske potrebe - mlinari,
mesari, krojači, postolari i drugi. Ima i takvih koje prilikom idućih prikaza više ne
susrećemo. Radi se o djelatnostima čije proizvode je (na žalost negativan) tok
vremenskog progresa odbacio. To su izrada lukova i strijela, kopljari i štitari; koje
razvoj tehnike ratovanja odavna pregazi. Više nema ni solara, zdenčara, krojačice,
grobara, iako njihove djelatnosti u društvu nisu utrnule - vjerojatno se nisu
pojavljivali pred Magistratom te nisu ostali zabilježeni u gradskim protokolima.
Pri kasnijim pregledima obrtnika i drugih zanimanja ne spominju se ni krvnici,
premda ih tijekom naših istraživanja susrećemo na više mjesta .
Radi usporedbe s kretanjem zanatstva u vremenu što slijedi, prikazanome
stanju 135 obrtnika sredinom 15. stoljeća pridodali smo još 9 mlinara, 2 oružara i 2
krvnika i to smo unijeli u «Pregled».
Dostupni materijali u kojima se obraduje prošlost Varaždina omogućili su
nam, uz prije navedeno, uvid u još tri periodična vremenska stanja broja i strukture
varaždinskih obrtnika (i trgovaca). Ako je prvi, već spomenuti pregled zadro u
duboku prošlost, više od pet stoljeća unatrag, u sredinu 15. vijeka; idući nam pruža
sliku zanatstva nakon stotinu i pedeset godina - krajem 16. stoljeća. Treće stanje je
slika obrta u 70- tim godinama 18. vijeka, da bismo sa četvrtim zašH u 1801. godinu.

' " Isto.

' " M . Ilijanic i S. Kapustić: ibidem, str 177.
"^ Isto.
" ' Prema; Isto, str. 178. Za svrhe našeg proučavanja među prebrojane obrtnike unijeli smo i
mlinare; što smo uradili i u sljedeća tri pregleda njihova stanja - krajem 16. stoljeća, 70-tih
godina 18. vijeka i 1801. godine

79
Navedeni podaci u današnjim uvjetima ne bi mnogo značili, jer im u najmanju ruku
nedostaju pokazatelji obujma prometa, broj uposlenih, kao i odnos prema sveukupnoj
privredi. No za prošlost, gdje je većina zbivanja nepoznata, a ono drugo je mutno i
nesigurno, ovi podaci su dragocjeni.
Kako su zanatlije nekadašnji proizvođači ( i snabdjevači potreba) pretežnog
dijela ljudskih rukotvorina vrstom i brojem odraz dostignutog stepena življenja
stanovništva određenog vremena i nekog prostora, oni su ujedno i svojevrstan
pokazatelj načina života ljudskih masa. Praćenje i analiza pojedinih vrsta i broja
njihova narastanja ili pada, pojave jednih i gašenja drugih, pripomoći će nam ( u
pomanjkanju brojnog stanja) posredan uvid u kretanja varaždinskog pučanstva.
Krećemo u te analize!

Zanatstvo (i trgovina) krajem 16. vijeka

Nakon prikazanog stanja obrta sredinom 15. stoljeća evo brojnosti i strukture
varaždinskih zanatlija i trgovaca, te nekih drugih zanimanja, što su prikupljeni iz
podataka o raznim imovinsko-pravnim postupcima u gradskim protokolima (gdje opet
nisu morali svi biti upisani), krajem 16. vijeka''^: mesara 45, kovača 30, postolara 50,
krojača 52. kupahštara 3, tkalaca 15, zlatara 8, klobučara 7, lončara 5, uzdura 5, staklara
2, kolara 3, učinjača kože 5, tesara 6, politora 4, kopčara 4, stolara 2, sedlara 3, brijača
23, krznara 25, kositrar 1, bravara 14, sitar 1, srebmara 2, remenara 9, tokar 1, gumbara
2, lular 1, kožar 1, iglar 1 - ukupno 330
Uz prednje, utvrđeni su još: mlinari 12, kuhari 4, služinčad 7, ribari 1, piljari
1, cestari 5, pastiri 1, trubači 1, svećenici 8 i 14 trgovaca. Bez naznake broja
spomenuti su: gostioničari, maltari, muzičari, đaci, koloni, inquilini, poštari, gradski
lugar.'^^
Od iznesenih podataka unijeli smo u odgovarajući "Pregled" (str 161.)
ukupno 33 struke s 349 zanatlija kao stanje (za analizu) obrta krajem 16.vijeka. I ovdje
smo broju od 330 obrtnika dodali 12 mlinara, 5 cestara, 1 trubača i 1 pastira.
Pokušajmo izvući neke zaključke iz konfrontacije navedenih stanja i odnosa količine
i strukture obrta sredinom 15. i krajem 16. stoljeća.
Usporedba množine od 349 zanatlija krajem 16. vijeka s prijašnjih 148
obrtnika unatrag stoljeće i pol, uz napomenu da se broj struka (neovisno što su jedne
nestajale, a druge se pojavljivale) u tome vremenu povećavao samo za dvije - od 31.
na 33, govori o izuzetnosti proučavanog doba, o posvemašnjoj stagnatnosti ljudskog
življenja. Upućuje na učmalost čovječjeg duha za otkrivanje novih ljudskih potreba
i traženja načina njihova zadovoljenja u eri klasičnog feudalizma u našoj zemlji; na
stagnatnost zanatstva u Varaždinu gdje se (unatoč povećanju) broja obrtnika za 2,4
puta) u stoljeće i pol nije događalo "ništa nova". Za vrijeme dok se na Zapadu

"* Prema: M. Ilijanić i S. Kapustić - Isto, str. 186. Autori se pozivaju na gradske protokole:
"U posljednjim decenjama 16. stoljeća", a iz fusnote se razabire - HAV - Prothocollum
magistratuale liberae ac regia civitatis Warasdinensis pro anno 1587. - 1589, te isto za 1592
- 1602. g,
" ' Isto.

80
(Italija, Španija...) u toku renesanse ostvaruju velebna slikarska, kiparska, graditeljska
i druga ostvarenja ljudskog uma'^^ dok je život Varaždinaca "tapkao na mjestu».'^^
Uza sve to, navedeno doba bijaše najburnije razdoblje u životu grada, što
nedvosmisleno potvrđuje upravo odražena koncentracija nosilaca zanatskih
djelatnosti. Indicira na postojanje (i kada ih ne bismo znali) određenih neuobičajenih
sila što su dovele do ovako snažna rasta broja obrtnika, a uz njih vjerujemo i
ukupnog stanovništva Varaždina.

Turska opasnost i Kečkešov teror

Uzrok određenoj koncentraciji zanatlija u gradu Varaždinu u razdoblju od

sredine 15. pa do kraja 16. stoljeća bila je prijeteća turska opasnost. O tome svjedoči
predstavka varaždinske općine vladam 1543. godine, gdje se govori o kućama u
predgrađu što ih popališe Turci.^°°
Vrijeme u kom se Varaždin počinje utvrđivati bilo je smatramo doba pred početak
"bježanja" obrtnika i dmgoga svijeta ispred turskih zuluma u ovaj grad.
Uz brojnost zanatlija sljedeća poznata veličina iz varaždinske prošlosti je
povremeno količinsko stanje objekata stanovanja - kuća ili zgrada. U ovoj analizi
potrebno nam je brojno stanje zgrada da bismo putem njih i broja obrtnika otkrili
ključ za procjenu ukupne mase stanovništva.
U pristupu utvrđeni broj (148) zanatlija sredinom 15. vijeka mjerimo s
poznatim stanjem (310) zgrada pola stoljeća kasnije. Na prednje smo se odlučili zbog
pomanjkanja boljeg izbora - ili, prinuđeni smo na usporedbu veličina s navedenim
dobnim razmakom (slično će nam se dogoditi i kasnije), ali uz osjećaj da je ova
usporedba moguća jer se u tim davnim vremenima, kad nije bilo ratnih pustošenja, sve
sporo gibalo, a u tadašnjem Varaždinu nisu zabilježene kmpnije promjene, čak ni
požari. Dobiveni odnos broja obrtnika prema stanju zgrada iznaša 1:2,1; ili obratno na
jednu kuću otpada 0,48 zanatlija.
Uslijed Kečkešova terora nad građanima između 1527. i 1541. god. (o čemu
podrobnije pri obradi kretanja stanovništva) u Varaždinu je broj zgrada u 1543. spao
na 250. Prije navedeno stanje obrtnika sredinom 15. stoljeća uspoređeno s ovim
brojem zgrada daje odnos 1;1,7 ili 0,59 obrtnika po kući; odražava zgušnjavanje
(relativni porast) zanatstva. Kako su zgrade okviri stanovanja ljudi, postoji
mogućnost da je Varaždin u tome vremenu prije neposredne turske opasnosti doživio
i pad ukupnog stanovništva (s njima i obrtnika), u kom bi slučaju prednji omjeri
izgledali nešto dmgačiji.

"^ Dovoljno je spomenuti da su u tome vremenu živjeli velikani renesanse koji su ostvarili
besmrtna neprolazna djela u oblasti gradevinsrstva, slikarstva, kiparstva i drugim
aktivnostima; kao općečovječansku svojinu, što ovdje ne treba posebno isticati.
''' Značajniji stanovnik grada iz tog doba - izuzev političko-vojna zvanja - je književnik i
varaždinski župnik Antun Vramec (1538- 1587), pisac "Kroniku" i "Postile". Izvor; Isto, knj.
7., str 693.
^°° Prema; Josip Adamček - Isto, str. 238.

81
 Dok je Varaždin oscilirajući uz određene uspone i padove stoljećima tavorio,
odjednom u toku 33 godine broj zgrada mu narasta za 2,4 puta; od 250 na 600.^"' Ove
su ubrzanim tempom mogli podići samo njegovi novi stanovnici, najvjerovatnije
pridošli obrtnici i drugi - da bi sklonili glavu ispred turske opasnosti; o čemu ne
posjedujemo određenijih informacija.
U nastojanju za sagledavanjem mjesta i uloge zanatstva u novonastaloj
situaciji iznova pribjegavamo utvrđivanju odnosa među ukupnim obrtom i brojem
kuća u gradu. Usporedbom 600 zgrada 1576. god sa 349 obrtnika krajem 16. stoljeća
dobivamo (ponovo) omjer 1,7:1 ili 0,58 obrtnika po kući. Bez dostupna prihvatljivijeg
rješenja i ovdje smo pribjegli konfrontaciji podataka što vremenski nisu posvema
podudarni, uz opasku da - iako je ovo bilo burno doba naseljavanja novih žitelja
Varaždina - postojeći raskorak nije tolik da se podaci ne bi mogli uspoređivati. Nakon
prednjega može se utvrditi da se koncentracija omjera zanatlija i kuća u proteklo oko
stoljeće i pol povećala (2,1 : 1,7) za 24 %. Podjednak odnos dobivamo i od relacija
omjera broja zanathja po kući (0,59: 0,48 = 1,23).
Skupno povećanje zanatlija u promatranome rasponu od oko stotinu i
pedeset godina s indeksom 236 prate; a neki rastu i brže - obrti za podmirivanje
temeljnih ljudskih potreba. Tako se broj mesara povećava od 19 na 45 - indeks 237;
postolari od 15 na 50 - povećanje za 3,3 puta; krojači od 12 na 50 - indeks 433; te još
neki. Prednji odnosi kao i prije utvrđena za oko 23% snažnija koncentracija zanatlija
prema broju kuća sigurno nisu nastali slučajno. Uzmimo ih kao potvrdu
odgovarajućeg rasta ukupnog stanovništva.
Na odraženo enormno povećanje nekih zanata mogla je utjecati i njihova
ekonomska moć da se u eri općeg pokreta za usčuvanjem glave dokopaju smještaja
u gradu, dok su i dalje proizvodih ne samo za potrebe građana već i za šire područje.
Robu su plasirali bilo dolaskom seljaka u njihove radnje ili prodajom na sajmovima.
Prije smo spomenuli zanate koji su u rasponu od sredine 15. pa do kraja 16.
stoljeća utrnuli, a sada evo novih što se (prema upisu u gradskim protokolima)
pojaviše krajem 16. vijeka; klobučar, uzlar, politor, kopčar, sedlar, brijač, srebmar, tokar,
gumbar, lular, iglar.
U sklopu iznesenoga simptomatično je brojčano nazadovanje trgovine. Broj
trgovaca (uz pretpostavku da je u oba iskaza podjednako) pada od 18 na 14.
Navedenu pojavu, do koje je došlo, smatramo, nakon pojavljivanja Turaka pred
Varaždinom 1543. g., može se objasniti nesigurnošću putovanja zbog turskih
haračenja, kao i nastojanjem samih trgovaca da ih bude što manje.
Uz poticani razvoj sajamske trgovine, nakon dobivenog Sigismundova
privilegija 1431. god. da mogu slobodno prodavati robu po čitavom njegovu
kraljestvu, varaždinski trgovci uspostavljaju vezu s mnogim gradovima i zemljama
Evrope. Tako je poznat slučaj (izvor: HAV, AGV, Liber ciuitatis 1456, str 243.) kad
sredinom 15. stoljeća odlazi karavana s volovima u Veronu zbog zamjene za "pannus
pernis" , veronsko platno.-"- Zabilježen je i boravak nekih talijanskih trgovaca u
Varaždinu - Ivan "Italicus" 1455, te neki "Italian, novi muž varaždinske udove
Kestlin". Posebno mjesto zauzima «Marcus de Veneciis» koji 1467. u Varaždinu

" ' M. Ilijanić i S. Kapustić: Isto, str. 188. Prema izvještaju grofa Saurau 1576. Štajerskim
staležima.
^"^ Mirko Androić: «Varaždin u XVIII. Stoljeću ...», str. 67.

82
nabavlja žito, kasnije i drvo te drugu robu, a dovozi platno.^°^ Od domaćih trgovaca
tog doba poznato je ime Vincentiusa Pergera. Prema zaostalim dokumentima on
posjećuje Englesku, Njemačku, Austriju, Češku i Tursku, a gradovi s kojima održava
veze spominju se: Nümberg, Ihlava, Linz, Beč, Graz.^°''
U prikazanim brojkama o stanju varaždinskih obrtnika, trgovaca i nekih
drugih zanimanja nalaze se djelatnosti što služe čovjeku i njegovu svakodnevnom
življenju. U njima se, uz nepoznati obujam - rečeno suvremenom terminologijom -
ponude i potražnje, ogledaju vrste, tendencije i načini trajnog podmirivanja ljudskih
potreba. Na poneka od navedenih kretanja dajemo posebne osvrte - vezano sa
staleškim udruživanjem.
Sa zaštićivanjem staleških interesa varaždinski zanatlije kasne za Evropom.
Dok se tamo - prema Planitzu - već u 12. vijeku formiraju cehovi, ovdje se tek
sredinom 15. stoljeća susreću bratovštine - udruženja na osnovi vjerskog karaktera.
^°^ Cehovi se u Varaždinu pojavljuju tokom 16. vijeka.
Najprije da nešto kažemo o izuzetnom zanimanju u prošlosti, o kategoriji ljudi
troimenog zvanja: kupalištar - brijač - kirurg. U stvari to su bili građanski liječnici -
obrtnici vezani uz održavanje ljudskog zdravlja. O njima Androić navodi sljedeće:
"Kad bismo prohstali varaždinske arhivske dokumente iz 15. i 16. stoljeća, često bismo
naišli na riječi "medici", "Arcztt", "balneator", "chirurgus", "medicinae doctor",
"barbitosares". Oni se očito odavna stopiše sa životom ovoga grada, a to nam
potvrđuje i postojanje posebnog "Statuta varaždinskih kirurga, brijača i kupalištara",
koji je i prvi i najstariji sačuvani nam statut varaždinskih zanatlija.^°^ To je bilo daleke
1557. godine, u vrijeme kada je Ivan Ungnad Varaždin opasao zidinama i grabištem za
obranu od Turaka.
Filić o njima navodi: "Možemo dakle s punim pravom predmijevati da su ti
"kirurzi" vršili liječničku službu, u dosta slučajeva i brijački zanat, dok su kupalištari
brinuli za higijenu".^°^ Za jednoga izuzetnog brijača - kirurga Filić kaže kako se na
jednom listu pergamenta sačuvala "diploma Franje Sveršića iz godine 1567. koju mu
je izdao Mihajlo Dyscler, kirurg u Požunu (danas Bratislava u Slovačkoj) kvalificiravši
ga ne samo za brijača nego i kao kirurga". Sveršić je bio rodom iz Križevaca. U
Varaždinu je stekao veliki ugled tako da je postao i gradskim sucem koju dužnost je
vršio tri godine - od 1595. do 1591.-°^
Sredinom 15. stoljeća utvrđeno je 10 kupalištara, potkraj 16. vijeka postojala
su tri, da bi ih 70-tih godina 18. stoljeća bilo 5. Dolaskom Generalata Vojne krajine u
Varaždin nekada uvaženo zvanje građanskih liječnika opada, što potvrđuju i prije
izneseni podaci o njihovu broju. Zamjenjuju ih vojni kirurzi i njihovi ljekarnici, a
Marija Terezija donosi naredbu da posao zdravstvenih radnika mogu vršiti samo oni
koji su završili univerzitet ili odgovaajuću školu.^°^

" ' Isto - str.67.

^•^Isto - str. 16.
^»5 M. Ilijanić i S. Kapustić: Isto, str. 177.
^°* Mirko Androić: "Varaždin u XVni. stoljeću...", str. 54,
^" Krešimir Filić" Od brijača do liječnika" - "Varaždinske Vijesti" 1959,, broj 687. str. 6.
"8 Isto.
^"^ Isto kao pod 1.

83
 I nakon prednje naredbe, pa i "odlaska" M. Terezije, u Varaždinu su i dalje
postojali barbiri - kirurzi, o čemu svjedoči sljedeći zanimljivi tijek životnog puta Tančak
Ivana. O njemu Lujo Pihler u "Varaždinskim Novostima" 1938 - br. 423., str. 3. i 4. pod
naslovom : "Purgerica i barbir" piše:
"Eto, ovako je reagirao barbir Tančak na tužbu svoje bivše Ijubavce
Franciske, tovarušice purgera Matije Novaka. Zanimljivo je kako on odlučno tvrdi da
joj ne duguje ni 1 krajcer, ar one peneze kaj je od nje dobil, on je zaslužil kad je nju
i druge vu hiži vračil. "Onaj pak višak novca što je primio, to mu je Gospoda
Novakica upravo silomice turala u ruke, kao i darove: piškote, torte, gibanice i kavu
iz kavane." Pored svega toga, barbir upravo otvoreno, kompromitirajući svoju bivšu
simpatiju, napose ističe kako je ona rano i u kasno doba k njemu dolazila. "A kad mu
je dojadilo, on sluša navuk jednog poglavitog gospona koji mu savjetuje da se oženi
i, tako odjednom prekine veze zabranjene ljubavi. On mora da to učini već i zato da
ne bi u slučaju nenadane smrti njezinog nemorutnog Gospona (umro 1802) pala na nj,
kao na kirurga, kakva sumnja, koja bi ga lako dovela pod udar kriminalnog procesa."
Prema izjavi gradskog suca Grgura Alio 12. ožujka 1800. god. dugovanje
Tančaka Franciski Držanić, supruzi Matije Novaka, riješeno je posredovanjem
ovlaštenog odvjetnika Augustina Barlabaša.
Za nas je ovdje od interesa Tančakov životni put kako ga opisuje autor
ovoga članka. Ivan Nepomuk Tančak, gradski kirurg potiče iz samoborskog kotara, i
to iz mjesta Rude, gdje mu je otac bio zaposlen u tamošnjem bakrenom rudniku.
Osnovnu je školu svršio u Samoboru, a domala iza toga pošao je u Jastrebarsko
(Jaska) tamošnjem kirurgu nekomu Boltehauzeru kod kojeg je izučio barbirsku
(kiruršku) vještinu. Kod odlaska iz Jastrebarskog prodao mu je Bolthauzer potrebno
barbirsno oruđe za puštanje krvi za 4. for. 30 groša. Iza očeve smrti baštinio je
njegovo barbirsko oruđe vrijedno 16 for. i 30 groša. Snadbdjeven barbiskim znanjem
i potrebnim alatom, ostavio je Ivan Tančak svoje rodno mjesto i došao u Varaždin,
gdje je položio ispit iz kirurgije i primaljstva. Godine 1798. postao je varaždinskim
građaninom. Iz varoških anala onoga doba doznajemo da se Tančak ovdje mnogo
zaduživao. Njegovi vjerovnici bili su : Jakob Jelišević, Matija Vlašić, Mihalj
Poštuvančić i kapela sv. Fabijana i Sebastijana. Godine 1801. obratiše se ovi
vjerovnici na Graski magistrat s molbom da prisili Tančaka i na isplaćivanje dugova.
Da se oni što prije namire, umolio je Gradski magistrat Ignacija Langa od
Kansstadta, poglavara upravitelja bakrenog rudnika u Rudama, da izvjesti da li Ivan
Tančak, kirurg, ima tamo kakav posjed. Pismom od 15. rujna 1801. Lang je odgovorio
daje kirurgov otac, Georg, radio u rudniku i kao penzioner umro 18. travnja 1796. te
ostavio imetak vrijedan 384 forinta i 25 groša.
Pored dopisa, položio je Lang i kopiju inventara preminulog Georgija
Tančaka zajedno s računima aktive i pasive, iz kojih se podataka razabire da je pasiva
iznašala 92. for i 1 krajcar. Kako je Ivan Tančak imao još dva starija brata, to je njega
zapala samo jedna trećina, naime, 97 fomiti, 28 groša i 1 krajca. Ali sada dolazi ono
što se zacijelo nije svidjelo Gradskom magistratu, a još manje vjerovnicima, a to je
činjenica da kirurg Ivan nije dobio ni ovu trećinu dijela, koja je njega zapadala, jer je
njegov stariji brat Juraj računima dokazao da je on za Ivanovo školovanje, hranu,
odijela; zatim za potreban barbirski alat, krsni list itd već ranije potrošio upravo toliko
koliko iznaša trećina njemu pripadajuće ostavštine.

84
 Posljednje što se znade o Tančaku iz starih varoških anala je vijest da je on
bio god. 1802. dodijeljen k vojsci u svojstvu vojnog kirurga. Kao takav polazio je s
vojskom na bojišta protiv Napoleona. Bit će da je pao u kojem okršaju ili je umro od
kakve bolesti. Na to nas upućuje jedno mjesto u protokolu zapisnika sjednica
Gradskog magistrata godišta 1802. gdje se spominje ime Terezije, udove Tančak. Ako
je tako, 0 čemu nema sumnje, onda je svakako značajna činjenica da je barbir Tančak
umro iste godine kad i stari purger Matija Novak, tovaruš Franciske Držanić.
Nakon već spomenutoga varaždinskog ceha kupalištara-brijača-kirurga (iz
1557.) i drugi zanatlije u duhu onoga wemena prilaze zaštićivanju staleških interesa
donašanjem odgovarajućih pravila. Iste godine kada je donesen statut kupalištara
(prema Androiću) prepisana su za Varaždince zajednička pravila zagrebačkog ceha
krznara, sedlara, uzdara, remenara, štitara, škrinjara (stolara) i kopljara.^'° Sljedeća
pravila donose tkalci 1561. god. a potom ceh krojača 1569., mesara 1589., zlatara 1613.,
kovača i kolara 1625, klobučara 1655. i pekara 1697.^"
Važdinski su mesari svojim brojem treća (sve do početka 19. st. više je
nabrojeno jedino krojača i postolara- čizmara) cehovska grupacija obrtnika, dok su po
snazi i ugledu bili možda na vodećem mjestu. Na takvu pomisao upućuju neke
indicije, kao stoje npr. bilo postojanje njihove Mesarske (Mesničke) ulice još u 15.
stoljeću ^'^, te poneke zabilješke o tome cehu i njegovim članovima kao uglednim
građanima, što se i danas spominje.^'' Tako se često ističe da je još u vrijeme rijetke
pismenosti krajem 16. stoljeća mesar Mirko Riđanec kao gradski sudac lijepim
rukopisom osobno pisao zapisnike mesarskog ceha i magistrata.-''' Filić još
konkretnije navodi kako je usčuvana velika zapisnička knjiga mesarskog ceha
započeta 1589. i vođena do ljeta 1708. u varaždinskoj kajkavištini. Od 1589. do 1600.
god. pisao ju je "upravo kaligrafski mesarski majstor Emerik (Mirko) Riđanec, koji je...
dva puta bio i gradskim sucem.»^'^

Zanatstvo (i trgovina) 70-tih godina 18. stoljeća

U svrhu uvida u nastavak promjena što su se zbivale u životu varaždinskog

pučanstva poslužit ćemo se daljnjim podacima o stanju i kretanju nosilaca u
djelatnostima obrta i trgovine. Evo nađenoga za redom trećeg pregleda broja i vrste
zanatlija (i trgovaca), što odražava stanje u 70-tiin godinama 18. vijeka.^'^
Naslijeđeni stari zanati: mesari 18, kovači 10, postolari 22, čizmari 24. krojači 32,
kupalištari, brijači, kirurzi 5, tkalci 16, zlatari 1, staklari 2, kolari 2, tesari 2, stolari 7,
pojasari 1, krznari 5, kositrari 1, bravari 5, sitari 1, lončari 2, remenari 4, bačvari 5,

^^° M. Androić: "Varaždin u XVni. stoljeću....", str 33.

2" Isto, str. 67.
^'^ M. Ilijanić i S. Kapustić: Isto, str. 173.
^'^ Vidi: Krešimir Filić: "Varaždinski mesarski ceh", Varaždin 1968.
^'^ M. Ilijanić i S. Kapustić: Isto, str. 177.
^'' Krešimir Filić "Gozbe i čašćenje varaždinskih mesara" - "Zagorski kalendar" 1964., str 128
- 132.
^'' Izvor: HAV, AGV; spis 220/1783.

85
mlinari 9-'\ klobučari 4, sedlari 2, brijači 2, tokari 2, gumbari 18, kožari 1, iglari 1. U
sljedećem pregledu 1801. ne pojavljuju se više: kupalištar - brijač - kirurg i brijač.
Novi zanati: dimnjačar 1, zvonoljevač 1, kavanar 1, voštari 2, rukavičari 2,
knjigovežci 1, blazinar 1, kotlar 1, čohari 10, urari 2, klanfar 1, klesari 2, zidari 2,
graditelj orgulja 1, češljari 2, ljekarnici 2, slikari 2, pekari 6, mrežari 2, brusač 1, tokar
(za puške) 1, stolčar 1, bojenje svile 1, sapunari 2, kipara 2, teracar 1, prerada duhana
7, tapetar 1, opekar 1, bojadisar 1.
Uz ove u Varaždinu je kao trajna djelatnost zabilježeno još: 13 trgovaca, 2
kuhara, 3 ribara, 1 piljar, 1 vrtlar.
Iznesene podatke o strukama i broju obrtnika unijeli smo u sačinjeni
"Pregled" (str. 161), gdje se našlo 57 različitih vrsta sa 265 nosilaca zanatskih
djelatnosti.
Ako izostavimo brojke zanatlija, sam omjer struka - 27 starih, prema 30 novih
obrta što su nastali za proteklih oko stotinu i pedeset godina - održava galopirajući
tempo novog doba.
Među spomenutim zanatima nalaze se i neki rijetki koji se mogu svrstati u
primijenjenu umjetnost, a radili su za šira područja, kao: zvonoljevač, graditelj orgulja,
kipari, i još neki. Od navedenih novih obrta polovinu (kavanar, voštar, blazinar, čohar,
klanfar, zidar, ljekarnik, slikar, mrežar, tokar za puške, stolčar, bojanje svile, kipar,
teracar i opekar) ne nalazimo u ovom pregledu 1801. godine^'^. Dio ih se pojavljuje
pod drugim nazivima, a poneki nisu popisani. Da su neke od izostalih djelatnosti
postojale, govori i sljedeći Andrićev navod pri opisu varaždinske privrede u drugoj
polovini 18. stoljeća: "Ciglana i vapnara grada Varaždina bile su radionice najzivotmje

^'^ Među nabrojenim zanatlijama posebno mjesto pripada mlinarima. U razdoblju 1454/1469
bilo ih je 9. u sljedećem pregledu 1587-1602. pronađeno je 12 mlinara; sada ponovo 9, da bi
za oko 30 godina kasnije u 1801. bilo iskazano 15. U "Varaždinskim Novostima" 1933. br.
195, str 6. - u prikazu Varaždina od 1766. do 1776., o mlinarima piše: "Sve brašno, u koliko
ga nijesu doma samljeli na žrvnjima, dobivali su Varaždinci iz vodenica na Dravi (mola
dravana). Mhnari bijahu ugledan varaždinski ceh. Čudno je, da i lica drugih zvanja kupuju
mlinove. Dade se razumjeti, kako jezuiti imaju svoj mlin, jer je njihov vlastiti potrošak bio
velik. Ali god. 1770. prodaje mesar Pintarić kirurgu Antunu Grueberu, koji usto bijaše i uzor
pčelar (artis apriariae magister), mlin na Dravi za 655 fl. Za tu je svotu onda mogao dobiti u
našim predgrađima barem tri kuće. Siromašniji mogao je kupiti i polovicu mlina (media mola)
kao što Juraj Kamerlin god 1766. za 160 fl."
^'* Tokom obrade naišli smo i na podatke broja obrtnika između navedena dva popisa. Lujo
Pihler objavio je u "Varaždinskim Novostima" 1938. - br. 425., str 3. brojčane navode
statistike "žitelja varaždinske varoši koja bijaše provedena g. 1780. prema naređenju bečke
dvorske kancelarije". Prema tim podacima varoš Varaždin je tada imala 3989 stanovnika i 303
majstora obrtnika. Zajedno s pojoćnicima (287) i naučnicima (168) zaposleni u zanatstvu činili
su 19 % ukupnog broja žitelja.
Iako se navedeni podatak od svega 303 obrtnika uklapa u trend rasta zanantstva (1770-
tih godina 256; 1801. - 441), izostavili smo ih iz naše obrade poradi dokazanih manjkavosti
obuhvata. Prema Pihleru ostale su neispunjene rubrike; "košarača, čavlara, kovača, kefara,
tipografa, slastičaa, gumbara i turpijara - iako se predmijeva da je i takvih obrtnika bilo u
Varaždinu 1780. ". Nepotpunost obuhvata: " dokazuje i jedan pasus iz sjednice Varoškog
magistrata godišta 1781. iz kojeg se razabire da se prigodom popisivanja nije građanstvo
odazvalo i ponijelo onako, kako se to od njega tražilo; uslijed čega je od višeg mjesta stiglo
naređenje da se ponovnim popisom mora provesti korektura". Podaci o korekturi - navodi
Pihler - nisu nađeni. A kasnije će se pokazati da ni podaci o broju stanovnika ne odgovoraju.

86
vezane za potrebe građavinske djelatnosti općine i samih građana. Što je više
prevladavala zidana gradnja kuća nad onom nekadašnjom drvenom, te su radionice
sve više dolazile u prvi plan. A treba reći da je upravo 18. stoljeće ono koje je uvelo
"domus murata" ne samo voljom vlasnika kuća već i silom građevinskih propisa, a
izbacilo iz grada stare "domus hgnea" koje su bile uzrokom velikih i čestih požara".-'^
Razmotrimo neke pojave nastalih promjena u zanatstvu Varaždina između
prethodna dva iskaza: stanja krajem šesnaestih i onoga u sedamdesetim godinama 18.
vijeka; uz napomenu da je to još uvijek doba klasičnog feudalizma. To je era vezanog
seljaka (kmeta) uz zemlju, od kog se odnosa ovaj sve više oslobađa i posudbom
novca (nezasitnoj) gospodi - plemićima, svojim feudalnim gospodarima, koji u
nemogućnosti da isti vrate, oslobađaju svoje kmetove od feudalnih nameta. To je
doba u kom Hrvatski sabor zabranjuje da se djecu kmetova - obučene zanatlije smatra
podložnicima, što posebno vrijedi za obrtnički Varaždin. Jednako je to i razdoblje
oslobađanja naroda od more turske opasnosti i posebnog rasterećenja ljudstvom
utvrđenog grada.
U danom "Pregledu" (str. 161.) vidi se ponajprije težnja društva za
unapređivanjem materijalne strane življenja. Potvrdu ovome vidimo u množenju
obrtničkih struka, u njihovu skoku od 33 na 57 - povećanje za 73 %. Nasuprot prije
utvrđenoj stagnatnosti čovjekova življenja u prethodnoj eri (od sredine 15. do kraja
16. vijeka) izraženoj u gotovo neizmjenjenoj strukturi zanatstva, ovo je doba početnih
koraka ljudskog nadiranja prema novome vremenu.
Daljnji kvalitet što ga nalazimo u ovom "Pregledu" jesu nastale promjene u
broju izvršilaca zanatskih djelatnosti, njihov količinski pad ( i uz ne malo dupliranje)
struka za oko 1/4, od 349 na 265 obrtnika. Kako su obrtnici sastavni dio pučanstva
Varaždina - istovremeno i snabdjevači naroda (ne samo grada) određenim proizvodima,
oni zasigurno stoje u korelaciji s brojnosti stanovništva. Zato brojčani pad
varaždinskih obrtnika upućuje i na opadanje ukupnog žiteljstva grada.
Uzrok ovoj pojavi nalazimo u jenjavanju turske opasnosti nakon pretrpjelog
poraza pod Bečom 1683. god. Nastupa era postepenog odlaska gradskog "viška",
svih onih koji su došli radi čuvanja glave, a sada krenuše obratnim smjerom; u
potragu za boljim kruhom u druge krajeve ili mjesta iz kojih su (oni ili njihovi pretci)
nekada stigli. Među svijetom koji napušta Varaždin nalaze se i brojni zanatlije u
potrazi za privlačnijim mjestom življena i rada.
Iskazana brojka opadanja ukupnog broja obrtnika za 249 radi ali na krupne
promjene u strukturi - pojavilo se više od polovine novih struka - ne pokazuje posve
siguran usporedni pokazatelj nastalih gibanja ukupnog zanatstva ( i stanovništva).
Dok brojačno opadanje starih obrta - njih 6 - ukazuje uglavnom na smanjivanje broja
nosilaca djelatnosti, dotle su novi zanati (nji 30 - ne moraju to biti svi- neki možda
prije nisu bili "pronađem") vjesnici progresa što ga nameće novo doba. Od ukupno
57 zahvaćenih struka 27 ih je (204 obrtnika) prešlo iz razdoblja krajem 16. vijeka, a 30
je (61 obrtnik) novih.
Pri smanjivanju pojedinih zanata također postoje osjetne razlike.
Simptomatičan je pokazatelj velik pad broja u djelatnostima vezanim neposredno uz
ljudski opstanak - što nameće pretpostavku o smanjenoj potražnji, odlasku ljudi iz

^" M. Androić: "Varaždin u XYIII. stoljeću...", str. 46.

87
grada kao dugoročnom procesu. Tako se više no prepolovio broj mesara (od 45 na 18)
i lončara (od 5 na 2). Smanjio se broj od 52 na 37 - pad za 35 % mlinari od 12 na 9
- pad za 25 %; potom klobučari za 43 %; brijači za 91 %; krznari za 80 % ; bravari za
64 %. Osjetan pad pokazuju i djelatnosti znatno vezane uz poljoprivredu: kovači za 67
%; kolari za 37 %; remenari za 56 % - što je moglo biti posljedica povratka ljudi iz
grada na selo. Opadanje broja sedlara za 37 % (dijelom i remenara) može se vezati uz
moguće smanjivanje vojnika nakon prelaska sjedišta generalata Vojne krajine u
Koprivnicu 1737.
Sve ovo uzimamo kao indikaciju procesa kretanja stanovništva, dok za
njegovu ukupno brojčano stanje postoji više (različitih ) podataka - o čemu na
drugom mjestu.
Već spominjano opadanje broja trgovaca nije pokazatelj značenja ove
privredne djelatnosti. Naprotiv, za udruženje trgovaca zna se da su bili najbogatija
cehovska organizacija. Androić čak smatra da u privredi Varaždina 18. stoljeća
trgovina ima kapital i prinos, vjerojatno veći no što je kapital svih mnogobrojnih
obrtnika zajedno. ^^°
Po svim indicijama u vremenu ovog proučavanja stanovništvo je
podmirivalo svoje potrebe nabavom nužnih roba kod samih proizvođača - obrtnika, a
trgovci su prodavali uglavnom artikle nabavljene sa strane - u prvom redu tekstil. Što
se više zalazilo u razdoblje baroka, život se raspojasavao, a za tjeranje luksuza tražila
se i odgovarajuća roba, većinom stranog porijekla. Takvo stanje pogodovalo je
malobrojnim trgovcima koji su se obogatili i zatvorili u svoj ceh, ne dozvoljavajući
pristup novim članovima. To se jasno razabire iz njihova pisma upućenog 1783. god
magistratu grada Varaždina da se ne odobri vođenje trgovine Sajkoviću jer "samo
veoma bogati ljudi mogu ući u njihov stalež", iznoseći uz to: "prirodno je da ih ne
bude više nego što se međusobno mogu podnijeti".^-'
Novo doba i tu čini svoje. Trgovine ne trpi stega, njom se bave ljudi i van
udruženja - ceha, kako u samome gradu tako i putujući trgovci. U tome je razlog da
je broj trgovaca u stvari bio mnogo veći od onih koji su bili udruženi u cehu.
Smatramo da će biti zanimljivo navesti nešto u vezi s dolaskom Židova u
Varaždin gdje su se oni počeli pojavljivati 1689. godine. Međutim 14. travnja iste
godine Hr\^atski sabor ozbiljno opominje Varošku općinu da im ne dozvoli
nastanjivanje na području grada."^
Izgleda da se tako postupilo jer se za idućih oko 20 godina oni ne spominju.
Prema upisanoj izjavi u "prothocollum fassionum" ( u HAV-u Varaždin):
"Dne 3. prosinca 1713. dovede J. Gallyuff pred gradskog načelnika Zepca dva Židova
iz Rohonca, Mihaela Isaaca i Jakova Moyzesa, koji ga zamole za dozvolu da smiju
dolaziti sa svojom robom u Varaždin, i to na četiri velika godišnja sajma. Načelnik im
to dozvoli. Oni se smiju ovdje zadržavati po tri dana pred tim sajmovima i iza njih, ali
za to vrijeme moraju godišnje plaćati po 20 forinti. Ne plate li, a dođu ipak simo, to
im Magistrat može zaplijeniti robu, prodati je i namiriti gornju svotu. Ako oni žele u
Varaždinu kupiti zlata ih srebra, to moraju prije kupnje iz izvjesnih razloga zamoliti

"° M. Androić: "Varaždin u XVIII. stoljeću..." str. 37

^^' M. Androić: "Varaždin u XVIII. stoljeću"., str. 40.
"^ L. Pihler: "Iz starog Varaždina" - "Varaždinske Novosti" 1938, br 425, str. 5.

88
dozvolu Magistrata; kupe li štogod bez nje, robu će im zaplijeniti radi krijumčarenja i
to unašaju u prethocollum fassionum".^"
Židovima je "Josipovim tzv. tolerantnim patentom od 21. prosinca 1781..."
dozvoljeno nastanjivanje u Varaždinu, i to samo u varoši, dok je dozvola za nastambu
u Tvrđi uslijedila tek 1794--^ Nakon tog patenta oni se počimaju doseljavati (1785. ih
je bilo već 13 obitelji), ali su oporezovani posebnom tzv. taksom tolerancije. O tome
je sačinjavan poseban iskaz gdje se uz ime i broj djece unašala i visina takse što se
morala uplaćivati. Evo jednog takva sačuvanog iskaza u Gradskom arhivu.^"
Exhebens quantum Judaei in L. R. Citte Varasdinensis commorantibus Taxae
Tolerantionalis in concreto recenter Amio 1799.-1800. ad repartitum fiierint.

1. Josephus Salomon Hirschl 5 djece 8 for. 52Egr.

2. Moises Jacobson 5 djece 8 for. 7"gr.
3. Josephus graff - 2 for. 22Egr.
4. Jacobus Czaiszler 5 djece 3 for. 56Egr.
5. Abraham Dober Chlovek - 2 for. 15 gr.
6. David Schwentzwald 1 djece 2 for. 26 " gr.
7. Isac Löbl 2 djece 2 for. 37 ". gr.
8. Joannes Nenfeldt 2 djece 2 for. 33 " gr.
9. David Choinek 1 djece 2 for. 26 " gr.
10. Elias Hirschl - 2 for. 15 gr.
11. Moises Löbl-Steiner 1 djece 2 for. 40 " gr.
12. Abraham Hirsclil 2 djece 2 for. 37 " gr.
13. Bernard Kolm - 2 for. 22Egr.
14. Marcus Jäger - 2 for. 22Egr.
15. Jacobus Kohn2 djece 2 for. 38 gr.
16. Mathias Löbl - 2 for. 30Egr.
17. Wolf Täntzer - 2 for. 37Egr.

Uz svojevrstan kuriozum, plaćanje takse kojom su otkupljivali pravo na

stanovanje, prednji iskaz pruža ujedno i podatke o imenima i brojnosti prvih
naseljenih Zidova u Varaždinu.

Stanje obrta 1801. godine

Četvrti iskaz varaždinskih zanatlija u kom se daje pregled sanja obrta 1801.
god. pronašli smo u dva izvora: u Ebnerovoj knjizi - "Historisch statistisch
topografische Beschreibung de königl. Freystadt Varaždin", str. 201. i u "Povijesti
grada Varaždina" od dr. Rudolfa Horvata - rukopis u M.G. Varaždina str. 406. Od
ukupno navedenih 65 struka sa 451 obrtnikom, radi usporedbe s prijašnjim pregledima

^" "Varaždin (od god 1766-1776) Kulturnohistorijske i mjestopisne bilješke" - "varaždinske

Novosti" 1933. br. 192., str. 6.
""^ L. Pihler: "Iz starog Varaždina" - Var. Novosti", br. 425, str. 5.
^" Isto

89
izdvojili smo 3 zanimanja s 10 nosilaca djelatnosti ( 2 trgovca, 4 ribara i 4 oružara)
nakon čega evo tog stanja: mesari 12, kobasičari 2, kovači 9, postolara hrv. 61,
postolara njem 13, čizmara 65, kabaničara 38, krojača hrv. 28, krojača njem. 13, tkalaca
32, zlatara 2, staklara 3, kolara 7, tesara 2, graditelja 2, stolara 12, pojasara 2, krznara
13, kositrara 1, bravara 5, sitara 1, lončara 3, remenara 8, bačvara 7, puškara 2, izrada
ukr. vrpci 1, mlinara 15, klobučara 9, sedlara 4, tokara 3, gumbara 9, kožara 4, iglara 2,
dimnjačar 1, zvonoljevač 1, rukavičara 2, knjigovešca 2, kotlara 2, urara 2, klesar 1,
graditelj orgulja 1, češljara 2, pekara 9, brusar 1, sapunar 3, prerada duhana 2, tapetar
1, bojadisar 1, licitara 3, pivara 2, Učilaca 2, stakloresca 2, nožara i oružara 2, četkar 1,
krovopokrivač 1, piljačar - turpijar 1, pipar 1, limar 1, čarapar 1, škrobar 1, suknar 1,
slastičar 1.
Prednje podatke unijeli smo u "Pregled" kao četvrto za redom stanje
varaždinskog obrta. Radi boljeg uklapanja u prethodne nazive podveli smo u tome
dobu pojavljene vrste: hrvatski postolar, njemački postolar i čizmar pod "postolar", te
jednako hrv. krojač pod "krojač". Tako iznesem podaci Pregleda za 1801.. g. iskazuju
ukupno 59. struka s 441 zanatlijom.
Dobiveno stanje početkom 19. stoljeća u kom, vjerujemo, ni tada nisu
obuhvaćeni svi obrtnici uspoređeno je s prilikama što su postojale pred tirdesetak
godina (oko 1770. god.) . U iznesenim podacima ogleda se ponajprije ubrzano
(narastanje i) podmirivanje novih ljudskih potreba. Pojavljuju se nove djelatnosti:
čarapar, četkar, kobasičar, kabaničar, krovopokrivač, licitar, ličilac, limar nožar i oružar,
piljačar - turpijar, pipar, pivar, slastičar, staklorezac, suknar i škrobar. Ovamo se mogu
ubrojiti i već navedeni čizmari, te podjela postolara i krojača na hrvatske i njemačke.
Da bi nam pojava novih struka pružila što realiniji uvid u ostvareni napredak
što se zbio u promatranih tridesetak godina, navodimo još neke, u popisu 1801. god
sigurno izostavljene vrste varaždinskih zanata koje su se, prema L. Pihleru, nalazile u
popisu 1780. godi.^^* To su: ciglar, čavlar, kirurg, košarač, mošnjar, tipograf, užar,
vlasuljar. Sa već navedenima iz našega "četvrtog pregleda" novi zanati čine 29 struka,
ili oko polovine od ukupno 59 branši popisanih 1801. g. Uistinu brzi napredak
ljudskih djelatnosti promatran kroz prizmu razvitka zanatstva u ovome kratkom
vremenu."^
Drugi osebujan kvalitet što ga pruža varaždinsko zanatstvo u zahvaćenome
razdoblju vezan je uz brzi rast nosilaca, posebno vitalnih djelatnosti, u globalu,
uključivo novi zanati, broj obrtnika je narastao za 2/3 od stanja pred tri decenija;
povećan je od 265 u 1770 - toj godini na 441 majstora početkom 19. vijeka. Ovaj
visoki rast - 276 zanatlija bio bi još veći da iz popisa nisu izostali obrtnici čije se
postojanje može pretpostaviti ako ga usporedimo s popisom 1780. god. Povećanje

"* Lujo Pihler: "Iz starog Varaždina" - "Varaždinske Novosti" 1938. br. 423 . str. 3. Ovaj smo
popis izostavili poradi naglašenih njegovih manjkavosti.
^" Brzom razvoju varaždinskog zanatstva kao i općem napretku u ovome vremenu zasigurno
je pidonio i Patent Josipa U. iz 1785. god o ukidanju kmetstva. Time je "zauvijek izbrisano
ime kmet, on se mogao slobodno seliti i ženiti bez privole vlastelina, učiti zanat, polaziti
školu, birati zvanja i slobodno raspolagati svojom pokretnom imovinom, ...ali (on) ipak ne
učini bivšega kmeta vlasnikom zemlje". Prema: Ferdo Šišić - "Pregled povijesti hrvatskog
naroda"; Zagreb 1962., str 337. Prednje se može smatrati početnim generatorom budućeg
društveno-ekonomskog napretka.

90
broja majstora - uz nove zanate - najviše se zbilo u djelatnostima vezanim uz ljudski
opstanak. Tako su narasli:
- postolari od 22 na 74 (indeks 336)
- čizmari od 24 na 65 (indeks 271)
- krojači (i kabaničari) od 32 na 79 (indeks 247)
- klobučari od 4 na 9 (indeks 225)
- tkalci od 16 na 32 (indeks 200).
Objašnjenje ovome nalazimo u povećanju broja ukupnog stanovništva
(potrošača) kao i brzom narastanju ljudskih potreba. A pad broja mesara (započet još
krajem 16. st.) kao djelatnost vezanu neposedno uz ljudski opstanak nismo u stanju
posve objasniti.
Koliko li je na ovaj rast obrtnika utjecalo povećanje same potrošnje kao
zakonitost vremena (danas bismo to nazvali porastom životnog standarda, o čemu u
ono doba teško da bi se moglo govoriti); koliko otpada na stanovnike van gradskih
područja (okolnih sela i šire), a koliko je upliv nesumnjivog porasta žitelja Varaždina,
to nije moguće ustanoviti. No, da je isto pretežnim dijelom posljedica uvećanja broja
gradskih potrošača, većeg broja usta Varaždina, u to ne treba sumnjati.
Slijedom prednjega odraženi napredak hoda varaždinskog pučanstva, kako
ga podupire kretanje nosilaca zanatskih djelatnosti u odnosu na prethodno razdoblje,
za nas je od fundamentalna značenja pri iznalaženju brojnog stanja žitelja. Zapravo
potreba ustanovljavanja obujama stanovništva usmjerila nas je (kako je već
navedeno) na podrobnije izučavanje zanatstva o kom smo pronašli određene
pokazatelje, da bi nam njihovo gibanje poslužilo (na drugome mjestu) kao svojevrstan
vodič pri utvrđivanju brojnosti žitelja gada. Tako smo uz potragu za indikatorima o
kretanju stanovištva obradili i historijske prosjeke kretanja varaždinskog obrta kao
najzanimljivije djelatnosti za koju postoje podaci još od davnih dana.

i1
 Pregled kretanja varaždinskog zanatstva
Red. Naziv 1 2 3 4") Red. Naziv 1 2 3 4X)
br. br.
1. Bačvari 1 - 5 7 47. Mesari 19 45 18 12
2. Blazinar - - 1 - 48. Mlinari 9 12 9 15
3. Bojadisar - - 1 1 49. Mrežari - - 2 -
4. Bojenje svile - - 1 - 50. Nožari - - - 2
5. Bravari 2 14 5 5 51. Opekar - - 1 -
6. Brijači - 23 2 - 52. Oružar 2 - - -
7. Brusač - - 1 1 53. Pastir - 1 - -
8. Cestari - 5 - - 54. Pekari - - 6 9
9. Carapar - - - 1 55. Piljačar- - - - 1
turpijar
10. Češljari - - 2 2 56. Pipar - - - 1
11. Četkar - - - 1 57. Pivari - - - 2
12. Čohari - - 10 - 58. Pojasari 3 - 1 2
13. Dimnjačar - - 1 1 59. Politori - 4 - -
14. Graditelji 3 - - 2 60. Postolari i 15 50 46 139
čizm.
15. Graditelj - - 1 1 61. Prerada - - 7 2
orgulja duhana
16. Gumbari - 2 18 9 62. Puškari 1 - - 2
17. Iglari - 1 1 2 63. Remenari 1 9 4 8
18. Izrada luk. i 4 - - - 64. Rukavi čari - - 2 2
strij.
19. Izrada vrpci 1 - - 1 65. Sapunari - - 2 3
21. Kipari - - 2 - 67. Sitari 2 1 1 1
22. Klanfar - - 1 - 68. Slastičar - - - 1
23. Klesari - - 2 1 69. Slikari - - 2 -
24. Klobučari - 7 4 9 70. Solari 5 - - -
25. Knjigoveže - - 1 2 71. Srebmari - 2 - -
26. Kobasicari - - - 2 72. Staklari 3 2 2 3
27. Kolari 3 3 2 7 73. Stakloresci - - - 2
28. Kopčari - 4 - - 74. Stolari 3 2 7 12
29. Kopljar 1 - - - 75. Stol čar - - 1 -
30. Kositrari 2 1 1 1 76. Suknar - - - 1
31. Kotlari - - 1 2 77. Skrobar - - - 1
32. Kovači 20 30 10 9 78. Tapetar - - 1 1
33. Kožari 3 5 1 4 79. Tesari 3 6 2 2
(učinjači k.)
34. Krojači 12 52 32 41 80. Teracar - - 1 -
35. Krojači - - - 38 81. Tkalci 8 15 16 32
kabaničari
36. Krojačica 1 - - - 82. Tokari - 1 2 3
37. Krovopokri­ - - - 1 83. Tokar za - - 1 -
vač puške
38. Krvnik 2 - - - 84. Trubač - 1 - -
39. Krznari 3 25 5 13 85. Urari - - 2 2

92
 Red. Naziv 1 2 3 4X) Naziv 2 3 4X)
Red. 1
br. br.

40. Kupališt.- 10 3 5 86. Uzdari 5

brij.-
kir.
41. Licitari - - - 3 87. Vo stari - - 2 -
42. Ličilac - - - 2 88. Zdenčar 1 - - -
43. Limar - - - 1 89. Zidari - - 2 -
44. Lončari 1 5 2 3 90. Zlatari 4 8 1 2
45. Lular - 1 - - 91. Zvonoljevač - - 1 1
46. Ljekarnici - - 2 -

x) Stanje zanatstva : I- sredina 15. st.; 2- krajem 16. vijeka; 3 - u 70-tim god. 18. st.; 4 - 1801.
god.
Evo nekih opservacija o tome iz današnje perspektive. Iskazani navodi za 441
obrtnika 1801. po zanatskim branšama kada ih se grupira po temeljnim strukama
pokazuju sljedeće stanje:
Struka: Zanatlije
br^ %
Kožari 168 38,0
Tekstilci 138 31,3
Prehrambena 45 10,2
Drvodjelci 32 7,3
Metalci 28 6,3
Keramičari 8 1,8
Građevinari 7 1,7
Razno 15 3.4
U prednjim gotovo dva stoljeća starim podacima (za koje smo inače utvrdili
da su dosta manjkavi) nije teško nazreti nukleus nastanka današnje industrije
Varaždina.
Razvojni put kojim se od nekadašnjih obrtničkih radnji došlo do moćne
suvremene varaždinske industrije bio je dug i mukotrpan. Iako nam nije svrha
izučavanje varaždinskog gospodastva u cijelosti, navodimo neke početke prelaska
obrtničkih radnji u manufakture.
Kao prva manfaktura u Varaždinu navodi se izrada burmuta (duhana
"šnofanca") što ju je osnovao Josip Liković 1774. g.^-^ Sljedeća je odmotavaona
svile s početkom rada oko 1787. g.--^
Četrdeset godina nakon toga dolazi manufaktura cikorije Kala Gerdesa iz
Liibecka, osnovana 1827.god."° Godine 1828. Franjo Brunner iz Maribora osniva
manufakturu glede olovnog oksida, što se upotrebljavala kao dodatak za izradu

^^* Izvor: Miroslav Despot: "O privredi grada Varaždina u prvoj polovini XIX. stoljeća"
zbornik bistrojskog instituta JAZU; Zagreb 1963., str. 123.
" ' Isto, str. 111.
"° Isto, str. 121

93
glazure na zemljanom sudu."' Dvadesetak godina potom 1846. god. proradila je
suknara Nikole Tomasija-^-. Godine 1847. zabilježeno je da prvi strojevi za predenje
vune u Hrvtaskoj rade u Varaždinu.^" U Varaždinu je 1860. god. osnovan paromlin (u
Zagrebu 1862., Nuštar, Osijek 1864.).^^"

Zaključci

Pri kraju danog pregleda kretanja varaždinskog zanatstva, za bolje

razumijevanje iznesene materije, nužan je i sljedeći dodatni komentar.
Većina navoda kojima smo izvršili praćenje razvitka obrta - ljudskih
djelatnosti za namirivanje tekućih - već uliodanih i novonastalih potreba građana, pa
i šire - jesu brojke do kojih se došlo različitim načinima. Tako su podaci o broju i vrsti
zanatlija sredinom 15. stoljeća i krajem 16. vijeka dobiveni istraživanjem i vađenjem iz
knjiga gradskih protokola o imovinsko - pravnim postupcima, uz napomene autora da
svi nisu morali biti ovdje upisani. Prema tome i ne posve točno, ali to su jedine
brojke do kojih se u to davno minulo vrijeme moglo doći.
Stanje obrta 70-tih godina 18. st., kao i navodi u početku 19. stoljeća
pokazuju podaci što nam ih ostaviše ljudi toga vremena, sakupljani vjerojatno pri
lokalnim popisima stanovništva (zanatlija) obilaskom na terenu od strane zaduženih
osoba.-^^ Zaostali popis 1780. zbog velikih nedostataka upućuje na to da su i podaci
naših dvaju popisa mnajkavi; koliko, to se ne može znati, ali očito izostajanje već
uhodanih zanata ( 1801. nisu popisani opekari, čohari, brijači i dr.) govori u prilog
iznesenoj tvrdnji. Pa ipak, navodi ovih popisa su prihvaćeni ( L. Ebner, R. Horvat, M.
Androić) i publicirani; njima se i mi služimo svjesni da drugi bolji do sada nisu
pronađeni.
Podaci varaždinskog zanatstva; kakvi, takvi (jer drugih nema), omogućili su
nam da uočimo snaženje zanatskih struka; uz izostajanje jednih i pojavu drugih novih
- u ukupnom broju od 31 na 59; kao i povećanja broja obrtnika od 148 na 441 u
zahvaćena tri i pol stoljeća, da utvrdimo veći napredak, no u svom dotadanjem
wemenu.
Drugo nepobitno značenje kretanja ukupnog broja varaždinskog zanatstva
(uz broj kuća) upućuje na trend kretanja njegova pučanstva; pristizanje novih žitelja
u grad ispred turske opasnosti, a kada ista minu, na ponovi odlazak svih
"privremenih".

" ' Isto, str, 118.

"^ Isto, str. 115.
" ' Rudolf Bićanić: "Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji 1750. - 1860., Zagreb 1951. ,
str. 213.
"^ Isto, str. 217.
^" Isto zaključujemo iz opisa priprema za (radi dokazanih velikih manjkavosti ovdje
izostavljeni) popis stanovništa 1780. Tada su - prema L. Pihleru - kao popisivači bili određeni
"za nutarnji varoš senator Josip Stefanec, za predgrađa Jakob Vrabec, kapetan i Matija
Gregurić, konzul, ... Ukupne brojeve stanovnika varoških ubilježili su spomenuti popisivaču
u posebne u tu svrhu iskaze". Na sličan način smatramo da se postupilo i pri sabiranju
podataka 1770. i 1801. godine.

94
 I kao treće, nagli skok broja zanatlija u zadnjih tridesetak godina 18. vijeka
(1770. - 1801.) - nakon formalnog dokinuća kmetstva od strane Josipa 11. 1785. izraz je
oživaljavanja ljudskih aktivnosti, te ujedno i rasta stanovništva grada.
Relativno velik skok, dok u biti skroman napredak imajući na umu da još
uvijek traje feudalni poredak (do 1848.), te da se grad nalazi opasan zidinama (do
18Ö8.)
Sačinjeni kontinuitet razvoja zanatstva do pred oko dva stoljeća, uz pokaznu
zaposlenost stanovništva uspoređenu sa sadašnjim stanjem, eklatantan je primjer
uspješnosti ulaganih napora žitelja ovoga grada na histrijskom putu progresa.

KRETANJE STANOVNIŠTVA - ETAPE

ISTRAŽIVANJA

u nastojanju za pronalaženjem brojsnosti žiteljstva Varaždina treba razmotriti

sve dostupne činioce o kojima ovisi njihovo kretanje. U tu svrhu valjalo je pronaći
«dohvatljive» činioce što potiču ili usporavaju hod generacija koje su gradile i
nastavale ovaj kraj u tijeku njegova razvoja od srednjega vijeka do naših dana;
pokušati utvrditi temeljna obilježja, oblik ponašanja i brojnost ljudskih jedinki vezano
uz djelatnost (obrt i trgovinu), i neke od uvjeta življenja ( broj kuća, česti požari);
istražiti raspoložive podatke što će nam pripomoći u sagledavanju vremenskog hoda
varaždinskog pučanstva.
U biti nije to ni malo lak ni jednostvan zadatak jer znamo drža\Tia statistika
prati kretanje stanovništva u rasponu od oko 150 godina. Od 1857. god na ovamo
obavljaju se službeni popisi žitelja u približno 10 - godišnjim rasponima, kod čega
znatnije poremećaje unosi II. svjetski rat. Razdoblje prije toga nužno je istražiti uz
proučavanje raznih dostupnih iz\'ora (povremeni lokalni popisi, kanonske vizitacije,
matične knjige) i prilika pod kojima je živjelo pučanstvo Varaždina.
Radi ostvarenja postavljenog zadatka potrebno je za starija razdoblja pribjeći
specifično načinu brojčanog utvrđivanja žitelja grada posrednim putem, metodama
procjene. U tu svrhu koristit ćemo se dostupnim podacima o broju kuća kao i
poznatim brojkama određenih osebujnih kategorija vraždinskog stanovništva,
prvenstveno obrtnika i trgovaca. Jednako tako treba imati u vidu i opće okolnosti
življenja, nasilja što ih vrše gospodari Tvrđe nad varošanima i privlačnost grada za
sigurnost glave u vremenima turske opasnosti.
Zato je nužno proteklo vrijeme u razvoju grada podijeliti u tri zasebne
vremenske etape jer nas zanimaju sličnosti obilježja tih etapa neovisno o dužini
njihova trajanja.
Od najranije poznatih dana do marijaterezijanskog doba čvršćih podataka o
broju žitelja Varaždina nema. Postoji tek nekoliko natuknica o mogućem stanju
pučanstva, više navoda o broju kuća, gradski protokoli iz kojih se daju izvući neki
podaci 0 vrsti i broju zanatlija i trgovaca, i podosta znanih događaja iz života o ovom
gradu; ponajviše od 16. stoljeća na ovamo. Preplitanjem nekih od spomenutih
činjenica pokušat ćemo odrediti moguće brojno stanje ljudi koji su u pojedinim
razdobljima tog vremena podizali i nastavali naselje Varaždin. Etapu od pndh

95
spomena grada pa do 70-tih godina 18. stoljeća označujemo kao staro doba.
Dostupnost podataka za utvrđivanje brojnosti ljudstva uvjetovala je daljnju podjelu
ove najstarije epohe u tri vremenska razdoblja (slično kako smo postupili pri razradi
zanatsva i trgovine); etapu do preloma 15-tog u 16.sto stoljeće; 16 vijek; i razdoblje
od početka 17. stoljeća do ere kad Varaždin posta glavnim gradom Hrvatske.
U vremenu od 70-tih godina 18. pa do polovine 19. vijeka proučavanje
stanovništva Varaždina olakšano je postojanjem niza (veoma različitih) podataka o
brojčanom stanju stanovništva, kao i mnogobrojnim informacijama s njim u vezi.
Pučanstvo grada prebrojava država, crkva i gradska uprava, svatko na svoj način i za
svoje potrebe. Marijaterezijanska uprava vođena financijskim razlozima sredinom 18.
stoljeća provodi prvo organizirano prebrojavanje stanovništva. Najraniji takav popis
u našim krajevima obavlja se 1754. godine (takozvani „terezijanski"); sljedeći je vršen
1785. - 87., nazivan jozefinski. Do 1850. bilo ih je još nekoliko.-^^ Podatke o brojnosti
žitelja nalazimo i u kanonskim vizitacijama te "Calendarium Zagrabiense" od 70-tih
godina 18. st. nadalje. U toku 70-tih i 80-tih godina pučanstvo Varaždina popisuje i
gradska uprava u više navrata.
Zajednička osobina svih navedenih popisa je njihova nekompletnost. Koliko
u prvoj etapi teškoća pričinja nepostojanje informacija o broju ljudi, sada je u „šumi"
brojeva teško utvrditi onaj pravi - što ćemo pokušati ovim radom. Iz zaostale arhivske
građe život stanoiTiika Varaždina u tom razdoblju prilično je proučen i poznat, i to
olakšava naša istraživanja. Ovu etapu nazivamo srednje razdoblje.
Treća posljednja etapa je vrijeme postojanja redovnih popisa stanovništva
od strane službene (državne) statistike, od 1857. na ovamo. U tom razdoblju obavljeno
je 145 popisa žitelja, među kojima se nalaze i brojke građana Varaždina. To doba,
nazivamo ga novo vrijeme sagledavanja kretanja varaždinskog pučanstva, ne
predstavlja posebnih teškoća zbog postojanja i dostupnosti veličina o brojnosti
stanovništva.-"

"* Prema: Vladimir Stipetić: "Istraživanje brojčanog razvoja stanovništva na području SR

Hrvatske i zadaci historijske demografije" - Zagreb, 1980. - sr. XI.
"^ Slično postupa i Z. Herkov pri istraživanju historijata "Organizacije uprave grada Varaždina
i njenih djelokruga od 15. do 18. stoljeća" ("Varaždinski zbornik" 1983. str. 219. - 232.)
Prošlost Varaždina on dijeli također u tri zaokružena razdoblja, samo nešto drugačijeg raspored
vremenskih etapa - prema zahtjevima materijala što je obrađuje. Prvo razdoblje kod Herkova
počima s proglašenjem Varaždina kraljevskim slobodnim gradom polovinom 13. stoljeća;
obilježavaju ga izvorna prava, sloboštine dobivene kraljevskim poveljama. Sljedeća etapa
nastupa prelaskom Tvrđe u ruke grofova Celjskih 1397. god. od kada vlasnici Castruma
neprestano krše, a građani Varaždina se otimaju i bore za dobivena prava. Treće razdoblje
počima 1750. god. dobivanjem novog statuta grada kog prethodno potvrđuje Marija Terezija.

96
 STARO DOBA - DO 70-TIH GODINA 18.
STOLJEĆA

Vrijeme do prijeloma 15. u 16. stoljeće (u 11. vijeku 400-500

žitelja)

Pri istraživanjima od nečega treba krenuti, „ulivatiti" se za određenu čvrstu

točku. Radi li se o dalekoj prošlosti, to je posebno osjetljiv posao. Kada nedostaju
vlastita hvatišta, u cilju dolaženja do podatka kome smjeramo (do broja ukupnog
stanovništva) nužno je pribjeći metodi procjene. U sličnu našemu primjeru treba
posegnuti za već priznatim navodima jednakih ili približnih slučajeva. Radi li se o
naseobinama s nekoliko stotina duša - unatrag stotina, pa i hiljadu godina, smatramo
da nije od nekog značenja postoji li razlika od koje desetine osoba.
Kako je postojanje župskog grada - varaždinske Tvrđe dokazano još za prvih
Arpadovića, tj. i prije 1102. god."% prema običajima onoga vremena uz istu se da
pretpostaviti i naselje obrtnika, trgovaca i kmetova u vidu srednjovjekovnog "vika"-^^
za koji Planitz navodi da je ( u 11. st.) moglo imati najviše 400- 500 stanovnika-'*".
Neka u tadašnjem Garesdinu-'" bude stotinu, pa i više žitelja iznad ili ispod gornje
brojke, pogledom na okolnosti i vremensku distancu smatramo da bi nam iznesena
brojka trebala poslužiti (možda presmiono, ali ipak od toga krećemo) za polaznu
osnovicu uočavanje brojnog stanja njegova pučanstva. Budući da nije moguće
dokazati, ali ni osporiti, pretpostavimo da bi to mogao biti prvi i najstariji podatak o
brojnosti stanovništva Varaždina.
Doseljavanjem novog pučanst\'a u Varaždin u 12. stoljeću utvrđeno je da se
u njemu nalazilo sjedište župana te da je bilo crkveno i feudalno središte.-^- Iz tog
wemena datira i prvi poznati spomen imena Varaždin (listina Bele III. iz 1181. god.)
Koliko li je tada mogao imati žitelja, ne zna se. U 13. st. poznati su događaji vezani
uz podizanje Varaždina na razinu kraljevskog slobodnog grada (Povelja Andrije II. iz
1209.), uz njih vezuje se i osnutak crkvene župe, dok je župna crkva sv. Nikole

"^ Prema navodu slavonskog bana Stjepana pri zaokruživanju (reambulaciji) njegova posjeda
1258. god. da se varaždinskoj Tvrdi vrate zemlje što su im otuđene "a tempore Colomani
regis". Izvor: T. Smičkiklas: Menumenta civitatis, Varasdin, I, Varaždin 1942., br 5. - Prema:
M. Ilijanić i S. Kapustić; isto str. 169.
^'' O tome Mira Ilijanić piše ( u Godišnjaku gradskog muzeja br. 5.) Varaždin 1975-. str 47.)
slijedeće: "Vicus - civilna trgovačka naseobina ranog srednjeg vijeka nastaje ... na starim
uhodanim prolaznim putevima uz plemićki castrum... Ta naselja zadržavaju rimski naziv vicus
ili villa. U početki na takvim mjestima putujući trgovci stvaraju tek svoje magazine robe da bi
se, kad potražnja postaje jača, i stalno naselili na tom mjestu. "Mercatus " (trgovina) uvjetuje
dakle da "hospites", odnosno "burgenses" (građani, stanovnici, gosti) stvaraju aktivne
aglomeracije i organiziraju postepeno komunalni život, a kada i nešto kasnije dobivaju i
privilegije, nastaje "civitas",
"° H.Planitz: Die deutsche Stadt im Mittelalter, Graz-Köln 1965. - Prema: M.Ilijanić i
S.Kapustić, isto, str. 171.
^*" Naziv u listini Bele III. iz 1181. godine.
^''^ Prema: M. Ilijanić i S. Kapustić: idem, str 171.

97
podignuta 1334. godine.-''^ O broju stanovnika Varaždina još nema podataka. U tome
vijeku on doživljava i tatarsku najezdu, ali nije sigurno utvrđeno s kakvim
posljedicama. Neovisno o tome da li je bio spaljen ili pošteđen (obranjen), privlačnost
njegova smještaja i postojanje utvrđenog Castruma privlači nove ljude - polagano, ali
naselje raste.
Brojčanim i gospodarskim jačanjem žiteljstvo "civitas" Varaždin u 14. st.
privlači ponovo vladarevu pažnju. Kralj Ljudevit 1357. god. stavlja ih pod svoje
okrilje. Iz tog doba znaju se imena nekih njegovih građana, najčešće vezana uz
promjenu vlasništva posjeda. Najkrupnija je svakako ona kad Sigismund 1397. god.
predaje varaždinsku Tvrđavu u posjed grofa Celjskih.

Filićevih 2500 stanovnika tijekom 15. i 16. st.

Prvi susret s podacima o brojnosti žiteljstva Varaždina je navod Krešimira

Filića da je grad u tijeku XV. XVI. vijeka u najboljem slučaju mogao imati oko 2500
stanovnika,-"'' što mi kao sredinu dobnog obuhvata uzimamo vrijeme na prijelomu
navedenih stoljeća. Ovaj Filićev podatak smo prihvatili (iako za isti ne daje izvor) kao
realno moguće stanje i zbog ocjene M. Ilijanić i S. Kapustića nakon izvršenih
prebrojavanja upisanih osoba u gradskim zapisima sredinom 15. stoljeća ( o čemu će
još biti govora) da je navedena brojka "bliža realnosti unatoč tome što je sasvim
aproksimativna ".-''^
Povećanje broja žitelja - prema stanju od 500 duša u U. st. - u 450 godina
za 2000 osoba, ili 444 stanovnika u stotinu godina (4,4 lica prosječno godišnje) govori
0 sporom, puževom koraku rasta Varaždina.
Dolazak do, za ovo istraživanje dragocjenog i prihvaćenog, navoda o
brojnom stanju žitelja Varaždina - pa bio on i približno točan - oko pola milenija
unazad treba iskoristiti kao temelj i polaznu osnovicu za uočavanje kretanja njegova
stanovništva do naših dana.
Za sljedeća više od dva i pol stoljeća, do 1770-tih godina nisu pronađeni
podaci o ukupnom brojnom stanju pučanstva ovoga grada. Postoje međutim neki
posredni načini da bi se došlo do željenog broja žitelja i kada o njima nemamo
stvarnih podataka. To su mogućnosti procjene posredstvom brojnog stanja ljudskih
stambenih jedinica - kuća ili zgrada - o čemu su nađene povremene zabilješke. Pojava
što je uočavamo u prošlosti jest da se mnogo ranije od utvrđivanja broja stanovnika
u pojedinim mjestima pratio broj kuća. Razlog tome je u činjenici što su na temelju
kuće (dima, fumusa, porte, selišta, gruntišta) kralj, velikaši, plemići i popovi određivali
i ubirali poreze i feudalna davanja.

^'*^ "Šematizam zagrebačke nadbiskupije, Zagreb 1966., str. 170. i 171. O tome još: Kukuljević
Sakcinski Ivan - "Varaždin, Kratki nacrt s gledišta historičkog" - Zagreb 1857. - "Neven" sv.
I. 1857.; fusnota na str. "Župna crkva sv. Nikole spominje se već god 1334. Prije 14. vijeka
bijaše u Varaždinu po svojoj prilici crkva sv. Vida, koju drže za najstariju crkvu u Varaždinu.
^'^ Krešimir Filić: "Varaždinski mesarski ceh" - Varaždin 1968., str. 19.
^'" M. Ilijanić i S. Kapustić: ibidem, str. 178. Navod "bliža" odnosi se na iznesenu kritiku
Androićeva podatka ( u izvoru: Obrtnici i obrt kroz varaždinsku prošlost, zanatski list, br.
372-373, kolovoza 1981., str. 25.) da je Varaždin u XV. stoljeću imao 200 - 250 stanovnika.

98
 čovjeku je da bi mogao opstati uz hranu, odjeću i obuću potreban i krov
nad glavom - dom, kuća u kojoj živi. Kao društveno biće on nastava kuću ili zgradu
najčešće kao krvna zajednica, obitelj - familija s brojnim članovima. U kući vrije kao
u košnici, samo mnogo laganije i sporije, zbog čega ne samo da postoje zgrade s
različitim brojem ukućana već se i broj njihovih stanara rađanjem, pridolaskom -
odlaskom i umiranjem trajno mijenja. Postoje kuće u kojima stanuju samci - mladići ili
djevojke dok ne stupe u brak, udovci ili udovice bez djece, zatim obitelj bez djece; s
jednim, dvoje , pa do desetero potomaka, i više. Uz oca, majku i njihov porod, u kući
se za života nalaze i njihovi roditelji, kao i ostala svojta, pa ponekad i služinčad. Tako
dolazimo do različitog broja duša koje obitavaju u jednoj zgradi.
U vrijeme ovoga promatranja može se uzeti da je kuća bila mjesto življenja
jedne obitelji, omotač, okvir još nedefiniranog broja čeljadi. Što se u mnogim
zgradama uz stan vlasnika nalazila i njegova zanatska radnja ili trgovina (riječ je
velikim dijelom o varaždinskom obrtničkom stanovništvu koje se usto bavi i
poljoprivredom) u biti ništa ne mijenja. Razmatranjem podataka o kretanju broja kuća
pratit ćemo i globalna kretanja stanovništva. Po utvrđivanju prosječnog broja članova
kuće, uz pretpostavku da je svaka kuća jedno domaćinstvo, kasnije ćemo doznati i
broj žitelja. Kao svojevrstan korektiv pri tome poslužit će nam i kretanje varaždinskog
zanatstva, što smo već posebno obradili.
U traganju za brojčanim navodima stanja pučanstva Varaždina u iduća dva
stoljeća koristit ćemo dostupno pokazatelje o broju stambenih jedinica (i
ocijenjenom prosjeku broja članova obitelji) čime ćemo ujedno pratiti i razvoj grada.
Najraniji za ovo istraživanje meritoran podatak, što bismo ga mogli koristiti za
(posrednu) procjenu broja žitelja, je u arhivu Jurja Brandenburškog u Nürnbergu
pronađeni popis zgrada Varaždina oko 1510. godine. Prema istome u gradnje tada bilo
ukupno 310 kuca.-"*^ Nakon prednjeg brojačnog navoda stanja zgrada, uz prethodno
poznavanje broja žitelja u istome vremenu (2500) u mogućnosti smo saznati još jedan
važan pokazatelj za ovu problematiku; u prosjeku je tada živjelo (2500:310) oko 8
stanovnika po kući.
Uz na\'edenu veličinu mjesta dajući podatke i o broju zgrada po njegovim
dijelovima, ovaj nam popis ujedno pruža uvid u strukturu grada, kao i u promjene
koje su se u njemu zbivale - rast varoši i predgrađa usporedbom s odgovarajućim
navodima prije i nakon toga vremena.
Tim popisom Varaždin je podijeljen na vanjski i unutarnji grad koji je bio
zaštićen. To nam potvrđuje i kronika grofova Celjskih iz koje se vidi da je sredinom
15 stoljeća Varaždin dobivao svoje prve utvrde koje janko Hunjadi 1446. god. pri
pokušaju da ga osvoji, nije uspio svladati.^^^ Navedimo daje to razdoblje prije
izgradnje gradskih zidina i grabišta, do čega je došlo oko pedesetih godina 16. st.
pod Ivanom Ungnadom. Do tog vremena tek mali dio grada bio je zaštićen - prema
navodu što slijedi tek oko 17 % stanovnika (kuća) nalazilo se u unutarnjem gradu,
dok se preostalo žitelj stvo nalazilo u suburbiju.
Slijedom popisa Jurja Brandenburškog u zaštićenome dijelu grada stanovale
su 52 obitelji („Burger in der Stadt») ili oko 1/6 ukupnog stanovništva. U sedam

^"•^ Stadtsarchiv Nürnberg, Brandenburger Literalien, Nr. 1119, prema: Josip Adamček -
"Varaždinski zbornik", str. 238.
^"^ Mirko Marković: "Varaždinski zbornik" 1983., str. 30. , 31.

99
prigradskih ulica (Burger ausserhalb der Stadt) živjelo je 258 familija, i to: Dravički
konec 24, Ciglenski konec 30, Brodovski konec 31, Kraljevska ulica (,JPlatea regah") 55,
Ulica sv. Vida (Platea sancti Viti") 38, Milički konec 73, te ulica Poklečan 7 kuća.^''^
Ove ulice podudaraju se uglavnom s nazivima dijelova (starog) varaždinskog
predgrađa, kako su ih iznijeli M. Ilijanić i S. Kapustić ("U Varaždinskom zborniku", str.
173.) tijekom 15. stoljeća. Usporedbom s imenima ulica i trgova što ih navodi M.
Androić kao stanje u tijeku 18. vijeka (u M. Androić; "Varaždina u XVIII. st...", str 24.
i 25.) uočavamo veliki porast broja naziva lokacija stanovanja utvrđenog dijela (14),
tako i suburbija (18). Nadalje vidi se da je Kraljevska ulica (Platea regalis)
nekadašnjeg predgrađa (danas Draškovićeva i Ulica 27. srpnja) obuhvaćena kasnije
podizanim zidinama i grabištem zašla u sastav varoši. Vjerovatno se isto zbilo i s
početnim dijelovima ostalih ulica koje pretežno zadržavaju okomit smjer na gradske
zidine.
Nakon prednjega evo jednog razmatranja što podupire već navedeni Filićev
podatak o brojnosti stanovništva Varaždina.
O životu i problemima varaždinskog pučanstva tijekom 15.stoljeća zna se
podosta. Izvor glavnine informacija jesu usčuvani zapisnici Gradskog magistrata o
građanskim sporovima i vođenim pravnim postupcima. S njima je pokriveno
kontinuirano razdoblje između 1454. i 1469. godine. Kako je u tome vremenu već
uvelike razvijen obrt i trgovina, to Mira Ilianić i Slavko Kapustić u istim zapisnicima
pronalaze imena 210 nosilaca zanatsko - uslužnih djelatnosti.^''^ Pokušajmo prednjim
brojkama provjeriti realnost prihvaćenog stanja od 2500 njegovih žitelja krajem 15.
stoljeća.
Izuzmemo li od ukupno nabrojenih 210 osoba spomenutih struka 3 svećenika
i 5 studenata u Beču, ostaje preko 200 potencijalno mogućih glava domaćinstva. Svi
oni doduše nisu morali biti ni "pater familias" , ni oženjeni, no znajući da su lica
navedenih zanimanja - obrtnici, trgovci i ostali, redovno glave i branioci obitelji, u
pomanjkanju drugih podataka pretpostavimo njihovo uklapanje u prosjeke odnosa
ukupnog stanja broja žitelja (2500) i broja kuća (310) na prijelomu iz 15. u 16.
stoljeće."" Dodamo li ovome još 90 odraslih ljudi smatramo većina glava domaćinstva
- koje su M. Ilijanić i S. Kapustić pronašli u gradskim zapisnicima s radom u
Magistratu,"' zatim daje bilo sigurno i onih koji u tome vremenu nisu imali veze s
vlasti - te nisu ni unašani u gradske protokole, ponmoženo s odraženim prosjekom od
oko 8 članova u kući, evo nas kod Filićevih 2500 stanovnika.
Jedno specifično zlo, kao pratilja življenja Varaždinaca o kome će još biti
dosta govora, jesu česti i veliki požari. Za ovo vrijeme ostalo je zabilježeno da se
1435. god. zbio požar u kući varoškog notara Danijela kojom su prigodom izgorjeli
neki značajni gradski dokumenti."-

^^^ Josip Adamček: Isto, str. 238.

^•^ Prema: M. Ilijanić i S. Kapustić - Isto, str. 177.
250 Prividan vremenski raskorak sučeljenih podataka ovdje i ne postoji s obzirom da se Filićeva
brojka odnosi na stanje "tokom 15. i 16. stoljeća.
" ' M. Ilijanić i S. Kaustić - Isto, str, 177.
"^ Isto, str. 175.

100
 ŠESNAESTI VIJEK

Na osnovi predstavke varaždinske općine vladam 1543, god grad je tada

imao 250 kuća zajedno s onima što ih u predgrađu uništiše Turci.-" Iz ovoga
dokumenta vidljive su dvije značajne činjenice: prvo da su Turci, iako nisu osvajali
Varaždin, ipak dolazili u neposrednu blizinu, zatim, da se u vremenu od 1510. do 1543.
god. u gradu nešto posebno negativoio zbivalo. U 33 godine nestalo je 60 kuća, ili
prosječno svake godine imamo po dva domaćinstva manje. Ovo govori kako je svaki
peti stanovnik napustio ovaj grad koji trajno, izuzev navedno razdoblje, privlači ljude.
Objašnjenje prednjemu nalazimo u posebno teškim prilikama što su u to doba vladale
u Varaždinu. Po Adamčeku u tom razdoblju grad je, po svemu sudeći, proživljavao i
gospodarsku krizu".-^'' Evo nekih podataka iz tog doba.

Kečkešov teror i pad žitelj stva na 2000 duša

Neprekidna trvenja zbog prisile što je vlasnici Tvrđe vrše nad slobodnim
građanima varaždinskim izvor su brojnih nedaća, patnji, tužbi kralju i sporova u kojima
o\i redoMio izvlače deblji kraj - jer "vrana vrani očiju ne vadi". Najteže dane u svojoj
povijesti Varaždinci su proveli za vrijeme kaštelana Tvrde pavla Kečkeša između 1527.
(postavlja ga no\i vlasnik Stjepan Bathoiy 1526. god, a 1531. god preuzima sljedeći
posjednik Ljudevit Pekry) i 1541. god. Povod teroru što ga Kečkeš 15 godina vrši nad
Varaždincima bila je njihova kriva procjena političke situacije nakom Mohačke bitke
1526. god. priklanjanje poraženoj strani - Ivanu Zapolji, predaja ključeva grada i
pomaganje vođi i zapovjedniku njegovih četa Krsti Frankopanu kada je 1527. stigao
s vojskom zauzeti Varaždinsku tvrđu.-^^
"Zbog "nevjernosti" Kečkeš je građanima oduzeo" sve njihove kmetove i
sve posjede, a također prihod od vina"... Varaždinci su tada, tvrdio je on, "izgubili
sve sloboštine koje su do tada još imali" .. te je za čitavo vrijeme svoje službe s
građanima Varaždina postupao "ne kao s gospodom, v^eć kao s podložnicima"."^
Oduzeo im je i danas stojeću kamenu kuću ((Gradska vijećnica) koju je Varaždincima
poklonio Juaj Brandenburški 1523. godine. Taje zgrada vjerojatno danas iza Tvrđe
najstarija zidana kuća u Varaždinu. O njenu povratku grad je vodio dugortajan spor
s Kečkešom."^

^" Laszowski, Monumenta Habsburgica III, 159. - prema Josip Adamček - Isto, str. 238
"" Isto.
^" Isto, str. 234.
"* Isto.
^" M. Ilijanić i S. Kapustić: Isto, str. 182.

101
 Iako 0 napuštanju i odlasku stanovništva grada Varaždina nismo pronašli
nikakvih podataka, a niti je u istome vremenu registrirano uništenje kuća od požara ili
drugih nepogoda, ozbiljnost izvora u kojima su pronađeni podaci o stanju zgrada
1510. i 1543. god. upućuju na zaključak daje smanjenje stambenih objekata moglo
nastati ponajprije zbog Kečkešova negativnog odnosa prema pučanstvu: To je
posljedica Kečkešova terora (1527. - 1541.) jer ljudi nisu bili u stanju to podnositi.
Ako uzmemo da je prosječna veličina domaćinstva ostala jednaka utvrđenom
broju stanovnika krajem 15. stoljeća od cea 8 osoba po kući, u što nemamo razloga
sumnjati (nismo naišli na indicije prema kojima bi se to mijenjalo), žiteljstvo Varaždina
u 1543. godini moglo je brojiti oko 2000 duša.

Turska opasnost uzrok bujanja grada

Sljedeće brojno stanje varaždinskog stanovništva dade se ocijeniti za

razdoblje smjene 16. i 17. vijeka. Osnova su mu izvještaj grofa Saurau Štajerskim
staležima iz 1576. god. (nalazi se u Steiermarkisches Landesarchiv Graz, Militaria" o
broju 600 kuća ovoga grada),"^ te dva zaključka Hrvatskog sabora potkraj 16.
stoljeća. U prvome iz 1595. stoji da su "ex numerum civium" u slučaju općeg ustanka
dužni poslati u rat: Varaždin 200, Zagreb 100, te Križevci i Koprivnica po 25
naoružanih pješaka.^" U zaključku iz 1602. god. ureduje se da svakih 20 kuća u
Hrvatskoj treba naoružati i poslati za obranu Kupe po dva pješaka, a Varaždinu je
određeno 60 naoružanih pješaka.^*" Ovaj zaključak je indirektna potvrda izvještaja
grofa Sauraua o 600 varaždinskih kuća, što govori da je Varaždin tada bio dva puta
veći od Zagreba.
Od 1543. god. sa 250 kuća grad se povećava za 600 kuća u 1576. god. To
je narastanje za 2,4, puta ili za 10,6 kuća u prosjeku godišnje. Kao stoje Varaždin za
vrijeme Kečkeša (naveli smo - prema Adamčeku) proživljavao gospodarsku krizu, za
ovo razdoblje mogla bi vrijediti ocjena M. Ilijanić i S. Kapustića „da je taj grad u 16.
stoljeću doživljavao jedan od vrhunca svog razvoja „.^^' Ovako brzi rast Varaždina u
relativno kratkom vremenu (što znače ubrzano doseljavanje novih stanovnika), imajući
u vidu da mu je za daljnjih oko 2 stoljeća «normalnog doba» broj kuća još 1775. god
iznašao samo 614-^-, uvjetovali su neki posebno krupni događaji - turska opasnost
- što nameće potrebu odgovarajućih istraživanja.
Odlaskom Kaštelana Kečkeša (1541.) varažinske prilike nisu se bitno
izmijenile. "Godine 1542. šalju varaždinski građani Štajerskim staležima promemoriju i
naglašavanju da se u varaždinskoj okolici zadržava 8000 Turaka.-^' Prije smo upoznali
obavijest gradske općine vladaru 1543. god o uništavanju kuća od strane Turaka u

"» Isto, str. 188

" ' R. Horvat: "Povijest grada Varaždina", Varaždin, 1993.
^*° M. Ilijanić i S. Kapustić: Isto.
^*' M. Ilijanić i S. Kapustić: Isto, str. 188.
"^ Ivy Lentić:Kugli: "Požar i njegove posljedice s naročitim osvrtom na graditeljstvo
Varaždina" - "Varaždinski zbornik", str. 203.
^" M. Ilijanić i S. Kapustić; Isto, str. 179.

102
predgrađu Varaždina. Strah od turskih napada, kao i potreba zaštite Europe od
njihovih nasrtaja, doveli su do osnivanja Slavonske granice (u sklopu Vojne krajine)
kojoj Varaždin posta sjedište Generalata.

Ungnad utvđuje Varaždin i tlači građane

Godine 1543. kralj postavlja novog gospodara grada i zapovjednika

osnovane Granice, dotadašnjeg zapovjednika svojih četa u Hrvaskoj Ivana Ungnada.
"Ungnad je istodobno dobio i čast velikog župana Varaždinske županije" uz obvezu
da svojih 5000 forinti (kolika je bila cijena zakupa grada i utvrde Varaždin) uloži u
izgradju obrambenih utvrda.-^'' Prema zaključku Štajerskih staleža i odluci
Ferdinandovoj on pristupa odmah utvrđivanju grada, podižu se obrambeni zidovi od
kamena i opeke, i oko njih grabišta s vodom iz Drave. Radove povjerava vrsnom
majstoru talijanskom graditelju Domenicu de Laho i njegovim pomoćnicima. Nakon
toga Varaždin posta glavna obrambena tvrđa u sistemu Slavonske granice.-^'*
Ovo smo iznijeli radi uvida kakvo je zančenje imao Ungnad koga je i sam
kralj trebao, zbog čega ga nije mogao ni natjerati na ono što njemu nije odgovaralo,
na posvemašnje poštivanje sloboština varaždinskih građana. Ungnad je zapravo
svojim položajem iskorištavao situaciju što je vladala u gradu te bližoj i daljoj okolici
zbog čega se nastavljaju sukobi između vlastalina i građana. Njemu je odgovaralo da
Varažcince drži u sudskoj i upravnoj ovisnosti, da s njima postupe kao s
podložnicima, što bi - da im se vrate slobodarske povlastice - nestalo. Ekonomsko
iskorištavanje donosi mu neposredne koristi.
Ungnad svoje namjere provodi upotrebom sile, a «sila - veli narod - Boga ne
moli», ali izaziva otpor i ponekad osvetu. Jednako stanje nastavlja se i za Ivanoga
sina Krste (1556. - 1584) . Dovršeno je utvrđivanje grada i obnavljaju se druge utvrde
oko Varaždina. Sve radove morao je plaćati ovdašnji narod, koga su domaći feudalci
nemilosrdno izrabljivali. Učestali su sukobi između feudalaca i njihovih kmetova.
Situacija u gradu još se više pogoršava kada Tomo Erdödy, oženivši ICrstinu kćerku,
1584. posta vlasnikom Staroga grada.
No, ni građani nisu bili krotki jaganjci. Oni tuže vlastelina kralju tražeći
zaštitu svojih sloboština i pružaju otpor gdje god mogu. „Građani su se 1581. tužili
kralju da Ungnad zatvara njihova suca i prisežnike. Njegovi su ljudi građanima
otimali stoku i trgovačku robu, a jednoga su građanina ubili"."^ Kralj je formalno bio
uz građane, potvrđuje im povlastice i ponekad nalaže Ungnadu da prekine nasilje, ali
to malo pomaže. Dolazi do rasprava koje vode velikaši, i te najčešće završavaju u
korist vlasnika Tvrđe. Ipak, opće se stanje u odnosu na vrijeme Kečešova nasilja,
mijenja povratkom određenih sloboština.
Da građani nisu više postigli u sporovima s Ungnadom , kao i da uprkos
postojećoj klimi zategnutih odnosa narod ubrzano doseljava u ovaj grad, uzrok je isti

^^ Josip Adamček: Isto, str 235.

^" M. Ilijanić i S. Kapustić: Isto, str. 179, 180.
"* Josip Adamček: Isto, str. 237.

103
- turska opasnost. Prema R. Hor\'atu Turci su još 1474., uz ostale hrvatske krajeve i
gradove, opustošili i okolicu Varaždina, da bi nakon toga počešće u pohodima za
Štajersku prolazih njegovom bližom ili daljom okolicim.^^^

Lična sigurnost uvjetuje nagli porast žitelja

Snažan razvitak grada, u prilikama koje bi za normalnih vremena prije utjecale

na osipanje nego li na priliv stanovništva, može se objasniti osobnom sigurnošću što
ju je pružao utvrđeni Varaždin. U svom izvještaju Štajerskim staležima Ivan Ungnad
naglašava da ni jedno drugo mjesto osim Varaždina ne može pružiti otpor
Turcima., (te)., daje to jedino mjesto u kojem se ljudi osjećaju sigurnim".-^^ Činjenica
o sigurnosti pojedinca bila je mamac za ubrzano doseljavanje u ovu Tvrđu: "s kojom
se nijedna druga u Slavoniji, pa ni Ugarskoj ne može mjeriti,^^^ neovisno o tome što
su mnoga prava ovoga slobodnog grada bila okrnjena.
U Varaždin se naseljavaju (prema Adamčeku) mnogi «novi obrtnici, seljaci i
niži plremići»-'" s namjerom da izbjegnu susret s Turcima. Utvrđeni grad Varaždin
postaje meta svima koji su bili u stanju da si osiguraju smještaj, da u njemu podignu
kuću ili pronađu stan. Ljudi se naseljavju bilo u varoš, ili (više) u suburbij, jer se u
slučaju opasnosti i stanovnici predgrađa sklanjaju u zaštićeni grad.
Jedan karakterističan potez zabilježen je na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće, što
također objašnjava svojevrstan priliv stanovništva u ovaj grad. Ban grof Ivan
Draskovic izdao je 1603. god. ispravu, koju je potvrdio i kralj Rudolf II., a mi je zbog
zanimljiva sadržaja donosimo (ponešto skraćenu ) kako ju je objavio M. Androić. U
tom dokumentu se navodi daje godine 1603. u Saboru u Zagrebu ustao varaždinski
notar Stjepana Portuna i dao sljedeći prijedlog: "U prošlim vremenima mnogi su
sadašnji varošani varaždinski, roda seljačkoga, sinovi podložnika i kmetova neke
gospode i plemića hrvatskih, od najmalđih dana prošli različite krajeve i zemlje. Na tim
su lutanjima izučili razne zanate i druga lijepa umijeća. Obučeni tako tim zanatima i
ukrašeni njima, dođoše u Varaždin i nastaniše se u njemu, pa se tu i poženiše.
Događa se, međutim, veoma često da neke od njih traže zemaljski gospodari njihovih
roditelja ili rođaka, ili da ih suci i prisežnici županijski traže kao odbjegle kmetove"...
Na kraju Portuna predlaže: "Neophodan je zaključak Sabora u skladu sa zakonima i
propisima Kraljevine da se takve mladiće ne smatra odbjeglim kmetovima ili nečijim
podanicima, nego slobodnim ljudima"."'
S gledišta istraživanja brojnosti varaždinskog pučanstva život ovoga grada
i ljudi u njemu tokom 16. st. usmjeravale su izuzetne okolnosti. U prvoj polovini, kako
smo vidjeli, gnječili su ga gospodari Castruma i njihovi kaštelani (dok nije ozbiljno
zaprijetila turska opasnost), što je uzrokovalo veliko osipanje stanovništva - pad

^" Dr. Rudolf Horvat: «Povijest Hrvatske»; Zagreb 1924.

^*^ M. Ilijanić i S, Kapustić: Isto, str. 180.
^^^ Isto.
"° J. Adamček: Isto, str. 239.
" ' M. Androić: "Varaždin u XVIII. stoljeću...", str 34.

104
broja kuća). Nakon izgradnje utvrda situacija se mijenja. Pružena sigurnost za život
pogoduje bujanju naselja.
Iz zaostalih građanskih zapisnika vidi se da su mnogi strani i domaći ljudi
dolazih u Varaždin, nabavljali kuće (i prema tadašnjem običaju), plaćali određeni iznos
u gradsku blagajnu i polagali zakletvu. Tako je Dimitrije Kalman, stigao iz Koprivnice,
ubilježen u knjigu kao novi građanin 1588.,"^ a Vinko Perger, poznati varaždinski
trgovac, nakon što je kupio kuću-" i pred senatorima i sucem položio zlatnu fomitu.
i dva talira-^\ 1596. postao je građanin Varaždina. Od stranaca navodimo Ivana i
Leonarda Gonana - Talijane, koji dobivaju varaždinsko građanstvo 1588. god."^ I
mnogi drugi na sličan način postaju građani ovog grada. Velik broj njih naseljava u
suburbij (u slučaju opasnosti sklonili bi se među gradske zidine) gdje nije postojala
obveza sticanja građanstva. U kratkom vremenu, za oko pola stoljeća prema
narastanju broja kuća od 250 na 600 - pučanstvo Varaždina gotovo se udvostručilo.
Varaždin se i na svojevrstan način branio od nepoželjnih osoba. "Gradsko je
vijeće budno pazilo da se u građanstvo ne ušuljaju sumnjivi stranci. Zato je god.
1600. stvorena odredba da nijedan građanin ne smije svoje kuće prodati strancu bez
privole varoskog suca i vijeća. Ovi će dobro ispitati da li je zgodno dotičnoga kupca
primiti za građanina. Tko se ne pokori ovoj odredbi, kaznit će se gubitkom one kuće,
koju želi prodati ili ju je možda već prodao" (Prothocollum magistratuale, str. 304).-^^
"Istodobno stvorena je također druga odredba da se ne bi neprikladni
stranci priženili u Varaždin pa na taj način postali građanima. Nijedna se naime
djevojka ili udovica ne smije udati za stranca bez znanja, ispitivanja i privole
varoškoga suca i prisežnika gradskih. Tko učini protivno od toga, taj se nikako neće
moći primiti u red građana vaaždinskih" (Prothocollum magistratuale, str. 304.).-"
Varaždinsko se građanstvo moglo i izgubiti; evo primjera oduzimanja
građanske časti.
"Prigodom strahovitog požara, koji je grad Varaždin zadesio 11. travnja 1592.
, izgorjela je također kuća gradskog prisežnika Martina Cika. Svatko je nastojao da
spasi barem pokretni svoj imetak, kada već moraju propasti kuće i gospodarske
zgrade. Mnogi građani odnašahu svoje pokućstvo, odijelo i dragocjenosti na gradske
bedeme",.. "Dmgi su pak mislili da će svoju sirotinju spasiti ako je odnesu u župnu
crkvu sv. Nikole. Onamo je također Čikova žena odnijela "oblačilo" od blazine, upo­
trijebivši to u brzini kao vreću. U tu vreću stavila je svoje dragocjenosti (zlatninu i
gotov noavac), a uz to i nešto rubenine. Vreću je ostavila u crkvi i vratila se kući po
još neke stvari. Kada se ponovo vratila u crkvu, opazila je da tu nema više njene
vreće.

"^ Prothoccollum magistratuale liberae ac regaiae civitatis Warasdinensis proanno 1587.- 1589.
HAV, str. 107.
" ' Prothoccollum magistratuale liberae ac regiae civitatis Warasdinensis pro anno 1592-1602.,
str. 172.
"" Isto, str. 153.
" ' Isto kao fusnota 2)
^^* Dr. Rudolf Horvat: "Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatisnkoga zemaljskog arhiva, god.
Xm., Zagreb 1911. str. 254.
" ' Isto, str. 256.

105
 Gledajući ju zaplakanu Mijo Lopatica joj reče da zna gdje je njena vreća, tj.
da ju je odnio brijač Gjuro Herceg na gradski bedem. Nakon toga Mijo Cik odvede
Hercega varoškom sucu Martinu Rukelu, koji naredi da Herceg vrati ukradene stvari
Ciku. Međutim u vreći se nalazio tek dio stvari. Cik tuži Hercega varoškom sudu.
«Požar Varaždina zbio se 11. travnja, a već 17. travnja sastaje se varoški sud
da kroji pravdu. Parnica se vodila u gradskoj vijećnici». Sudu je predsjedavao sudac
Rukel uz prisustvo 6 gradskih prisežnika (navedeni poimence) i zastupnika (poimence
10 ljudi) . Tužitelj je imao 4, a tuženi 3 svjedoka. Nakon rasprave sud se uvjerio da
je brijač Gjuro Herceg iz župne crkve odnio dragocjenosti Martina Cika; time je
počinio ružnu krađu, te bi se zbog toga morao kazniti smrću na vješalima. No pošto
Martin Cik ne traži Hercegovu glavu, već gubitak časti i slobode, a podjednako i
povratak svojih stvari, zaključuje sud ovo: I. prema 1. paragrafu 9 članka "Tripartita"
gubi Herceg čast i naslov slobode. 2. Herceg mora od svoga imetka nadoknaditi sve
st\'ari, za koje će Martin Cik sljedećeg petka priseći da su mu nestale prigodom
spomenute krađe. 3. U toku 15 dana mora Herceg prodati sav svoj pokretni i
nepokretni imetak u varoši i na teritoriju varoši varaždinske, te se odseliti kamogod
hoće. 4. Nikada više ne smije se Herceg vratiti u Varaždin, niti može više kada steći
građanstvo" (ProthocoUum magistratuale liberae et regiae civitatis Varasdinensisi pro
anno 1592. - 1602., str. 16. - 19.)."«

Požari - varaždinska nesreća

U kontekstu ovoga promatranja za razdoblje između 1543. i vremena kada nas

očekuju daljnji podaci za utvrđivanje broja stanovnika Varaždina krajem 16. stoljeća
treba nešto iznijeti o jednom zlu što je poput "Damaklova mača" trajno visjelo nad
gradom, o požarima. Pojava velikog broja požara u Varaždinu vezana je uz pretežni dio
drvenih kuća. Većina ih je bila pokrivena slamom i sindrom - bez dimnjaka, a samo
rijetke su imale zidane temelje i podrume. Poradi osobina drva da lako i brzo gori (a
kuće od drveta se relativno brzo podižu) u varaždinskim požarima je znalo izgorjeti i
više od polovine grada (1776.g.), a da ljudi ipak nastavljaju u njemu živjeti.
Ovdje treba navesti da je pored većine drvenih u Varaždinu bilo podosta i
solidno zidanih zgrada. M. Ilijanić i S. Kapustić nabrojili su, u gradskim zapisnicima
što obuhvaćaju 15-godišnje razdoblje krajem 16. vijeka, uz vijećnicu i preko 20
kamenih zgrada u varoši koje su u tome vremenu mijenjale vlasnike."' Sigurno ih je
bilo još koje su ostale u rukama istih gospodara, samo se ne zna koliko. Postojanje
solidnih kuća - vjerujemo pretežno zidanica - potvrđuje i jedna zabilješka u gradskom
protokolu 0 smještaju odličnika, sudionika sabora 1588. god. kojom prigodom je
navedeno 26. dobro opremljenih građanskih domaćinstava, među kojima je bilo 13.
obrtnika.^««

"« Dr. R. Horvat. Ito, str. 257.-261.

" ' M. Ilijanić i S. Kapustić: ocd, str. 183.
^*° M. Ilijanić i S. Kapustić: Isto, str. 186.

106
 u prvome požaru za koji se zna izgorjela je nešto prije 1220. god isprava
Andrije II. iz 1209. U sljedećem, već smo naveli da su 1435. god . u kući varoškog
notara Danijela izgorjele neke varoške isprave. Prema Androiću godine 1461. gori više
zgrada, a među njima i kuća Elizabete Rihleične. Grad je 1446. spalio Janko Hunjadi,
a 1476. i 1479. god. naovdno i Turci.^^'
U toku 16. stoljeća u Varaždinu su zabilježena četiri požara iza 1543., tj u
razdoblju u kom je ustanovljena prije navedeni procvat. Prema Ebneru: «Nach alien
Bedrüngissen brannte noch der grosste Theil dieser Stadt im Jalire 1547. ab".-^^ Za
požar 1582. navedeno je daje tom prigodom izgorio čitav grad zajedno s franjevačkim
samostanom. Prilike nastale u gradu nakon ovoga požara pokazuju odnos Ungnada
prema Varaždincima. Namjesto pružanja pomoći pogorelcima "tadanji hrvatski ban
Krsto Ungnad, koji je u isto vrijeme bio i župan Županije varaždinske te kapetan
grada Varaždina, neprestance je opterećivao građane raznim nepravednim dužnostima
u svoju korist. Osim toga, stalno im je oduzimao zaprege i kola, nije im dozvoljavao
da na garištima grada izgrade nove domove, tako da su se građani javno potužili na
njegov postupak u požunskom saboru".-*^
U požaru 1587. god. izgorjele su 23 kuće.-^^
Jak požar zbio se ponovo nakon 5 godina; 1592. god. kojom zgodom je
izgorio velik dio grada, mnogo drvenih kuća, zidanica 2Domus civitatis" (gradska
kuća) i župna crkva za čiju je gradnju Juraj Cioklić, iz čije kuće je izbio požar, morao
dati 100 ugarskih forinti.^^^

Porezne listine - izvori podataka

U ovim istraživanjima ne bi se mogao zaobići jedan dostupan izvor podataka

što upućuje na mogućnost određenih posrednih uvida i u kretanje varaždinskog
pučanstva. To je knjiga Josipa Adamčeka i Ivana Kampuša „Popisi i obračuni poreza
u Hrvatskoj u XV. i XVI. stoljeću", izdana u Zagrebu 1976. god. koliko li su isti
podaci uporabivi za svrhe našega rada, pokazat će sljedeći redovi.
U navedenom djelu objavljena su zaduženja poreznih obveznika za naplatu
kraljevskog poreza (dike) u vremenu od 1470. do 1600. god., učinjena po naseljima za
3 hrvaske županije: Zagrebačku, Križevačku i Varaždinsku. Odmah treba navesti da u
njima nema onih koji su bili oprošteni od plaćanja poreza - velikaša i plemića,
crkvenih struktura, u nekim godinama ni slobodnih građana Varaždina, kao i
domaćinstava stradalih od Turaka. Kao porezna jedinica naveden je „dim" (fiimus,
porta, selište), a od 1598. god - kuća, domus. zahvaljujući ukidanju sloboština od
strane gospodara Tvrđe građani varaždinski su spušteni na razinu kmetova i kao
takve nalazimo ih u nekim listinama, dikatora. Prema njima Varaždin je imao 1507. god

^^' Svi navodi o požarima: Mirko Androić - "Povijest vatrogastva u Varaždinu", Varaždin
1955. str. 12. i 13.
^*^ Leoplod Ebner: idem, str. 51.
^^^ M. Androić
'^^ Kao prednje, str. 15.
' ' ' Isto, str. 17.

107
- 161., 1513. - 260, 1517. - 300 dimova^^^ U sljedećim popisima obveznika dike za 1553.
i 1554. god. građana Varaždina nema jer ih je 24. VII. 1543. kralj Ferdinand oslobodio
plaćanja zemaljskog poreza-^'. Susreću se ponovo u popisima dimova za kraljevski
porez u iznosu od 1 forinte u 1566. god s navodom: "Civitas Warasdinensis - ftimi
800".^^^ U daljnjim popisima obveznika dike ponovo su izostali.
Pri ocjeni uporabivosti iznesenih brojki treba navesti mišljenje samih autora
kad vele: „Pa ipak ne možemo u XV. i prvoj polovini XVI. st. pouzdano definirati
sadržaj dima kao porezne jedinice."^^^. Iz ovoga slijedi da dim nije isto što i kuća
(domus) zbog čega ni dani podaci ne mogu zamijeniti prije utvrđeno stanje
varaždinskih domova. Ovdje bi kao svojevrsna potvrda iznesenih veličina mogla
poslužiti posebno 1517. god. - 300 dimova, što se uklapa u trend kretanja zgrada:
1510. god - 310, 1543. - 250 varaždinskih kuća. Nasuprot ovome u iznesenom navodu
1566. - 800 fumusa teže je uspostaviti neku povezanost s utvrđenim stanjem od 600
kuća 1576. god.
Godine 1588. prešlo se naplaćivanju poreza po kućama, porezna jedinica nije
više dim, već seljačka ili želirska kuća.^^° Građana Varaždina u tim popisima nema.
Postoje jedino imena inquilina nastanjenih u suburbiju kod kojih su ih 44 pripadala
Erdödyjevima-^', a 45 gradskim ustanovama (mjesni župnik 23. kapela sv. Vida 5,
Xenodohij 14, gradski učitelj 3).^'- Erdödy je posjedovao svoje podložnike još u
gornjem i donjem Kučanu i Trnovcu - ukupno 100 kmetova - pretežno kolona.^^^
Sagledavajući život i kretanje starih Varaždinaca, želja nam je da ti davni naši
patnici, kmetovi, inquilini, kad im se se već znaju imena, dođu i u ovu knjigu - da bi
je svojim prisustvom na određeni način oživjeli i učinili stvarnijom. U tu svrhu
donosimo imena svih 89 kmetova varaždinskog suburbija kako su objavljena u
navedenoj Adamček - Kampuševoj knjizi poreskih zaduženja (str. 546. - 548.). Ovima
dodajemo imena i 96 vlastelinovih kolona u oba Kučana i Trnovcu.

^^* J. Adamček i I. Kampuš; «Popisi o obračunu poreza u Hrvatskoj u XV. i XVI. Stoljeću»;
Zagreb 1976., str. 37., 68., 106.
2^' J. Adamček: Isto, str. 238.
^^^ Adamček i I. Kampuš: Isto, str. 198.
^^' Isto, str XIX.
"° J. Adamček i I. Kampuš: Isto, str. XV.
^^' Isto, str, 546, 547.
^'^ J. Adamček: Isto, str. 239. Ova "Plaća u naravi" otegla se je u nešto izmijenjenom obliku
(dobivala se samo zemlja) u našim krajevima, u ponekim strukama, još oko 3.5. stoljeća; sve
do minulog rata 1941- 1945. god. Pisac ovih redova obrađivao je s ocem 1925. do 1928. na
"spole" 6 jutara općinske oranice što je dobio učitelj Stipetić uz plaću u Đakovu. A kasnije,
sve do 1945. uživao je kao šumarski službenik "deputat" uz novčana primanja i 2 jutra
oranice.
" ' J. Adamček : isto

108
 Castrum WARASD spectabil is et magnifici domini comicts
Thomae Erdödy
Inquilini in suburbio Laurentius Poklechiar . .. inquilinus
civitatis Warasdiensis Joannes Horwath . . . . .inquilinus
Georgius Plawchew}'ch . inquilinus Andreas Herczegh . . . . . inquilinus
Caspar Zagorcz inguilinus Gregorius Kwley . inquilinus
Stephanus Golobych . . . inguilinus Joannes Sostar . inquilinus

Joannes gener Mahometich. inquilinus Lukicza Idem inquilinus

Gregorius Magyar inquilinus Relicta Petroynyak inquilina
Relicta Jaga .. inguilina Domus 44 Inquilini omnes
Martinus Zkok inguilinus Villa SUPERIOR KOCHIANI
Lucas Sostar inguilinus Joannes Mergyek colonus
Matthias Gwhak inguilinus Joannes Tok colonus
Paulsu Tkalecz inguilinus Ambrosius Kranyecz colonus
Matthias Horwath inguilinus Michael Mergyek colonus
Matthias Pozawecz inguilinus Michael Chrewlin colonus
Relicta Martha .. inguilina Joannes Perdehyn colonus
Nicolaus Horwath inguilinus Joannes Kowachich colonus
Michael Werthlichich inguilinus Joannes Klasenych colonus
Relicta Catherina Plantak.... . inguilina Blasius Sonecz inquilinus
Relicta Vrsula Zagorcz .. inguilina Georgius Kowachich inquilinus
Joannes Hordery inguilinus Matthias Bernyak colonus
Vitus HopA'ath inguilinus Jacobus Lonchiarych colonus
Michael Sostar inguilinus Martinus Venych colonus
Matthias Zgorelecz inguilinus Gregorius Bernyak colonus
Martinus HoAvath inguilinus Matthias Gywrgina colonus
Michael Kemichich inguilinus Micael Idem colonus
Michael Baksych inguilinus Gregorius Mondek colonus
Osualdus Miklossych inguilinus Gregorius Holery colonus
Emericus Idem inguilinus Gerogius Sawora colonus
Hansz Kranyecz inguilinus Fabian Mondek colonus
Martinus Horwath inguilinus Villa INFERIOR KOCHIANI
Adam Sostar inguilinus Laurentius Pozawecz colonus
Jacobus Kendek inguilinus Nicolaus Czwpar colonus
Ztanislaus Topliczay inguilinus Petrs Mlinar colonus
Gregorius Hrana inquilinus Lucas Bobowecz colonus
Nicolaus Hegedwss inquilinus Paulus Gozych colonus
Joannes KereztwT inquilinus Thomas Pozawecz colonus
Petrus Olah inquilinus Joannes Horwatizch colonus
Jacobus Horwath inquilinus Michael Vidowchian colonus
Georgius Idem inquilinus Thomas Glasov colonus

Jacobus Zagorcz colonus Michael Barlek colonus

Gregorius Welchki .. .colonus Petrus Zmyk colonus
Nicolaus Anderdozc .colonus Stephanus idem colonus
Petrus Zagorcz .colonus Matthias Wogrinecz inquilinus
Joannes Rwp colonus Joannes Zelko colonus
Valentinus Kramar... colonus Gywrek Mikulych inquilinus
Matthias Haramya.... colonus Benedictus Herman colonus
Michael Zagorcz .colonus Andreas idem colonus

109
 Jacobus Remar colonus Joannes gener Zelko colonus
Stephanus Sawora colonus Joannes Plwsar colonus
Nikolaus Welichko colonus Martinus Pochich colonus
Villa TERNOWCZ Ibidem domus N. etN colonus
Augustinus Gywrgh colonus Matthias gener Czirak colonus
Andreas Zmek colonus Petrus Kawchich colonus
Stephanus Kowach colonus Martinus Presliak colonus
Franciscus Megych colonus Joannes Kranyecz colonus
Domus 44 Coloni 42 Marcus Pozawecz colonus
inquilini 2 Simon Czyriak colonus
Andreas idem colonus Petrus Tkalecz colonus
Benedictus Sok colonus Matthias Herman colonus

Stephanus Kowach inquilinus Franciscus Begwn colonus

Emericus Heressych inquilinus Joannes Herissych colonus
Matthias Megimorcz colonus Martinus Vogrinecz colonus
Petrus Messak colonus Matthias Zagorez inquilinus
Martinus Lassych inquilinus Michael Sim\Ynek colonus
Blasius Zandall colonus Marcus Sok colonus
Michael Koterfarych colonus Michael Logar colonus
Georgius Presnyak inquilinus Georgius Zagorrcz inquilinus
Jagyeza Pozawka inquilina Petrus Hxoztar colonus
Matthias Zandall inguilinus Marcus Karlowecz colonus
Relicta Kawchichna colonissa Laurentius Zagorez colonus
Matthias Pochyek colonus Domus 51 Coloni 41
Relicta Clara Bwdich colonissa inquilini 10
Georgius Horwatich colonus Relicta Pokornicza inquilina
Blasius Brodar colonus Blasius Zagorez inquilinus
Georgisu Miklichich colonus Bartholomeus Herihtich inquilinus
Blasius Zewer colonus Relicta Anna Franchich inquilina
Marcus Brodar colonus Georgius Franchich colonus

Parochia civitatis Warasdiensis inquilini

Matthias Znyecz Marcus Idem
Andreas Jurinowych Joannes Glawina
Rehcta Marciza Jacobus Horwath
Georgisu Sostar Thomas Idem
Marcus Petrussewych Nicolaus Kranyecz
Joannes Konfycz Stephanus Zagorez
Paulus Blasinnyak Nicolaus Klanfek
Stephanus Zagorez Mathias Wook
Joannes Pyanecz Matthias Glwhy
Gregorius Twniar Michael Ztary
Andreas Lepoglawecz Matthias Tkalecz
Petrus Pozawecz
Ibidem praebendae Sancti Viti inquiUni
Georgius Kranyecz Joannes Augustich
Relicta Barbara Honvaticza Michael Horwath
Joannes Dolenecz
110
 Ibidem inquilini magistri scholae

Joannes Zagorcz Georgius Kranyecz

Thomas Babych
Hospitale sive xenodochium civitatis eiusdem inquilini

Georgius Jakssych Casparus Biztrowych "

Ambrosius Nowak Andreas Barlek
Cristophorus Bogdan Lucas Popkowych
Martinus Berczkowych Georgisu Krosych
Martinus Zwylecz Thomas Thwmar
Domus 41 Michael Ztobychian
Martinus Fabiko
Jacobus GergwTcz Joannes Plankar

Nakon svega ovoga treba navesti da je varaždinska općina raspolagala s

više kmetova od prije navedenih. Uz 45 razdijeljenih kmetova svojim ustanovama u
suburbiju grad je držao u neposrednom vlasništ\ii još 173 inquilina u više okolnih
sela.-^'' Kako se ovdje radi o izučavanju kretanja varaždinskog stanovništva, to
seosko pučanstvo kao zdravu jezgru za popunu (i u ono doba - ali sporije) gradskih
žitelja spominjemo samo usput.
Prikazana materija o poreskim zaduženjhna tokom 16. stoljeća nije nam pružila
uvid u kretanje broja varaždinskih kuća, a time posredno i broja stanovnika. Razlog
tome je navedena poreska politika s mnogim isključivostima, i specifični odnosi
kraljevskoga slobodnog grada Varaždina. Ipak na određeni način pripomogla nam je
verificirati prije utvrđeno stanje kuća.

Krajem 16. stoljeća 7000 osoba

Već smo ustanovili kako turskom opasnošću nametnute prilike uvjetuju da u

ovako utvrđeni grad Varaždin pristižu nmogi (po Adamčeku) "novi obrtnici, seljaci i
niži plemići-^^; žitelji bliže i dalje okolice koji su bili u mogućnosti da u njemu
osiguraju smještaj. Neki su (vidjeli smo) kupovali kuće, drugi su ih podizali, dok su
se brojni - pretpostavljamo - "stisnuli" po dva ili više domaćinstava u jednoj zgradi.
Zajedničko svima je bilo da sačuvaju glavu. Pokušajmo temeljem raspoloživih
indikatora ustanoviti moguće brojno stanje pučanstva grada krajem 16. stoljeća.
U svrhu ostvarenja toga nameće se pretpostavka da se brojka od 600 kuća
1576. god. u neizmijenjenim prilikama od potencijalne turske opasnosti i dalje
povećavala - koliko, o tome ne postoje podaci. Rasla je zasigurno i prije utvrđena
prosječna gustoća stanovanja od 8 čeljadi po kući. Potvrda ovome je za 22 %

"" J. Adamček: Isto, str. 239.

^'' J. Adamček: Isto.

111
ispoljena viša gustoća stanovanja obrtnika (omjer broja zanatlija prema tabeli i
brojnog stanja kuća-'* u odnosu na stanje stoje vladalo sredinom 15. stoljeća.
Ch^j omjer nije posebno siguran pokazatelj zbog trajne izmjene u strukturi
obrta; nestajanja jednih i pojave dnigih zanata. Usto i vrijeme - iako u ono doba
sporo, ipak donosi veće zahtjeve, a to traži povećanje broja iz\TŠilaca u postojećim
zanimanjima. Dio obrtnika stizao je u Varaždin i nije se zadržao u njemu zasigurno
samo zbog narasle tražnje njihovih izrađevina, već i zbog osiguranja vlastita života. Za
korektiv i dopunu svemu tome evo rasta broja zanatlija u nekim \'italnim strukama,
iako su i na njihova kretanja utjecali prije navedeni činioci. Iz sljedećeg obračuna
vidimo da su se te po život posebno vezane struke povećavale znatno brže od
utvrđenog prosjeka rasta gustoće stanovanja svih obrtnika, što tek daje svojevrsnu
težinu predviđenom narastanju broja stanovnika kuće ( U brojniku navedeni su
obrtnici, u nazivniku broj kuća).
Sredina 15. st Potkraj 16. st. hideks
Postolari 15/310 = 0,048 50/600= 0,083 12/20,7x100=58,00
Krojači 12/300 = 0,04 5 2 / 6 0 0 = 0,09 11,5/25,8x100= 45.00
Lončari 1/310 = 0,01 5/600 0 =0,01 120/310x100=39,00
Krznari 3/310 = 0.01 25/600 = 0,05 24/103.3 X100= 24
Mesari 19/310= 0,07 45/600 = 0,08 13,3/16,3x100=82.00

Nakon prednjih navoda i pokazatelja dozovimo u pomoć jedan čvršći

konkretan podatak. Sjetimo se već spomenutog zaključka Hr\'atskog sabora iz 1595.
god. 0 slanju \'ojnika «ex numemm civium» u slučaju općeg ustanka; prema kome je
Varaždin uzet s dvostniko većim stanovništvom od Zagreba. A koliki je bio Zagreb?
Krivošić za (zagrebački) gradec na kraju XVI. stoljeća utvrđuje između 1500 i 2000
stanovnika, za "liistorijsku jezgru'' današnjeg Zagreba (Gradec i biskupsko- kaptolski
Zagreb) u drugoj polovini 17. stoljeća 3600 stanovnika.-'' Iako pr\'i podatak o
stanovništvu Zagreba nije sveobuhvatan, a drugi nailazi iza više od pola stoljeća, u
njima se može nazreti potvrda odnosa brojnog stanja žitelja Varaždina koje prema
svemu navedenome krajem 16. stoljeća ocjenjujemo s oko 7000 duša.
Prednje daje 11, 7 stanovnika u prosjeku po kući brojnog stanja 1576. god.
Rastom broja zgrada (gruntišta), što smo ih temeljem pouzdanih indicija pretpostavili,
broj stanara kuće opada - možda na 10 ukućana uz predvidivih 700 zgrada! Da li ih
je bilo toliko, ili manje, za broj stanovnika od manjeg je utjecaja od haranja požara
kojih je - vidjeli smo u rasponu od 11 - godina bilo tri (1582, 1587., 1592.). I ovi
požari sigurno su utjecali na kretanje brojnog stanja pučanstva Varaždina.
Evo još moguće provjere 'Velikog skoka" procijenjenog stanja od 7.000
žitelja Varaždina krajem 16. stoljeća nastalih u kratkome vremenu od oko pola vijeka
naglim rastom od 2000 duša 1543. godine.
Mira Ilijanić i Slavko Kapustić nabrojili su u vezi s raznim pravnim poslovima
u gradskim protokolima krajem 16. stoljeća 2200 osoba iz Varaždina. Ako uzmemo da

^'^ Iako je broj kuća iz 1576. god. a stanje obrtnika iz razdoblja 1587. - 1602., vremenski
raspon iznad nešto više od dva decenija smatramo da (uz tri velika požara) nije uvjetovao i
jednakomjeran rast stambenih jedmica (na ograničenom prostoru unutar gradskih zidina), te
ovo kao odraz tendencije kretanja pojave ima svoju vrijednost.
^" Stjepan Krivošić: ocd, str. 70. i 71.

112
su 70% navedenih bili oženjeni nosioci domaćinstava, to čini 3740 (oženjeni, žene i
ledični) osoba. Neka su oženjeni u prosjeku imali po dvoje djece ( a vjerojatno je bilo
i više), stigosmo do brojke od 6820 lica. uz prijašnje oslonce, ovo nam potvrđuje
realnost procijenjenog stanja pučanstva grada Varaždina na prijelomu 16. i 17.
stoljeća.

SEDAMNAESTO STOLJEĆE - DO
MARIJATEREZIJANSKOG DOBA

u ovome oko 170 godina dugom razdoblju sve do njegova kraja nismo
uspjeli doći do nekih konkretnih podataka koji bi nam omogućili sagledavanje
brojnog stanja varazinskog pučanstva. Samo razdoblje dotičemo radi održanja
kontinuiteta kao vezu s \Temenom u kom nailazimo na masu navoda o brojnosti (i
životu) Varaždinaca.
Život u zidinama ograđenom Varaždinu (varoši) površine oko 0,3 km-
(stranice k\'adrata već spominjanih dužina: po M. Ilijanić i S. Kapustiću 500 m, a po
Mirku Mirkoviću 550 m) sigurno nije bio ugodan. Takovu situaciju usijavali su česti
požari (tokom 17. st. bila su dva - 1648. i 1665. god.) u kojima je stradavao velik dio
zgrada. Jedan tadašnji varaždinski građanin imenom Gabrijel Jurković rođen 1620. g.
(koga uz Habdelića, Belostenca, Katarinu Zrinsku Krajačevića smatraju jednim od
boljih kajkavskih pjesnika) pruža alegoriju stanja i životnih prilika u varaždinskoj
varoši u stiho\ima:

Pesma od peklenih muk-^^

Jaj mene! v kak\o tužen dojdoh mesto?

Kak je ružne farbe i kruto zločesto!
Vas prosim, da noge nejdu onem vaše
Putem kojim moje neki den hodjaše.
Vse je ovde z strašnom tamnostjum obsterto
I sunce od tmice zevsema zastrto.
Zaperti smo ze vsih stran mi z zidinami,
Vrata se zaklepaju z jezero kvakami.
Vu njem se od ognja čemi dimi kade
I od žvepla, smole, ružno idu smrade.
Vu te \Tize plarmii ognjeni kraljuju
I hujše, neg z Etne ognji se van bljuju.

"^ Izvor; «Varaždinske Novosti» 1939., br. 479. str.2.

113
 Sukobi između vlastele i građana istjerivanje protestantizma,
dolazak crkvenih redova, školstvo

Ton životu grada nametali su brojni sukobi građana s gospodarima Tvrđe -

Tomom Erdödyjem i njegovim nasljednicima. O istome postoji opširan prikaz Josipa
Adamčeka u "Varaždinkom zborniku" 1983. god pod naslovom: "Sukobi grada
Varaždina i varaždinske vlastele u XVI. i XVII. stoljeću", uz gospodare Burga u gradu
su imala svoje dvorove i druga vlastela. Iz popisa stanovnika gada Varaždina 18.
stoljeća posjednici zgrada i palača bile su sljedeće velikaške i plemićke porodice:
"Orišići, Jankovići, Špišići, Keglevići, Bedekovići, Praszynsky, Patačići, Sermagei,
Jelačici, Horvati, Erdödy, Petkovici, Najšići, Batthyani, Czindery, Rattkayi, grof
Laudron, Petheoi i drugi".-^'
Tko su i kakva su zapavo ta vlastela? Odgovor nam pruža Rudolf Strohal
navodeći da su oko 1/3 vlastela plemići, a ostalo imućni ljudi. I dalje "Sva vlastela bili
oni plemići ili ne, zvali su se redovno plemeniti ili knezovi, a njihove žene zvale su se
gospođe ili gospe. Grofovi i baruni imali su svoje gradove, a vlastela svoje dvorove
ili kurije." Za njih Strohal navodi da "su mnogo trošili... nijesu bili dobri gospodari.
Obično su trošili više nego su to dopuštali njihovi prihodi, pa su često zapali u
dugove... Vlastela su unajmljivala novac i od svojih kmetova i zalagala im dijelove
svoga vlasništva".^°°
Krajem proteklog i na početku ovog razdoblja gradom je prohujao proces
reformacije čiji protagonisti bijahu Ungnadi. Jedan od motiva da Toma Erdödy kao
uvjereni katolik oženi kćerku Krste Ungnada bilo je nastojanje da se iz Tvrđe istjera
protestantizam koji se bio već dobrano učvrstio u gradu. Potvrda ovome je
svrgavanje od strane Hrvatskog sabora 1613. god. gotovo čitavog varaždinskog
Magistrata zbog protestantizma.^"'
Prikazujući začetke školstva Varaždina treba podvući njegovu dugu 400
godišnju tradiciju. Iz dosad znanih dokumenata grad je posjedovao osnovnu školu
još u 16. stoljeću, što nam potvrđuje R. Horvat: "Varaždin je već u 16. vijeku imao
svoju pučku školu. Vidi se to iz gradskog zapisnika od 14. siječnja 1588. Tada se
naime obavljala instalacija novog ravnatelja škole (rector scolae). Prisutni bijahu:
varoški sudac literat blaž Škrinjarić, bilježnik literat Blaž Antilovic, župnik (Antun
Vramec), prisežmci:Liika Jakopčić, Mijo Seršić, Leonardo Petrović i Martin Cik, zatim
svećenik prebendar Mijo (Zedinić) i učitelj Nikola Ceno. Svi ovi uvedoše u čast i
službu ravnatelja gradske pučke škole literata Blaža Drakšića, odredivši da mu godina
počima sa 14. siječnja (Liber Fassionum, str. 58)".^°^
Kasniji razvoj školst\'a vezan je uz crkvu. Ovaj utvrđeni grad, za koji se
pokazalo da ne privlači Turke, postao je privlačan za mnoge crkvene redove. Godine

" ' Mirko Androić: "Varaždin u XVIII. stoljeću ...", str. 24.
'"^ Strohal Rudolf: Varaždinska županija od 1550.-1660. - "Zbornik za narodni život i običaje
južnih Slavena". JAZU - knj. XXVE. - sv. 2; zagreb 1932., str. 164, 181.
'<" Isto kao fusnota 59 str.21
'"^ Dr. Rudolf Horvat: "Vjesnik Kr. Hrv. slav. dalm. zemaljskog arkiva" - god. XIII. Zagreb
1911. str. 251.

114
1617. ovamo se vraćaju franjevci, a nešto iza njih stižu isusovci.^°^ Kapucini dolaze
iz Graza 1697. god. a uršulinke 1703. iz Požuna (Bratislave).^°'' Svi tu podižu
samostane i crkve. Isusovci 1636. god. osnivaju gimnaziju u Varaždinu.^"'
Pišući o 325.-godišnjici postojanja i rada varaždinske gimnazije Krešimir filić
njenom prethodnicom smatra pavlinsku gimnaziju osnovanu u Lepoglavi 1503.
godine. Potom navodi d a j e ista nakon poraza na Mohačkom polju 1526. god.
prestala s radom, da bi ponovo oživila 1582. U Lepoglavi se održala do 1644. god.
kada su je pavlini napustili jer su u međuvremenu isusovci otvorili svoje gimnazije u
Zagrebu 1607., na Rijeci 1627. i u Varaždinu 1636. god. Isusovci su poz\'ani u Varaždin
(došli su 1628.) da rade protiv širenja protestantizma. U Varaždinu su ostali sve do
ukinuća njihova reda 1773. godina.^°^
Po dolasku crkvenih redova u Varaždin osnovno školstvo prelazi u njihove
ruke, stoje bilo i tijekom 18. stoljeća. Krajem 18. st. dolaze u ruke "Magistrata, koji
se brine za održavanje škole i za nastavno osoblje ".^°^ O tome smo u "Varaždinskim
Novostima" 1939. našli ovu zanimljivu bilješku: " -19. II. 1772. bio je Pavao Feliks
Graser izabran za učitelja narodne osnovne škole. Ovo imenovanje postigao je Graser
nakon ispita pred posebnom komisijom u kojoj su bili pored župnika Ivan Jelišević,
senator i grad. kapetan, Juraj Poršetić, notar i Pavao Peras, registrator. Imenovanje
Graserovo bilo je u gradu oglašeno bubnjem.'"^

Požari - životna pratilja Varaždinaca

Pri analizi faktora što su mogli utjecati na kretanje pučanstva u ovome

razdoblju ne mogu se mimoići posredni odrazi četiriju požara neshvatljivo širokih
razmjera što su se zbili u Varaždinu 1648. 1665. 1745 i 1748. godine. Evo kratkoga
prikaza istih:
Za pr\'i veliki požar u XVII. toljeću što se dogodio 1648. g. grof
Trautmansdorf u svojim bilješkama navodi da je "za pola sata nakon njegova dolaska
Varaždin buknuo požar, koji je miištio više od pola Varaždina".^""^ O istom požaru piše
L. Ebner: "In diesem Jahre am oster Sonntage wuthete hier abermale eine
schereckliche Feuerbrunst, dass die Glocken in alien thurmen schmolzen und keine
Spur von Hausern ubrig blieb"."° Zbog visokih troškova što su ih Varaždinci imali
nakon požara 1648. god. na njihovu molbu 1649. god kralj Ferdinand III. oslobađa ih

^^^ Mirko Androić: "Varaždin u XVni. st...", str. 34,

"^ P. Cvekan: ocd. - str. 33., 34.
^°^ U povodu 300-godišnjice rada objavio profesor Krešimir Filić "Spomenicu Varaždinkse
gimnazije 1636.-I936."; Varaždin 1937.
^"* Krešimir Filić: "Osnutak, rad i značenje varaždinske gimnazije" - povodom 325-godišnjice
postojanja: "Varaždinske Vijesti" 1961. - br. 606. str 5.
'°^ M. Androić Isto, str. 56
308 "Varaždinski spomendani" - Varaždinske Novosti" 1939. br 48. str. 3.
'"' Prema; Mirko Androić - "Povijest vartogastva Varaždina", Varaždin 1955. str. 18.
"° Ladislav Ebner: Isto, str. 55

115
od plaćanja ostataka "takse u iznosu od 500 forinti koje je teško postradali grad još
morao uplatiti".^" U ovome požaru izgorjela je i drvena zgrada isusovačke gimnazije.
Sljedeći veliki požar zbio se u Varaždinu 1665. god. kada je izgorjelo čitavo
sjeverno predgrađe, ulica Dugi Konec u južnom suburbiju, mnoge kuće u varaoši, i s
njima tri crkve - sv. Nikole (župna), isuovačka i franjevačka.^'^ O prednjem požaru
doznajemo detaljnije podatke iz "Varaždinskih vijesti", gdje neimenovani autor iznosi
da je požar skrivila građanka Mirjana Horvatić čarajući nad svojom stokom pri
izvođenju na pašu. Jak vjetar (bilo je 6. travnja kada inače pusu snažni proljetni
vjetrovi) odnio je jednu iskru na slamnati krov njene kuće i za čas ju je zapalio.
"Iz zapaljenog krova kuće udovice Mirjane raznio je vjetar goruće iverje na
sve strane, na druge krovove i kuće, koje su se nalazile u blizini i nije dugo potrajalo,
pa je čitavo predgrađe (sjeverno) zahvatio požar. Ubrzo se požar proširio na ostale
dijelove grada. Grad je bio u plamenu sve do mitnice i starog grada.
Na tom velikom području vatra je upalila sve stambene i gospodarske
zgrade, a poštedila je samo 8 kuća i staju generala krajiške vojske.

Crkva sv. Florijana

Sa sjevernog predgrađa prebacila se vatra preko bedema u unutrašnju varoš,
a odavde na južno i jugozapadno predgrađe koje je izgorjelo čitavo, zajedno s
Vidovskim i Dugim koncem...Od požara su stradali i krovovi varoških kula, pri čemu

"' Ivy Lentić-Kugli:ocd. str. 200.

"^ Rudolf Horvat: "Povijest Varaždina" - Varaždin, 1993.

116
je prijetila velika pogibao od eksplozije banita koji se čuvao u jednoj kuli... 0\'aj
strašni požar imao je i ljudskih žrtava. Od dima se ugušilo nekoliko odraslih osoba, a
u samoj vatri je izgorjelo osmero djece... Također je tom prilikom poginulo mnogo
stoke, jer se ona nije mogla na vrijeme, zbog brzog širenja vatre, spasiti".^'^
Iza ovog požara građani 1669. god. s\'ojim doprinosima sagradiše crkvu sv.
Florijana na sjevernom rubu negdašnjeg grabišta.^'" Dobila je značenje zavjetne crkve
i kao crkva D.V.D. Varaždin. Nakon 10 godina Varaždin zadesi "god. 1679. stralio\dt
pomor i kuga"."^ Poslije toga Varaždinci 1681. god u Optujskoj ulici podigoše
zavjetnu crkMi pos\'ećenu s\'. Fabijanu i Sebastijanu.^'*
Trideset četiri godine nakon ove (1715.) građani Varaždina sagrade, kako su
se 1712. za vrijeme haranja kuge u Mađarskoj zavjetovali, onisku kapelicu sv. Roka u
Zagrebačkoj ulici (prije Dugi konec) prema Biškupcu"^, gdje ona i danas stoji.
Treći požar u ovome razdoblju zbio se 1745. god. Podmetnuli su ga vojnici
iz netrpeljivosti s ukućanima.
I ovom prigodom izgorjelo je dosta kuća. Kako su zatvoreni vojnici prijetili
da će popaliti cio grad, to je izaz\'alo nervozu i strali medu građanstvom, tako da npr.
slikar Franciscus Kolfirst proda kuću da ne bi postala plijen požara, te seli u
Križevce.^'^
Stotinu godina nakon požara 1648., 1748. god izbija veliki požar kojom
prigodom je u južnom predgrađu izgorjelo 119. kuća^'^. U istom požaru izgorjela je i
kapela sv. Vida.--°

Turci i nadalje potencijalna opasnost

Nakon što su Turci iza poraza pod Bečom 1683. god istjerani iz Slavonije
(prema Sišiću najveći dio Hnatske i Slavonije bio je očišćen do 1687.)"' 'započinje
Varaždin novu em svoga razvitka", grad se povećava širenjem predgrađa."- To se
nesumnjivo odrazilo i na kretanje stanovništva; u prvi mali moglo bi se pomisliti na
njegovo povećanje. Ali zbog izvanrednih prilika i prenatrpanosti narodom za tiuske
opasnosti, normaliziranje života u gradu ( i pored njegova prostornog širenja) vodi
padu ukupnog broja građana, što će potvTditi naša daljnja istraživanja.
Iz kretanja vanjskih događaja, što su mogli utjecati na brojnost pučanstva
ovog grada, daju se prepoznati dva kontinuirana vremenska razdoblja suprotnih
smjerova gibanja ljudi. Za prvih oko stotinu godina, do potkraj, 17. stoljeća, odvijao

' " "Varaždinske Vijesti" 1953.; br. 367, str. 3.

"•^ Dr. R. Horvat: "Povijest Varaždina", str 259.
''^ Kukuljević Sakcinski Ivan: "Varaždin, kratki nacrt s gledišta historičkog ", "Neven" - sv.
I. - Zagreb 1857., str. 20.
^'^ Mirko Mirković: Isto, str, 35.
'1' Dr, R. Horvat; Isto - fusnota 2) str312.
"« Ivy LentićKugli: Isto, str. 200.
"^ Dr. R. Horvat: "Povijest Varaždina"- ocd, str 345.
"° Ivy Lentić - Kugli: Isti, str. 200,
"' Ferdo Šišić: Ibidem, str. 313.
"- Mirko Marković: Isto. 34., 35.

117
se pred mogućom turskom najezdom priliv stanovništva; pretpostavljamo
usporavajućim tempom, kako je jenjavala osmanlijska opasnost, sve do njihova
bečkog poraza i konačnog protjerivanja iz Slavonije.
Ovdje se treba podsjetiti nekih akcija braće Nikole i Petra Zrinskih -
hrvatskih voda u borbi protiv Osmanlija. Sjedište im bijaše u Čakovcu, a njihovi
sukobi s Turcima ove trajno privlače u širu okolicu Varaždina. Za obranu Nikola
Zrinski podiže 1661. god na utoku Mure u Dravu (ni 50 km od Varaždina) jaki grad
koji nazva Novi Zrin.
Goneći Turke kroz Mađarsku nakon tri godine (u veljači 1664.) Nikola stigne
do Osijeka gdje popali glasoviti Sulejmanov most na Dravi.^-^ Da bi se osvetio, veliki
vezir Ahmed Ćuprilić idućeg ljeta navali s velikom vojskom na Novi Zrin i razori ga
(na očigled austrijskog generala Montecuccolija, ličnog neprijatelj Zrinskih, i njegove
vojske.^^'')
Nama je danas poznato da Turci nisu Varaždin nikada opsjedali, a nisu ni iza
već spominjanih kontakata 1543. poduzimali pljačkaških akcija u njegovoj bližoj
okolini; te da je bojazan od njihovih napada bila nepotrebna. Ovome u prilog
iznosimo pisanje Mirka Androića da Turci nisu napadali Varaždin u namjeri da "u
svojoj neposredno blizini imaju jedan slobodan grad preko kojega će se snadbdijevati
i takvom «robom», kakvu im je nabavljao ... varaždinski trgovac Vincencije Perger".
Isti Perger 1609. god. prima (HAV-AGV, Radikalni arhiv, n. br. 758) od Alajbegova sina
dukate i zlato «za neku tešku robu» - valjda oružje - koju Perger treba da dopremi
do Dmja kod Koprivnice, a Turci će je otpremiti dalje niz Dravu prema istoku"."^

Varaždin postaje «Mali Beč»

Iza protjerivanja Turaka iz Slavonije u Varaždinu nasta novo doba. Nastupa

već spomenuta (Markovićeva) era «razvitka» grada, što znači da uz osipanje
suvišnog stanovništva raste kvalitet življenja. Varaždin se ulagnjima imućnih građana
i vlastele izgrađivao u stilu baroka i pripremao za budući glavni grad Hrvatske; što se
zbilo dolaskom Hrvatskog kraljevskog vijeća 1767. god. Dajemo sažet pregled tog
procesa kako ga je opisao M. Androić: "Od godine 1701. do 1705. između dva
predgrađa - sv. Vida i Miličke ulice - gradi se Kapucinski samostan s crkvom. Nešto
kasnije, kad u Varaždin dođoše uršulinke, gradi se i njihov samostan i crkva, dok
kapucini sagradise svoju crkvu i svoj samostan skromno, kao što bijahu i sami, crkva
uršulinki u unutrašnjem gradu, uza same zapadne varoške zidine, po svom vitkom i
elegantnom tornju jedna je od najljepših i najznačajnijih građevina baroknog
Varaždina.
I župna je crkva u to doba na svoje stare romaničke i gotičke temelje
dogradila barokne oblike.

' " Prema: Ferdo Šišić - isto, str. 298. - Gradilo ga je od 1529. šest godina 30.00 radnika...
vodio je sve do Darde na stupovima ... dužina mu bijaše 8565 koraka (oko 6 km), a širina 17.
koraka.
"" Ferdo Šišić: Isto, str 299,
' " M. Androić: "Varaždin u XVIII. stoljeću...", str. 68.

118
 Od plemićkih palača iz tog vremena počnimo s dvokatnicom grofa Franje
Patačića, podignutom 1764. S prekrasnim ukrasima na portalu i fasadi te s nizom
kartuša u štuku između prozora, ta je palača jedan od najljepših primjeraka kasnog
baroka i rokokoa u svoj Evropi.
Nekadašnja kuća obitelji Draskovic na glavnom trgu dobiva u 18. stoljeću
izgled barokne palače s velikom centralnom dvoranom, baroknim kolonadama u
dvorištu i s prigradnjom u kut drugoga trakta za saborske sjednice. Tu je, uz gradsku
vijećnicu, lijevo, na ulazu u "Veliku vuliczu" ili "Gospodsku vuliczu", sagrađena tada
i jednokatna palača zagrebačkog biskupa.
Na mjestu već prilično ruševnih zgrada Generalata, pošto se ovaj iselio iz
Varaždina, završena je u drugoj polovici 18. stoljeća nova županijska palača u stilu
baroka.
Nekadašnju plaču Prassynsky na "Forumu Theatrai, prema podacima iz
godina 1751., stekao je ženidbom Francuz grof Troillo Sermage. Tada je dograđeno
reprezentativno stubište sa značajkama rokokoa, a na fasadu su stavljeni štuko-
medaljoni i lijep balkon od savita kovana željeza.
Rekosmo da su već u 17. stoljeću vojnici visokih činova, ali i oni nižih, te
plemići imali i kupovali posjede i izvan zidina varoških. U 18. stoljeću, kad je nestalo
turske opasnosti, počelo se graditi i u predgađima.
Sjeverno od tvrđave, u sjevernom suburbiju, gradi Josip grof Keglević svoju
palaču. Suvremenici je smatraju jednom od najljepših baroknih palača u Varaždinu.
Kasnobaroknu palaču izvan zidina sagradio je u sjevernom grabištu, sučelice
sjevernim vratima, i grof Kristofor Niczky. Uz Kapucinsku crkvu, također izvan zidina
varoških, i grofovi Erdödy sagradiše svoju reprezentativnu palaču u stilu
terezijaskoga baroka. Sučelice južnim vratima na uglu Dugog konca sagradiše još
jednu palaču i grofovi Patačici u stilu Ljude\dta XVI., s baroknim obilježjima, ali i s
oznakam klasicizma.
Promet zgradama u Varaždinu miutar zidina i izvan zidina varoških u 18,.
stoljeću bijaše velik. Plemstvo je uvelike kupovalo kuće.^-^
Vjernu sliku života u tadanjem Varaždinu pruža nam grof Adam Oršić u
svojim "Memoarima" navodeći "da se plemstvo vlada i živi kao da je u Grazu ili Beču.
Zime provodi u svojim palačama u gradu. Napose je veselo prigodom proslava
imendana i rođendana. Koliko li su puta proplesali čitavu noć uz gusle i cimbale.
Govoreći o odijevanju i o suknu za haljine i muška odijela, on iznosi da su to bile
skupocjene holandske, engleske i francuske tkanine. Opisujući društvene prilike u
Hrvatskoj, Oršić kaže da su se nekada skromni plemići, građani , pa i svećenstvo
pomamili za raskošnim životom te da je 1770.-tih godina u Hrvatskoj zavladao
poguban luksuz, koji je prekoračio sve granice. A u Varaždinu, gdje bijaše sjedište
Banskoga vijeća, bijaše najviše luksuza i raskoši: od najnovijih karuca, srebrnog
pribora za gozbe, preko najmodernije livrirane posluge, sve do teklića i francuskih
kuhara. Oršić nadovezuje da su ekselencije, velikaši i dame tjerali veoma skupu bečku
modu, tako da je Varaždin ukratko, bio mali Beč."^
I tako, dok se Varaždin puni relativno malobrojnim plemenitašima, čiji su
životni uzori i vrela bili Beč, Graz i drugo europsko tržište i običaji, dotle «mah svijet»

"* Mirko Androić: "Varaždin u XVm. stoljeću...", str. 23.

" ' Mirko Androić: «Varaždin u XVin. stoljeću, str. 60.

119
kojemu je za život potrebna motika, lopata, kramp, vile i grablje (jer se gotovo svi
građani bave i poljopviredom) i prosta odjeća i obuća - odlazi iz njega. Dokaz ovome
je 16. stoljeća (što je u 17. vijeku moglo još rasti, ali podataka nemamo) do 70-tih
godina 18. vijeka. Smanjivanje obrtnika zasigurno je sastavni dio procesa odlaska
ljudi koji su "jedva čekali" da se mogu vratiti svojim domovima i poslu u drugim
mjestima. Tako je došlo do pada gustoće stanovanja, nižeg prosjeka broja lica po kući
i smanjivanja ukupnog stanovništva. Za koliko, pokazat će nam sljedeća razma­
tranja.

Šuma brojki o stanovnicima i kućama

Stigavši u drugu polovinu 18. stoljeća nailazimo na mnoštvo podataka koji

nam se nude o broju kuća (domaćinstava) i žitelja Varaždina. Obilježje im je velika
šarolikost s nedostatkom logičke podudarnosti; nije lako utvrditi koji su od njih pra\d.
U razdoblju od dva desetljeća oko 70-tih godina postoji više od desetak različitih
podataka o brojnom stanju pučanst\'a i zgrada, a zasigurno ih ima još u velikom
rasponu od 2000 pa do 7784 osobe, uz napomenu da svaki broj o stanovništvu
predstavlja ukupan broj duša na teritoriju za koji se daje. To je područje po nazi\ai
uvijek grad Varaždin.
Da bismo približili i osuvremenili prilike kakve su postojale u Varaždinu
tijekom 18. stoljeća; prije analize otkrivenih podataka o stano\Tiištvu evo slike grada
- pregleda ulica s ondašnjim i današnjim nazivima:
"U unutrašnjem varošu, ulice i trgovi imaju sljedeće nazive: Forum civitati
(GlaMii trg - danas Trg Kralja Tomislava; Platea magna (Velika \iilicza, Goszpodzka
viilica - danas Gajeva); Platea Leopoldina (Magna platea S. Nicolai, ulica koja s
glavnog trga ide prema južnim varoškim vratima - kasnije Dućanska, danas
Gundulićeva) ; Platea regalis (Platea portalis, vicus Opatichka vulicza - danas
Draško\dćeva i ulica Uršulinska); Platea sutoram (Sostarszka vulicza, Boszermanova
vulicza, - kasnije Franjevačka, danas KranjČevićeva; Forum Theatri (Platea ante
domum Sennage, Forum novum - kasnije Padovčev trg) danas Trg M. Stančića;
Plateola muri civitatensis (Vulicza za Prassinszkym hisami - danas Bakačeva; Plateola
superior moenialis (danas Padovčeva); Platea domus praetorea (danas Kukulje\ačeva
do Šenoine); Platea studiosomm (Studen tengasse - danas ne postoji, a spajala je
današnju Pavlinsku i Kukuljevićcvu, idući naporedo sa Senoinom); Forum
studiosorum (Platea seu Fomm ante Tcmplum - kasnije Pa^'linska, Magdiće\'a) danas
Pavlinska ; Platea seminaru (Seminarska. Sjemenišna - danas Habdelićeva, Platea
antiqua macellomm (sztara nieszniclika \iilicza - kasnije i danas školska), Platea infe­
rior moenialis (danas je nema, a išla je uz zapadni varoški zid).
Iz\'an zidina varoških, u sje\'eniom predgrađu u 18. stoljeću spominju se ove
ulice: Platea Szlopanecz (Szlopanska Milicza - danas dio Optiijske), Platea Novaki
(nastavak Optujske), Platea S. Floriani (Czvetoszlavszka - danas Vodnikova), Naszip
(danas Viktora cara Emina). Krosak A'eliki ili Melinska vulicza i Platea Sztara Dravicza
(danas Kurelčeva ulica i Gupčev trg), Platea \T.igerszka (kasnije Magjarska, danas
Trenko\'a), Krosak mali (kasnije Špinčiće\'a ali samo gornji dio - danas Ognjena Price
i u produženju dio današnjeg Sajmišta), Platea spitalszka (Sajmište), Platea

120
Brodovszka (Brodovszki konecz danas dio Kukuljevičeve, onaj dio koji teČe od mjesta
gdje Šenoina presjeca Kukuljevićevu u smjeru Međimurske, i cijela Međimurska),
Platea koprviniclika, Platea Sarampo, kasnije Koprivnička - danas Pavleka Miškine,
Platea Poklechan (Ludbreška) danas Petra Krešimira IV u južnom predgrađu spominju
se: Platea czargovecz (Czargovocze - danas Anina ,Platea Makar (Za Makarom, kasnije
Bolnička - danas Prešernova), Platea longa (Dugi konecz, danas Zagrebačka , Platea
S. Viti (Vidovszka - danas Blažekova i nastavak preko Zrinskih Frankopana prema
Vidovskoj crkvi, te Križanićevoj ulici), Platea Capucinorum (Kapucinska danas
Milkovićeva i Platea Milichka (danas Braće Radića).
U 18. stoljeću nastanjena su i grabišta : Istočno grabište, Zapadno grabište
i Sjeverno grabište. Dapače i sjeverna varoška vrata imahu svoga stanara, kao i nad
južnim vratima bijaše stan".^^^
Prvi popis kuća s kojim se susrećemo je Androićev navod o 698 zgrada u
Varaždinu 1770. godine."^ Ovaj podatak prihvatili smo kao moguće stvarno stanje
zato jer pruženo razvrstanje po vlasničko - posjedovnim grupacijama daje mogućnost
da saznamo ukupan broj kuća u varoši i predgadima. Po strukturi posjedovnih
odnosa iskazano je sljedeće stanje.
Od 698 zgrada „bijaše 35 majura, u 189 kuća stanovahu pripadnici
Starogradske općine; u 50 kuća „inquilini"; pravi građani varaždinski imali su 156
posjeda; 161 kuća pripadaše stanovnicima koji još ne imahu građansko pravo;
zagrebački biskup i Kaptol posjedovahu 3 zgrade, a 3 ostalo svećenstvo;
samostanima, redovnicama i seminaru (konviktu) pripadalo je 7 zgrada; senatorima
varoškim i činovinicima magistrata 11 zgrada; velikašima 18 zgrada; plemićima 52
zgrade, upraviteljima magnata i plemića 4 zgrade; službenicima plemića 3 zgrade;
strancima 9 kuća."°
Za svrhu ove obrade isti podaci su od temeljnog značenja. Navodi stukture
vlasništva daju vjerodostojnost u analizama ove obrade, a druga im je k\'aliteta
mogućnost korištenja za kasnije utvTđivanje sveukupnog pučanstva.
Nakon prikazanog stanja varaždinskih kuća 70-ih godina nameće se potreba
utvrđivanja ukupnog pučanstva ovoga grada za isto doba. Uvodno treba spomenuti
da su od zadnje procjene broja varaždinskih žitelja protekla gotovo dva vijeka.
Već spomenuto osipanje našega pučanstva, što je nastupilo po izminuću
turske opasnosti, brojni uglavnom djelomični popisi žitelja ne odražavaju. U gotovo
svima iznijetim podacima iskazan je djelomični obuhvat, ali opet toliko različit da ih je
teško povezati. Razlog je, uz nesigurnost podataka, također izostavljanje iz popisa
određenih povlaštenih kategorija stanovništva (plemstvo, vojska, svećenstvo, kralj,
činovnici).
Krenimo vremenskim tijekom u analizu pronađenih navoda o varaždinskom
stanovništvu u drugoj polovini 18 stoljeća. Prvi podatak o broju žitelja ovoga grada
otkrili smo u Feletarovoj „Podravini" . Pišući o dolasku novoosnovanog Kraljevskog
namjesničkog vijeća za Hrv^atsku (Consilium regium Croaticum) u Varaždin 1767. god

^^« M. Androić; "Varaždin u XVII. st...", str. 24. ,25.

' " M. Androić: "Varaždinski zbornik", str. 210.
"° M. Androić isto kao fusnota 1, str. 24. Zbir gornjih objekata iznaša 701, a ne 698. Kako
ne znamo u čemu je greška, da li u zbiru ili nekom od pojedinačnih navoda, ne da se ništa
uraditi.

121
autor navodi da „tih godina u Varaždinu stanuje oko šest tisuća, a Zagreb broji tek
tri i pol tisuće stanovnika"."'
Prednjemu slijedi „Tabella Conscriptionis Animarum...", popis varaždinskog
pučanstva prema dokumentu u HAV-u Varaždin pod brojem 220/783. Po istome (nema
upisane godine - Androić uzima stanje 1770-ih godina)"^ grad je imao 3580 duša, bez
plemstva i pripadnika Starogradske općine (suburbija). Odlika ovog popisa je što
pruža stukturu žitelja po spolu i zanimanju, a nedostatak navedem djelomični obuhvat.
Tako je od popisanih 3580 lica bilo 1845 - 51,54 % muških (1221 - 66,18% odraslih i
624 - 33,82% dječaka do 15 godina), i 1735 - 48,46 % ženskih (1131 - 65,9 % odraslih
žena i 604 - 34,81% djevojčica do 15 godina).

"' Dragutin Feletar: "Podravina; Koprivnica 1973., str 102. Prednji su podaci jednaki onima
što ih objavljuje Vladimir Kovačić u "Zborniku Pedagoške akademije Čakovec 1961. - 1971.
Čakovec 1972., str. 109.
' " Mirko Androić: "Varaždin u XVIII. stoljeću ...", str 25.

122
 Evo strukture stanovništva po zanimanjima - od obuhvaćenih 3580 osoba
bilo je prema Androićevu navodu:"^

Struktura stanovništva prema zanimanjima

službenika 81
slobodnih zanimanja 5
slugu 217
služavki 201
učenika - dječaka 101
učenica - djevojčica 31
radnika nadničara 266
radnica - nadničarki 196
staraca u Ksendohiju 8
starica u Ksendohij u 12
prosjaka 20
prosjakinja 29
učenika pridošlih iz drugih kraj. 60
učenica iz drugih krajeva 3
dječaka bez roditelja (pupila) 29
djevojčica bez roditelja 21
redovnika 76
redovnica 29
crkvenjaka 33
zanatlija majstora 273
obrtničkih pomoćnika 290
obrtničkih naučnika 103
trgovaca 13
trgovačkih pomoćnika 15
trgovačkih naučnika 5

U ovoj prvoj u povijesti poznatoj profesionalnoj strukturi varaždinskog

građanstva uz izncsenu sliku spolova od ne manjeg značenja su prikazani međusobni
odnosi zaposlenih grupacija.
Po zanimanju navedeno pučanst\'0 čini 59,1 % ukupno popisanog
stanovništva. Unutar ovoga najbrojniji su oni koji žive od prodaje fizičke snage
svoga tijela. To su nadničari (462) i služinčad (418), ukupno 880 lica, te im pripada
više od dvije petine svih osoba poznatog zanimanja. Ako izlučimo neproduktivne
(stare ,prosjake, djecu, đake i crkvene ljude), služinčad, tj one koji žive od prodaje
svog rada, oni čine iznad polovine svih produktivnih lica, tj. 52,9 % ukupno aktivinog
žiteljstva. Porazna je to slika pred dva stoljeća postojećih socijalno-ekonomskih
odnosa.
Iza služinčadi i nadničara dolazi grupacija zanatstva sa 666 zaposlenih; ili 40
% svih produktivnih lica radi u obrtu - što govori o zanatskom Varaždinu. I dalje
zaposleni u obrtu, nadničari i služinčad čine 92,9% svih produktivnih osoba. Za ono
vrijeme dosta je „školaraca'" (195) - 5,4% ukupnog stanovništv^a. Visok je broj i

Isto.

123
pripadnika vjerskih staleža 138, 3,9% ukupno popisanih. U oči pada i velik broj
prosjaka (49), te djece bez roditelja.
Na kraju treba spomenuti i službenike (81) te slobodna zanimanja (5) u čiju
ocjenu o tome da li ih je bilo malo ili mnogo, danas je teško ulaziti. Ipak treba
spomenuti da se u tome razdoblju (između 1767. i 1776. ) u Varaždinu nalazi sjedište
hrvatske vlade što je uvjetovalo narastanje činovnika, više gospode (plemića), te
posluge obaju spolova.
Tragajući dalje za brojnim stanjem pučanstva Varaždina pronađene su u
HAH - u Zagreb dvije tabele indentičnih pregleda stanovnika ovoga grada iz 1773.
godine.
Pod oznakom CRC, kut. 132, br. 100 nalazi se tabelarni pregled žitelja
Varaždina još brojnijih obilježja od prednjega; uz navod daje iskazano stanje 15. VII.
1773. god. Ukupan broj stanovnika obuhvaćenih ovom tabelom iznosi 2535.
Drugi pregled - tabela jednakog naziva, ali bez upisanog datuma poliranjena
je pod oznakom CRC kut. 161., br 17. Ukupan broj osoba na ovoj tabeli nešto je niži,
te iznosi 2509. Očito pronađene tabele jesu dva izdanja istog popisa jer pored
ukupnog broja manje razlike pojavljuju se i kod brojčanih navoda pojedinih obilježja.
Mi ćemo se pozabaviti onom prvom tabelom ukupno navedenih 2535 stanovnika.
Zbog nepoznavanja kriterija obuhvata popisanog pučanstva, prednje tabele
kao šumar za nas nemaju posebno značenje. Međutim, one nam donose određeni
kvalitet što nam ni jedan popis do sada nije pružio. U ovim tabelama nalazimo široku
lepezu raznih obilježja (uzrasta, zanimanja i vjere - sve po spolu, i podjeli - građani,
stranci) popisivanog stanovništva. Uz prednje, svi navedeni podaci razvTStani su u tri
teritorija: varoš, s ukupno 642 osobe, gornje predgrađe 900 i donji suburbij 976 lica
- ukupno 2518 duša. Razlika od 17 građana do iskazane sume (2535) posljedica je
greške u prijepisu, što se ne da otkriti. Uvidom u vlastoručne potpise ispod
navedenih podataka treba podvući da se u njihovu autentičnost ne može sumnjati.
Ovo iznosimo s namjerom uočavanja još ponekih aspekata strukture
varaždinskog stanovništva, što nam dosadanji podaci nisu omogućili, iako je ukupna
brojka daleko ispod prije utvrđenog (i realno mogućeg) stanja od 3580 žitelja oko
1770. godine.
Kako smo naveli, u posebno zanimljivoj strukturi naših tabela, zbog čega
smo ih i uzeli u obradu, nailazimo na sljedeće odnose.
S gledišta iskazanog broja osoba po dijelovima grada izlazi da je tek četvrtina
(25,5%) pučanstva stanovala unutar gradskih zidina - u varoši, dok su preostali, njih
74,5% pripadali: 35,7 gornjem, a 38,8% donjem suburbiju. U prilikama postojanja
obrambenog sistema stanovništvo se i moglo povećavati jedino smještajem van
utvrđenog jezgra.
Prikazano ukupno žiteljstvo po spolovima iznosi 1049 ženskih osoba; veoma
visoka zastupljenost,jačeg spola" s omjerom 1417 muškaraca na 1000 žena.
Po uspostavljenim grupacijama dobnih razreda ti su odnosi drugačiji.
Djece od 1-12 godina bilo je 609 (m 283, ž - 326), ili 24,0 %. Kod usporedbe
spolova prevagu nosi ženska strana s omjerom 868 muških na 1000 žena.
Sljedeća dobna skupina u tabeli iznosi 721 osobu (m-506), ž-215) izmejđu 13.
i 24. godine - 28, 4%. Pri ovom uzrastu utvrđeno je više no dvostruko muških osoba
-relativaii omjer iznosi 2353 muškića na 1000 žena; još jedna potvrda očite aljkavosti
popisivača.

124
 Odraslih u dobi od 25 do 50 godina navedeno je 920 čeljadi (m-471, ž-449) -
36,3% od ukupnog broja. Omjer spolova je 1049 muških na 1000 žena.
Pri uzrastu od 51. do 80. godine postoji 207 lica (m-99, ž-108) - 8,2% svih
osoba; s prevagom na ženskoj strani - 917 muškaraca na 1000 žena.
Iznad 80 godina registrairana su samo 3 muškarca.
Slično razvrstavanje dalo bi se načiniti i po navedenim dijelovima grada, što
nas ovdje ne zanima.
Na kraju - kao opća primjedba na iznesene podatke je neprirodan omjer
spolova kod većine navedenih grupacija, što je očit dokaz (neovisno o obuhvatu)
neodgovorna odnosa popisivača prema poslu što su ga obavljali.
Usporedbom iznijetih podataka ukupno iskazanih 2535 žitelja 1773. god. u
varoši i pedgrađima, sa već navedenih 3580 osoba bez plemstva i pripadnika
Starogradske općine u 1770-tim godinama, varaždinski popisi stanovništva postaju još
zagonetniji. Osim neprihvatljivih razlika ukupnog broja pučanstva, i primjena različitih
metodologija pridonosi pomanjkanju bilo kakvih suglasja među brojkama navedenih
popisa. Neke pobliže odnose jednoga i drugog prebrojavanja ljudi naveli smo zbog
zanimljivosti različitih obilježja njihove strukture.
Nakon prednjega nameću nam se dva različita navoda o stanju duša i broju
domaćinstava što ih je prikupljala crkva. Ovi podaci nalaze se u kanonskim
vizitacijama - službenim pregledima župe sv. Nikole u Varaždinu. I oni, poput civilnih,
podliježu već navedenim neusklađenostima. Tako stoji: u protokolu 170/XI-a, str. 66.
(vizitaciju obavio zagrebački kanonik Nikola Turčić 25. VIII. 1771.) - Citta et Sub.
Urbis - universum: Domarum 612, animanun 3132.
U Protokolu 211 (iste godine) - „Tabella Parochiarum diecesis Zagrebiensis"
a 1771., str. 149, navedeno je za varaždinsku župu (bez Sračinca i Svibovca) :
Domarmn 768; Personarum 3999.
Iste godine, dva su izvora s ne malim razlikama podataka, od kojih nijedan
ne nalazi potvrdu u civilnim navodima broja žitelja. Smatramo da se ne radi o
razlikama interesnog ili prostronog obuhvata. Potvrda ovome jesu gotovo jednaki
prosjeci broja članova domaćinstva; u prvome protokolu 5,1, a u drugom 5,2. Pri
ovome se vidi da „domaćinstva' (Doinamm) kao biološko - ekonomska i društvena
kategorija uvelike odstupaju od ..kuće". Isto će nam potvrditi i daljnja istraživanja.
Radi nadopune „ zbrke"' oko brojnog stanja varaždinskog pučanstva ovamo
stavljamo još dva crkvena izvora; prvi nam nudi podatke 14 godina kasnije, a drugi
19 godina iz.a 1770. Ni ti navodi neće se pokazati održivim, u Protokolu br. 1/X1X -
Pfarr regulierung der Agramer Dioclesess (1784). pronašli smo upisane ove brojke
stanovnika.

125
 Broj duša katolika
Varaždin 4855
Sračinec 369
Svibovec 134
Ukupno 5354

Za 5 godina kasnije navod u Protokolu "Conspectus Parochiarium

Dioecesiss Zagrabiensis" - 1789. (str. 110.) donosi:

Numerus Animarum
Varaždin - župa sv. Nikole 7784
Sračinec - cap. sv. Mihaela 327
Svibovec - cap. sv. Benedikta 183
Ukupno 8294

Ocjenjujući podatke o stanovništvu Varaždina najveću nedoumicu izaziva

Androićev navod, pozivom na „Conscriptio civitatis Varasdinensis" pro aimo 1772/3.,
daje Varaždin „1772. brojio 1635 stanovnika građana, dok se cjelokupni proj penjao
najviše do dvije hiljade."^ Ovo nije moguće dovesti u bilo kakvu logičnu povezanost
s ostalim prikazima brojnog stanja pučanstva. Možda, i najvjerojatnije se radi o
parcijalnim popisima dijelova grada, čemu ide u prilog i autorov navod da se u
Varaždinu te godine nalazila 501 kuća.
Ocjenjujući tu brojku kao posve nerealnu za ukupno stanovništvo grada;
pogledajmo kako stoji s navodom podataka o zgradama. U rasponu od dvije godine
u Varaždinu je nestalo (po Androiću: 698-501) 197 kuća, a da u tome wemenu nisu
zabilježene neke krupnije nevolje (osim u varaždinskim relacijama bilo je „manje"
požara u kom su izgorjele 32 zgrade)."^ To je zabilježeno u doba kad je grad bio
sjedište Hrvatske vlade, pun života i sjaja. Ako nije dolazilo do povećanja, za pad
broja kuća razloga nije bilo, posebno ne za ovako veliko smanjenje.
Nakon prednjega, uzroke iskazanom niskom broju kuća Varaždina 1772. god.
nalazimo i u ovome slučaju u mogućem smanjenom prostornom popisu - što nam nije
poznato. Prednji zaključak nameće se usporedbom ovoga samo u jednoj brojci
iskazanog stanja s brojem «prizemljenih» zgrada 1770. god. za koje postoji svojevrsno
razvrstanje po vlasničkim grupama. Iz tog razloga strukturu broja od 698 kuća
Varaždina 1770. uzimamo kao postojan faktor pri daljnjem obračunu stanovništva
ovoga grada.
Evo još dva izvora o brojnosti varaždinskog pučanstva. Kao prvi jesu
podaci objavljeni u "Varaždinskim Novostima" 1938. god. Autor Lujo Pihler navodi

"'' M. Androić: "Povijest vatrogastva Varaždina" str. 21.

" ' Ivy Lentić Kugli; ibidem, str. 202.
U napisu "Kulturnohistorijske i mjestopisne bilješke" objavljenom u "Varaždinskim
Novostima 1933." (br. 195, str. 6) govori se o Varaždinu između 1766 i 1776. te medu ostalim
navedene su okolnosti i osnovni uzroci velikog broja varaždinskih požara. O tome stoji;
"Malograđanske kuće, a napose sve gospodarske zgrade, bijahu gotovo sve od drva (domus
lignea), brvnare ili pletare, pokrite slamom ili daščicama, a kako je u kuhinjama plamsao oganj
na otvorenom ognjištu ili kominu, pa nije ni zidanih dimnjaka bilo, to su ta predgrađa bila
upravo idealan materijal za one brojne požare, koji su harali Varaždinom".

126
kao vrelo istih u HAV - u Varaždin pronađeni primjerak izvršenog popisa 1780. godine
po naređenju bečke Dvorske kancelarije. I ovaj je popis obavljen samo u varoši. Evo
ukupnog pregleda tih podataka. „Odraslih muških katoličke vjeroispovjesti bilo je u
Varaždinu 1556., a nedoraslih 630. Odrashh ženskinja bilo je 1226, a nedoraslih 562,
pravoslavne vjeroispovijesti muških 7, a ženskih 8. Svega 3989 žitelja."^
Ovaj popis daje i profesionalnu strukturu stanovništva, koju smo, zbog
Pihlerovih sumnji u njihovu točnost, izostavili. Za potvrdu autor ukazuje na ,Jedan
pasus iz sjednice Varoškog magistrata godišta 1781. iz kog se razabire da se
prigodom popisivanja nije građanstvo ponijelo onako kako se to od njega tražilo;
uslijed čega je od višeg mjesta stiglo naređenje da se ponovnim popisivanjem mora
provesti korektura" za koju Pihler navodi da se nije uščuvala."' Ovo uzimamo kao
podlogu sumnji u ispravnost broja od 3989 žitelja varoši.
Preostali dio varaždinskog pučansta, stanovništvo suburbija popisivala je
juridikcija varaždinske Tvrđe koji podaci nisu pronađeni. Pihler ipak zaključuje da je
čitav kompleks varaždinske Varoši zajedno s Tvrđavom obuhvaćao godine 1780.
najmanje 5500 stanovnika"."^
Sljedeće brojke varaždinskog stanovništva jesu podaci što ih objavljuje l\j
Lentić Kugli pozivom na dokument HAV-AGV, conscriptio civitatis iz 1789. god
navodeći 1274 osobe u jezgri grada i 3127 duša u predgađima; ukupno 4401 žitelja."^

Katastrofalni požar 1776. godine

Više puta spominjana brojka od 614 ugrada, što je Ivy Lentić - Kugli navodi
za Varaždin 1775. god., podloga je za procjene šteta zbivanja koja su se desila iduće
1776. godine. Tu procjenu drugih prihvaćamo, iako uz sunmju (što nije moguće
dokazati) njene realnosti. O\'0 iznosimo zato jer u koliko je broj kuća 1775. god. bio
viši, to su bili veći razmjeri nesreće što je zadesila Varaždin naredne godine.
U 1776. godini u Varaždinu je popisano 298 zgrada.^"*" To je stanje nakon
strahovitog katastrofalnog i nepoštednog -najvećeg i najpogubnijeg od svih (do sada
smo ih nabrojili 15) varaždinskih požara u kome je izgorjelo više od polovine grada -
316 kuća. Ovaj požar "je učinio kraj zlatnome vijeku varaždinskog urbanog, kulturnog,
političkog, društvenog i privrednog razvoja. Taj cvatući grad, koji je bio najnapredniji
i najrazvijeniji grad kontinentane Hrvatske, u jednom je trenu pretvoren u prah i

"^ Lujo Pihler: "Iz starog Varaždina - Statistika", "Varaždinske Novosti", 1938. - br 425. str
3. - 5.
"^ Prednje upućuje na popis stanovništva iz 1782. koji se čuva u "Biblioteci mađarskog
centralnog statističkog ureda u Budimpešti". To je zapravo "Summarium vom Jahre 1782". po
hrvatskim županijama (manjkaju Križevci) iz kog je Ivan Erceg objavio neke preglede u
"Starinama - 59" JAZU, Zagreb 1948., str. 309 - 325. Prema istome varaždinska županija je
tada brojila 83978 osoba, od čega je (mjereno s prihvaćenih 5500 duša) u gradu Varaždinu
živjelo 6,55 %
"^ Lujo Pihler: isto
" ' Ivy Lentić - Kugli: ibidem str. 203.
"° M Androić: "Povijest Vatrogastva Varaždina", str 19.

127
pepeo".^'" Mirko Androić navodi da je u požaru 1776. izgorjelo 385 kuća^"-, što još
više povećava sliku katasrofe koja bijaše zadesila Varaždin.
Radi pružanja slike užasa koja je navedenim požarom zadesila ovaj grad evo
izvatka iz suvremenog opisa: „Dne 25. travnja okolo jedne ure poslepodne izlazeći
ogenj posjejal je tugu i žalost med nas; jer je vetar več o početku silni bil tak da se
je ogenj od dvih stranah berzo prijel, i u kratkom času zagrebačku i vidovsku vulicu
a cerkvum na prah i pepel preobrnul. Od ovud se pretegnul ogenj u grad, do
kolegiuma, večnice i do dvora presvetloga gospodina feldmaršalleitnata Nadasdi-a, i
tako do više kucah, na skorom do svih, koje su se u ovoj okolici nahadjale. Strah i
nevolja thu veća je postala, jer je kod tergovca Jakominia okolo 3 centa baruta (praha)
bilo i isti upaljen, i ćelu kuću u zrak dignul jest. Pri tom se bolje plamen na sve bližje
kuće pretežaval i tako propale jesu. Od onda pružil se proti Dravi i na skorom su
ostale 2 ulice, dravska i koprivnička, do jedne kuće izgorele. Tako je gorelo na sve
strane, i oči drugo videle nisu, kak samoga plamena.^'*^
Opisujući odraze što ih je požar proizveo na ljude, suvremenik navodi:
„Jaukanje toliko nesretnih, plakanje i krićanje roditeljah i dece, išlo je svakomu do
dubljine duše! Svi su bežali kao zdvojni okolo i tergali sebi vlase od glave. Ovaj
ogenj trajal je čitava dva dana i dve noči, još tretji i četvrti dan gorele su pojedine
kuće. Sada se čuje, da su okolo 200 glavah ljudi od svakojakeh zanatah radi
siromaštva i nemoći popraviti s\'oje stanove varoš ostavili, i da se još u večjem broju
kao isti spravljaju, varoš ostaviti".^"" I na kraju kroničar zaključuje "Naša varoš je
mertva, jer što god kraljevskom i vojnom veću spadalo je varoš ostavilo".^''^
Kao i nakon svakoga od prethodnih požara grad se brzo obnavljao 4 godine
poslije - 1780. god. imao je 595. , a nakon 5 daljnjih godina u njemu je bilo 900
kuća.'"^
Iza navedenih mnogih izvora s veoma različitim brojkama o žiteljima grada
Varaždina evo i najnovijeg Androićeva podatka o ukupnoj masi njegovih stanovnika
1770-tih godina. Pišući o nekim značajkama razvoja tijekom XVIII.. st. u Varaždinskom
zborniku autor navodi da „sedamdesetih godina XVIII. stoljeća u Varaždinu (s
predgrađima, plemstvom i Starogradskom općinom) ži\d gotovo 5500 stanovnika, što
je za oko dvije tisuće više nego u tadašnjem Zagrebu".^**^ To je za oko dvije tisuće
(1920) više i od već spomenutog istodobnog stanja žitelja po spisu HAV - 220/783
bez plemstva i starograđana. Ovo vrelo navodimo namjerno kao zadnje jer smo
ocijenili da ono ima izuzetnu važnost u našemu traženju st\'amog broja varaždinskog
pučanstva.
Dosadašnjim iznošenjem pos\'e različitih navoda o ukupnoj masi svijeta u
ovom gradu u rasponu od oko dvadesetak godina druge polovine 18. stoljeća, koji
se kreću između 2000 pa do 7784 osobe, a iza pretežne većine stoji odgovarajući
povijesni izvor, pokušali smo dokazati kako je složeno pronalaženje pravoga stanja

'"' Ivy Lentić-Kugli: ibidem, str, 203,

'''^ M. Androić "Povijest vatrogastva Varaždina", str 19.
^•^ M. Androić: Isto, str. 143.
'"^ Isto, str. 144.
'''^ Isto, str. 145.
'"* Ivy Lentić - Kugli: ibidem, str. 203.
^'' M. Androić: "Varaždinski zbornik"", str. 211. Prednji obuhvat smatramo da nije ispravan
jer su predgrađa i Starogradska općina jedno te isto).

128
pučanstv^a Varaždina. Nakon minulih dvjesta i više godina proteklom vremenu
ostavljamo podatke od kojih svaki nastoji biti prihvaćen kao ukupno stanje žitelja
grada. Kako nam nisu poznati razlozi ovih velikih oscilacija broja stanovnika između
varoši i suburbija, kao ni širina obuhvata u pojedinim iskazima, unutar ovih iznijetih
brojki teško je pogoditi pravu.
Da bismo došli do startne osnove za pronalaženje vitalnih stopa kretanja
stanovništva (što nas očekuje), kao i sagledavanja stvarnog stanja pučanstva grada,
od svih iznijetih brojki prije navedeni Androićev podatak o 5500 žitelja Varaždina oko
1770 - tih godina smatramo najprihvatljivijim. Pokušajmo provjeriti navedenu brojku.
U tu svrhu koristit ćemo međusobne relacije triju specifičnih poznatih
kategorija iz domene Ijudkog življenja: broj obrtnika, kuća i ukupnog stanovništ\'a,
unutar kojih smatramo da u normalnim prilikama postoje određeni usporedivi
stohastički odnosi. Za naša istraživanja to su raspoloživi podaci sredinom 15. stoljeća
razdoblja prije nastanka turske opasnosti i u vremenu nakon prestanka iste -
sedamdesetih godina 18. vijeka.
Odlučivši se za ovo, mi znamo da ovakav postupak nije svakodnevna
praksa, i ne posve siguran pokazatelj; posebno kada se drže na umu promjene što ih
u te odnose ugrađuje tijek vremena, ali drugog prihvatljivijeg izbora nismo imali. Uz
to ocjenjujemo da su prednja sagledavanja moguća i zbog činjenice što se radi o
jedinstvenom prostoru - stabilnom urbanom naselju čije prirodne tokove življenja nisu
remetila nikakva nasilja (razaranja).
Prije spomenuta "koškanja" među građanima i vlasnicima Burga, pa i drugim
kategorijama varaždinskih građana, smatramo nešto izraženijimom međuljudskom
pojavom.
Evo najprije vrijednosti spomenutih relacija sredinoml5. stoljeća:
a. odnos obrnika prema ukupnom broju kuća (gustoća naseljenosti
zanatlija) održava omjer (148:310) - 1:2,1
b. broj stanovnika po kući iznosi (2.500:310) - 8,1 osoba
c. Na 1 obrtnika dolazi (2500:148) - 16,9 stanovnika.
Konfrontacijom veličina prednjih kategorija u sedamdesetim godinama 18.
vijeka dobivaju se ovi omjeri:
a. Na 1 obrtnika dolazi (698:265) - 2,6 kuća.
b. Gustoća stanovanja iznosi (5500:698) - 7,9 osoba
c. Omjer obrtnika i ukupnog stanovništva iznosi (5500: 265) - 20,8
građana na jednog zanatliju
Usporedbom dobivenih istorodnih veličina promatranih varaždinskih
kategorija u razmaku od oko tri stoljeća uočavamo ove relacije:
a) Gustoća stanovanja obrtnika izmejđu utvrđenog omjera 2,1 kuća po
zanatliji sredinom 15. stoljeća spala je na odnos 2,6 zgrada po majstoru 1770 - tih
godina. Ovaj pad iznosi 24 % . Relativni pad gustoće stanovanja obrtnika u biti
pokazuje brži rast objekata stanovanja od porasta broja zanatlija. Podsjetimo da je u
vremenu od sredine 15. pa do početka 17. stoljeća u Varaždinu te kao suprotan proces
(u gradu je vladala «gužva» što i ovaj primjer potvrđuje), koncentracija obrtnika u
odnosu na broj kuća povećala se u istom postotku (slučajna podudarnost brojki
suprotna predznaka) za 24 % oko 1450. god iznašala je 2,1 a krajem 16. vijeka 1,7 kuća
po zanatliji.

129
 b) Broj stanovnika po kući smanjio se od 8,1 čeljadi sredinom 15. vijeka na
7,9 osoba u 70-tim godinama 18. vijeka.
Kao i pri gustoći stanovanja obrtnika, i tu se vidi brži rast broja zgrada
(698:310) - indeks 225, od povećanja broja stanovnika (5500:2500 s indeksom 220.
Ovdje treba navesti kako broj zgrada zbog čestih požara do kojih dolazi u Varaždinu
nije posve stabilna veličina.
c) Treći odnos, relacija broja obrtnika i ukupnog stanovništva u oko
tristogodišnjem rasponu promatranih razdoblja također se pogoršava. Ustanovljeni
omjer sredinom 15. stoljeća - 1 obrtnik na 16,9 žitelja uspoređen s (procijenjenih) 20,8
ljudi na 1 obrtnika u 70 - tim godinama 18. vijeka govori o padu gustoće obrta (u
ukupnom stanovništvu) za 23,0 % U suprotnom odnosu prednje je dokaz za 23 %
relativno brži rast ukupnog stanovništva od porasta broja obrtnika u istome vremenu.
Stoga smatramo da smo potvrdili ispravnost prihvaćenih 5500 stanovnika
(indeks rasta u odnosu na 2500 žitelja sredinom 15. vijeka 220) kao stanje
varaždinskog pučanstva oko 70-tih godina 18. stoljeća.

SREDNJA ERA - PRIRODNO KRETANJE

STANOVNIŠTVA OD SREDINE 18. DO POLOVINE
19. VIJEKA

Pristupne napomene

Prije zalaženja u konkretne analize prirodnog kretanja stanovništva Varaždina

temeljene na brojčanim podacima živorođenih vjenčanih i unurlih, evo pregleda općeg
stanja i ocjene prilika toga vremena kako ih opisuje Lujo Pihler u „Varaždinskim
Novostima" 1937. god pod naslovom „Teška vremena". Osim kao nužan realan uvod
koji na svojevrstan način osvjetljuje sljedeća poglavlja, navodimo ga i zato što će
naša daljnja istraživanja potvrditi mnoge naznake ovoga članka.
"Posljednji deceniji 18. vijeka bijahu u svakom pogledu vrlo kritični i
nepovoljni. U tom razdoblju pored elementarnih nezgoda, naročito se ističu dijelom
sušne, ali ponajviše hladne i močvarne godine, koje su tako loše utjecale na
gospodarske proizvode da je u pogledu slabe ljetine nastalo upravo osjetljivo
pomanjkanje lirane ne samo za žiteljstvo nego i za stoku. A kako jedno zlo neminovno
rada i drugo, uporedo s nepovoljnim godinama harale su nesmiljeno i svakojake
bolesti i pošasti od kojih je pomrlo mnogo ljudi, a poginulo toliko stoke da je rijetko
koja kuća u selu imala kravu, vola, svinjče ili konja. Posljedica svega toga bili su tzv.
gladne godine ili po narodnom nazivlju «huda leta», koja su se uvukla i u naredni 19.
vijek. Prema liistorijskim vrelima i podacima spominju se u tom razdoblju napose kao
godine gladi 1787., 1788., 1801., 1802., 1815., i 1838.

130
 Uslijed pomanjkanja žitarica, krme i stoke teško je bilo doći i do novca. To
je naročito osjećao seljak koji je još morao polaziti na tlaku. I ako seje njegov položaj
u drugoj polovini 18. vijeka znatno popravio i on dobivao dnevnicu u novcu, ipak
nije ova zarada bila u omjeru prema skupoći i nestašici živežnih potrepština. Tako se
prema propisanom pravilniku iz godine 1790. u nadleštvu varaždinske općine plaćalo
težaku u ime dnevnice za poljski posao od Grgurova do Miholja 15 krajcara, a od
Miholja do Grgurova samo 9. Kosci su zarađivali po 17 krajcara, drvari od voza 4,
težaci od žetve jedne rali 6, dok je za radove u vinogradu iznašala dnevna zarada
najviše 7 i pol krajcara. Kako se malo zaradjivalo, pokazuje nam i ovaj primjer: god.
1796. vozili su vojnike u Zagreb Kneginčani: Tomo Bobić, Martin Simunec, Ivan
Zortarić, Tomo Hamelec, Stjepan Paska, Pavel Božinić, Andrija Vugrinec i Matija
Medved, za koji su posao oni primili iz gradske blagajnice svega 4 for., tj. svaki
pojedini samo 50 krajcara.
Međutim, nijesu samo spomenute elementarne nepogode, nevremena i
nerodica skrivili sveopću gospodarsku krizu, bijedu, bolesti i pomor, jer ovome zlu
mnogo su doprinijeli i teški, dugotrajni ratovi. Grad Varaždin i okolišna sela često je
zaokupljala vojska koju je trebalo ukonačiti i opskrbljivati je hranom. Posljedica toga
bijaše veća skupoća i još znatnije pomanjkanje živežnih namirnica, zatim pomanjkanje
radne snage, jer su mnogi ljudi morali ostavljati svoja gospodarstva i polaziti na
daleka evropska bojišta.
Da ovaj prikaz teških životnih prilika bude potpuniji, ne može se mimoići, a
da se ne istakne još jedna nevolja, a to je pojava prosjaka, skitnica i lupeža, koja je
čeljad uvelike dodijavala pučanstvu i zadavala mu ne manju brigu i strah. Razumljivo
je da je mnoge u prosjačenje i skitništvo natjerala bijeda ili druga koja nevolja. No
bilo je među ovakvim ljudima i takvih, koji su bježali od posla ili od vojne dužnosti,
pa da se prehrane i domognu novca, toliko su ugrožavali sela da su na pr.
Kneginčani zamolili varošku općinu da ih na bilo koji način zaštiti od drskih prosjaka,
vagabunda i lupeža. Dok se je puk u selima teško branio od ovakve čeljadi, varošani
su bili daleko bolje osigurani, naprosto zato jer bi rijetko kojem skitnici bez valjanja
pasoša uspjelo da pred gradskim vratima izmakne budnom oku vratara ili stražara. I
ako se kada gdjekoji ipak krišom ušuljao u grad, bio je domala pronađen i strpan u
varoški zatvor, gdje su mu odrapili 10 do 25 krepkih batina, a onda ga predali
zagrebačkoj ili karlovačkoj vojnoj prefekturi.
Spomenute elementarne i sveopće vremenske nepogode nijesu samo
pogadjale široke slojeve pučanstva, već podjednako i one koji bijahu po svome
staležu i položaju daleko bolje situirani. Tako god. 1800. ističu Kneginčani da su im
prošlih godina vinogradi postradali, pa mole varaždinsku općinu da im ona badava
dade kolje iz svojih šmna. Eto i prvi njihov župnik Mavro Končić jadikuje s njima da
su mu kroz punih osam godina kiše, tuče i oluje počinile silne štete u njegovu
gospodarstvu, a tako i u crkvenom vinogradu, da taj u kobnoj godini 1796. nije
donesao ni jednu forintu dobitka! Sto više, i sam varaždinski župnik Josip Dominić
moli varošku općinu da mu pomogne, jer (pokehdob vu vremenu dveh leti i kvarom
velikim i z dugmi i skerbjum tužnom obilno bil spoznal, da polek časti i vrednoga
saliža i dike nikad nemre živeti!"
Sa svojim župnikom zaintačili su god. 1801. i građani varaždinski: "Tuge,
nevolje i neprilike vu koje ov Kraljevski slobodni varoš sada opal je, izpisati i po
strankah zbrojiti ufamo se potrebno ne bude, ar znamo odprvo, da i takove Plemeniti

131
Magistratus najbolje kak naši poglavari znadu i vidiju. Nevolje, nove rane, novi
nevidjeni i potmajno nas vumarjajući su nam se približava i vre odpreto z velikem
našim nemirom Suprotivščinam i kvarom Varaša celoga nas \aimarja..." Ovakvih i tomu
nalik tužaljka i prikaza događaja ima mnogo sačuvanih u starim varoškim kronikama.
Ali i ovo dostaje da se osvijetle i prikažu teške prilike vremena i života u posljednjim
decenijima 18., a u početnim 19. vijeka. Kraj toga mora se naglasiti da je u tome
razdoblju nadošlo kadšto i povoljnije vrijeme, a s njime i bolja, izdašnija žetva, kad su
mogla nadleštva nešto više spremiti za ishranu pučanstva i stoke u slučaju
vremenskih nepogoda i gladi.
Uočimo li ovu činjenicu čuvanja i spremanja prirodnih proizvoda, u istom
času iznenađuje jedna pojava, koja se, nažalost, ispoljava i u današnjim, nadasve
kritičnim vremenima, a to je ono fatalno, - hotimično nerazumijevanje i gotovo
nepojmljivo omalovažavanje teško stečenih vrednota ne samo u povoljnijim časovima
zarađivanja već i onda kad teške ekonomske prilike upravo imperativno traže
trijeznost, mar, pažnju i štedljivost. Tako je već i u ono davno doba bilo u Varaždinu
ljudi koji su kraj svih "hudih leta" živjeli raspojasano bez računa i mišljenja što će
donijeti sutrašnjica kad se iscrpi i ono malo dobra i novca koji se teško zaradio i
skucao. Takvim su se načinom života ponajviše isticali glavom purgeri-obrtnici, koji
su u varoškim krčmama i gostionicama trošili do posljednje pare za pijanke, gošćenja,
igranke i zabave svake vrsti. A kad se iz takva bančenja i rasipavanja novca odlazio
kući, stare i tanme varoške ulice i uličice odzvanjale su u noći ne samo pjesmom već
i zaglušnom vikom, psovkama, pogrdama i udarcima na nemalo iznenađenje i srdžbu
mirnih i trijeznih varošana, koji su nakon dnevnog rada u okrilju blage, tihe noći tražili
mir i počinak.
Naravski da su ovakve pijanke i nemiri, napose u noćno doba, zabrinjavali i
varoške oce koji su brižno pazili na moral, poredak i na ugled s\'0je varoši. Tako je
među ostalim pritužbama god. 1796. sudac Kovačoci podnio prijavu da se u krčmama
pijančuje i zabavlja daleko preko određenog \Temena, napose pak u kući Perkovoj u
koju krčmu zalaze i ženske i tamo vode neuredan život.
Da se ovakvi ekscesi suzbiju. Gradski je magistrat u više navrata određivao
vrijeme (9, poslije 10 sati) preko kojeg bijaše zabranjena svaka zabava i točenje vina,
a pored toga i oštro je kažnjavao sve one koji se nisu naređenjima pokoravali. U
takvim bi prigodana građani sjedili u zatvoru pri kruhu i vodi, a drugi bi stanovnici
oćutjeli batinu ili korbač.
Zanimljivo je da je već u 18. vijeku bio kod obrtnika u običaju famozni tzv.
"blaue montag" (ponedjeljak), dan, koji je bio za odmor i zabavu usprkos "hudim
letam" kad je avet gladi ugrožavala i zabrinjavala ne samo selo nego i grad. Ako nije
obrtnički stalež shvaćao zbilju vremena, a to je svakako shvaćao Gradski magistrat.
Da se poništi važnost "blau montaga", gradski je sudac Ladislav Gregurić, kao
vrhovni arbitar cehovskih družba, po gradskim izaslanicima upozorio sve cehmeštre
od reda da oni svojim članovima proglase da se danom odmora smatra nedjelja, a ne
"blau-monag",a s time u vezi da se klone pijančevanja preko određenog vremena i
ispada u noći. Budući da je ovaj odlučan stav gradskog suca povrijedio cehmeštre u
njihovu ponosu, oni se odupriješe. No domala se pokoriše, kad je jedan od njih bio
ukoren pred licem Gradskog magistrata, a drugi strpan u zatvor, gdje se kod kruha i
vode otrijeznio i smirio.

132
 Pored "blaue-montaga" i trošenja novca za pijanke i veselice u ono doba
"hudih leta", ima još nešto što nije bez interesa, a to je kartanje za novac. Da se taj
porok ukine i zapriječi rasipavanje novca za tz\'. hazardne kartaške igre. Kraljevsko
namjesničko vijeće je strogo zabranilo kartanje za novac bilo to javno u krčmi ili
potajno negdje u kući. U indeksu zabranjenih igara bile su napose istaknute ove:
faraon, baset, basta, dieci, kvindeci ,trenta, kvadranta, brenton i halbercvelf.
Nažalost, kao u gradu, tako i u selu nije bilo bolje. Iz starih liistorijskih anala
doznajemo da se i tamo mnogi ljudi nijesu obazirali na "huda leta". Jer ako je ikad
oskudna zemljica za barem malo povoljnijeg vremena pružila nešto više dobra, sve se
to od reda, pa i novac, brzo i lakoumno spiskalo na pijanke, zabave, napose pak na
gošćenje prigodom seoskih svadba. Ovakvo, upravo ludo rasipavanje dobara bez
ikakvih računa i skrupula zauzelo je toliki mah da je u srpnju god. 1789. Gradski
magistrat u opsegu svoje jurisdikcije publicirao je proglas sljedećeg sadržaja:
"Vsaki dobar Gospodar skerbeti mora da Družinu i Domare svoje koji njega
voi spravljanju i pridelavanju Žitka i Imetka njegova vemo pomagali jesu prehrani i
zderžava. Zato osebujnu skerb imati mora za ove Leto blagoslovneše na Svadbih,
goščenjah i po dobrih voljah ono, kaj s teškim trudom Zemlja mu je dala,
nemertočivo i pređi, negbi moral, potrošiti tak, da komaj dočekati more dmgii Žetvai,
Branje iliti Letinu, nego nadalje videti mora i premisUti da zločesta Letina, hmanjuha
zraka, Betegi, Taborske Neprilike i druge ostale Nevolje na njega dojti mogu, kade
ono, kaj vu dobreh Letah spravil je i začuval na Hasen koju more Pripisati onda sam
sebi takov neskerblivi Gospodar bu moral ako Glad, pomenjkavanje vsega zbog svoje
nemarnosti terpeti bude moral . Poklakam iz Milošče Kraljevske takov neskerblivi
Podložnik Žitka, ali PomoČ kakovu najmre vezdašnjemu taborskom Vremenu, vu kojem
orsag neizmeme troske ima, ufati se nemore, dapače, takof Podložnik, koj zbog svoje
nemarlivosti dojde, ne samo Milošče nikakove vredan nije, nego takaj poleg
vrednosti kaštiguvati se hoče."
Ovaj značajan proglas, ako i kratak sadržajem, tako je dokumentaran, izrazit
i poučan, da je tu, zapravo, suvišno svako daljnje tumačenje. "Uza sve to ne može se
mimoići, a da se ipak ne pod\aiče činjenica da se pojedini momenti, opisani u ovom
historijskom prikazu, u mnogom pogledu podudaraju s današnjim \Temenima kad se
kraj toliko razglašene sveopće ekonomske krize troše znatne svote na neprestane
zabave, gošćenja, pijanke, luksuz itd. ne samo imućniji ljudi, već, nažalost i oni koji bi
uslijed slabe zarade svakako morali bolje pripaziti kako će da povezu kraj s krajem" -
pisao je Lujo Pililer 1939. godini.^"*

Luje Pihler: "Iz starog Varaždina" - "Varaždinske Novosti" 1937, br. 378., str. 1.-4.

133
 Matične knjige

Nakon dosadašnjih traganja za razvojem pučanstva grada Varaždina kroz

praćenje njihovog življenja tijekom stoljeća, prilazimo obradi teme što je inicirala ovaj
rad: izučavanju točnih podataka o prirodnom kretanju njegova stanovništva. To je
znatno kraće razdoblje od zahvaćenog vremena ovom studijom, a određuju ga
dostupni podaci. Kao osnova i kostur predstojećih istraživanja poslužit će nam
navodi i brojke crkvenih - župskih izvora (matične knjige) o životu Varazdinaca
tijekom druge polovine 18. i prve polovine 19. stoljeća kako ih prikazuju tabele I-XXIV.

Crkva sv. Nikole

Suhoparne mrtve brojke u koje su pretočene i po određenoj metodologiji

složene minule promjene, životna stanja i kretanja proučavanog žiteljstva same ništa
ne kazuju. Međutim, iza nizova brojačnih navoda kriju se životi brojnih generacija
varaždinskog puka, svijeta koji se rađao na ovome prostoru, nosio s teškoćama
svakodnevice - sigurno povremeno pjevao i veselio se, jer i to je sastavni dio života,
i potom vraćao zemne ostatke tlu od koga je i ponikao.

134
 Naša je zadaća da utvrđenim brojkama - svojevrsnom "kosturu" dodamo
usahnulo meso; da tako oblikovana "tijela" povratimo u ponovni život i pokrenemo
stanje prema zahtjevima ovoga proučavanja. Da bismo to proveli, bilo je nužno, uz
potreba "očitavanja" što ih nude pstojeće kvantifikacije naših tabela i međusobni
odnosi nanizanih brojeva, također izučiti konkretne prilike iz svakodnevnice ovoga
svijeta čija je životna baklja u prosjeku trnula u 26 - toj godini života; u dobi čiji
uvjeti za trajanje ljudskog vijeka ne dosižu ni razinu šire evropske medijevalne
epohe.^''^ Uz matične knjige u prednju svrhu služe nam i brojni drugi dostupni izvori.
Pored izučavanja prirodnog gibanja varaždinskog stanovništva pojavljuje se
i potreba utvrđivanja ukupne mase žiteljstva kao nosioca svih oblika prirodnog
kretanja, prvenstveno za pronalaženje najvažijih demografskih pokazatelja; stopa
nataliteta, nupcijaliteta i mortaliteta; te nakon njih - stopa prirodnog rasta (i pada)
stanovništva.
Ljudski život počinje s rađanjem. Kao prirodni čin ono je osnova postojanju
čovjeka pojedinca, svake ljudske zajednice i ukupnog svjetskog stanovništva.
Rađanje je proces reprodukcije najsavršenijih bića - ljudi, koji neprekidno teče
usporedno s njihovim hodom. U nauci se uzima da je granica učestalosti ljudskog
rađanja ili najviša stopa nataliteta - biološki maksimum - 65 %o."°
Kao proturječje ekonomskim uvjetima življenja visoko rađanje je borba
ljudstva u siromaštvu, bijedi i nevolji protiv visoke smrtnosti; odbrana od
izumiranja."' U ovom istraživanju natalitet nas interesira kao odnos broja rođenih
prema ukupnom žiteljstvu iz kog oni izviru, lako bi odraz sposobnosti produkcije
novih naraštaja zvan fertilitet bio puno realniji iz odnosa broja rođene djece prema
broju žena između 15 i 50 godina; zbog nedostatka takvih podataka u našim obradama
zadržat ćemo se na ovom najopćenitijem pokazatelju.
Sljedeći krupan događaj u čovjekovu življenju je združivanje čovjekovih
odraslih pojedinaca suprotnih spolova (za održanje ljudskog roda to je u biti
najpresudniji korak), sklapanje braka radi zajedničkog življenja i produkcije novih
članova društva. Institucionaliziran, ovaj čin naziva se vjenčanjem; crkva ga provodi
(i buježi).
Konac života i kraj ukupnim stremljenjima, patnjama i radostima nastaje
smrću jedinke. Kako je život proces bez kraja u kom se jedino izmjenjuju nosioci
štafete, nestale članove nadomještaju pristigli novi naraštaji tako da svjetska
pozornica ne ostaje bez ljudskih aktera.
Čovjekovo postojanje odvija se po čvrstim prirodnim zakonima koji se ne
mogu mijenjati, ali se na njih može utjecati bilo dugoročnim akcijama ili kratkoročnim
(trenutnim) zahvatima. Tu su na prvome mjestu prilike sredine u kojoj se čo\jek nalazi
- prirodni i širi ljudski uvjeti (društveno-ekonomski odnosi, obrazovanje - kultura,
higijena) življenja. Mogući su zahvati i na učestalost i vrijeme rađanja - što sve
zajedno utječe na duljinu čovjekova vijeka.

'•'^ Više o tome u razmatranjima A. Višnevskog, str. 287.

'^" Prema: Dr. A. Wertehimer-Baletic: Isto, str. 40.
" ' Prema Marxu: Još je A. Smith nekada pisao kako "izgleda siromaštvo pogoduje
rasplođivanju", a duhoviti i galantni pop Galliani da "bijeda makar išla do krajnih granica do
gladi i epidemija, ne sprečava porast stanovništva, već prije ima tendenciju da ga umnoži". K.
Marx; Kapital I - "Kultura" ; Zagreb 1947., str, 572.

135
 u minulim vremenima zna se da su prilike i uvjeti opstanka ljudi bih drugačiji
- neuporedivo lošiji no danas, ali tu vlada stanje svršenog čina i ništa se ne da
učiniti. Jedino kada, i ako se raspolaže odgovarajućim zapisima o kretanju ljudi i
vremenu u kome su živjeli, moguća su istraživanja međuovisnosti njihova trajanja i
dobi u kojoj su provodili život. Ovo naše izučavanje usmjereno je u tome pravcu, a
dobiveni će rezultati predstavljati prirodno kretanje minulih generacija varaždinskih
župljana.
U našim istraživanjima rođenja, vjenčanja i umiranja pučanstva Varaždina
koristit ćemo se upisima u crkvene župske knjige: Liber baptisatorum (matice
rođenih), Liber copulatorum (knjige vjenčanih) i Liber mortuorum (matice unu"lih) u
dvije crkvene ustanove, u župi sv. Nikole i prebendi sv. Vida.^" To je kuratna
prebenda (curatus beneficiatus) koja ima i svoje matične knjige. Tijekom daljnih
razmatranja mi ćemo je ponekad nazivati i drugom varaždinskom župom."'
Župna crks'a sv. Nikole je zavjetna i najstarija varaždinska crkva. Uz nju
postojeća vjerska zajednica - crkvena župa datira još od proglašenja Varaždina
slobodnim gradom 1209. g."'' Može se uzeti i ranije jer je Varaždin bio župski grad,
a gdje je župan, tu je i sjelo crkvene župe. Vrijeme nastanka prebende sv. Vida se
ne zna, ali se prvi tragovi o postojanju ove crkve susreću u 15. stoljeću.'"
Upisivanje određenih događaja s bitnim pokazateljima što prate ljudsko
življenje prema odredbama Tridenstskog koncila iz 1563. god. vrše župni uredi. U

' " Prema R. Klaiću: Posjed koji ima na uživanje neki viši svećenik (prebendar).
'^' O znatnoj samostalnosti crkve sv. Vida govori i činjenica da su imali pravo raspolaganja
vlastitim sredstvima. Uz već spominjane podanike (1598. - 5 kmetova) priređivane su gozbe
za proštenja na Vidovo na crkveni račun, o čemu svjedoči pisanje Luje Pihlera u «Varaždinskim
Novostima» 1934.. - br. 237., str. 1. pod naslovom "Objed na Vidovo 1702". nalazimo ove
podatke "Arhiv grada Varaždina, pored svoje kulturno-historijske građe, upravo je krcat raznim
iskazima i računima od kojih svakako dolaze na provo mjesto računi gradske blagajnice pa
onda župne crkve sv. Nikole te ostalih crkava i kapela koje spadaju pod patronat grada
Varaždina.
Od davnih vremena morali su, naime župnici i njihovi službenici (crkveni oci)
podnašati od godine do godine Gradskom magistratu crkvene račune...Mislim da neće biti bez
interesa ako u oktavi vidovskog proštenja prikažemo ovdje jedan takav izvadak iz računa
crkve sv. Vida koji sastaviše god. 1702. crkveni službenici Petar Malečić i Nikola Gjurgijan.
Potrošak na dan svetoga Vida:
"Dali smo k perve večernje za teletinu 47 Den; item za dve race i tri goluba 22 Den;
item za dvoje piščence i slaninu 12 Den; item za teletinu katera je Fratrom dana 28 Den; item
11 pintov vina k južine 44 Den.
Dali smo k obedu za friške ribe 2 Raj 32 Den. Dali smo za suhe ribe 20 D, za rake 21 D,
za kruh k obedu i k južine 1 Raj 14 D, za kruh i to je Kapucinom i Franciškanom dan 32
Den.
Dali smo za puter 32 Den za jajca 12 Den, za gljive i varganje 8 Den, za pint octa
6 Den, za salatu 4 Den, za črešnje i jagode 12 Den. Item dali smo za grah 6 Den, item za funte
soli 16 Den, item za 10 funtov melje za gibanek i pogače i štruklje i za frigovanje 40 Den.
Item za sir k štrukljom 16 Den, za olje i temjan 32 Den, za pivo i medicu 36 Den,
item za vrhnje i maslo 48 Den, item za riškašu 8 Den, item za šporglin i povertnicu 8 Den,
item za 66 pintov vina k obedu i druge večernje 3 raj 24 D, item za Sokačice od kuhanja 52
Den"
'^'' Prema; «Sematizam zagrebačke nadbiskupije» - Zagreb 1966, str. 170 i 171; osnovana je
još 1209., kada je Varaždin proglašen slobodnim gradom.
''^ Ibidem: Posvećena 1705. g. Prema: M. Ilijanić i S. Kapustić - ocd. Str. 173; spominje se
kao ecclesia sancti Viti 1454.g.

136
njima se zavode u već spomenute knjige sve promjene vezane s „pristizanjem" i
«odlaskom», sva rođenja, vjenčanja i umiranja koja se zbivaju među područnom
pastvom.
Do zavođenja praćenja kretanja promjena pučanstva u našim krajevima
prošla su, kako u kojoj župi, stotinu i više godine. U Varaždinu je time započelo
otvaranje knjiga rođenih pri s\^. Nikoli mjeseca siječnja 1707. god. Do početka zapisa
vjenčanja i ukopa na ovoj župi proteklo je daljnjih trideset i više godina. Knjiga
vjenčanja vodi se od siječnja 1738. god. a Liber mortuorum je započeta u prosincu
1737. god.
Na prebendi sv. Vida upisi rođenja započeti su siječnja 1741. god., \jenčanja
siječnja 1788. nakon stvaranja matica rođenih i vjenčanih pri sv. Nikoli . Upisi ukopa
pri sv. Vidu bilježe se dvije godine nakon započetih zapisa u Liber mortuorum župe
sv. Nikole, siječnja 1739. god.
Tako govore matične knjige što smo ih pronašli u Historijskom arhivu u
Varaždinu. Jesu li postojale i neke druge prije ovih, ne zna se. Nasuprot ovom, u
seoskoj župi sv. Vida Brdovec matične knjige krštenih i vjenčanih vode se od 1672.
godine. Varaždinu nedaleka župa Varaždinske Toplice vodi knjige rođenih i vjenčanih
od 1680. god. a knjigu ukopa od 1761. godine (nalaze se u AHZ - Matične knjige -
Inventar str. 71.)
O generacijama, sveukupnom pučanstvu koje je prije bilježenja ovih naših
knjiga u toku liistorije "prodefiliralo" Varaždinom - osim iznimki istaknutih pojedinaca
- nema spomena. Poput ostalih st\^orova biljnog i životinjskog svijeta i oni su nestali
- "prohujali s vihorom"; utonuli su u tamu prošlosti i crnu zemlju, bez povratka.
Iz 14 matičnih knjiga župe sv. Nikole i 5 knjiga prebende sv. Vida izvučem su
podaci o rođenim, vjenčanim i umrlim župljanima. Radi objašnjenja i moguće upute
onima koji se budu zanimali za ovu materiju podrobnije navodimo postupak što ga je
tom prigodom trebalo obaviti.
Idući redom po stavkama povađena su za pojedine oblike prirodnog kretanja
ova obilježja;
a) Rođenja: Oznaka spola - muško, žensko; nezakonita djeca, i blizanci.
Prigodom uzimanja ovi su podaci razlučivani po mjesecima i godinama.
b) Vjenčanja: Sklopljeni brakovi brojeni su i slagani po tekućim mjesecima i
godinama. Uz broj vjenčanja zapisivan je i broj zaručnika koji se pojavljuju kao udovci
i udove.
c) Umiranja: podaci za umrle izvlačeni su također po vremenskom redoslijedu
zabilježenih ukopa. Uz razvrstanje po mjesecima i godinama, podjela se vršila na
muške, ženske - s navodima pored svakoga umrlog, i vremena (gdje je to upisano) u
satima, danima, sedmicama, mjesecima i godinama - doživjele dobi.
Pri tome posebno su bilježena "proles" (djeca nepoznata spola i dobi smrti),
a posebno osobe s navedenim godinama (vremenom) smrti, ali nepoznata spola.
Na prednji način izvučeni osnovni podaci rođene djece i vjenčanih osoba
unašani su zbirno u tabele po tekućim godinama (i mjesecima) za svaku župu
posebno. Kasnije za svrhe analiza oni su spajani u jednu tabelu kao podaci župe.

137
 Sređivanje podataka obavljenih ukopa, posebno u razdoblju s poznatom dobi
smrti (1771.-1857.) zahtijevalo je puno više vremena. Najprije izvučene brojke trebalo
je uklopiti u prihvaćeno razvrstavanje po dobnim razredima:

do 6 dana 10 - 14 god. 50 - 59 god.

7 - 28 dana 15 - 19 god. 60 - 69 god.
29 - 365 dana 20 - 29 god. 70 - 79 god.
1 - 4 god. 30 - 39 god. 80/ - god.
5 - 9 god. 40 - 49 god.

Osnovni i veoma obiman posao nametalo je sređivanje u pojedinom mjesecu

izvučenih navoda; stezanje ukupnog broja umrlih i njihova doživjela vremena u istoj
dobnoj grupi, te redanje po zacrtanim uzrastima. Ovih mjesečnih obračuna bilo je više
od tri tisuće (za svaku župu posebno, i skupni). Nakon toga slijedilo je okrupnjavanje
sređenih mjesečnih podataka putem raster tabela. Kao osnovno razvrstanje u
glavama rastera ubilježeni su prije spomenuti dobni razredi, unutar kojih se nalazi
daljnja podjela na "M", "Ž". "N" (nepoznati spol - tamo gdje se pojavljuje i "proles".
Ispod ovih stoje kolone "broj" i "vrijeme". Na prednji način nastale su tabele od 77
stupaca, širine (duljine) 80 cm, i kao takve neprikladne za prikaze u ovome radu.
Unašanjem mjesečnih podataka u ovu tabelu i njihovim zbrajanjem došli smo do
godišnjih brojki umrlih. Tokom dalje razrade od ovih su izrađeni 5 i 10 godišnji
pregledi. Kada bi se prikazali svi navedeni obračuni i tabele, ispunili bismo knjige ne
manji od ove.
Od ukupno doživjele dobi nekog uzrasta ili kategorije umrlih (muški, ženske,
djeca) svrstanih po vremenskom kriteriju praćenja, dijeljenjem s brojem ukopa dolazili
smo do prosjeka trajanja životne dobi.
Nakon obavljenog izvlačenja podataka o rođenima, vjenčanim i umrlima iz
svih 19 varaždinskih matica evo skupnog pregleda količinskog i vremenskog
obuhvata praćenja pojedinih vidova kretanja stanovništva.

župa Razdoblje Ukupno Ukupno Godišnji prosj. Stmktura %

1 godina slučajeva
Rođenja Sv. Nikole 1707.-1857. 151 30505 221,9 89,5
Sv. Vid 1741.-1857. 118 3075 26,1 10,5
Vjenčanja Sv. Nikola 1738.-1857. 120 7542 62,9 85,9
Sv. Vid 1788,- 1857 66 677 10,3 14.1
Ukopi Sv, Nikola 1737- 1857. 121 17544 145,0 64,4
Sv. Vid 1739.-1857. 119 9521 80,0 35,6

Pogledom na iznesene veličine prvo što nam privlači pažnju jesu, uz već
spomenute ne male vremenske raspone početka vođenja knjiga, i velike razlike između
broja zavedenih slučajeva kod župe sv. Nikole i prebende sv. Vida. Ov^o drugo je
posljedica kraćeg i rijetkog upisa rađanja (krštenja) i vjenčanja pri sv. Vidu, što govori
0 posebnom međuodnosu ovih dvaju crkvenih ureda. Ukazuje na činjenicu da sv. Vid
nije bila prava samostalna župa s prostorno definiranim svojim teritorijem (barem što
se tiče upisa u knjige) i odgovarajućom past\'om, već je kao prebenda služila za
ispomoć župi sv. Nikole.

138
 Dokaz ovome nalazimo i u kanonskim vizitacijama, u kojima se u Varaždinu
navodi samo župa sv. Nikole. Jedino u Protokolu 211 iz 1771. god. pronašli smo da se
spominje filijala sv. Vida, ali bez ikakvih posebnih obilježja, već u sklopu s nekim
drugim filijalama (u stvari kapelama) - u suburbiju: sv. Florijan, sv. Rok, sv. Florijan i
Sebastijan, te sv. Mihael u SraČincu i sv. Benedikt u Svibovcu. Navedeno potvrđuje
i naša zapažanja da ne postoji podjela upisa u jedne i druge knjige po dijelovima
grada - uključivo i sela S\ibovec i Sračinec koja su pripadala varaždinskoj župi. Ovaj
visok broj, iznad trećine s\dh ukopa pri sv. Vidu ne protivuriječi iznesenome jer je
nastao kao posljedica dugog postojanja velikog groblja uz tu crkvu.
Može se pretpostaviti da su prebendu sv. Vida župom prozvali sami
Varaždinci jer im je to na određeni način odgovaralo. Do ovakva zaključka došli smo
nakon provedenih istraživanja, jer nas je u prvome susretu s Varaždinom, uz
prebendu - dočekao i rado isticani naziv župe sv. Vida. Isti naziv kao sinonim za
prebendu koristimo i mi u ovoj studiji.
Navedeno je trebalo utvrditi zbog komplementarnosti dobivenih podatka iz
matičnih knjiga obiju župa, čiji su se odnosi s vremenom mijenjali. Iz činjenice da
uslijed nepostojanja zasebnog odvojenog teritorijskog oslonca-mase naroda - iz koje
izviru, dobiveni podaci nisu uporabivi za odvojene analize.
Da bi se izbjegle moguće zabune, nakon prednjega treba navesti jednu
slučajnu (približnu) podudarnost koja bi mogla dovesti u sumnju prije doneseni
zaključak. Iz podataka o stanovništvu u kanonskim vizitacijama udio žitelja Sračinca i
Svibovca u ukupnom pučanstvu župe (u protokolu 211 iz 1771. - 10,2% a u
Kalendarium zagrabiense 1842. - 9,4%) približan je prikazanom udjelu rođenih (8,4%)
i vjenčanih (8,2%) u župi sv. Vida, od ukupno registriranih rođenja i vjenčanja.
Trenutnim pogledom ovih navoda ispada kao da su naselja Sračinec i Svibovec
sačinjavala teritorij župe s\'. Vida, za što smo prilikom uzimanja podataka iz matičnih
knjiga utvrdili da nije slučaj. Daljnji argimient u prilog ovome su i drugačiji odnosi
veličina kada ih uzimamo u godišnjem prosjeku jer postoje znatne razlike u bilježenju
po vTemenskim razdobljima vođenja matičnih knjiga župe i prebende, što će se odraziti
na daljnjim razmatranjima.
Iz dosada navedenoga proizlazi da veličine dobivene od izvornih upisa
pojedinih načina prirodnog kretanja stanovništva na svakoj župi nisu uporabive za
samostalna izučavanja, što nas zapravo i ne zanima. Kao izvorne veličine mi smo ih
morali srediti i pokazati odvojeno po mjestima upisa (župama). Za svrhe
odgovarajućih analiza načinili smo nove tabele s objedinjenim podacima župe i
prebende.
Rođeni (kršteni) pri sv. Nikoli između 1707. i 1857. razvrstani: po spolu,
bračno-vanbračno, te odnos muških na 1000 ženskih - kronološkim redom po
mjesecima i godinama prikazani su u tab. I. i II. Jednake podatke za prebendu sv. Vida
u rasponu od 1741. - 1857. pružaju tabele IX i X.
Sklopljeni brakovi (vjenčanja) u crkvi sv. Nikole s naznakom ledični -
obudovjeli, sređeno po mjesecima i godinama između 1738. i 1857. pokazuju tabele III.
i IV Isto za prebendu sv. Vida za razdoblje od 1788. do 1853. dajemo u tab. XI. i XII.
Prikazi veličina umrlih opširniji su od iskaza rođenih i vjenčanih. Ukopi
registrirani kod sv. Nikole sređeni po obilježjima: muško, žensko, «proles», dojenčad
do 1 g.; s odnosom umrle dojenčadi ispod 1 g. na 1000 živorođene djece; zatim slijedi

139
razvrstanje umrlih po dobnim razredima; i posebno mjesecima, te godinama obuhvata
između 1737. i 1857., nalaze se u tabelama V, VI i VÜI. Po istim obilježjima i na jednak
način ubilježeni umrli s ukopom pri sv. Vidu u vremenu između 1739. i 1857. prikazani
su u tabelama XIII. XIV, i XVI.
U tabeli VII prikazano je prirodno kretanje stanovništva u župi sv. Nikole:
živorođeni - umrli, i razlike - rast ili pad po godinama. Isto to sadržano je za
prebendu sv. Vida u tab. XV.
Kako smo ut\Tdili da se ovo izučavanje prirodnog kretanja varaždinskog
stanovništva može vršiti jedino s ukupnim podacima teritorija župe s\'. Nikole, za
prednje svrhe prisiljeni smo na objedinjavanje dobivenih veličina iz matičnih knjiga
jedne i druge crkvene ustanove. Tako su nastale tabele XVII - XXIV.
Svrha je ovih analiza što smo ih podveli pod naziv „arheologija duša" da se
temeljem odgovarajućih podataka o kretanju davno minulih generacija varaždinskog
pučanstva upisanih u knjige rođenih (krštenih), vjenčanih i umrlih dobije slika o
ljudima kraljevskog slobodnog grada Varaždina, dijela našega svijeta koji nije bio
izložen neposrednoj velikaškoj eksploataciji za mračnog feudalnog doba naše
prošlosti. Zapravo ovo je nastojanje da se iz postojećih zapisa varaždinskih matičnih
knjiga pronađu pravila učestalosti rođenja, dobi i stanja (ledični, obudovjeli)
mladenaca pri ulasku u brak, te vrijeme smrti - posebno djece, kao odraz sveukupnih
prilika u sklopu ljudskog življenja; da se istraže zakonitosti što su ravnale njegovim
gibanjem kao bit svih mogućih utjecaja kojima je bila izložena svaka pojedina
varaždinska duša između rođenja i smrti.
Iako Varaždinci nisu bili ničiji podložnici u ovome vremenu tlake, batina i
desetina, no njihov život nije tekao znatno bolje (od prilika kojima su bili izloženi
kmeto\i) zbog trajnog izrabljivanja, nasrtaja i kmjenja postojećih sloboština od strane
gospodara feudalne Tvrde. To će nam potvrditi temeljni indikatori prirodnog kretanja:
stope nataliteta, nupcijaliteta i mortaliteta do kojih dolazimo mjerenjem odraženih
kvantifikacija rođenih, vjenčanih i umrlih s brojnim stanjem pučanstva. Jednako i
prosjek godina smrti (za minule generacija to je jednako kao i prosjek doživljene dobi)
ne odstupa znatnije na \dše od ruralno - kmetskog življa."^
Pronalaženje zakonitosti prirodnog kretanja stanovništva nazivamo
demografskom znanošću. Istraživanjem tekućih promjena pučanstva bavi se statistika.
Ovo istraživanje iz\'edeno po metodologiji Akademije svojim sadržajem uz mnoge
slične spada u historijsku demografiju. Prema A. Višnevskom interes za demografska
istraživanja pojavio se tijekom 17. stoljeća - u doba nastanka teleskopa i mikroskopa,
dokaza okretanja Zemlje oko sunca, razrade infinitezimalnog računa i drugih epohalnili
otkrića. U tome vremenu Džon Grant i Edmond (jalilej izrađuju prve tablice smrtnosti
(za London i Vroclav) što se smatra začecima demografske nauke.^"

"* Prema: "Starine" JAZU- 59, str. 257; u seoskoj župi sv.Vida Brdovec utvrdio sam doživjeli
prosjek starosti ukupno umrlog stanovništva između 1801. i 1857. s 24, 0 godine, što je za
2 godine niže od doživjelog prosjeka umrlih u Varaždinu između 1771. i 1857. g.
' " A. Višnevski: "Sve o čovjeku" - "Znanje i sila" br. 2; Moskva 1984., str. 20-22.

140
 Rađanje

Rađanje je prirodni proces kojim žena u fertilnoj dobi (15.-50. god) za oko 9
mjeseci nakon oplodnje donosi na svijet čovjekovo mladunče. Ovime je priroda tzv.
„slabijem spolu" nametnula temeljni zadatak oko održavanja ljudske vrste i time je
odredila da bude stožer opstanka čovječanstva .
Nas ovdje zanimaju rađanja varaždinskih majki, zapravo brojnost poroda i
životni vijek novorođene djece.
U tabelama I i IX prikazan je broj rođenih (krštenih) u varaždinskim župama
između 1707. i 1857., razvrstanih, po obilježjima kako ih zahtijeva metodologija ovog
istraživanja. Podaci su izvučeni iz matičnih knjiga rođenih što su vođene pri sv. Nikoli
i sv. Vidu. Sadržaj ovih knjiga pisan u vrijeme samih događanja krštenja
novorođenčadi sigurno nije bio predviđen za naše današnje namjene korištenja, i
puka je slučajnost da ih možemo rabiti u svrhe povijesnih demografskih istraživanja.
U to doba bilo je važno da se ubilježi ljudsko mladunče, dolazak na svijet novoga
bića, za što su stajali jednako zainteresirani crkva i država. Jednu i drugu stranu
zanimali su novi ljudi kao buduća radna snaga, izvor prihoda i proizvođači sredstava
za život; a državu uz to i vojnici za vođenje ratova.'-^
Iz prednjih razloga prihvaćeno je kao činjenica da matice rođenih, nasuprot
čestom aljkavom upisu umrlih, održavaju dosta realno stanje nataliteta.

Liber baptisatorum

Značajno obilježje ovih knjiga kao izvora podataka o rođenima leži u

činjenici da je crkva - uz ime krštenoga djeteta, roditelja i kumova, redoMio unosila i
atribut "legitimo" ili "illegitimo". Time je na svojstven način vršila pritisak na vjernike
da se reprodukcija stanovništva obavlja pod njenim okriljem i nakon njezina
blagoslova. Zahvaljujući svemu ovome navedene zabilješke danas nam omogućuju
uočavanje određenog stanja nekadašnjih (poremećenih) društvenih odnosa. Tadašnja
"viša cijena" muškog naraštaja dovela je zatim do upisa obilježja spola - "filius" ili
"filia", što nam otvara mogućnost praćenja udjela muških i ženskih pri rađanju.
Pri analizi rođenja, kao početka čovjekova trajanja, nužno je napomenuti da
vrijeme krštenja u pravilu nije datum rođenja djeteta. Poznato je da se čin krštenja
obavlja od nekoliko dana pa do koji tjedan, a možda i mjesec, iza dolaska

^5^ U vezi s prednjim evo zanimljive zgode. Kada je za jednog rata (u vrijeme Josipa u. ) Beč
zatražio ponovno slanje vojnika u istoj godini, tadašnji varaždinski prabilježnik Petar Antun
(na drugom mjestu stoji: Petar Praunsberger), ujedno i član trgovačkog ceha, odgovorio je
ukratko; "Hrvatske majke rađaju samo jedanput godišnje". Zbog ovakva odgovora maknut je
iz službe, te ( da ga Varaždinci ne bi oslobodili) zatvoren u kulu iznad kamenitih vrata u
Zagrebu.
Kasnije, jednom zgodom ispričao je caru Josipu nezgodu što ga je snašla zbog njegove
iskrenosti. Car je na to odgovorio: "Najposlije, unatoč vašeg dugog jezika vi ste u pravu,
gospodine prabilježniče. Izvor: "Iz starog Varaždina" - "Varaždinske Vijesti" 1953., str. 3.

141
novorođenčeta na svijet. Zbog toga stvarno vrijeme rođenja u našim analizama,
posebno rođenje djece pristigle potkraj mjeseca ili godine, a krštene su u idućem
razdoblju prikazuje životnu dob kraćom (u mjesecima ili godinama) od stvarne. Kako
su knjige krštenih jedini postojeći izvor za historijska izučavanja nataliteta negdašnjeg
stanovništva: i bez moguće alternative, prihvatili smo i mi ove varaždinske onako kako
su ih suvremenici načinili. Smatramo jedino da raskorak Što nastaje između stvarnog
dana rođenja i datuma upisa djeteta u knjigu krštenih, ili svojevrsno "preskakanje" iz
mjeseca u mjesec, u toku iste godine nije od bitnijeg utjecaja za naša izučavanja. Za
prelaske rođenih pri kraju jedne, a krštenih u narednoj godini (čini ih mlađim za jednu
godinu) ne da se ništa učiniti.
U 7 knjiga "Liber baptisatorum" župe sv. Nikole ubilježeno je od 1707. pa do
kraja 1857. god. ukupno 33.505 novorođenčadi. Pri uzimanju ovih brojki (tab. I)
ustanovljeno je da između 28. III. 1714. i 9. III. 1717. god. nisu vršena upisivanja.
Preskočene su tri godine za što ne znamo drugog razloga (požari u tome vremenu
nisu zabilježeni) osin nehata upisivača.
U prebendi sv. Vida bilježenja krštenja započeta su 34 godine kasnije. U 4
matice rođemh upisano je između 1741. i 1857. god. ukupno 3075 duša. Iz dobivenih
veličina (tab. IX) uočavamo da je nakon početnih nekoliko godina preskočeno 10-
godišnje razdoblje od 1747. do 1756. Objašnjenje za ovo nalazimo u činjenici daje
1748. godine izgorjela kapela sv. Vida i dom prebendara.^^^ Te vjerojatno dok se nisu
ponovo izgradili, sva novorođenčad je krštena pri sv. Nikoli.

Crkva sv. Vida - Vidovski trg

Iz pregleda krštenih pri sv. Vidu po mjesecima (tab. X) vidljivo je da su

izvršena upisivanja u više od polovine obuhvaćenog razdoblja, sve do 1810., veoma
rijetka. U mnogim mjesecima zavedeno je po jedno, ili tek ni jedno novorođenče. U

' " Prema Ivy Lentić-Kugli: Isto, str. 200.

142
dvjema godinama kršteno je samo po jedno dijete, 1805. nijedno. Poneki mjeseci u
matici krštenih, ili više njih zaredom, jednostavno su preskočeni. Kod drugih stoji
naziv mjeseca, a ispod toga zabilješka "niliir'. I to ukazuje na činjenicu prebenda sv.
Vida nije postojala kao samostalna župa, već je bila samo ispomoć sv. Nikoli.
Po kojim su pravilima (ako su uopće postojala) jedna djeca nošena na
krštenje sv. Vidu, a druga sv. Nikoli, to nije moguće dokučiti, a niti je odnosom na
minulo vrijeme i prikazanu situaciju to danas interesantno. Jedino kao zaključak slijedi
činjenica da je analiza nataliteta moguća samo temeljem podataka ukupno rođenih;
prema upisima u Liber baptisatorum župe sv. Nikole i prebende sv. Vida, što i jest
zadaća ove studije.

Natalitet kao prirodni fenomen

Pokušaj otkrivanja uzroka učestalosti rađanja kao jedinstvenog prirodnog

fenomena je, neovisno o vremenu o kom se radi, veoma delikatan i do kraja
neostvariv posao. Predmnijeva se pronalaženje nebrojenih endo - i egzogenih činilaca
s kojima je vezan život svakoga pojedinog ljudskog bića u fertilnoj dobi. Poznavanje
prilika šire zajednice i utjecaje lokalnih faktora na čovjekovu jedinku; ekonomsko
stanje potencijalnog oca i majke; zdravlje organizma i snaga ljudskih stremljenja prema
vlastitom naraštaju; kao i osjećaja što se ispoljavaju, nerijetko se i kriju pred bračnim
drugom. Zalaženje u intimu ljudskog bića ne može se doznati jer se često krije i pred
samim sobom.
Svakom rađanju prethodili su određeni specifični razlozi da bi se zadovoljila
čovjekova priroda, planovi i brige življenja. Našim podacima „krivi su" autohtoni
potencijali što se oblikuju u ljudskom organizmu, a mi ih nazivamo porivima za
održavanje vrste. Ispoljavaju se u obliku privlačnosti spolova - počevši od
«platonske ljubavi» pa do sjedinjavanja uzrokovanog strašću i svakojakim
računicama, nerijetko i prisilom što je postavlja nagon za održavanjem vrste - tisuće
varaždinskih žitelja svih klasa, od najmoćnijih varošana do zadnjeg prosjaka. I za 9
mjeseci nakon tih „zbivanja" nailazi stvarnost kad dolaze na svijet čovjekovi potomci
koji svestrani po određenoj metodologiji daju brojčane navode naše tabele XVII.
U prikazanim brojkama svaka , jedinica" predstavlja nekada živuće ljudsko
biće. Neovisno o porijeklu, imovnoj snazi i položaju roditelja, u „startu" svi oni bijahu
podjednako nejaki i bespomoćni s jednim urođenim porivom traženja hrane. Vrijeme ih
je svrstalo na različite stepenice ljestvice življenja. Vrijeme im je odlaskom s ovoga
svijeta oduzelo sve ovozemaljske atribute.
Tu su se izmiješala djeca siromaha i bogataša, slugu i gospodara, djeca „ex
legitimo thoro" s ,/ačukima". Od broja rođenih u našim tabelama velik dio je od časa
rođenja ubrzano otpadao. Prema (kasnijim) prikazima umrlih ni polovina nije doživjela
20-godišnju dob; zaključno sa 19.tom godinom života umrlo ih je 50,6%. Tako su,
zanemarili raniju dob fertilnosti žena, tek oko polovine rođenih postajali (potencijalni)
nosioci štafete života svoje generacije i uključivali se u proces reprodukcije
stanovništva po onoj «šalji dalje». Postajali su nosioci i akteri svih oblika tekućeg
življenja, te očevi i majke svoje djece. Gledano iz današnjeg ugla, nakon više od 120
godina iza posljednjih rođenja, sve ih je vrijeme pomelo, a prikazane brojke govore da

143
je tada i tada rođen čovjek o čijem se dolasku na svijet ništa ne zna više od šture
zabilješke u matici krštenih. Kao minule karike lanca kojim su stizale današnje
generacije oni bijahu neophodni, da bi povratkom zemljinoj utrobi po zakonima
vječnih kretanja utonuli u mrak prošlosti i zaborava.

Godišnja rađanja - poticaji i usporavanja

U prilazu istraživanjima nataliteta proučavanog stanovništva nužno je poći

od činjenice da se ovaj kraljevski slobodni grad nalazio u iznimnom položaju spram
većine naselja Hrvatske. Varaždinci na bjehu izvrgnuti feudalnoj tlaki (osim žitelja sela
Sračinec i Svibovec, te dijela zavisnih suburbana). Pretežno obrtnici i trgovci
provodili su relativno mirniji i lakši život od seoskog pučanstva. Potvrdu ovome
nalazimo u sljedećim 10-godišnjim pregledima rođenih; uz lagane oscilacije rastućeg
trenda. Početno i završno razdoblje zbog nepotpunih su godina izostavljeni).

1721/30 - 1970 1781/90 - 2223

1731/40 - 2014 1791/1800 - 2552
1741/50 - 2110 1801/10 - 2500
1751/60 - 1989 1811/20 - 2899
1761/70 - 2437 1821/30 - 3076
1771/80 - 2440 1831/40 - 2944
1841/50 - 3211

Pri nastojanju da saznamo motive različitom pristizanju pučanstva treba

navesti kako postoje vanjska zbivanja koja su bila ograničavajući faktor ljudskog
rađanja. Među ove mogu se u prvom redu ubrojiti ratovi, kao najveće zlo u životu
naših predaka, a zatim bolesti - posebno kuga i glad.^^°
Već letimičan pogled na početke stavke kolone ukupno rođenih u tab: XVII
od 1707. do 1712 god. ukazuje na dosta ravnomjerne pristizanje novih naraštaja. Nagh
pad 1713. od 176 živorođenih u 1712. god na 98 moglo je biti posljedica haranja kuge,
na što upućuje 1715. god. podignuta kapelica sv. Roka. Prema zaostalim dokumentima
(R. Horvat: Rukopis - "Povijest Varaždina".) prije smo naveli daje ta zavjetna crkvica
izgrađena nakon vladanja pošasti kuge u Mađarskoj 1712. god., dok izneseni podaci
nataliteta upućuju da je ona mogla biti i u Varaždinu.
U 1714. god. upisanih 50 rođenja jesu bilježenja za samo tri mjeseca. Nakon
toga sve do kraja veljače 1717. nije bilo upisa. Razloge izostanka ovih bilježenja
nismo otkrili.
Osnovni egzogeni ograničavajući faktor nataliteta i povod svakojakim
nevoljama našega s\'ijeta u prošlosti bili su ratovi; neovisno da li su bili vođeni na
domaćem (turski nasrtaji) terenu ili su sinovi ove zemlje sijali svoje kosti diljem
Evrope za obranu tuđih interesa. U krajevima što su ostajali pošteđeni raznih

^^° Da su to od iskona poznati najveći neprijatelji čovječanstva, govori i ona u litanijama: "Od
kuge, gladi i rata - oslobodi nas Gospodine!"

144
pustošenja, kao naš Varaždin, ratni vihori odražavali su se u padu nataliteta zbog
odlaska očeva familija ili za ženidbu doraslih momaka u vojsku.
Nenazočnost muškaraca u svojim domovima i osamljenost žena za dulje
vrijeme često je postajao i poticaj za bujanje novih generacija nakon njihova povratka
iz rata.
Redovan godišnji priliv djece potječe većinom od "starih brakova", čemu
dodatnu injekciju pružaju svakogodišnja vjenčanja, čiji broj opet ovisi i o natalitetu
pred dvadesetak godina. Izbivanjem oženjenih muškaraca i momaka u ratu dolazi do
smanjenja rađanja. Pri analizi nataliteta, kada se pojavi manje djece u vrijeme ratnih
(može i u godinama što prethode ili poratnih) godina, ako nema posebnih uzroka,
smatramo da ne ćemo pogriješiti kada isto povezujemo s tadašnjim vojnama. Prednje
odnose priroda dijelom ispravlja putem rađanja vanbračne djece, jer nikada svi
muškarci nisu povučeni u vojsku, a nailaze i (strani) vojnici koji nadoknađuju (milom
ili silom - za pristizanje novih naraštaja nije bitno) odsutne domaće muževe.
Varaždin spada u rijetke teritorije što su ih još od tatarske najezde (1242.) na
ovamo mimoišla ratna pustošenja. Izniman položaj ovoga grada, sve do kraja 18.
stoljeća najvećeg mjesta Hrvatske, nije ga uščuvao od povremenih odjeka nekih
ratnih pohoda bečkih vladara.^^' U tim ratovima zasigurno bijaliu i Varaždinci; jedino
što se ne zna je njihovo brojčano učešće. Međutim matice rođenih, ponekad i Liber
copulatorum, tu nam ipak nešto govore, iako to ne znači da nisu mogli postojati i
drugi uzroci pada nataliteta.
Za prvog rata Karla III. protiv Turaka od 1716. do 1718. god. prema odrazu
tab. XVII. varaždinske matice rođenih 1716. ostale su prazne (kako smo vidjeli - isto
je bilo 1715., te 9 mjeseci 1714. god), a da uzroke nismo pronašh. Sljedeće 1717. god
upisani broj od 154 rođena smatramo normalnim uzev u obzir da su izostali upisi u
siječnju i veljači. Tek godinu iza rata -163 poroda, 1719. - između 195 i 202 u sljedećoj
godini uzimamo kao depresivan natalitet bez poznata uzroka.
U razdoblju što slijedi do novog "klanja" (tadašnji ratovi to su u stvari i bili,
jer je jurišao čo\jek na čovjeka) u većini godina porodi se kreću u granicama normale.
Iznimke s većim i manjim odstupanjima jesu: (godina s brojem rođenih); 1722. -190,
1725.-130. 1727. - 185, 1728.-190, 1730-133 i 1731. - 174 rođenja, za što uzroke nismo
ustanovili. Jedino u 1730-toj godini nedostaju upisi za mjesece: kolovoz, rujan i
listopad, a na mjesto njih u matici stoji zabilješka da su podaci izgubljeni.
U četverogodišnjem ratu (1736.-1739), vremenu smještenom u kontinuitet
tekućeg nataliteta, teško da bi se mogla naći veza s tom vojnom. Evo pregleda broja
krštenih u vrijeme i oko tog rata.

" ' U vremenu ovoga promatranja Austrija je u nepunih stotmu godina vodila (po Šišiću) 7
ratova:
1716.-1718.; rat Karla HI. protiv Turaka, 1736.-1739.; četverogodišnji rat Karla IH, 1741.-
1748.; nasljedni rat Marije Terezije, 1756,.1763.; sedmogodišnji rat Marije Terezije, 1787.-
1791.; turski rat Josipa II., 1792.-1797.; rat Franje I. protiv Napoleona, 1799.-1801.;
trogodišnji rat protiv Francuza, 1805.; treći rat protiv Napoleona.

145
 Godina Rođeni

1734. 229 Godina pred rat

1735. 239 Godina pred rat
1736. 188 Ratna godina
1737. 211 Ratna godina 1
1738. 187 Ratna godina
1739. 150 Ratna godina
1740. 209 Godina iza rata
1741. 205 Godina iza rata

Uzroke nataliteta \adim u duljem izbivanju očeva obitelji van svojih domova.
U prilog ovome govori i u tab. XEX gdje je iskazan upola niži broj sklopljenih brakova
1738. g. (prva godina upisa) - 28, prema 56 vjenčanja 1739.
U vezi s ratom Karla III. koji smo naprijed analizirali, u HAV-u Varaždin
postoji pismo jednoga Varaždinca, nekoga Horvata iz borbi s Turcima u Bosanskoj
krajini. Evo tog pisma (u zgradama izostavljena su nečitka mjesta) kao zornog dokaza
učešća (i patnji) naših župljana u ratnim "igrama" Habsburgovaca.

«Službu moju zavezanu vsmu Plemenitomu Magistratošu.»

Obznaniti moram da obsidia Bužima die 43(...) jesu ostavljena i to, da bi ne

bili vučinili, mož biti malo gdo bi se bil doma povemul. Iz relatije harambov kuliko
Turak na nas zprav-lalo se je! Zmučeni pod Novi Unski došli smo okolu kojega pređi
vre sve je vredjeno bilo, da smo pervič tamo bežali. Na to su konji čes Unu gazili
zpravni da budemo vsi kako jedna infanterija prava. Husulin, indi, paša jest voibit i
Mikšić vojvoda ranjen. Ostali z grada bili su Turki van zišli, gde gospodin Ban (...)
maximo periculo bil je. Z kojeg zroka da je bil Gospodin Ban za koje vreme još ostal
i ,da bi ne bil (...) došel, bog jedini zna, kak bi bilo na me? Komanda bila je došla
ravno onu noč, gda pod grad vu jutro tabor gibal se je. Vsu noč po meni deždj jest
mlatil. Kak je to skozno još pod zidom neprijateljskim bilo biti, on najbolje zna, koj
terpel jeste vsku skoznu noč puškareč. Turki vu jutro vsi ostavili su me bili. Da su
Turki z grada zimuli se i , da bi se ne bil poleg jednoga potoka salveral, bil bi pod
Bužimom grob napravil. Megla, tak od dimov, kak tulikajše i od Varaša za vnoge
sredčno došla je (..) vulovili smo devet hajdukov.
Ako budem mogel zderžati da još ov treti mesec zpunim, bum se tersil. Ali
dalje ne treba ni misliti dugo pri tem dvem Varošem. Včera došla je zmemba, koja
zmemba z tulikem stroškom varoškem, kak su mi povedali, da su doma skoro vsi
petljari ostali. Da bi (...) za to bili poslali za koju zlo delaju, kotere ni za peneze nikak
ne moč dobiti. Kuliko pred ja z nimi terpim, ni jeden sluga moj ne to od mene trpel.
Ja tulikajše od vnogoga skoznuvanja i velikih trudov tak sem odvlečen, da skoro ne
moči dalje. Ako duže bude ostati, najzad idem za hajduge druge. Kuliko tulikaj i
kapitani i drugi oficiri skerb vu vsžm imaju, ar mi stanovito vsi odidemo, ak nas pređi
neprijatel ne poduši. Sto smo pretrpeli 14 dana (..) osidione ne budem ni izpisival i
oštre \isoke gore sim i tam i duž i popredi nas valjajuči se prebežal (...) lačni i žejni
tak, da do tretjega dneva marha ne ovde pila i z načim hranila se je. zlo i gorko! Z tem

146
mene vu milošću Plemenitoga Magistratuša i vse občine moje i male i velike ostajem
pokorno Plemenitoga Magistratuša.

Die 16. Augusti 1737. Szluga poniszen

Horvath(..) „^"

Godinu dana nakon ovog rata nastupio je no\d 9 - godišnji tzv. „Nasljedni rat
M. Terezije" 1741.-1748. u obrani protiv Bavarske, Pruske i Francuske. Prema Sišiću o
ovome ratu: „Hrvati i Srbi sudjelovali (su) u velikom broju" kao krajišnici i «u
dobrovoljačkim četama» (poznati su Trenkovi panduri).^^^ Za to vrijeme porodi u
varaždinskim maticama u 6 godina kreću se između 205 i 242 djece godišnje, što se
uklapa u dugoročna kretanja dok su u dvije osjetno niži: 1742.-170, i 1747. - 193
novorođenih. Je li uzročnik ovome padu nataliteta prisutnost domaćih sinova na
bojištima Ewope, ili su odnosom na preostale godine s normalnim rađanjem postojali
neki drugi činioci što su doveli do smanjivanja poroda, to nismo uspjeli ustanoviti.
Ostaje ipak ne mala vjerojatnost upliva rata na utvrđeno smanjivanje nataliteta.
Za ovu situaciju simptomatičan je i broj od 38 zaključenih brakova 1745. god.
(dvije godine pred ispoljeni pad nataliteta - tab. XIX.) u sklopu 5-godišnjeg razdoblja
u kom su kopulacije u dvije godine ispred i nakon toga iznosile između 55 i 75
vjenčanja.
U nastalom "predahu", 7-godišnjem mirnom vremenu (1749.-1755.) do
narednog rata iznad polovine su godine s depresi\iiim natalitetom. Pad broja rođenja
od 209 u 1749. na 184 u 1750-toj godini dijelom je moguće vezati uz godinu ranije
ispoljeno je smanjivanje vjenčanja, od 59 u 1748. na 46 sklopljenih brakova 1749. god.
Daljnje godine smanjena nataliteta: 1752. s 193 rođenja, sljedeća 1753. s 182 bebe i
1755. s 195 novorođenčadi ^^^( a sljedeće su dvije godine sa po 250 novorođenčadi
za redom) ukazuje na vezu s padom vjenčanja u razdoblju što im prethodi. Evo godina
s padom broja vjenčanja: nakon spomenute 1749. - (46 brakova) slijedi 1750. s 27;
1751. su sklopljena 23 braka, 1752.-47, 1754. je bilo 42 i 1755. - 40 vjenčanja, lako ne
u svim godinama, međuovisnost je očita.
Pad vjenčanja dao bi se objasniti i kao odjek negdašnjeg (pred 2 i nešto
decenija) smanjenja poroda muških beba - prema tab. XVII u godinama: 1722., 1724,
1725., 1727., 1728., 1730., i 1731.

' " Prema: Lujo Pihler - "Pismo Varaždinca iz turskog rata godine 1737." - "Varaždinske
Novosti» 1934. br. 218. str. 5.
^*' Ferdo Šišić: Ibidem, str. 324.
'^ Baltazar Adam Krčelić u svojoj "Anuae ili Historia 1748.-1767." izdanje JAZU; knj, 3-
1952. na str. 351. navodi, kako je 5. Xn. 1755. pruski kralj Fridrik kod Breslana ..."porazio
čitavu našu vojsku i raspršio je"... da se bježalo do granice Češke. "Prema službenim
izvještajima bana grofa Nadasdyja... tom smo prigodom izgubili 70 000 što zarobljenih, što
poginulih vojnika". Medu ovima je sigurno bilo i Varaždinaca. Prednje se ne poklapa s
razdobljem Sedmogodišnjeg rata, ali mu je na granici. Do njegova odraza na smanjivanje poroda
u Varaždinu moglo je doći ranijim odvođenjem muškaraca na vojnu obuku. Pad nataliteta 1755.
podsjeća i na seljačku bunu u Križevačkoj županiji (i oko Bjelovara -«Severinska buna»)
1755., koja bijaše nemilosrdno ugušena. O tome i grozotama nad seljacima nešto više u: prof,
dr. J. Šidak: "Historijska čitanka"; Zagreb 1952,, str. 149.-155.

147
 Od sljedećeg sedmogodišnjeg rata M. Terezije protiv pmskog kralja Fridricha
II. (1756.-1763.) ostao je neizbrisiv trag u varaždinskim maticama rođenih u tri godine
za redom.
Evo broja krstenih u tim godinama: 1756. - 250, 1757. - 250, 1758. - 146, 1759.
- 173, 1760. - 150, 1761. - 257, 1762. - 252, 1763. - 280.
Ovom drastičnom padu nataliteta u razdoblju od 1758. do. 1760. ne postoji
drugo objašnjenje nego rat.
Smatramo da je to eklatantan primjer i gotovo nepobitan dokaz duljeg
izbivanja velikog broja varaždinskih muževa van s\'0jih domova, što je jedino moglo
nastati kao posljedica učešća u prednjoj vojni. Zbog čega u preostalim godinama
ovoga rata nema vidnijeg odraza u varaždinskim maticama rođenih, danas je teško
naći odgovor.
Do sljedećeg rata protekoše 23 mirna ljeta. Prema dobivenim brojkama
rođenih iz Liber baptisatorum župe sv. Nikole i prebende sv. Vida navedeno razdoblje
(1764.-1786). bilo je relativno stabilno, u kom su dorasle brojne generacije hrvatskih
sinova za daljnje "klaonice" bečkih vladara. U svem tom vremenu samo jedna - 1765.
- ta, druga po redu od nastalih mirnih godina sa 191 rođenčetom pokazuje znakove
depresiranog nataliteta. Mjera tome jesu četiri godišta ispred s najnižim porodom od
223 djece, te narednih 5 s najmanje 210 poroda. Djelomičan razlog ovome vidimo i u
manjem broju vjenčanja 1764. god. kada je sklopljen 51 brak među godinama sa 62
kopulacije, što je također moglo biti posljedica prethodnog rata.
Nakon tog vremena car Josip II. započe svoj 5-godišnji (1787.-1791.) , tzv.
Turski rat, o čemu na svojevrstan način govore i matice rođenih. Godinu dana prije
njegova izbijanja knjige krstenih varaždinskih župa iskazuju pad rođenja, što se da
objasniti mogućim izbivanjem muškaraca na pripremama i mježbavanju vojske za rat.
Ovaj pad nataliteta nastavlja se i za prve dvije ratne godine, da bi uz lagani rast u
trećoj; krajem četvrte ratne godine broj rođenih bio najviši do tada ubilježenih
krštenja (možda su vojnici stigav doma prije završenog rata nastojali nadoknaditi
izgubljeno vrijeme), i tek gaje 1807. godina premašila. Eto utvrđenog nižeg nataliteta
tih ratnih godina smještenog u tok normalnih veličina graničnih godina.

Novorođenčad
Godina i Broj novorođenčadi
1784. i 245
1785. 225
1786. ! 173
1787. 1 185
1788 ; 171
1789 j 204
1790. ! 291

Uz predviđeni mogući utjecaj ratnih zbivanja, na odraženi pad nataliteta

utjecali su zasigurno još i neki lokalni faktori. Postoje dokumenti o gladi i bolestima
što su u to vrijeme harale Zagorjem, o čemu podrobnije vidi pri analizi (visokih)
umiranja tih godina.

148
 Poslije prednjeg rata zabilježene su još tri austrijske vojne, s tim da je prva
od njih (rat Franje I. protiv Napoleona 1792.- 1797.) predstavljala stvarni nastavak
prethodnog Josipova Turskog rata. Godinu dana po njegovu završetku započe
naredni Trogodišnji rat (1799.-1801. ) protiv Franaiza. U vremenu prednjih vojni nije
bilo pada nataliteta. Do njega dolazi u vidu "ratne jeke" 1802. u godini nakon
trogodišnjeg rata s 207 beba između 241- (1801.) i 224 - (1803.) živorođene djece.
Slična situacija nastaje i nakon posljednjeg - trećeg rata protiv Napoleona 1805. god.
Godinu iza te vojne rođeno je 205 djece; za 60 novorođenčadi manje od prethodne
1805.,^^^ i 131 manji porod od natahteta u (1807.) godini što slijedi.^^*
Nakon toga u Varaždinu je nastupilo polustoljetno razdoblje mirna vremena
i relativno stabilnih prilika življenja, bez osjetnijih društveni potresa. O tome govore
i podaci u maticama krštenih varaždinskih župa kako ih prikazuje tab. XVII - bez
većih međusobnih odstupanja rođenja po godinama.

Vanbračni porodi

Priroda ne priznaje zapreke ni ograničenja što ih nametnuše ljudi, a zadiru u

srž njena bića. Osnovni joj je cilj održanje ne (ne samo ljudske) vrste, za što su
potrebne jedino odrasle zdrave ženske i muške osobe; dok rođenu mladunčad dijeli
samo po kriteriju potrebe održanja vrste - na muško i žensko. Ona ne poznaje ni
podjelu čovjekovih stvorenja na "zakonitu" i "nezakonitu" djecu.
Kršćanstvo (druge religije ovdje nas ne zanimaju) uvodi monogamiju -
1 čovjek i 1 žena vezani brakom donose na svijet "zakonitu djecu". Van okvira braka
rođenu novorođenčad katolička crkva proglašava "illegitimo". Ni Varaždin u tome nije
bio iznimka. Evo pregleda rađanja vanbračne djece usporedbom s ukupno rođenima
u desetogodišnjim prosjecima.

' " Prema «Vodiču XV» AHZ - str. 96. dana 12. X. 1805, raspravljala se na sjednici Male
skupštine Varaždinske županije pod točkom 7 dnevnog reda "Kraljeva odredba da se mogu
djeca katoličkih roditelja u slučaju nužde krstiti od nekatoličkih primalja".
^*^ Jeka navedenih ratnih zbivanja u vidu izvanrednih prilika što ih nametaše prisustvo vojske
i ranjenika odražavala se još više na povećano umiranje (širenje bolesti) i o tim smo događajima
više naveli pri analizi uzroka pomora ovih godina.

149
 Rođeni
Vremensko razdoblje Ukupno Vanbračni %
17I1./20. 1218 13 1,07
1721./30. 1970 45 2,28
1731./40. 2014 80 3,97
1741./50. 2110 90 4,26
1751./60. 1989 74 3,72
1761/70. 2437 100 4,10
1771./80. 2440 114 4,67
1781./90 2223 135 6,07
1791./1800. 2552 228 8,93
1801./10. 2500 308 12.32
1811./20. 2899 344 11,87
1821./30. 3076 543 17,65
1831./40. 2944 601 20,41
1841./50. 3211 695 21,64
1851./57. 2462 588 23,88

Primjećuje se rapidan porast vanbračnih poroda "Hrvanje" između prirode u

čovjeku i vjerskih zabrana («Ne poželi žene bližnjega svoga») teče u prilog prvih.
Stimuliran određenim dmštvenim situacijama (mogući višak žena, mnogo udovica,
prisustvo vojske) za oko stoljeće i pol ovaj proces je doveo do toga da je od svakog
stotog početkom 18. vijeka sredinom 19. vijeka svako četvrto varaždinsko dijete
rođeno kao fačuk. U zadnjim godinama (tab. XVII) učešće vanbračnih među ukupno
rođenom djecom iznašalo je čak 29 %. Ova pojava kao svojevrstan fenomen nije samo
posebnost našeg grada, to se zbivalo i na drugim stranama. "Nezakonita" djeca -
prema kriteriju sredine bilo je oduvijek (ima ih i danas) i pos^alda, ali se broj može
pratiti otkad postoji crkvena evidencija krštenja.
Istraživanjem učestalosti vanbračnih poroda ispoljilo se «pravilo» da se
takva djeca mnogo češće rađaju u gradu, gdje je svijet prosvjećeniji, no na selu. Za
usporedbu navodimo da je Krivošić, istražujući kretanje stanovništva grada Zagreba,
za Gradec u nekim godinama pronašao i preko 50 % vanbračnih rođenja; znatno \'iše
od naših varaždinskih podataka. Nasuprot ovome, moja istraživanja žiteljstva seoske
župe sv. Vida Brdovec pokazala su mnogo nižu stopu rađanja vanbracne djece. Evo
usporedbe nekih prosjeka pri kraju razdoblja istraživanja.

Rađanje vanbracne djece

Vremensko razdoblje Grad Varaždin Zagrebački Gradec Župa sv. Vida
367 Brdovec ^^^
1841./44. 21,7% 41,1 % 9,0 %
1845./48 22,3 % 46,5 % 7,9 %

Iz prednjega proizlazi - što je veće mjesto, to je više «slobodne ljubavi» i

više tako rođene (vanbracne) djece.

'^^ Stjepan Krivošić: Isto, str. 103.

'«^ Ante Gabričević: "Starine" - 59; JAZU - Zagreb 1984., str. 232.

150
 u svrhu ocjene gornjih navoda dajemo podatke tridesetak godina kasnije
(1874.) Relativno učešće vanbračnih poroda u širim regijama: ^^^
Varaždinska županija 6,3 %
KriževaČka županija 4,3 %
Zagrebačka županija 7,1 %
Hrvatska i Slavonija 5,6 %
Brojni su uzroci rađanja nezakonite vanbračne djece. Do vanbračnih poroda
moglo je doći manjkom muškaraca u odnosu na broj žena, za što nam nedostaje
struktura spolova. Još sigurniji pokazatelj bio bi koeficijent feminiteta (redovno je
iznad 1000) od 15.-50. godine. Prema sadašnjim podacima u Varaždinu je u razdoblju
od 151 godine u 107 (70,9 %) stizalo na svijet više muškaraca."^
Slijedom prednjega, odnos ukupnih rođenja kreće se na uštrb «slabijeg
spola» - 940 žena na 1000 muškaraca.
Daljnji uzrok rađanja vanbračne djece bile su teškoće u normalizaciji života
nekih kategorija vojnih lica. Poznata je naredba Josipa II. (u okviru vojničke pohtike)
da se „svi muškarci iz austrijskih nasljednih zemalja (ex haerditariis ditionibus
Germanicis), kada su se stalno nastavali u Ugarskoj (uključujući Hrvatsku i Slavoniju)
i htjeli sklopiti brak, morali su imati dozvolu pokrajinske vlade i vojne prefekture"."'
U Varaždinu kao vojničkom gradu i to se moralo odraziti.
U potrazi za društvenim slojevima iz kojih potječu žene - majke vanbračne
djece utvrdili smo da škrti navodi o tome postoje u Liber baptisatorum, i to od 1849.
god. (kada je u istima za majke uvedena kolona "stališ i mjesto obitavanja"). Pri
izvlačenju podataka rođenih zabilježili smo i označenu socijalnu pripadnost majki za
509 vanbračne djece pristiglih na svijet u vremenu od 1849. do 1857. god. Među
ovima relativno najveći je broj služavki; one su rodile 220 nezakonite djece, ili 43,2 %
od ukupnog broja. Slijedi ih gmpacija od 199 majki uz koje stoji opaska "ledična
Varaždinka" ili "Varaždinka" (ponekad "stanujuća u Varaždinu") - 39,1 % Služavke
često rađaju djecu i sa svojim gazdama, što se prikriva; a velik broj majki neudatih
Varaždinki očit je dokaz trajnog boravka vojske u gradu. Od prednjih dviju kategorija
rođeno je više od 4/5 sve vanbračne djece.
Daljnja - po zastupljenosti i prirodno niska grupacija majki nezakonite djece
jesu "seljanke" s 15 novorođenih; 2,9 % ukupnog broja. Da nas prednja brojka ne
zavara, nužno je navesti kako je seljaštvo (žitelji Sračinca i Svibovca) sačinjavalo tek
oko 1/10 ukupnog pučanstva varaždinskih župa. Kod devetero vanbračne djece za
pripadnost majki navedeno je "Štajerka", koje se mogu a da se ne pogriješi s\TStati
u grupaciju sluškinja. Daljnja 53 djeteta - 10,4 % ukupnog broja "illegitima" nemaju
naznačena majčina zanimanja, a posljednju grupaciju čine majke trinaestero (2,6 od
ukupnog broja) vanbračne djece - nazvali smo ih "ostalo". Tu se nalazi 7 kuharica, 3
švelje, 1 pralja, 1 sobarica, i 1 «aufsiherica» pri Harmici.
Za ilustraciju navodimo daje u SR Hrvatskoj u rasponu od 1972.- 1981. god.
u prosjeku godišnje rođeno samo 5,2 % djece van braka."^

'*' Izvor: Statistički ljetopis za godinu 1874, Zagreb 1876.

"" Zanimljivo je da je gotovo jednak odnos (70,4 %) odražen i kod župe sv. Vida Brdovec;
od 186 godina u 131 g. prevagnula su rađanja muških. Prema: Ante Gabričević "Starine"-59 ..,
str 230
"' Stjepan Krivošić: Isto; str 102.
'" Izvor: SG SR Hrvatske 1983., str. 60. - moj obračun.

151
 Rođenja prema spolu

Poznato je da na svijet stiže više muške negoli ženske djece. Potvrdu ovome
nalazimo i u podacima rođenih u gradu Varaždinu (detaljan prikaz po godinama vidi se
u tab. XVII). Od 151 godine praćenja rađanja, u 107 - (70,9%) je stiglo na svijet više
muških od ženskih beba. Godine s višim rađanjem jednoga ili drugoga spola
međusobno se isprepliću bez nekog pravila. Odnos spolova ukupno rođenih je 18860
muških na 17724 žene, ili do 64 muškaraca na 1000 žena. Godišnje podatke rođenja
stegnute u 10 godišta pokazuje sljedeća tabela.

Desetogodišnji podaci rađanja djece prema spolu

u razdoblju od 1707.-1857.
(Župa sv. Nikole Varaždin
Prebenda sv. Vida)
T.l
Razdoblje Muški Ženske Muški : 1000 ženskih
1707.-1710. 267 268 996
1711.-1720. 650 568 1144
1721.-1730. 963 1007 956
1731.-1740. 1026 988 1038
1741.-1750. 1087 1023 1063
1751.-1760. 1037 952 1089
1761.-1770. 1267 1170 1083
1771.-1780. 1198 1242 964
1781.-1790. 1167 1056 1105
1791.-1800. 1323 1229 1076
1801.-1810. 1336 1164 1148
1811.-1820. 1507 1392 1083
1821.-1830. 1567 1509 1038
1831.-1840. 1516 1428 1062
1841.-1850. 1680 1531 1097
1851.-1857. 1269 1193 1064

Odnos ukupno rođenih pokazuje 1064 muške na 1000 ženske djece. Radi
usporedbe evo istih relacija u nekim drugim sredinama.
U 186-godišnjem vremenu rađanja u seoskoj župi sv. Vida Brdovec između
1672. i 1857., u 70 % praćenih godina ispoljeno je više rađanja muških od ženskih
beba; s omjerom za ukupno razdoblje 1087 dječaka na 1000 djevojčica."^
Proučavajući stanovništvo grada Zagreba u toku XVII. I XVIII. stoljeća
Krivošic nalazi u dvije trećine godina više rođenja muške djece, da bi razdoblje od
1803. - 1850. utvrdio 1024 muškića na 1000 djevojčica."'
Dr. Vladimir Serdar navodi da se u Jugoslaviji između 1921. i 1939. broj
(živorođene) muške djece kretao u rasponu od 1071 do 1085 na 1000 ženskih."^

" ' Ante Gabričević: Isto, str. 234.

"^* Stjepan Krivošic: Idem, str. 100.-103.
"^ Dr Vladimir Serdar: "Uvod u demografsku statistiku" Zagreb 1950., str. 57.

152
 Novije brojke o rođenju od 1970. do 1978. u SR Hrvatskoj (za 597478 osoba)
iskazuju omjer od 1063 muškarca nalOOO žena.^'^
Prednjemu dodajemo širu međunarodnu usporedbu, odnos rođenja muške na
1000 ženske djece 1929. god. prema V. Serdaru^": Jugoslavija 1083, Ćehoslovačka
1066, Bugarska 1064, Mađarska 1063,Nizozemska 1060, Švedska 1054, Danska 1054,
Finska 1052, Italija 1047, Francuska 1045, Engleska 1043, Belgija 1040 i Švicarska 1036.
U prikazanim razlikama odnosa rođenja muške prema ženskoj djeci krije se
predvidiva stohastička veza između veličine omjera nataliteta muške prema ženskoj
novorođenčadi i razvijenosti sredine. U težim uvjetima, gdje je život oporiji i gdje na
muškarce vrebaju veće opasnosti, tu su odraženi relativni odnosi viši.
Ako do sada iznesene naše primjere (neovisno o vremenu i prostoru)
sredimo prema rastućim koeficijentima muških poroda, dobivamo sljedeći redoslijed
veličine rođene muške prema 1000 rođenja ženske djece.
Gradsko stanovništvo Zagreba (1803.-1805)"« 1024
SR Hrvatska (1972.-1981.) - oko 23,7% poljopr. stan) "^ 1063
Stanovništvo Varaždina (1707.-1857.,Oko 10 % seosk. živ) 1064
Jugoslavija 1929. (1931. - 69,5% seoskog stanovništva)^«« 1083
Seosko stanovništvo Brdovca (1672.-1857.) 1087
Iako prednji podaci ni po jednom kriteriju ocjenjivanja nisu kompatibilni, a
usto razdvaja ih i vrijeme (stoljeća), ispoljeni odnosi rađanja spolova vezani uz
strukturu stanovništva govore da što je sredina nerazvijenija, rađa se više muške u
odnosu na žensku djecu. Time se potvrdila naša uvodna premisa o svojevrsnom
staranju prirode za trajnost opstanka ljudskog roda; ne po liniji oplodnje, već
osiguravanja životnih uvjeta. Eklatantan primjer odraza dostignutog nivoa sredine
življenja na rađanje spolova već je dan (Serdarov) u prikazu rođenja muške na 1000
ženske djece u 13 evropskih država 1929. god. Sigurno daje među njima Jugosla\ija,
s najvišim omjerom rođenih muškaraca prema djevojčicama, bila najzaostalija.
Istovremeno u stoljećima neutralnoj Švicarskoj, uz inače visok standard, čovjek se
osjećao najsigurniji - što se utisnulo u dubinu ljudskog bića - i dovelo do najbližeg
odnosa rađanje spolova. Za ostale zemlje iskazani redoslijed veličine prevage
nataliteta muške nad ženskom djecom kretao bi se oko redoslijeda razvijenosti
navedenih država.
Za višak rođene djece Serdar navodi da se „kompenzira jačim mortalitetom
dječaka u pr\'oj godini života, i općenito većim mortalitetom muških"^«'. Dokaz
prednjoj tvrdnji ne trebamo tražiti dalje od našega primjera. U Varaždinu je između
1771. i 1857. god. umrlo 1657. muške i 1285 ženske djece u starosti do godinu dana.
U relativnom odnosu to je 1289 muških na 1000 ženske novorođenčadi, znatno više
od ispoljenog odnosa pri rađanju.

"« Izvor: SG SR Hrvatske 1980., str. 53,

" ' Dr. Vladimir Serdar: Isto, str 57,
"^ Stjepan Krivošić: ibidem, str, 100-103.
"^ SG SR Hrvatske 1983. str. 49. uzeta aritmetska sredina utvrđenog udjela poljoprivrednog
u ukupnom stanovništvu za popisa 1971. i 1981. god,
'^" Prema: Vladimir Stipetić: "Kretanje i tendencije u razvitku poljoprivredne proizvodnje na
području NR Hrvatske" , Zagreb 1959,, str, 105,
'«' Dr, Serdar Vladimir: Isto, str, 56,

153
 Godišnji raspored rađanja

Priroda je (u vremenskom rasponu 3-4 decenija najsnažnije dobi) čovjeka

obdarila trajnom sposobnošću donošenja na svijet novih generacija; nasuprot nekim
drugim vrstama koje je ograničila na određeni dio godine. Gledano putem navedene
prizme, porodi u velikoj masi naroda trebali bi biti u ravnomjernim odnosima
pristizanja daljnjih generacija tijekom cijele godine, što život ne potvrđuje.
U čovjeku kao jedinstvenom biću objedinjene su funkcije produženja vrste
s aktivnostima za namicanje "kruha svakidašnjeg" - osiguranje materijalnih uvjeta
življenja. Izmjena (poboljšanje) uvjeta življenja odražava na izmijenjenim
ravnomjernim godišnjim rasporedom nataliteta.
Novija istraživanja prirodnog kretanja stanovništva unatrag nekoliko stoljeća
dokazala su racionalizatorski duh naroda i na tom području. Naš seljak - ogromna
većina naroda, usklađivao je porode s vremenskim ritmom što su mu ga diktirali
njegovi (poljoprivredni) radovi. Potvrdu tome nalazimo u vremenskom rasporedu
nataliteta seljačke župe sv. Vida Brdovec, gdje su (od ukupno 19 desetogodišta u
razdoblju od 1672. - 1857.) najviša rađanja u 16 dekada bila: I mj. - 7; II. mj. 6; III
mj. - 3; najniža u 17 desetogodišta zbila su se u samo dva ljetna mjeseca: VI.-12 i
VII.-5 puta.^«^
Ovakav raspored nataliteta kod seljačkog življa nametala je činjenica da je
žena- trudnica - majka, ujedno i radna snaga u kući i na polju - u vrijeme nošnje i
nakon poroda dulje vrijeme ostajala nesposobna za teže fizičke poslove. Kod
prednjega svaki "paf' , nerijetko isti roditelji u različitim životnim situacijama imali
su svoje razloge za vrijeme dolaska na svijet njihove bebe u koliko im se to ne bi
izmaklo kontroli, i dijete se rodi u vrijeme kada im to i ne odgovara.
Dio stanovništva - obrtnici, trgovci, činovnici, služinčad - kojim
kategorijama je pripadalo više od 4/5 varaždinskog pučanstva - nije bio primoran
životom da se o ovome brine poput seoskog življa.
Svakome začeću od 36580 živorođene djece u varaždinskim župama
(između 1707. i 1857.) prethodili su određeni uvjeti vezani uz životne posebnosti
budućih roditelja, što se ne može znati, niti nas danas više zanima. Nasuprot tome,
znaju se rođenja (krštenja) koja svrstana po mjesecima i godinama prikazuje tabela
XVIII. Osnovno obilježje ovako sređenih podataka proučavanog nataliteta je
Šarolikost njihovih veličina, od mjeseci bez ijednog rođenog (van preskočenih
razdoblja) - - VII. IX. 1707., pa do iznad 50 rođenih u X. 1846. i IV. 1857. godine.
Uz prednje ima još jedna značajka po (godinama) mjesecima
grupiranih veličina rođenih. Iako ne tako snažno izražena kao kod čisto ruralnog
življa, kod nataliteta varaždinskih pretežno obrtnika i trgovaca, koji se usto bave i
poljoprivredom, ispoljena je polarizacija k zimskim zgušnjavanjima i ljetnom
relativnom opadanju rođenja. Ista pojava lako je uočljiva iz brojčanih navoda u tab.
XVIII, a još bolje iz sačinjenog prikaza desetogodišnjeg zbira rođenih po mjesecima
- tab. 2.

'^^ Ante Gabričević: "Starine" - 59..., str 239., 240.

154
 Rađanje po mjesecima -desetogodišnji pregled-
(Župa sv. Nikole Varaždin
Prebenda s\. Vida)
T. 2
Razdoblje I. n. m. IV. V. VI. VII. vni. IX X XI. XII. Ukupno
1707.-
53 57 58 50 37 44 22 28 37 43 54 52 535
1710.
1711.-
165 106 114 105 75 76 73 89 101 104 102 108 1218
1720.
1721.-
199 187 189 180 129 110 130 177 141 169 175 184 1970
1730.
1731.-
1740.
194 166 188 166 157 115 125 150 161 185 207 200 2014
1741.-
187 210 192 162 164 104 141 159 194 201 211 185 2110
1750.
1751.-
210 167 172 175 122 122 125 170 183 193 195 155 1989
1760.
1761.-
1770.
239 195 248 181 189 135 152 224 216 225 216 217 2437
1771.-
247 225 213 214 168 147 180 163 224 252 216 191 2440
1780.
1781.-
1790.
213 210 191 166 158 159 163 194 182 2M 186 197 2223
1791.-
258 184 260 222 175 170 186 181 219 259 206 232 2552
1800.
1801.-
259 219 258 194 170 132 167 223 229 222 221 206 2500
1810.
1811.-
1820.
252 245 259 242 230 210 214 217 276 264 255 235 2899
1821.-
268 309 272 249 220 234 197 251 266 270 289 251 3076
1830.
1831.-
264 247 247 239 213 1% 244 242 249 276 261 266 2944
1840.
1841.-
1850.
280 283 256 254 278 235 219 272 259 316 276 283 3211
1851-
218 222 214 242 217 163 145 190 218 210 214 209 2462
1857.

Još zorniji odraz rasporeda desetogodišnjeg rađanja po mjesecima pružaju

nam relativni odnosi tabele 3. Iz strukture relativnih brojeva ove tabele razabire se
da su najčešći porodi u 16 danih vremenskih grupacija uslijedili (gledano po
desetogodistima i mjesecima): u IX.-1; X-3; XI.-2; 1-5; II. - 1; III. -3; i IV. -1. Ako
isključimo početni IX i završni IV mjesec (pojavljuju se samo jednom) ostale
koncentracije nataliteta padaju u razdoblje između X. i III. mjeseca; ili u pretežnoj
većini zahvaćenog vremena povišena rađanja padala su u doba šire zime.
Suprotno prednjemu, najniže brojke desetogodišnjih mjesečnih prosjeka
rađanja zbile su se u tri ljetna mjeseca: V.-2; VI. - 10 i VII.- 4.

155
 Struktura desetogodišnje periodike rađanja
po mjesecima (Župa sv. Nikole Varaždin Prebenda sv. Vida)
T. 3
Razdoblje I. n. m. IV. V. VI. vn. vm. DC. X XI. xa. Ulfljpno
1797.-
9,9 10,7 10,9 9,4 6,9 8,2 4,1 5,2 6,9 8,0 10,1 9,7 100,0
1710.
1711.-
13,5 8,7 9,4 8,6 6,2 6,2 6,0 7,3 8,5 8,5 8,4 8,9 100,0
1620.
1721.-
10,1 9,5 9,6 9,1 6,5 5,6 6,6 9,0 7,2 8,6 8,9 9,3 100,0
1730.
1731.-
9,6 8,2 9,3 8,2 7,8 5,7 6,2 7,5 8,0 9,2 10,3 10,0 100,0
1740.
1741.-
8,9 9,9 9,1 7,7 6,1 4,9 6,7 7,5 9,2 9,5 10,0 8,8 100,0
1750.
1751.-
10,6 8,4 8,6 8,8 7,8 6,1 6,3 8,6 9,2 9,7 9,8 7,8 100,0
1760.
1761.-
9,8 8,0 10,2 7,4 6,1 5,5 6,2 9,2 8,9 9,2 8,9 8,9 100,0
1770.
1771.-
10,1 9,2 8,7 8,8 7,8 6,0 7,4 6,7 9,2 10,3 8,9 7,8 100,0
1780.
1781.-
9,7 9,6 8,7 7,6 6,9 7,3 7,4 8,8 8,3 9,2 8,3 8,9 100,0
1790.
1791.-
10,1 7,2 10,2 8,7 7,2 6,7 7,3 7,1 8,6 10,1 8,1 9,1 100,0
1800.
1801.-
10,4 8,8 10,2 7,8 6,8 5,3 6,7 8,9 9,2 8,9 8,8 8,2 100,0
1810.
1811.-
8,7 8,5 8,9 8,3 6,8 7,2 7,4 7,5 9,5 9,2 8,8 8,1 100,0
1820.
1821.-
8,7 10,0 8,8 8,1 7,9 7,6 6,4 8,2 8,6 8,8 9,4 8,2 100,0
1830.
1831.-
9,0 8,4 8,4 8,1 7,2 6,6 8,3 8,2 8,5 9,4 8,9 9,0 100,0
1840.
1841.-
8,7 8,8 8,0 7,9 8,7 7,3 6,8 8,5 8,1 9,8 8,6 8,8 100,0
1850.
1851.-
8,9 9,0 8,7 9,8 8.8 6,6 5,9 7,7 8,9 8,5 8,7 8,5 100,0
1857.
Prosjek 9,6 8,8 9,1 8,3 7,4 6,4 6,8 8,0 8,6 9,3 9,0 8,7 100,0

Iznesene brojke prednjih dviju tabela uspoređene s prije navedenim

"seljačkim" (brdovečkim) odrazima rasporeda nataliteta, posebno zimske visoke
koncentracije rađanja, održavaju strukturu žitelja od kojih je tek dio bio zainteresiran
za vremensko "planiranje" prinove. Disperzija zgusnutih varaždinskih poroda tokom
vremena na 7, prema npr. brdovečkim u 5 zimskih mjeseci, govori da je ovdje manje
stanovništva bilo prinuđeno usmjeravati dolazak svojih potomaka prema zahtjevima
svakodnevnog (seljačkog) života. Na drugoj strani, da u ljetno vrijeme bude što
manje rađanja, da domaćica i majka ostaje što dulje sposobna u glavnoj sezoni
poljoprivrednih radova, izgleda da je odgovaralo svima - kako poljoprivrednicima
tako i ostalim dijelovima dmštva. Jedino što je o tome u Varaždinu postojao nešto
širi »pristup, o čemu govori pojava da su brojke s najnižim natalitetom zbijene u

156
Varaždinu i u tri (V, VI. i VII. mj.), a u Brdovcu u dva (VI. i VII.) mjeseca
isključivo je jedan "zalutali" mjesec prosinac.^^^
Ako iz talasanja što ga pokazuju brojke tabelarnih prikaza izvučemo najviše
i najniže amphtude desetogodišnjih prosjeka nataliteta te ih usporedimo s relativnim
mjesečnim prosjekom (100:12) od 8,3%, dobivamo ovaj pregled:

Ekstremna odstupanja od mjesečnih prosjeka rađanja

Na više Na niže
Razdoblje mjesec u% mjesec u%
1707.-1710. III 31,3 VII. 50,6
1711.-1720, I. 62,7 VII. 27,7
1721.-1730. I. 21,7 VI. 32,5
1731.-1740. XI. 24,1 VI. 31,2
1741.-1750. XI. 20,0 VI. 41,0
1751.-1760. I. 27,7 V. i VI. 26,5
1761.-1770. III. 22,9 VI. 33,7
1771.-1780. X. 24,1 VI. 27,7
1781.-1790. I. 16,9 V. 13,3
1791.-1800. III. 22,9 VI. 19,3
1801.-1810. I. 25.3 VI. 36,1
1811.-1820. IX. 14,4 VI. 13.3
1821.-1830. II. 20,0 VII. 23,9
1831.-1840. X. 13,2 VI. 20.5
1841.-1850. X. 18.1 VII. 18,1
1851.-1857. IV. 18.1 VII. 28,9

Povišena rađanja, tj. odstupanja od prosjeka na više u toku godine zbivala

su se u rasponu između IX. i IV. mjeseca, od kojih se ovi granični pojavljuju samo
jednom, i to u zadnjoj četvrti proučavanog razdoblja. Ako izd\ojimo te dvije, već
dobrano u 19. stoljeće utonule godišnje dvanaestine, najgušći natalitet pada u zimsko
vrijeme. Nasuprot ovome, najniža - ljetna rađanja zbivala su se u vremenu od V. do
VII. ( u Brdovcu to su bili samo VI. VII.) mjeseca.
Do prednjega nije došlo nikakvom naredbom sa strane; to je plod svjesnog,
nuždom života oblikovanog nastojanja nebrojenih subjekata - onog dijela pučanstva
kome iskazano vrijeme odgovara. Sigurno to su žitelji vezani uz poljoprivredu,
prvenstveno seljaci-tadašnji kmetovi i dio zanatlija koji su se bavili obradom zemlje.
Prednje nameće divljenje i ujedno čuđenje kako su nebrojene generacije našega
primitivnog svijeta bez poznavanja (današnjih) kontracepcijskih sredstava pod
teretom svakodnevnice i u vremenu kada se rađalo "koliko Bog da", obuzdavale
prirodu i uspijevale je usmjeriti onako kako to održavaju navodi naših tabela.

Ante Gabričević: "Starine" - 59..., str. 240.

157
 Prikazani nam podaci istovremeno otkrivaju i neke značajke iz
svakodnevnice naših župljana, nastale kao posljedice mijena što ih život nameće i
donosi. U njima su sadržane tendencije i kretanja; odrazi sekularnog procesa
polaganog splasnuća neophodnosti za manuelnom radnom snagom žena - majki, i
promjena u strukturi varaždinskih župljana; opadanje udjela onih koji žive od
zemljoradnje. Prednje se ogleda u dva načina: u opadanju intenziteta odstupanja
(tijekom vremena) ljetnih i zimskih pragova rođenja od teoretskog prosjeka; što je
istovremeno dovodilo do vremenskog širenja - posebno zimske polarizacije
nataliteta (najgušći porodi) od 5 na 7 mjeseci.
Za ilustraciju prednjega dajemo mjesečnu dinamiku strukture nataliteta
varaždinskog pučanstva u obliku grafičkog prikaza za puna dva desetogodišta: s
početka i kraja vremena našega promatranja, isto i za prosjek čitavog razdoblja
(podaci tab. 3.); i to sve uspoređeno s teoretskim relativnim odnosom godišnjih
prosjeka rađanja - graf 1.

158
Graf 1.

STANOVNIŠTVO VARAŽDINA
GODIŠNJA KRIVULJA RAĐANJA

11-

10-

9-

8-

6-

5-

4-
DESETGODIŠTE 1741-1750
3 DESETGODIŠTE 1841-1850
RAZDOBLJE 1707-1857
2 - GODIŠNJI PROSJEK I-XII MJESEC

'L
Odrazi prikazanih perifernih kretanja uspoređeni s linijom prosjeka rađanja
u vremenu od 1707.-1857. nesumnjivo su dokaz mijena vitalnih faktora o kojima
život ovisi. Razlike među ponašanjem krivoilja s početka i kraja razdoblja našeg
promatranja nesumnjivo odražavaju opći proges čije su posljedice i odraženi rast
prosječnog trajanja životnog vijeka umrlih od 24,7 god. 1771.-1780. na 28,7 god.
1851.-1857. (tab. br. 12).

Opća stopa nataliteta

Relativno visok natalitet varaždinskog pučanstva je obilježje vremena:

odražava se u pravom svjetlu mjerenjem prema brojnome stanju žitelja od kog
potječe. Uobičajeno je da se iskazuje u vidu opće stope nataliteta, a ta je broj žive
novorođenčadi na 1000 stanovnika. Ovo bi se dalo izraditi za svaku godinu, što zbog
visokih oscilacija ne bi pružalo preglednu sliku. Evo 10-godišnjih prosjeka stopa
rađanja varaždinskog stanovništva.

159
 Desetogodišnji prosjek stope rađanja
varaždinskog stanovništva

Desetogodište Broj Natalitet

(uokolo) stanovnika
broj stopa %
1770. 5955 2360 39,6
1780. 6526 2496 38,2
1790. 7097 2311 32,6
1800. 7668 2393 31,2
1810. 8157 2858 35,0
1820. 8739 2900 33,2 j
1830. 9276 2984 32,2
1840. 9813 3058 31,2

Prednje stope podosta su niže od onih što sam ih utvrdio u istom vremenu
kod seoskog stanovništva u župi sv. Vida Brdovec, a kretale su se-po dekadama -
između 39,5 i 49,9 %'^'
Povoljniji životni uvjeti Varaždinaca (uz niži mortalitet-vidjet će se kasnije)
zahtijevali su i niže napore u borbi za održanje vrste.

VJENČANJA

ženidba - udaja (sklapanje braka) zvano i vjenčanje u životu odrasla

čovjeka pojedinca i dmštva zapravo je presudan, u pravilu veseo i radostan događaj.
Stupanjem u brak muškarac se ženi, a žensko čeljade udaje; u Podra\dni, Zagorju pa
i Varaždinu za djevojku koja se udaje kažu da ide u „zamuž". Kao jedna od
flmdamentalnih prekretnica u životu mlada čovjeka vjenčanje (žennidba) ne prolazi
bez osebujnih vanjskih manifestacija, svojevrsnih bučnih proslava.
Slave se vjerski i nacionalni praznici, rođenje djeteta - posebno kad je
muško, završetak naukovanja, stupanje u posao, unapređenja, dobitak na lutriji i
slično; ali najveću pozornost privlače ženidbene svečanosti i proslave. Po običaju
najviše se pažnje poklanja s\'atovima (sazvana rodbina, prijatelji i znanci) i njihovu
slavlju. Prema ekonomskoj snazi domaćina (koji ženi sina) veselje može proći s
jednim ručkom, pa do „t.jeranja kera'" po 8 dana i noći. Tim prigodama gazde hoće
postići da bi se o tome još dugo pričalo. Na svatove se utroše čitavi mali imetci, ali
njih dobro osjete i uzvanici koji se tu moraju iskazati - postoje čitavi ceremonijali
kako da se izvuče što više para (novca ) od gostiju.
Vjenčanje je stvarni čin kada od djeteta (mladića i djevojke) postaje čovjek.
To je zaista prekretnica u životu mladih ljudi. Do tada najčešće bezbrižni veseljaci,
ulaskom u brak oni mijenjaju stil života, preuzimaju nepoznate terete i obaveze na

^^^ Ante Gabričević: "Starine" - 59..., str. 275.

160
svoja leda sa svim ozbiljnostima - (pretežno neugodnostima) što im svakodnevnica
nameće i donosi. U braku se treba prilagoditi, uskladiti svoj život s onim bračnog
druga, njegovim odgojem, navikama, osobinama te preuzeti i roditeljsku odgovornost
kada naiđu djeca, a podizanjem nejaka bića - osiguranje materijalne strane i odgojnu
funkciju.

Osnova čovjekova opstanka

U civiliziranom svijetu obitelj je baza i garant čovjekova kontinuiteta.

Značenje joj ni danas nije nestalo. Unutar obitelji vrši se (pretežno) reprodukcija
ljudskih osoba do njihova odrastanja za samostalan život.
Za formiranje obitelji kršćanstvo uvodi obred vjenčanja putem kog odrasle
osobe - 1 muško i 1 žensko lice u pravilu dobrovoljno ulaze u zajednicu življenja što
je nazivamo brak. Svrha mu je kanonizacija (sakrament braka) radnji usmjerenih k
donošenju na svijet novih naraštaja i briga o njihovu odrastanju, što je religija kao
temeljna moralna snaga u prošlosti uzela pod svoje okrilje. Postepeno uvođenje
građanskog braka - za stare Jugoslavije u Vojvodini - što je kod nas postalo obveza
nakon oslobođenja (1945.) nema utjecaja na prednje jer se ovdje razglabaju (stariji)
povijesni odnosi.
Najčešći povod braka je ljubav, erotska privlačnost uvjetovana porivom za
održanje vrste mladih osoba suprotna spola. Kod toga uvriježilo se pravilo da
mladenci trebaju dogovorno urediti s\'oje buduće (ekonomske) odnose.'^** Za ljubav
se obično veli da je slijepa; ona ne vidi i ne traži ništa do posjedovanja voljene
osobe, zbog čega se nerijetko dogodi da se uzmu dva "bogca". U nekim situacijama
kada se sretnu i spoje «srodne duše», koje nakon otrežnjenja od ljubavnog zanosa -
pa bile i puka sirotinja (kaže se da nije bogat onaj tko puno ima, već tko je s malim

'^' U starom Varaždinu bijaše običaj da zaručnici pred svjedocima sastavljaju ženidbeni
ugovor ili "Hišni zapisznik" kao garanciju održanja braka. U istome regulirano je imovno
stanje, te dogovoren postupak s djecom u slučaju smrti jednoga partnera. Original ugovora
polagao se u pohranu kod Gradske općine. U arhivu Gradskog magistrata sačuvan je znatan
broj takvih akata, od kojih evo jednoga:
"HISNI SZAPISZNIK"
Anno 1728. die 19. junij vu Varašdinu vu hiže Borineca Juraja pred vrednemi i
poštenemi Purgari, najmre, Benkovič Matijašem, Horvat Jurajem, Feran Miklešem, pred
vrednemi i poštenemi tulikajše poštovanemi Anici Belovari, Magdaleni Mustač, Magdaleni
takaj Golak i pred menu odzdol podpisanem, gore imenovani Borinec Juraj, kakoj zaručnik
sam svoje dobre volje svoju Hižu starinsku, očinsku i materinsku, vune na Grabe vu
Brodovske vulice med Hižami Gosp. Sambjelice i pokojnoga Gerger Sabola ležeču, k tom
ugotoveh Penez Rajnskih Sto i vse Pohištvo gibuče da je i zapisava drage zaručnice svoje
Katoke Jakopič tak i z turn Conditiu, da ako bi Borinec Jurja, pređi nego zaručnica njegova
iz ovoga sveta preminuti pripetilo se, mentem toga Decu bi pređi skupa imali, tak rečeni
zapisnik zaručnice skupa z Decu ima se dati i odlučiti. Gledeč pako toga, imenovana
zaručnica z Matere svoje Urše, ostavlene Jakopič, privoljenjem vse siromaštvo svoje koje je
z njegove Hiže donesla, k tomu svoj Dlečki Venec (!), Vernost i Ljubav, zapisava, na koja vsa
rečeni zaručnik je pristal condecenduvši i valuvala su pro i contra jedan drugomu vek naveke
pred gore imenovanim Ljudmi." Izvor: "Varaždinske Novosti" broj 332.-1936., str 4.

161
zadovoljan) - uspijevaju u zajedničkom životu svakako uz marljivost, razum, a i
malo sreće. U protivnom takvi brakovi pritiješnjeni oskudicom i raznim teškoćama
svakodnevice ili se osipaju, ili pretvaraju u "pakao". Na sreću tih je manji broj.
Svako je društvo, pa i ovo naše današnje, zainteresirano za održanje
kontrole nad procesima što prethode nadolasku novih naraštaja, a to su sklapanja
brakova. Razlog je da se održi pod nadzorom ova u čovječjem životu važna
prekretnica s određenim gospodarskim, biološkim, u prošlosti kod vladajućih
struktura i političkim posljedicama. Kod toga prevaga je kod širokih narodnih masa
na osiguravanju ekonomske osnovice novome bračnom paru za njihov zajednički
budući život. Tako najčešće mlada pri udaji donaša sa sobom „miraz", (u Dalmaciji
„dota" u Podravini „osebunjak") - određenu količinu (površinu) zemlje, kuću, novac
ili po koji komad krupnog blaga (stoke).
Kod političkih vjenčanja i onih bogataških familija prelaze od jednih
porodica na druge čitava imanja (bogatstva) „besplatno". Podloga ovakvim
brakovima nije ljubav, normalna privlačnost mladih ljudi suprotnih spolova, već
redovno neka „računica", interes. Varaždin (stari grad - Tvrđa) u svojoj je prošlosti
često bio predmet ženidbenih (rodbinskih) transakcija. Najstarija za koju se zna, to je
predaja grada (Tvrđe) od strane kralja Sigismunda (1397.) njegovom tastu Hermann
Celjskom. Kasnije udova lana Korvina - Beatrica Frankopan 1509. god. preudajom
donaša grad u posjed markgrofu Jurju Brandenburškom.
Za Varaždin i njegove žitelje najznačajnija promjena gospodara Staroga
grada bilo je njegovo prelaženje u posjed T. Erdödyju vjenčanjem Ana-Marije,
kćerke Krste Ungnada, 1584. godine. Evo nekih osvrta na tu za Varaždin sudbonosnu
i u povijesti možda najmarkantniju poznatu ženidbu.

Ženidba Tome Erdödyja 386

Vjenčanje Tome Erdödyja inicirali su i zaključili predstavnici određenih

državničko-vjerskih vrhova da bi ono prvenstveno poslužilo njihovim interesima.
Kao ambiciozan i hrabar zapovjednik hrvatskih jedinica, nakon istaknuća u borbi s
Turcima pod Cazinom 1578. (imao je tek dvadeset godina - rođen 1558.^^^) i kasnije
kod Cernika 1581. pokazao se kao čovjek za kojim je vapila tadašnja svjetovna i
crkvena vlast. Tako je njegov osobni ljudski čin, prije no što ga je sam počeo
rješavati, pobudio zanimanje vladajućih struktura ondašnjeg društva koje u Tominoj
ženidbi traži (i pronalazi) rješenje svojih problema.
Radi boljeg razumijevanja navodimo Pilića kako "za vrijeme banovanja
Krste Ungnada (1578.-1583.) bijaše veliko nezadovoljstvo hrvatskih staleža zbog
samovolje i nasilja sa strane njemačkih četa, te njihova zapovjednika, kao i samoga
bana koji je stranac u našim krajevima"^^^. Prednje je dovelo i do Krstine abdikacije
u vremenu silnog pritiska Turaka na ostatke hrvatskog kraljevstva.

^*^ Prema članku Krešimira Filića: „Vjenčanje tome Erdödyja s Marijom Ungnadovom" -
objavljeno u „Vjesniku" Kr. drž. arhiva u Zagrebu; god. VIII - Zagreb 1939., str. 42.-46.
^^' prema: Enciklopedija L.Z. - Zagreb MCMLIX knj. 2., str. 599.
'^^ Krešimir Filić; Isto, str. 42.

162
 Ungnadovi su bili i nosioci širenja protestantizma u Varaždinu i okolici, što
se crkvenim starješinama nije sviđalo. Tražio se zamjenik za bansku stolicu koji bi
zadovoljio svjetovne i duhovne vođe. Izbor pada na mladoga Tomu Erdödyja.
Doduše, i on je bio porijeklom stranac (Mađar), ali je uz već prikazane odlike bio i
vatreni katolik. Sve je to nadilazilo prigovor njegovoj mladosti za onako visok
(banski) položaj.
Potaknuti navedenim, tri utjecajne ličnosti: kraljevski zamjeik u Ugarskoj
Stjepan Radeczy, nadbiskup Juraj Draskovic i štajerski nadvojvoda Karlo predlažu
kralju Rudolfu II. za bana Tomu Erdödyja. Još prije ostv^arenja prednjega nauma
smišljena je kombinatorika "da novi ban uzme za ženu jedinicu kćerku Krste
Ungnada Anu Mariju, i sam nadvojvoda Karlo moli nadbiskupa kaločkog Jurja
Draškovića da kod baruna Ungnada isprosi za Tomu Erdödyja njegovu kćerku"^^^.
To je i obavljeno prigodom zasjedanja sabora u Požunu 1. V. 1583. god.
Nakon toga daljnji se događaji odvijaju "filmskom brzinom". Krsto Ungnad
ubrzo se zahvaljuje na banskoj časti u očekivanju da ista pripadne mladome njegovu
budućem zetu. Kralj Rudolf II. ujesen iste godine (pismom od 25. IX. 1583.)
imenuje Tomu Bakača Erdodyja hrvatskim banom. Uvod u čast uslijedio je u vrijeme
održavanja Hrvatskog sabora u Zagrebu 12. travnja 1584., T. Bakač Erdödy postaje
hrvatski ban s tek 26 godina starosti.
Prije sjedanja na bansku stolicu 22. siječnja 1584. god. u Požunu oženio je
svoju vjerenicu barunicu Anu Mariju Ungnad. Na to vjenčanje bili su pozvani i
predstavnici grada Varaždina pozivnicom što se nalazi u Historijskom arhivu
Varaždin:
"Prodentes ac circumspecti domini amici nobis honorandi, salutem et nostri
commendationem. Quia divina disponente benignitate, rituque et consutudine s.
sanctae ecclesiae catholicae, superioribus diebus, illustrem ac magnificam virginem
Annam Mariam filiam spectalibis ac magnifici domini Christophori Ungnad liberi
baronis in Sonneck, comitis comitatus Varasd, ac Croatie et Sclavoiiiae bani, in
legitimam coniugem nobis desponsaverimus, nuptiasque nostras, deo volente,
dominico die proximo ante festum Conversionis beafi Pauli apostoli hoc est 22 die
futuri mensis Januaru, anni 1584. secundum novum correctum calendarium"" "f
(umetnuto sa strane) t Juxta vero vetiis calendarium 12. eiusdem januarii) in civitate
regia Posoniensi, celebrare statuerimus. Quamvis, paucis ante diebus, hac ipsa
similter de re, alias literas nostras ad easdem dederimus, in quibus vitio scriptoris
eratuni fiiit, nam ubi 22 dies januarii scribi debebat, ilic secmidus saltem dies eiusem
januarii scriptum erat. Itaque petimus dominationes vestras, velint die et loco in
praescriptis, solemnitati earundem nuptiarum nostrarum interesse, easque sua
praesentia hilariores declarare. Ita quod sabbatho proximo ante dominicam
praefixam, ad oppidum Keopchyn ad nos verdant, illicque simul congregati, sequenti
postea die mane una Posonium proficiscamur. Id quod eisdem in maioribus referre
currabimus. Et foeliciter valeant. Ex nostro Kemiend, 12. decembris 1583.

'^' Krešimir Filić: Isto (fusnota 1) na str 257.) str. 43.

"° Zanimljivost je prednjega da je tih dana bio zaveden današnji tzv. "Gregorijanski
kalendar". Prema: Enciklopedija Leksikografskog zavoda -Knj. 4; Zagreb: CMLIX, str. 76. -
Austrija ga je prihvatila 7/16.1. 1584.g.

163
 Earundem amicus, Thomas Erdewdy, comes Montisclaudii,sac. s. caes.
regiaeque maiestatis consilarius etc. Idem Comes m. p.
U odnosu na prednju pozivnicu Filić napominje: "Vrlo je sumnjivo, da bi se
grad Varaždin odazvao tom pozivu na vjenčanje, jer odnosi između Ungnada i
Varaždinaca bijahu po mogućnosti loši a i zbog prevelikih troškova s kojima bijaše
skopčano to putovanje, izgleda to slabo vjerojatnim ".^^'
O koristi što je Erdödyju donijela ta ženidba evo sljedeće Filićeve ocjene:
"Udajom Ane Marije Ungnadove za Tomu Erdödyja porasla je mnogo moć i ugled
grofova Erdödy, a i pojačala se veza s dvorom. Upravo ta sigurnost omogućila je, još
više, i banu Tomi Erdödyju, da napada i krši pravice i sloboštine grada Varaždina, ne
popuštajući od nasilja svake vrsti, ni pred kraljevim opomenama (bolje reći
savjetima), ni pred odrešitim otporom Varaždinaca. Njegovi uspjesi protiv Turaka, a
osobito pobjeda kod Siska 1593., dalje banska čast te, napokon, nasljedno županstvo
županije varaždinske samo su povisile njegovu samosvijest, oholost i okrutnost. Ipak
mu se kraj tih pogrješki mora priznati velika agilnost, hladno prosuđivanje i svojih
zamisli". ^^-
Na kraju ovoga prikaza Filić zaključuje: "Varaždin i njegovo žiteljstvo
trpjelo je i teško snosilo vladanje te porodice kao župana i gradskih kapetana od
toga vremena pa sve do polovine 19. stoljeća, borilo se i opiralo, dok nije, konačno
i pobijedilo"."^

Liber copulatorum - izvor p o d a t a k a

Zahvaljujući odredbama Tridenstskog koncila (1545.-1563.) kojim je

zavedeno vođenje Liber copulatorum u crkvenim župama, danas smo u mogućnosti
proučavati procese vjenčanja unatrag više stoljeća - kako u kojoj župi, ovisno o
vremenu početka njihova vođenja i očuvanosti tih knjiga. Prije smo naveli da je
osnivanje matičnih knjiga u Župama grada Varaždina zavedeno puno kasnije od
mnogih drugih, pa i seoskih fara. Upisi vjenčanja u Varaždinu otpočeli su pri župi sv.
Nikole početkom 1736., punih 31 godinu po zavođenju upisa krštenja, ili čitavih 67
godina nakon Brdovca (1672. god.) za što je teško naći pavo objašnjenje.
Prema knjigama vjenčanih koje su redovno vođene kod sv. Nikole u
razdoblju 1738. do 1857. god. ubilježena su ukupno za 120 godina 5792 sklopljena
braka, ili 48,3 obavljenih vjenčanja u prosjeku godišnje. Podatke smo crpli iz 3
knjige matica vjenčanih. Uz broj sklopljenih brakova izvučeni su još i podaci o
ranijem bračnom stanju supružnika - ledični, obudovjeli, te za jedno kraće razdoblje
(1851.-1857.) i godine bračnih partnera. Godišnji pregled sklopljenih brakova,
zajedno s prije navedenim podacima, dali smo u tab. III.
Uz glavninu sklopljenih brakova kod sv. Nikole Varaždinci su se vjenčavali
i kod prebende sv. Vida. Prva kopulacija pri sv. Vidu upisana je siječnja 1788.,
čitavih pola stoljeća iza sv. Nikole, a s unošenjem tih podataka prestalo se 1853.

'^' Krešimir Filić: Isto, str. 45.

''^ Isto, str. 45., 46.
^'5 Isto, str. 46,

164
godine. Obilježje upisa ovih vjenčanja je njihov znatno manji broj, za 66 godina
ukupno 677 kopulacija, u prosjeku 10,3 godišnje, ni jedno mjesečno. Zatim imamo
velike oscilacije slučajeva sklopljenih brakova među pojedinim godinama, bez
nekoga pravila i reda: od jednoga vjenčanja kroz 4 godine, pa do 2 u dvije, 3 kroz
šest, zatim po 4 u šest godina; itd. pa do najviše 29 sklopljenih brakova 1827. god.
I ovdje su uz brojke obavljenih vjenčanja izvučeni podaci o predbračnom stanju
ženika. Podaci obavljenih kopulacija u prebendi sv. Vida dani su u tab. XI.
Velike oscilacije broja obavljenih vjenčanja kod sv. Vida govore (isto ono
što smo utvrdili kod krštenja) da je prebenda bila samo ispomoć župi sv. Nikole.
Inače kako objasniti godine s jednim, dva, i tek nekoliko kopulacija prema 7 godišta
u kojima se pojavljuje iznad 20 sklopljenih brakova. Zaključak iz ovoga je da se
pojave i kretanja stanovništva Varaždina vezana uz procese vjenčanja mogu
promatrati jedino putem objedinjenih podataka dobivenih iz matica vjenčanih obiju
župa. Te sabrane brojke po godinama prikazuje tab. XIX.
Prema istoj tabeh, u Varaždinu je između 1738. i 1857. god. obavljeno 8219
slučajeva vjenčanja. Kako se ovdje radi o 120-godišnjem razdoblju, ispada godišnji
prosjek od 68,5 sklopljenih brakova. Pogledom na tabelu ne uočavaju se neka
posebno krupna odstupanja među godišnjim brojkama zaključenih kopulacija.
Dvanaest godišta s ispod 50 vjenčanja (tri između 20 i 29; dva od 30-39; sedam od
40-49) gdje bi trebalo tražiti neke odgovore, teško je vezati uz događaje bez čvrstih
argumenata. Ipak, slično objašnjenjima nataliteta, pokušat ćemo odražene poremećaje
nupcijaliteta vezati uz «istoga krivca» - izbivanje muškaraca u ratnim pohodima kao
poznati najčešći uzrok.
Pri analizi nataliteta pokušali smo dio smanjenih rođenja objasniti i niskim
nupcijalitetom, iza čega je opet stajao rat. To smo uradili i s prvom godinom
upisivanih vjenčanja (1738.-28) brakova za četverogišnjeg rata Karla III. (1736-
1739), stoje istovremeno kao početna godina upisa mogao biti i nepotpuni obuhvat.
Idući dalje nailazimo na 1745. godinu s 38 vjenčanja, između 55 i 59
susjednih godina, te podjednakog reda veličina u daljnje tri godine. Ovo je središnja
godina Marijaterezijanskog rata 1741.-1748. i navedeni pad nupcijaliteta vežemo
neposredno uz istu vojnu. Po svom završetku taj se rat odrazio na pad broja
vjenčanja idućih nekoliko godina.
Već prve od 7 mirnih godina (1749.-1755.) dolazi do opadanja
nupcijaliteta, od 59 u 1748. na 46 vjenčanja. Sljedeće godine vjenčanja se gotovo
prepolovljuju - pad na 27; zatim 1751. -još manje - svega 23 sklopljena braka.
Daljnje godine ovoga neratnog razdoblja, izuzev 1753. sa 68 kopulacija, smatramo
također depresiranim, sa 1752.- 47 obavljenih vjenčanja, 1754. s 42 i 1755. s 40
brakova.
Nasuprot prethodnom (mirnom) razdoblju u kome su odraženi poremećaji
nupcijaliteta mogli nastati kao posljedica prijašnjeg Marijaterezijanskog nasljednog
rata. (1741- 1748), za nove Sedmogodišnje vojne (1756.-1763). tek 1759. godina s
37 vjenčanja - u sklopu preostalih ratnih godina s brojem između 51 i 94 sklopljena
braka - strši kao godina smanjenog nupcijaliteta.
U nastalom daljnjem 23-godišnjem mirnom razdoblju 1764.-1786. pojavljuje
se nekoliko depresiranih godina. Uzroke im nismo mogli utvrditi, osim pretpostavke
da su prve među njima opet mogle biti produženi odraz minule vojne. Te su godine:
1764. s 51 i 1766. s 54 vjenčanja, za daljnje godine smanjenog broja kopulacija -

165
1771. u kojoj su zabilježena 52 vjenčanja, 1780. s 45, i 1781. s 49 brakova; nemamo
racionalnog odgovora. Ovome može se pribrojiti i 1785. godina s 56 vjenčanja.
Za «Turskog rata» Josipa II. (1787.-1791.) ne postoje depresije vjenčanja. U
nastavljenoj vojni 1792.-1797. Franje I. protiv Napoleona odrazila se tek jedna -
1794. godina smanjenog nupcijaliteta - 40 zaključenih brakova. Nakon toga sve do
kraja rata godišnja vjenčanja ne padaju ispod te veličine. Iza ovoga bilo je još
ratova, raznih nevolja i vojske u Varaždinu, ali ne postoje godine s izrazitim
padovima kopulacije; ni jedne ispod 50 vjenčanja (vidi tab. XIX) zbog čega
smatramo ovo razmatranje povezanosti ratnih vihora i množine vjenčanja završenim.

Ponovljeni brakovi

Kod sklapanja brakova mladenci se na vjenčanju najčešće pojavljuju kao

ledični mladići i djevojke; zatim i oni koji su jednom ili više puta bili oženjeni -
udate, pa im je bračni partner umro. Pri svakom vjenčanju upisano je u Liber
copulatorum, uz ostale podatke, i predbračno stanje: ledičan-; udovac -ica. Jedino,
što ne stoji ubilježeno to je podatak koji im je to brak po redu.
Prirodno je da u brak stupaju slobodne osobe, i njih je pretežna većina. U
pravilu svako odraslo lice ulaskom u (prvi) brak pojavljuje se kao ledična osoba.
Normalno je i da u slučajevima kada jedno od supružnika umre, drugo se ženi. Dok
se u prvi brak ulazi prvenstveno iz ljubavi, u osnovi ponovljenih brakova najčešće su
kojekakve računice. Udovac se ponajviše ženi jer je u kući potrebna žena -
domaćica, ponekad i rodilja ako u prethodnom braku nije imao djece, ili ih želi više,
a nerijetko i stoga jer treba drugu majku zaostaloj djeci od prve žene. Na
poljoprivrednom domaćinstvu žena je i neophodna radna snaga u gospodarstvu. U
ponovljenom braku muškarac uzima ledičnu ili obudovjelu osobu. Obično se događa
da onaj koji je dobro stojeći može birati jer se i mnoga djevojaka radije udaje za
bogata udovca nego li za siromašna momka, ne pazeći često ni na njegove godine.
Ženama udovicama, ako zanemarimo erotsku komponentu - što i nije bez
značenja kada su one dobro stojeće, treba muškarac kao "stup" u gospodastvu; i
dovode si muža u kuću. Inače udovice se udaju da bi produžile normalan ljudski
život u nadi da će u ponovljenom braku biti više sreće: nerijetko i da se uhljebe.
Iz varaždinskih matica vjenčanih povadili smo podatke o predbračnom
stanju mladenaca. Analizirajući ih razabrali smo da je u čitavom proučavanom
razdoblju svaki četvrti ženik pripadao obudovjelima. Kod toga prevaga je bila na
ženskoj strani; od ukupnog broja bračnih partnera udovci čine 23,3 %, a udovice
25,1%; koji omjer nazivamo koeficijent obudoyjelosti pri vjenčanjima. Po godinama
ti se odnosi, što je raziunljivo, kreću u širokim rasponima, bez nekog pravila.
U seoskoj župi sv. Vida Brdovec (u razdoblju od 1771.-1857.) utvrdio sam da
je koeficijent obudoyjelosti pri vjenčanjima viši kod udovaca no kod udovica, ali i inače
su nešto viši od gradskih varaždinski; kod muškaraca 29,6 a kod žena 24,5 %.^^''
Evo pregleda desetogodišnjih odnosa obudovjelih (muških i ženskih) u broju
ukupno obavljenih varaždinskih yjencanja.

^^'' Ante Gabričević: "Starine" - 59 ... str. 244.

166
 Učešće obudovjelih u sklopljenim brakovima - desetogodišnji podaci-
(Župa sv. Nikole Varaždin
Prebenda sv. Vida)
T. 4.
Sklopljeni O b u d o vj e l i
Razdoblje brakovi muški ženske
svega broj % broj %
1738.-1740. 158 1 0,6 71 44,9
1741.-1750. 526 144 27,4 168 31,9
1751.-1760. 530 58 10,9 166 31,3
1761.-1770. 701 37 5,3 164 23,4
1771.-1780. 739 132 17,9 206 27,9
1781.-1790. 706 259 36,7 229 32,4
1791.-1800. 614 171 27,9 163 26,5
1801.-1810. 826 297 36,0 258 31,2
1811.-1820. 693 208 30,0 186 26,8
1821.-1830. 692 163 23,6 113 16,3
1831.-1840. 701 172 24,5 133 19,0
1841.-1850. 834 171 20,5 97 11,6
1851.-1857. 499 105 21,0 105 21,0
1738.-1857. 8219 1918 23,3 2059 25,0

Uzrok različitim odnosima ponovljenih ulazaka u brak nametnuo je život i

danas ih je teško doznati. Iz podataka prednje tabele, ako ispustimo početno i
završno nepotpuno (desetogodišnje) razdoblje, vidi se da se one kod muškaraca
kreću od svakoga dvadesetog (5,3%) u dekadi 1761.-1770., pa do više od svakoga
trećeg (36,7%) iza dvadeset godina. Kod žena to je negdje oko svake devete (11,6%
u 1841.- 1850.) do svake treće (30,9% u 1741.-1750.) mladenke.
Za proteklih stotinu i dvadeset godina nastale su goleme promjene u
odnosima ponovljena ulaska u brak. Ne samo da se je sklapanje novih bračnih veza
(u odnosu na vrijeme ovoga promatranja) smanjilo za oko dvije trećine, već je među
ženicima znatno veće učešće nove kategorije "razvedenih" od obudovjelih. Poznati
socijalni uzroci toj pojavi predmet su drugih studija , a za dokaz neka posluže
sljedeći statistički podaci (moj obračun iz apsolutnih brojeva) za 1978. godinu.

Ponovljeni ulazak u brak

Područje Muški Ženske

udovci udovci i udovice udovice i
razvedeni razvedene
SR Hrvatska 3,0 12,0 2,4 9,7
Zajednica Općina Varaždin 2,2 8,0 2,7 8,3
Općina Varaždin 1,7 8,6 2,4 8,6

Izvor: RZZS SR Hrvatske; "Prirodno kretanje stanovništva 1978." - Dokumentacija 384

godina 1979.; Zagreb 1980. - strana 137, 140, 141.

167
 Prije utvrđena pojava manjeg ulaska obudovjelih muškaraca u ponovljeni
brak, nasuprot drugačijem ponašanju na širem području Hrvatske; uz drastično
smanjenje u Varaždinu prisutna je i danas.
Kod ženidbe udovaca s djevojkama, pored ljubavi i svakojakih računica,
vjerojatno se krila i namjera za dovođenjem u domaćinstvo svježe radne snage. Kao
potvrda tome mogu poslužiti brojni slučajevi kada na primjer stariji obudovjeli
muškarac dovodi (ženi) više no dva puta mlađu djevojku. Evo nekih primjera:

Godina Ženik -- udovac starost g- N41ada -- ledična starost g.

1851. 48 22
1852. 48 23
1853. 65 30
1854. 54 26
1856. 50 23
1857. 52 25

Bilo je, istina, i obrnutih slučajeva da (vjerojatno bogate) stare žene -

udovice uzimaju za muževe znatno mlade ili posve mlade ledične muškarce da im
budu radna snaga na gospodarstvu, pa i muška glava u kući. Takvi primjeri su: -
1852. g. ženi 60 godina stara udovica 30 - godišnjeg momka; ili druga u 50-toj
godini života uzima za 20 ljeta mlađeg muža. Ovamo se može svrstati i brak između
47-godišnje obudovjele i 26-godišnjeg mladića.
- 1853. god. udova stara 47 ljeta uzima za muža 26-godišnjeg momka.
- 1856. god. zbio se rekord u razlici godina ženika na uštrb muškarca: 60-godišnja
obudovjela žena uzima za muža 26-godišnjeg momka.
Pri udaji djevojaka za udovce mogli su postojati razlozi većeg broja
udavača (zbog ranije fertilnosti, te izbivanja momaka u ratnim pohodima), kao i želja
da se smjeste u već uhodana domaćinstva. Momke, koji su se odlučili za vezanje sa
starim ženama (čiji smo interes već istakli), sigurno je privlačio očekivani život bolji
od onoga što su ga do tada provodili.

Godišnji raspored vjenčanja

Uz krupan događaj u životu ljudi vjenčanja su ujedno i crkveni obredi što

po vjerskim normama prethode dolasku na svijet novih ljudskih generacija. Te su
norme u prošlosti (u vremenu našeg proučavanja) bile zakon kom se moralo
pokoravati. To su bili i društveni preduvjeti za trajnost opstanka naroda.
Razmatrajući proces nataliteta kao biološku materijalizaciju vjenčanja
govorili smo o njegovoj specifičnoj godišnjoj distribuciji. Pri analizi vjenčanja
nailazimo također na svojevrstan vremenski raspored po mjesecima, što se
ustaljenim odnosima kao pravilo ponavlja iz godine u godinu. Tako ispada kao da bi
ovi od strane crkve regulirani društveno-biološki procesi (rođenja- krštenja i
vjenčanja) trebali imati i podjednaki vremenski ritam; što život ne potvrđuje. Razlike
- odstupanja u rasporedu godišnjih varijacija nataliteta i nupcijaliteta proizlaze iz
različitih čimbenika koji uvjetuju njihov nastanak.

168
 Za vremenske odraze nataliteta razloge smo dobrim dijelom ustanovili u
trajnoj potrebi ljudi da si porode usmjeravaju prema dobi kada im to najviše
odgovara, da to ispadne u vrijeme najbezbolnije za kućno gospodarstvo. Nešto slično
nalazi se i kod rasporeda kopulacija. Međutim, za velike razlike u mjesečnim
odrazima vjenčanja postoji i drugi "krivac".
Razmatranju godišnjeg rasporeda vjenčanja polazimo od činjenice da to
zapravo nije stihija. Pritisnuti nekim objektivnim životnim razlozima van njihove
moći, ljudi su usmjeravali sklapanja brakova u određena razdoblja godine, a naš je
zadatak da ih otkrijemo.
Kako je poznato, vjenčanja su vršena po vjerskim obredima. Crkva je kod
toga išla dotle da je propisivala i njihovo vrijeme, zapravo određivala doba godine
kada se ona nisu smjela obavljati. To je vrijeme korizmenog posta- 40 dana pred
Uskrs, i advent - 4 tjedana pred Božić. Ove zabrane mogu se tumačiti činjenicom da
se \jenčanja kao značjane prekretnice u ljudskom životu smatraju posebnim i važnim
zbivanjima uz koja su najčešće vezane gozbe i veselja. Kako gozbe nema bez mrsna
jela-svakojakih \Tsta mesa i drugih masnih priloga, iza čega se dobro pije (da bi se
oraspoložilo za veselje) - crkva je branila sklapanje brakova u korizmenom i
adventskom vremenu. Zorna potvrda ovome je naš prije ustanovljeni 186-godišnji
raspored vjenčanja u tipičnoj seoskoj župi. sv. Vida Brdovec. Tu je u razdoblju
između 1672. i 1857. - u korizmenom vremenu (uzimamo ožujak i tavanj, iako taj
post traje kraće, ali je pomičan)^^^ sklopljeno samo 3,2 %, a u prosincu za adventa
tek 1,0 % od ukupnog broja - 3500 zaključenih brakova.^^*
U gradskoj župi Varaždin godišnji je raspored kopulacija u osnovi
podjednak brdovečkom. Razlike su u intenzitetu relativnih odnosa u pojedinim
razdobljima godine, što proizlazi iz razlika društvene i profesionalne strukture
pučanstva. Od ukupno 8219 sklopljenih brakova između 1738. i 1857. god. samo 53,
ili 0,6 % je obavljeno u mjesecu prosincu - za wijeme adventa. Od početka upisa
(1738) pa do 1769. za čitave 32 godine u prednjem vremenu nije obavljeno ni jedno
vjenčanje. U svem 120 - godišnjem razdoblju bilo je (prema tab. XIX.) 86 godina
bez sklopljenih brakova u mjesecu prosincu. I oni upisani sklopljeni su većinom
između Božića i Nove godine, ili zbog tko zna kakvih iznimaka - što ujedno
potvTduje pravilo. U ožujku i travnju, u koje vrijeme pada 40-dnevni korizmeni post,
obavljeno je 6,7 % svih vjenčanja.
Evo pregleda vremenske distribucije sklopljenih brakova u varaždinskim
župama danih u tabeli XIX - po 10-godištima.

'*' Uskrs kao pomična svetkovina pada u nedjelju iza uštapa (punog mjeseca) - iza proljetne
ravnodnevnice - 21.111.
"^Ante Gabričević: "Starine" 59... str. 246.

169
 Vjenčanja po mjesecima i desetgodištima
(Župa sv. Nikole Prebenda sv. Vida Varaždin)
T. 5.
Razdoblje I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X XI. i xn. Ukupno
1738.-1740. 33 33 - 7 16 13 13 13 10 6 14| 158
1741.-1750. 122 127 14 25 62 37 34 34 18 17 36| 526
1751.-1760. 128 106 4 28 51 49 47 35 17 35 30! 530
1761.-1770. 152 111 14 36 96 51 38 51 46 31 74 1 701
1771.-1780. 149 146 10 41 71 62 63 51 39 33 73 1 739
1781.-1790. 118 183 5 45 101 51 40 46 45 29 42 1 706
1791.-1800. 128 154 11 32 62 41 41 33 24 35 49 4 614
1801.-1810^ 144 195 23 46 84 63 65 47 54 37 58 10 826
1811.-1820. 158 158 21 33 69 50 41 42 29 30 52 10 693
1821.-1830. 108 201 32 12 72 45 27 41 41 49 61 3 692
1831.-1840. 95 215 29 17 54 52 44 56 28 37 68 6 701
1841.-1850. 112 230 18 33 97 68 46 53 41 49 74| 13 834
1851.-1857. 81 137 12 8 57 27 29 33 31 35 45| 4 449
1738.-1857. 1528 1996 193 363 892 609 528 535 423 423 676| 53 8219
Struktura 18,6 24,3 2,3 4,4 10,9 7,4 6,4 6,5 5,2 5,2 8,21 0,6 100

Po uočenoj situaciji s vjenčanjima u doba crkvenog posta, posebno je

interesantno razmotriti karakterističnu vremensku distribuciju sklapanja brakova u
preostalom dijelu godine; prema zornom prikazu na grafikonu 2.
Za potvrdu ovisnosti krivulja vjenčanja, kako o vjerskim propisima tako i o
profesionalnoj strukturi stanovništva, u isti smo grafikon unijeli godišnju krivulju
vjenčanja za župu sv. Vida Brdovec, te za Hrvatsku i Slavoniju 1910. godine. Evo
mjesečnih parametara prikazanih krivulja.

Postotci godišnjih vjenčanja

Župa Varaždin Župa Brdovec Hrvatska i

Mjesec 1738.-1857. 1672.-1857. Slavonija2) 1910.
Siječanj 18,6 24,2 17,4
Veljača 24,3 22,6 14,5
Ožujak 2,3 1,2 2,7
Travanj 4,4 2,0 6,2
Svibanj 10,9 4,5 8,1
Lipanj 7,4 2,8 4,7
Srpanj 6,4 1,9 3,0
Kolovoz 6,5 1,8 3,0
Rujan 5,2 1,4 3.8
Listopad 5,2 1,5 6,8
Studeni 8,2 35,1 29,0
Prosinac 0,6 1,0 0,8
Izvor:
1) Ante Gabričvić: "Starine"-59. str. 246.
2) Dr. V. Serdar: Idem, str. 78.
Graf 2.

170
Graf 2.

GODIŠNJA KRIVULJA VJENČANJA

34 LEGENDA:

32 ŽUPA VARAŽDIN
ŽUPA SV. VIDA BRDOVEC
30 HRV.l SLAVONIJA 1910.

28

26

24

22

20

18

16

14

12'

10-

4^

IV V VI VII VIII IX XI XII mj.

171
 Ispoljene piramide (graf. 2) krivulja 120-godišnjeg zbira varaždinskih
vjenčanja,kao odrazi zgušnjavanja sklopljenih brakova u nekim dijelovima godine,
upravo nas gone na pronalaženje uzroka što su u inače uhodanom ritnu čovjekovih
temeljnih aktivnosti - svakoga dana se jede, pije, radi i spava - nagnale ljude da
svojevrsnim htijenjem zadiru u najsuptilniji dio življenja; da rasplođivanje (vjenčanja
kao preduvjet za aktiviranje nagona za održanjem vrste) izuzimaju prirodnom toku i
podvrgavaju ga nekim drugim racionalnijim vidovima.
Razlog ovome (uz spominjane crkvene propise) nalazimo u navedenom
običaju da se vjenčanja trebaju proslaviti, a za to je nužno odgovarajuće vrijeme,
hrana i piće. Toga se kod našeg prvenstveno seljačkoga naroda našlo ponajviše zimi.
Tada je i manje posla, a hambari, smočnice i podrumi su puni. Što je stanovništvo
više vezano uz poljoprivredu, to su «piramide» ispred adventa i korizmenog posta
više, strmije.
Prije analize godišnjeg rasporeda vjenčanja varaždinskog stanovništva evo
nekih prethodnih istraživanja. Za ilustraciju i mogućnost usporedbe u naš smo
grafikon (kako smo već naveli) unijeli i krivulju rođenja u tipičnoj seoskoj župi sv.
Vida Brdovec. Prema istoj u četiri zimska mjeseca (XI.do II. - decertibar je zbog
adventa prisutan tek s 1,0 %) kod tamošnjeg poljoprivrednog stanovništva obavljeno
je iznad 4/5 - (82,9%) svih vjenčanja. Samo jedan - XI. mjesec "povukao" je \aše
od trećine (35,1 %) sklopljenih brakova. Ovo "pravilo2 ulaženja u brakove kod
poljoprivrednog stanovništva uzmemo kao uzor za daljnja uočavanja. Isto pot\Tduje
i 8u grafikonu) prikazana krivulja vjenčanja Hrvatske i Slavonije (1910. godine s
81,7 % stanovništva vezanog za obradu zemlje."^
Godišnji raspored vjenčanja varaždinskog pučanstva, diktiran specifičnim
životnim prilikama, prati uglavnom ustaljeni godišnji ritam sklapanja brakova, što
smo utvrdili za seosko žiteljstvo. Iz ovoga slijedi da je i dio varaždinskog
stanovništva bio vezan uz zemlju, a to su mještani sela Sračinec i Svibovec^^*; kao i
da su se zanatlije uz obrt bavili i poljoprivredom. Ispoljene razlike u intenzitetu
drugačije visine "piramida" potječu od nejednake strukture zanimanja ukupnog
pučanstva. Velik dio građana Varaždina pripadao je "činovničkoj klasi", kod koje -
osim crkvenih zabrana - nisu postojale druge smetnje, a ni potreba za nekim
posebnim vremenskim rasporedom vjenčanja.
Prema mjesečnoj strukturi nupcijaliteta u tab. XIX, u Varaždinu je u toku
prva dva mjeseca, siječnju i veljači, sklopljeno 2/5 - 42,9% svih brakova, u čemu na
samu veljaču otpada gotovo četvrtina (24,3 %). Prednja dvomjesečna koncentracija
vjenčanja poklapa se sa zgusnutim brakovima u Hrvatskoj i Slavoniji, i Brdovcu (još
izražajnije - 46,8 %) u istom godišnjem dobu. Preostale piramide kod Varaždinaca
pokazuju svoje osebujne visine. Zanimljiva je koncentracija - 10,9% svih vjenčanja
u mjesecu svibnju kao sljedeće jače zgušnjavanje sklapanja brakova, što je
intenzivnije izraženo od vjenčanja u više agrarnim podmčjima (Brdovec i Hrv. -
Slavonija) u istome vremenu. Uzrok ovome s\'akako je u volji aktera (ženika) koji su
takve odluke donosili znajući da im je svatovanje u doba najvećih poslova, kako za

'^^ Prema: Statistički godišnjak Kraljevine Hrvatske i Slavonije I - 1905, str. 93 - podatak je
za 1900. godinu.
"^ Prema Protokolu 211 (kan. vizitacije) 1771. - od 4454 stanovnika župe sv. Nikole na
Sračinec (347) i Svibovec (108) otpadalo je 455 duša, ili 10,2 %.

172
seljake, tako i za obrtnike, neprihvatljiv gubitak vremena, ili da izbjegnu ljetne žege
a ponekad, vjerojatno, jednp i drugo.
Mogli su postojati i drugi krupniji razlozi da su vjenčanja bila u
neprestanom padu od svibnja pa sve do listopada, a njih je danas teško otkriti. Tek
studeni je nešto živnuo; u tom mjesecu sklopljeni brakovi kreću se u godišnjem
prosjeku vjenčanja (8,3%). Uspoređeno s prihvaćenim seoskim "modelom" Brdovca
(35,1%) i Hrvatske Slavonije, niska Varaždinska «piramida» sklopljenih brakova u
tome mjesecu može se tumačiti posebnom strukturom pučanstva ovoga grada. K
tome uz 1/10 seljaka (Sračinca i Svibovca), te nepoznati broj suburbana koji su se
bavili poljoprivredom ostalo žiteljstvo nije bilo zainteresirano za povećane ženidbe u
predadventskom razdoblju.
I obrtnici su izgleda imali svoj zaseban vremenski ritam vjenčanja
podvrgnut interesima njihove profesije. Oni su do u kasnu jesen bili zaokupljeni
izradom i plasmanom svojih proizvoda - na sajmovima u Varaždinu i drugdje- u
vrijeme kada je seljakova kupovna moć najsnažnija, nakon što on pobere sve vrsti
plodina; i dok se na selu pripremaju masovne svadbe u predadventskom mjesecu, što
konzumira masu trgovinskih i zanatskih proizvoda, jer «mladu treba dobro opremiti».
Time smo iscrpili osnovne značajke vremenskog rasporeda vjenčanja
varaždinskog stanovništva koliko se to iz postojeće vremenske distance moglo uočiti.

Starosna dob zaručnika

Priroda ne poznaje "kineskim zidom" odijeljenih čistih cmo - bijelih stanja,

st\^ari ili bića. Ona je univerzalnost i simbioza neiscrpnih različitosti, trajna
metamorfoza - prijelaz jednih oblika materije u druge. Ni dnevna svjetlost, kao
najizrazitija bjelina, nije ono što nam se nudi, već je satkana od odgovarajućih
kombinacija triju komponenata - cr\'ene. žute i plave boje. Pri razmatranju
demografskih kretanja. "Crno - bijelo" ponajprije bi se odnosilo na ljudske jedinke:
muško-žensko. Ali ni to nije kako na prvi pogled izgleda.
Sve što postoji na Zemlji isprepletenost je, i rezultat miješanja, prožimanja
različitih kombinacija kemijskih elemenata 92 čiste stvari"^, i njihovih jedinjenja,
uključivo i živi organizmi kao nadahnuti produkti sunčane biosinteze. Neprestani
prijelaz jednih oblika u dmge pri tom je proces nastajanja novih uz istovremeno
propadanje starih formi neuništive materije. U sklopu svega ovoga ne postoje ni
biološki čisti spolovi muške i ženske osobe. U svakome od nas nalazi se poneka
"naša" količina hormona suprotnog spola, na što upućuju i određena zakržljala
obilježja u ljudskom organizmu. Ni ostale osobine tjelesne građe ili duševnih
sposobnosti nisu nam iste. Svaki pojedinac «svijet je za sebe».
Više je uzroka tome, a većina ih je izvan čovjekova domašaja. Osnovni
razlog je taj da u prirodi (i čitavom svemiru) nema stajanja, već je sve u trajnom
neprestanom gibanju i mijenjanju, uz različite vremenske odraze za uočljive
promjene oblika. U tome je njena privlačnost i Čar da se ne ponavlja, već se
neprestano pojavljuje i dokazuje u novim, drugačijim oblicima. I čovjek kao dio

" ' Prema: Enciklopedija L.Z. - Zagreb MCMLIX, knj, 2, strana 549.

173
prirode podložan je toj mijeni. Disanjem, jelom i pićem uzimamo nove tvari, što
uzrokuje trajno previranje živa organizma- rast i propadanje - od rođenja do smrti.'"^
Ljudsko muško i žensko pojavljuje se u toliko «izdanja» koliko ih prođe
ovom "dolinom suza". Svako od njih posebno je "svoje" i drugačije. Nikada dva
potpuno istovjetna lica nisu postojala, a neće se ni roditi, jer svako novo mladunče
odraz je svoga trenutka u svemiru kao i kombinacija drugih sastavnih elemenata i
duševnih osobina. To nam je nasljeđe od roditelja različitih fizičkih i umnih
svojstava; kao i drugačije kombinacije genetskih faktora: koliko čega je primilo od
oca, a što od majke. I svako novo dijete od istih roditelja «posebno je novo izdanje»
njihovih psihofizičkih svojstava kao i drugačije kombinacije genetskih faktora. Ni
jednojajčani blizanci nisu isti, već nakon rođenja svako slijedi svoj životni put.
U sklopu svega ovoga, od čega se većina odvija izvan čovjekove volje i
domašaja, jedan od mnogih posrednih faktora utjecaja na ljudske naraštaje jesu
godine oca i majke; u kontekstu našega istraživanja to je starosna dob zaručnika.
Iako nismo u stanju da im sagledamo domašaje, nastojat ćemo godine zaručnika
analizirati kao uvodno stanje zaključenih brakova.
Poznato je da se ljudska osobina rasplođivanja (ferilitet) kreće u vremenu
od više desetljeća - kod žene u rasponu od oko 15 do 50 godina života, dok je
sposobnost oplodnje kod muškarca još i dulja. Djecu mogu donašati međusobno
istogodišnjaci, kao i parovi s razmacima životne dobi postupno sve do sjedinjavanja
jedinki krajnje suprotnih godina fertilnosti. Zbog čovjekova trajnog razvoja - oca i
majke - svakoga smo dana drugačiji, a godine da i ne spominjemo. Sigurno da je
dob roditelja od ne malog odraza na njihovo novorođenče. Kako i koliko, osim
poznate izreke da "zreli roditelji" rađaju naprednu djecu, o utjecaju godina oca i
majke na psihofizičke osobine novorođenčeta ne znamo mnogo. Budući da je
sklapanje braka (u pravilu) preduvjet za dolazak novog potomstva, to je s
demografskog stajališta društvo kao cjelina zainteresirano za dob mladenaca pri
vjenčanju.
Kako je brak spolno-ekonomska zajednica življenja muškarca i žene u svrhu
rađanja i odgoja novih naraštaja, starosna dob ženika odražava se kako na njihov
zajednički život, tako i na buduća pokoljenja. Normalno je da se uzimaju mladi ljudi
u naponu snage i s predvidivo mogućim drugim vremenom zajedničkog življenja.
Oni donose (potencijalno moguće) najviše i, smatra se, najzdravije djece.
Ali u bračnu zajednicu kao društveno - vjersku instituciju ne ulazi se po
nekom automatizmu. Za nju ne postoji ni recept, iako za prirodnu funkciju
razmnožavanja čovječanstva ona nije neophodna. Mladenci u pravilu sami pronalaze
jedno - drugo, kod čega osobna privlačnost (u svakodnevnici zvana ljubav) stoji na
prvome mjestu. Podjednake ili približne godine starosti i materijalna osiguranost
poželjna su poputbina budućim supružnicima. Tako nastaju preduvjeti ne samo broja
već i osobina nadolazećih naraštaja. Njih nitko nije u stanju unaprijed predvidjeti,
njih određuje sam život.
No postoje i vjenčanja iz računice kod kojih je sve drugo u igri samo ne
ljubav, veoma često ni godine. To su brakovi koje ugovaraju roditelji (ili rodbina)
budućih supružnika u svrhu objedinjavanja, namicanja ili očuvanja imovine. Jednako

''°° Pronalaskom fotografije čovjek je na svojevrstan način "zaskočio" prirodu. Trenutnom

snimkom nekog stanja "zaustavio" je njen hod, da bi kasnije kad se sve izmijenilo, mogao
vidjeti kako je "negda bilo".

174
ovamo najčešće spadaju i oni (ponovljeni) brakovi što ih sklapaju obudovjele osobe
međusobno, ili udovci s djevojkama koje "love" priliku da se udome, i obratno.
Mnoga vjenčanja utanačuju "provodadžije" (tako oženiše i Tomu Erdödyja), lica koja
na zahtjev jedne strane (nerijetko i uz nagradu) pronalaze odgovarajućeg, ili točno
odabranog partnera za sklapanje braka.
Sira društvena (ili možda samo crkvena) zainteresiranost za starosnu dob
zaručnika pojavila se tek sredinom 19. stoljeća, mnogo kasnije iza otpočetog upisa u
Liber copulatorum. U varaždinskim maticama vjenčanih tek od 1851. god. stoje
ubilježene godine mladenaca. U svrhu bar djelomičnog uvida u odnose životne dobi
ženika u starom Varaždinu povadili smo iz knjiga sklopljenih brakova župe sv.
Nikole u vremenu od 1851. do 1857. god starosne godine zaručnika za 476
vjenčanih parova. Prije toga o odnosima starosne dobi mladenaca ne zna se ništa.
Iste podatke unijeli smo u sljedeću tabelu s dva ulaza:

Sklopljeni brakovi prema dobi zaručnika - 1851.-1857.

(Župa sv. Nikole Varaždin)
T.6
Z/M 20- 25- 30- 35- 40- 45- 50- 55- 60 i Nepoznato
19 24 29 34 39 44 49 54 59 više

0- 19 3 16 31 13 4 3 2 - - - -
20-24 - 37 64 39 13 14 5 1 - 1 -
25-29 - 4 18 32 10 12 4 3 - - -
30-34 2 1 16 16 8 5 5 4 3 2 -
35-39 - 2 8 2 8 4 1 1 1 - -
40-44 - - 3 3 5 4 3 1 6 4 -
45-49 - - 2 2 1 1 2 3 - 1 -
50-54 - - - 1 1 1 - 2 1 2 -
55-59 - - - - 1 - - - - 3 -
60 i - - 1 - - - 1 - 2 1 -
više
Nepo. - - - - - - - - - - 12

Prije ulaženja u analizu brojki prednje tabele nužno je napomenuti da su -

na osnovi podataka tab. III - nešto iznad petine (kod muških 21,5%, a kod žena 20,7
%) obuhvaćenih vjenčanja ponovljeni brakovi, jednom ili više puta. Isto će dijelom
utjecati na dobivene rezultate, ali zbog nemogućnosti razlučivanja mi prikazane
brojke uzimamo kao "prva vjenčanja", što se treba imati na umu.
Opće obilježje tabele 6 je prevaga mladih godina na ženskoj strani - ženske
se udaju pretežno za starije muškarce. Od ukupno 476 vjenčanja (poznatih godina)
istogodišnjaci sklapaju 91 brak, stoje tek jedna petina, ili 19,1 %. Žene pretežu
godinama kod 1/8 - ukupno 60 vjenčanja (12,6 %), a muškarci su stariji u više od 2/
3 ih ukupno 325 brakova (68,3%).
Ženske se ranije udaju no što se žene muškarci. Jedan od razloga tome je
obveza stasalih mladića da "služe vojsku", nakon čega se, stigavši doma, žene.
Postoje i druge nakane da se srede ekonomske prilike za održanje obitelji. Katkad se
pazilo i na ustaljeni red - da se žene (udaju) stariji od braće (ili sestara), a obrtnički
kalfa trebao je doći do majstora i svoje radnje. Ponekad momci i dulje «bećare», i

175
smatralo se posve normalnim da smireni ulaze u brak. Za ženske bila je to "velika
sramota", te u koliko se nisu udale još mlade, «gubile su cijenu». Takve su mogle
računati jedino na kakve udovce.
Krivulja vjenčanja po dobnoj strukturi (graf. 3) kazuje da se više od
polovine (51,5 %) ženskih udalo do navršene 24 godine, dok je tek 13,7 %
muškaraca iste dobi stupalo u brak. Kao posljedica, u kasnijim dobnim grupama
vjenčanja brojčano bili su zastupljeniji muškarci.
Podaci o vjenčanjima u župi sv. Nikole u Varaždinu za posljednjih 7 godina
našega praćenja potvrđuju nesumnjivo brže ulaženje u brak ženskih osoba. Tako se
od 476 vjenčanja - gledano kumulativno - nalazilo u braku:

Starost Mladenci Mladenke

Broj % Broj %
do 19 g. 5 1,1 72 15,1
do 24 g. 65 13,7 246 51,7
do 29 g. 208 43,7 329 69,1
do 39 g. 367 77,1 418 87,8
do 49 g. 434 91,2 459 96,4
do 59 g. 462 97,1 471 98,9

Iz ovog se razabire, gledano po starosnoj dobi, trajna prevaga žena u

obavljenim vjenčanjima. Zbog bržeg ulaska žena u brak polovina ih se «udomljuje»
s oko 23. godinom života, dok se polovina muškaraca ženi do 31. godine. U toj dobi
već je udato oko 75 % žena.
Zanimljiv je i odnos godina mladenaca i mladenki pri vjenčanjima. Iz brojki
tabele 6 vidi se da je od stotinu postojećih kombinacija dobnih razreda najveći broj
vjenčanja obavljen među dvjema dobnim grupama mladih: djevojkama od 20-24 i
mladićima između 25 i 29 godina. Od ukupno 476 zaključenih brakova, ovamo ih
pripada 64, ili 13,4 %. Sljedeća koncentracija po množini jesu vjenčanja mladenaca
s oko IO godina starosne razlike: ženske od 20.-24. i muški između 30. i 34. godine
- 8,2 od ukupnih 39 brakova. Treća po veličini grupacija jesu brakovi među
istodobnim mladima u starosti 20.-24. godine - 7,8 % od svih - 37 vjenčanja. Slijede
još dvije brojem gotovo podjednake nešto veće grupe brakova. Prva je između
stasalih djevojaka od 25-29 godina i zrelih muškaraca od 30-34 ljeta - 6,7 % od
ukupnih - 32 vjenčanja, zadnja veća grupacija su brakovi između posve mladih
djevojaka do 19, i već zrelijih mladića 25-29 godina. Od ovih je bilo 6,5 % svih, ili
ukupno 31 vjenčanje. Spomenutih 5 kombinacija starosnih grupa u kojima se
pojavljuju ženske u dobi do 29, a muškarci do 34 godine, odražavaju se kao
prihvaćena optimalna dob ulaženja u brak, što zorno prikazuju i krivulje vjenčanja u
graf. 3. U njima obavljene kopulacije tvore 68,9 % od svih 476 zahvaćenih
varaždinskih brakova između 1851, i 1857., god. za stoje postojala mogućnost od
stotinu kombinacija, a pojavilo ih se 67.
Preostale grupacije vjenčanja brojčano opadaju s rastom godina života, što
je i razumljivo. U njima se pored istogodišnjih ženika i većih navedenih mladih
parova s prihvatljivom razlikom godina nastavljaju brakovi do gotovo apsurdnih
situacija. Tako 9. I. 1855. Ivan Evangelist baron Buzić - feldmaršal - leutnant, star
61 godinu, mladenac; uzima 24 god. staru mladenku Anu Restler.

176
Grafs.

ZUPA SV. NIKOLE - VARAŽDIN

DOBNI M. 2
RAZRED BROJ
% BROJ
%
- 19 5 1,1 72 15,1
20-24 60 12,6 174 36,6
25-29 143 30,0 83 17,4
30-34 108 22,7 62 13,0
35-39 51 10,7 27 5,7
40-44 44 9,3 29 6,1
45-49 23 4,8 12 2,5
50-54 15 3,2 8 1,7
55-59 13 2.7 4 0,8
60- 14 2,9 5 1,1

177
 Opća stopa vjenčanja

Jedan od svojevrsnih pokazatelja spremnosti neke zajednice za održanje

trajnosti svog bića može se uzeti i tzv. opća stopa nupcijaliteta. To je odnos količine
sklopljenih brakova s prosjekom stanja ukupnog stanovništva u toku godine. Obično
se izražava brojem vjenčanja na 1000 žitelja. Prema našim podacima, na teritoriju
župe sv. Nikole Varaždin (uključivo prebenda sv. Vida) ove su iznosile u prosjeku
desetogodišta:

1771.-1780 73,9: 6526= 11,32 %o

1781.-1790 70,6: 7097= 9,95 %o
1791.-1800 61,4: 7668= 8,01 %o
1801.-1810 82,6: 8157= 10,13 %o
1811.-1820 69,3: 8739= 7,93 %o
1821.-1830 69,2: 9276= 7,46 %o
1831.-1840 83,4: 10350= 8,06 %o

Prije ocjene realnosti dobivenih stopa, iz njihova odnosa zrači i razdoblje

gladi pretposljednjih dvaju desetogodišta, u kom vremenu je stanovništvo (ne samo)
Zagorja, pa i Varaždina, bilo izloženo ovom pogubnom ljudskom zlu; o čemu više u
narednim poglavljima to je imalo nesumljiv utjecaj na odraženo usporavanje
vjenčanja.
Naše ispoljene opće stope nupcijaliteta, uspoređene s nekim svojevremenim
i današnjim istovrsnim pokazateljima, smatramo umjerenima i posve realnim. Kao
potvrda tome neka posluže ovi iz\'ori:
a) U SR Hrvatskoj suvremena opća stopa bračnosti kretala se između 9,3 u
1953. god. i (uz kontinuiran lagani pad) 7,2 %o u 1982. godini.^°'
b) Stjepan Krivošić pronalazi u nedalekom trgovištu Ludbreg 1731. i 1857.
znatno više stope nupcijaliteta, uglavnom iznad 10 tisućinki (samo 1853.-1857.)
iznašala je 8,4 %o, da bi najviša među njima dosegla 22,6. Seoska ( Kuzmineka)
stopa s trajnim vrijednostima, iznad 10 vjenčanja na 1000, išla je (1787.-1791.) do
23,8 %o. Grad Križevci u pretežnom vremenu naših promatranja (1787.-1857.)
iskazuje frekvenciju vjenčanja oko varaždinskih stopa - između 7,3 i 11,4 %o^°-

""' SG SR Hrvatske 1984., str. 66.

'"'^ Stjepan Krivošić: "Stanovništvo i demografske prilike u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u
XVIII. i prvoj polovini XIX. stoljeća; Varaždin 1991. god.

178
 UMIRANJE

„Lasciate ogni speranza,

voi, eh' entrate!"""^
Da, ovdje je sve gotovo, i za one koji su
prekoračili prag smrti - povratka nema !

Varaždinsko groblje

Razglabajući odnose mortaliteta na području župe sv. Nikole Varaždin,

najprije ćemo nešto navesti o „vječnoj kući" umrlih Varaždinaca, njihovu
jedinstvenom groblju.
Razglabati o grobljima u gradi o kretanju stanovništva možda i ne bi
trebalo. No kako je trajno počivalište što ga Varaždinci namijeniše svojim
pokojnicima vanjski izgledom drugačije od ma kog našeg mjesta iste namjene, ono
se u ovome radu ne da zaobići. Uz «carstvo mrtvih» varaždinsko je groblje i
s^'ojevrstan park - atrakcija ovoga grada, o čemu se nadaleko čuje i zna.
Fundamentalna odlika, koja homo sapiensa odvaja od životinje, jest u
humanizaciji odnosa živa čovjeka prema mnrlome. Daljnja karakteristika ovoga je da
obitelj i rodbina iz ljubavi, štovanja i sjećanja na s\'0je drage pokojnike u pravilu
brine o njihovu grobu, pretvarajući ga veoma čestu u pravo umjetničko - oblikovano
remek djelo. Varaždinci su od svojega groblja stvorili atraktivno šetalište gdje umrli
(ne odbijaju već) privlače i na\akavaju žive da ne strahuju od časa kada će im se i
sami pridružiti.
Po vjerskim pravilima groblja su najčešće locirana pored crkava. U
Varaždinu je uz župne crkve sv. Nikole i sv. Vida postojalo i uz franje\'ačku, gdje su
se ukapali obični smrtnici. Crkveni redovi i većina odličnika pokapani su u kriptama
brojnih varaždinskih crkava. Bogataške porodice i plemstvo posjedovali su svoje
kapele s kriptama ili posebne zidane obiteljske spomen-grobnice. Evo napisa
Varaždinaca o postanku njihova današnjeg groblja.
"Godine 1768. izdaje kraljica Marija Terezija naredbu da se ubuduće
zatvore sva gradska groblja unutar zidina varoških i da se pokapa izvan naselja. Ta
je naredba odmah izvršena, a prošireno je Vidovsko groblje na slobodnom zemljištu
između crkve sv. Vida i Kapucinskog samostana. Kroz čitavo 18. i 19. stoljeće
župljane crkve sv. Nikole sahranjuju u velikim kriptama uz crkvu sv. Florijana, a
pripadnike prebende sv. Vida na tom proširenom Vidovskom groblju".*"^
Vidovsko groblje (je) zatvoreno tek 1839., pošto je donesen zaključak da se
zatvori i da se na njemu zasade dudova stabla. Za uređenje novoga današnjeg groblja
kupljena su godine 1898. 4 jutra zemlje od Ivana Koora".""-

""' Dante Alighieri: "La Divina Comedia"; Milano 1904., str. 23.
""^ Mirko Androić "Varaždin u XVIII. stoljeću...", str. 60,61.
'">' Isto, str. 88.

179
 Decenijima „ovo poznato varaždinsko groblje izgledalo je kao i sva ostala
groblja; tek početkom XX. stoljeća, kad je 1905. god. upravu preuzeo Herman
Haller, mijenja on postepeno vegetaciju tog kompleksa pod utjecajem evropskih
hortikulturnih površina klasicističkog razdoblja, šišajući čemprese u geometrijskim
oblicima po uzoru na parkovne površine klasicističkih vrtova Beča".''°^
„Varaždinsko groblje kakvo je danas, djelo je Hermana Hallera, čovjeka
koji je odrastao na groblju, kao posinak Stjepana Hallera, upravitelja groblja. Iako
samo izučen krojač, on je slikar i arhitekt sav posvećen tom groblju. Poput svoga
poočima, i sam je postao upravitelj groblja, ali malo je reći upravitelj - bio je njegov
roditelj. Njemu moramo zahvaliti tu živu arhitekturu breza, cvijeća trave i tuja (vrsta
čempresa), tu igru svjetlosti i sjena, tu pjesničku viziju parka koji više nije groblje
nego živi, zeleni dom za one koji su tamo otišli... Njemu moramo zahvahti to stoje
oporu i stravičnu smrt preobrazio u san, u odmor pod granama na kojima pjevaju
ptice. „... Na našem se groblju osjeća mir. Tu su tiha i skladna skrovišta, u kojima se
samo naslućuje boravište mrtvih. Grobni spomenici, kao zidani i kameni objekti u
potpunosti su podložni nasadima, neupadljivi su. Tu nema ni traga nekoj mističnoj
atmosferi. Varaždinsko je groblje kao cvjetna bašta, puno sjenica, koje su u stanju
pružiti novi dom dragim nestalima, ali i odmor i utjehu onima koji su ostali"...,
govorio je i pisao pjesnik, arhitekt i slikar Haller, i to s punim pravom o svome
velikom djelu „... Tu nema ni sirotinje, niti bogatih. Ako su to i bili za života, ja im
to ovdje nisam svojom živom arhitekturom dozvolio. Ako su i ratnici bili neprijatelji
na bojnom polju, jer su im to silom nametnuli drugi, velika manjina, ovdje kod mene
na ratničkom groblju, na ovoj mojoj bajnoj zelenoj travnatoj poljani, ja sam ih
ostavio istina na bojnom polju - tratini - ali kao odsječak fronta poslije bitke, ležeći
pod slavenskom lipom, simbolom neizrecive i široke ljubavi, gdje mržnji nema
mjesta, i tu počivaju ujedinjeni u smrti, ali ratnici sviju narodnosti..." isticao je
Haller u borbi da ostvari groblje poginulih u Prvome svjetskom ratu.".^°^

Razmatranja A. Višnevskog

Ovdje donosimo zanimljive poglede ruskog ekonomista A. Višnevskog na

probleme odnosa čovječjeg organizma prema smrti.'"'^ Iako općeljudske, i pojave širih
prostora (Evrope) - uzroci, događanja i promjene što su se zbivale na razvojnom putu
čovjekovu zapljuskivale su, uz određena vremenska kašnjenja, i žitelje našega grada.
Zbog toga, pri razmatranju ove materije, korisno se upoznati s njima.
U prošlosti ljudi su većinom umirali od nepovoljnih vanjskih utjecaja što su
nadilazili obrambenu snagu čovjeka tog doba. Tisućljećima ponavljale su se
katastrofe izazvane epidemijama, slabim urodom, ratovima, stihijnim nepogodama -
odnoseći milijune ljudi na širokim prostranstvima. Crna smrt - kuga, odnijela je u
XIV. stoljeću gotovo četvrtinu evropskog stanovništva. I za običnih godina zbog

""^ M. Ilijanić "Prilozi historiji Varaždina", Varaždin 1967., str. 28., 29.
""^ Mirko Androić:"Varaždin u XVIII. str., ...", str. 88.
'"'^ Doktor ekonomskih nauka A. Višnevski: «Sve o čovjeku»- «Znanje i sila» (Znanie - sila)
- br. 2; Moskva 1984.,, str. 20. - 22. (Sa ruskog preveo Ing Vladimir Rizen)

180
nepovoljnih životnih uvjeta, kao što su teški fizički poslovi, kronična gladovanja,
nepostojanje najosnovnijih uvjeta življenja (stanovanje, higijena i dr) samo je mali
dio čovječanstva umirao od starosti.
Uzroci tradicionalno visokoj smrtnosti nalaze se u materijalnim i socijalnim
prilikama agrarnog uređaja, niskoj razini proizvodnih snaga i u ograničenom
poznavanju čovjeka i prirode. Pojava i razvoj kapitalizma, što je nastupilo iza otkrića
novih kontinenata i zemalja, mijenja socijalne odnose i materijalne uvjete života
evropskih naroda. Postepeno mijenja se i odnos čovjeka prema smrti. Razvitak
industrije, unapređivanje seljačkih gospodarstava, širenje i unapređivanje transporta i
trgovine poboljšava prehranu stanovništva i s vremenom likvidira tradicionalnu
pojavu gladi u Zapadnoj Evropi.
Vrlo veliku pozitivnu ulogu na putu produljenja ljudskog vijeka odigrala je
medicinska znanost. Godine 1798. engleski liječnik Edvard Jenner otkriva cjepivo
protiv ospica i princip individualne zaštite čovječjeg organizma, što udara temelje
profilaktičnoj medicini. Krajem XIX. stoljeća pronalaze se bakteriološki uzroci
mnogih oboljenja, što dovodi do sprječavanja i liječenja zaraznih bolesti.
Tijekom 18. stoljeća mijenja se običaj i način življenja ljudi. Poboljšava se
higijena ishrane i čistoće tijela. Provodi se uspješna borba s parazitima. Prestaje se
jesti golim rukama, svakodnevno se umiva, mijenja se posteljina i rublje. Sve to
prelazi u 19. vijek kada se ruše pregrade između života u gradu i selu; novi kulturni
običaji šire se uokolo, a serijska proizvodnja racionalnog i higijenskog odijevanja i
higijenskih sredstava (sapuni i dr) djeluje povoljno na podizanje čovjekova življenja.
Početkom 19. vijeka počinje rekonstrukcija gradova; poboljšava se kvaliteta
stanovanja, pojavljuje se vodovod i kanalizacija, poboljšava se kakvoća vode,
započinje sterilizacija prehrambenih artikala, mijenjaju se i poboljšavaju prilike na
radu, primjenjuje se tehnička sigurnost (zaštita na radu).
Kada je uspjelo uspostaviti kontrolu nad činiocima nepovoljnih vanjskih
utjecaja, uzroci smrti naglo se mijenjaju. Nastaje češće umiranje od bolesti vezanih
uz starenje organizma, dok se infektivne bolesti - tuberkuloza, želučana oboljenja,
prelilade - u mlađem i srednjem dobu počinju smanjivati, neke posvema nestaju.
Radi ilustracije svega ovoga Višnevski daje u obliku grafičkog prikaza
razvrstane uzroke smrti i strukturu umrlih muškaraca u Engleskoj u tri vremenska
prosjeka od šezdesetih godina proteklog do šezdesetih godina ovoga stoljeća - po
sljedećim grupama:
- infekcijske bolesti,
- nesretni slučajevi i traume,
- gripa, pneumonija, bronliitis,
- rak
- srčane, i bolesti krvnih žila,
- ostali uzroci.
Zbog zanimljivosti nastalih promjena u broju umiranja od pojedinih grupa
oboljenja kao izraza ljudske uspješnosti u borbi protiv istih (prenošenje broja
infektivnih na srčano-krvne bolesti, i rak) što se odražava u porastu ukupnog
prosjeka čovjekova življenja od 40,5 na 68,4 g. na primjeru Velšana za posljednjih

181
stotinjak godina, dajemo «očitanje» vrijednosti""^ s tri grafikona (1861., 1911., i
1964.) kako slijedi:
1861. 1911. 1964
Grupe bolesti % Prosjek % Prosjek % Prosjek
dobi god. dobi dobi
god. god.
Infektivne bolesti 27 24,5 20 24,- 2 60,-
Nesretni slučajevi, 8 38,- 2 43,- 2 50,-
traume
Gripa, pneunionija, 15 43,- 18 52,- 16 72,-
bronhitis
Rak 2 60,- 3 60,- 20 68,-
Srčane i bolesti krvnih 8 63,- 20 66,- 50 68,-
žila
Ostali uzroci 40 45,5 37 52,2 10 72,-

Uz napomenu da je po autoru navedeni prosjek života umrlih 1861. god.

iznosio 40,5, onih nakon 50 godina (1911.) - 49,4, a u 1964. već 68,6 godina (koje
\isine životne dobi i ponderi naše tabele potvrđuju), smatramo da prednjim brojkama
nisu potrebni još i neki dodatni komentari.

Liber mortuorum

Poput evidencije o krštenjima i vjenčanju, crkva je (manje uredno vodila i

liber mortuorum - knjige ukopa. Upisivanja u matice umrlih u Varaždinu - kako smo
već naveli - vršena su također na dva mjesta - pri župi sv. Nikole i prebendi sv.
Vida.
U svrhu ove obrade bilo je potrebno izvući podatke iz 4 knjige umrlih pri
sv. Nikoli koji s\Tstani po godinama čine tabelu V, a po mjesecima i godinama tabelu
VI; a potom i zabilješke ukopa iz 3. knjige umrlih ispisivanih kod s\'. Vida, koji
podaci su prikazani također po godinama i mjesecima u tabelama XIII i XIV.
Bilježenja umrlih kod sv. Nikole započeta su u prosincu 1737. god.
trideset godina nakon uvođenja Liber baptisatorum. Do kraja 1857. unesena su
17544 ukopa. Na prebendi sv. Vida matice umrlih uvedene su oko godinu dana
kasnije; prvi upisi potječu iz siječnja 1739. i do konca 1857. ubilježen je 9521 umrli.
U vezi prednjega nužan je sljedeći osvrt.
U knjizi III - Liber mortuorum prebende sv. Vida- podaci o umrlima
prestaju s tri zabilježena ukopa u veljači 1855. Nakon toga nedostaju (izgubljeni)
listovi sa stranicama 292-308. da bi na 309. pagini nastavljen siječanj 1857., i dalje.
Budući da je temeljem prednjega sigurno da su na izgubljenim stranicama postojali
ubilježeni umrli između veljače 1855. i kraja prosinca 1856. umjesto da to
izostavimo, smatrali smo manjim propustom procjenu njihova broja. To smo uradili

^°^ U pomanjkanju egzaktnih brojki, vrijednosti pojedinih kategorija i grupa «očitali» smo iz
odnosa na grafikonu, zbog čega su iste negdje oko stvarnih (što je za naša uočavanja
dovoljno), iako u šumaru odgovaraju danim brojčanim navodima.

182
interpolacijom između godišnjih i mjesečnih ukopa 1854. i 1857., što je vidljivo u
tabelama XIII-XV. U ocjenu njihove starosti nismo ulazili, čime je povećan broj
nepoznate dobi navedenih godišta u tabeli XVI. Ukupno kod obiju župa upisano je
27065 umrlih.
Prije smo ustanovili da pojedinačni podaci kako župe sv. Nikole, tako ni
prebende sv. Vida nisu uporabivi za samostalne odvojene analize. Objedinjavanjem
brojeva o ukopima iz navedenih dviju crkvenih ustanova došli smo do podataka o
umrUma u Varaždinu između 1737. i 1857. god. Isti navodi po godinama nalaze se
u tabeli XXI, a po mjesecima (i godinama) u tabeli XXII. Usporedbom broja svih
živorođenih - tab. XVII, s ukupno umrlima u tabeli XXI. dobiveni su odnosi
prirodnog kretanja stanovništva - tabela XXIII.
Već pri izuzimanju bilježaka iz matica umrlih zapazili smo posvemašnju
nezainteresiranost crkve za te knjige. Sigurno su njihovi voditelji (župnici i kapelani),
ne videći svrhe ubilježavanja onih koji „odlaze pod zemlju", posebno djece, taj
posao smatrali nepotrebnim teretom pa su se tako prema njemu i odnosili.
Jedan način neodgovorna i neshvatljivo aljkava odnosa prema upisivanju
umrlih ispoljen je za prvih tridesetak godina vođenja Liber mortuorum podjednako u
obje fare. U zahvaćene 34 godine, od početka upisivanja (1737) pa do 1770. samo
jedne (1758. god) vidi se prevaga umrlih nad rođenima, što je na prvi pogled jasno
da ne odgovara stvarnosti. U istom vremenu, prema 7293 zavedene krštene bebe
upisano je 2477 ukopa; tek 34% od rođenih, iz čega slijedi neprihvatljiva brojka
rasta stanovništva od 4816 duša. Kod prebende sv. Vida bilo ne npr. godina (1754.-
1756.) bez i jednog upisa umrlih. U 4 godine upisana su po dvojica, u jednoj tri,
jedne godine 4, te još 7 godina podaci su ispod deset umrlih. Zanimljivo je da je u
navedenom 34-godišnjem razdoblju naviše godišnjih ukopa pri sv. Vidu zabilježeno
početne 1737. godine, 53 umrla. Ostatak neusklađenosti odražava tabela V s
podacima nastalim kod sv. Nikole.
Nakon prednjega smatramo da oko 2/3 ukopa u navedenom vremenu nije
unašano u Liber mortuorum, zbog čega brojke o umrlima sve do 1770. nisu
uporabive za naše analize. U daljim istraživanjima obrađivat ćemo razdoblje od
1771. do 1857. godine.
Osvrtom na zadatke ovog proučavanja i brojčane navode u tab. XXI, gdje
smo umrle između 1771. i 1857. gmpirali po tekućim godinama - uz razvrstanje po
spolu: «proles» i nepoznata dob, te dojenčad (djeca do 1 god.)^'"; vidljive su velike
oscilacije među pojedinim grupama anualnih navoda. Dopuna prednjemu jesu i
podaci tabele XXIV s ispoljenim razlikama umrlih po dobnim kategorijama. Do
takva odraza varaždinske stvarnosti umiranja nije došlo nekim ravnolinijskim
tokovima, već su mogli nastati jedino zbog raznih krupnih zbivanja van čovjekova
domašaja.

'""Za umrlu dojenčad postoji još i podjela na: umrle do 6 dana; 7-28; i 29-365 dana, s čime
ćemo se sresti kasnije.

183
 Neki izvori pojačanog mortaliteta

Ranijem umiranju koje nastupa prije no što se "dozrije" (o čemu ne postoje

mjerila, ali bi se u pravilu trebalo događati za pozne dobi) povodi su najčešće van
čovjeka. To su već poznata izginuća kao posljedice raznih zbivanja, napadi
svakojakih nametnika; sićušnih uzročnika- bakterije, virusi i drugo, kako mi to
nazivamo - raznih bolesti. Njihovim se nosiocima ljudski organizam nije u stanju
oduprijeti bilo zbog njihove agresivnost, ili neotpornosti tijela. Dok još nisu bili
poznati djelotvorni lijekovi, čovjek je podlijegao mnogim, danas već bezopasnim
bolestima.
U varaždinskim maticama umrlih najčešće ne postoje navodi uzroka smrti.
Poneki upisivači povremeno bilježe nesretne slučajeve (npr. «submergo», «apressus»,
ili «improvise obyt»), te kakvu uopćenu, s obzirom na stanje nerazvijenosti
medicinske znanosti, problematičnu dijagnozu. Kada bi i postojali stvarni uzroci
smrti, u odnosu na karakter ovih istraživanja, za "redovne odlaske" ne bismo se
odveć zanimali. Razlog je taj što se umiranja u Varaždinu kreću u granicama već
ustanovljenih uobičajenih mortaliteta toga vremena.
Iz naših tabela vidljivo je da postoje godine i razdoblja što neobično
visokim brojem umrlih odskaču iz redovnih tokova. Sigurno da su ih uzrokovali neki
posebni krupni nemili događaji, prilike ili možda kakve pošasti. Te povišene brojke
kao najgrublji odrazi svojevrsnih društvenih ekscesa nameću potrebu da ih se, gdje
to bude moguće, pokuša objasniti.
Pri samom početku tabele (XXIII) odskaču dvije godine s povišenim
brojkama umrlih. To su 1771. s 256., i 1773. u kojoj umire 307 osoba. Kako je
prethodna godina (1771. sa 195) i sljedećih 5 ispod dvjesta umrlih odraženi visoki
pomor, to nije bez nekog vanrednog uzroka. Isto pot\Tđuje i činjenica da je od svih
navedenih jedino u spomenutim dvjema godinama mortalitet viši od broja rođenih, i
to 1773. god. za čitavih stotinu.
Nastupilo je 25-godišnje mirno razdoblje. Kao glavni grad Hrvatske""'
Varaždin je tada "plivao" u sjaju vlasti i zabava""- što pokazuje i povoljnu društvenu
klimu u gradu.
Pa otkud tolika umiranja? Jedna od malobrojnih upisanih stvarnih dijagnoza
koja bi mogla pružiti odgovor na ovo je bilješka u matici umrlih sv. Nikole da je 6.
svibnja 1773. umrla "Catharina Szibenez, nata Golob, annor. 17 ex variolis obyt..."
Eto, variola ili velike boginje, nekada opaka i do 1798. neukrotiva zaraza po svoj

'"' U Varaždinu se nalazilo sjedište Hrvatskog kraljevskog vijeća - prve hrvatske vlade koju
osnova Marija Terezija (do tada je postojao samo ban i sabor), od 1767. do 1776., kada
nakon katastrofalnog požara te godine isto seli u Zagreb. Izvor: M. Androić. "Varaždin u
XVni. stoljeću,..", str. 15,
'"^ Grof Adam Oršić opisujući u svojim «Memoarima» prilike u Hrvatskoj navodi «da su se
nekada skromni plemići, građani, pa i svećenstvo pomamili za raskošnim životom te da je
1770,-tih godina u Hrvatskoj zavladao poguban luksuz, koji je prekoračio sve granice, A u
Varaždinu gdje bijaše sjedište Banskog vijeća, bijaše najviše luksuza i raskoši: od najnovijih
karuca, srebrnog pribora za gozbe, preko najmodernije livrirane posluge, sve do teklića i
francuskih kuhara,,, tako daje, Varaždin, ukratko, bio tada «mali Beč»», Prema: M, Androić:
Isto str, 60,

184
prilici pridonijela je onako visokom pomoru Varaždinaca u spomenutim dvjema
godinama.
Tek za trideset godina županijski liječnik "dr. Krašković zapodje pitanje i o
cijepljenju protiv boginja. Pučanstvo se je tomu opiralo, no on je ipak to teško
pitanje godine 1804. proveo na zadovoljstvo svoje oblasti"'"^ već 6 godina nakon
Jennerova otkrića, što se za ono doba može smatrati velikim uspjehom.
Govoreći o pomoru ljudi, prije sljedećeg ekscesnog slučaja ne može se
zaobići stradanje grada, katastrofalni - u povijesti Varaždina od mnogobrojnih -
najveći požar, u kome je izgorjelo iznad polovine (316) kuća, od 614 u 1775. god.
nakon požara ostalo ih je 298."^'' Ovim požarom izgorio je i primat ovoga grada
medu naseljima Hrvatske jer su ga po dekretu Marije Terezije iste godine napustili
Kr. zemaljsko vijeće i svi državni uredi, odseliv u Zagreb. Za nešto povišeni
mortalitet 1775. i 1776. (ove godine bilježe i porast natalitetaV^ bez jasnih
dijagnoza u maticama nemamo objašnjenja. Polazeći od činjenice da je prva godina
još više naglašena kako pri porodu tako i umiranju, ispoljeni viši mortaliteti ne mogu
se vezati uz sam događaj požara, iako nije teško pretpostaviti tegobe što su tada
snašle Varaždince.
Nakon toga nailazi 1779,god, koja s upisanih 312 umrlih udvostručuje
mortalitet pokrajnih godina - u kojima je zabilježeno 152 i 158 ukopa. Ujedno i ta
godina iskazuje (za 60 lica) više umrlih nad rođenima. Odraženi nabujali mortalitet
obilježava veliko učešće mladih naraštaja. Prema tab. XXIV djeca do do 4 god. Čine
40,1%, a do 9 g. 48,1 % ukupnog broja ukopa. Zorna potvrda prednjemu također je
ispoljeni prosjek starosti svih umrlih od 17,4 godine.
U potrazi za uzrocima tom visokom mortalitetu moramo se opet vratiti
bolesnima. U nedostatku preciznijih navoda od čega je taj svijet poumirao evo dijela
zabilješke u matici umrlih sv. Nikole što bi mogao biti odgovor na to. Dana 26. III.
ukopan je "Andreas Gallyufif, pacus Magyarovensis... in ipso D. Josephi die sub
vespemm vehementitores gutturis dolores... in Deo abdormi\'it..." Ti žestoki bolovi u
watu (III. mj.), a tokom IV-VI (prema tab. XXII) "odlazi" 47,4% svih umrlih, mogli
bi se odnositi na priljepčive dječje bolesti difteriju ili šarlah. Drugih objašnjenja
visokom pomoru 1779. god. nismo mogli pronaći.
Prateći daljnje kretanje mortaliteta stanovništ\^a Varaždina nailazimo na
povišenu smrtnost 1782. god. od 214 osoba - među 170 prethodne i 178 u godini što
slijedi; za što nema racionalnog objašnjenja. Da se ne radi samo o slučajnoj ili samo
varaždinskoj pojavi, govore ukopi u župi sv. Vida Brdovec. Tamo je pronađeno
između 108 umrhh 1780. god. i 98. «otišlih», 1783. s navodom daje "kosa smrti"
uzela 1781. dvjestodeset, 1782. dvjestošezdeset pučana'"*. Uzroci jednom i drugom
povećanju mortaliteta mogli su se nalaziti u širim nepovoljnim prirodnim uvjetima,
što će se posebno odraziti u sljedećem slučaju.

•"^ Julije Janković: Isto, str. 75.

"'" Ivy Lentić-Kugli: Isto, str. 213.
""^ Još u Starom zavjetu nalazimo primjer da nedaće, umesto smanjivanja, potiču ljude na
razmnažanje. Tako Egipćani, bojeći se širenja Izraelaca (dok su se nalazili u Egiptu) da im
spriječe porast "postaviše nad njih nadgednike da ih tlače teškim radovima...Ali što su više
tlačili, oni su se još više množili, napredovali i širili". Prema Biblija, Zagreb 1968., str 43,
"'^ Ante Gabričević: "Stanne" - 59.., str. 295. - tab. V

185
 Dolazimo do kontinuiranog 5-godišnjeg razdoblja izvanredno visokih
godišnjih pomora, prave demografske katastrofe što se nakon normalne 1784.'"' zbila
u Varaždinu između 1785. i 1789. god. U tom vremenu na 958 "pridošlih umiru
1942 lica; iznad dvostruko više od rođenih. U 1788. pomor je čak tri puta veći od
poroda. Evo pregleda ukupno rođenih i umrlih u tim godinama - prema tab. XXIII i
XXI.

Ukupno rođeni i umrli

Godina Rođeni Umrli Više umrlih

... . _ J[ ...
(1784.) (245) (187) -
1785. 225 380^^ 155
1786. 173 300 127
1787. 185 416 231
1788. 171 516 345
1789. 204 ^ 330 126
(1790.) (291) (217)

"^ S odraženim umiranjem 1785. god naišli smo u "Varaždinskim Novostima" 1939. - br 488;
str. 3. na sljedeću zabilješku: " U travnju 1785. preldožio je županijski fizik Ivan Lalanque
gradskom magistratu da dade temeljito očistiti sva grabišta, jame i kanale, u kojima je
smrdljiva voda, koja okružuje zrak i tako prouzročuje zarazne bolesti. Spomenute godine
umrlo je u Varaždinu preko 300 osoba". U maticama pronašli smo ih 380.
Prije analize uzroka ovih kretanja navodimo da to nije bila samo
specifičnost ovoga grada, već da se radi o pojavama toga vremena koje su uvjetovale
umiranje naroda na štirim područjima. Jedino u Varaždinu taj je proces bio
tvrdokomiji i dugotrajniji od nekih drugih poznatih slučajeva. Tako pomor u Gradecu
(Zagreb) 1787.-1789. od 841 osobe prema 400 rođenih Krivošić ocjenjuje pravom
kataklizmom.'"^ U župi sv. Vida u Brdovcu utvrdio sam za 1787. i 1788. godinu da
je na 160 rođenih umrlo 365 duša; svojevrstan prirodni pogrom."'^

""^ Kao određeni kuriozum navodimo neke lijekove i uputstva o načinima njihove upotrebe
kako ih navodi liječnik Lalanque u svome izvještaju o zdrastvenim i vremenskim prilikama za
1784. godinu.
- Katar i teškoće s plućima treba liječiti kuhanom zobi i ječmom, a manje puštanjem krvi
- Za febrilne prehlade preporuča bazgov čaj.
- Dizenteriju liječi sirutkom, ječmenim plodovima, kuhanim berberinom, a katkada i
rhabarbarom.
- Katar i upalu pluća liječi bazgovim i sljezovim cvijetom, cvijetom duge margarete
(rukavcem), kuhanim ječmom i čajem zaslađenim sljezovim medom.
- Suhi kašalj, pritisak na srce pa i bez vrućice - obično jedan do dva puta sijeku žile na ruci,
dok kašalj ne prestane, postupak se ponavlja. Prema: M. Androić: "Varaždin u XVIII.
stoljeću..." str. 82.
'"^Stjepan Krivošić: Isto, str. 115,
^'' Ante Gabričević: "Starine" - 59..., str. 283. (tab. I) i 295. (tab. V.)

186
 Smatramo da se stvarni uzroci pomora varaždinskog stanovništva (jednako
i dijelom niskog nataliteta 1786.-1788 što smo prije vezali uz Turski rat Josipa II.) i
šire daju sagledati u sljedećem prikazu Julija Jankovića: "Glad što je zavladala radi
nerodice od više godina (nakon ustoličenja Aleksandra III. grofa Erdöyja 1784.),
prouzroči i u ovoj županiji krajnju bijedu i nevolju. Seljaci u manje plodnih predjelih
bili su izloženi upravo smrti od gladi, jer već nisu ni kukuruznih klipova imali, da ih
samelju i kao kruh mijese ".''-°
"Gladi pridruže se požari ne samo opetovano u Varaždinu (1786), u
Varaždinskih Toplicah, Krapini, nego i po mnogih selih, a time se je siromaštvo
uvećalo. Posljedica svega toga bje, da su se ljudi skitali kao beskućnici, poderani
,bez posla i posjeda!" Nije dakle za čudo, ako se godine 1786. javlja u županijskoj
skupštini od prilike sljedeća vijest: "Zagorjem gornjim skicu se velike rulje (preko
tristo), mladin polunagih i otrcanih ljudi, koji uznemiruju one, koji još nešto krušca
imadu, a tim prouzrokuju veliki strali i nesigurnost žitelja većeg dijela ove županije;
pače ima ljudi koji su i svoje domove napustili od straha pred razbojničkim
skitnicama, za koje se čini u obće da su pomalinitali".''-^
Kroz Varaždin (bez odgovarajućih vojnih nastamba - kasarni) od 1796. god.
prolazile su mase vojnika, te je (prema Jankoviću) sa sjevera došla vojska od
28.000 ljudi.- četiri puta ih je bilo više no što je grad imao stanovnika. A vojska je
redovno, kao određene satelite, sa sobom donosila razne epidemije i pošasti, što se
zajedničkim stanovanjem prenosilo i na građanstvo.''^-
Tako su se loše godine i glad spojile s nedaćama što ih donaša vojska, a sve
zajedno odrazilo se u smanjenoj brizi oko ukopa umrlih. Janković o tome navodi:
"Nemar pokazao se također kod pokapanja mrtvaca, koje su pokapali jedva u dvije
stope duboku jamu. Fizik Lalanque je dobro predviđao, da od tud prijeti velika
pogibao za zdravstvo... pak je .. predložio da se ponajprije groblje kod sv. Vida, u
koje su trupla preplitko ukopavana, za dvije stope visoko zemljom navozi, a tada
zatvori ... Tek što je fizik rečenoga dana to rekao, eto ti još noćju oboli na kužnoj
bolesti u Dugoj ulici četrdeset osoba".''" O kakvoj se bolesti radi, o tome matice
šute. Prema Jankovićevu prikazu: glad, skitanje (nečistoća - uši) - moglo bi se raditi
0 pjegavcu unesenom u grad, te o kojoj drugoj od opakih priljepčivih bolesti.
Prateći dalje ekscesne godine umiranja, nailazimo na 1797. god. s 23 ukopa
iznad broja rođenih (završava rat Franje I. protiv Napoleona 1792.-1797.), i 1798. u
kojoj umiru 52 žitelja više od novopridošle djece. Navedeni pomori mogu imati
povod u proteklom ratu i s njim spojenim pošastima.
Nakon dvije godine nailazimo na sedmogodišnje razdoblje 1800.-1806.; sve
godine s višim mortalitetom od rađanja. Za drugu od njih s (461.-241.) - 220 više

"•^" Julije Janković: Isto, str. 57. O širem dijapazonu, zapravo izvorima prednjoj pojavi govori
i "Kronika" župe Bistra u kojoj plebanuš Jakov Czerovzsky medju ostalima navodi2 "Letto
1786. opet je tuča vsu stern potukla, i vinograde potukla i na nikaj spravila, k ovoj nesreći
jošče ovo isto Letto nadošla jesu Oklakoterja (Nubifragia) iz kojih sila vode izlejana, ter vsum
silum i jakosjum iz bregov padajuča, vsu bolšu zemlju i gnoj iz zemelj je odeprala i
vsakojačke jame i lukne po zemljah i ravninah napavila". Prema: Nikola Nikolić"Kronika
župe Bistra i agroekonomska struktura bistranske Poljanice" - Grada JAZU, kn. 14; Zagreb
1962, str. 60.
''^' Julije Janković: idem, str. 57, 58.
^-^ Isto.
''^ Julije Janković: Isto, str 61, 62.

187
umrlih od rođenih Thaller navodi "da je 1801. bilo nekih epidemija u Varaždinu i
Trnovcu".''-'' O kakvim bolestima se tu radi, nema spomena. Možda će nešto više
svjetla u to unijeti sljedeće razdoblje.
Daljnji snažno ispoljeni mortalitet zbio se 1805. sa (423-265) - 158 više
umrlih od živorođene djece; da bi rekord ponijela 1806. u kojoj je mortalitet (645)
za 3,2 puta premašio rođenja (205). U nastojanju otkrivanja uzroka svemu tome
nameće se pomisao na onovremene vojne. To je vrijeme francuske ekspanzije
Evropom i Napoleonova prodora prema našim krajevima. Od 1799. do 1801.
Austrija vodi trogodišnji rat s Francuzima"", a 1805. zbio se treći rat s Napoleonom.
lako ratna pustošenja nisu zahvatila Varaždin (Francuzi su se nalazili u 13 km
udaljenoj Štajerskoj), u njemu se ipak odražavao negativan utjecaj ratnih događaja -
tu su smještene gomile ranjenika.
Vojska kao aglomeracija ljudstva na uskim prostorima, gdje higijena kao ni
drugi zdravstveni uvjeti ne mogu biti na odgovarajućoj razini, trajni je potencijalni
nosilac raznoraznih epidemija. One su uvjetovale i visoki pomor u ovome gradu u
vremenu o kom je riječ. To nam potvrđuje i Krešimir Filić kad piše da se "... đaci
mnogo vesele brojnim četama, koje bijahu za vrijeme rata s Francuzima smještene u
Varaždinu,., kada je vojska neprestano na prolazu gradom, kada se pola Evrope
borilo protiv Napoleona... Nakon zauzeća Beča udari grom kod Slavkova, a s njime
uslijedi gubitak Mletaka i Dalmacije. Od posljedica te vojne strada naš Varaždin, jer
je ovdje izbio strašan pomor godine 1805./06. među vojskom i građanstvom, a zauze
takav mah, da je za nekih pet mjeseci poumiralo više od hiljadu ljudi. (Filić u vidu
fusnote na ovo nastavlja) U djetinjstvu čuo sam od moje bake, a ona se sjećala toga
po pričanju starijih ljudi, koji su onda živjeli, da su mrtvace u gomilama pokapali
kod Praharne (u polju na zapadu od današnjeg groblja), zasipavali ih živim vapnom,
a nato nagmjali zemljom. Tamo i danas često nailaze na kosture. Male djece bijaše
tako malo da su ljudi, nemajući više svoje djece, zaustavljali na ulici tuđe mališane,
milovali ih i darivali".''-^
Liber mortuorum varaždinskih župa ne potvrđuje prednje iznesena Filićeve
navode o mortalitetu 1805/06. " daje za nekih pet mjeseci poumiralo više od hiljadu
ljudi". Ove dvije godine zajedno imaju doduše više od tisuću (1077) ukopa, dok ih
se za pet mjeseci ne može pronaći. Međutim u danome prikazu "da su mrtvace u
gomilama pokapali" vjerojatno se nalazi odgovor; tj. nije sigurno da su svi umrli
zavedeni u matice, posebno umrli vojnici. I pored toga podaci o ukopima po
mjesecima (tab. XX11) gdje je prema navedenim brojkama u prosincu 1805. bilo 66
pogreba s nastavkom u 1806. - siječanj 145, veljača 129, ožujak 98, travanj 62 i
svibanj 51 umrli, uspoređeni s mjesečnim prosjekom čitavog razdoblja (1771.-1857.)

^^" Dr. Lujo Thaller: Isto, str. 75.

"•^' "Kada se je poslije poraza u Italiji i mira u Lunevillu 1801. počela austrijska vojska
povlačiti s bojišta, stigao je u Karlovac toliki broj ranjenika da je vojno zapovjedništvo
odredilo, da se jedan dio ovih ljudi otpremi i smjesti u druga mjesta. Tako je..(javljeno)...
gradskom magistratu u Varaždinu da će u toku mujeseca ožuka 1801. stići u Varaždin trans­
port... sve od reda samih ranjenika, koje treba smjestiti u bivši pavlinski kolegij i u druge
gradske kuće... Budući da je grad Varaždin već otprije teško osjećao nastambe vojnika, ova
glasina o dolasku ranjenika uvelike je zbunila gradski magistrat..." Izvor: Lujo Pihler:
"Ranjenici u Varaždinu", objavljeno u "Varaždinskim Novostima" 1939. br. 480, str. 3.
"^* Krešimir Filić: "Spomenica Varaždinske gimnazije 1636-1936), Varaždin 1937, str. 79

188
od 24 umiranja veoma su impresivni kao tužna i žalosna slika masovnog nestajanja
naroda.
Iako ne znamo o kakvoj se pošasti radi, za šire uočavanje prednjega
fenomena od posebna je značenja sljedeći Filićev navod: "Taj se pomor, došav iz
Bengalije preko Rusije u Evropu, proširio k nama te je grozno harao i upravo
opustošio mnoge krajeve"."" Njegovi navodi utvrđeni su i u župi sv. Vida Brdovec,
gdje 1800. dolazi do najvišeg mortaliteta u vremenu između 1750. i 1857. kada
umire 3,4 puta više svijeta od žive novorođenčadi.''-^ Jednako.izvanredno visok
pomor iskazuju i matice župe sv. Marka u Gradecu (Zagreb) 1800., 1805. i 1806.
god."^^
U dekadi od 1811. do 1820. kao u godinama jačeg pomora ističu se 1812.
s 32 više umrla od rođenih, 1815.-umiranja su za 8 lica iznad nataliteta, 1816. u
kojoj mortalitet nadilazi rađanja za 198 osoba, te 1817. - 123 više umrla. Uzroke
prednjemu nalazimo u gladi i bolestima. Evo dokaza.
Varaždin je pun vojske. Janković u svojim "Pabircima" piše: "Godine 1813.-
1815. jesu kulminacija ratne djelatnosti... Radi nedostatne poljske radne sile uslijed
rata, radi siromaštva i drugih elementarnih nezgoda opet je 1815. nastao glad. Da se
daljna nevolja spriječi, doznačilo je Kralj, ugarsko vijeće kod varaždinske tridesetnice
30.000 for. uz uvjet da seljaci predujmljene svote u manjim obrocima otplate"."^°
Malo dalje opisujući prilike u gradu, Janković nastavlja kako županijski
fizik LueflF viče: «Premalen mi je broj ranarnika i drugih liječnika (1814. god.). U
isto vrijeme došao je velik transport zarobljenih Francuza, kojih je množina skoro iza
dolaska 1814. teško na priljepčivoj bolesti oholila da su ih morali od drugih
bolesnika odijeliti i u poseban stan smjestiti. Štajerskom dolazi drugi odjel Francuza,
koji će ovdje internovani biti do uglavljenja mira... K tomu dolaze još i naši bolesni
ustaše, medu kojima se također prijavljuju teške i kužne bolesti».''^'
Bolesti i glad kao posljedica ratnih zbivanja uzrok su navedenom jačanju
pomora varaždinskog stanovništva. Da te nevolje nisu bile specifičnost samo ovoga
grada, svjedoče i ut\Tđeni pomori u zagorskoj župi sv. Vida Brdovec. Tamo je 1814.
god. na 113 rođenih umrlo 190 žitelja; 1816. sa (depresirani natalitet) 74 rođena i
179 „otišlih" iskazuje pad od 105 duša, te 1817., kad je na (smanjeno rađanje) 83
poroda umiru 184 osobe.^^-
Ratovi su prestali a s njima i nevolje što ih oni donose. Narod se vratio
svakodnevnom poslu. Rađanja i pomori uz pojačanja nekih godina teku uglavnom
normalnim tokovima. Početkom tridesetih godina pojavljuje se novo zlo, glad i
krađe, o čemu u županijskim pabircima Janković iznosi: «U ovo doba (oko 1830.-
A.G.) županijska oblast više puta vijeća o tom kako bi se doskočilo velikim
kradljivcima, koje su tako učestale da nitko nije bio siguran za svoju imovinu, a
napokon niti za svoj život. Svećenstvu daje se naputak, da puk sa prodikaonice od
toga odvraća. Težak je to bio posao, jer nevolja i glad ne pita što je grijeli».''"

"" Krešimir Filić: Isto, str. 79.

"^^ Ante Gabričević: "Starine"- 59..., str 283. i 296.
"^' Stjepan Krivošić: Ibidem, str. 137.
^^" Julije Janković: Isto, str. 87
"^' Isto, str. 90,
•^" Ante Gabričević: Isto, str. 300. - tab. VII
''" Julije Janković: Isto, str. 95.

189
 Da li je prednje zlo, ili su uzrok bile nepoznate bolesti, što opet može biti
vezano s lošom ishranom (glad), u 1931. god. nastupa pojačan pomor - 14 više
umrlih od rođenih. Iza ove u 1832. god izbija prava erupcija umiranja uz istodobno
smanjeni natalitet , čega već sljedeće godine nema. Rođenja 1832. god iznosila su
259 među 310 i 302 priležećih godina, a umiranja s 415 ukopa nalaze se između 324
ukopa godinu prije i 261 umrlih 1833. god. Posljedica je pad za 156 stanovnika.
Širu dimenziju navedenoj pojavi pruža i ovom prilikom slično ponašanje
nataliteta i mortaliteta u Brdovcu. Godine 1831. nastupa snažan pad rođenja - od 169
prethodne na 117, što se nastavlja i u 1832. s 86 novorođenčadi. Nakon toga 1833.
rođenja sa 135 djece vraćaju se u normalne tokove. Vjerojatno iste nevolje što su
dovele do smanjivanja poroda uzrokovale su i povećano umiranje prema ovom redu
veličina; 1830.-124.% 1831.-267; 1832-216; 1833. -122 i dalje uglavnom tako."^"
Vjerojatno će daljnja istraživanja prirodnog kretanja stanovništva u drugim župama
šire varaždinske regije uz Brdovec prikazati slične podatke, i time dokazati
postojanje, uz navedene Jankovićeve, možda još nekih zajedničkih uzroka ispoljenoj
pojavi.
Prateći godine s visokim pomorom do kraja našega istraživanja uočili smo
kako strše tri posebno visoka anualna ukopa. Pravo značenje vidjet ćemo ako ih
stavimo u kontekst niza čiji su dio. Evo tih godina i njihova pomora.

Godina Umrh

1846. 299
1847. 442
1848. 412
1849. 594
1850. 353

Iz povijesti znana su nam zbivanja oko 1848. - Jelačićev pohod na Mađare,

a sve je išlo preko Varaždina. O tim danima čitamo kod Filića: "Nakon svečane
instalacije Jelačića u bansku čast... on najprije okupira Rijeku s hrv, Primorjem, a
sabravši oko 50.000 vojnika prijeđe Dravu kod Varaždina 11. septembra 1848. te
tako započe rat s Mađarima. U našemu gradu vrvilo je sve od vojnika, sve su ih
kuće bile pune."""
Prednji iskazani povišeni pomor varaždinskih župljana (1847.-1849.)
stavljamo u ovisnost prolaženja i boravka velikog broja vojnika u Varaždinu i oko
njega.

"'" Ante Gabričević: Isto, str. 3Ü1. -tab. VII

"'^ Krešimir Filić: Isto, str. 91

190
 Mjesečni odrazi umiranja

Kao biće prirode čovjek je tijekom svog vijeka - neovisno koliko dugo on
traje - od rođenja do smrti vezan uz njene blagodati i ćudi. Zapravo cio je život
trajno hrvanje s nepogodama okoline: osebujnim dijelom sredine življenja - ljudskim
stvorenjima kao subjektivnim faktorom, i sa tzv. objektivnim (prirodnim) okolnostima
što se zbivaju van čovjekova domašaja. Te objektivne okolnosti, na koje se ne da
utjecati, presudne su za trajnost našega življenja. Kako se životni ritam cjelokupne
priroda odvija u određenim ciklusima smjene poznatih godišnjih doba, tako ni to nije
moglo ostati bez posljedica i na čovjeka. U pojedinim razdobljima godine, u
surovijim prilikama vremena ljudski organizam izložen je pojačanim oporijim
utjecajima, koje on teže podnosi od uobičajenih normalnih prilika. Kada se spoji
napad zloćudnih sićušnih mikroorganizama (uzročnici raznih oboljenja) i smanjena
otpornost ljudskog tijela, ili onih kojima organizam ne može odoljeti (što se dalje
zalazi u prošlost, takvih je bilo sve više), čovjek se razboli i nerijetko umire.
Iako su uzroci mortaliteta raznorazni; pojedini su vezani uz određeno
godišnje doba, a dmgi neovisni o vremenu, i kod svakog pojedinca oni su posebni-
njegovi. Ipak u velikom broju slučajeva postoje "pravila" nekog ritma što se
ponavlja iz godine u godinu. Promatrano grubo, to je činjenica da su odlasci u
zimskim mjesecima i za lošijeg vremena znatno brojniji od ljetnih umiranja. Isto su
utvrdili brojni istraživači, to se je odrazilo i u mojemu Brdovcu, a ni Varaždin nije
u tome izuzetak.
Evo umiranja u Varaždinu svrstanih u desetogodišta po mjesecima između
1737. i 1857.

Župa sv. Nikole

Prebenda sv. Vida
Unn-h u razdoblju od 1737. - 1857.
- desetogodišni pregledpo mjesecima-
T7.
Razdoblje I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.
1737.-1740. 27 25 22 25 35 21 17 11 10 9 22 17
1741.-1750. 43 47 75 65 62 30 12 29 37 34 35 45
1751.-1760. 116 94 122 101 101 49 39 43 45 49 70 95
1761.-1770. 78 85 95 117 88 36 40 28 42 59 57 73
1771.-1780 137 155 207 257 197 148 158 151 167 139 160 155
1781.-1790. 246 236 281 294 240 156 179 275 275 258 225 243
1791.-1800. 187 176 226 240 197 118 163 192 173 195 204 182
1801.-1810. 424 407 419 329 264 158 151 214 252 245 235 334
1811.-1820. 262 205 270 263 219 155 156 222 270 247 223 244
1821.-1830. 195 202 260 210 204 155 189 287 264 241 215 236
1831.-1840. 293 253 282 257 261 174 187 214 271 236 252 280
1841.-1850. 310 301 357 284 276 187 250 300 315 284 274 354
1851.-1857. 172 190 183 182 184 140 135 167 170 178 190 227

191
 Prije smo naveli kao razdoblje za analizu podatke umiranja dobivene iz
Liber mortuorum u godinama od 1771.-1857. Njih smo pratili po godinama tamo
gdje se vidjela potreba da ih se pojasni, dok smo period od I737.-1770. izostavili
zbog manjkavosti upisa. Jednako i sada, ukoliko želimo doći do realnih odnosa
mjesečnih umiranja, njih će nam pružiti jedino brojke umrlih između 1771. i 1857.
Uvidom u veličine prikazanih desetogodišnjih umiranja prednje tabele
uočavaju se neke pravilnosti u rasporedu množine gašenja života po mjesecima. Kao
redovna pojava održava se povišeni mortalitet u doba lošijih vremenskih prilika -
kada je organizam izložen većim nedaćama. Drugačije je bilo u razdoblju lijepa
vremena. Tako su se od 9 za analizu prihvaćenih zadnjih dekada (1771.-1850.), u
čitavih 8 najniža umiranja zbivala ljeti - 6 slučajeva u VI. , a 2 puta u VII. mjesecu.
Nasuprot prednjemu, zimsko-proljetno razdoblje je period pojačane smrtnosti, o
čemu govore i najviši pomori u Varaždinu. Od 9 analiziranih desetogodišta najviša
umiranja - 8 dekada zbilo se u jesensko-zimsko-proljetnom dobu godine. Po 2 u I. i
III. mj. (od ovih je 1811.-1820. god. III. i IX. mj. jednak ); 3 u IV i 1 u XII. mj.
Za desetogidište od 1821.-1830. s najvišim umiranjima u VIII. mj. (jer im ne znamo
uzroka) uzimamo da služi kao potvrda pravila.
Prikazana zajednički obuhvaćena umiranja u razdoblju od 1771.-1857.
održavaju sljedeću strukturu po mjesecima: u %.

I. II. 1 m. IV. V. VI. vn. VIII. IX. X. XI. xn.

9,1 8,7 10,1 9,4 8,3 5,6 6,4 8,2 8,8 8,2 8,0 9,2

Najviši mortalitet u ožujku za 80 % je veći od najnižeg u mjesecu lipnju.

Zorno kretanje prednjih odnosa prikazano je na grafikonu 4.
Svaki kraj posjeduje svoje posebne lokalne uvjete življenja. Posljedice toga
jesu pomaci - drugačija struktura umiranja po mjesecima, uz zajedničku osebujnost
da je ljetni mortalitet niži od zimskog. Za potvrdu prednjega dajemo u grafikonu 4 i
krivulju umiranja u župi sv. Vida Brdovec u razdoblju od 1751.-1857. god. Ispoljeni
viši brdovečki raspon od 1:2,4 između najnižeg i najvišeg mjesečnog umiranja u
odnosu na varaždinski 1: 1,8 odraz je težih uvjeta življenja na selu i višeg
mortaliteta za lošijih vremenskih prilika.

192
Graf 4.

STANOVNIŠTVO VARAŽDINA
GODIŠNJA KRIVULJA UMIRANJA
(po mjesecima)

"^. /
V

ŽUPA SV. NIKOLE I PREBENDA SV. VIDA VARAŽDIN

ŽUPA SV. VIDA BRDOVEC 1751-1857g.

HRVATSKA I SLAVONIJA 1901g.

VI VII VIII IX XI XII mj.

193
 Evo još jednoga prostorno i vremenski odvojenog primjera mjesečnog
umiranja što varaždinskim (i brdovečkim) istraživanjima potvđuje ustanovljenu
ovisnost mortaliteta o godišnjoj dobi. U Statističkom godišnjaku Hrvatske i Slavonije
I 1905. - str. 203. pronašh smo mjesečne relacije za 66530 umrlih 1901. god. u
Hrvatskoj sa sljedećom strukturom - po mjesecima: u %.
I. II. III. IV. 1 V. VI. VII. vni. IX. X. XI. xn.
10.5 lOJ 10,5 9;2 8,1 6,6 6,9 7,2 6,7 7,3 8,1 8,2

Liniju prednjih odnosa prikazali smo na graf. 4. Raspon između najniže

koncentracije mjesečnih umiranja (opet VI. mj.) i najvišeg mjesečnog mortaliteta
(veljača-sredina zime) kreće se u omjeru 1: 1,62. Ovaj raspon niži je od
varaždinskog (i brdovečkog), što bi kao skupni izraz moglo upućivati na poboljšanje
općih prilika življenja nadošlih s vremenom, ali to na žalost starosna struktura umrlih
ne dokazuje.
Imajući u vidu drugačije društveno-ekonomske i prostorne elemente u
Hrvatskoj i Slavoniji 1901. god. od ovom studijom zahvaćenih, tada ove vremenske
(mjesečne) oscilacije potvrđuju našim istraživanjima ustanovljeni raspored godišnjih
pomora kao svojevrsnu zakonitost.
Ovom prigodom treba podsjetiti na sličnosti ponašanja krivulje nastanka
života s onom njegova gašenja (graf. 1 i 4), a povodi i uzroci su im bez ikakve
fonnalne povezanosti. Na jednoj strani to su ljudski interesi, strasti i volja za životom,
na drugoj prirodna stihija i okolnosti pod kojima život teče i umire. Zapravo početak i
kraj trajanja ljudskog organizma su podjednaki - zimi "plima", a ljeti "oseka".

Doživjela dob stanovništva

Doživjela dob - vrijeme umiranja svakoga pojedinca i time odlazak širokih

narodnih masa sa svjetske pozornice središnji je problem opstanka ljudskog roda na
Zemlji.
Radi ut\Tdivanja doživjele dobi određenog stanovništva nužno je poznavanje
vremena smrti svakoga ukopanog, od umrle djece pri porodu, do nestalih odraslih
osoba uslijed starosti.
Već smo naveli kako 1771. god. u varaždinskim župama kod unošenja
podataka u Liber mortuorum nastupa prekretnica, kod unošenja podataka u Liber
mortuorum; razdoblje ozbiljna odnosa prema tom poslu.''^^ Ova nagla promjena
mogla je nastati, smatramo, kao posljedica «kontrole», učestalih kanonskih vizitacija
što su u to vrijeme vršene; ili naredbe neke više vlasti, što nismo uspjeli otkriti. Već
1771. na 205 rođenih upisano je 195 ukopa. Sljedeće dvije godine bilo je više
umrhh (564) od rođenih (426). Nastavljajući (ocjenjujemo) realnim prikazom stanja
ukopa kao i rođenja, ustanovili smo da je u vremenu od 1771. do 1857., prema
24.307 rođenih, u Varaždinu još više svijeta poumiralo - 24.588 duša.

'•^* U seoskoj župi sv. Vida Brdovec upisivanje dobi umrlih traje od 1751., dvadeset godina
ranije od grada Varaždina, što je također svojevrstan pokazatelj nemarnosti tamošnjeg
svećenstva.

194
 Ni sada nije išlo sve glatko. Uz vidljivu početnu revnost bilježenja ukopa,
otpor upisivača na redovno unašanje umrlih u Liber mortuorum za prvih dvadesetak
godina odrazio se u neurednosti pri upisu podataka, pa ih danas teško svodimo pod
određena zajednička obilježja roda, uzrasta i dobi. Tako kod djece umjesto oznake
spola veoma često stoji: proles, infans, puerulus, prolis inocena, prolis parvula, itd.
Jednako nerijetko izostavlja se kako dob umrle djece, tako i godine smrti odraslih.
Pri razvrstavanju u dobne razrede (umrlih) prednje smo stavili u kolonu "nepoznato".
Proles s upisanom dobi smrti posebno smo odvojili radi pronalaženja prosjeka
godina umrlih. Pojava upisivanja za djecu "proles", kao i odraslih bez naznake dobi
umiranja, naročito je bila izražena kod sv. Vida između 1771. i 1806. godine (tab.
XVI). U prvih 6 godina 19. vijeka navodi "proles" i nepoznata dob odraslih čine
94% upisanih ukopa u tom vremenu, nakon čega prelaze u sporadične slučajeve.
Zbog svega ovoga izostalo je 4,7% umrlih pri razvrstavanju muško-žensko.
Dio ovih (3,6 % od ukupnih) posjedovali su oznaku starosti umiranja, te smo ih
uključili u istraživanje prosjeka doživjele dobi. "Proles" - djeca bez oznake spola i
dobi umiranja (1,1 % svih umrhh) otpala su iz svih mogućih analiza.
Smrt kao biološki fenomen ne zaobilazi ni jedno živo biće. Kada bi ljudi
bili neki automati i (možda) živjeli jedan određeni - stalan broj godina, ili bi im se
smrt uskladila s prinovom - nadolaskom novih generacija, s njihovim "odlaskom" ne
bi bilo problema. No kao krlika, ranjiva bića oni nestaju u svim fazama života, od
časa rođenja nadalje. Što su životne prilike (ishrana, prirodni uvjeti sredine i zaštita,
higijena, radni uvjeti, prosvijećenost, kultura) teže, životni vijek je kraći. Tako
imademo pojavu vremenski različite gustoće umiranja.
Oduvijek - što se više zalazi u prošlost, sve manje - u novije \Tijeme s dosta
uspjeha ljudi se odupiru ranijoj smrti, posebno za mlađih dana, jer im to ugrožava
opstanak.
U tom sklopu najizrazitiji i za čovjeka pojedinca najpovoljniji termin
„odlaska" je da se umre kako vele naši Zagorci - Dok se čovjek zdojde"; da se
životna nit prekine kada se život istroši. U stvarnosti to je posve drugačije; kako
danas, tako je bilo i u minulim vremenima. Prije svega, snaga životne baklje i
trošenje organizma svakoga pojedinog lica je drugačije, specifično njegovo. Zatim i
okolnosti, odraz sredine i utjecaj prirode na svakoga čovjeka opet su posebni,
njegovi. Uz to umiranje je pojava u pravilu bez neposredna ljudskog utjecaja. Kao
objektivan neželjeni čin ono se prihvaća jer mu ne postoji alternativa. Nakon
prestanka života možemo jedino istraživati uzroke, ali se više ništa ne da mijenjati.
U masovnom umiranju naŠih Varaždinaca prije biološki moguće granice života
govori «odlazak» oko četvrtine (23,1%) djece do na\TŠene prve godine života; iznad
polovine (50,6%) s\äh živorođenih s 19-tom godinom života, kao i prosjek doživjele
dobi od 26 godina.
Zbog aljkava odnosa pri unašanju ukopa u Liber mortuorum, nakon
izvlačenja odgovarajućih pokazatelja za svakoga umrlog došli smo do sljedećeg
stanja. Dobili smo količinske podatke dviju osnovnih grupacija - umrli s poznatom i
nepoznatom dobi. Za umrle s poznatim vremenom umiranja, a tih je 88,7% od
ukupnih („nepoznata dob" ispada iz ovih istraživanja) izvukli smo i doži\'jelu dob, i
prema istoj razvrstali smo ih u 14 dobnih razreda:

195
 a) umrla novorođenčad po danima: do 6 d; 7-28 d; 29-365 dana.
b) umrla djeca i odrash u godinama: 1-4; 5-9; 10-14; 15-19; 20-29; 30-39;
40-49; 50-59; 60-69; 70-79; i 80 godina na više. U tabeli VIII dali smo godišnji
pregled umiranja u župi sv. Nikole, razvrstan po navedenim dobnim razredima
novorođenčad je u grupaciji 0 godina. Tabela XVI pokazuje istovrsne podatke za
prebendu sv. Vida. U tabeli XXIV nalaze se objedinjene brojke prednjih dviju tabela
kao prikaz dobne strukture umrlih u gradu Varaždinu između 1771. i 1857. god.
Podaci kolone "prosječna dob" ovdje su pokazatelj prosjeka dobi umrlih. Njihov rast
je odraz povećanog umiranja starijih; obratno - mlađih osoba.
Iz odražene prosječne dobi umiranja ove tabele uočavamo da je „kosa
smrti", čije smo uzroke već prije nastojali proniknuti, nekih godina više harala među
mladima, a drugih među starijim naraštajima. Njihova odstupanja od prosjeka
ukupno doživjele dobi svih pomrlih od 26 ljeta ukazuju kod kojih starosnih grupacija
je smrt ubirala povišeni danak. Najniži prosjek od 12,8 godina (1794.) i najviši od
36,6 godina (1771.) govore o rasponima među kojima se kretao godišnji mortalitet
varaždinskog stanovništva.
Dajemo desetogodišnji pregled umiranja (stegnuti podaci tab. XXIV) gdje
se već vide smirenija kretanja među pojedinim dobnim razredima. Doživjeli prosjek
starosti umrlih sada se kreće u rasponu između 22,5 i 28,8 godina.

Dob umiranja po desetogodištima 1771.-1857.

(Župa sv. Nikole Varaždin
Prebenda sv. Vida)
T. 8
Razdoblje 1- 5- 10- 15- 20- 30- 40- 50- 60- 70- Prosj.
0 80/-
4 9 14 19 29 39 49 59 69 79 dob
1771.-
280 284 95 31 44 111 152 206 145 110 47 16 24,7
1780.
1781.-
383 447 179 47 62 184 275 322 297 212 55 28 26,7
1790.
1791.-
505 441 128 35 41 90 130 208 203 153 68 29 22,6
1800.
1801.-
524 432 150 56 46 171 214 275 220 204 112 38 25,7
1810
1811.-
618 506 177 46 60 133 179 216 219 234 115 40 24,1
1820.
1821.-
707 542 184 78 59 110 139 196 231 201 119 61 22,5
1830.
1831.-
722 373 138 57 72 180 196 300 297 284 203 84 28,8
1840.
1841.-
857 449 157 66 74 186 221 284 357 363 278 82 28,6
1850.
1851.-
446 243 93 46 58 146 132 140 180 214 131 50 28,7
1857.

Jedan od vidova korištenja podataka prednje tabele u našim istraživanjima

je mogućnost sagledavanja važnog pokazatelja opstojsnosti stanovništva; dobne
strukture pomrlih Varaždinaca. U tu svrhu nužno je apsolutne brojke zamijeniti

196
relativnim odnosima u % uzimajući desetogodište kao cjelinu. Tako priređene
podatke prikazuje nam sljedeća tabela.

Dobna struktura umrlih po desetogodištima 1771.-1857.

(Župa sv. Nikole
Prebenda sv. Vida Varaždin)
T. 9 u %
Struktura umrlih po doživjelim godinama
Razdoblje 0 1- 5- 10- 15- 20- 30- 40- 50- 60- 70- 80/-
4 9 14 19 29 39 49 59 69 79
1771.- 18,4 18,7 6,2 2,1 2,9 7,3 10,0 13,5 9,5 7,2 3,1 1,1
1780.
1781.- 15,4 18,0 7,2 1,9 2,5 7,4 11,0 12,9 11,9 8,5 2,2 1,1
1790.
1791.- 24,9 21,7 6,3 1,7 2,0 4,4 6,5 10,2 10,0 7,6 3,3 1,4
1800.
1801.- 21,5 17,7 6,1 2,3 1,9 7,0 8,8 11,2 9,0 8,3 4,6 1,6
1810.
1811.- 24,3 19,9 7,0 1,8 2,4 5,2 7,0 8,5 8,6 9,2 4,5 1,6
1820.
1821.- 26,9 20,6 7,0 3,0 2,2 4,2 5,3 7,5 8,8 7,7 4,5 2,3
1830.
1831.- 24,8 12,8 4,7 2,0 2,5 6,2 6,8 10,3 10,2 9,8 7,0 2,9
1840.
1841.- 25,4 13,3 4,6 2,0 2,2 5,5 6,6 8,4 10,6 10,8 8,2 2,4
1850.
1851.- 23,5 12,9 5,0 2,5 3,0 7,8 7,1 7,4 9,5 11,5 7,1 2,7
1857.
1771.- 23,1 17,0 6,0 2,1 2,4 6,0 7,5 9,8 9,8 9,1 5,2 2,0
1857.

Temeljno obilježje, što iz prikazanih dekadnih odnosa i čitavog razdoblja

prednje tabele zrači, izvamedno je visok pomor mlađih naraštaja. Sama prva kolona,
prema kojoj oko četvrtinu umrlih čini dojenčad ispod godine dana, upućuje na teške
prilike življenja varaždinskog pučanstva. Ona upućuje i na uzroke niske prosječne
doživjele dobi pomrlih. Nastavljanje visokog pomora djece, tako da ih prije
navršenog desetljeća umire 46,1%, a s 19-tom, - možemo reći prije uključivanja u
samostalan život (i najvećim dijelom u reprodukciju) - iznad polovine (50,6%),
najispravnija su slika stanja i uvjeta života proučavanog stanovništva.

197
Graf 5

ŽUPA SV. NIKOLE

PREBENDASV VIDA } VARAŽDIN

STABLO UMRLIH
RAZDOBLJE 1771.-1857.

%12 10 8 6 4 2 0 2 4 6 8 1 0 %

198
 Radi ilustracije neshvatljivo teških prilika pod kojima se živjelo u prošlosti,
i ne samo u Varaždinu (čiji neposredan integralni odraz je starosna struktura
umiranja), dajemo veoma sličnu strukturu umrlog stanovništva Hrvatske i Slavonije
početkom 20. vijeka, kao i prikaz strelovitog rasta životnog standarda u posljednje
vrijeme - odraženo u strukturi umrhh žitelja Hrvatske 1978. god.

Dobni Umrli 1901. '^ Umrli 1978. ^^

razred broj % broj %
0-1 18.504 27,8 1.437 3,0
1-4 12.674 19,1 182 0,4
5-9 3.665 5,5 127 0,3
10- 14 1.524 2,3 369 0,8
15- 19 1.767 2,7 369 0,8
20-29 3.554 5,4 890 1,8
30-39 3.225 4,9 1.186 2,4
40-49 3.573 ! 5,4 3.237 6,6
50-59 4.879 1 7,3 5.084 10,4
60-69 6.732 i 10,1 8.874 18,2
70-79 4.605 1 6,9 16.050 32,9
80/ 1.746 i 2,6 11.275 23,2
Svega 66.448 1 100,0 48.711 100,0

Izvor: 1) Statistički godišnjak Kralj. Hrv.-Slav I; Zagreb 1905., str. 204., 205.
2) RZZS SR Hrvatske - Prirodno kretanje stanovništva 1978. Dokumentacija
384, str. 65.

Ispoljene prednje strukture umiranja stanovništva Hrvatske, te prije utvrđeni

odnosi starosnih relacija smrtnosti Varazdinaca između 1771. i 1857. god. prikazani
su zorno odgovarajućim krivuljama na grafikonu 6. Pogledom na iste opaža se
gotovo jednako ponašanje, zapravo još poraznija slika unn-lih u Hrvatskoj 1901. god.
od one u Varaždinu, kada 27,8% ukopa širom zemlje čini dojenčad ispod godine
dana, a čitavih 57,4 % su mladi ispod 19 godina. Uzmemo li razdoblje života
između 20 i 60 godina kao aktivni dio ljudskoga vijeka, u njega ulazi 49,4 % s\ih
umrlih Varazdinaca, da bi ih trećina (33,1%) u tom vremenu i «zaspala». Produžetak
vijeka iznad 60 godina doživljava tek 16,3% od ukupno pomrlih. U Hrvatskoj 1901.
god., uz spomenuto jače mniranje mladih, situacija je nešto povoljnija kod radno
aktivnog stanovništva. U vremenu između 20. i 60. godine umire 23% svih, da bi
nešto više kod Varazdinaca, 19,6 % produžilo vijek u kasnije godine.
Prednjim ne samo da su valorizirani naši obračuni umiranja, već se ispoljilo
da su prilike u Hrvatskoj početkom 20. vijeka (s obzirom na već utvrđeni visok
postotak poljoprivrednog stanovništva) bile teže od onih koje su bile u Varaždinu u
vremenu među sredinom 18. i 19. stoljeća.
Ove brojke strukture umiranja stanovništva Hrvatske u današnjem vremenu
(1978. god.) sa:
3% umrle dojenčadi do godine dana,
4,5 % ukupno umrlih mladih do 19 god.
21,2 %) umrlih u razdoblju aktivnog vijeka (20-60 god.), te napokon 74,3 %
preživjelih 60-tu godinu, uspoređene s podacima prošlosti (Varaždina i

199
 Hrvatske) najočitiji su pokazatelj sveukupnih prilika do kojih se vinulo
naše društvo.

Graf 6.

STANOVNIŠTVO VARAŽDINA

KRIVULJE STRUKTURE POMORA

GRAD VARAŽDIN 1771r1857

KRALJEVIh4A HRVATSKA I S U V O N I J A 1901

SR HRVATSKA 1978

0)1-5-9 10-14 15-19 20-29 30-39 40-49 50-59 60-69 70-79 godine

200
 u svrhu daljih analiza starosti umiranja, umrle s poznatom, i one s
nepoznatom dobi razvrstali smo u tri podgrupe: muški, ženske i nepoznato. Kod
«poznate dobi», uz muško i žensko imamo i grupaciju nepoznata spola, koju
sačinjavaju "proles" s upisanom dobi smrti. U "nepoznatoj dobi" uz muške i ženske
za koje nije navedena doživjela starost nalazi se i «proles» bez naznačene dobi smrti.
Evo desetogodišnjeg pregleda umrlih u gradu Varaždinu između 1771. i 1857. god.
razvrstanih po navedenim grupacijama.

Desetogodišnji pregled umrlih -poznata i nepoznata dob

(Župa sv. Nikole, Prebenda sv. Vida Varaždin)
T. 10
Poznata dob Nepoznata dob
Razdoblje M Z N Ukupno M Z N Ukupno Sveukupno
1771.- 517 461 543 1521 200 164 147 511 2.032
1780.
1781.- 1143 1038 310 2491 218 152 47 417 2.908
1790.
1791.- 1085 929 17 2031 113 95 14 222 2.253
1800.
1801.- 1275 1165 2 2442 495 485 10 990 3.432
1810.
1811.- 1360 1179 4 2543 92 98 3 193 2.736
1820.
1821.- 1364 1263 - 2627 15 14 2 31 2.658
1830.
1831.- 1507 1399 - 2906 30 21 2 53 2.959
1840.
1841.- 1787 1587 - 3374 34 35 49 118 3.492
1850.
1851.- 1017 862 - 1879 131 106 2 239 2.118
1857.
1771.- 11055 9883 876 21814 1328 1170 276 2774 24588
1857.

Pogledajmo najprije međusobne relacije osnovnih ljudskih grupacija-

spolova-varaždinskog stanovništva. Odnos umrlih poznatog spola (s poznatom i
nepoznatom dobi) je 12383 muška i 11053 žene, ili 1 : 0,893. Iznad 10 % žena
umrlo je manje od muškaraca. Ako ovima oduzmemo „nepoznatu dob", ostaje 11055
muških i 9883 žene - njihov omjer je i 1:0,894; tek za tisućinku povećano je
umiranje žena. Od prednjeg razvrstavanja na M-Ž, među umrlim Varaždincima
otpale su 1152 osobe; 876 lica nepoznata spola (s poznatom dobi) i 276 nepoznate
dobi i spola zavedenih u matične knjige kao «proles». To je zajedno 4,7 % od
ukupno umrlih. Ako prijašnji za 10,7 % različiti brojevi umrlih muškaraca i žena
(poznate i nepoznate dobi) pokazuju gotovo jednak omjer M:Ž, smatramo da ni u
pola manje (4,7%) izostalih iz naših analiza neće remetiti ispoljene relacije umiranja
spolova.
Evo pregleda umiranja muških i ženskih po dobnim razredima u vremenu od
1771.-1857. godine.

201
 Umiranje spolova po dobi 1771.-1857.
Župa sv. Nikole, Prebenda sv. Vida
T. 11.
Muški Ženske
Dob života- broj % broj % Umrle Z na
godina 1000 M
DoO 2638 23,.9 1019 20,4 765
1-4 1706 15,4 1608 16,3 943
5-9 641 5,8 580 5,9 905
10-14 229 2,1 226 2,3 987
15-19 279 2,5 236 2,4 846
20-29 688 6,2 623 6,3 906
30-39 817 7,4 821 8,3 1005
40-49 1148 10,4 999 10,1 870
50-59 1132 10,2 1017 10,3 898
60-69 999 9,0 976 9,9 977
70-79 573 5'' 555 5,6 969
90/- 205 1,9 223 2,2 1088

Za ustanovljeno ukupno niže umiranje žena u prednjoj tabeli zanimljiva je,

relativno još sporije od prosječnog odnosa (1: 0,893), odražena smrtnost ženske
dojenčadi (1:0,765).''" To je za 3,5 % niže učešće ove dobne grupacije u stnikturi
umrlih žena od odnosa kod muškaraca; i time ćemo se još pozabaviti. Jednako
privlači pozornost i nešto izražajnije umiranje "slabijeg spola" za vrijeme
potencijalnog materinstva - uzimamo između 20 i 40 godina. Pojačano umiranje žena
iznad 60 godina je izra\Tianje bilance za sporiji odlazak u mlađim danima.
Relativno brojnije „nestajanje" muških posljedica je prvenstveno njihova
većeg broja. Već smo ut\Tdili da se u Varaždinu rađalo 1064 muške na 1000 ženske
djece. Kao daljnji faktor nižeg umiranja žena našim smo istraživanjima pronašli viši
vijek doživjele dobi umrlih žena od muškaraca, što upućuje i na veću otpornost
ženskog organizma na životne nedaće. O tome najočitije govore sljedeći podaci
doživjele dobi: muško - žensko.

''" Jednaku pojavu utvrdio sam i u župi sv. Vida Brdovec. Tamo je u razdoblju od 1801.-
1857. odnos umrle ženske na 1000 muške dojenčadi iznašao 824, nešto više od 765 umrle
ženske na 1000 muške djece u Varaždinu.

202
 Prosjek doživjele dobi prema spolu 1771.-1785.
(Župa sv. Nikole, Prebenda sv. Vida Varaždin)
T. 12
Razdoblje Muški Ženske Ukupno stanovništvo
1771.-1780. 25,1 24,1 24,7
1781.-1790. 26,9 26,3 26,7
1791.-1800. 22,1 23,1 22,6
1801.-1810. 25,2 26,0 25,7
1811.-1820, 22,8 25,6 24,1
1821.-1830, 21,8 23,1 22,5
1831.-1840. 28,1 29,1 28,8
1841.-1850. 27,1 30,2 28.6
1851.-1857. 28,7 28,7 28,7
1771.-1857. 25,4 26,6 26,0

Tako stigosmo do specifičnog rezultata sveukupnog čovjekova života, svih

prirodnih i ljudskih uvjeta i prilika pod kojima se odvijao bilo koji život našim
istraživanjima zahvaćenih umrlih osoba do jedinstvenog indikatora trajanja homo
sapiensa u kom su sublimirani ovozemaljski tokovi 21 814 pomrlih u Varaždinu (s
poznatom dobi) između 1771. i 1857. od novorođenčadi pomrlih pri rođenju do
onih umrlih s 80 i više godina. Toliko različitih životnih puteva da ih ni s čime nije
moguće obuhvatiti i svesti pod zajednički nazivnik do li s pokazateljem doživjele
dobi. Statistika nas upućuje kako da ih promatrane ovim obilježjem grupiramo po
vremenskim razdobljima i kategorijama našeg interesa - najčešće se to vrši po spolu
i ukupno, kako smo i mi uradili.
U prirodi nema pravolinijskog gibanja. Sve se odvija u međusobnim
sudarima izazvanim agresivnošću onoga što nadolazi i u grču odstupajućega. Iako se
zna da novo «nosi barjak» i na kraju uvijek pobjeđuje, da je njegova budućnost, ipak
staro («juče») nikada ne odstupa prije no što novo («sutra») stigne i ne povlači se
bez neposredna kontakta s nadolazećim. Slično «potezanju konopa», po onoj «povuci
- potegni», kod toga su redovna pojava talasanja, varijacije, osciliranja - uz prevagu
čas na jednoj, čas na drugoj strani. U trajnom i nesmiljenu zagrljaju nastupajućeg -
novog i odlazećeg - starog, budućnost - novo, ujedno je i sinonim pobjede. Talcve su
zakonitosti prirode. U prednjem svjetlu treba promatrati i izražene brojke (godišnjih)
i desetogodišnjih varijacija prosjeka doživjele starosti varaždinskog pučanstva u
tabeli 12.
Razmatrajući kretanje prosjeka doživjele starosti varaždinskog stanovništva
u (relativno kratkom) tijeku zahvaćenih 87 godina, u prikazanim brojkama
kumulirani su svi mnogobrojni čimbenici što su doveli do utvrđene životne dobi. U
oscilacijama duljine ljudskog vijeka (između 22,5 i 28,8god.) umrlih vidimo skupnu
rezultantu talasanja s\dh činitelja što život uvjetuju i tvore, kao i da uz s\ii životnu
borbu progres, nadolazeće novo - prosječna životna dob nastupajućih generacija
(umrlih) , iako sporo, s vremenom ipak raste.
Što nam govori ovaj prosjek od 26 godina doživjele dobi ukupno pomrlih
kao sinteza ne samo ispoljenih prosjeka nižih vremenskih razdoblja (desetogodišta)
već i kao skup - srednja vTijednost - svih proučavanih života zgusnutih u ovoj jednoj
brojci? Da li je to realan odraz prilika i stanja u kom je živio taj s\ijet, i gdje je to

203
u odnosu na suvremene ljudske domete? Ovako osamljena brojka nema veće
vrijednosti.
Srednji vijek kao vladajući sistem feudalnih odnosa kog obilježava naturalno
izrabljivanje seljaka - kmetova (većine našega naroda) od strane zemaljskih
gospodara, iako se uzima da prestaje izbijanjem Francuske revolucije (1789.), pod
našim nebom se zadržao sve do posvemašnjeg ukidanja kmetstva 1848. god.. Zbog
toga ovo proučavano varaždinsko pomrlo stanovništvo nosi na leđima odraze tereta,
prilika i uvjeta tog izrabljivačkog vremena. A doživjele godine njihove starosti
najbolja su mjera za njegovu ocjenu.
Radi valorizacije održivosti utvrđenih prosjeka životne dobi evo usporedbi s
dostignutim životnim vijekom stanovništva nekih drugih teritorija u tadašnjem i
najnovijem vremenu. Da vidimo kako to izgleda uspoređeno s ustanovljenom
duljinom življenja (moja obrada) na području zagorske (seoske) župe sv. Vida
Brdovec, što se poklapa varaždinskim godinama. Iako su žitelji okoline Brdovca bili
posve drugačijih zanimanja, tu su bili kmetovi - poljodjelci, a Varaždinci pretežno
slobodni obrtnici, trgovci i činovnici (s oko 10% seoskog življa), zbog podjednake
klime, općih uvjeta i prilika vremena, ukupna (prosječna) doživjela dob jednih i
drugih gotovo je ista.
Za pučanstvo župe sv. Vida Brdovec u stotinu i sedam godina (1751.-1857.)
utvrdio sam prosjek doživjele dobi ukupno pomrlog stanovništva od 25,8 godina.''^^
Prednji podaci uspoređeni s istovrsnim odraženim brojkama u tabeli 12
ukazuju na gotovo zanemarivo, tek za 0,2 god. dulje ukupno prosječno trajanje
života u gradu Varaždinu od pučanstva u sutlansko - posavskom kraju. Utvrđena
podudarnost dobi konfrontiranih područja izvire iz podjednakih općih prilika
vremena u kome je živjelo i jedno i drugo stanovništvo, a sitne razlike mogle su
nastati od specifičnosti težeg života seoskog od gradskog življa. Tako je u Varaždinu
ispoljen dulji vijek života žena od muškaraca za 1,2 god. prema obrnutom odnosu
brdovečkog pučanstva, gdje žene više rade, one i sagorijevaju za 1/5 g. brže od
svojih muških supatnika.
CH'dje treba napomenuti da su obračuni doživjele starosti, kako stanovništva
Varaždina, tako i onoga u crkvenoj župi Brdovec, načinjeni bez učešća umrlih
nepoznate dobi. Što smo već podrobnije obrazložili. Da su i oni bili uključeni,
smatramo da dobiveni rezultati kako jednog tako i drugog teritorija bili drugačiji.
Kako isto nije izvedivo, stanje prosječne doživjele starosti treba uzeti kako su ga
izrazili uporabivi pokazatelji.
Realnost ustanovljenih prosjeka ostvarene dobi (umrlog) varaždinskog
stanovništva potvrđuje i doživjela starost žitelja grada Zagreba, što proizlazi iz
istraživanja Stjepana Krivošića. Moji obračuni iz Krivošićevih podataka daju za
razdoblje od 1772.-1814. prosjek doživjele dobi od 23,4 godine.'*" U približno istom
razdoblju (1771.-1820) ustanovio sam kod pučanstva Varaždina srednje trajanje
života od 24,8 godina. Vrijeme Što slijedi (do 1857.) povoljnijim uvjetima opstanka
povuklo je srednju dob Varaždinaca 26,0 godina za čitavo razdoblje promatranja.

'''^ Ante Gabričević: «Starine» - 59,.,., str. 256.

^'5 S. Krivošić: Isto, str. 139., 140.

204
Izraženo prosječno niže trajanje života zagrebačkih purgera od brdoveckih kmetova
i slobodnih građana varaždinskih kao indikator života govori o općim prilikama
stanja navedenih sredina.
U svrhu uspostavljanja veze izraženih prednjih kretanja doživjele dobi
našega stanovništva s odgovarajućim međunarodnim odnosima navodim da je za 18.
stoljeće liječnik E. Mallet ustanovio prosječni vijek života u gradu Ženevi od 23.
god. i 9 mjeseci, a pop Malthus (u istom vremenu) za grad London 32. god. i 3
mjeseca.""" Prikazane relacije ovih uopćenih pokazatelja ljudskoga trajanja najbolja
su potvrda naše duge zaostalosti i stoljetnog kaskanja za naprednim svijetom.
Za usporedbu gdje smo u odnosu na proteklo vrijeme i na Europu, evo
prosječnih duljina ljudskoga vijeka kako ih iznosi ruski ekonomist A. Visnevski za
tri vremenska razdoblja: paleolit, medijeval i ovo naše vrijeme""' - vidi grafički
prikaz.

POVIJESNO SAGLEDAVANJE
PROSJEKA DULJINE TRAJANJA
LJUDSKOG VIJEKA

DOŽIVJELA STAROST

""° Vladimir Stipetić: «Građa za gospodarsku povijest Hrvatske»; JAZU - knj. 19 - Predgovor;
Zagreb 1981., str22.
'^' A, Visnevski: Ibidem, str. 20. do 22

205
 Prikazane krivulje pokazuju broj onih koji su dostigli određenu starost od
100 000 istovremeno rođenih osoba. Površine između koordinata i ucrtanih linija
prikazuju ukupno vrijeme u godinama što su ga zajednički doživjeli. Dijeljenjem tih
veličina sa 100 000 proizlazi srednja dob života jednoga čovjeka.
Dobivenim brojkama iz priloženog grafikona prosječna duljina trajanja
vijeka ljudi iz paleolita iznašala je 20, u srednjem vijeku (do 18. st.) 30, a današnji
prosjek dobi čovjekova života dosegao je 70 godina. Svaka točka na (bilo kojoj)
krivulji grafikona odražava postotak stanovništva (relativni dio od 100 000) koji su
doživjeli pripadajuću dob. Postojanost iznesenoga potvrdile su i neke naše stavke (za
srednji vijek i tekuće vrijeme) na stranicama ovoga djela.
Za prikazanu čo^jekovu najstariju životnu eru A. Višnevski navodi kako su
mnogi antropolozi i paleodemografi XX. vijeka mukotrpnim proučavanjem drevnih
čovjekovih ostataka u arheološkim nalazištima procijenili približni vijek trajanja ljudi
iz kasnijeg paleolita i mezolita s nešto više od 20 godina starosti. Kada bi taj prosjek
pao na 15 godina, ljudi bi bili osuđeni na izumiranje. 1 kao rezime slijedi postavka
da je čovjekova prosječna životna dob unatrag 10 do 40 hiljada godina približno
iznosila 20 godina.
U zadnja 2 stoljeća srednja dob života povećala se za 40 godina. Uzme li se
duljina trajanja ljudskog vijeka kao integralni pokazatelj sveukupnih uvjeta življenja,
tada to govori o nepojmljivo strelovitom usponu čovjekova životnog standarda, o
tome da su uvjeti njegova opstanka za posljednja 2 vijeka narasli za 4 puta više (ako
se prihvati 20 godina kao donja granica) nego tijekom čitave dotadanje povijesti
čovječanstva. Povećali su se od 30 na 70 godina za muškarce i 75 godina za žene.
Sto se to zbilo s ljudskim rodom za posljednja 2 stoljeća - pita Višnevski;
da bi na isto odmah i odgovorio: «Čovjek je postao «homo protectus» - zaštićeni
čovjek».
Za posljednja dva vijeka čovjek se - u biti smrtonosan uspio ograditi od
nekih smrtonosnih sila od kojih prije nije imao nikakve zaštite. Smrt kao endogeni,
genetski programirani proces završetak je trajanja ljudskog vijeka. Godinama
(starenjem) slabi čovjekova sposobnost adaptacije i povećava se vjerojatnost
umiranja. Smrt je u starosti posve prirodna pojava.
Na kraju da vidimo gdje li su relacije prosjeka starosti negdašnjeg
varaždinskog življa u odnosu na današnje stanje. Uvjerljivu sliku o tome mogu nam
pružiti 48711 pomrlih u Hrvatskoj 1978. god. s prosječno dostiglom dobi od 66,7
godina."^' Za više od 2,5, puta produljeni ljudski vijek prema stanju unazad stoljeće-
dva, koji se usto pomiče svojoj biološkoj granici, najbolji je indikator dometa do
kojih su stigle današnje generacije. U strukturi spolova prednjeg «nestalog»
stanovništva žene su živjele više od 1/10 vijeka dulje (70,3 g.) od prosjeka
dostignute starosti muškaraca (63,5 g.).'*''' Ponovo svojevrsna potvrda koliko veće
otpornosti ženskog organizma, toliko i lakšeg života današnje žene od njihovih
pra...pra... majki.

'•'^ Moj obračun -SG SR Hrvatske 1980., str. 55. Svakako zanimljiv podatak što govori o
veoma brzom usponu na ljestvici uvjeta življenja, kao i o određenomu našemu zaostajanju za
Evropom mjereno s već navedenom prosječnom dobi umrlih muškaraca u Walesu 1964. od
68,6 godina. Izvor; A. Višnevski, ibidem, str. 22.
^^ Prema SG SR Hrvatske 1980. str. 55.

206
 Smrtnost dojenčadi

U prethodnim razmatranjima utvrdili smo visoku smrtnost mladih naraštaja,

a među njima posebno snažan pomor dojenčadi - djece do godine dana kao jedan od
temeljnih činilaca niskog prosjeka doživjele dobi varaždinskog stanovništva. Istom
prigodom visinu prosječno doživjelog vijeka "proglasili" smo mjerom razine
standarda življenja nekog (pa i varaždinskog) stanovništva. Iznad polovine (50,6%)
umrlih Varaždinaca s poznatom dobi čine mladi do 19 god., a gotovo polovinu
(45,6%) njihova broja otpada na dojenčad. To je gotovo četvrtina (23,1%) od
ukupno «nestalih» s navedenom dobi smrti, ili petina (20,5%) od svih pomrlih
Varažidinaca između 1771. i 1857. god.
Pregled ukopane dojenčadi zavedene u knjige umrlih župe sv. Nikole - po
godinama nalazi se u tabeh V; kod prebende sv. Vida u tabeli XIII, a ukupno za grad
Varaždin u tabeli XXI. Evo 10-godišnih podataka umrle dojenčadi po spolu.

Umrla dojenčad po desetogodištima 1771.-1857.

(Župa sv. Nikole, Prebenda sv. Vida Varaždin)
T. 13
Razdoblje M Z N" Svega U k u p n o umrli % dojenčadi
žitelj i
1771.-1780. 22 22 236 280 1521 18,4
1781.-1790. 129 122 132 383 2491 15,4
I79I.-1800. 286 208 11 505 2031 24,9
180I.-1810. 291 231 2 524 2442 21.5
1811.-1820. 367 247 4 618 2543 24,3
1821.-1830. 400 307 - 707 2627 26,9
1831.-1840. 391 331 - 722 2906 24,8
1841.-1850. 507 350 - 857 3374 25,4
1851.-1857. 245 201 - 446 1879 23,5
1771.-1857. 2638 2019 385 5042 21814 23,1

x) Upisana dojenčad s dobi umiranja, ali bez naznake spola („proles").

Uz godišnje oscilacije broja slučajeva izdahnule dojenčadi i njihova

varirajuceg odnosa prema ukupno preminulima, što je normalna pojava; i stegnuti
desetogodišnji odrazi navedenih relacija govore kako je bilo duljih razdoblja s
četvrtinom i više „nestale" novorođenčadi ispod godine dana među umrlima.
Visoki pomor dojenčadi kao (već navedeni) činilac nisko doživjele
prosječne dobi nije neka varaždinska posebnost. To je široko raspostranjena pojava
kao odraz teške zaostalosti svih oblika ljudskog življenja temeljenih na siromaštvu i
neznanju onoga vremena, posebno nepostojanja higijensko-zdravstvene zaštite čemu
su najveći danak plaćala upravo sitna djeca - dojenčad. Potvrdu ovome nalazimo u
svim prikazima što se bave prirodnim kretanjem stanovništva našega podneblja u
prošlosti.

207
 Dojenčad npr. u stanovništvu Gradeca (Zagreb) u nekim desetogodištima
između 1801. i 1857. god. čine od 17,9 do 20,0 % umrlog žiteljstva.""" U župi
Brdovec ustanovio sam u prosjeku 21,1 % dojenčadi među umrlim pučanstvom
između 1801. i 1857.^"^
Kako je vrijeme teklo, život se poboljšavao, ali veoma sporo. Bachov
apsolutizam i agrarna kriza potkraj 19. stoljeća u (našoj) zemlji s više 90%
poljoprivrednog življa usporili su ili čak zakočili progres kao neumitni odraz toka
vremena.''''^ Točne pokazatelje o tome pruža nam Statistički godišnjak za Hrvatsku i
Slavoniju, iz 1905. godine. Iz podataka o umrlima od 1901. do 1905. dobivamo
odnos preminule dojenčadi prema ukupno umrlima, za:'"''^
Grad Varaždin 22,7%
Varaždinska županija 30,0%
Cijela Hrvatska i Slavonija 29,1%
Prednji varaždinski podatak uspoređen s onim pred pola stoljeća od 1851.-
1857. god. s 23,5% (ne sumnjajući u realnost kako naših tako i statističkih brojki)
govori da se život u tome vremenu jedva maknuo na bolje. Kod prednjega teško je
prihvatljiv iznenađujući podatak da su još početkom ovoga vijeka gotovo trećina svih
pomrlih, na širim prostorima varaždinske regije (Varaždinska županija - pretežno
zagorska sirotinja) kao i diljem čitave Hrvatske i Slavonije, činila pomrla dojenčad.
Gdje je to u odnosu na današnje vrijeme, najbolje objašnjava podatak umrle
dojenčadi u Hrvatskoj u razdoblju od 1971.-1980. (svega 15 866) prema ukupno
umrlima u istome vremenu (466 500), iz čega proizlazi odnos 3,4%, gotovo deset
puta manje no početkom ovoga vijeka.'*''^
Za demografska kretanja stanovništva značajan indikator jesu odnosi broja
preminule dojenčadi i živorođene djece. Prema A. Wertheimer-Baletic: "Jedan od
ključnih pokazatelja smrtnosti ... i dostignute razine životnog standarda jest
mortalitet dojenčadi".'"'' To je odnos umrle djece u prvoj godini života i živorođene
djece u jednoj godini. Prigovor ovom pokazatelju, zvanom "stopa mortaliteta
dojenčadi, da uspoređuje dio umrle dojenčadi" koja su rođena u prethodnoj
kalendarskoj godini s rođenima u tekućoj, u dugoročnom promatranju, kakav je naš
slučaj, gubi na težini. U tabelama V i XIII nalaze se izvorne brojke umrle djece do
godine dana i njihov odnos prema 1000 živorođenih po župama, a u tabeli XXI za
cio Varaždin. Ti su podaci iz godine u godinu različiti i kreću se u rasponu od 15-
(1771.) do 396 - (1816.), što je zorno predočeno u grafikonu 6.. Sto je stopa
mortaliteta dojenčadi kao važan indikator trajnosti čovjekova opstanka viša, to su

'^ Moj obračun iz podataka S. Krivošića: «Stanovništvo Zagreba...» - tab. X i XI - str. 139.,
140.
'•^' Ante Gabričević: «Starine» - 59 ..., str. 264
"^* Vidi: Rudolf Bićanić: "Agrarna kriza u Hrvatskoj 1873-1895. g.-Zagreb 1937. Autor
navodi kako pad cijena agrarnih proizvoda i veća potražnja za novcem radi namirenja
fiskalnih neelastičnih izdataka visoke granične vrijednosti (porez, sol, najnužnija hrana,
zaduženja zbog krize) prisiljavaju seljaka na iznošenje sve većih količina proizvoda na
tržište. Tko to nije uspijevao, napuštao je poljoprivredu ili je tu čekao ekonomsku propast.
'^^ Statistički godišnjak Kr. Hrvatske i Slavonije I, Zagreb 1905, str. 206.-moja obrada.
^^ Moj obračun iz podataka SG SR Hrvatske 1983., str. 59.
^^ Dr Alica Wertheimer-Baletic: Isto, str, 161.

208
uvjeti življenja teži. U župi sv. Vida Brdovec ustanovio sam njen najviši domet od
376 na 1000 živorođenih (1776. i 1831.).^^°
Umiranja dojenčadi prema Krivošićevim podacima u Zagrebu bila su s
mnogo većim oscilacijama. U ponekim godinama po istom omjeru dostizala su do
983 (Vlaška ulica 1757.), pa 903 (Nova Ves) i 458 (Gradec 1787.) umrle djece do
godine dana."'^

Stegnuti godišnji omjer umiranja dojenčadi na hiljadu živorođene djece

u desetogodišnjem okviru
(uz napomenu da su živorođeni dobiveni iz tabele XVII, a umrla dojenčad iz
tabele XXI.)

Umrla dojenčad
Razdoblje Rođeni Ukupno Na 1000 živorođenih
1771 -1780. 2440 280 115
1781 -1790. 2223 383 172
1791 -1800. 2552 505 198
1801 -1810. 2500 524 210
1811 -1820. 2899 618 213
1821 -1830. 3076 707 230
1831 -1840. 2944 722 245
1841 -1850. 3211 857 267
1851 -1857. 2462 446 181
1771 -1857. 24307 5042 207

"=" Ante Gabričević: "Starine"-59... str. 295.,296.

"^" Stjepan Krivošić: Isto, str. 106.

209
Graf?.

KRETANJE UMRLE DOJENČADI NA 1000 ŽIVOROĐENIH

2URA SV. NIKOLE

PREBENDA SV. VIDA

25

300

75

50

25

200

25

100

75

50'

25

210
 Najnoviji podaci umrle dojenčadi prema (živo) rođenima u SR Hrvatskoj za
razdoblje od 1970.-1978. niži su za oko 8 puta, te iznose 25,5 %o.''"
Za daljnje praćenje mortaliteta umrlu je dojenčad nužno promatrati po
uobičajenoj vremenskoj klasifikaciji: do 6 dana - rani neonatalni; 7 do 28 dana -
kasni neonatalni, i 29 do 365 dana- postneonatalni mortalitet. Svrha ovakva
razvrstavanja je nastojanje za otkrivanjem grupe uzroka smrti. Pripadaju li oni
endogenim-neonatalnim činiocima (prerani porod, oštećenja pri porodu) ili
egzogenim-postneonatalnim faktorima među koje "ulaze socio - ekonomski, a
posebno higijensko-zdravstveni uvjeti života dojenčeta, odnosno njegove obitelji"?''"
Evo desetogodišnjeg pregleda umrle dojenčadi varaždinskog pučanstva po navedenoj
razdiobi.

Umrla dojenčad varaždinskog pučanstva

T. 13
Vrijeme smrti - dana
Razdoblje 0-6 7-28 29-365

1771.-1780. 60 78 142
1781.-1790. 73 64 246
1791.-1800. 90 134 281
1801.-1810. 110 117 297
1811.-1820. 122 137 359
1821.-1830. 143 159 405
1831.-1840. 212 172 338
1841.-1850. 213 187 457
1851.-1857. 106 99 241
1771.-1857. 1129 1147 2766

Na osnovi prednjih podataka kod 22,4% od ukupno umrle dojenčadi život je

prekinut tokom prvih 6 dana. Gotovo isto toliko- 22,7% njih „odlazi" u sljedeća tri
tjedna, što govori da nemalo polovina svih živorođenih (45,1%) umire unutar prve
četiri sedmice života.
Radi lakšeg uočavanja ispoljenih odnosa umrlih po zacrtanim vremenskim
grupama načinili smo dobnu strukturu prednjih brojeva umrle dojenčadi kako slijedi.

''" Dr. Alica Wertheimer-Baletic: Ibidem, str. 164.

^" MOJ obračun iz podataka SG SR Hrvatske 1980., str. 53., 55.

211
 Dobna struktura umrle dojenčadi
(Župa sv. Nikole Prebenda sv. Vida Varaždin)
T. 14. u %
Vrijeme nastale smrti - dana
Razdoblje 0-6 7-28 29-365

1771.-1780. 21,4 27,9 50,7

1781.-1790. 19,1 16,7 64,2
1791.-1800. 17,8 26,5 55,7
1801.-1810. 21,0 22,3 56,7
1811.-1820. 19,7 22,2 58,1
1821.-1830. 20,2 22,5 57,3
1831.-1840. 29,4 23,8 46,8
1841.-1850. 24,9 21,8 53,3
1851.-1857. 23,6 22,3 54,1
1771.-1857. 22,4 22,7 54,9

Pogledom prednjih veličina uočavamo kako su iznad polovine uzroka smrti

djece prije navršene godine života činili egzogeni činioci. Iznimku čini desetogodište
od 1831.-1840. s prevagom endogenih - neonatalnih i postneonatalnih faktora
umiranja. Prednje potvrđuje da su uzroci visokog pomora dojenčadi u strukturi
umrlog stanovništva bili posljedica opće zaostalosti i loših higijensko-zdravstvenih
uvjeta života.
Slično stanje vladalo je još dugo na širokim prostorima Zemlje. To
potvrđuju odnosi starosnog sastava djece umrle prije navršene prve godine u
Hrvatskoj i Slavoniji u razdoblju od 1900.-1905.god, koji (moj obračun) iznašaju:''^''

i do 6 dana 17,4%
i od 7-30 dana 22,4%
i u 1 godini 60,2%.

Primjenu pokazatelja dobne strukture umrle dojenčadi valoriziraju i današnji

odnosi udjela pojedinih starosnih grupa. U eri visoko ostvarenog dometa svih vidova
življenja u SR Hrvatskoj vidi se u 1978. godini (inače procentualno niska
zastupljenost: 1971. do 1980. - 3,4%) sljedeća dobna struktura umrle dojenčadi:''"

umrli do 6 dana 60,0 %

umrli od 7-28 dana 11,8 %
umrli do 1 godine 28,2%.

Prednje relacije govore da su se uzroci smrtnosti dojenčadi prebacili s

egzogenih na endogene faktore, na koje jedva da se dade ili se uopće ne da utjecati,
i koji danas nose više od 7/10 svih uzroka. Posebno je relativno visok pomor zbog
raznih neonatalnih činioca - do 6 dana, koji dovode do "nestajanja" 60% sve pomrle

^^ Stat. God. Kralj. Hrv-Slav. Zagreb 1905., str 204.

"" RZZS SR Hrvatske: Prirodno kretanje stanovništva 1978- Dokumentacija 384, Zagreb
1980., str. 86

212
dojenčadi. Socio-ekonomski i higijensko-zdravstveni uvjeti zvani i postneonatalni
faktori umiranja dojenčadi, što danas čine ispod 1% umrlih (3,4 x 28,2 = 0,96%),
svedeni su gotovo na beznačajnu mjeru.
Analizirajući smrtnost dojenčadi ostalo nam je da razmotrimo strukturu,
gustoću i odnose umiranja muške i ženske djece do godine dana po zacrtanim
vremenskim razdobljima. Tom cilju neka posluže podaci sljedeće tabele:

Dobna struktura i dani umiranja dojenčadi - prosjek 1771.-1857.

(Župa sv. Nikole Prebenda sv. \lda Varaždin)
T. 15.
Razdoblje Muški Ženske Ukupno
dana % Strukt. Prosjek Stnjkt. Prosjek Strukt. % Prosjek
% dana % dana dana
1-6 1,6 22,4 2,2 22,8 2,2 22,5 2,2
7-28 6,0 23,3 13,5 20,2 14,2 22,4 13,8
29-365 92,4 54,3 143,5 56,0 147,4 55,1 145,2
100,0 100,0 81,5 100,0 86,0 100,0 83,5

U kvantifikacijama prednje tabele odražavaju se neka zanimljiva obilježja

mortaliteta muške i ženske dojenčadi. Osnovna im je karakteristika da "vuku"
gustoću umiranja prema vremenu rođenja. U tek 1,6 postotnom dijelu godine (za
prvih 6 dana) "odlazi" gotovo četvrtina (22,5%) umrle djece do godine dana. U
daljnjih 22 dana, u tzv. kasnom neonatalnom periodu (7-28d.) isto toliko - 22,4%.
Nakon prednjega izlazi - gledano elastičnije - da u prvome mjesecu života "nestaje"
gotovo polovina umrle dojenčadi. Na preostali pretežni dio - 337 dana, ili 92,4 %
godine otpada tek nešto iznad polovine - 55,1% od sve umrle novorođenčadi do
godine nada. Zbog navedene situacije prosjek života sve dojenčadi pomrle tokom
godine ispada samo 83,5 dana.
Daljnja značajka brojki prednje tabele je ta da se u njima održava sporije
umiranje ženske od muške djece. Promatrano ukupno (umrle), muška djeca žive za
5,2% - (4,5 dana; 81,5 prema 86,-d.) kraće od ženskih. Od jednake dobi umiranja u
ranom neonatalnom periodu (1-6 d.) starenjem postepeno ženska djeca postaju
otpornija od muške, o čemu svjedoči razlika od 0,7 dana u sljedećem kasno -
neonatalnom mortalitetu (7-28d.), i 3,9 dana u postneonatalnom periodu u korist
ženske dojenčadi.
Podjednaka kretanja ustanovio sam i u župi sv. Vida Brdovec. Od
zanemarive razlike doživjele dobi u ranome neonatalnom periodu u korist muških,
već u kasnome neonatalnom vremenu ženska dojencad živi duže za 1,7, a u
postneonatalnom razdoblju ( u Varaždinu 3,9d.) za čitavih 4,3 dana.""^^
Utvrđeni dulji vijek umrle ženske dojenčadi prema muškićima u Varaždinu
se produžio i na odrasle osobe, što dokazuje u čitavom razdoblju ovoga promatranja
već ustanovljeni prosječni dulji vijek žena (26,6 g.) od muškaraca (25,4 g.).

Ante Gabričević: «Starine»-59..., str. 268

213
 Opća stopa mortaliteta

Relativno visok natalitet varaždinskog stanovništva praćen je trajno (u

prosjeku) tek ponešto nižim pomorom, o čemu najzorniju sliku pružaju ispoljene st­
ope mortaliteta (broj umrlih na 1000 žitelja). Godišnje stope, poradi visokih
oscilacija bile bi nepregledne, zbog čega evo njihovih 5-godišnjih prosjeka.

T.16
Petogodište (uokolo) Broj stanovnika Mortalitet
broj stopa %o
1770. 5955 149,6 25,1
1775 6240 191,8 30,7
1780. 6526 201,2 30,8
1785. 6811 292,2 42,9
1790. 7097 285,8 40,3
1795. 7382 228,2 30,9
1800. 7668 301,0 39,2
1805. 7912 377,8 47,8
1810. 8157 255,6 31,3
1815. 8448 318,0 37,6
1820. 8739 226,8 26,0
1825. 9007 263,0 29,2
1830. 9276 320,0 34,5
1835. 9544 274,4 28,8
1840. 9813 270,4 27,6
1845. 10081 325,8 32,3
1850. 10350 393,6 38,0

U prednjim stopama mortaliteta varaždinskog stanovništva odražavaju se svi

ekscesi umiranja tog pučanstva što smo ih nastojali dokučiti pri godišnjim analizama.
Promatrano u čitavom razdoblju, prosječna stopa umiranja tek je za oko 1 %o ispod
stope nataliteta.

Karmine

Ljudski je da se mrtvima daje nužno štovanje, a rodbini istom prigodom

iskazuje sućut. Također u narodu postoji običaj, a tako je bilo i u našem Varaždinu,
da se mrtvaca "čuva", posebno noću dok se on nalazi u kući prije sprovoda. B. Klaić
to prevodi kao "gozba u čast pokojnika". Karmine se ponekad (i u novije doba)
održavaju pozivom rodbine na čast iza pogreba. Sigurno da se ljudi za dugih noćnih
sati, da bi prikratili vrijeme, trebaju i nečime zanimati. Uz razgovor i priče (najčešće
0 pokojniku) tim se prigodama na stol iznosi jelo i piće, kao svojevrsna nagrada za
iskazanu pažnju i žrtvu što je čine. Lako je pretpostaviti da su takve gozbe ovisile o
gospodarskoj snazi i ugledu kuće, ali se tim prigodama nije vodio popis utroška

214
lirane i pića. Ipak, jedan zaostali dokument iz prošlosti Varaždina ne svjedoči samo
0 održavanju karmina, već navodi i druge troškove skopčane s ukopom mrtvaca. O
tome L. Pihler piše:''" "Onamo od pradavnih vremena, pa sve do novog doba,
održao se u našemu narodu običaj, poznat pod imenom "karmine". Kod odra
pokojnikova sakupljali se ljudi, poškropili ga blagoslovljenom vodom, izmolili po
koju molitvicu za pokoj njegove duše, a onda ostali neki u kući do ponoći ili do
jutra narednoga dana. Kod takova bdjenja prolazilo je vrijeme u razgovoru, kartanju,
raznim igrama, u kojim prigodama nije zatajila ni pjesma kad bi se na stol postavile
jestvine i vino.
Iako u prošlosti bijahu karmine, tako rekavši, jedan ukorijenjeni dnevni
običaj, čudo je, da ga vrlo rijetko spominju stari varoški anali i spisi. Tek god. 1806.
prvi put iz jednoga zapisnika doznajemo da je konzul Josip Dajndl upozorio
magistrat na gošćenje prigodom ukopa mrtvaca. Daindl tome običaju prigovara i
napominje da on u tim prigodama štetno djeluje na zdravlje i narodno gospodarstvo
jer gošćenje iziskuje znatne troškove. Da se to zapriječi, predlaže da kapucini i
franjevci u svojim propovijedima nastoje puk odvraćati od karmina. Drugi spis o
karminama datira iz god. 1847.
Početkom siječnja umrla je u susjednom selu Žabniku neka Katarina
Kovačić, rođena Geld. Kad je poslije njezine smrti bio sastavljen inventar, prema
naređenju Gradskog magistrata bila je odmah provedena i rasprodaja ostavštine u
korist pokojničine jednogodišnje kćerke Marije, a svi akti o tome predani Gradskom
arhivu. Među ovim arhivalijama nalazi se sačuvan i ovaj spis o sprovodu i
karminama:
Propisani strošek kuliko je zdola podpisani na Sprevod i Kannine pokojne
Kate Geld vudate Kovačić potrošil jesem

1 Za sprevod platil jesem gosponu Plebanušu, Skolniku i Zvonaru vse skupa 3 for 51 kraj.
2 Za vino dal na Karmine potrebno 3 for 38 kraj.
3 Za Govedinu dal 1 forint.
4 Za Svece 4 dal J6 krajcarov.
5 Za Čavle na raku potrebne 10 krajcarov.
6 Za 5 žemli dal 4 kraj.
7 Za duplere 2 dal 30 kraj.
8 za 3 funta soli i za dve deske 27 kraj.
9 Mašče Slaninske dal na Karmine 1 forint.
10 Slaninskoga mesa kupil za karmine 3 forinta
11 Melje za Karmine kupil fine za 4 for
12 Jajec 40 za Karmine kupil 40 kraj.
13 Jeden fertal klaftra Derv pnčem je kuhano 30 kraj.
14 Četiri Hlebe Kruha 36 kraj.
15 Olja je zežgano kada je ona betežna bila dva funta 48 kraj.
16 Dvakrat oral pokojni vsigdar za 30 kraj skupa 1 forint.
17 Po Kuruzu hodil na Zemlu 30 kraj.
18 Mleka potrošeno na Karmine 30 kraj.
Summa potroška 23 forenta
Pavel Novačko
Pisano po Ladislavu Jaklić Notar obč. Žabnik.

•*" Lujo Pihler: «Iz starog Varaždina - Karmine»; «Varaždinske Novosti» 1940. br. 555, str. 3.

215
 Zanimljivo je kako su u tom iskazu pomiješani troškovi sprovoda i karmina,
što znači da se onda smatralo ovo dvoje kao jedna nedjeljiva cjelina, koja se
razumije sama po sebi. Spomenuta ukupna svota od 23 for. i svota od 4 for. 25 kraj.,
koja se isplatila Notariušu, Rihtaru selskom , dvem Prisežnikom i varaškom
Eksmisosu Deadatu Sekovaniču za diarium i foringu vu vremenu Licitatie, sve je to
uračunato kao pasiva prema aktivi rasprodane ostavštine u iznosu od 101 for. 19
kraj. Usporedimo li troškove karmina s drugim troškovima, razabrat ćemo da je
potpisani Pavel Novačko izdao više novca za "karmine" nego li za ostalo.

Crkveni izvori broja duša

Pri ovim istraživanjima nametnule su nam se brojke za dva različita

teritorija ukupno promatranog stanovništva Varaždina. Jedno je područje župe, što
znači grad s priključenim selima Sračinec i Svibovec, a drugo sam grad Varaždin.
Prve smo brojke morali naći u svrhu provedenih analiza prirodnog kretanja žitelja
između 1771. i 1857. (kasnije produženo do 1945.) zasnovanih na vitalnim podacima
župskih matičnih knjiga s uključenim pripadajućim selima. Drugi nam trebaju, uz
korištenje za nastavak analiza do 1984. (bez područnih sela), i zbog praćenja
kretanja ukupne populacije, njenih uspona i padova tijekom minulih stoljeća. Njihovo
praćenje seže čak u l i . stoljeće; da bismo ga završili zadnjim popisom stanovništva
1981. godine.
Izvori podataka o stanovništvu, kako smo ih tokom dosadašnje obrade
koristiU do 1857. god. jesu razni crkveni dokumenti, a od 1857. službeni statistički
(državni) popisi. U ovoj obradi posebno su zanimljivi korišteni crkveni izvori
brojčanih navoda o dušama, zbog toga evo njihova pregleda:

216
 Katolici
Sračinec
Izvor Godina Str. Varaždin Židovi Pravosl.
Svibovec
Protokol I70/XI -a 1771. 66 3132 - - -
Protokol 211 1771. 149 3999 455 - -
Protokol 1/XIXx 1784. 12 4855 503 - -
Protokol 213 1789. 110 7784 510
Protokol 171/XII 1802. - 7784 510
Protokol 173/XIV 1808. 17 7540 529
Calendarium
1808. 150 7784 507 88 21
Zagrabiense
Calendarium
1813. 126 7753 535 89 20
Zagrabiense
Calendarium
1814. 158 7715 530 95 11
Zagrabiense
Calendarium
1817. 155 7917 661 108 13
Zagrabiense
Protokol 174/XV 1822. 20 7794 634 120 19
Calendarium
1824. 161 7959 636 191 17
Zagrabiense
Calendarium
1825. 159 8234 668 206 19
Zagrabiense
Calendarium
1834. 147 8371 683 209 11
Zagrabiense
Calendarium
1835. 149 8353 688 209 11
Zagrabiense
Calendarium
1839. 150 8434 740 463 14
Zagrabiense
Calendarium
1842. 129 8572 810 491 22
Zagrabiense

"' u ovoj knjizi što nosi naslov: Pfarr regulirung der Agramer Diöcesess - uz Varaždin nalaze
se navodi broja stanovnika i za ostale kr. slobodne gradove spomenutog teritorija. Neovisno
o njihovoj točnosti, kao podaci istog izvora oni su međusobno komparabilni. Evo navedenih
brojki duša za ostale slobodne gradove zagrebačke dijeceze
Zagreb 2642
Požega 1908
Križevci 1365
Koprivnica 2582
Prednje je nepobitan dokaz da je Varaždin u ono vrijeme (1784.) bio najveći grad Hrvatske;
za 1,84 puta brojniji stanovništvom od Zagreba (bez Kaptola).

Za prednje podatke naveli smo da nisu točni, ali kao brojke o stanovništvu
do kojih smo došli u zahvaćenome vremenu, poslužile su nam kao orjentir za
iznalaženje "pravih". Od korištenih smo podataka odgovarajućim interpolacijama (što
sftio ih pri samoj razradi podrobnije objasnili) došli do upotrebljenih brojki žitelja
kako su to razradi studije zahtijevale u provadane analize. U tome smislu (kao više
od ništa) oni su od neosporne koristi.

217
 NOVO VRIJEME STATISTIČKI POPISI OD 1857.
DO 1981. GODINE

Statistički popisi stanovništva kao nezaobilazan izvor našli su se i na ovim

našim stranicama. Vrijeme u kome oni postoje relativno je dugo, to je 130 - godišnje
razdoblje - od 1857. do 1981. - u kome je obavljeno 13 službenih prebrojavanja
ljudi. Evo tih podataka za Varaždin i (župi) pripojena dva sela:''^^

Godina Varaždin Sračinec Svibovec

1857. 9699 660 365
1869. 10014 792 404
1880. 9789 936 407
1890. 10410 1095 504
1900. 12130 1199 520
1910. 12934 1328 608
1921. 13138 1552 690
1931. 13467 1899 774
1948. 17314 2213 925
1953. 19341 2399 980
1961. 26460 2789 954
1971. 34312 3273 921
1981. 39316 3433 951

Pučanstvo Sračinca i Svibovca, dok se po liniji naših sagledavanja nalazilo

u sastavu varaždinske župe (zadnji popis 1931.), činilo je između 9,6% (1857.) i
16,6% (1931.) stanovništva župe. Kasnije brzim rastom žitelja grada ono pada u
1981. god. na 11,2 % u odnosu na pučanstvo Varaždina.
Uz praćenje rasta stanovništva grada prednji nam podaci služe i za
odgovarajuće analize, za utvrđivanje stopa prirodnog kretanja žitelja (stopa nataliteta,
mortaliteta i rasta - pada) što ih provodimo u narednom poglavlju.

Kretanje stanovništva

Po svojoj prirodi trajno željan novih doživljaja, vidika i spoznaja poput

mnogih životinjskih vrsta i čovjek je "ptica selica". Uz poznatu nostalgiju, emotivnu
privlačnost rodnoga kraja (sjećanja iz djetinjstva tijekom odrastanja) gruba stvarnost
življenja sili ga i na migracije, na pronalaženje novih staništa koja mu osiguravaju

"5^ Izvor podataka za 1857. do 1971.; Mirko Korenčić - isto, str. 700.; za 1981.: Popis
stanovništva, domaćinstava i stanova 31. ožuka 1981. - Prvi rezultati, str 71. U popisima
žitelja Varaždina 1910. i 1921. nalaze se i stanovnici Varaždin Brega, koje smo u našemu
pregledu izlučili

218
povoljnije materijalne uvjete opstanka."" Za njegov boravak na određenoj lokaciji
vrijedi ona: "Gdje bolje - tu dulje", svakako za onoga tko si to može priuštiti. Što se
dalje zalazi u prošlost, u vrijeme kada je seljak smatran inventarom na feudalčevu
posjedu (to je bila većina našega svijeta), takvih "sretnika" bilo je manje.
Drugi vid kretanja ljudi, onaj o kom ovisi množina stanovništva, je prirodno
gibanje promjene što nastaju između rađanja i umiranja u nekome društvu. Stanje
žitelja u određenome času (danu, godini) čini zbir ili razliku između prirodnog i
mehaničkog kretanja. Uz stvarni izraz snage nekoga kraja, naroda, države, u našemu
primjeru ono nam je potrebno kao "vaga" radi pronalaženja veoma značajnih
indikatora - prirodnih nataliteta i mortaliteta.
U daljnjem izučavanju pojavit će nam se dva teritorija stanovništva. Jedno
je područje crkvene župe - to je mjesto Varaždin s pripadajućim (župnim) selima
Sračinec i Svibovec, a drugo je sam grad Varaždin. Ova dvojna obrada nije se dala
izbjeći jer su fundamentalni podaci iz matičnih knjiga, broj rođenih, vjenčanih i
umrlih, nastali kao odraz prirodnog kretanja župljana. Radi pronalaženja stopa
prirodnog gibanja potrebno nam je i brojčano stanje pučanstva župe.
S naslova ove studije nužno je pronaći i (zasebno) uts'rditi i dugoročno
kretanje stanovništva samoga grada Varaždina, što se pojavljuje kao drugo paralelno
istraživanje.

Čovjek - atom svemira

Od moguće duljine ljudskoga vijeka s oko stotinu godina i više, što primjeri
u svakodnevnici trajno potvrđuju, stvarno doživjeli prosjek dobi sve do nedaleke
prošlosti jedva da je prelazio četvrtinu te dobi. Evo nekih dokaza:
Vrijeme promat. Mallet ^^ Malthus "^ Krivošić '^' Gabričević '
God. mjes. god. mjes. God. mjes. God. mjes.
Sredina 16. st. 21 2 18 6 - - - -
17. stoljeće 25 8 23 4 - - - -
18. stoljeće 32 9 32 3 23 5 - -
19.stoljeće - 2 - - 23 8 24 -

a) E. Mallet: Recherches historiqu et statistiques sur la population de Geneve, son

mouvrement annuel et sa longevite, depuis le XVI e siecle jusq'a a nos jours; Annales
d'hygiene publique et de medicine legale. Vol. 17 (1837.) pp. 35-6.
b) T. R. Malthus: An Essay on the Principle of Populatio, London 1803., E, ch. 5.
c) S. Krivošić: isto, odnosi se na stanovništvo Zagreba.
d) A. Gabričević: odnosi se na stanovništvo Brdovca.

Kao odraz vremena i prilika, prednje utvrđene duljine ljudskog vijeka jesu
posljedica objedinjenih činilaca po kojima se odvijao život tadašnjih generacija.

••" Velik broj današnjeg svijeta na promjene staništa ne goni nužda, već se putuje radi
uživanja i duševnog zadovoljstva, tzv. «turizam».

219
Minulih tisuću godina prije, sa sve manjom slobodom i težim uvjetima opstanka
čovjeka - roba, što se više zalazilo u povijest (od kog vremena ne postoje točni
podaci), prosjek trajanja ljudskog života mogao je biti sve kraći. Potvrdu za ovo
nalazimo u veoma sporom brojčanom razvitku čovječanstva. Po Colin - clark-ovoj
procjeni svjetsko stanovništvo u rasponu od 16. stoljeća nije se ni udvostručilo. Od
14. g. n.e. pa do 1600. ono je naraslo (od 256 na 498 milijuna) tek za 1,95 puta."^"
Današnji prosjek čovjekova života od oko sedamdesetak godina"*^' još
uvijek je ispod biološke granice. Uzmemo li da ljudski vijek ovisi o uvjetima
opstanka, tada čovjeku predstoji još podosta "prostora" za daljnji razvoj i napredak.
Kako li će isto teći, kojim tempom će se odvijati budući hod čovječanstva i što li će
se s njime zbiti u narednom vremenu, to nitko ne može predvidjeti.
Ipak, čovjek je po svojoj prirodi znatiželjan, i njega zanimaju sva
pitanja i problemi na koje nailazi, s namjerom i željom da ih odgonetne i pronikne.
Tako on ne ostaje ravnodušan ni prema sebi ni prema svome rodu. Njega muče
brojne nepoznanice vezane uz ljudsko prisustvo na Zemlji kako u minulom vremenu,
jednako tako i u budućnosti. A to mu je moguće jedino putem uočavanja protekhh
zbivanja. Prema S. Kuznetsu: "Čak ni najbjesomučnija fantazija ne može bez onoga
stoje bilo već opaženo... (radi čega)... sve objave o budućnosti samo su prijevodi iz
prošlosti".''"
Raspolažući s podacima o prirodom kretanju žitelja Varaždina namjera nam
je da pokušamo ustanoviti uzroke - otkriti prilike i okolnosti, utvrditi prirodne i
ljudske faktore što su uvjetovali i doveli do baš takvih podataka kako ih iskazuju
naši obračuni temeljem na upisima u matične knjige. Ovo je nužno da bi se pronašle
zakonitosti do sada prijeđenih etapa čovjekova razvojnog puta, da bi se preko
sadašnjosti povezala što dalja prošlost uz nadolazeće trajno nepoznato vrijeme kome
minuli hod može poslužiti za naslućivanje budućih kretanja, imajući u vidu nastale
izmjene u načinu življenja.

Brojnost stanovništva

Uz dobivene poznate brojke rođenih i umrlih, za pronalaženje realnih

indikatora (stopa) gibanja ljudskih masa potrebni su i (što je moguće vremenski
bliži) podaci o stvarnome stanju ukupnog stanovništva župe. Njihovo pronalaženje u
konstelaciji trodjelnog grada nameće podosta traganja. Pučanstvo Varaždina povećalo
se također na dva načina: prirodnim i mehaničkim putem. Rezultante tih gibanja
odražavaju povremeni popisi.
Najprije da vidimo kakav li je utjecaj na porast župljana proizvodilo
prirodno kretanja naroda. U tabelama VII, XV I XXIII dali smo godišnje brojčane
navode osnovnih oblika kretanja ljudi; živorođene djece i umrlih, te prirodni rast.

*^ Dr Alica Wertheimer-Baletic: Isto, str. 66

"«' Moj obračun umrlih u SR Hrvatskoj 1978., prema SG SR Hrvatske 1978.str. 55- daje 66,7
godina.
'^^ Izvor: Vladimir Stipetić: "Kretanje i tendencije u razvitku poljoprivredne proizvodnje na
području SR Hrvatske; Zagreb 1959., str. 13.

220
odnosno pad izazvan tim promjenama - sve na osnovi podataka izvučenih iz matičnih
knjiga mjesne župe.
Naša praćenja datiraju od 1737., ali zbog već spominjanih neurednosti pri
bilježenju ukopa do 1770. analize praćenja prirodog gibanja varaždinskih župljana
moguće su tek od 1771. god. Od obuhvaćenih 87 godina, u 33 (ili 38%) odrazio se
prirodni rast (više rođenih od umrlih), a u 54 (62%) prirodni pad (veće umiranje od
rađanja), bilanca je, kao što se iz prednjega može naslutiti, negativna, u
zahvaćenome razdoblju umrlo je 281 osoba više od broja živorođene djece.
Nakon obrađenih izvoda iz matičnih knjiga sv. Nikole i sv Vida naišli smo
na izvore što nam omogućuju da, u početku zamišljeno istraživanje do 1857.,
produžimo u nekim oblicima do naših dana.
Najprije smo došli do godišnjih brojki rođenih i umrlih katolika,
pravoslavaca i Židova što ih je u varaždinskim maticama utvrdio dr. Drago Chloupek,
a objavljeni su u biblioteci Centra Higijenskog zavoda, Beograd 1941., str. 97.-
174 463 chloupekovo ubrajanje među rođene i umrle Varaždince pored katolika i
žitelja drugih vjera daje nam pravo na korištenje ovih brojki, što je uporedivo sa
strukturom obuhvata popisa stanovništva od 1857, god. na ovamo. S tim podacima
produžili smo vremenske serije nataliteta i mortaliteta do 1939. god. Chloupekove
brojke iznijeli smo u tabeli XXV.
Od 1940. do šezdesetih godina (rođeni do 1959., a umrii do 1962. te 1984.
godina) podatke smo dobili u Matičnom uredu grada Varaždina. Dajemo ih u tabeli
XXVI.
Brojke unutar prednjeg raspona (od šezdesetih godina sve do 1983.) za
rođene i umrle Varaždince izuzeli smo iz Tablograma vitalne statistike u
Republičkom Zavodu za statistiku SR Hrvatske u Zagrebu. Ovi podaci prikazani su
u tabeli XXVII.
Nakon prednjega evo desetogodišnjeg pregleda živorođenih i umrlih
Varaždinaca prema sva tri navedena izvora u vremenu od 1771. do 1984. godine.

*^^ Ovdje treba navesti da su u Statističkom godišnjaku Kraljevine Jugoslavije 1938.-1939.

(str. 143.) i 1940. (str, 110.) objavljeni podaci o broju rođenih i umrlih u gradu Varaždinu za
6 godina, od 1934. do 1939.. Usporedbom brojki ovih dvaju izvora Chloupekovi su navodi
znatno viši od statističkih; kod rođenih između 33 i 52%, a kod umrlih od 27 do 37%. Danas
je teško biti arbitar i tvrditi koji su od ovih podataka pravi.
Neovisno o prednjemu, mi u našim analizama zadržavamo Chloupekove podatke. Razlog je
taj što se radi o autentičnim izvorima, dugome- 82 godišnjem nizu (1858,-1939) te autoru u
Čiju ozbiljnost ne sumnjamo. Cjelokupni obuhvat, (uz katolike i Židove te pravoslavce) što
omogućuje analize s popisima ukupnog stanovništva, dodatni je argument za prihvat
Chloupekovih brojki za svrhe naših analiza.

221
 Desetogodišnji pregled kretanja žitelja od 1771. do 1984.
-stanovništvo Varaždina -
T. 16
Razdoblje Živorođeni Umrli Razlika
4- -
1771.-1780 2440 2032 408 -
1781.-1790. 2223 2908 - 685
1791.-1800. 2552 2253 299 -
1801.-1810. 2500 3432 - 932
1811.-1820. 2899 2736 163 -
1821.-1830. 3076 2658 418 -
1831.-1840. 2944 2959 - 15
1841.-1850. 3211 3492 - 281
1851.-1860. 3574 3064 510 -
I861.-1870. 3684 3500 184 -
1871.-1880. 3554 3702 - 148
1881.-1890. 3638 3368 270 -
1891.-1900. 3917 3587 330 -
1901.-1910. 4036 3842 194 -
1911.-I920. 3594 3916 - 322
1921.-1930. 4369 3928 441 -
1931.-1940. 4257 3635. 622 -
1941.-1950. 3988 2420 1568 -
1951.-1960. 4159 1904 2255 -
1961.-1970. 5570 2474 3096 -
1971.-1980. 5855 2895 2960 -
1981.-1984. 2455 1353 1102 -

222
Graf. 8

STANOVNIŠTVO VARAŽDINA
6000 I
DESETOGODIŠNJI PREGLED PRIRODNOG KRETANJA
-1771-1984-

DesBtogodište

223
 u zahvaćenome 214-godišnjem vremenu stanovništvo Varaždina povećalo se
prirodnim putem za 12437 duša, ili 58,1 žitelja u prosjeku godišnje. Imajući u vidu
daje brojno stanje pučanstva grada oko 1770. god. iznašalo 5500, a 1981. 39316
duša, više od 2/3 naraslog pučanstva (26879) je posljedica mehaničkog priliva -
imigracijskih procesa što su se odvijali u tome dva i više stoljetnom vremenu.
Sada pogledajmo što o brojnosti stanovništva Varaždina potrebnog za naše
analize (od 1770. god. na ovamo) govore dostupni papiri i drugi izvori.
Prethodno navodimo da smo u poglavlju: Kretanje stanovništva - etape
istraživanja - nastojali utvrditi mogući povremeni broj žitelja Varaždina od kraja 15.
pa sve do 70-tih godina 18. stoljeća, razdoblja posebno zanimljiva s gledišta ovih
istraživanja jer je to doba začetka naših analiza prirodnog kretanja stanovništva.
Ujedno to je i \Tijeme početka prebrojavanja naroda od strane države i crkve.
Carski Beč popisuje ljude zbog ubiranja poreza i broja vojnika, a crkva za
prikupljanje svojih prihoda (lukno!). Od prvoga tzv. terezijanskog popisa
stanovništva u cijeloj Hrvatskoj i Slavoniji provedenog u financijske namjene 1754.
god. za Varaždin nismo pronašli gotovo nikakvih tragova. Ne dugo iza toga, oko 70-
tih godina nailazimo na «šumu» podataka različitih izvora (građanskih i crkvenih) i
velikih odstupanja u masi varaždinskih građana. Gradski magistrat popisuje narod po
spolu, uzrastu, zanimanju i dijelovima grada, a kanonske vizitacije (i kasnije prema
1857. godini (calendarium Zagrabiense) donašaju broj stanovnika Varaždina, te sela
Sračinec i Svibovec. Svaki od ovih podataka pretendira na sveukupni obuhvat, pa
smo uz dosta napora (vjerujemo) uspjeli utvrditi pravo stanje. Od sedamdesetih
godina 18. st. pa sve do 1857. nema civilnih podataka o stanovništvu grada. Postoje
međutim brojni navodi u crkvenim iz\'orima kako smo ih prikazali u jednom od
prethodnih poglavlja.
Nailaskom na prednje izvore nametnula se dilema oko utvrđivanja osnovice
za obračun stopa prirodnog kretanja stanovništva: da li za isto uzeti prikazane
podatke koji izgleda da su neka vrst evidencije o brojnosti ljudstva župe, ili da
odgovarajuće stanje žitelja utvrdimo (linearnom) interpolacijom koristeći poznate
brojke o pučanstvai 1771. i 1857. godine. Ili treba poći nekim trećim putem uz
pomoć jednoga i drugog postupka s krajnim naumom dolaženja do što bližih veličina
(nepoznatome) stvarnom stanju. U pristupu smatramo logičnim da bi za prednju
namjenu trebalo koristiti raspoložive crkvene navode o stanju vjernika, ako su isti
"pravi", što već letimičan pogled ne potvrđuje. Stoga je prije odluke o njihovu
korištenju nužna odgovarajuća provjera i vrednovanje prikazanih brojki.
Veličine što nam se nude nisu statistički podaci sabirani određenog
"kritičnog časa" po unaprijed poznatoj metodologiji. To su iskazi o mnoštvu osoba
(vjernika) za koje danas nije moguće ut\Tditi stupanj realnosti. Njih su prikupljali
župnici ili njihovi ljudi u svrhu određenih naturalnih ili novčanih davanja što su ih
plebanuš i prebendari ubirali od svojih «podanika». Pogledom na prve stavke
iskazanog povremenog obujma duša opaža se jednak nemar u pribiranju što smo ga
utvrdili pri bilježenju ukopa u matice za prvih tridesetak godina. Posljedica su
nmoga neprihvatljiva stanja. Tako je u rasponu od 20 godina (1789., 1802. i 1808.)
navedeno jednako stanje 7784 duša. I početno stanje, prve brojke u kanonskim
vizitacijama (po jednom izvoru 3132, a dmgom 3999) u 1771. daleko je od
utvrđenog broja žitelja grada u toj godini.

224
 Kao opća ocjena prikazanih 17 različitih stanja varaždinskih župljana u 72-
godišnjem rasponu (1771.-1842) nameće se činjenica da ista "leže" među dvjema
poznatim uporištima: masi stanovnika početkom 1770. i statističkom broju od 10724
žitelja 1857. godine."^" Sami podaci zasigurno nisu točni, ali je pitanje visine
njihova odstupanja od stvarnog stanja. Provjeru ćemo vršiti osloncem na veličine
linearnog trenda između navedena dva čvrsta pola.
U pristupu razmotrimo u prvoj (1771.) godini iskazana dva, po različitim
izvorima navedena posve raznolika navoda broja duša, što je daleko ispod (već
ustanovljenog) realnog stanja pučanstva Varaždina od 5500 prihvaćenih osoba 1770.,
a mi ih uzimamo i za 1771. godinu. Dodamo li (radi usporedbe) ovome u crkvenim
izvorima nalazeći se broj žitelja župskih sela 1771. - (protokol 211: Sračinec 347,
Svibovec 108), tada razlika postaje još veća, kao i dokaz da ti podaci kako su
navedeni nisu uporabivi za svrhe naših analiza.
Nadalje (preskočiv jednako nisku 1784. god.) za iskazano stanje pučanstva
župe od 8294 duša 1789. smatramo također da ne odgovara stvarnosti, ponajprije
zbog toga stoje ono visoko (za 1353 lica) nad linearnom interpolacijom dobivenom
brojkom. Zatim, u navedenom 18 - godišnjem razdoblju nije moglo doći do
prosječnog anualnog povećanja (8294-5955):18 od 129,7 lica uspoređeno s
preostalim vremenom što nam potvrđuje i kasniji znatno niži (pa i negativni) rast.
Nadalje, u tab. XXII ispoljen je između 1784. i 1789. prirodni pad stanovništva za
984 osobe, dok se u istome vremenu iskazuje povećanje mehaničkog priliva,
smatramo, u tolikom broju nije bilo) od 2936 lica, ili 587,2 žitelja godišnje. Ovaj
precijenjeni broj (8294) stanovnika župe nalazimo ponovo 13 godina kasnije - 1802.,
ali se teško miriti s godišnjim rastom od 75,5 osoba, dok je u tome vremenu
ispoljen (tab. XXIII) prirodni pad od 289 lica.
Idući dalje, nailazimo u jednoj istoj - 1808. godini na dva izvora s različitim
podacima varaždinskih župljana. Jedan je isti, a dmgi za 244 osobe niži od iskaza
broja duša 1802. god. Koji lije bliže stvarnosti, ne može se znati, ali prirodni pad
(višak umrlih nad rođenima) od 898 lica (TabXXIII) u tome vremenu govori o
ispra\Tiijem navodu u Protokolu 173/XIV.
U produžetku susrećemo još dva godišnja navoda s varirajućom masom
ljudi, od koji je onaj za 1813. god. najbliži interpoUranom broju stanovnika, viši je
od njega samo za 23 lica. Sljedeći podatak za 1814. god. već se udaljuje od
teoretskog mogućeg stanja, niži je za 121 osobu od broja što ga odražava linearni
trend.
Stanje pučanstva župe 1817. god. možemo također ubrojiti među realne
odnose, više je za 102 osobe od interpoliranog. Preostali navodi o varaždinskim
župljanima kreću se između 0,7 - (1826.) i 4,8 %- (1842) ispod broja što ga
odražava linearna interpolacija.
Iz prednjih analiza crkvenih podataka o stanovništvu župe sv. Nikole
vidljivo je da su neki od prikazanih brojeva uporabivi za svrhe naših obračuna, dok
većina to ipak nije. S nastojanjem da se što više približimo stvarnome stanju, nameće
se selektivan analitički pristup njihovu korištenju.
Namjesto prvih pet navoda (1771. 1802.) za koje se dokazalo da su daleko
od stvarnosti, koristit ćemo interpolirane podatke između 5955 osoba 1771. i (nižeg

""^ Mirko Korenčić: ocd. - str. 700. Iskazani su žitelji Varaždina, Sračinca i Svibovca.

225
broja) 8069 lica 1808. godine. Prednje se pokazalo kao jedino prihvatljivo rješenje
za premošćavanje ovoga nešto iznad 3 decenija dugog perioda.
U vremenu između 1808. i 1817. god vidi se gotovo zanemarivo odstupanje
crkvenih navoda od srednjih - interpoliranih veličina stanja duša dugoročnog trenda
(1771.-1857.). To nam omogućava da iznesene crkvene brojke o stanovništvu u tom
vremenu koristimo naizmijenjene (svedene na godinu kraja dekade) za naše obračune
stopa o prirodnom kretanju stanovništva.
Razdoblja između 1817. i 1842. sa znatnim razlikama depresiranih crkvenih
brojki 0 stanju žitelja odnosom na veličine linearnog trenda (osim 1826. god. sa tek
za 68 nižim stanjem) nameće potrebu pronalaženja prihvatljivih podataka bližih
stvarnosti. Jednak obračunski postupak traži i preostala dob od 1842.-1857. za koju
ne pronađosmo bilo kakvih navoda o stanovništvu župe. U svrhu dolaženja do
potrebnih veličina o brojnosti zupljana odlučili smo se za sve navedeno vrijeme na
njihovo interpoliranje linearnim trendom između podataka 1817. i 1857. godine.
U preostalom razdoblju (bez problema s brojnosti stanovništva) od 1857.-
1981. god za obračun stopa prirodnog kretanja varaždinskih zupljana služit ćemo se
raspoloživim statistički podacima o utvrđenom stanju žitelja.

Stope prirodnog kretanja

Jedna od temeljnih informaciia što ih treba pružiti ova (i slične) studija jesu
vrijednosti stopa vitalnih procesa gibanja ljudi; relativni odrazi količinskog rađanja i
umiranja mjereno s masom ljudstva čiji su oni izbojci. To su - kako smo već prije
naveli - relativni odnosi (izraženi u % ili %o) između ustanovljenog broja rođenih i
umrlih i njihove baze - količinskog obujma pučanstva od kog su proistekli. Od
razlika ovih pokazatelja nastaje treći jednako važan relativni odnos - indikator od
presudna značenja za opstanak čovjeka na zemlji - prirodnog rasta (ili pada)
stanovništva. U prednjemu nalazi se odgovor na važnost što je pridajemo istraživanju
ove materije s mnogim preprekama koje smo morali svladati prije dolaska do
konačnog cilja, stvarnog broja žitelja Varaždina.
Kao vrijeme pronalaženja stopa odabrali smo termine na kraju dekada. Za
brojnike razlomka uzeli smo prosjeke nastalih vitalnih promjena u tako formiranim
desetogodištima. U nazivnik stavljamo interpolacijom svedeni broj stanovnika za
dotičnu godinu od najbližih (odabranih) stanja.
Za utvrđivanje stanja duša krajem desetogodišta između 1770. i 1850. služili
su nam: za start, prihvaćeni navod od 5500 osoba uvećan žiteljima Sračinca i
Svibovca, crkveni podaci i statistička brojka pučanstva 1857. god. Njima je
obuhvaćeno samo katoličko stanovništvo, što je suglasno s podacima rađanja,
vjenčanja i umiranja.
Naredna desetogodišta do 1980. god. po mortalitetu i natalitetu razlikuju se
od prije navedenih.
Najprije, u Chloupekovim brojkama uz Židove i pravoslavce nalaze se (do
1939.) i župljani sv. Nikole i sv. Vida. Zbog toga smo pri «vaganju» rođenih i umrlih
do 1939. statističkim brojkama žitelja Varaždina dodavali i stanovnike Sračinca i

226
Svibovca. (Izvor za brojno stanje stanovnika između 1857. i 1981. već je spominjana
knjiga Mirka Korenčića).
Podaci nataliteta i mortaliteta od 1940. god na dalje (brojke Matičnog ureda
i podaci Tablograma vitalne statistike) sadrže rođene i umrle u gradu Varaždinu, i
suglasni su i s obuhvatom popisa stanovništva u tome vremenu.
Evo pregleda utvrđenih stopa prirodnog kretanja žitelja Varaždina suglasno
prije iznesenom obrazloženju.

Desetogodišnje stope prirodnog kretanja stanovništva od 1770.do 1980.godine

-stanovništvo Varaždina-
T. 17.
Natalitet Mortalitet Prirodni
Desetogodište Broj Broj stopa broj stopa rast pad
(uokolo) stanovnika
u promilima
1770. 5955 2360 39,6 1501 25,2 14,6 -
1780. 6526 2496 38,2 1974 30,2 8,0 -
1790. 7097 2311 32,6 2904 40,9 - 8,5
1800. 7688 2393 31,2 2842 37,1 - 5,9
1810. 8157 2858 35,0 3060 37,5 - 2,5
1820. 8739 2900 33,2 2663 30,5 2,7 -
1830. 9276 2984 32,2 3012 32,5 - 0,3
1840. 9813 3058 31,2 2759 28,1 3,1 -
1850. 10350 3371 32,6 3689 35,6 - 3,1
1860. 10845 3749 34,6 3143 29,0 5,6 -
1870. 11203 3570 31,9 3832 34.2 - 2.3
1880. 11132 3511 31,5 3340 30.0 1.5 -
1890. 12009 3837 32,0 3620 30,1 1,9 -
1900. 13849 4051 29,3 3600 26,0 3,3 -
1910. 14870 3811 26,1 3748 25,2 0,9 -
1920. 15334 4002 26,1 4136 27,0 - 0,9
1930. 16064 4167 25,9 3807 23,7 2,2 -
1940.'"' 16824 4011 23,8 3147 18,7 5.1 -
1950. 18124 4176 23,0 1986 11.0 12,0 -
1960. 25569 4617 18.1 2125 8,3 9,8 -
1970. 33527 5714 17,0 2733 8,2 8,8 -
1980. 38816 5842 15,1 2959 7,6 7,5 -

Prednjim obračunom desetogodišnjih stopa prirodnog kretanja naših

župljana prikazana su prilično burna raznolika vremena našeg opstanka. Odražene
stope nataliteta i mortaliteta - rasta i pada stanovništva u više od dva stoljeća
njegova proteklog življenja predstavljaju skupne odraze promjenjivih uvjeta života
od vremena kasnog feudalizma, preko stoljetnog kapitalističkog razdoblja do naših
dana.
Uz ispoljene razumljive oscilacije odnosa rađanja i umiranja prema
ukupnom broju stanovništva, što je i svojevrsna slika promjena u društvu tijekom

'*- Do 1939. uključeno stanovništvo Sračinca i Svibovca.

227
vremena; dugoročna tendencija im je trajno smanjivanje kao siguran znak
poboljšavanja uvjeta života.
Prirodno kretanje stanovništva Varaždina u tijeku dviju minulih društveno-
ekonomskih era obilježava neprekidna borba naroda za opstanak na visokoj razini
(visoke stope rađanja i umiranja). Od 16 prvotnih dekada (do 1920. god.) u 7
prevladava prirodni pad stanovništva. Tek u poratnom razdoblju kao odraz
povoljnijih uvjeta življenja stope nataliteta i mortaliteta se spuštaju, da bi iz njihovih
visokih raspona odraženi prosječni godišnji rast u tome razdoblju iznašao 9,l%o.
Za stopu nataliteta Wertheimer-Baletic navodi da ne može preći 65
promila."" Tu je i Pjanićev dokaz; kod francuskih Kanađana oko 1850. god.
utvrđena je "do sada najviša stopa nataliteta među bjelim stanovništvom od 65,3
%o."^^ Nasuprot prednjoj gornjoj biološkoj granici navedimo najnoviji podatak, u SR
Hrvatskoj utvrđenu stopu nataliteta za 1983. godinu od 14,3%o"^^ - (u Varaždinu iste
godine ona iznosi 15,4 %o).
Desetogodišnje stope rađanja i umiranja Varaždinaca razvrstane po
društveno-ekonomskim epohama ispoljavaju sljedeće veličine:
Natalitet Mortalitet Rast
u promilima
Za 1770.-1840. (1765.-1845.) 33,8 32,8 1,0
feudalizma:
U 1850.-1940. (1746.-1945.) 28,8 27,2 1,6
kapitalizma:
U 1950.-1980. (1946.-1984.) 17,5 8,4 9,1
socijalizmu:

Prosječna godišnja stopa za čitavo razdoblje promatranja (1765.-1984.) iznosi:

Natalitet 25,6%o
Mortalitet 21,4%o
Prirodni rast 4,2%o

Kada bi se u svrhu prednjih analiza načinile godišnje stope prirodnog

kretanja stanovništva, svojim nizom od dvije stotine i više stavaka one bi bile
neprikladne za uočavanje nastalih promjena. U načinjenim desetogodišnjim
prosjecima pojedine ekscesne godine (viši mortalitet od nataliteta) njih 78 za sve
vrijeme - slile su se u 7 dekada višeg umiranja nad rađanjem. Zbog toga one ne
pružaju zornu sliku kretanja vitalnih stopa.
Radi bolje preglednosti dajemo petogodišnje prosječne vrijednosti stopa
nataliteta, mortaliteta i prirodnog rasta - pada varaždinskog pučanstva između 1768.
i 1982. godine

•*** Dr. A. Wertheimer-Baletic: Ibidem, str. 136

"*' Dr. Zoran Pjanić: Isto, str. 98., 99.
"*« SG SR Hrvatske 1980., str. 66

228
Petogodišnje stope prirodnog kretanja stanovništva od 1770. do 1980. godine
-stanovništvo Varaždina-
T.18.
Natalitet Mortalitet Prirodni
Petogodište Broj Broj stopa broj stopa rast pad
(oko) stanovnika
u promilima
1770. 5955 246,4 41,4 149,6 25,1 16,3 -
1775. 6240 248,6 39,8 191,8 30,7 9,1 -
1780. 6526 253,2 38,8 201,2 30,8 8,0 -
1785. 6811 212,0 31,1 292,2 42,9 - 11,8
1790. 7097 237,6 33,5 285,8 40,3 - 6,8
1795. 7382 257,8 34,9 228,2 30,9 4,0 -
1800. 7668 237,8 31,0 301,0 39,2 - 8,2
1805. 7912 248,6 31,4 337,8 47,8 - 16,4
1810. 8457 282,0 34,6 255,6 31,3 3,3 -
1815. 8448 276,2 32,7 318,0 37,6 - 4,9
1820. 8739 294,4 33,7 226,8 26,0 7,7 -
1825. 9007 325,4 36,1 263,0 29,2 6,9 -
1830. 9276 292,6 31,5 320.0 34,5 - 3,0
1835. 9544 294,2 30,8 274,4 28,8 2,0 -
1840. 9813 301,0 30,7 270,4 27,6 3,1 -
1845. 10081 324,2 32,2 325,8 32,3 - 0,1
1850. 10350 337,8 32,6 393,6 38,0 - 5,4
1855 10597 364,6 34,4 306,6 28,9 5,5 -
1860. 10845 372,6 34,4 326,4 30,1 4,3 -
1865. 11024 368,8 33,5 329,4 29,9 3,6 -
1870. 11203 347,2 31,0 400,0 35,7 - 4,7
1875. 11167 367,4 32,9 373,0 33,4 - 0,5
1880. 11132 352,8 31,7 325,2 29,2 2,5 -
1885. 11570 353,4 30,5 338,2 29,2 1,3 -
1890. 12009 393,2 32,7 369,0 30,7 2,0 -
1895. 12929 387,2 29,9 359,8 27,8 2,1 -
1900. 13849 404,6 29,2 356,0 25,7 3,5 -
1905. 14359 403,2 28,1 397,6 27,7 0,4 -
1910. 14870 395,6 26,6 359,8 24,2 2,4 4,2
1915. 15102 324,4 21,5 387,8 25,7 - 0
1920. 15334 429,6 28,0 428,8 28,0 0 -
1925. 15509 432,4 27,9 385,6 24,9 3,0 -
1930. 16064 423,8 26,4 383,6 23,9 2,5 -
1935. 16444 442,4 26,9 376,0 22,9 4,0 -
1940. 16824 378,8 22,5 283,0 16,8 5,7 -
1955 17474 397,0 22,7 277,0 15,9 6,8 -
1950. 18124 424,4 23,4 184,0 10,2 13,2 -
1955. 21846 411,0 18,8 186,4 8,5 10,3 -
1960. 25569 445,8 17,4 213,6 8,4 9,0 -
1965. 29548 600,6 20,3 243,0 8,2 12,1 -
1970. 33527 532,4 15,9 276,8 8,3 7,6 -
1975. 36171 568,6 15,7 277,8 7,7 8,0 -
1980. 38816 642,6 16,6 321,8 8,3 8,3 -

229
 Graf 9.

STANOVNIŠTVO VARAŽDINA

STOPE PRIRODNOG KRETANJA

- 5 gcxJina prosjeci -

^^''/V/^ VIŠAK POMORA NAD RAĐANJEM

PODACI U RELATIVNIM ODNOSIMA

0 ^ — ^
S '" ? '" S "o^S-g-^dln.

230
 Radi slikovita prikaza ispoljenih petogodišnjih relativnih vrijednosti (stopa)
prirodnog kretanja varaždinskog življa prenijeli smo iste u odgovarajućem mjerilu na
priloženi grafikon br. 9.
U župama s kojima je izvedena kruna svih dosadašnjih istraživanja
prirodnog kretanja varaždinskog stanovništva nalaze se sublimirani odrazi svih
mogućih, nama danas i teško prepoznatljivih čimbenika, prirodnih i društvenih
uvjeta; i subjektivnih i objektivnih, u životu pučanstva Varaždina u vremenu duljem
od dva stoljeća. Neke smo u razradi ove studije dotakli, ali ih je mnogo ostalo
nepoznatih ili su nestali zajedno sa svojim akterima. Zbog toga prikazani grafikon
zaslužuje da se o njemu iznese nešto više, da ga se podrobnije objasni.
U izlomljenim i prepletenim linijama stopa nataliteta i mortaliteta - s
odrazom padajućeg trenda, ispoljavaju se temeljni slikoviti pokazatelji, brojčani
usponi i padovi, sve „Scile i Haribde" proučavanog svijeta od marijaterezijanskih do
ovih naših dana. To su - treba naglasiti - relativni funkcionalni omjeri između broja
žive novorođenčadi, odnosno umrlih osoba, i mnoštva pučanstva čiji su oni izdanci
u nekome vremenu - mjereno na 1000 stanovnika; za što postoje uobičajeni nazivi
stopa nataliteta i mortaliteta. U koliko tijekom razdoblja praćenja dođe i do
neznatnijih izmjena u bazi (teritorijalnom obuhvatu), ispoljeni relativni odnosi ostaju
kakvoćom ekvivalentne, i poradi toga vremenski komparabilne veličine. Odražene
promjene njihovih brojeva (\Tijednost ordinata) u stvari su pokazatelji izmijenjenih
uvjeta života.
Ovo smo naveli zbog situacija kojima je prolazilo naše proučavano
stanovništvo. Do 1939. u stnikturi ovoga življa nalazili su se i mještani Sračinca i
Svibovca (prem popisu 1931.-16,6% ukupnog broja varaždinskih župljana). Jedino u
(težim) uvjetima življenja - do 1848.. bili su kmetovi, a i kasnije život na selu bio je
oporiji od onoga u gradu - mogli su utjecati na određeno, ne veliko pogoršanje
odraženih stopa, što se ne da mjeriti. Obrnutu situaciju imamo kod negdašnjeg
ruralnog pučanstva prigradskog sela Biškupec (s posebnom svojom župom) koje se
zbog spajanja s Varaždinom od 1940. nalazi uključeno u naša istraživanja.
Promatrano u globalu, odražene krivulje grafikona ukazuju na ogroman
napredak što ga je doživjelo ovo žiteljstvo. Snažne godišnje oscilacije rađanja i
pomora donekle smirene u 5-godišnjim prosjecima stopa nataliteta od 41,4 %o 1770.
do 15,7 %o 1975. mortaliteta između 47,8 %o 1805. i 7,7 %o 1975. god. najuvjerljiviji
su pokazatelj uvjeta življenja kroz koje je prolazio ovaj narod u toku zahvaćenih
triju društveno-ekonomskih epoha.
Ispreplitanje krivulja poroda i pomora govori o žilavoj borbi varaždinskog
s\äjeta među slikama života i smrti, s tijesnom pobjedom onih prvih - sve do 1920-
tih godina. Od tada ovi su indikatori trajno podvojeni, da bi uz stalan padajući trend,
1940-tih godina među njima ostajao sve veći prostor živima.
U l i petogodišta - od 30 - 1915. god. (nakon toga zbio se viši pomor od
rađanja još jedino 1927. god. za 63 i 1945. god. za 21 - što se „utopilo" među
ostalim brojkama) ispoljen je višak umrlih nad rođenima. A to su uvjetovali već
poznati katastrofalni pomori između 1785. i 1789. te 1801. do 1806. god o čijim
razmjerima slikovito govore odražene visoke "piramide" grafikona.
Na daljnji mortalitet viši od nataliteta varaždinskih žitelja u godinama:
1815.-1817.; 1831.-1832.; 1847.-1849.; 1868.-1874; kao i 1915.-1918. (uz opadanje

231
nataliteta i relativni porast umiranja- prvi svjetski rat!) ukazuju ispoljene podosta
niže "piramide" grafikona.
Neke godine sporadičnih manjih padova varaždinskog pučanstva (vidi tab.
XXIII i XXV) izgubile su se u odgovarajućim petogodišnjim prosjecima.
Nemilosrdna borba između sila života i onih što čovjeka vuku s ovoga
svijeta odvijala se trajno na visokoj razini sve do naših dana . U rasponu od 1770.
god pa sve do drugoga svjetskog rata (desetogodište oko 1940.) odraženi prosječni
natalitet iznašao je 30,4%o, ali ga tijesno slijedi prosjek od 29 umrlih na 1000 žitelja,
tako da je u tome 180-godišnjem vremenu (u dobu prije toga moglo je samo biti
gore) prirodni priraštaj iznašao tek l,4%o.
Istom su Varaždinci u ovome, desetogodištu od 1950.-1980. uspjeli uz
manje napore osigurati prirodnu obnovu od 17,5 rođenih na 1000 stanovnika.
Prosjek stope pomora od 9,1 % smanjili su na prosjek od od 8,4%o.

232
 Stanovništvo Varaždina
Ukupno - prirodno i mehaničko-kretanje stanovništva^^^
1771. do 1984.

T.19
Kretanje ljudi
prirodno mehaničko
Razdoblje rast pad priliv odliv Stanje
(godina) krajem
razdoblja
1770. 5955
I771.-1780. 408 - 163 - 6526
I781.-1790. - 685 1256 - 7097
1791.-1800. 299 - 272 - 7668
1801.-1810. - 932 1421 - 8157
1811.-1820. 163 - 419 - 8739
1821.-1830. 418 - 119 - 9276
1831.-1840. - 15 552 - 9813
1841.-1850. - 281 818 10350
1851.-1860. 552 - - 57 10845
1861.-1870. 184 - 174 - 11203
1871.-1880. - 148 77 - 11132
1881.-1890. 270 - 607 - 12009
1891.-1900. 330 - 1510 - 13849
1901.-1910. 194 - 827 - 14870
1911.-1920. - 322 786 - 15334
1921.-1930. 441 - 289 - 16064
1931.-1940. 622 - 138 - 16824
1941.-1950. 1568 - - 268 18124
1951.-1960. 2255 - 5190 - 25569
1961.-1970. 3096 - 4592 - 33257
1971.-1980. 2960 - 2599 - 38816
1981.-1984. 1102 - 899 - 40817

Prednjom tabelom zahvaćenom 219-godišnjem razdoblju pučanstvo

Varaždina naraslo je od 5955 na 40817 osoba, ili u prosjeku 159,2 duša godišnje.
Prirodni je rast tada iznosio 12479 lica (57,0 na godinu ili 35,8 %); a ostalih 22383
žitelja (102,2 godišnje) ili 64,2 % ukupnih jesu pridošlice sa strane.
Navedeno govori da je gotovo 2/3 povećanja broja Varaždinaca posljedica
mehaničkog priliva stanovništva.
S obzirom na relativno dugo zahvaćeno razdoblje, koje se proteglo kroz tri
društveno-ekonomske formacije, prikazani odnosi kretanja varaždinskog pučanstva
razmatrani odvojeno u pojedinim epohama pružaju posve drugačiju sliku.
Za prvih 8 decenija (1771.-1850. - feudalno doba) vidi se pad prirodnog
kretanja stanovništva. Prema 1288 iskazanih osoba kao rast u jednim, u drugim
desetogodistima došlo je do još većeg brojčanog pada - ukupno 1913 lica; što je
dovelo do negativne bilance od 625 osoba. Nastalo povećanje ukupnog brojnog

^^^ Zbog korištenih podataka o rođenima i umrlima iz župskih knjiga, u brojkama ove tabele
obuhvaćeno je do 1939. god. i stanovništvo sela Sračinec i Svibovec.

233
stanja od 4395 žitelja (ili 54,9 duša godišnje) posljedica je imigracijskih procesa.
Zbog nastalog prirodnog pada u tome vremenu pridošlo je 5020 stranih osoba.
Za vrijeme kapitalističkog društvenog poretka (desetogodišta 1851.-1940.)
život stanovništva Varaždina prema pokazateljima vitalne statistike nije se mnogo
razlikovao od prethodnog razdoblja. U ovome 90-godišnjem dobu ukupno žiteljstvo
povećalo se od 10350 lica 1850. god. na 16824 osobe 1940.; svega za 6474 duša ili
71,9 godišnje. Sedam dekada je u prirodnom rastu svega 2593 lica, a dvije u padu,
470 više umrlih od rođenih. Tako je ukupni prirodni rast iznašao 2123 osobe, ili
32,8% ukupnog povećanja, dok je manjak od 4351 lice (67,2%) popunio mehanički
priliv.
Nasuprot minulom 170-godišnjem veoma sporom snaženju varaždinskog
pučanstva (od obaju izvora - prirodnog i mehaničkog) - tek 63,9 duša godišnje,
nastali socijalistički ekonomski i društveni odnosi povećali su prednji omjer 8,5 puta.
Stanovništvo Varaždina za proteklih četiri i pol decenija naraslo je više no
što se to zbilo od njegova postanka do tog doba. U statistikom utvrđenim brojkama
nalazi se ukupno povećanje od 23993 duša, ili prosječni rast od 545,3 lica godišnje.
Za iste brojke naša tab. 19 kazuje da je 10.981 novih osoba nastalo prirodnim
porastom, a 13.012 naraslih žitelja jesu imigracijska kretanja.
Izneseni podaci ukazuju na činjenicu da se širenje Varaždina temeljilo na
stanovništvu koje je dolazilo izvan granica svoga područja privlačenjem novih
obrtnika, crk\^ene elite i ostalog svijeta koji je ovamo stizao da poštenim načinom
zaradi svoj kruh.

Stanovništvo grada tijekom 9 minulih stoljeća

Nakon iznesenog, evo pregleda otkrivenih i na dokumentima prošlosti

utvrđenih periodičnih stanja žitelja grada Varaždina kroz proteklih 9 stoljeća. Za
ovako dugo vremensko razdoblje teško da bi se mogli pronaći odgovarajući podaci
istog izvora. Promatranjem minulih kretanja stano\Tiištva preuzeli smo sve dostupne
navode što su nam se činili pogodnim za postizavanje tog cilja. Da bismo što dublje
zaronili u prošlost, primijenit ćemo posve uobičajeni, ali u ovakvim slučajevima
dopustivi postupak. Kao početno stanje pučanstva koristit ćemo Planitzovu brojku za
veličinu srednjovjekovnog "vica" tijekom 11. stoljeća od 400-500 duša, čemu je naš
Varaždin kao tadanji župski grad mogao odgovarati.
Nakon toga dolazi Filićeva brojka od 2 500 žitelja grada krajem 15.
stoljeća. Slijede ju naše procjene stanovnika u 16. i 17. vijeku. U 70-tim godinama
18. stoljeća od brojnih navoda i popisa vjerujemo da smo odabrali pravi podatak o
ukupnom pučanstvu Varaždina.
Naredno razdoblje do prvog statističkog popisa 1857. god. popunili smo s
15 podataka o brojnom stanju duša iz crkvenih izvora. Ovdje je nužno napomenuti
da ove brojke nisu identične onima što smo ih koristili za pronalaženje koeficijenata
nataliteta i mortaliteta zbog njihova svođenja na određene godine - uz objašnjenje što
smo ga dali tom prigodom.
Stanja žitelja Varaždina između 1857. i 1981. god. jesu redovnim
statističkim popisima ut\Tđene brojke pučanstva grada.

234
 Kretanje pučanstva Varaždina

Vrijeme I z v o r Broj žitelja

Tijekom 11. stoljeća 400-500^^°
Krajem 15. vijeka 2500^^'
1543. (Kečkešov teror) 2000''''^
Krajem 16. vijeka 7000^^^^
1770. 5500"^^
1784. Protokol 1/XIX 4855''^^
1789. Protokol 213 7784
1802. Protokol 171/Xn 7784
1808. Protokol 173/XIV 7540
1808. Calendarium Zagrabi ense 7893
1813. Calendarium Zagrabi ense 7862
1814. Calendarium Zagrabiense 7821
1817. Calendarium Zagrabiense 8038
1822. Protokol 174/XV 7933
1824. Calendarium Zagrabiense 8167
1826. Calendarium Zagrabiense 8459
1834. Calendarium Zagrabiense 8591
1835. Calendarium Zagrabiense 8573
1839. Calendarium Zagrabiense 8911
1842. Calendarium Zagrabiense 9085
1857. Statistički popis 9599476
1869. Statistički popis 10014
1880. Statistički popis 9789
1890. Statistički popis 10410
1900. Statistički popis 12130
1910. Statistički popis 12934''^^
1921. Statistički popis 12138^"
1931. Statistički popis 13467
1948. Statistički popis 17314
1953. Statistički popis 19341
1961. Statistički popis 26460
1971. Statistički popis 34312
1981. Statistički popis 39316^^^

™ Izvor: H. Planitz: Die Deutsche Stadt im Mittelalter, Graz- Köln 1965. str. 65. - Prema;
M. Ilijanić i S. Kapustić, isto, str. 171.
"•^^ Krešimir Filić «Varaždinski mesarski ceh», str. 19.
"•'^ Naša procjena:
''' Isto.
•^^" M. Androić: "Varaždinski zbornik...", str. 211.
"'' Crkveni podaci od 1784. do 1842. prikazuju ukupno stanovništvo grada:
"•'* Izvor podataka od 1857. dol981. je knjiga M. Korenčića - ito, str. 700.
'''''' Prema Korenčiću: isto, str. 700-701.; u popisima 1910. i 1921. sadržano je i i žiteljstvo
Varaždm-brega, koje smo izučih.

235
 Opaska uz grafikon 10
Na ovako dugoročno sagledavanje stanovništva Varaždina odlučio sam se
raspolažući s podosta elemenata korištenih u obradi (zapisi o broju kuća, obrtnika,
duša i dr.) Sve mi je to poslužilo za procjenu brojnog stanja u starije doba kad još
nisu bila vršena prebrojavanja naroda. Metoda poznata i kad nema drugog izbora
primjenjivana u statističkim istraživanjima. Kao posljedica određenih vlastitih
(lokalnih i pristiglih vanjskih) faktora dobivene su, u današnje doba neuobičajene i
teže prihvatljive oscilacije, padovi i usponi utvrđenih brojčanih promjena žitelja
ovoga grada od sredine 12. pa do potkraj 18. stoljeća.
Prije osvrta na zanimljive moguće lokalne utjecajne faktore usmjeravanja
kretanja pučanstva Varaždina u daljnjoj prošlosti, za ilustraciju kako su to i drugi
radili - evo suvremenog pristupa toj materiji poznatog (već spominjanog) francuskog
istraživača E. Le Roy Ladurie-a. Na dobivenim veličinama odvijanja dugoročnog
(14. do 18. St.) procesa komadanja zemljišta u poreskim knjigama (Les compoix -
die flurbücher) - uz neke poznate krupnije društvene i prirodne (bolesti) procese -
autor u studiji: „Les paysans de Languedoc" promatra kretanje stanovništva. Pad
broja unesenih poreskih obveznika u „compoix" (proces okrupnjavanja posjeda) služi
mu za podlogu opadanja, dok je na povećanju broja vlasnika posjeda (usitnjavanje
parcela) zasnivao brojčani rast stano\aiištva.
Ne ulazeći u s\'eobuhvatnost brojčanog kretanja, E. Le Roy Ladurie između
ostalog pronalazi:
da se (na temelju utvrđenih opsežnih „osvajanja" zemljišta krčenjem i
odvodnjavanjem) u Languedocu između 1000-te godine i „crne kuge" (1348.)
odivjala izuzetna ekspanzija seljaštva (str. 19)"^^,
daje „crna kuga" 1348. temeljem poznatih brojki u mnogim naseljima,
pokosila oko polovinu naroda (str. 22.),
da se pad žitelja Langedoca i dalje nastavlja da bi oko 1450. god. (u
širem smislu ) dostiglo svoju najnižu točku, tz\'. „Grad Nuli" (str. 23.),
16. stoljeće donaša obrat u kretanju stanovništva koje iza prednjeg
srozavanja ponovo buja, da bi se između 1470. i 1540. god. broj kuća (u Provanci)
utrostručio i žiteljstvo stiglo brojku od prije dva stoljeća, pred „crnu kugu" 1348.
god (str. 64., 65.),
nakon toga pučanst\'o brojčano stagnira, te pod utjecajem raznolikih
činilaca naizmjenično raste i pada (str 65.) krećući se neumoljivo prema novome
dobu.
Ispoljeno kretanje stanovništva Varaždina dobiveno provedenim (opisanim)
istraživanjima sigurno je posljedica brojnih širih kao i odgovarajućih lokalnih
utjecaja čiji obuhvat - intenzitet i vrstu u tako dalekom vremenu nije moguće
definirati. Tu su se ispremiješali, prije ili kasnije prispjeli, talasi faktora
demografskih promjena što su se zbivale na šire evropskim prostorima s raznolikim
intenzitetom lokalnih (endo- i egzogenih) činilaca. Najkrupniji s\akako jesu, prema

^''^ Izvor, RZZS SR Hrvatske: "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 31. ožujka 198L
" - Prvi rezultati; Zagreb 1981.
"•^' Emamanule Le Ro Ladurie (njemačko izdanje): "Die Bauern des Languedoc"; Stuttgart
1983.

236
zaostalim izvorima, poznata vjekovna turska prisutnost u prostorima oko Varaždina,
zatim posljedice čestih varaždinskim požara, kao i tadanje svjetske pošasti - kuga na
prvom mjestu.
Dok smo oko turske opasnosti i brojnih požara ovoga grada utrošili dosta
prostora, o mogućem prisustvu kuge upoznaje nas dr. Gustav Piasek u članku
objavljenom u GMV 1975. o kugi u Varaždinu."^" S obzirom na prije navedenu
"žetvu" ove bolesti u Francuskoj (Languedocu), smatramo zanimljivim da iz
prednjeg članka izvučemo ono najhitnije o ovoj pošasti.
Dolazak kuge u naše krajeve dr. Piasek vezuje uz ratove s Turcima,
migraciju stanovništva i neprestane pokrete vojski. Kao zanimljivost članka
podvlačimo navod o epidemiji koja je zahvatila Evropu u XIV. stoljeću. Krenuvši
iz Mongolije 1346. kuga je preko Male Azije, Carigrada i Sicilije 1348. prodrla u
Evropu pokosiv oko 25 milijuna ljudi. U naše krajeve stigla je prvenstveno u
dalmatinske gradove. Ovo potvrđuje (i obrnuto) već iznesene navode E. Le Roy
Ladurie-a o haranju «crne kuge» u Langedoc-u (Francuskoj).
Najranija pojava ove bolesti u Varaždinu mogla je biti 1522. god. Nakon
tog vremena pojavljuje se najčešće u bližoj i daljnjoj okolici 1599.-1601. s glađu
zbog suše, 1629., 1644. - možda i u gradu), dok se 1674. po nekim zapisima i
1678.) i 1679. zna sigurno za kugu u Varaždinu. Godine 1681. kuga se nalazi u
okolnim selima, da bi potom godinu dana, od siječnja 1682. do siječnja 1683. harala
u gradu. Tim povodom sagrađena je u Optuskoj ulici kapela sv. Florijana i
Sebastijana. Zbog opasnosti od dolaska kuge koja je bjesnila u Hrvatskoj polovinom
kolovoza 1691. zatvaraju se škole. Godine 1712., za kuge u Mađarskoj, Varaždinci
se zavjetuju te 1715., izgradiše kapelu sv. Roka (sv. Rok sv. Florijan i Sebastijan
smatrahu se zaštitnicima protiv kuge) koja se i danas nalazi uz cestu pored
«Varteksa». Po zapisniku gradskog suca iz 1739. kuga (s nerodnima godinama -
glad) je tri godine vladala u okolici Varaždina. U nekim krajevima zemlje postojala
je još 1771. godine.
Kuga, glad i rat - tri najljuće more ljudskog roda (u prošlosti) - nisu
mimoišle ni stanovništvo Varaždina. Njihov nesumnjiv odraz \adljiv je i na grafikonu
10,

237
 Graf. 10

STANOVNIŠTVO GRADA VARAŽDINA

(OD 11 STOLJEĆA DO DANAS)

40 000 '

36 000

30 000

25 000

20 000

15 000 •

10 000 •

5 000'

1150 1200 1300 1400 1500 1600 1700 1800 1900 2000

238
 ZAKLJUČAK

Nakon podrobnog sagledavanja višestoljetnog hoda: življenja - razvoja i

analize privrednog kretanja varaždinskog stanovništva, ostaje dojam o vitalnoj
dinamičnoj sredini koja je trajno bila predvodnik u naporima za opstanak i ne samo
okolnom narodu svojeg doba, ljudima koji su znali koristiti privilegije nastale
čovjekovim oslobađanjem u davnoj prošlosti. To je bio svijet koji, u trajnoj borbi s
nedaćama života (nasrtaji gospodara Castmma, požari i drugo) svojega vremena nije
popuštao i nije priznavao poraze. Posljedica toga bila je da je u raznim životnim
situacijama Varaždin preuzimao vodstvo većine naselja Hrvatske - još potkraj 18.
stoljeća nalazimo ga (po brojnosti žitelja) najvećim gradom u Zemlji.
Iako Varaždin po svom prirodnom kretanju (stope vitalnog gibanja, duljina
životnog vijeka) ne odskače od prosjeka življenja stanovništs^a svojega vremena,
ostvarene pozitivne atribute pučanstvo ovoga, od kada se za njega zna, župskoga
grada treba zahvaliti u prvome redu - privilegijama naše prve slobodne općine pred
oko 8 stoljeća. Od Andrije II. 1209. godine dobivene povlastice bijahu trajan
podstrek koji je izdizao i vukao naprijed ponositi (slobodarski) živalj Varaždina.
Ovome pridolazi trajno pristizanje i miješanje pripadnika različitih nacionalnosti -
neovisno o povodu (vojnici, zanatlije, graditelji, pripadnici vjerskih zajednica i dr.) -
i nastavak življenja u Varaždinu pripadnika naprednijih zapadnih kultura koji su
podupirali i činili uspješnijom svakodnevicu domaćeg hrvatskog življa na ovome
osebujnom geografskom staništu dravskog priobalja.
Većinom zanatlije, po razini življenja stalež iznad širokih masa okolnog
seljačko-kmetskog puka, bijahu stv^arni preteče kasnije nastaloj građanskoj klasi,
stavaraoci i nosioci nadolazećeg kapitalističkog društvenog poretka. Često obrtnici (i
trgovci) bili su u progresu ispored stanovništva ostalih mjesta zemlje. O rezultatima
ulaganih svjesnih napora za održanje i ostajanje na vrhu tijeka vremena
najuvjerljivije svjedoče izneseni varaždinski primati (na str. 63).
Ako je ova studija samo to utvrdila, smatramo da je ispunila postavljeni
zadatak!

239
 Rođeni u razdoblju 1707.-1857.
Župa sv. Nikole Varaždin
T. I
Godina Muški Ženske Ukupno Vanbračni Muških na 1000
ženskih
1707. 69 66 135 - 1045
8. 59 75 134 7 787
9. 62 58 120 1 1069
1710. 77 69 146 - 1116
1711. 89 91 180 2 978
2. % 80 176 6 1200
3. 60 38 98 2 1579
4. 29 21 50 - 1381
5. - - - - -
6. - - - - -
7. 81 73 154 - 1100
8. 108 87 195 - 1241
9. 83 80 163 3 1038
1720. 104 98 202 - 1061
1721. 127 144 271 2 882
2. % 94 190 4 1021
3. 109 116 225 6 940
4. 99 109 208 1 908
5. 51 79 130 5 646
6. 110 120 230 7 917
7. 94 91 185 7 1033
8. 97 93 190 5 1043
9. 115 93 208 4 1237
1730. 65 68 133 4 956
1731. 99 75 174 8 1320
2. 116 106 222 9 1094
3. 100 110 210 5 909
4. 116 108 224 10 1074
5. 119 120 239 10 992
6. 97 91 188 10 1066
7. 110 101 211 8 1089
8. 92 95 187 3 968
9. 76 74 150 7 1027
1740. 101 108 209 10 935
1741. 110 87 197 8 1264
2. 89 79 168 6 1127
3. 108 96 204 10 1125

240
Godina Muški Ženske Ukupno Vanbracni Muški na 1000
ženskih
1744. 116 121 237 8 959
5. 109 111 220 13 982
6. 127 107 234 U 1187
7. 98 95 193 13 1032
8. 119 123 242 9 967
9. 100 _^ 109 209 9 917
1750. 99 85 184 2 1165
1751. 110 113 223 7 973
2. 114 79 193 9 1443
3. 108 74 182 5 1459
4. 123 104 227 9 1183
5. 104 91 195 U 1143
6. 114 136 250 15 838
7. 128 121 249 6 1058
8. 71 71 142 6 1000
9. 78 88 166 3 886
1760. 78 69 147 3 1130
1761. 127 115 242 17 1104
2. 111 124 235 16 895
3. 133 134 267 10 993
4. 97 114 211 8 851
5. 89 86 175 3 1035
6. 108 92 200 11 1174
7. 119 91 210 7 1308
8. 122 117 239 5 1043
9. 143 131 274 5 1092
1770. 143 123 266 13 1163
1771. 94 104 198 14 904
2. 112 102 214 7 1098
3. 95 102 197 6 931
4. 129 118 247 12 1093
5. 135 141 276 15 957
6. 115 131 246 9 878
7. 118 121 239 14 975
8. 114 123 237 10 927
9. 119 131 250 4 908
1780. 128 135 263 12 948
1781. 111 133 244 8 834
2. 114 123 237 15 927

241
 Godina Muški Ženske Ukupno Vanbračni Muških na 1000
ženskih
1783. 114 108 222 13 1056
4. 129 108 237 13 1194
5. 116 94 210 9 1234
6. 82 82 164 14 1000
7. 97 84 181 12 1155
8. 89 78 167 5 1141
9. 104 89 193 10 1169
1790. 158 113 271 27 1398
1791. 121 115 236 34 1052
2. 121 132 253 18 917
3. 133 90 223 15 1478
4. 147 126 273 29 1167
5. 136 110 246 28 1236
6. 114 111 225 23 1027
7. 121 111 232 13 1090
8. 117 123 240 21 951
9. 117 114 231 14 1026
1800. 121 118 239 23 1025
1801. 117 112 229 27 1045
2. 112 90 202 20 1244
3. 120 99 219 22 1212
4. 101 104 205 16 971
5. 146 119 265 29 1227
6. 111 87 198 29 1276
7. 169 157 326 45 1076
8. 125 101 226 37 1238
9. 154 131 285 37 1176
1810. 132 125 257 34 1056
1811. 173 137 310 29 1263
2. 120 121 241 24 992
3. 159 133 292 30 1195
4. 160 127 287 35 1260
5. 121 132 253 22 917
6. 129 112 241 33 1152
7. 91 89 160 22 1022
8. 117 142 259 32 824
9. 143 136 279 36 1051
1820. 136 143 279 49 951
1821. 127 106 233 39 1198

242
Godina Muški Ženske Ukupno Van bračni Muški na 1000
ženskih
1822. 126 111 237 37 1135
3. 140 146 286 50 959
4. 158 132 290 55 1197
5. 152 144 296 61 1056
6. 162 147 309 60 1102
7. 131 111 242 56 1180
8. 92 126 218 33 730
9. 126 127 253 40 992
1830. 122 131 253 41 931
1831. 140 134 274 51 1045
2. 109 97 206 42 1123
3. 128 127 255 43 1008
4. 122 114 236 53 1070
5. 111 110 221 51 1009
6. 147 141 288 69 1043
7. 120 121 241 61 992
8. 135 125 260 55 1080
9. 130 135 265 48 963
1840. 122 104 226 47 1173
1841. 134 117 251 56 1145
2. 125 117 242 58 1068
3. 132 118 250 56 1119
4. 128 134 262 56 955
5. 140 120 260 61 1167
6. 145 126 271 48 1151
7. 114 105 219 47 1086
8. 126 128 254 67 984
9. 127 113 240 39 1124
1850. 156 121 277 64 1289
1851. 120 114 234 56 1053
2. 144 134 278 53 1075
3. 139 133 272 68 1045
4. 129 106 235 55 1217
5. 114 128 242 44 891
6. 143 134 277 75 1067
1857. 161 149 310 87 1081

243
 Rođeni po mjesecima 1707.-1857.
Župa sv. Nikole Varaždin
T. II

Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.
God.
1707. 6 16 12 18 15 16 8 8 6 7 13 10
8. 11 16 18 6 4 9 9 6 12 13 9 21
9. 14 16 16 16 10 11 - 9 - 5 11 12
1710. 22 9 12 10 8 8 5 5 19 18 21 9
1711. 26 13 15 7 10 15 10 16 22 7 12 27
2. 17 17 14 20 17 13 15 16 9 12 14 12
3. 20 10 7 15 5 3 2 4 8 8 7 9
4. 30 10 10
5. ( O d 28. III. 1714. d o 9. III. 1717. izostali upisi)
6.
7. 14 20 12 13 9 15 19 28 10 14
8. 26 22 18 13 12 14 9 7 17 15 26 16
9. 20 23 17 11 6 8 13 11 11 17 14 12
1720. 26 11 19 19 13 10 15 20 15 17 19 18
1721. 19 22 21 19 17 21 21 38 21 23 22 27
2. 21 20 13 21 15 10 11 12 18 20 14 15
3. 22 20 25 24 11 14 17 21 16 21 16 18
4. 30 23 24 17 12 10 17 15 6 22 18 14
5. 19 9 15 10 6 2 2 8 14 17 12 16
6. 12 22 16 23 16 18 16 19 15 18 34 21
7. 25 23 22 11 12 5 9 13 18 17 14 16
8. 14 15 13 18 13 13 12 22 17 21 15 17
9. 19 17 17 18 18 13 18 29 16 10 11 22
1730. 18 16 23 19 9 4 7 (preskočeno) 19 18
1731. 21 9 19 13 14 9 8 9 15 18 23 16
2. 29 20 18 18 18 17 12 10 16 18 21 25
3. 15 20 22 14 24 12 10 15 9 23 21 25
4. 20 14 18 24 15 15 15 9 29 15 27 23
5. 31 10 21 18 19 19 20 18 22 18 18 25
6. 21 18 15 13 12 9 14 18 18 18 17 15
7. 22 17 21 25 20 11 13 24 - 26 16 16
8. 11 29 18 15 15 12 10 17 13 18 14 15
9. 13 12 18 8 14 1 8 7 13 13 23 20
1740. 11 17 18 18 6 10 15 23 26 18 27 20
1741. 18 17 25 19 21 13 6 12 19 15 11 21
2. 13 20 25 8 9 3 8 11 22 22 12 15
3. 22 19 16 11 15 8 12 19 6 18 33 25

244
 Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.
God.
1744. 15 26 12 18 24 21 19 14 17 20 28 23
5. 28 24 17 15 17 9 19 21 17 22 18 13
6. 20 17 26 21 16 12 19 14 22 20 28 19
7. 18 22 15 15 13 10 15 13 22 25 11 14
8. 19 23 18 23 21 10 12 21 28 24 27 16
9. 15 25 19 18 11 7 17 23 20 13 23 18
1750. 17 16 16 13 13 9 13 10 19 20 20 18
1751. 28 21 8 25 24 12 11 23 12 11 27 21
2. 28 13 20 24 5 10 7 20 20 24 16 16
3. 15 18 20 13 8 5 9 23 18 11 24 18
4. 20 18 13 23 22 21 24 17 16 16 20 17
5. 27 23 23 13 11 11 13 20 21 10 11 12
6. 24 12 18 23 10 28 24 16 20 31 30 14
7. 28 17 28 23 20 23 13 22 22 15 21 17
8. 25 21 15 11 1 1 6 4 19 19 13 7
9. 7 11 17 20 8 6 6 11 16 33 14 17
1760. 7 13 9 9 12 4 11 12 19 21 15 15
1761. 23 19 35 22 17 12 16 16 20 14 21 27
2. 19 18 27 18 26 16 13 18 16 20 23 21
3. 22 25 31 21 23 13 19 20 25 22 20 26
4. 22 23 17 8 11 12 9 23 21 31 18 16
5. 17 20 16 12 12 6 8 15 21 16 14 18
6. 28 14 14 19 18 9 10 19 18 15 20 16
7. 23 10 18 14 15 9 22 14 22 19 28 16
8. 15 17 31 13 16 14 12 29 20 26 15 31
9. 28 20 26 28 28 17 19 33 20 24 16 15
1770. 30 20 23 16 15 20 16 28 25 25 27 21
1771. 22 16 16 19 4 9 10 15 20 27 15 25
2. 24 29 26 12 13 8 9 10 23 16 30 14
3. 14 29 14 17 12 4 7 16 22 21 30 11
4. 19 19 21 21 21 15 20 17 22 31 24 17
5. 27 32 20 34 17 25 28 19 26 24 14 10
6. 31 21 19 18 19 18 16 20 21 18 15 30
7. 19 16 17 20 17 13 27 15 19 26 20 30
8. 27 15 25 22 17 22 14 17 16 28 21 13
9. 29 20 23 21 19 11 21 14 21 34 17 20
1780. 28 19 23 27 21 18 19 16 30 22 22 18
1781. 23 25 17 16 12 13 14 27 17 18 41 21
2. 25 17 27 13 22 17 19 23 14 20 19 21

245
 Qt'Z

\;Z £2 61 12 02 SI 02 PZ oe 92 22 S2 "0281
93 02 02 S2 92 22 e2 92 L\ 82 02 92 "6
t^e S2 ee 92 02 L\ SI 02 SI ei 61 22 8
11 ei 81 02 ei 6 t'l ei 02 t^l L\ 81 L
91 02 61 t^e 12 02 e2 91 SI L\ LZ ei 9
L\ 22 vz LZ e2 61 SI SI S2 12 02 S2 S
n 2e Li 61 LZ 81 82 22 VZ 22 22 22 "t'
22 82 iZ 2e 22 oe L\ VZ 61 ee 12 12 e
S,Z ee 61 91 ei e2 n L\ 12 S2 L^l 22 "2
IZ 1^2 S2 82 02 PZ 12 PZ oe 2e 82 le 1181
%Z 92 02 12 02 61 n 11 12 e2 62 S2 0181
PZ e2 81 62 2e L\ L\ e2 LZ se 61 12 "6
L 82 61 21 n 81 01 11 02 LZ L\ ee "8
iZ le 2e 22 ee 12 L\ e2 ee 9e 62 1^2 'L
OZ II t'l M 8 t'l II L\ S2 S2 ei 92 "9
IZ LZ 62 e2 61 81 81 81 61 PZ t72 e2 "S
\Z II 02 12 vz 21 9 21 81 91 02 t'2 "t'
81 91 91 82 61 02 01 12 L e2 81 e2 e
81 LZ n 82 t'l P 8 21 ei 02 91 81 "2
81 ei S2 12 12 61 t^I 91 6 22 t^2 82 "1081
02 12 172 91 61 81 6 61 82 12 t^I oe "0081
81 02 VZ e2 21 21 91 ei 91 LZ L\ 2e "6
82 22 VZ e2 SI S2 ei 22 81 22 P\ t'l "8
1^2 91 LZ 61 SI 92 SI L\ e2 12 P\ SI "Z,
SI SI 81 e2 ei 91 ei 61 61 t^2 82 22 "9
61 S2 22 LZ 61 6 02 91 81 1^2 81 62 "S
92 L\ 12 S2 le e2 61 21 12 e2 e2 2e P
61 02 92 L\ 81 21 SI L\ 22 82 II 81 e
82 61 2e 81 SI 91 91 L\ 22 62 61 22 "2
IZ n e2 91 91 81 12 91 SI e2 91 S2 16/,1
ee 02 62 81 ei VZ 62 92 61 L\ S2 81 06/,1
L\ 91 t'l 92 S2 SI II 01 21 SI ei 61 "6
22 ei 91 ei t^I 01 8 ei 21 t'l 91 91 "8
SI 01 t^I SI t'l SI 21 II L\ 61 22 L\ • / ,

ei L\ e2 21 II P 9 8 81 02 02 L\ "9
t'l II SI 81 81 81 L\ 6 61 e2 02 82 "S
SI vz e2 61 e2 91 02 II 12 t'2 81 e2 -p
SI II S2 92 61 81 61 e2 ei 21 22 61 1%L\
"PoO
"IDC DC •X "XI "IIIA "IIA "lA A "AI III "II 1 "fpM
 Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.
God.
1821. 21 28 21 32 16 18 8 13 27 16 17 16
2. 22 18 27 22 22 15 18 9 18 22 25 19
3. 28 25 24 15 16 16 34 27 32 24 26 19
4. 28 41 29 14 19 15 16 27 22 28 23 28
5. 21 22 25 22 24 22 13 23 20 35 36 33
6. 28 40 23 28 32 24 14 22 23 24 27 24
7. 16 27 16 26 23 23 17 26 23 17 19 9
8. 21 19 20 17 10 9 13 18 15 20 29 27
9. 25 21 19 22 18 20 15 17 20 21 27 28
1830. 18 24 26 17 17 18 17 30 19 23 22 22
1831. 19 24 23 24 20 20 22 23 26 20 25 28
2. 21 24 19 13 14 6 17 14 16 11 26 25
3. 32 8 23 15 29 21 22 20 22 25 23 15
4. 20 13 16 19 24 16 21 21 16 19 27 24
5. 21 26 25 11 14 11 16 9 31 24 15 18
6. 24 26 13 24 17 25 25 33 20 33 25 23
7. 21 19 24 22 22 16 19 21 24 19 17 17
8. 21 27 33 14 14 11 22 25 23 26 22 22
9. 31 26 19 23 18 14 13 20 18 23 21 29
1840. 19 13 16 17 14 16 27 14 15 29 23 23
1841. 12 25 25 18 20 14 23 18 25 18 30 23
2. 23 17 12 21 23 16 16 31 18 24 18 23
3. 20 27 24 23 21 23 17 13 21 20 23 18
4. 32 22 19 21 23 25 8 19 24 19 21 29
5. 21 25 15 14 32 20 19 24 24 26 17 23
6. 30 14 18 18 27 18 22 24 18 37 18 27
7. 24 19 13 18 15 14 16 14 16 27 30 13
8. 22 24 24 24 32 20 9 11 17 22 27 22
9. 25 20 25 20 16 18 18 20 20 19 18 21
1850. 25 23 23 19 28 22 24 24 27 25 16 21
1851. 26 22 18 23 24 13 16 17 19 22 16 18
2. 26 26 26 19 18 16 22 26 29 22 21 27
3. 24 30 30 22 28 17 16 20 25 17 24 19
4. 23 24 14 25 25 13 12 17 17 15 27 23
5. 18 17 19 19 23 17 12 18 23 25 26 25
6. 21 24 28 24 23 24 14 20 20 32 18 29
1857. 18 22 24 43 24 24 28 26 22 26 29 24

247
 Sklopljeni brakovi 1738. - 1857.
Župa sv. Nikole Varaždin
T. III.
Ranije bračno stanje
muža Žene
Godina Sklopljeni neoženjeni oženjeni neudane Udane
brakovi
svega
1738. 28 27 1 21 7
9. 56 56 - 19 37
1740. 74 74 - 47 27
1741. 55 46 9 31 24
2. 52 33 19 34 18
3. 75 52 23 59 16
4. 55 47 8 35 20
5. 38 26 12 29 9
6. 59 37 22 39 20
7. 60 42 18 41 19
8. 59 38 21 44 15
9. 46 36 10 31 15
1750. 27 25 2 15 12
1751. 23 22 1 18 5
2. 47 42 5 32 15
3. 68 62 6 54 14
4. 42 32 10 33 9
5. 40 39 1 26 14
6. 51 50 1 40 11
7. 67 67 - 46 21
8. 61 57 4 34 27
9. 37 32 5 23 14
1760. 94 69 25 58 36
1761. 84 72 12 49 35
2. 70 67 3 59 11
3. 62 55 7 45 17
4. 51 49 2 32 19
5. 62 55 7 50 12
6. 54 54 - 46 8
7. 90 90 - 78 12
8. 86 81 5 63 23
9. 81 81 - 60 21
1770. 61 60 1 55 6
1771. 52 48 4 41 11
2. 99 76 23 81 18
3. 106 62 44 64 42

248
 R a n i j e b r a č n o stanje
muža žene
Godina Sklopljeni neoženjeni oženjeni neudane udane
brakovi
svega
1774. 81 77 4 55 26
5. 94 90 4 75 19
6. 82 75 7 50 32
7. 61 59 2 41 20
8. 58 46 12 47 11
9. 61 41 20 42 19
1780. 45 33 12 37 8
1781. 49 34 15 46 3
2. 61 38 23 48 13
3. 64 45 19 45 19
4. 62 44 18 46 16
5. 56 36 20 34 22
6. 78 49 29 45 33
7. 68 31 37 42 26
8. 77 45 32 53 24
9. 90 54 36 45 45
1790. 80 54 26 57 23
1791. 65 49 16 39 26
2. 74 54 20 49 25
3. 63 44 19 53 10
4. 37 29 8 32 5
5. 56 45 11 38 18
6. 59 45 14 51 8
7. 59 36 23 45 14
8. 52 29 23 35 17
9. 58 43 15 39 19
1800. 47 36 11 35 12
1801. 63 41 22 42 21
2. 78 47 31 58 20
3. 72 46 26 54 18
4. 79 44 35 58 21
5. 78 53 25 57 21
6. 116 64 52 58 58
7. 68 47 21 39 29
8. 80 54 26 59 21
9. 64 48 16 47 17
1810. 73 41 32 56 17
1811. 56 41 15 39 17
2. 54 37 17 37 17

249
 Ranije bračno stanje
muža žene
Godina Sklopljeni neoženjeni oženjeni neudane udane
brakovi
svega
1813. 56 39 17 44 12
4. 41 32 9 30 U
5. 51 35 16 35 16
6. 45 30 15 31 14
7. 63 41 22 43 20
8. 61 37 24 45 16
9. 55 40 15 43 12
1820. 54 44 10 45 9
1821. 44 28 16 36 8
2. 45 30 15 35 10
3. 40 30 10 32 8
4. 48 39 9 38 10
5. 51 42 9 43 8
6. 47 35 12 44 3
7. 48 41 7 44 4
8. 46 38 8 38 8
9. 60 44 16 54 6
1830, 68 56 12 57 11
1831. 48 32 16 42 6
2. 57 40 17 39 18
3. 55 38 17 47 8
4. 61 44 17 49 12
5. 64 52 12 48 16
6. 60 51 9 56 4
7. 54 43 11 47 7
8. 68 52 16 50 18
9. 49 41 8 40 9
1840. 57 43 14 43 14
1841. 65 49 16 56 9
2. 64 53 11 60 4
3. 80 59 21 72 8
4. 61 50 11 55 6
5. 74 58 16 68 6
6. 67 58 9 57 10
7. 80 63 17 71 9
8. 76 61 15 63 13
9. 86 66 20 80 6

250
 Ranije bračno stanje
muža žene
Godina Sklopljeni neoženjeni oženjeni neudane udane
brakovi
svega
1850. 115 90 25 96 19
1851. 89 72 17 72 17
2. 74 58 16 60 14
3. 74 52 22 59 15
4. 74 55 19 56 18
5. 58 44 14 49 9
6. 62 51 11 44 18
1857. 57 51 6 47 10

251
 Vjenčanja po mjesecima 1738.-1857.
Župa sv. Nikole Varaždin
T. IV.
Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.
God.
1738. 1 4 - 1 4 4 2 2 2 1 7 -
9. 11 7 - 6 7 6 4 6 3 2 4 -
1740. 21 22 - - 5 3 7 5 5 3 3 -
1741. 15 11 - 7 8 2 5 2 1 - 4 -
2. 17 7 - 6 4 2 1 3 5 2 5 -
3. 8 13 - 2 10 5 12 4 9 2 10 -
4. 11 15 - 3 9 3 3 7 - 1 3 -
5. 10 9 3 - 4 1 6 ^2 - 1 2 -
6. 10 14 - 3 10 7 3 5 2 3 2 -
7. 14 15 - 3 7 11 2 3 - 3 2 -
8. 16 21 - - 6 4 - 6 1 1 4 -
9. 13 16 - 1 2 2 2 2 - 4 4 -
1750. 8 6 11 - 2 - - - - - - -
1751. 13 6 - 1 - - - - - 1 2 -
2. 16 3 - 2 6 7 1 5 2 1 4 -
3. 15 16 4 - 5 2 9 7 5 1 4 -
4. 11 15 - 2 7 1 1 3 - 1 1 -
5. 4 - - 3 4 7 8 3 - 6 5 -
6. 12 19 - - 3 3 2 1 3 4 4 -
7. 21 17 - 6 6 4 4 3 1 3 2 -
8. 17 7 - 5 3 11 8 1 4 5 - -
9. 3 5 - 4 4 7 6 2 - 3 3 -
1760. 16 18 - 5 13 7 8 10 2 10 5 -
1761. 34 2 - 9 4 8 4 10 3 - 10 -
2. 10 18 - - 5 5 4 11 5 4 8 -
3. 17 6 - 1 14 - 5 3 3 4 9 -
4. 6 13 11 - - 8 2 1 4 3 3 -
5. 16 11 - 1 9 4 3 8 4 3 3 -
6. 17 9 - 6 11 2 3 - - 1 5 -
7. 9 20 2 1 10 10 6 4 9 4 15 -
8. 18 9 - 4 18 6 4 1 11 5 10 -
9. 22 8 1 12 12 4 5 5 3 4 5 -
1770. 3 15 - 2 13 4 2 8 4 3 6 1
1771. 11 8 - 5 4 3 9 5 2 - 5 -
2. 17 23 7 5 13 11 4 3 3 2 11 -
3. 20 18 - 4 10 8 12 9 7 5 13 -

252
 Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.
God.
1774. 22 11 - 6 7 5 6 3 7^ 7 6 1
5. 16 17 - 6 9 9 8 8 5 5 11 -
6. 13 23 - 4 5 7 9 6 5 3 7 -
7. 18 9 - 8 4 7 4 1 5 4 1 -
8. 11 13 3 1 7 3 1 5 - 4 10 -
9. 5 15 - 2 7 3 8 10 4 2 5 -
1780. 16 9 - - 5 6 2 1 1 1 4 -
1781. 1 12 - - 5 - 5 - 5 2 4 -
2. 15 16 - 3 10 10 2 5 2 3 5 -
3. 9 19 4 - 2 - 4 7 10 6 3 -
4. 7 16 - 5 17 3 2 6 - 1 4 1
5. 13 9 - 6 8 5 2 3 2 5 3 -
6. 12 35 - 2 13 6 2 4 1 1 2 -
7. 10 13 - 4 11 5 3 7 10 - 5 -
8. 10 7 - 21 11 1 8 5 8 3 3 -
9. 9 37 - - 8 13 8 5 2 3 5 -
1790. 15 16 - 3 14 7 4 4 4 5 8 -
1791. 15 14 6 1 6 5 8 6 1 1 2 -
2. 14 23 - 7 IO 3 1 3 7 1 4 1
3. 12 7 - 5 10 7 9 - 3 3 7 -
4. 11 7 1 2 2 1 3 1 2 2 5 -
5. 11 15 - 1 8 3 3 6 2 2 5 -
6. 15 11 1 9 7 6 - 3 - 5 2 -
7. 15 18 - 2 2 5 4 4 - 7 2 -
8. 5 16 2 - 6 3 6 3 4 3 3 1
9. 17 7 - 4 5 3 2 3 2 5 8 2
1800. 4 21 - - 2 4 2 2 3 3 6 -
1801. 8 16 2 7 6 7 4 3 5 3 2 -
2. 12 21 2 - 8 4 5 5 8 7 5 1
3. 20 19 2 1 12 5 3 4 3 - 2 1
4. 17 16 - 9 7 5 9 5 1 3 5 2
5. 12 25 2 3 7 1 6 5 6 5 6 -
6. 9 17 - 12 16 16 9 7 3 8 18 1
7. 12 9 - 9 6 7 7 2 7 3 4 2
8. 10 26 1 1 5 5 8 7 11 4 2 -
9. 21 14 1 3 6 - 7 2 2 2 5 1
1810. 10 10 12 1 7 5 4 7 8 2 5 2
1811. 9 16 1 1 7 1 5 2 2 3 7 2
2. 14 14 2 3 1 2 3 5 - 2 5 3

253
 Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.
God.
1813. 9 11 5 - 5 8 3 5 3 3 3 1
4. 5 10 2 - 5 6 2 2 4 1 4 -
5. 13 2 1 8 8 4 6 4 - 2 2 1
6. 8 12 1 1 6 5 3 3 - 2 4 -
7. 6 16 - 5 4 6 2 6 5 6 7 -
8. 11 2 1 8 11 4 9 3 3 3 5 1
9. 12 18 1 - 5 3 2 2 3 2 6 1
1820. 8 18 1 2 6 1 3 5 4 2 3 1
1821. 7 11 6 1 2 5 2 2 4 3 1 -
2. 7 15 4 2 3 - 1 3 1 2 7 -
3. 8 4 1 5 8 2 1 3 2 3 2 1
4. 10 11 7 - 2 - 2 1 2 8 5 -
5. 8 14 - - 7 1 2 4 - 7 8 -
6. 7 5 3 2 7 5 1 3 4 6 4 -
7. 6 19 - - 5 3 - 7 2 1 3 2
8. 1 17 1 - 2 3 4 1 6 3 8 -
9. 5 20 3 - 6 8 4 3 4 3 4 -
1830. 6 22 - - 8 2 4 7 5 6 8 -
1831. 5 14 - 4 4 5 2 7 1 3 3 -
2. 6 11 8 - 4 5 4 6 4 2 6 1
3. 9 19 1 1 4 3 3 4 1 2 8 -
4. 8 10 1 4 2 6 6 6 4 5 9 -
5. 3 21 5 5 - 3 2 8 5 8 4 -
6. 12 19 - - 10 5 4 3 1 2 4 -
7. 8 11 - 3 5 4 8 2 1 3 9 -
8. 1 24 - - 8 6 6 8 5 2 5 3
9. 9 13 4 - 2 5 3 2 2 4 5 -
1840. 4 14 6 - 6 1 4 4 2 3 11 2
1841. 5 25 1 - 10 2 2 5 6 3 4 2
2. 11 9 1 5 7 9 5 3 2 6 6 -
3. 9 25 1 - 10 16 7 4 6 4 5 3
4. 2 16 2 2 5 4 7 5 2 5 10 1
5. 26 8 - 7 7 5 3 4 5 4 4 1
6. 7 21 - 6 2 9 2 5 1 4 8 2
7. 6 26 1 - 16 - 10 6 4 6 4 1
8. 7 33 8 - 8 4 2 4 4 2 4 -
9. 11 17 3 2 9 11 2 2 9 5 15 -
1850. 21 21 1 10 14 6 5 11 1 8 4 3
1851. 11 22 4 1 8 6 9 10 7 6 5 -
2. 17 19 2 - 11 3 5 5 6 2 4 -
3. 18 15 5 - 9 4 4 1 4 6 7 1
4. 7 21 - 1 8 4 7 3 5 8 7 3
5. 7 22 - 2 8 1 3 4 3 1 7 -
6. 6 10 - 4 9 4 - 3 2 7 7 -
1857. 5 22 1 - 3 4 1 7 4 4 6 -

254
 Umrli u razdoblju 1737.-1857.
Župa sv. Nikole Varaždin
T. V.
Godina Muški Ženske Nepo2aiato Ukupno Dojenčad Umrla dojenčad na
"proles" 1000 živorođenih
1737. 2 3 - 5 - -
8. 53 27 2 82 - -
9. 30 26 - 56 - -
1740. 25 18 - 43 - -
1741. 14 10 - 24 - -
2. 27 16 - 43 - -
3. 26 23 - 49 - -
4. 10 7 - 17 - -
5. 12 23 - 35 - -
6. 18 20 - 38 - -
7. 45 37 - 82 - -
8. 27 14 - 41 - -
9. 34 12 - 46 - -
1750. 7 13 - 20 - -
1751. 22 10 - 32 - -
2. 39 35 3 77 - -
3. 32 23 - 55 - -
4. 25 38 - 63 - -
5. 44 31 - 75 - -
6. 32 17 - 49 - -
7. 46 34 1 81 - -
8. 90 67 - 157 - -
9. 72 54 - 126 - -
1760. 46 45 - 91 - -
1761. 28 19 - 47 - -
2. 25 13 - 38 - -
3. 26 17 - 43 - -
4. 44 40 - 84 - -
5. 33 43 1 77 - -
6. 32 29 - 61 - -
7. 46 41 - 87 - -
8. 76 52 1 129
9. 28 30 - 58
1770. 39 44 1 84

256
 Godina Muški Ženske Nepoznato Ukupno Dojenčad Umrla dojenčad na
"proles" 1000 živorođenih
1771. 60 65 35 160 3 15
2. 83 67 56 206 17 79
3. 72 71 95 238 39 198
4. 44 38 11 93 19 77
5. 56 52 34 142 35 127
6. 45 41 62 148 40 163
7. 31 20 70 121 36 151
8. 29 16 61 106 23 97
9. 42 31 151 224 36 144
1780. 27 24 61 112 27 103
1781. 29 27 60 116 19 78
2. 56 40 52 148 24 101
3. 30 33 53 116 23 104
4. 47 47 46 140 32 135
5. 95 88 57 240 36 171
6. 115 103 15 233 34 207
7. 158 163 4 325 23 127
8. 164 151 12 327 29 174
9. 126 85 1 212 30 155
1790. 82 58 1 141 39 144
1791. 73 59 j 2 134 40 169
2. 58 49 2 109 36 142
3. 66 49 2 117 37 166
4. 107 73 2 182 52 190
5. 71 58 2 131 40 163
6. 54 65 - 119 24 107
7. 101 76 - 177 29 125
8. 119 93 - 212 39 163
9. 72 44 3 119 26 113
1800. 82 69 2 153 40 167
1801. 133 125 2 260 39 170
2. 87 103 1 191 24 119
3. 81 92 - 173 41 187
4. 75 93 1 169 33 161
5. 121 124 1 246 46 174
6. 224 198 1 423 60 303
7. 84 62 1 147 35 107
8. 68 67 - 135 38 168

256
Godina Muški Ženske Nepoznato Ukupno Dojenčad Umrla dojenčad na
"proles" 1000 živorođenih
1809. 99 63 - 162 44 154
1810. 94 73 - 167 52 202
1811. 64 52 - 116 37 119
2. 69 78 - 147 22 91
3. 109 90 - 199 29 99
4. 67 52 - 119 31 108
5. 73 87 - 160 36 142
6. 142 101 - 243 51 212
7. 94 90 - 184 25 156
8. 59 68 - 127 24 93
9. 52 50 - 102 28 100
1820. 60 60 - 120 36 129
1821. 73 99 - 172 40 172
2. 66 53 - 119 44 186
3. 77 54 - 131 37 129
4. 83 64 - 147 38 131
5. 69 64 - 133 40 135
6. 100 97 2 199 49 159
7. 78 72 - 150 36 149
8. 94 70 - 164 37 170
9. 89 89 - 178 40 158
1830. 79 77 - 156 36 142
1831. 121 106 - 227 64 234
2. 161 108 - 269 48 233
3. 106 72 - 178 40 157
4. 90 79 - 169 37 157
5. 96 95 - 191 46 208
6. 77 85 - 162 37 128
7. 81 92 2 175 55 228
8. 76 91 - 167 42 162
9. 83 95 - 178 34 128
1840. 86 94 - 180 39 173
1841. 77 73 6 156 33 131
2. 94 69 4 167 44 182
3. 83 90 3 176 47 188
4. 86 86 8 180 46 176
5. 100 86 - 186 60 231
6. 93 84 2 179 51 188
7. 143 140 7 290 47 215
8. 122 112 11 245 53 209
9. 164 155 6 325 72 300

257
 Godina Muški Ženske Nepoznato Ukupno Dojenčad Umrla dojenčad na
"proles" 1000 živorođenih
1850. 126 108 - 234 59 213
1851. 111 85 - 196 47 201
2. 86 84 - 170 39 140
3. 97 103 - 200 50 184
4. 119 83 - 202 41 174
5. 94 91 - 185 39 161
6. 114 78 1 193 50 181
1857. 78 51 - 129 32 103

258
 Umrli po mjesecima 1737.-1857.
Župa sv. Nikole Varaždin
T. VI
Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII IX. X. XI. XII.
God.
1737. - - - - - - - - - - - 5
8. 11 12 9 7 5 4 6 5 4 1 13 5
9. 3 4 6 4 8 6 4 1 4 4 7 5
1740. 5 5 5 9 2 4 3 2 1 3 2 2
1741. 3 4 5 3 1 1 1 - 1 2 3 -
2. - - - - 6 2 - 4 8 3 5 15
3. 3 7 5 14 13 4 - - 2 - - 1
4. - 3 - 2 2 3 - 2 1 2 - 2
5. 4 4 3 3 7 2 1 3 1 1 3 3
6. 5 1 4 3 1 5 2 4 4 3 1 5
7. 7 4 13 14 13 5 4 1 4 12 - 6
8. 4 5 8 - 4 2 1 6 6 1 3 1
9. 4 4 3 6 1 3 I 4 1 5 9 5
1750. 1 4 5 3 2 - - - - 3 1 1
1751. 7 2 1 1 3 - - 4 3 1 3 7
2. 10 3 15 1 4 4 6 5 2 4 9 14
3. 5 5 10 8 6 1 4 1 4 6 2 3
4. 9 3 13 - 3 2 1 2 3 2 8 17
5. 12 21 18 13 2 - 5 - 2 - - 2
6. 12 8 2 3 6 3 2 5 - 3 2 3
7. 6 6 1 7 6 2 7 6 11 7 11 11
8. 17 12 19 18 24 17 4 6 4 6 15 15
9. 16 8 17 15 17 6 4 8 3 9 7 16
1760. 12 16 9 23 12 6 3 4 2 - 2 2
1761. 12 4 8 9 3 - 2 - 1 1 2 5
2. 5 1 5 5 6 4 1 - 3 6 1 1
3. 1 5 4 5 3 2 3 2 2 6 6 4
4. 3 2 6 18 15 3 2 2 5 10 13 5
5. 7 10 1 6 10 3 5 3 3 9 4 16
6. 10 8 8 7 - 4 6 4 3 3 6 2
7. 8 8 16 13 19 5 6 3 2 2 2 3
8. 16 31 28 23 11 6 2 - 2 - 5 5
9. 5 3 4 12 4 4 4 1 5 5 7 4
1770. 2 10 9 6 3 - 6 U 10 9 4 14
1771. 11 11 17 17 13 9 10 8 22 20 13 9

259
 Mj. I. II. m. IV. V. VI. VII. vin IX. X. XI. xn.
God.
1772. 22 15 19 24 15 14 11 14 11 19 23 20
3. 14 12 31 45 27 31 21 10 12 9 11 11
4. 9 9 7 12 11 1 4 10 7 4 11 11
5. 7 7 14 21 11 10 7 13 14 14 9 15
6. 7 17 15 14 14 7 9 12 15 12 11 15
7. 8 19 16 12 2 6 10 13 11 8 8 8
8. 6 9 9 11 8 - 5 8 19 7 13 11
9. 13 17 24 30 41 36 26 10 7 4 7 9
1780. 5 5 8 9 12 7 9 8 16 13 13 7
1781. 6 14 7 8 5 6 7 12 18 14 13 6
2. 12 14 19 13 15 8 10 20 5 11 17 4
3. 12 11 12 18 13 7 4 10 11 7 4 7
4. 13 8 9 4 5 5 7 23 26 21 10 9
5. 21 10 18 15 17 6 11 22 39 42 24 15
6. 21 18 25 17 18 19 14 18 14 19 28 23
7. 24 20 33 30 12 15 41 46 27 25 20 32
8. 14 29 25 41 46 25 29 27 18 11 31 30
9. 31 23 33 41 22 10 8 11 11 9 7 6
1790. 9 10 12 14 20 15 15 11 7 10 8 10
1791. 7 15 12 13 13 5 10 16 8 12 11 12
2. 14 9 11 16 9 6 7 3 3 11 12 8
3. 13 8 16 14 9 7 5 7 8 7 11 12
4. 6 9 11 6 6 6 12 24 21 33 34 14
5. 18 14 13 7 13 6 15 8 8 12 8 9
6. 9 12 11 9 14 10 12 12 8 7 6 9
7. 12 14 15 30 17 9 20 15 12 7 8 18
8. 28 19 20 28 20 7 12 14 22 12 17 13
9. 13 4 9 9 11 6 11 12 7 10 8 19
1800. 12 11 21 20 13 9 5 12 10 11 19 10
1801. 14 18 29 14 21 18 12 19 20 33 28 34
2. 18 24 17 29 27 13 10 5 12 19 7 10
3. 22 16 21 17 10 3 9 13 23 13 7 19
4. 16 15 33 17 18 8 3 14 13 11 12 9
5. 14 25 23 17 28 13 10 13 19 16 25 43
6. 107 80 64 37 28 18 15 18 17 13 11 15
7. 21 14 15 12 9 7 3 8 11 12 21 14
8. 11 5 17 20 10 4 9 13 11 16 8 11
9. 11 8 11 12 8 5 13 18 14 19 14 29
1810. 31 23 20 20 10 11 6 9 9 14 3 11

260
 Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII IX. X. XI. XII.
God.
1811. 18 7 8 15 6 8 8 6 11 9 7 13
2. 14 14 16 19 13 9 11 11 13 6 9 12
3. 14 15 27 22 26 15 13 22 18 8 9 10
4. 14 9 11 11 9 9 3 10 13 12 11 7
5. 14 10 21 17 16 7 11 6 16 16 16 10
6. 25 10 20 18 13 6 9 32 35 29 19 27
7. 13 19 21 32 18 10 11 8 14 13 12 13
8. 16 15 16 11 11 19 5 7 6 8 7 6
9. 11 6 9 8 8 5 9 4 7 14 9 12
1820. 13 13 12 11 7 7 6 10 11 10 7 13
1821. 8 12 12 18 14 9 3 17 28 20 16 15
2. 9 6 6 13 17 12 5 11 14 9 9 8
3. 8 9 13 11 9 7 12 17 7 11 13 14
4. 19 15 17 21 14 10 4 15 9 9 8 6
5. 9 8 12 13 13 7 8 19 8 16 9 11
6. 20 18 11 17 13 7 17 39 23 7 13 14
7. 7 10 14 9 9 6 9 19 16 21 16 14
8. 7 19 16 13 16 7 19 12 7 9 17 22
9. 20 8 21 9 5 11 16 15 15 24 16 18
1830. 9 9 15 7 11 12 15 16 14 17 14 17
1831. 16 11 10 13 13 9 10 20 30 23 32 40
2. 34 24 22 32 28 19 21 10 27 21 13 18
3. 17 13 12 10 22 22 15 13 16 10 16 12
4. 24 16 9 17 14 9 11 10 8 9 21 21
5. 22 18 19 11 19 7 9 16 25 13 17 15
6. 16 16 13 9 8 9 17 12 26 10 13 13
7. 9 13 25 14 18 14 7 19 9 13 19 15
8. 19 11 13 7 16 8 16 8 18 19 19 13
9. 16 10 22 19 12 9 10 13 14 17 15 21
1840. 19 14 24 21 20 14 9 10 11 13 11 14
1841. 12 16 26 16 5 10 13 8 13 11 15 11
2. 21 U 14 14 12 11 17 7 10 13 16 21
3. 9 13 16 12 13 15 13 12 23 20 11 19
4. 18 25 16 16 16 7 17 9 10 12 22 12
5. 14 21 20 20 16 8 8 19 18 9 12 21
6. 11 10 15 13 18 12 23 10 17 12 16 22
7. 30 17 30 23 22 18 10 32 29 26 19 34
8. 12 17 22 16 18 19 18 21 28 13 30 31
9. 41 34 33 27 38 14 24 32 30 14 24 14

261
 Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII IX. X. XI. XII.
God.
1850. 21 24 18 29 19 7 10 20 22 25 19 20
1851. 20 22 16 23 17 10 16 10 17 11 12 22
2. 13 12 11 9 21 15 9 28 12 17 14 9
3. 14 22 10 13 16 7 13 15 23 23 23 21
4. 16 16 25 19 23 13 18 14 13 9 16 22
5. 17 11 17 13 18 9 13 20 14 10 15 28
6. 15 14 21 16 19 14 11 11 14 23 21 14
1857. 8 10 12 13 9 11 7 13 10 12 12 12

262
 Prirodno kretanje stanovništva 1737.-1857.
Župe sv. Nikole Varaždin
T. VII
Pri r o d n i
Godina Živorođeni Umrli rast pad
1737. 211 5 206 -
8. 187 82 105 -
9. 150 56 94 -
1740. 209 43 166 -
1741. 197 24 173 -
2. 168 43 125 -
3. 204 49 155 -
4. 237 17 220 -
5. 220 35 185 -
6. 234 38 196 -
7. 193 82 111 -
8. 242 41 201 -
9. 209 46 163 -
1750. 184 20 164 -
1751. 223 32 191 -
2. 193 77 116 -
3. 182 55 127 -
4. 227 63 164 -
5. 195 75 120 -
6. 250 49 201 -
7. 249 81 168 -
8. 142 157 - 15
1759. 166 126 40 -
1760. 147 91 56 -
1761. 242 47 195 -
2. 235 38 197 -
3. 267 43 224 -
4. 211 84 127 -
5. 175 77 98 -
6. 200 61 139 -
7. 210 87 123 -
8. 239 129 110 -
9. 274 58 216 -
1770. 266 84 182 -
1771. 198 160 38 -

263
 F' r i r o d n i
Godina Živorođeni Umrli rast pad
1772. 214 206 8 -
3. 197 238 - 41
4. 247 93 154 -
5. 276 142 134 -
6. 246 148 98 -
7. 239 121 118 -
8. 237 106 131 -
9. 250 224 26 -
1780. 263 112 151 -
1781. 244 116 128 -
2. 237 148 89 -
3. 222 116 106 -
4. 237 140 97 -
5. 210 240 - 30
6. 164 233 - 69
7. 181 325 - 144
8. 167 327 - 260
9. 193 212 - 19
1790. 271 141 130 -
1791. 236 134 102 -
2. 253 109 144 -
3. 223 117 106 -
4. 273 182 91 -
5. 246 131 115 -
6. 225 119 106 -
7. 232 177 55 -
8. 240 212 28 -
9. 231 119 112 -
1800. 239 153 86 -
1801. 229 260 - 31
2. 202 191 11 -
3. 219 173 46 -
4. 205 169 36 -
5. 265 246 19 -
6. 198 423 - 225
7. 326 147 179 -
8. 226 135 91 -
9. 285 162 123

264
 Pri r o d n i
Godina Živorođeni Umrli rast pad
1810. 257 167 90 -
1811. 310 116 194 -
2. 241 147 94 -
3. 292 199 93 -
4. 287 119 168 -
5. 263 160 93
6. 241 243 - 2
7. 180 184 - 4
8. 259 127 132 -
9. 279 102 177 -
1820. 279 120 159 -
1821. 233 172 61 -
2. 237 119 118 -
3. 286 131 155 -
4. 290 147 143 -
5. 296 133 163 -
6. 309 199 110 -
7. 242 150 92 -
8. 218 164 54 -
1829. 253 178 75 -
1830. 253 156 97 -
1831. 274 227 47
2. 206 269 - 63
3. 255 178 77 -
4. 236 169 67 -
5. 221 191 30 -
6. 288 162 126 -
7. 241 175 66 -
8. 260 167 93 -
9. 265 178 87 -
1840. 226 180 46 -
1841. 251 156 95 -
2. 242 167 75 -
3. 250 176 74 -
4. 262 180 82 -
5. 260 186 74 -
6. 271 179 92 -
7. 219 290 - 71
8. 254 245 9 -
9. 240 325 - 85

265
 Pri r o d n i
Godina Živorođeni Umrli rast pad
1850. 277 234 43 -
1851. 234 196 38 -
2. 278 170 108 -
3. 272 200 72 -
4. 235 202 33 -
5. 242 185 57 -
6. 277 193 84 -
1857. 310 129 181 -

266
 Umrli po godinama starosti 1771.-1857.
Župa sv. Nikole Varaždin
T. VIII
God. Dobni razredi Nep­ Sve­ Prosje­
0 1- 5- 10- 15- 20- 30- 40- 50- 60- 70- 80 ozna­ ga čna
4 9 14 19 29 39 49 59 69 79 to dob
1771. 3 4 3 1 2 14 14 17 11 10 3 1 77 160 37,4
2. 17 19 12 5 6 10 20 29 29 12 6 4 37 206 31,6
3. 39 38 21 7 8 11 19 31 22 15 4 3 20 238 23,5
4. 19 7 2 3 2 8 U 12 7 6 5 1 10 93 28,2
5. 35 23 9 1 1 10 9 14 8 11 5 2 14 142 22,1
6. 40 23 9 2 2 7 12 18 9 6 7 - 13 148 21,3
7. 36 30 5 1 3 5 5 11 11 5 - - 9 121 16,3
8. 23 21 5 1 1 6 7 9 5 2 5 - 21 106 18,7
9. 36 86 23 4 4 3 8 11 7 15 6 2 19 224 15,5
1780. 27 29 1 2 2 7 4 10 5 14 6 - 5 112 22,8
1781. 19 38 4 1 1 5 5 12 13 7 5 5 1 116 24,9
2. 24 23 5 1 1 12 18 22 18 11 8 1 4 148 29,9
3. 23 25 6 1 4 10 13 5 7 8 2 1 11 116 20,4
4. 32 36 7 1 4 8 14 13 9 12 1 - 3 140 19,8
5. 36 46 10 3 3 18 26 20 34 27 6 - 11 240 27,9
6. 34 30 7 3 4 14 23 25 28 19 8 3 35 233 29,3
7. 23 61 25 U 8 15 25 51 22 39 7 5 33 325 28,9
8. 29 54 38 5 10 21 44 42 34 18 6 5 21 327 26,4
9. 30 13 8 3 5 14 23 32 25 18 5 5 31 212 33,2
1790. 39 22 12 3 3 8 6 19 12 8 2 3 4 141 21,5
1791. 40 20 6 5 3 3 12 16 7 10 1 2 9 134 23,4
2. 36 13 - 1 5 4 11 10 13 6 - - 10 109 21,8
3. 37 16 3 2 3 4 10 12 9 U 2 1 7 117 22,8
4. 52 58 16 3 2 4 8 13 13 6 - 2 5 182 13,9
5. 40 16 5 1 2 4 5 16 24 6 4 1 7 131 25,0
6. 24 17 3 4 2 7 8 13 10 12 9 2 8 119 28.7
7. 29 30 7 1 1 14 15 19 17 21 10 2 11 177 29,5
8. 39 51 17 2 5 5 8 22 17 23 11 5 7 212 25,4
9. 26 17 11 - 3 4 8 8 8 9 9 - 16 119 24.4
1800. 40 23 U 1 4 8 13 12 15 11 5 2 8 153 22,7
1801. 39 59 14 8 7 13 15 28 16 21 13 7 20 260 25,7
2. 24 27 18 5 2 16 17 21 16 20 12 1 12 191 29,0
3. 41 8 1 2 5 17 13 26 19 18 17 4 2 173 33,9
4. 33 23 12 3 4 11 21 13 15 17 7 2 8 169 26,9
5. 46 49 19 7 4 14 25 25 23 18 8 3 5 246 24,0
6. 60 64 28 7 11 35 42 61 53 27 14 4 17 423 28,2

267
 God. Dobni razredi Nep­ Sve­ Prosje­
0 1- 5- 10- 15- 20- 30- 40- 50- 60- 70- 80 ozna­ ga čna
4 9 14 19 29 39 49 59 69 79 to dob
1807. 35 30 14 3 1 11 9 10 11 9 4 - 10 147 19,6
8. 38 20 5 3 3 4 5 15 12 14 3 4 9 135 25,0
9. 44 24 4 2 3 10 18 16 10 12 5 2 12 162 23,5
1810. 52 23 7 4 2 7 12 14 17 9 8 4 8 167 23,1
1811. 37 23 5 1 2 12 7 5 8 6 2 3 5 116 18,7
2. 22 31 9 3 1 7 10 12 12 U 9 1 19 147 25,0
3. 29 37 9 4 4 7 5 8 9 17 5 - 65 199 21,1
4. 31 23 4 - 2 5 9 11 8 7 7 2 10 119 23,3
5. 36 30 9 2 3 5 15 9 15 10 4 8 14 160 24,5
6. 51 44 18 3 3 14 8 25 19 26 16 2 14 243 28,2
7. 25 31 12 8 5 9 16 16 18 19 13 2 10 184 28,6
8. 24 26 11 1 3 8 12 6 8 12 7 3 6 127 26,3
9. 28 14 6 2 4 6 6 10 12 2 3 1 8 102 21,4
1820. 36 18 6 2 3 5 6 11 11 15 3 3 1 120 24,6
1821. 40 45 8 7 2 9 8 10 13 13 12 4 1 172 22,3
2. 44 25 2 1 1 4 9 8 9 7 4 3 2 119 19,6
3. 37 27 4 5 1 4 8 8 15 12 4 5 I 131 24,4
4. 38 21 17 3 3 5 11 16 13 6 7 4 3 147 21,6
5. 40 25 7 7 1 6 10 6 9 9 7 4 2 133 23,0
6. 49 53 17 6 4 10 U 9 10 14 7 7 2 199 20,0
7. 36 35 4 3 7 6 6 10 21 13 5 4 - 150 24,5
8. 37 31 10 7 2 10 8 13 20 12 6 6 2 164 25,3
9. 40 32 24 4 3 7 12 15 14 11 13 3 - 178 23,4
1830. 36 34 8 1 2 4 7 12 18 12 11 4 7 156 26,4
1831. 64 22 4 2 5 18 15 26 21 22 13 11 4 227 30,0
2. 48 29 13 8 9 23 28 30 34 18 16 8 5 269 30,3
3. 40 16 7 7 3 13 17 18 16 16 15 6 4 178 31,3
4. 37 18 12 3 3 U 10 16 22 15 14 7 1 169 31,6
5. 46 26 13 2 4 7 6 23 27 19 10 5 3 191 29,1
6. 37 21 14 4 4 14 9 15 15 13 10 1 5 162 25,5
7. 55 21 4 1 4 12 11 17 16 16 9 2 7 175 25,5
8. 42 15 4 2 2 7 15 27 15 18 10 9 1 167 33,2
9. 34 24 3 2 8 10 11 26 14 20 15 7 4 178 32,8
1840. 39 22 9 3 6 7 14 16 18 19 17 2 8 180 30,5

268
God. Dobni razredi Nep­ Sve­ Prosje­
0 1- 5- 10- 15- 20- 30- 40- 50- 60- 70- 80 ozna­ ga čna
4 9 14 19 29 39 49 59 69 79 to dob
1841. 33 22 4 1 4 7 7 14 21 17 8 - 18 156 28.9
2. 44 16 10 3 4 9 10 13 14 18 16 3 7 167 29,0
3. 47 27 10 4 2 8 10 14 16 16 17 1 4 176 26,3
4. 46 20 14 4 3 5 12 18 20 16 5 4 13 180 26,0
5. 60 19 4 1 3 5 14 12 17 23 20 5 3 186 29,7
6. 51 19 2 6 1 12 9 13 18 18 16 4 10 179 29,1
7. 47 51 15 6 4 14 23 15 40 25 27 10 13 290 31,5
8. 53 25 18 4 2 14 15 18 22 30 16 7 21 245 30,0
9. 72 39 16 7 6 23 27 32 28 29 27 8 11 325 29,4
1850. 59 23 9 3 8 14 17 22 19 29 22 4 5 234 30,2
1851. 47 24 3 7 3 14 11 21 18 23 18 6 1 196 31,1
2. 39 18 10 4 6 12 12 20 9 23 10 7 - 170 29,5
3. 50 26 9 4 10 24J 14 11 15 22 11 3 1 200 25,9
4. 41 33 3 8 3 15 14 10 22 30 19 4 - 202 29,9
5. 39 40 17 7 6 12 13 10 10 14 U 5 1 185 23,0
6. 50 23 14 7 6 18 17 7 14 21 7 8 1 193 25,7
1857. 32 14 8 3 4 7 10 8 13 14 8 4 4 129 28,2

269
 Rođeni u razdoblju 1741.-1857.
Prebenda sv. Vida Varaždin
T. IX

Godina Muški Ženske Ukupno Vanbračni

1741. 5 3 8 1
2. 1 1 2 -
3. 1 4 5 -
4. 2 2 4 -
5. 1 - 1 -
6. 2 - 2 -
7. - - - -
8. - - - -
9. - - - -
1750. - - - -
1751. - - - -
2. - - - -
3. - - - -
4. - - - -
5. - - - -
6. - - - -
7. - 1 1 -
8. 3 1 4 -
9. 4 3 7 -
1760. 2 1 3 -
1761. 11 4 15 7
2. 12 5 17 -
3. 9 4 13 -
4. 5 7 12 1
5. 8 8 16 1
6. 7 3 10 -
7. 6 4 10 1
8. 7 3 10 -
9. 6 3 9 1
1770. 4 2 6 -
1771. 3 4 7 2
2. 6 3 9 1
3. 3 3 6 1
4. 8 - 8 1
5. 6 6 12 2
6. 2 4 6 2
7. 3 3 6 -

270
Godina Muški Ženske Ukupno Vanbračni
1778. 3 2 5 1
9. 1 1 2 1
1780. 4 8 12 -
1781. 3 1 4 -
2. 5 7 12 -
3. 7 3 10 -
4. 2 6 8 -
5. 8 7 15 2
6. 6 3 9 1
7. 3 1 4 1
8. 2 2 4 -
1789. 6 5 11 3
1790. 11 9 20 2
1791. 6 12 18 2
2. 9 6 15 2
3. 5 6 11 1
4. 9 7 16 -
5. 9 6 15 -
6. 10 15 25 1
7. 11 12 23 -
8. 4 3 7 1
9. 7 8 15 1
1800. 5 4 9 2
1801. 7 5 12 2
2. 3 2 5 1
3. 3 2 5 1
4. 3 5 8 3
5. - - - -
6. 3 4 7 2
7. 7 3 10 1
8. 10 8 18 1
9. 5 2 7 -
1810. 8 8 16 1
1811. 10 13 23 1
2. 18 9 27 2
3. 22 20 42 4
4. 10 7 17 1
5. 16 6 22 3

271
 Godina Muški Ženske Ukupno Van bračni
1816. 10 9 19 1
7. 15 13 28 3
8. 12 10 22 4
9. 25 14 39 6
1820. 20 19 39 7
1821. 17 35 52 10
2. 17 16 33 1
3. 33 36 49 8
4. 11 20 31 6
5. 14 14 38 6
6. 16 24 40 8
7. 24 22 46 6
8. 23 21 44 6
9. 31 32 63 12
1830. 35 28 63 8
1831. 17 19 36 5
2. 27 26 53 12
3. 23 24 47 9
4. 27 20 47 6
5. 19 24 43 11
6. 28 15 43 5
7. 26 24 50 5
8. 28 23 51 8
9. 22 26 48 11
1840. 35 19 54 9
1841. 28 30 58 7
2. 24 26 50 9
3. 25 21 46 11
4. 40 30 70 14
5. 42 41 83 258
6. 35 47 82 21
7. 41 37 78 17
8. 42 30 72 8
9. 35 38 73 17
1850. 41 32 73 14
1851. 51 49 100 18
2. 47 41 88 13
3. 58 48 106 27
4. 38 36 74 24
5. 53 54 107 21
6. 37 36 73 25
1857. 35 31 66 22

272
 Rođeni po mjesecima 1741.-1857.
Prebenda sv. Vida Varaždin
T. X.

Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.
God.
1741. - 1 1 1 2 - - - - 2 - 1
2. - - - - 1 - - 1 - - - -
3. 1 - - - - 1 - - 1 - - 2
4. 1 - 2 - - - - - 1 - - -
5. - - - - - - - 1 - - - -
6. - - - - 1 1 - - - - - -
7.
8.
9.
1750.
1751. (Izostalo upisivanje)
2.
3.
4.
5.
6.
7. - - - - - - - - - - - 1
8. - - - - 1 1 - 1 - 1 - -
9. - - 1 1 - - - 1 - - 4 -
1760. 1 - - - - - 1 - - I - -
1761. 1 3 2 - 1 - 1 - 1 2 3 J 1
2. 3 1 1 3 2 1 2 3 - - 1 -
3. 2 - 2 - 2 - 1 - 1 1 1 3
4. 1 1 - 1 1 - - 2 2 1 3 -
5. - - 1 1 - - 1 1 3 5 2 2
6. 1 - - - - 4 - - - 1 2 2
7. 1 1 1 3 1 - 2 - 1 - - -
8. - 1 - - - 1 - 3 - 1 2 2
9. 1 2 2 2 1 1 - - - - - -
1770. 2 - 1 - 1 - 1 - - 2 - -
1771. 2 1 1 - - - 1 - 1 1 - -
2. 4 - 2 - - - 2 I - - - -
3. - - 2 - 1 - - 1 1 - - 1
4. - 2 - - 1 2 2 - - - 1 -
5. - 1 1 1 1 1 - 1 2 1 2 1
6. - 2 - 1 1 - - - - 1 1 -
7. 1 1 1 - - - - 1 - 1 - 1
8. - - - 1 1 1 2 - - - - -

273
 Mj. I. 11. III. IV. V. VI. VII VIII IX. X. XI. XII
God.
1779. - - - - - - - - - 1 1 -
1780. - 2 2 - 3 - 2 - - - 3 -
1781. - 1 - 1 - - - - 1 - -
2. - - - 2 - 1 3 - - - - 6
3. 1 1 1 1 2 - - 3 - - - 1
4. - 1 1 - 2 - 2 1 - - -
5. 2 3 - 1 3 - 2 1 - 2 1 -
6. 1 2 - 1 1 - - - 2 - 1
7. 3 - - - - - - - - - - 1
8. - 1 - - - - - 1 - 1 -
9. 1 1 - 1 1 3 1 - - - 2 1
1790. - 2 1 4 4 3 2 1 - 2 - 1
1791. 4 1 2 4 - 1 - 1 - 1 3
2. 2 1 3 3 1 - 2 1 1 - -
3. 1 2 - 1 1 1 1 1 - 1 1 1
4. 1 - 3 1 1 1 3 1 2 - 2
5. 2 - 3 1 - - 4 1 - - 3
6. 2 2 1 5 2 2 1 3 3 2 1 1
7. 5 2 5 1 1 3 - - 1 4 - 1
8. 1 - - 1 - - - - - 2 3 -
9. - 1 1 - 5 - - 2 3 1 1
1800. 1 - 2 1 - - - 2 2 - -
1801. 3 - - 1 1 - - 2 - 2 2
2. - 1 1 - - - - - - 2 -
3. - - 1 - 1 1 - - - - 1
4. - 2 - - - 1 - 1 1 3 - -
5. - - - - - - - - - - - -
6. 2 - - - - 2 - - 1 1 - 1
7. 1 - - - 2 - 2 3 1 - 1 -
8. 6 - 3 - 1 1 1 2 3 - 1 -
9. - 2 - - 1 1 - 2 - 1 - -
1810. 2 3 3 - 1 - 1 1 2 1 2 -
1811. 3 2 5 - 4 2 - 1 2 - 2 2
2. 4 2 5 5 - 1 - 2 1 3 3 1
3. 3 7 2 4 4 6 4 3 4 2 - 3
4. 2 - 2 1 3 2 1 1 - 3 1 1
5. 5 1 1 - 4 2 - - 4 - 3 2
6. 2 5 1 4 - - 1 2 1 1 - 2

274
 Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII VIII IX. X. XI. XII
God.
1817. 1 5 6 2 2 - - - 2 2 3 5
8. - 1 4 1 1 1 2 1 6 2 1 3
9. 5 6 2 4 5 3 5 - 3 1 1 4
1820. 2 7 - 5 6 3 4 2 6 3 1 -
1821. 9 5 2 2 2 4 2 1 5 8 7 5
2. 3 8 6 2 - 3 - 2 3 2 3 1
3. 2 5 4 4 4 6 3 6 6 4 3 2
4. - 4 4 - 1 5 2 6 4 2 2 1
5. 2 1 6 2 2 4 3 3 8 3 1 3
6. 6 7 3 5 2 3 4 2 3 2 3 -
7. 3 4 5 6 4 4 4 2 3 3 5 3
8. 5 2 4 4 2 5 2 5 5 2 3 5
9. 6 5 4 3 5 9 6 4 8 6 4 3
1830. 4 3 4 6 1 11 6 8 2 8 7 2
1831. 4 4 1 3 1 6 2 5 2 2 5 1
2. 4 7 3 3 1 6 4 9 4 4 3 5
3. 3 4 3 4 1 6 2 3 4 7 6 4
4. 1 2 3 8 4 2 8 3 5 7 2 3
5. 8 3 2 6 4 1 3 3 - 3 4 3
6. - 4 5 7 5 4 1 4 3 7 1 4
7. 2 6 3 6 4 4 8 3 3 4 4 5
8. 6 4 1 3 3 3 5 4 2 4 4 4
9. 5 4 9 2 - 4 6 3 6 6 3 6
1840. 2 3 3 5 4 4 1 5 9 3 5 7
1841. 2 7 6 7 4 4 3 7 1 6 9 2
2. 2 10 6 2 8 4 4 4 3 3 3 4
3. 3 2 3 3 1 5 5 9 7 5 4 1
4. 1 5 1 5 5 6 5 7 5 7 5 12
5. 5 9 7 6 4 6 1 13 8 11 6 6
6. 9 8 8 4 2 5 5 8 6 14 10 8
7. 8 9 3 6 4 4 5 9 7 7 5 3
8. 7 5 11 9 4 2 4 6 3 9 5 11
9. 3 5 7 5 6 4 11 7 4 12 6 8
1850. 6 7 2 11 3 5 4 4 5 5 5 8
1851. 12 13 10 12 9 9 3 7 7 4 6 3
2. 11 6 13 10 6 2 3 3 14 9 11 5
3. 11 10 6 6 9 6 2 10 14 9 7 4
4. 8 8 14 9 5 1 4 4 6 3 9 4
5. 8 7 10 16 11 5 6 9 9 12 6 6
6. 8 9 6 6 7 8 4 8 4 7 7 1
1857. 4 4 2 8 5 8 3 5 9 7 7 -

275
 Sklopljeni brakovi 1788.-1853.
Prebenda sv. Vida Varaždin
T. XI
Ranije bračno stanje
muža žene
Godina Sklopljeni neoženjeni oženjeni neudane udane
brakovi svega
1788. 3 2 1 3 -
9. 6 4 2 5 1
1790. 12 11 1 8 4
1791. 7 4 3 6 1
2. 1 1 - 1 -
3. 1 1 - 1 -
4. 3 3 - 3 -
5. 2 2 - 2 -
6. 4 3 1 3 1
7. 9 8 1 5 4
8. - - - - -
9. 4 4 - 4 -
1800. 13 7 6 10 3
1801. 8 5 3 5 3
2. 2 1 1 2 -
3. 3 3 - 2 1
4. 7 5 2 5 2
5. 3 3 - 2 1
6. 5 5 - 4 1
7. 9 6 3 5 4
8. 8 7 1 7 1
9. 1 1 - 1 -
1810. 9 8 1 7 2
1811. 9 6 3 7 2
2. 16 13 3 13 3
3. 17 16 1 14 3
4. 16 11 5 13 3
5. 12 8 4 6 6
6. 16 12 4 12 4
7. 18 11 7 13 5
8. 25 16 9 18 7
9. 15 8 7 8 7
1820. 13 8 5 11 2
1821. 20 15 5 15 5
2. 24 14 10 19 5

276
 R a n i je bračno s t a n j e
muža žene
Godina Sklopljeni neoženjeni oženjeni neudane udane
brakovi svega
1823. 25 19 6 17 8
4. 23 16 7 17 6
5. 16 12 4 15 1
6. 8 7 1 7 1
7. 29 25 4 21 8
8. 11 9 2 U -
9. 23 17 6 21 2
1830. 16 12 4 15 1
1831. 7 4 3 4 3
2. 14 10 4 12 2
3. 11 8 3 9 2
4. 13 8 5 10 3
5. 9 5 4 6 3
6. 18 14 4 15 3
7. 16 13 3 16 -
8. 14 10 ! 4 13 1
9. 10 6 1 4 8 2
1840. 16 15 1 14 2
1841. 13 12 1 12 1
2. 12 8 4 12 -
3. 7 7 - 6 1
4. 4 4 - 4 -
5. 9 7 i 2 8 1
6. 1 1 i 1 -
7. 7 7 1 6 1
8. 3 3 ' 2 1
9. 4 3 1 1 4 -
1850. 6 4 1 2 4 2
1851. 4 4 1 3 1
2. 4 4 ! 2 2
1853 3 3 i 2 1

(S ovom godinom prestalo je upisivanje)

277
 Vjenčanja po mjesecima 1788.-1853.
Prebenda sv. Vida Varaždin
T. XII.
Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII VIII IX. X. XI. XII.
God.
1788. 1 - - 1 1 - - - - - - -
9. - 3 1 - - 1 - - 1 - - -
1790. 6 5 - - 1 - - - - - - -
1791. 1 3 - - - - - - - 1 1 -
2. 1
3. - 1
4. 1 1 - - - - 1 - - - - -
5. 2 - - - - - - - - - 2 -
6. - 1 - - - - - - - 1 2 -
7. - 4 - - 2 - - - - 1 - -
8.
9. 1 1 - 1 1 - - - - - - -
1800. 3 4 - - 1 1 2 2 - - 1 -
1801. 1 3 - - 1 1 1 - - - - -
2. - 1 - - - 1 - - . " - -
3. 1 2 -
4. 1 5 - - - 1 - - - - - -
5. 2 1 - - - - - - - - 2 -
6. - - - - - 3 - - - . - -
7. 5 2 - - - 1 1 - - - - -
8. 1 5 - - 1 - 1 - - - - -
9. 1 - - - - - - - - . 1 -
1810. 1 3 1 - 2 1 _ - - - - -
1811. 2 5 - - - - - - - 2 - -
2. 6 4 1 1 2 - - 1 1 - - -
3. 9 2 2 - - 3 1 - - - - -
4. 5 5 - - 1 1 1 1 - - 2 -
5. 5 2 - 2 1 1 - - - 1 - -
6. 7 6 1 - 1 - - - - - 1 -
7. 9 3 - 1 - 3 - - 1 1 - -
8. 15 1 1 1 3 2 - 1 1 - - -
9. 2 6 1 - - - 1 2 1 - 2 -
1820. 3 5 - - 3 - - - 1 - 1 -
1821. 5 8 3 - 2 1 - 1 - - - -
2. 3 9 - - 4 1 3 1 1 - 2 -

278
 Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII VII IX. X. XI. XII
God. I
1823. 5 9 2 - 1 3 - - 3 2 - -
4. 6 5 - - 3 4 - 2 - 2 1 -
5. 4 3 - 1 2 2 - 1 1 1 1 -
6. 3 2 - 1 1 - - - - - 1 -
7. 9 10 - - 2 3 - - 1 1 3 -
8. 1 6 1 - 1 1 - 1 - - - -
9. 3 7 1 - 2 - 3 - 5 1 1 -
1830. 4 4 - - 4 1 - 1 - - 2 -
1831. 2 2 - - - 2 - - - - 1 -
2. - 10 1 - - 1 1 - - 1 - -
3. 3 4 - - 1 - 1 - 1 - 1 -
4. 4 5 - - 1 - - 1 - 1 1 -
5. 1 4 - - - 1 - 1 - 1 1 -
6. - 12 - - 5 - - - 1 - ' -
7. 11 1 - - 1 2 - 1 - - ' -
8. 3 8 - - 1 1 - 1 - - -
9. 3 4 - - - 2 - 1 - - ! -
1840. 3 9 3 - - - - 1 - -1 -
1841. 2 8 - - 1 - 1 - - ! 1 -
2. 1 5 - - 1 1 - 2 - -i 2 -
3. 2 5 - - - - - - i - -
I
4. - 2 - - - - - 2 -
5. 2 1 - - 2 1 - 1 1 1 1 -
6. - 1 - - - - - -1 _ -
7. - 2 - - 3 - - 1 !
1 -
1
8. - 1 - 1 - - - 1 -
9. - 1 - - 1 - - -1 1 1 -
1850. - 3 - - 1 - - -1 1 1 -
1851. - 2 - - - 1 - - 1 -
1
2. - 3 - - - - - 1 1- -
1853. - 1 - - 1 - - -1 - 11 -

279
 Umrli u razdoblju 1739.-1957.
Prebenda sv. Vida Varaždin
T. XIII
Godina Muški Ženske Nepoznato Ukupno Dojenčad Umrla
"proles" dojenčad na
1000
živorođenih
1739. 31 22 - 53 - -
1740. 1 1 - 2 - -
1741. 1 2 - 3 - -
2. 3 6 - 9 - -
3. 13 14 - 27 - -
4. 1 1 - 2 - -
5. 6 7 - 13 - -
6. 7 8 - 15 - -
7. 11 12 - 23 - -
8. 4 3 - 7 - -
9. 4 8 - 12 - -
1750. 4 4 - 8 - -
1751. 5 6 - 11 - -
2. 2 10 - 12 - -
3. 2 2 - 4 - -
4. - - - - - -
5. - - - - - -
6. - - - - - -
7. 1 1 - 2 - -
8. 20 12 - 32 - -
9. 21 12 - 33 - -
1760. 13 11 - 24 - -
1761. 5 1 - 6 - -
2. 4 5 - 9 - -
3. 5 2 - 7 - -
4. 4 6 - 10 - -
5. 1 1 - 2 - -
6. 7 6 - 13 - -
7. 10 7 - 17 - -
8. 4 2 - 6 - -
9. 4 6 - 10 - -
1770. 7 3 - 10 - -
1771. 18 15 2 35 - -
2. 29 20 1 50 1 111
3. 37 31 1 69 - -

280
Godina Muški Ženske Nepoznato Ukupno Dojenčad Umrla
"proles" dojenčad na
1000
živorođenih
1774. 20 13 12 45 2 250
5. 15 20 15 50 - -
6. 20 19 - 39 - -
7. 4 7 3 14 1 167
8. 25 18 9 52 - -
9. 41 41 6 88 1 500
1780. 19 16 5 40 - -
1781. 35 18 1 54 - -
2. 27 21 18 66 6 500
3. 31 26 5 62 11 1100
4. 19 16 12 47 4 500
5. 66 56 18 140 3 200
6. 36 30 1 67 - -
7. 51 40 - 91 13 3250
8. 94 95 - 189 23 5750
9. 56 61 1 118 17 1545
1790. 44 32 - 76 17 850
1791. 36 37 2 75 24 1333
2. 27 21 - 48 12 800
3. 24 24 2 50 9 818
4. 48 61 3 112 20 1250
5. 38 42 5 85 21 1400
6. 29 37 1 67 16 640
7. 58 43 - 101 7 304
8. 44 42 1 87 16 2286
9. 32 30 1 63 U 733
1800. 59 52 1 112 6 667
1801. 102 99 - 201 1 83
2. 52 53 2 107 1 200
3. 56 66 2 124 1 200
4. 46 42 - 88 - -
5. 93 84 - 177 - -
6. 115 116 - 231 9 1286
7. 58 53 - 111 24 2400
8. 41 31 - 72 25 1389
9. 67 50 - 117 23 3286
1810. 74 56 1 131 28 1750

281
 Umrla
Nepoznato dojenčad na
Godina Muški Ženske Ukupno Dojenčad
"proles" 1000
živorođenih
1811. 48 30 - 78 26 1130
2. 86 67 - 153 44 1630
3. 50 41 2 93 20 476
4. 63 44 - 107 35 2059
5. 61 59 3 123 20 909
6. 119 96 - 215 52 2737
7. 74 73 - 147 20 714
8. 51 43 - 94 17 773
9. 57 40 - 97 35 897
1820. 54 56 2 112 30 769
1821. 45 51 - 96 20 385
2. 47 48 - 95 24 727
3. 64 56 - 120 31 633
4. 42 36 - 78 18 581
5. 60 51 - 111 39 1026
6. 73 60 - 133 45 1125
7. 56 57 - 113 35 761
8. 47 58 - 105 21 477
9. 76 61 - 137 30 476
1830. 61 60 - 121 47 746
1831. 55 42 - 97 24 667
2. 67 79 - 146 32 604
3. 44 39 - 83 26 553
4. 53 57 - 110 29 617
5. 75 44 - 119 29 674
6. 38 43 - 81 23 535
7. 50 54 - 104 31 620
8. 59 43 - 102 35 686
9. 47 47 - 94 33 688
1840. 72 55 - 127 18 333
1841. 48 36 - 84 32 552
2. 56 41 - 97 36 720
3. 46 56 1 103 29 630
4. 57 57 - 114 30 429
5. 74 55 - 129 37 446
6. 63 57 - 120 26 317
7. 89 63 - 152 38 487
8. 89 78 - 167 40 556
9. 147 121 1 269 37 507
1850. 64 55 - 119 40 548
1851. 57 61 - 118 26 260

282
 Umrla
Nepoznato dojenčad na
Godina Muški Ženske Ukupno Dojenčad
"proles" 1000
živorođenih
1852. 63 62 - 125 37 420
3. 11 51 1 129 31 292
4. 72 66 - 138 25 338
5. (66) (58) - (124) 3 -
6. (60) (51) - (111) - -
1857. 54 44 - 98 26 394

283
 Umrli po mjesecima 1739.-1857.
Prebenda sv. Vida Varaždin
T. XIV
Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.
God.
1739. 8 4 2 3 20 7 4 3 1 1 - -
1740. - - - 2 - - - - - - - -
1741. - - - - - - 1 1 1 - - -
2. 3 - 3 2 1 - - - - - - -
3. 3 2 12 6 1 - 1 - 2 - - -
4. - 1 - 1 - - - - - - - -
5. - 1 1 - 3 3 - - - 2 3 -
6. 1 2 5 2 2 - - 2 - - - 1
7. 2 1 5 4 4 1 - 1 2 - 1 2
8. 1 2 - - - - - 1 LJI - 1 1
9. - - - 1 1 - - - 3 - 5 2
1750. 2 2 3 1 - - - - - - - -
1751. 1 1 2 1 1 - - 1 1 - 1 2
2. - 1 4 2 3 - - - - - 1 1
3. - - - - 1 2 1 - - - - -
4. - - - - - - - - - - - -
5. - - - - - - - - - - - -
6. - - - - - - - - - - - -
7. - - - - - - 2 - - - - -
8. 3 - - - 12 3 - - 4 4 5 1
9. 4 3 8 4 - 2 - - 3 4 4 1
1760. 2 5 3 5 1 1 - 1 3 3 - -
1761. - - - 1 3 - 1 - - 1 - -
2. - 1 2 - 3 - - - 1 - 1 1
3. 1 - - - - 1 - - 1 1 - 3
4. - - - 4 3 1 - - - - - 2
5. - - - - - - - 1 - - 1 -
6. 3 1 - 5 1 - - - - - 1 2
7. - - - - 2 3 2 - 3 1 3 3
8. 1 1 - 1 1 - - - - 1 1 -
9. 2 - 3 1 1 - - 1 1 - - 1
1770. 2 - 1 1 - - - - - 4 - 2
1771. 2 4 5 9 1 1 - - 4 4 4 1
2. 7 1 1 7 6 1 6 6 - 3 10 2
3. 8 3 13 14 7 2 4 2 2 7 5 2
4. 3 5 2 5 3 2 9 3 2 2 1 8
1775. - 1 6 - 3 1 10 10 8 1 3 7
6. 6 14 2 4 - - - 2 2 2 4 3
7. - - 2 6 2 - - - - - - 4
8. - - 6 2 4 3 9 12 8 4 - 4
9. 5 5 6 12 14 15 8 9 6 5 1 2
1780. 4 1 4 4 3 2 - 1 1 1 13 6
1781. 4 1 3 4 5 2 4 5 8 6 4 8
2. 10 8 6 10 4 5 4 4 8 3 3 1

284
 Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.
God.
3. 6 8 4 8 7 - 6 3 7 4 4 5
4. 5 6 4 4 - - 4 8 2 6 3 5
5. 8 3 9 4 6 3 - 7 31 30 17 22
6. 8 10 10 7 4 4 1 - 4 4 3 12
7. 9 7 - - - - - 20 20 14 9 12
8. 10 18 29 23 16 16 10 12 8 12 16 19
9. 14 11 15 21 14 7 1 10 8 4 4 9
1790. 9 7 8 12 11 3 3 6 3 6 - 8
1791. 12 7 7 2 8 5 2 4 12 3 9 4
2. 4 8 4 6 3 4 6 5 - 5 2 1
3. 4 7 12 2 5 2 2 1 6 5 - 4
4. 1 5 7 15 6 6 5 15 10 9 15 18
5. 10 6 6 8 2 6 5 11 9 11 5 6
6. 1 7 5 9 1 2 9 8 6 9 2 8
7. 2 9 12 16 21 7 5 6 8 4 8 3
8. 4 4 7 11 7 2 10 13 5 10 11 3
9. 6 2 6 6 4 5 3 1 4 11 10 5
1800. 11 6 21 13 15 8 7 5 6 6 8 6
1801. 6 24 17 16 10 8 13 29 18 18 23 19
2. 13 15 10 17 9 6 5 4 8 8 6 6
3. 10 12 21 7 10 7 4 10 16 10 7 10
1804. 4 9 14 8 10 5 4 6 5 5 7 11
5. 21 14 29 15 11 10 10 6 9 7 22 23
6. 38 49 34 25 23 6 10 6 10 5 7 18
7. 24 17 8 9 9 5 3 4 9 6 9 8
8. 11 6 7 14 3 1 4 4 6 5 4 7
9. 4 3 10 10 4 6 5 11 13 11 13 27
1810. 28 30 19 13 6 4 3 4 9 4 1 10
1811. 6 6 5 7 6 6 4 ^5 4 11 9 9
2. 16 7 13 15 12 3 7 13 17 14 17 19
3. U 6 6 10 10 6 U 10 6 4 6 7
4. 11 8 13 9 12 5 4 13 11 5 5 11
1815. 13 6 14 7 5 7 9 14 13 18 4 13
6. 9 12 11 11 11 8 5 26 31 39 29 23
7. 18 15 19 24 15 5 6 3 16 6 11 9
8. 10 11 11 6 6 5 9 4 6 6 9 11
9. 8 12 11 3 6 4 8 8 9 8 10 10
1820. 8 4 6 7 9 11 7 10 13 11 17 9
1821. 7 8 11 6 8 5 7 7 9 13 4 11
2. 6 4 7 6 5 1 7 15 17 7 8 12
3. 6 9 13 5 6 9 6 7 20 13 13 13
4. 6 6 12 11 9 3 4 9 5 7 3 3
5. 6 7 14 7 4 7 11 2 17 11 19 6
6. 5 6 19 9 9 11 11 17 19 17 5 5
7. 9 11 12 7 7 8 8 16 16 7 6 6
8. 10 17 11 14 8 4 4 7 6 4 7 13
9. 16 10 10 9 12 11 13 16 8 9 10 13

285
 Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.
God.
1830. 8 10 14 5 15 8 10 11 6 10 9 15
1831. 5 8 2 4 6 3 6 9 13 13 12 16
2. 10 19 15 17 11 7 10 9 12 11 8 17
3. 10 10 4 10 4 4 6 9 6 7 7 6
4. 12 10 8 10 10 7 3 4 10 9 13 14
5. 11 22 21 7 10 5 10 10 6 2 6 9
6. 13 4 2 6 14 2 5 4 6 6 8 6
7. 9 9 16 15 5 1 5 7 16 12 4 5
8. 9 10 16 7 9 8 8 11 8 7 3 6
9. 12 3 12 9 4 7 7 6 6 10 10 8
1840. 9 12 17 19 18 10 2 9 4 11 5 11
1841. 8 6 17 5 14 4 7 9 4 3 2 5
1842. 9 11 9 4 7 3 4 10 9 10 7 14
3. 8 11 10 8 7 3 10 6 8 13 4 15
4. 7 15 10 10 15 7 7 6 5 10 8 14
5. 9 13 13 11 12 8 8 15 11 14 8 7
6. 7 5 6 12 5 9 8 13 15 13 10 17
7. 7 9 20 11 4 9 8 16 25 21 11 U
8. 10 10 13 12 10 7 19 16 12 18 12 28
9. 35 20 37 18 17 10 20 34 15 18 22 23
1850. 21 13 12 7 8 6 6 5 11 9 6 15
1851. 15 14 10 15 8 7 5 6 5 7 7 19
2. 13 16 12 15 8 11 2 7 12 7 11 11
3. 5 7 13 9 11 7 4 11 18 16 11 17
4. 11 8 11 15 7 12 11 9 7 9 14 14
5. 12 (7) (10) (7) (11) (7) (13) (7) (10) (12) (13) (15)
6. (7) (12) (8) (9) (7) (10) (7) (9) (8) (10) (11) (13)
1857. 6 9 7 6 9 7 6 7 7 12 10 12

286
 Prirodno kretanje stanovništva 1741.-1857.
Prebende sv. Vida Varaždin
Prirodni
Godina Živorođeni Umrli rast pad
1741. 8 3 5 -
2. 2 9 - 7
3. 5 27 - 22
4. 4 2 2 -
5. 1 13 - 12
6. 2 15 - 13
7. - 23 - 23
8. - 7 - 7
9. - 12 - 12
1750. - 8 - 8
1751. - 11 - 11
2. - 12 - 12
3. - 4 - 4
4. - - - -
5. - - - -
6. - - - -
7. 1 2 - 1
8. 4 32 - 28
9. 7 33 - 26
1760. 3 24 - 21
1761. 15 6 9 -
2. 17 9 8 -
3. 13 7 6 -
4. 12 10 2 -
5. 16 2 14 -
6. 10 13 - 3
7. 10 17 - 7
8, 10 6 4 -
9. 9 10 - 1
1770. 6 10 - 4
1771. 7 35 - 28
2. 9 50 - 41
3. 6 69 - 63
4. 8 45 - 37
5. 12 50 - 38
6. 6 39 - 33
7. 6 14 - 8

287
 Prirodni
Godina Živorođeni Umrli rast pad
1778. 5 52 - 47
9. 2 88 - 86
1780. 12 40 - 28
1781. 4 54 - 50
2. 12 66 - 54
3. 10 62 - 52
4. 8 47 - 39
5. 15 140 - 125
6. 9 67 - 58
7. 4 91 - 87
8. 4 189 - 185
9. 11 118 - 107
1790. 20 76 - 56
1791. 18 75 - 57
2. 15 48 - 33
3. 11 50 - 39
4. 16 112 - 96
5. 15 85 - 70
6. 25 67 - 42
7. 23 101 - 78
8. 7 87 - 80
9. 15 63 - 48
1800. 9 112 - 103
1801. 12 201 - 189
2. 5 107 - 102
3. 5 124 - 119
4. 8 88 - 80
5. - 177 - 177
6. 7 231 - 224
7. 10 111 - 101
8. 18 72 - 54
9. 7 117 - 110
1810. 16 131 - 115
1811. 23 78 - 55
2. 27 153 - 126
3. 42 93 - 51
4. 17 107 - 90
5. 22 123 - 101

288
 Prirodni
Godina Živorođeni Umrli rast pad
1816. 19 215 - 196
7. 28 147 - 119
8. 22 94 - 72
9. 39 97 - 58
1820. 39 112 - 73
1821. 52 96 - 44
2. 33 95 - 62
3. 49 120 - 71
4. 31 78 - 47
5. 38 111 - 73
6. 40 133 - 93
7. 46 113 - 67
8. 44 105 - 61
9. 63 137 - 74
1830. 63 121 - 58
1831. 36 97 - 61
2. 53 146 - 93
3. 47 83 - 36
4. 47 110 - 63
5. 43 119 - 76
6. 43 81 - 38
7. 50 104 - 54
8. 51 102 - 51
9. 48 94 - 46
1840. 54 127 - 73
1841. 58 84 - 26
2. 50 97 - 47
3. 46 103 - 57
4. 70 114 - 44
5. 83 129 - 46
6. 82 120 - 38
7. 78 152 - 74
8. 72 167 - 95
9. 73 269 - 196
1850. 73 119 - 46
1851. 100 118 - 18
2. 88 125 - 37
3. 106 129 - 23
4. 74 138 - 64
5. 107 (124) - 17
6. 73 (111) - 38
1857. 66 98 - 32

289
 Umrli po godinama starosti 1771.-1857.
Prebenda sv. Vida Varaždin
God. Dobni razredi Nepo­ Sve­ Prosje­
0 1-4 5-9 10- 15- 20- 30- 40- 50- 60- 70- 80 zna­ ga čna
14 19 29 39 49 59 69 79 to dob
1771. - 2 - - - - - - - - - - 33 35 3,0
2. 1 - - 1 3 8 3 4 2 3 - 1 24 50 33,8
3. - 1 - 1 5 7 13 18 7 3 - - 14 69 35,7
4. 2 - 2 - 2 1 5 4 4 - - - 25 45 29,4
5. - - - 1 - 3 4 2 2 2 - - 36 50 36,7
6. - - - - - - 2 9 3 2 - - 23 39 43,4
7. 1 - - - - 1 1 4 1 - - - 6 14 34,0
8. - - 1 - - 5 2 - 1 1 - - 42 52 31,3
9. 1 2 2 1 2 5 12 2 6 - - 2 53 88 31,2
1780. - 1 - - 1 - 1 1 5 3 - - 28 40 44,3
1781. - - - - 1 4 6 3 1 2 - - 37 54 36,3
2. 6 16 2 1 - 1 10 8 12 3 - - 7 66 26,2
3. 11 13 2 - 1 5 5 3 2 1 1 - 18 62 15,9
4. 4 7 - - - 3 7 3 3 - - - 20 47 21,5
5. 3 5 - - 4 18 18 7 4 - - - 81 140 28,1
6. - - 1 - 4 8 7 6 11 5 2 - 23 67 40,3
7. 13 9 12 - 1 - 5 12 12 10 1 - 16 91 28,0
8. 23 26 23 7 4 10 9 18 25 11 1 - 32 189 23,6
9. 17 9 11 3 3 6 7 16 17 11 - - 18 118 27,4
1790. 17 14 6 4 1 4 4 5 8 2 - - 11 76 17,8
1791. 24 15 4 - - 2 4 8 8 4 - - 6 75 18,2
2. 12 6 2 1 3 1 5 4 6 2 1 - 5 48 21,9
3. 9 7 2 2 - 1 1 8 4 4 1 - 11 50 25,0
4. 20 49 11 2 2 4 - 4 5 5 1 - 9 112 11,1
5. 21 14 3 1 2 2 3 8 13 4 - 3 11 85 23,8
6. 16 5 3 3 1 5 6 8 2 3 3 - 12 67 22,5
7. 7 29 5 1 4 4 7 13 7 2 2 - 20 101 24,1
8. 16 24 7 1 1 2 3 5 3 1 3 3 18 87 16,6
9. 11 10 3 2 1 6 1 9 6 3 2 4 5 53 29,3
1800. 6 21 9 2 1 6 5 6 10 5 4 - 37 112 23,3
1801. 1 1 2 2 - - 1 - - 2 1 - 190 201 33,8
2. 1 1 105 107 50,0
3. 1 - - 1 1 - - - - - - - 121 124 10,3
4. 88 88 -
5. - - - - - - - - - 1 - - 176 177 69,0

290
God. Dobni razredi Nepo­ Sve­ Prosje­
0 1- 5- 10- 15- 20- 30- 40- 50- 60- 70- 80 zna­ ga čna
4 9 14 19 29 39 49 59 69 79 to dob
1806. 9 15 2 2 - 1 1 4 1 1 1 1 193 231 15,3
7. 24 36 15 1 1 5 7 2 7 3 8 - 2 111 16,5
8. 25 8 1 1 - 3 7 5 5 7 4 3 3 72 26,5
9. 23 19 4 4 1 13 9 16 5 U 6 1 5 117 26,1
1810. 28 26 4 1 1 11 12 19 10 14 1 - 4 131 24,2
1811. 26 15 4 - 1 3 7 5 5 7 2 2 1 78 21,3
2. 44 37 18 3 5 7 8 13 6 5 2 - 5 153 14,2
3. 20 22 6 - 3 3 10 8 8 4 3 1 5 93 21,5
4. 35 18 2 4 - 4 6 10 5 10 5 3 5 107 23,1
5. 20 20 9 1 2 4 13 8 18 14 6 1 7 123 29,4
6. 52 43 17 2 5 10 8 13 21 24 10 2 8 215 23,6
7. 20 26 4 2 2 8 14 20 20 24 3 - 4 147 32,0
8. 17 20 12 2 2 8 8 9 3 7 3 1 2 94 21,5
9. 35 11 10 3 3 - 4 4 7 8 7 1 4 97 21,3
1820. 30 17 6 3 7 8 7 13 6 6 5 4 - 112 23,4
1821. 20 20 9 7 2 3 4 10 6 10 3 1 1 96 22,2
2. 24 11 5 6 4 5 7 7 13 10 2 1 - 95 25,7
3. 31 24 U 5 3 7 4 U 9 5 4 3 3 120 19,8
4. 18 18 4 1 2 5 4 8 4 6 3 3 2 78 23,4
5. 39 25 8 - 3 5 3 5 9 9 4 - 1 111 17.6
6. 45 36 9 1 4 4 4 8 6 10 4 1 1 133 15,9
7. 35 18 8 1 5 2 7 8 11 9 6 3 - 113 23,8
8. 21 14 9 5 5 4 5 11 12 10 6 3 - 105 28,5
9. 30 28 16 6 4 4 8 11 11 10 7 1 1 137 22,2
1830. 47 20 24 2 1 6 3 10 8 13 4 1 2 121 20,5
1831. 24 17 5 2 1 5 6 8 8 9 8 3 1 97 27,7
2. 32 26 8 3 4 9 7 12 16 17 9 2 1 146 27.4
3. 26 10 7 1 1 6 6 6 6 4 3 6 1 83 24,6
4. 29 16 6 2 4 8 5 9 9 11 6 4 1 110 25.6
5. 29 15 4 3 3 5 5 17 12 12 10 3 1 119 30,2
6. 23 16 6 4 - 4 1 4 6 10 5 1 1 81 22,7
7. 31 15 7 3 2 5 4 7 10 14 3 1 2 104 23,5
8. 35 16 3 1 2 9 10 2 8 7 6 3 . 102 22,4
9. 33 8 3 1 3 4 6 7 7 10 10 2 - 94 27,6
1840. 18 20 6 3 4 3 10 14 17 14 14 1 3 127 32,8

291
 God. Dobni razredi Nepo­ Sve­ Prosje
0 1-4 5-9 10- 15- 20- 30- 40- 50- 60- 70- 80 znato ga čna
14 19 29 39 49 59 69 79 dob
1841. 32 11 - - 2 5 7 5 7 5 7 1 2 84 23,4
2. 36 10 2 - 2 6 5 6 12 9 7 2 - 97 26,6
3. 29 8 2 2 4 6 8 8 13 13 7 2 1 103 30,0
4. 30 22 1 2 7 7 5 6 3 16 11 4 - 114 27,3
5. 37 12 5 2 2 4 9 8 18 14 12 3 3 129 30,8
6. 26 25 4 1 3 9 8 6 10 16 8 3 1 120 27,2
7. 38 16 10 4 5 7 7 13 17 18 10 4 3 152 28,7
8. 40 32 8 4 6 7 3 20 15 13 14 5 - 167 26,1
9. 37 43 18 11 4 14 18 30 34 29 23 5 3 269 32,3
1850. 40 9 5 1 2 10 7 11 13 9 5 7 - 119 27,4
1851. 26 14 6 1 4 8 10 7 17 15 8 2 . 118 30,6
2. 37 15 5 3 5 8 5 5 22 8 8 2 2 125 26,4
3. 31 14 9 1 4 8 6 13 U 15 14 2 1 129 30,5
4. 25 15 3 1 4 10 8 19 19 18 U 5 - 138 35,0
5. 3 1 - - 1 1 2 2 1 3 - 1 109 124 36,7
6. 111 111 -
7. 26 6 6 - 2 9 10 7 9 8 6 1 8 98 24,0

292
 Rođeni u razdoblju 1707.-1857.
Stanovništvo Varaždina
T. XVII
Godina Muški Ženske Ukupno Vanbračni Muških na 1000
ženskih
1707. 69 66 135 - 1045
8. 59 75 134 7 787
9. 62 58 120 1 1069
1710. 77 69 146 - 1116
1711. 89 91 180 2 978
2. 96 80 176 6 1200
3. 60 38 98 2 1579
4. 29 21 50 - 1381
5. - - - - -
6. - - - - -
7. 81 73 154 - 1110
8. 108 87 195 - 1241
9. 83 80 163 3 1038
1720. 104 98 202 - 1061
1721. 127 144 271 2 882
2. 96 94 190 4 1021
3. 109 116 225 6 940
4. 99 109 208 1 908
5. 51 79 130 5 646
6. 110 120 230 7 917
7. 94 91 185 7 1033
8. 97 93 190 5 1043
9. 115 93 208 4 1237
1730. 65 68 133 4 956
1731. 99 75 174 8 1320
2. 116 106 222 9 1094
3. 100 110 210 5 909
4. 116 108 224 10 1074
5. 119 120 239 10 992
6. 97 91 188 10 1066
7. 110 101 211 8 1089
8. 92 95 187 3 968
9. 76 74 150 7 1027
1740. 101 108 209 10 935
1741. 115 90 205 9 1278
2. 90 80 170 6 1125

293
 Godina Muški Ženske Ukupno Vanbračni Muških na 1000
ženskih
1743. 109 100 209 10 1090
4. 118 123 241 8 959
5. 110 111 221 13 991
6. 129 107 236 11 1206
7. 98 95 193 13 1032
8. 119 123 242 9 969
9. 100 109 209 9 917
1750. 99 85 184 2 1165
1751. 110 113 223 7 973
2. 114 79 193 9 1443
3. 108 74 182 5 1459
4. 123 104 227 9 1183
5. 104 91 195 11 1143
6. 114 136 250 15 838
7. 128 122 250 6 1049
8. 74 72 146 6 1028
9. 82 91 173 3 901
1760. 80 70 150 3 1143
1761. 138 119 257 18 1160
2. 123 129 252 16 953
3. 142 138 280 10 1029
4. 102 121 223 9 843
5. 97 94 191 4 1032
6. 115 95 210 11 1211
7. 125 95 220 8 1316
8. 129 120 249 5 1075
9. 149 134 283 6 1112
1770. 147 125 272 13 1176
1771. 97 108 205 16 898
2. 118 105 223 8 1124
3. 98 105 203 7 933
4. 137 118 255 13 1161
5. 141 147 288 17 959
6. 117 135 252 11 867
7. 121 124 245 14 976
8. 117 125 242 11 936
9. 120 132 252 5 909
1780. 132 143 275 12 923

294
Godina Muški Ženske Ukupno Vanbračni Muških na 1000
ženskih
1781. 114 134 248 8 851
2. 119 130 249 15 915
3. 121 111 232 13 1090
4. 131 114 245 13 1149
5. 124 101 225 11 1228
6. 88 85 173 15 1035
7. 100 85 185 13 1176
8. 91 80 171 5 1138
9. 110 94 204 13 1170
1790. 169 122 291 29 1385
1791. 127 127 254 36 1000
2. 130 138 268 20 942
3. 138 96 234 16 1437
4. 156 133 289 29 1173
5. 145 116 261 28 1250
6. 124 126 250 24 984
7. 132 123 255 13 1073
8. 121 126 247 22 960
9. 124 122 246 15 1016
1800. 126 122 248 25 1033
1801. 124 117 241 29 1060
2. 115 92 207 21 1250
3. 123 101 224 23 1218
4. 104 109 213 19 954
5. 146 119 265 29 1227
6. 114 91 205 31 1253
7. 176 160 336 46 1100
8. 135 109 244 38 1239
9. 159 133 292 37 1195
1810. 140 133 273 35 1053
1811. 183 150 333 30 1220
2. 138 130 ^ 268 26 1062
3. 181 153 334 34 1183
4. 170 134 304 36 1269
5. 137 138 275 25 993
6. 139 121 260 34 1149
7. 106 102 208 25 1039
8. 129 152 281 36 849
9. 168 150 318 42 1120

295
 Godina Muški Ženske Ukupno Vanbra&ii Muških na 1000
ženskih
1820. 156 162 318 56 963
1821. 144 141 285 49 1021
2. 143 127 270 38 1126
3. 173 162 335 58 1068
4. 169 152 321 61 1112
5. 176 158 334 67 1114
6. 178 171 349 68 1041
7. 155 133 288 62 1165
8. 115 147 262 39 782
9. 157 159 316 52 987
1830. 157 159 316 49 987
1831. 157 153 310 56 1026
2. 136 123 259 54 1106
3. 151 151 302 52 1000
4. 149 134 283 59 1112
1835. 130 134 264 62 970
6. 175 156 331 74 1122
7. 146 145 291 66 1007
8. 163 148 311 63 1101
9. 152 161 313 59 944
1840. 157 123 280 56 1276
1841. 162 147 309 63 1102
2. 149 143 292 67 1042
3. 157 139 296 67 1129
4. 168 164 332 70 1024
5. 182 161 343 86 1130
6. 180 173 353 69 1400
7. 155 142 297 64 1092
8. 168 158 326 75 1063
9. 162 151 313 56 1073
1850. 197 153 350 78 1288
1851. 171 163 334 74 1049
2. 191 175 366 66 1091
3. 197 181 378 95 1088
4. 167 142 309 79 1176
5. 167 182 349 65 918
6. 180 170 350 100 1059
1857. 196 180 376 109 1089

296
 Rođeni po mjesecima 1707.-1857.
Stanovništvo Varaždina
T.:KVllI.
Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII IX. X. XI. XII.
God.
1707. 6 16 12 18 15 16 8 8 6 7 13 10
8. 11 16 18 6 4 9 9 6 12 13 9 21
9. 14 16 16 16 10 11 - 9 - 5 11 12
1710. 22 9 12 10 8 8 5 5 19 18 21 9
1711. 26 13 15 7 10 15 10 16 22 7 12 27
2. 17 17 14 20 17 13 15 16 9 12 14 12
3. 20 10 7 15 5 3 2 4 8 8 7 9
4. 30 10 10
5. (Izostala upisivanja)
6.
7. 14 20 12 13 9 15 19 28 10 14
8. 26 22 18 13 12 14 9 7 17 15 26 16
9. 20 23 17 11 6 8 13 11 11 17 14 12
1720. 26 11 19 19 13 10 15 20 15 17 19 18
1721. 19 22 21 19 17 21 21 38 21 23 22 27
2. 21 20 13 21 15 10 11 12 18 20 14 15
3. 22 20 25 24 11 14 17 21 16 21 16 18
4. 30 23 24 17 12 10 17 15 6 22 18 14
5. 19 9 15 10 6 2 2 8 14 17 12 16
6. 12 22 16 23 16 18 16 19 15 18 34 21
7. 25 23 22 11 12 5 9 13 18 17 14 16
8. 14 15 13 18 13 13 12 22 17 21 15 17
9. 19 17 17 18 18 13 18 29 16 10 11 22
1730. 18 16 23 19 9 4 7 (preskočeiIO) 19 18
1731. 21 9 19 13 14 9 8 9 15 18 23 16
2. 29 20 18 18 18 17 12 10 16 18 21 25
3. 15 20 22 14 24 12 10 15 9 23 21 25
4. 20 14 18 24 15 15 15 9 29 15 27 23
5. 31 10 21 18 19 19 20 18 22 18 18 25
6. 21 18 15 13 12 9 14 18 18 18 17 15
7. 22 17 21 25 20 U 13 14 - 26 16 16
8. 11 29 18 15 15 12 10 17 13 18 14 15
9. 13 12 18 8 14 1 8 7 13 13 23 20
1740. 11 17 18 18 6 10 15 23 26 18 27 20
1741. 18 18 26 20 23 13 6 12 19 17 11 22
2. 13 20 25 8 10 3 8 12 22 22 12 15
3. 23 19 16 11 15 9 12 19 7 18 33 27

297
 Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII IX. X. XI. XII.
God.
1744. 16 26 14 18 24 21 19 14 18 20 28 23
5. 28 24 17 15 17 9 20 21 17 22 18 13
6. 20 17 26 21 17 13 19 14 22 20 28 19
7. 18 22 15 15 13 10 15 13 22 25 11 14
8. 19 23 18 23 21 10 12 21 28 24 27 16
9. 15 25 19 18 11 7 17 23 20 13 23 18
1750. 17 16 16 13 13 9 13 10 19 20 20 18
1751. 28 21 8 25 24 12 11 23 12 11 27 21
2. 28 13 20 14 5 10 7 20 20 24 16 16
3. 15 18 20 13 8 5 9 23 18 11 24 18
4. 20 18 13 23 22 21 24 17 16 16 20 17
5. 27 23 23 13 11 11 13 20 21 10 11 12
6. 24 12 18 23 10 28 24 16 20 31 30 14
7. 28 17 28 23 20 23 13 22 22 15 21 18
8. 25 21 15 11 2 2 6 5 19 20 13 7
9. 7 U 18 21 8 6 6 12 16 33 18 17
1760. 8 13 9 9 12 4 12 12 19 22 15 15
1761. 24 22 37 22 18 12 17 16 21 16 24 28
2. 22 19 28 21 28 17 15 21 16 20 24 21
3. 24 25 33 21 25 13 20 20 26 23 21 29
4. 23 24 17 9 12 12 9 25 23 32 21 16
5. 17 20 17 13 12 6 9 16 24 21 16 20
6. 29 14 14 19 18 13 10 19 18 16 22 18
7. 24 11 19 17 16 9 24 14 23 19 28 16
8. 15 18 31 13 16 15 12 32 20 27 17 33
9. 29 22 28 30 29 18 19 33 20 24 16 15
1770. 32 20 24 16 16 20 17 28 25 27 27 21
1771. 24 17 17 19 4 9 11 15 21 28 15 25
2. 28 29 28 12 13 8 11 11 23 16 30 14
3. 14 29 16 17 13 4 7 17 23 21 30 12
4. 19 21 21 21 22 17 22 17 22 31 25 17
5. 27 33 21 35 18 26 28 20 28 25 16 11
6. 31 23 19 19 20 18 16 20 21 19 16 30
7. 20 17 18 20 17 13 27 16 19 27 20 31
8. 27 15 25 23 18 23 16 17 16 28 21 13
9. 29 20 23 21 19 11 21 14 21 35 18 20
1780. 28 21 25 27 24 18 21 16 30 22 25 18
1781. 23 26 17 17 12 13 14 27 18 19 41 21
2. 25 17 27 15 22 18 22 23 14 20 19 27

298
 Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII IX. X. XI. XII.
God.
1783. 20 23 13 14 25 19 18 22 26 25 11 16
4. 23 19 25 21 13 20 18 24 20 23 24 15
5. 30 23 23 20 12 17 20 19 18 17 12 14
6. 18 22 20 14 9 6 4 11 13 25 17 14
7. 20 22 19 17 11 12 15 14 15 14 10 16
8. 16 17 14 12 13 8 10 15 14 16 14 22
9. 20 14 15 13 U 14 16 25 26 14 18 18
1790. 18 27 18 23 30 32 26 14 18 31 20 34
1791. 29 17 25 19 16 22 18 17 17 23 25 26
2. 24 20 22 25 18 16 18 16 19 33 19 28
3. 19 13 28 23^ 18 16 13 19 17 27 21 20
4. 3 23 26 22 13 20 26 32 26 23 17 28
5. 31 18 27 19 16 20 13 20 28 22 25 22
6. 24 30 25 24 21 15 17 16 26 20 16 16
7. 20 16 26 24 18 18 26 15 20 31 16 25
8. 25 14 22 19 22 13 25 15 23 26 25 28
9. 32 18 28 17 13 21 12 12 25 28 21 19
1800. 31 15 21 30 20 9 18 19 18 26 21 20
1801. 31 25 22 9 17 15 19 21 23 24 15 20
2. 18 17 21 14 12 8 4 14 28 24 29 18
3. 23 19 23 8 21 11 21 19 28 16 16 19
4. 24 22 16 18 12 7 12 25 22 23 11 21
5. 23 24 24 19 18 18 18 19 23 29 27 23
6. 28 13 25 25 17 13 14 8 15 15 11 21
7. 25 29 36 33 25 17 23 36 23 32 32 25
8. 39 17 30 20 12 11 19 26 15 19 29 7
9. 21 21 35 27 24 18 17 34 29 19 23 24
1810. 27 32 26 21 12 14 20 21 23 21 28 28
1811. 34 30 37 30 28 23 24 21 30 25 26 25
2. 26 15 30 26 17 15 23 15 17 22 36 26
3. 24 28 35 23 28 23 34 25 36 5 28 25
4. 24 22 24 25 25 30 19 28 19 40 33 15
5. 30 21 22 25 19 17 19 23 31 24 25 19
6. 15 32 18 19 16 23 21 23 35 20 20 18
7. 19 32 20 22 15 14 9 13 22 20 16 16
8. 22 20 17 16 21 16 19 21 31 35 26 37
9. 31 26 30 21 31 26 27 26 28 21 21 30
1820. 27 29 26 35 30 23 19 22 27 32 24 24
1821. 30 33 23 34 18 22 10 14 32 24 24 21

299
 Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII IX. • X. XI. XII.
God.
1822. 25 26 33 24 22 18 18 11 21 24 28 20
3. 30 30 28 19 20 22 37 33 38 28 29 21
4. 28 45 33 14 20 20 18 33 26 30 25 29
5. 23 23 31 24 26 26 16 26 28 38 37 36
6. 34 47 26 33 34 27 18 24 26 26 30 24
7. 19 31 21 32 27 27 21 28 26 20 24 12
8. 26 21 24 21 12 14 15 23 20 22 32 32
9. 31 26 23 25 23 29 21 21 28 27 31 31
1830. 22 27 30 23 18 29 23 38 21 32 29 25
1831. 23 28 24 27 21 26 24 28 28 22 30 29
2. 25 31 22 16 15 12 21 23 20 15 29 30
3. 35 12 26 19 30 27 24 23 26 32 29 19
4. 21 15 18 27 28 18 29 24 21 26 29 27
5. 29 29 30 17 18 12 19 12 31 27 19 21
6. 24 30 16 31 22 29 26 37 23 40 26 27
7. 23 25 25 28 26 20 27 24 27 23 21 22
8. 27 31 42 17 17 14 27 29 25 30 26 26
9. 36 30 22 25 18 18 19 23 24 29 24 35
1840. 21 16 22 22 18 20 28 19 24 32 28 30
1841. 14 32 31 25 24 18 26 25 26 24 39 25
2. 25 27 15 23 31 20 20 35 21 27 21 27
3. 23 29 25 26 22 28 22 22 28 25 27 19
4. 33 27 26 26 28 31 13 26 29 26 26 31
5. 26 34 23 20 36 26 20 37 32 37 23 29
6. 39 22 21 22 29 23 27 32 24 51 28 35
7. 32 28 24 24 19 18 21 23 23 24 35 16
8. 29 29 31 33 36 22 13 17 20 31 32 33
9. 28 25 27 25 22 22 29 27 24 31 24 29
1850. 31 30 33 30 31 27 28 28 31 30 21 29
1851. 38 35 31 35 33 22 19 24 26 26 22 21
2. 37 32 32 29 24 18 25 29 43 31 32 32
3. 35 40 44 28 37 23 18 30 39 26 31 23
4. 31 32 24 34 30 14 16 21 23 18 36 27
5. 26 24 23 35 34 22 18 27 32 37 32 31
6. 29 33 30 30 30 32 18 28 24 39 25 30
1857. 22 26 28 51 29 32 31 31 31 33 36 24

300
 Sklopljeni brakovi 1738.-1857.
Stanovništvo Varaždina
T. XIX.
Ranije bračno stanje
Muža žene
Godina Sklopljeni neoženjeni oženjeni neudane udane
brakovi
svega
1738. 28 27 1 21 7
9. 56 56 - 19 37
1740. 74 74 - 47 27
1741. 55 46 9 31 24
2. 52 33 19 34 18
3. 75 52 23 59 16
4. 55 47 8 35 20
5. 38 26 12 29 9
6. 59 37 22 39 20
7. 60 42 18 41 19
8. 59 38 21 44 15
9. 46 36 10 31 15
1750. 27 25 2 15 12
1751. 23 22 1 18 5
2. 47 42 5 32 15
3. 68 62 6 54 14
4. 42 32 10 33 9
5. 40 39 1 26 14
6. 51 50 1 40 11
7. 67 67 - 46 21
8. 61 57 4 34 27
9. 37 32 5 23 14
1760. 94 69 25 58 36
1761. 84 72 12 49 35
2. 70 67 3 59 11
3. 62 55 7 45 17
4. 51 49 2 32 19
5. 62 55 7 50 12
6. 54 54 - 46 8
7. 90 90 - 78 12
8. 86 81 5 63 23
9. 81 81 - 60 21
1770. 61 60 1 55 6
1771. 52 48 4 41 11
2. 99 76 23 81 18
3. 106 62 44 64 42

301
 Ranije bračno stanje
muža žene
Godina Sklopljeni neoženjeni oženjeni Neudane udane
brakovi
svega
1774. 81 77 4 55 26
5. 94 90 4 75 19
6. 82 75 7 50 32
7. 61 59 2 41 20
8. 58 46 12 47 11
9. 61 41 20 42 19
1780. 45 33 12 37 8
1781. 49 34 15 46 3
2. 61 38 23 48 13
3. 64 45 19 45 19
4. 62 44 18 46 16
5. 56 36 20 34 22
6. 78 49 29 45 33
7. 68 31 37 42 26
8. 80 47 33 56 24
9. 96 58 38 50 46
1790. 92 65 27 65 27
1791. 72 53 19 45 27
2. 75 55 20 50 25
3. 64 45 19 54 10
4. 40 32 8 35 5
5. 58 47 11 40 18
6. 63 48 15 54 9
7. 68 44 24 50 18
8. 52 29 23 35 17
9. 62 47 15 43 19
1800. 60 43 17 45 15
1801. 71 46 25 47 24
2. 80 48 32 60 20
3. 75 49 26 56 19
4. 86 49 37 63 23
5. 81 56 25 59 22
6. 121 69 52 62 59
7. 77 53 24 44 33
8. 88 61 27 66 22
9. 65 49 16 48 17
1810. 82 49 33 63 19

302
 Ranije bračno stanje
muža žene
Godina Sklopljeni neoženjeni oženjeni neudane udane
brakovi
svega
1811. 65 47 18 46 19
2. 70 50 20 50 20
3. 73 55 18 58 15
4. 57 43 14 43 14
5. 63 43 20 41 22
6. 61 42 19 43 18
7. 81 52 29 56 25
8. 86 53 33 63 23
9. 70 48 22 51 19
1820. 67 52 15 56 11
1821. 64 43 21 51 13
2. 69 44 25 54 15
3. 65 49 16 49 16
4. 71 55 16 55 16
5. 67 54 13 58 9
6. 55 42 13 51 4
7. 77 66 11 65 12
8. 57 47 10 49 8
9. 83 61 22 75 8
1830. 84 68 16 72 12
1831. 55 36 19 46 9
2. 71 50 21 51 20
3. 66 46 20 56 10
4. 74 52 22 59 15
5. 73 57 16 54 19
6. 78 65 13 71 7
7. 70 56 14 63 7
8. 82 62 20 63 19
9. 59 47 12 48 11
1840. 73 58 15 57 16
1841. 78 61 17 68 10
2. 76 61 15 72 4
3. 87 l_ 66 21 78 9
4. 65 54 11 59 6
5. 83 L 65 18 76 7
6. 68 59 9 58 10

303
 Ranije bračno stanje
muža žene
Godina Sklopljeni neoženjeni oženjeni neudane udane
brakovi
svega
1847. 87 70 17 77 10
8. 79 64 15 65 14
9. 90 69 21 84 6
1850. 121 94 27 100 21
1851. 93 76 17 75 18
2. 78 62 16 62 16
3. 77 55 22 61 16
4. 74 55 19 56 18
5. 58 44 14 49 9
6. 62 51 11 44 18
1857. 57 51 6 47 10

304
 Vjenčanja po mjesecima 1738.-1857.
Stanovništvo Varaždina
T. XX.
Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII IX. X. XI. XII.
God.
1738. 1 4 - 1 4 4 2 2 2 1 7 -
9. 11 7 - 6 7 6 4 6 3 2 4 -
1740. 21 22 - - 5 3 7 5 5 3 3 -
1741. 15 11 7 8 2 5 2 1 - 4 -
2. 17 7 - 6 4 2 1 3 5 2 5 -
3. 8 13 - 2 10 5 12 4 9 2 10 -
4. 11 15 - 3 9 3 3 7 - 1 3 -
5. 10 9 3 - 4 1 6 2 - 1 2 -
6. 10 14 - 3 10 7 3 5 2 3 2 -
7. 14 15 - 3 7 11 2 3 - 3 2 -
8. 16 21 - - 6 4 - 6 1 1 4 -
9. 13 16 - 1 2 2 2 2 - 4 4 -
1750. 8 6 11 - 2 - - - - - - -
1751. 13 6 - 1 - - - - - 1 2 -
2. 16 3 - 2 6 7 1 5 2 1 4 -
3. 15 16 4 - 5 2 9 7 5 1 4 -
4. 11 15 - 2 7 1 1 3 - 1 1 -
5. 4 - - 3 4 7 8 3 - 6 5 -
6. 12 19 - - 3 3 2 1 3 4 4 -
7. 21 17 - 6 6 4 4 3 I 3 2 -
8. 17 7 - 5 3 11 8 1 4 5 - -
9. 3 5 - 4 4 7 6 2 - 3 3 -
1760. 16 18 - 5 13 7 8 10 2 10 5 -
1761. 34 2 - 9 4 8 4 10 3 - 10 -
2. 10 18 - - 5 5 4 11 5 4 6 -
3. 17 6 - 1 14 - 5 3 3 4 9 -
4. 6 13 11 - - 8 2 1 4 3 3 -
5. 16 11 - 1 9 4 3 8 4 3 3 -
6. 17 9 - 6 11 2 3 - - 1 5 -
7. 9 20 2 1 10 10 6 4 9 4 15 -
8. 18 9 - 4 18 6 4 1 11 5 10 -
9. 22 8 1 12 12 4 5 5 3 4 5 -
1770. 3 15 - 2 13 4 2 8 4 3 6 1
1771. 11 8 - 5 4 3 9 5 2 - 5 -
2. 17 23 7 5 13 11 4 3 3 2 11 -
3. 20 18 - 4 10 8 12 9 7 5 13 -

305
 Mj. I. 11. III. IV. V. VI. VII. VIII IX. X. XI. XII.
God.
1774. 22 U - 6 7 5 6 3 7 7 6 1
5. 16 17 - 6 9 9 8 8 5 5 11 -
6. 13 23 - 4 5 7 9 6 5 3 7 -
7. 18 9 - 8 4 7 4 1 5 4 1 -
8. U 13 3 1 7 3 1 5 - 4 10 -
9. 5 15 - 2 7 3 8 10 4 2 5 -
1780. 16 9 - - 5 6 2 1 1 1 4 -
1781. 11 17 - - 5 - 5 - 5 2 4 -
2. 15 6 - 3 10 10 2 5 2 3 5 -
3. 9 19 4 - 2 - 4 7 10 6 3 -
4. 7 16 - 5 17 3 2 6 - 1 4 1
5. 13 9 - 6 8 5 2 3 2 5 3 -
6. 12 35 - 2 13 6 2 4 1 1 2 -
7. 10 13 - 4 11 5 3 7 10 - 5 -
8. 11 7 - 22 12 I 8 5 8 3 3 -
9. 9 40 1 - 8 14 8 5 3 3 5 -
1790. 21 21 - 3 15 7 4 4 4 5 8 -
1791. 16 17 7 1 6 5 8 6 1 2 3 -
2. 14 23 - 7 10 3 1 3 7 1 4 -
3. 12 8 - 5 10 7 9 - 3 3 7 -
4. 12 8 1 2 2 1 4 1 2 2 5 -
5. 13 15 - 1 8 3 3 6 2 2 5 -
6. 15 12 1 9 7 6 - 3 - 6 4 -
7. 15 22 - 2 4 5 4 4 - 8 4 -
8. 5 16 2 - 6 3 6 3 4 3 3 1
9. 18 8 - 5 6 3 2 3 2 5 8 2
1800. 7 25 - - 3 5 4 4 3 3 6 -
1801. 9 19 2 7 7 8 5 3 5 3 3 -
2. 12 22 2 - 8 5 5 5 8 7 5 1
3. 21 21 2 1 12 5 3 4 3 - 2 1
4. 18 21 - 9 7 6 9 5 1 3 5 2
5. 14 26 2 3 7 1 6 5 6 5 6 -
6. 6 9 17 - 12 19 9 7 3 8 20 1
7. 17 11 - 9 6 8 8 2 7 3 4 2
8. U 31 1 1 6 5 9 7 11 4 2 -
9. 22 14 1 3 6 - 7 2 2 2 5 1
1810. 11 13 13 1 9 6 4 7 8 2 6 2
1811. 11 21 1 1 7 1 5 2 2 5 7 2
2. 20 18 3 4 3 2 3 6 1 2 5 3
3. 18 13 7 - 5 11 4 5 3 3 3 1

306
 Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII IX. X. XI. XII.
God.
1814. 10 15 2 - 6 7 3 3 4 1 6 -
5. 18 4 1 10 9 5 6 4 - 3 2 1
6. 15 18 2 1 7 5 3 3 - 2 5 -
7. 15 19 - 6 4 9 2 6 6 7 7 -
8. 26 3 2 9 14 6 9 4 4 3 5 1
9. 14 24 2 - 5 3 3 4 4 2 8 1
1820. 11 23 1 2 9 1 3 5 5 2 4 1
1821. 12 19 9 1 4 6 2 3 4 3 1 -
2. 10 24 4 2 7 1 4 4 2 2 9 -
3. 13 13 3 5 9 5 1 3 5 5 2 1
4. 16 16 7 - 5 4 2 3 2 10 6 -
5. 12 17 - 1 9 3 2 5 1 8 9 -
6. 10 7 3 3 8 5 1 3 4 6 5 -
7. 15 29 - - 7 6 - 7 3 2 6 2
8. 2 23 2 - 4 4 2 6 3 8 - -
9. 8 27 4 - 8 8 7 3 9 4 5 -
1830. 10 26 - - 12 3 4 8 5 6 10 -
1831. 7 16 - 4 4 7 2 7 1 3 4 -
2. 6 21 9 - 4 6 5 6 4 3 6 1
3. 12 23 1 1 5 3 4 4 2 2 9 -
4. 12 15 1 4 3 6 6 7 4 6 10 -
5. 4 25 5 5 - 4 2 9 5 9 5 -
6. 12 31 - - 15 5 4 3 2 2 4 -
7. 19 12 - 3 6 6 8 3 1 3 9 -
8. 4 32 - - 9 7 6 9 5 2 5 3
9. 12 17 4 - 2 7 3 3 2 4 5 -
1840. 7 23 9 - 6 1 4 5 2 3 11 2
1841. 7 33 1 - 11 2 3 5 6 3 5 2
2. 12 14 1 5 8 10 5 5 2 6 8 -
3. 11 30 1 - 10 16 7 4 6 4 5 3
4. 2 18 2 2 5 4 7 5 2 5 12 1
5. 28 9 - 7 9 6 3 5 5 5 5 1
6. 7 22 - 6 2 9 2 5 1 4 8 2
7. 6 28 1 - 19 - 10 7 4 6 5 1
8. 7 34 8 1 8 4 2 4 4 2 5 -
9. 11 18 3 2 10 11 2 2 10 5 16 -
1850. 21 24 1 10 15 6 5 11 1 9 5 3
1851. 11 24 4 1 8 7 9 10 7 6 6 -
2. 17 22 2 - 11 3 5 5 6 3 4 -
3. 18 16 5 - 10 4 4 1 4 6 8 1
4. 7 21 - 1 8 4 7 3 5 8 7 3
5. 7 22 - 2 8 1 3 4 3 1 7 -
6. 16 10 - 4 9 4 - 3 2 7 7 -
1857. 5 22 1 - 3 4 1 7 4 4 6 -

307
 Umrli u razdoblju 1737.-1857.
Stanovništvo Varaždina
T. XXI.
Godina Muški Ženske Nepoznato Ukupno Dojenčad Umrla
"proles" dojenčad na
1000
živorođenih
1737. 2 3 - 5 - -
8. 53 27 2 82 - -
9. 61 48 - 109 - -
1740. 26 19 - 45 - -
1741. 15 12 - 27 - -
2. 30 22 - 52 - -
3. 39 37 - 76 - -
4. 11 8 - 19 - -
5. 18 30 - 48 - -
6. 25 28 - 53 - -
7. 56 49 - 105 - -
8. 31 17 - 48 - -
9. 38 20 - 58 - -
1750. 11 17 - 28 - -
1751. 27 16 - 43 - -
2. 41 45 3 89 - -
3. 34 25 - 59 - -
4. 25 38 - 63 - -
5. 44 31 - 75 - -
6. 32 17 - 49 - -
7. 47 35 1 83 - -
8. 110 79 - 189 - -
9. 93 66 - 159 - -
1760. 59 56 - 115 - -
1761. 33 20 - 53 - -
2. 29 18 - 47 - -
3. 31 19 - 50 -
4. 48 46 - 94 - -
5. 34 44 1 79 - -
6. 39 35 - 74 - -
7. 56 48 - 104 - -
8. 80 54 1 135 - -
9. 32 36 - 68 - -
1770. 46 47 1 94 - -
1771. 78 80 37 195 3 15
2. 112 87 57 256 18 81
3. 109 102 96 307 39 192
4. 64 51 23 138 21 82
5. 71 72 49 192 35 122
6. 65 60 62 187 40 159

308
Godina Muški Ženske Nepoznato Ukupno Dojenčad Umrla
"proles" dojenčad na
1000
živorođenih
1777. 35 27 73 135 37 151
8. 54 34 70 158 23 95
9. 83 72 157 312 37 147
1780. 46 40 66 152 27 98
1781. 64 45 61 170 19 77
2. 83 61 70 214 30 120
3. 61 59 58 178 34 147
4. 66 63 58 187 36 147
5. 161 144 75 380 39 173
6. 151 133 16 300 34 197
7. 209 203 4 416 36 195
8. 258 246 12 516 52 304
9. 182 146 2 330 47 230
1790. 126 90 1 217 56 192
1791. 109 96 4 209 64 252
2. 85 70 2 157 48 179
3. 90 73 4 167 46 197
4. 155 134 5 294 72 249
5. 109 100 7 216 61 234
6. 83 102 1 186 40 160
7. 159 119 - 278 36 141
8. 163 135 1 299 55 223
9. 104 74 4 182 37 150
1800. 141 121 3 265 46 185
1801. 235 224 2 461 40 166
2. 139 156 3 298 25 121
3, 137 158 2 297 42 188
4. 121 135 1 257 33 155
5. 214 208 1 423 46 174
6. 339 314 1 654 69 337
7. 142 115 1 258 59 176
8. 109 98 - 207 63 258
9. 166 113 - 279 67 229
1810. 168 129 1 298 80 293
1811. 112 82 - 194 63 189
2. 155 145 - 300 66 246
3. 159 131 2 292 49 147
4. 130 96 - 226 66 217
5. 134 146 3 283 56 204
6. 261 197 - 458 103 396
7. 168 163 - 331 45 216
8. 110 111 - 221 41 146

309
 Godina Muški Ženske Nepoznato Ukupno Dojenčad Umrla
"proles" dojenčad na
1000
živorođenih
1819. 109 90 - 199 63 198
1820. 114 116 2 232 66 208
1821. 118 150 - 268 60 210
2. 113 101 - 214 68 252
3. 141 110 - 251 68 203
4. 125 100 - 225 56 174
5. 129 115 - 244 79 237
6. 173 157 2 332 94 269
7. 134 129 - 263 71 247
8. 141 128 - 269 58 221
9. 165 150 - 315 70 222
1830. 140 137 - 277 83 263
1831. 176 148 - 324 88 284
2. 228 187 - 415 80 309
3. 150 111 - 261 66 219
4. 143 136 - 279 66 233
5. 171 139 - 310 75 284
6. 115 128 - 243 60 181
7. 131 146 2 279 86 296
8. 135 134 - 269 77 248
9. 130 142 - 272 67 214
1840. 158 149 - 307 57 204
1841. 125 109 6 240 65 210
2. 150 110 4 264 80 274
3. 129 146 4 279 76 257
4. 143 143 8 294 76 229
5. 174 141 - 315 97 283
6. 156 141 2 299 77 218
7. 232 203 7 442 85 286
8. 211 190 11 412 93 285
9. 311 276 7 594 109 348
1850. 190 163 - 353 99 283
1851. 168 146 - 314 73 219
2. 149 146 - 295 76 208
3. 174 154 1 329 81 214
4. 191 149 - 340 66 214
5. 160 149 - 309 42 120
6. 174 129 1 304 50 143
1857. 132 95 - 227 58 154

310
 Umrli po mjesecima 1737.-1857.
Stanovništvo Varaždina
T.XXII.
Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII IX. X. XI. XII.
God.
1737. - - - - - - - - - - - 5
8. 11 12 9 7 5 4 6 5 4 1 13 5
9. 11^ 8 8 7 28 13 8 4 5 5 7 5
1740. 5 5 5 11 2 4 3 2 1 3 2 2
1741. 3 4 5 3 1 1 2 1 2 2 3 -
2. 3 - 3 2 7 2 - 4 8 3 5 15
3. 6 9 17 20 14 4 1 - 4 - - 1
4. - 4 - 3 2 3 - 2 1 2 - 2
5. 4 ^ 5 4 3 10 5 1 3 1 3 6 3
6. 6 3 9 5 3 5 2 6 4 3 1 6
7. 9 5 18 18 17 5 4 2 6 12 1 8
8. 5 7 8 - 4 2 1 7 7 1 4 2
9. 4 4 3 7 2 3 1 4 4 5 14 7
1750. 3 6 8 4 2 - - - - 3 1 1
1751. 8 3 3 2 4 - - 5 4 1 4 9
2. 10 4 19 3 7 4 6 5 2 4 10 15
3. 5 5 10 8 7 3 5 1 4 6 2 3
4. 9 3 13 - 3 2 1 2 3 2 8 17
5. 12 21 18 13 2 - 5 - 2 - - 2
6. 12 8 2 3 6 3 2 5 - 3 2 3
7. 6 6 1 7 6 2 9 6 11 7 11 11
8. 20 12 19 18 36 20 4 6 8 10 20 16
9. 20 11 25 19 17 8 4 8 6 13 11 17
1760. 14 21 12 28 13 7 3 5 5 3 2 2
1761 12 4 8 10 6 - 3 - 1 2 2 5
2. 5 2 7 5 9 4 1 - 4 6 2 2
3. 2 5 4 5 3 3 3 2 3 7 6 7
4. 3 2 6 22 18 4 2 2 5 10 13 7
5. 7 10 1 6 10 3 5 4 3 9 5 16
6. 13 9 8 12 1 4 6 4 3 3 7 4
7. 8 8 16 13 21 8 8 3 5 3 5 6
8. 17 32 28 24 12 6 2 - 2 1 6 5
9. 7 3 7 13 5 4 4 2 6 5 7 5
1770. 4 10 10 7 3 - 6 11 10 13 4 16
1771. 13 15 22 26 14 10 10 8 26 24 17 10
2. 29 16 20 30 21 15 17 20 11 22 33 22
3. 22 15 44 59 34 33 25 12 14 16 16 13
4. 12 14 9 17 14 3 13 13 9 6 12 19
5. 7 8 20 21 14 11 17 23 22 15 12 22
6. 13 31 17 18 14 7 9 14 17 14 15 18
7. 8 19 18 18 4 6 10 13 11 8 8 12
8. 6 9 15 13 12 3 14 20 27 11 13 15

311
 Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII IX. X. XI. XII.
God.
1179. 18 22 30 42 55 51 34 19 13 9 8 11
1780. 9 6 12 13 15 9 9 9 17 14 26 13
1781. 6 15 10 12 10 8 11 17 26 20 17 14
2. 22 22 25 23 19 13 14 24 13 14 20 5
3. 18 19 16 26 20 7 10 13 18 11 8 12
4. 18 14 13 8 5 5 11 31 28 27 13 14
5. 29 13 27 19 23 9 11 29 70 72 41 37
6. 29 27 35 24 22 23 15 18 18 23 31 35
7. 33 27 33 30 12 15 41 66 47 39 29 44
8. 24 47 54 64 63 41 39 39 26 23 47 49
9. 45 34 48 62 36 17 9 21 19 13 11 15
1790. 18 17 20 26 31 18 18 17 10 16 8 18
1791. 19 22 19 15 21 10 12 20 20 15 20 16
2. 18 17 15 22 12 10 13 8 3 16 14 9
3. 17 15 28 16 14 9 7 8 14 12 11 16
4. 7 14 18 21 12 12 17 39 31 42 49 32
5. 28 20 19 15 15 12 20 19 17 23 13 15
6. 10 19 16 18 15 12 21 20 14 16 8 17
7. 14 23 27 46 38 16 25 21 20 11 16 21
8. 32 23 27 39 27 9 22 27 27 22 28 16
9. 19 6 15 15 15 11 14 13 11 21 18 24
1800. 23 17 42 33 28 17 12 17 16 17 27 16
1801. 20 42 46 30 31 26 25 48 38 51 51 53
2. 31 39 27 46 36 19 15 9 20 27 13 16
3. 32 28 42 24 20 10 13 23 39 23 14 29
4. 20 24 47 25 28 13 7 20 18 16 19 20
5. 35 39 52 32 39 23 20 19 28 23 47 66
6. 145 129 98 62 51 24 25 24 27 18 18 33
7. 45 31 23 21 18 12 6 12 20 18 30 22
8. 22 11 24 34 13 5 13 17 17 21 12 18
9. 15 11 21 22 12 11 18 29 27 30 27 56
1810. 59 53 39 33 16 15 9 13 18 18 4 21
1811. 24 13 13 22 12 14 12 11 15 20 16 22
2. 30 21 29 34 25 12 18 24 30 20 26 31
3. 25 21 33 32 36 21 24 32 24 12 15 17
4. 25 17 24 20 21 14 7 23 24 17 16 18
5. 27 16 35 24 21 14 20 20 29 34 20 23
6. 34 22 31 29 24 14 14 58 66 68 48 50
7. 31 34 40 56 33 15 17 11 30 19 23 22
8. 26 26 27 17 17 24 14 11 12 14 16 17
9. 19 18 20 11 14 9 17 12 16 22 19 22
1820. 21 17 18 18 16 18 13 20 24 21 24 22
1821. 15 20 23 24 22 14 10 24 37 23 20 26
2. 15 10 13 19 22 13 12 26 31 26 17 20
3. 14 18 26 16 15 16 18 24 27 24 26 27

312
 Mj. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII IX. X. XI. XII.
God.
1824. 25 21 29 32 23 13 8 24 14 16 11 9
5. 15 15 26 20 17 14 19 21 25 27 28 17
6. 25 24 30 26 22 18 28 56 42 24 18 19
7. 16 21 26 16 16 14 17 35 32 28 22 20
8. 17 36 27 27 24 11 23 19 13 13 24 35
9. 36 18 31 18 17 22 29 31 23 33 26 31
1830. 17 19 29 12 26 20 25 27 20 27 23 32
1831. 21 19 12 27 19 12 16 29 43 36 44 56
2. 44 43 37 49 39 26 31 19 39 32 21 35
3. 27 23 16 20 26 26 21 22 22 17 23 18
4. 36 26 17 27 24 16 14 14 18 18 34 35
5. 33 40 40 18 29 12 19 26 31 15 23 24
6. 29 20 15 15 22 11 22 21 32 16 21 19
7. 18 22 41 39 23 15 12 26 25 25 23 20
8. 28 20 29 14 25 16 24 19 26 26 22 19
9. 28 14 34 28 16 16 17 19 20 27 25 29
1840. 28 26 41 40 38 24 11 19 15 24 16 25
1841. 20 22 43 21 19 14 20 17 17 14 17 16
2. 30 22 23 18 19 14 21 17 19 23 23 35
3. 17 24 26 20 20 18 23 18 31 33 15 34
4. 25 40 26 26 31 14 24 15 15 22 30 26
5. 23 34 33 31 28 16 16 34 29 23 20 28
6. 18 15 21 25 23 21 31 23 32 25 26 39
7. 37 26 50 24 26 27 18 48 54 47 30 45
8. 22 27 35 28 28 26 37 37 40 31 42 59
9. 76 54 70 45 55 24 44 66 45 32 46 37
1850. 42 37 30 36 27 13 16 25 33 34 25 35
1851. 35 36 26 38 25 17 21 16 22 18 19 41
2. 26 28 23 24 29 26 11 35 24 24 25 20
3. 19 29 23 22 27 14 17 26 41 39 34 38
4. 27 34 36 34 330 25 29 23 20 18 30 34
5. 29 18 27 20 29 16 26 27 24 22 28 43
6. 22 26 29 25 26 24 18 20 22 33 32 27
1857. 14 19 17 19 18 18 13 20 27 24 22 24

313
 Prirodno kretanje stanovništva 1737.-1857.
Stanovništvo Varaždina
T. XXIII.
Prirodni
Godina Živorođeni Umrli Rast Pad
1737. 211 5 206 -
8. 187 82 105 -
9. 150 109 41 -
1740. 209 45 164 -
1741. 205 27 178 -
2. 170 52 118 -
3. 209 76 133 -
4. 241 19 222 -
5. 221 48 173 -
6. 236 53 183 -
7. 193 105 88 -
8. 242 48 194 -
9. 209 58 151 -
1750. 184 28 156 -
1751. 223 43 180
2. 193 89 104 -
3. 182 59 123 -
4. 227 63 164 -
5. 195 75 120 -
6. 250 49 210 -
7. 250 83 167 -
8. 146 189 - 43
9. 173 159 14 -
1760. 150 115 35 -
1761. 257 53 204 -
2. 252 47 205 -
3. 280 50 230 -
4. 223 94 129 -
5. 191 79 112 -
6. 210 74 136 -
7. 220 104 116 -
8. 249 135 114 -
9. 283 68 215 -
1770. 272 94 178 -
1771. 205 195 10 -
2. 223 256 - 33
3. 203 307 - 104
4. 255 138 117 -
5. 288 192 96 -
6. 252 187 65 -
7. 245 135 110 -
8. 242 158 84 -
9. 252 312 - 60

314
 Prirodni
Godina Živorođeni Umrli Rast Pad
1780. 275 152 123 -
1781. 248 170 78 -
2. 249 214 35 -
3. 232 178 54 -
4. 245 187 58 -
5. 225 380 - 155
6. 173 300 - 127
7. 185 416 - 231
8. 171 516 - 345
9. 204 330 - 126
1790. 291 217 74 -
1791. 254 209 45 -
2. 268 157 111 -
3. 234 167 67 -
4. 289 294 - 5
5. 261 216 45 -
6. 250 186 64 -
7. 255 278 - 23
8. 247 299 - 52
9. 246 182 64 -
1800. 248 265 - 17
1801. 241 461 - 220
2. 207 298 - 91
3. 224 297 - 73
4. 213 257 - 44
5. 265 423 - 158
6. 205 654 - 449
7. 336 258 78 -
8. 244 207 37 -
9. 292 279 13 -
1810. 273 298 - 25
1811. 333 194 139 -
1812. 268 300 - 32
3 334 292 42 -
4. 304 226 78 -
5. 275 283 - 8
6. 260 458 - 198
7. 208 331 - 123
8. 281 221 60 -
9. 318 199 119 -
1820. 318 232 86 -
1821. 285 268 17 -
2. 270 214 56 -
3. 335 251 84 -

315
 P r i r o d n i
Godina Živorođeni Umrli Rast Pad
1824. 321 225 96 -
5. 334 244 90 -
6. 349 332 17 -
7. 288 263 25 -
8. 262 269 - 7
9. 316 315 1 -
1830. 316 277 39 -
1831. 310 324 - 14
2. 259 415 - 156
3. 302 261 41 -
4. 283 279 4 -
5. 264 310 - 46
6. 331 243 88 -
7. 291 279 12 -
8. 311 269 42 -
9. 313 272 41 -
1840. 280 307 - 27
1841. 309 240 69 -
2. 292 264 28 -
3. 296 279 17 -
4. 332 294 38 -
5. 343 315 28 -
6. 353 299 54 -
7. 297 442 - 145
8. 326 412 - 86
9. 313 594 - 281
1850. 350 353 - 3
1851. 334 314 20 -
2. 366 295 71 -
3. 378 329 49 -
4. 309 340 - 31
5. 349 309 40 -
6. 350 304 46 -
1857. 376 227 149 -

316
 Umrli po godinama starosti 1771.-1857.
Stanovništvo Varaždina
T.XXIV
God. Dobni razredi Nep­ Sve­Prosje­
0 1-4 5- 10- 15- 20- 30- 40- 50- 60- 70- 80/- oznato ga čna
9 14 19 29 39 49 59 69 79 dob
1771. 3 6 3 1 2 14 14 17 11 10 3 1 110 195 36,6
2. 18 19 12 6 9 18 23 33 31 15 6 5 61 256 31,9
3. 39 39 21 8 13 18 32 49 29 18 4 3 34 307 25,9
4. 21 7 4 3 4 9 16 16 11 6 5 1 35 138 28,4
5. 35 23 9 2 1 13 13 16 10 13 5 2 50 192 23,6
6. 40 23 9 2 2 7 14 27 12 8 7 - 36 187 23,6
7. 37 30 5 1 3 6 6 15 12 5 - - 15 135 17,4
8. 23 21 6 1 1 11 9 9 6 3 5 - 63 158 20,1
9. 37 88 25 5 6 8 20 13 13 15 6 4 72 312 17,8
1780. 27 30 1 2 3 7 5 11 10 17 6 - 33 152 25,0
1781. 19 38 4 1 2 9 11 15 14 9 5 5 38 170 26,4
2. 30 39 7 2 1 13 28 30 30 14 8 1 11 214 19,0
3. 34 38 8 1 5 15 18 8 9 9 3 1 29 178^ 19,1
4. 36 43 7 1 4 11 21 16 12 12 1 - 23 187 20,1
5. 39 51 10 3 7 36 44 27 38 27 6 - 92 380 27,9
6. 34 30 8 3 8 22 30 31 39 24 10 3 58 300 31,3
7. 36 70 37 11 9 15 30 63 34 49 8 5 49 416 28,7
8. 52 80 61 12 14 31 53 60 59 29 7 2 53 516 25,4
9. 47 22 19 6 8 20 30 48 42 29 5 5 49 330 31,2
1790. 56 36 18 7 4 12 10 24 20 10 2 3 15 217 20,3
1791. 64 35 10 5 3 5 16 24 15 14 1 2 15 209 21,6
2. 48 19 2 2 8 5 16 14 19 8 1 - 15 157 21,8
3. 46 23 5 4 3 5 11 20 13 15 3 1 18 167 23,4
4. 72 107 27 5 4 8 8 17 18 11 1 2 14 194 12,8
5. 61 30 8 2 4 6 8 24 37 10 4 4 18 216 24,5
6. 40 22 6 7 3 12 14 21 12 15 12 2 20 186 26,7
7. 36 59 12 2 5 18 22 32 24 23 12 2 31 278 27,7
8. 55 75 24 3 6 7 11 27 20 24 14 8 25 299 23,1
9. 37 27 14 2 4 10 9 17 14 12 11 4 21 182 26,2
1800. 46 44 20 3 5 14 18 18 25 16 9 2 45 265 22,9
1801. 40 60 16 10 7 13 16 28 16 23 14 8 210 461 26,0
2. 25 27 18 5 2 16 17 21 16 20 12 2 117 298 29,2
3. 42 8 1 3 6 17 13 26 19 18 17 4 123 297 33,5

317
 God. Dobni razredi Nep­ Sve­ Prosje
0 1- 5- 10- 15- 20- 30- 40- 50- 60- 70- 80 oznato ga čna
4 9 14 19 29 39 49 59 69 79 dob
1804. 33 23 12 3 4 11 21 13 15 17 7 2 96 257 26,9
5. 46 49 19 7 4 14 25 25 23 19 8 3 181 423 24,2
6. 69 79 30 9 11 36 43 65 54 28 15 5 210 654 27,1
7. 59 66 29 4 2 16 16 12 18 12 12 - 12 258 18,2
8. 63 28 6 4 3 7 12 20 17 21 7 7 12 207 25,5
9. 67 43 8 6 4 23 27 32 15 23 11 3 17 279 24,6
1810. 80 49 11 5 3 18 24 33 27 23 9 4 12 298 23,6
1811. 63 38 9 1 3 15 14 10 13 13 4 5 6 194 19,8
2. 66 68 27 6 6 14 18 25 18 16 11 1 24 300 19,3
3. 49 59 15 4 7 10 15 16 17 21 8 1 70 292 21,3
4. 66 41 6 4 2 9 15 21 13 17 12 5 15 226 23,2
5. 56 50 18 3 5 9 28 17 33 24 10 9 21 283 26,7
6. 103 87 35 5 8 24 16 38 40 50 26 4 22 458 21,2
7. 45 57 16 10 7 17 30 36 38 43 16 2 14 331 30,1
8. 41 46 23 3 5 16 20 15 U 19 10 4 8 221 24,2
9. 63 25 16 5 7 6 10 14 19 10 10 2 12 199 21,4
1820. 66 35 12 5 10 13 13 24 17 21 8 7 1 232 24,0
1821. 60 65 17 14 4 12 12 20 19 23 15 5 2 268 22.3
2. 68 36 7 7 5 9 16 15 22 17 6 4 2 214 22,3
3. 68 51 15 10 4 11 12 19 24 17 8 8 4 251 22,2
4. 56 39 21 4 5 10 15 24 17 12 10 7 5 225 22,2
5. 79 50 15 7 4 11 13 11 18 18 11 4 3 244 20,5
6. 94 89 26 7 8 14 15 17 16 24 11 8 3 332 18,3
7. 71 53 12 4 12 8 13 18 32 22 11 7 - 263 24,2
8. 58 45 19 12 7 14 13 24 32 22 12 9 2 269 26,5
9. 70 60 40 IO 7 11 20 26 25 21 20 4 1 315 22,9
1830. 83 54 12 3 3 10 10 22 26 25 15 5 9 277 23,8
1831. 88 39 9 4 6 23 21 34 29 31 21 14 5 324 29,3
2. 80 55 21 11 13 32 35 42 50 35 25 10 6 415 29,3
3. 66 26 14 8 4 19 23 24 22 20 18 12 5 261 29,1
4. 66 34 18 5 7 19 15 25 31 26 20 11 2 279 29.2
5. 75 41 17 5 7 12 U 40 39 31 20 8 4 310 29,5
6. 60 37 20 8 4 18 10 19 21 23 15 2 6 243 24,5
7. 86 36 11 4 6 17 15 24 26 30 12 3 9 279 24.8

318
God. Dobni razredi Nep­ Sve­ Prosje­
0 1- 5- 10- 15- 20- 30- 40- 50- 60- 70- 80 oznato ga čna
4 9 14 19 29 39 49 59 69 79 dob
1838. 77 31 7 3 4 16 25 29 23 25 16 12 1 269 29,1
9. 67 32 6 3 11 14 17 33 21 30 25 9 4 272 31,0
1840. 57 42 15 6 10 10 24 30 35 33 31 3 11 307 31,5
1841. 65 33 4 1 6 12 14 19 28 22 15 1 20 240 26,9
2. 80 26 12 3 6 15 15 19 26 27 23 5 7 264 28,1
3. 76 35 12 6 6 14 18 22 29 29 24 3 5 279 27,7
4. 76 42 15 6 10 12 17 24 23 32 16 8 13 294 26,6
5. 97 31 9 3 5 9 23 20 35 37 32 8 6 315 30,1
6. 77 44 6 7 4 21 17 19 28 34 24 7 U 299 28,3
7. 85 67 25 10 9 21 30 28 57 43 37 14 16 442 30,5
8. 93 57 26 8 8 21 18 38 37 43 30 12 21 412 28,3
9. 109 82 34 18 10 37 45 62 62 58 50 13 14 594 30.7
1850. 99 32 14 4 10 24 24 33 32 38 27 U 5 353 29,2
1851. 73 38 9 8 7 22 21 28 35 38 26 8 1 314 30.9
2. 76 33 15 7 11 20 17 25 31 31 18 9 2 295 28,2
3. 81 40 18 5 14 32 20 24 26 37 25 5 2 329 27,7
4. 66 48 6 9 7 25 22 29 41 48 30 9 - 340 32,9
5. 42 41 17 7 7 13 15 12 11 17 11 6 110 309 24,0
6. 50 23 14 7 6 18 17 7 14 21 7 8 112 304 25,7
1857. 58 20 14 3 6 16 20 15 22 22 14 5 12 227 26,4

319
Chloupekovi podaci
Rođeni i umrli između 1858. i 1939."
Stanovništvo Varaždina
T. XXV.
Rođeni Umrli
Godina N V Z P Svega N V Z P Svega
1858. 334 28 11 - 373 214 116 8 - 338
9. 362 - 16 - 378 241 79 8 - 328
1860. 336 5 20 - 361 205 79 5 - 280
1861. 267 92 13 - 372 231 127 10 - 368
2. 276 84 19 - 379 197 108 4 - 309
3. 273 99 24 - 396 223 113 12 - 348
4. 248 105 14 - 367 181 101 7 - 289
5. 252 98 13 - 363 218 117 13 - 348
6. 238 95 22 - 355 226 110 13 - 349
7. 241 112 10 - 363 207 94 12 - 313
8. 253 94 19 - 366 257 135 12 - 404
9. 240 107 15 - 362 257 117 10 - 384
1870. 252 101 8 - 361 271 105 12 - 388
1871. 230 80 15 - 325 285 125 7 - 417
2. 233 77 12 - 322 264 127 16 - 407
3. 318 24 20 - 362 355 61 10 - 426
4. 361 14 19 - 394 341 34 22 - 397
5. 300 36 22 - 358 288 45 12 - 345
6. 241 133 26 - 400 202 122 10 - 334
7. 185 119 19 - 323 223 128 12 - 363
8. 221 132 24 - 377 183 127 8 - 318
9. 192 138 17 - 347 240 114 11 365
1880. 205 128 13 - 346 214 106 10 - 330
1881. 174 165 15 - 354 193 114 12 - 319
2. 185 135 20 - 340 187 93 14 - 294
3. 176 125 14 - 315 220 119 8 - 347
4. 198 136 14 - 348 198 104 13 - 315
5. 200 144 20 - 364 210 143 13 - 366
6. 203 139 14 - 356 191 131 15 - 337
7. 223 138 23 - 384 187 122 17 - 326
8. 236 172 11 - 419 216 112 19 - 347
9. 211 138 17 - 366 252 95 14 - 361
1890. 211 165 16 - 392 209 134 13 - 356

X) "j,j" = 2upa sv. Nikole

„V"= prebenda sv. Vida
„Z"= Židovi
"P"= pravoslavci

320
I.2S

sot' 8 lei 993 9£t' 6 - 981 1^3 Z

56e S 01 AOl £LZ It't' S 1 903 633 •1£61
9 Li e 6 £6 ZLZ £3t' s P S81 1£3 •0£61
6L£ 3 Z, 301 893 L\P 9 3 S81 t'33 6
09e 2 z\ Lb Z,t'3 30t' L S 891 333 8
L\P t' ei Z\\ 183 P9£ 9 3 091 981 L
£9£ - z\ P\\ I £3 t'l^f 8 3 Z.61 L£Z 9
89e 9 6 Sll lt73 80t' 9 P 691 633 •9
09e e 02 £01 1£3 19^ S 9 361 6S3 •p
03t^ 9 t'l OCI t'S3 S6t' L P 113 ££3 £
^rt^ z 01 8£l ZLZ 89t' L\ c 161 SS3 •3
£9P 3 91 LZ\ 61£ Z.öt' 9 S S6l 163 1361
88e I L £11 Z,93 8 ft' 9 S 181 £S3 0361
69e I Z\ £11 £1^3 3£t' 3 9 6Z.I 9PZ 6
305 £ 61 19 61t' £0£ 9 L SS S£3 8
^91^ 1 L S9 68£ LPZ 3 £ ff 861 •/.
/,8e [ 6 St' 63£ 963 S L 6^ S£3 •9

85e e 01 £S 363 30£ I 3 9L £33 •s

ez.e £ 11 \9 S0£ fOf S S 301 363 •p
65 e 9 6 99 683 £L£ 9 9 08 183 •£
L9e e 8 Ot'l 913 98£ P 01 0£1 3^3 •3

i5e z L\ t'ö 8£3 £0t7 P £1 0£1 9S3 1161

Aoe s 01 L6 S61 S6£ £ 31 331 8S3 0161
06e e 91 Sli 9S3 Z.8£ £ 01 811 9S3 6
t'8e 9 Z\ 1^31 £t'3 LOP - U OS 9t7£ 8
6L£ z £1 Z.11 LPZ S6£ £ L Z,£l 8^3 L
6Pt^ 5 Z\ Ul 193 16£ £ 9 £/.1 603 •9
lSt7 e P\ 8£l 993 8A£ £ 9 8S1 113 •s
ise e LI 611 3t'3 t'ft' £ 31 181 8£3 -p
8S£ s \\ l£l 113 81^ 3 L \L\ 8 £3 £
89e e P\ z;£i 613 9St7 S L £81 193 •3

sot' 9 L\ t't'l 8£3 SZ.£ P 91 Ot^l S13 1061

6£e € L 1£1 861 91^ 9 01 A9T ^£3 0061
S9e f 9 St'l 113 91t' Z 31 9S1 9^3 6
eoe Z 01 901 S81 09£ £ t^3 S31 803 8
Zi£ 6 L t'll 303 16£ 91 9 9^1 £33 L
6K S Z\ 9£1 961 31^ £ P\ St'l 0S3 •9

8Ae L 01 t^91 /,61 89£ 01 £1 831 LIZ 9

36e V SI St'I 833 Z,9£ S £1 S£l 1^13 P
st^e 9 01 ££1 661 86£ S 13 9l7l 933 •£
zse - 01 61^1 £33 LL£ £ L\ OSl LOZ •3
66e - 9z; OSl £33 31^ - 03 6S1 ££3 1681
BaSAg d BSSAS N BUipor)
z A N d Z A
ijuin I U9 p O ^I
 Rođen i Umri
Godina N V Z P Svega N V Z P Svega
3. 213 158 3 9 383 232 83 12 - 327
4. 258 178 6 4 446 274 103 8 - 385
5. 255 169 3 8 435 305 108 8 5 426
6. 259 184 3 10 456 281 106 7 3 397
7. 279 196 4 13 492 222 108 8 7 345
8. 283 153 1 7 444 248 108 7 - 363
1939 270 171 2 4 447 271 86 9 4 370

Izvor: Biblioteka Centralnog Higijenskog zavoda; Beograd 1941.

Dr. Drago Chloupek - Mortalitet i natalitet u Varaždinu od XVn. Vijeka do danas; str. 162.
172.

Grad Varaždin - podaci

iz Matičnih knjiga''*'

*^^ Podatke priredio Lazar Josip, matičar

322
 Rođeni i umrli između 1940. i 1984.
Stanovništvo Varaždina
T. XXVI.
Godina Rođeni Umrli Rast Pad
1940. 277 219 58 -
1941. 265 200 65 -
2. 461 263 198 -
3. 375 292 83 -
4. 388 286 102 -
5. 378 399 - 21
6. 390 198 192 -
7. 454 210 244 -
8. 408 206 202 -
9. 461 174 287 -
1950. 408 192 216 -
1951. 431 168 263 -
2. 414 180 234 -
3. 413 184 229 -
4. 408 179 229 -
5. 401 190 211 -
6. 381 182 199 -
7. 452 197 255 -
8. 378 213 165 -
9. 430 216 214 -
1960. 451^«^ 195 256 -
1961. 488" 194 294 -
2. 482'^ 250 232 -

1984. 568 312 255 -

^«2 Podaci iz tabele XXVII.

323
 Rođeni i umrli između 1960. i 1983.
Stanovništvo Varaždina
Statistički podaci''^^
T. XXVII.
Godina Rođeni Umrli Rast Pad
1960. 451 - - -
1961. 488 - - -
2. 482 - - -
3. 528 237 291 -
4. 516 221 295 -
5. 620 251 369 -
6. 747 242 505 -
7. 592 264 328 -
8. 548 269 279 -
9. 541 280 261 -
1970. 508 266 242 -
1971. 523 294 229 -
2. 542 275 267 -
3. 596 292 304 -
4. 531 279 252 -
5. 552 295 257 -
6. 534 256 278 -
7. 630 267 363 -
8. 608 318 290 -
9. 677 291 386 -
1980. 662 327 335 -
1981. 639 328 311 -
2. 627 345 282 -
1983. 621 367 254 -

''^' Izvor: Tablogrami vitalne statistike Saveznog zavoda za statistiku i Republičkog zavoda za
statistiku SR Hrvatske

324
 SPISAK TABELA

Kretanje prirodnog priraštaja u Varaždinu 1771. - 1984. godine 10

Stanovništvo Varaždina - prirodna i migracijska kretanja 1770. - 1984 12
Pregled kretanja varaždinskog zanatstva 92
Novorođenčad 148
Rađanje vanbračne djece 150
Desetogodišnji podaci rađanja djece prema spolu u razdoblju od 1707.-1857.... 152
Rađanje po mjesecima -desetogodišnji pregled- 155
Struktura desetogodišnje periodike rađanja 156
Ekstremna odstupanja od mjesečnih prosjeka rađanja 157
Desetogodišnji prosjek stope rađanja 160
Učešće obudovjelih u sklopljenim brakovima - desetogodišnji podaci- 167
Ponovljeni ulazak u brak 167
Vjenčanja po mjesecima i desetgodištima 170
Postoci godišnjih vjenčanja 170
Sklopljeni brakovi prema dobi zaručnika - 1851.-1857 175
Ukupno rođeni i umrli 186
Umrh u razdoblju od 1737. - 1857.- desetogodišni pregled po mjesecima- 191
Dob umiranja po desetogodištima 1771.-1857 196
Dobna struktura umrlih po desetogodištima 1771.-1857 197
Desetogodišnji pregled umrlih -poznata i nepoznata dob 201
Umiranje spolova po dobi 1771.-1857 202
Prosjek doživjele dobi prema spolu 1771.-1785 203
Umrla dojenčad po desetogodištima 1771.-1857 207
Stegnuti godišnji omjer umiranja dojenčadi na hiljadu živorođene djece 209
Umrla dojenčad varaždinskog pučanstva 211
Dobna struktura umrle dojenčadi 212
Dobna struktura i dani umiranja dojenčadi - prosjek 1771.-1857 213
Desetogodišnji pregled kretanja žitelja od 1771. do 1984 222
Desetogodišnje stope prirodnog kretanja stanovništva od 1770.do 1980.godine . 227
Petogodišnje stope prirodnog kretanja stanovništva od 1770. do 1980. godine.. 229
Ukupno - prirodno i mehaničko-kretanje stano\Tiištva 233
Kretanje pučanstva Varaždina 235
Rođeni u razdoblju 1707.-1857 240
Rođeni po mjesecima 1707.-1857 244
Sklopljeni brakovi 1738. - 1857 248
Vjenčanja po mjesecima 1738.-1857 252
UmrU u razdoblju 1737.-1857 255
Umrh po mjesecima 1737.-1857 259
Prirodno kretanje stanovništva 1737.-1857 263

325
Umrli po godinama starosti 1771.-1857 267
Rođeni u razdoblju 1741.-1857 270
Rođeni po mjesecima 1741.-1857 273
Sklopljeni brakovi 1788.-1853 276
Vjenčanja po mjesecima 1788.-1853 278
Umrli u razdoblju 1739.-1957 280
Umrli po mjesecima 1739.-1857 284
Prirodno kretanje stanovništva 1741.-1857 287
Umrli po godinama starosti 1771.-1857 290
Rođeni u razdoblju 1707.-1857 293
Rođeni po mjesecima 1707.-1857 297
Sklopljeni brakovi 1738.-1857 301
Vjenčanja po mjesecima 1738.-1857 305
Umrli u razdoblju 1737.-1857 308
Umrli po mjesecima 1737.-1857 311
Prirodno kretanje stanovništva 1737.-1857 314
Umrli po godinama starosti 1771.-1857 317
Rođeni i umrli između 1858. i 1939.=^ 320
Rođeni i umrli između 1940. i 1984 323
Rođeni i umrli između 1960. i 1983 324
Statistički podaci 324

326
 Grafikoni:*

Graf 1 : Godišnja krivulja rađanja 159

Graf 2 : Godišnja kri\ailja vjenčanja 171
Graf 3 : Župa sv. Nikole - Varaždin 177
Graf 4 : Godišnja krivulja umiranja 193
Graf 5 : Stablo umrlih 198
Graf 6 : Krivulje strukture pomora 200
Graf 7 ; Kretanje umrle dojenčadi na 1000 živorođenih 210
Graf 8 : Desetogodišnji pregled prirodnog kretanja 1771-1984 223
Graf 9 ; Stope prirodnog kretanja 230
Graf 10 : Stanovništvo grada Varaždina (od list. do danas) 238

Rimski brojevi su brojevi grafikona

327
 POPIS LITERATURE

Adamček Josip: „Sukobi Varaždina i varaždinske vlastele u XVI. i XVII. stoljeću" -

Varaždinski Zbornik Varaždin 1983.
Adamček Josip - Kampuš Ivan: „Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV. i XVI.
stoljeću", Zagreb 1976.
Androić Mirko: „Povijest vatrogastva", Varaždin 1955.
Androić Mirko: "Varaždin u XVIII. st. I političko kameralni studij", Zagreb-
Varaždin, 1972.
Androić Mirko: "Ivan Baptista Lalanque" - Kratak navuk od mestrie pupkorezne:
Varaždinska lira br. 2-1968.
Androić Mirko: "Obrtnici i obrt kroz varaždinsku prošlost" - Zanatski list br. 372-
373, Varaždin 1981.
Androić Mirko: " Turistički vodič grada Varaždina", Varaždin 1957.
Androić Mirko: "Neke značajke razvoja Varaždina u XVIII. stoljeću" - Varaždinski
zbornik, Varaždin 1983.
Androić Mirko: "Navuka tkalechkoga mestre modussi naudade, red, szloboschine y
pravicze" (Pravila ceha tkalaca) - Arhivski vjesnik, god. X, sv. 10-Zagreb
1967.
Aligieri Dante: "La Divina Comedia", Milano 1904.
Bićanić Rudolf: "Agrarna kriza u Hrvatskoj 1873.-1895.", Zagreb 1973.
Bićanić Rudolf : "Doba manufiikture u Hrvatskoj i Slavoniji 1750.- 1860., Zagreb
1951.
Bojčinic dr. Ivan: "Novi prilozi za povijest progona vještica". Vjesnik Zem. arhiva
XVII - Zagreb 1915.
"Biblija" - Stvarnost, Zagreb 1965.
Chloupek dr. Drago: "Mortalitet i natalitet u Varaždinu od XVIII. vijeka do danas"
- Biblioteka Centralnog higijenskog zavoda, separat, Beograd 1941.
Cvekan R: "Djelovanje franjevaca u Varaždinu", Virovitica 1978.
Calendarium Zagrabiense 1808., 1813., 1814., 1817., 1822., 1824., 1826., 1834.,
1835., 1839. i 1842.
Despot Miroslav: "O privredi grada Varaždina u prvoj polovici XIX. stoljeća" -
Zbornik Historijskog instituta JAZU, Zagreb 1963.
Đurić - Feletar: Stari gradovi i dvorci sjeverozapadne Hrvatske, Čakovec 1971.
Đorđević Boro: "Sin ih kći po želji" - Vjesnik 9.IX. 1984.
Ebner Ladislav: "Historisch - topografische Beschreibung der königl. Freystadt
Varasdin", Varaždin 1827.
Encikolopedija leksikografskog zavoda: knj. 1-7, Zagreb 1958. do 1964.
Erceg Ivan: „Stanje i struktura stanovništva u hrvatsko - slavonskim županijama
godine 1782." Starine - 59. JAZU, Zagreb 1984.
Feletar Dragutin: „Podravina" - Koprivnica 1973.
Filić Krešimir. "Franjevci u Varaždinu", Varaždin 1944.
Filić Krešimir. "Gozbe i čašćenje varaždinskih mesara" - Zagorski kalendar 1964.
Filić Krešimir: „Vještice iz Varaždina" - Varaždinske vijesti 1959., br. 723.
Filić Krešimir: "Spomenica Varaždinske gimnazije 1636.-1936." , Varaždin 1937.

328
Filić Krešimir: "Od brijača do liječnika" - Varaždinske vijesti 1959. br. 687.
Filić Krešimir: "Varaždinski mesarski ceh", Varaždin 1968.
Filić Krešimir: "Vjenčanje Tome Erdödyja sa Marijom Ungnadovom", Vjesnik Kr.
drž. arhiva u Zagrebu god. VIII. - Zagreb 1939.
Fulir Miroslav: "Osvrt na položaj današnjeg Varaždina u nizu nekadašnjih rimskih
postaja" - Godišnjak Gradskog muzeja, br. 4, Varaždin 1970.
Gabričević Ante: "Prirodno kretanje stanovništva župe sv. Vida Brdovec između
1672. i 1857. godine" - Starine JAZU, knj. 59 Zagreb 1984.
Gogolj. "Mrtve duše", Zagreb 1965.
Gundulić Ivan: "Djela", Zagreb 1972.
Hegel: "Filozofija povijesti", Zagreb 1951.
Herkov Zlatko: "Organizacija Uprave grada Varaždina i njezin djelokrug od 15. do
18. stoljeća". Varaždinski zbornik, Varaždin 1983.
Horvat dr. Rudolf: "Povijest grada Varaždina" - rukopis u Gradskom muzeju
Varaždin, objavljeno u Zavodu HAZU Varaždin, 1993.
Horvat dr. Rudolf: "Varaždin koncem 16. stoljeća" - Vjesnik Hrv. slav. dalm.
zemaljskog arhiva, god. XIII, zagreb 1911.
Horvat dr. Rudolf: "Postanak krajine varaždinske" Vijenac god. XXV, Zagreb, 1903.
Horvat dr. Rudolf: "Svaštice" - Vjesnik Hrv. slav. dalm. zemaljskog arhiva, god.
XIV, zagreb 1912.
Horvat dr. Rudolf: "Prilozi povijesti progona vještica u Hrvatskoj", Vjesnik Kr. drž.
arhiva, Zagreb 1934.
Horvat dr. Rudolf: "Povijest Hrvata", Zagreb 1924
Ilijanić Mira: "Prilog historiji Varaždina", Varaždin 1967.
Ilijanić Mira: "Os\Tt na nastanak i razvoj dvaju varaždinskih trgova" - "Godišnjak
gradskog muzeja" br. 5, Varaždin 1975.
Ilijanić Mira - Kapustić Slavko: "Prilog istraživanju stanovništva i urbanog razvoja
Varaždina" - Varaždinski zbornik, Varaždin 1983.
Janković Julije: "Pabirci po povijesti županije varaždinske", Varaždin, 1989.
Kanonske vizitacije: Protokol- 211; 170/XI-a, 1/XIX, 213, 171/XII, 173/XIV 174/
XV
Kekez Josip: "Usmeno kajkavsko pjesništvo varaždinske regije" - Varaždinski
zbornik, Varaždin 1983.
Kesić Branko: "Život i zdravlje", Zagreb, 1983.
Kovačić Vladimir: "Varaždin"- "Zbornik Pedagoške akademije Čakovec 1961-
1971." Čakovec 1972.
Klaić Bratoljub: "Rječnik stranih riječi", Zagreb. 1962.
Krčelić Baltazar- Adam : "Anuae ili Historija 1748.-1767. " - izdanje JAZU, knj. 3,
Zagreb 1952.
Krleža Miroslav: „Banket u Blitvi", Sarajevo 1973.
Krleža Miroslav: "Hrvatski bog Mars, Zagreb 1946.
Krleža Miroslav: Povratak Filipa Latinovića, Zagreb, 1954.
Krleža Miroslav: fragmenti: "Zapisi s Tržića, Vjesnik 13. VII. 1985.
Krivošić Stjepan: "Stano\'ništvo Zagreba" - Građa za gospodarsku povijest Hrvatske
JAZU, knj. 19, Zagreb. 1981.
Krivošić Stjepan: "Stanovništvo i demografske prilike u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u
XVIII. i prvoj polovini XIX. stoljeća" - doktorska dizertacija, Zagreb 1983.
(objavljeno: Zavod HAZU Varaždin, 1991.)

329
Kugli-Lentić Ivy: "Požar i njegove posljedice s naročitim osvrtom na graditeljstvo
Varaždina - Varaždinski zbornik, Varaždin 1983.
Kušec Dragutin: "Pabirci iz starog Varaždina" - Varaždinske novosti 1936., br. 318
Kukuljević-Sakcinski Ivan: "Varaždin; Kratki nacrt s gledišta historičkog" - Neven,
sv. I. - Zagreb 1857.
Korenčić dr. Mirko i suradnici: „Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857. do 1971.,
Zagreb, 1980.
Malez Mirko: „Razvoj kvartara, fosilnog čovjeka i njegovih materijalnih kultura na
tlu sjeverne Hrvatske" - Varaždinski zbornik, Varaždin 1983.
Marković Mirko: „Geografske i historijske odrednice Varaždina tijekom proteklih
800 godina" - Varaždinski zbornik, Varaždin 1983.
Marx K.: „Kapital" I, Zagreb 1947.
Marx K. - Engels F: „Izabrana djela" Tom II., Zagreb 1950.
Matične knjige župe sv. Nikole: rođenih 7 kom, vjenčanih 3 kom, umrlih 4 kom.
Matične knjige prebende sv. Vida: rođenih 4 kom, vjenčanih 3 kom, umrlih 3 kom.
Mažuranić Ivan: „Smrt Smail-age Ćengića", Sarajevo 1979.
Mirković Mijo: "Ekonomska historija Jugosla\dje", Zagreb 1958.
Mirković Marija: "O spajanju unutrašnje varoši i gradskih predgrađa u Varaždinu"-
"Godišnjak GMV, br. 2-3, Varaždin 1962.
Mohorovičić Andre: "Kultumo-povijesno značenje Varaždina" - Varaždinski zbornik,
Varaždin 1983.
Nikolić Nikola: "Kronika župe Bistra i agroekonomska struktura Bistranske
Poljanice" - Građa JAZU - knj. 14, Zagreb 1962.
P.P. Njegoš: "Gorski vijenac" - Sarajevo 1979.
Pihler Lujo: "Poklade i plesovi u 18. vijeku" - Varaždinske novosti 1936., br. 328.,
329.
Pihler Lujo: "Toma Erdödy i varošani" - Varaždinske novosti 1938., br. 432., 433.
Pihler Lujo: "Iz starog Varaždina - Dva oglasa" - Varaždinske novosti 1939., br. 512.
Pihler Lujo: "Iz starog Varaždina - Krađe u crkvama". Varaždinske novosti, 1939. br.
481.
Pihler Lujo: "Iz starog Varaždina - Toranj župne crkve i zvonari". Varaždinske
novosti 1939. br. 491.
Pihler Lujo: "Poklade i plesovi u 18. vijeku" - Varaždinske novosti 1936., br. 329.
Pihler Lujo: "Podanici i nadnice" - Varaždinske novosti 1938., br. 458.
Pihler Lujo: "Med i batine" - Varaždinske novosti 1939., br. 520.
Pililer Lujo: "Mlinari i bubnjar" - Varaždinske novosti 1939., br. 477.
Pihler Lujo: "Statistika" - "Varaždinske novosti" 1938., br. 426.
Pililer Lujo: "Objed na Vidovo 1702" - Varaždinske novosti 1934., br. 237.
Pihler Lujo: "Pismo Varaždinca iz turskog rata godine 1737." - Varaždinske novosti
1934., br. 218.
Pihler Lujo: "Iz starog Varaždina - Ženidbeni ugovori" - Varaždinske novosti 1936.,
br. 332.
Pihler Lujo: "Ranjenici u Varaždinu" - Varaždinske novosti 1939., br. 480.
Pihler Lujo: "Iz starog Varaždina- 300 batina" - Varaždinske novosti" 1938., br. 451.
Pihler Lujo: "Iz starog Varaždina - Teška vremena" - "Varaždinske novosti" 1937.,
br. 378.
Pjanić dr. Zoran: "Probelmi stanovništva u ekonomskoj teoriji" - Beograd 1957.

330
Preradović Petar: Izabrane pjesme Zagreb 1972.
Pusić Eugen, u knjizi Mirka Androića: "Varaždin u XV1I1. stoljeću i političko-
kameralni studij", Zagreb-Varaždin 1972.
RZZS SR Hrvatske: "Prirodno kretanje stanovištva 1978. Dokumentacija 384.
RZZS SR Hrvatske: „Popis stanovništva domaćinstava i stanova 31. ožujka 1981." -
Prvi rezultati, Zagreb 1981.
Serdar dr. Vladimir: „Uvod u demografsku statistiku", Zagreb 1950.
Statistički ljetopis za godinu 1874., Zagreb 1876.
Statistički godišnjak Kraljevine Hrvatske i Slavonije" I - 1905., Zagreb 1905.
Statistički godišnjak općine Varaždin 1984.
SG SR Hrvatske - 1980., 1983.
Stanojević dr. Vlad.; „Eugenika", Beograd 1920.
Stipetic dr. Vladimir: „Istraživanja brojčanog razvoja stanovništva na području SR
Hrvatske i zadaci historijske femografije" - Predgovor knjizi dr. Mirka
Korenčića i suradnika: „Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857.-1971.,
1980.
Stipetic dr. Vladimir: Predgovor knjizi Stjepana Krivošića - „Stanovništvo Zagreba,
Zagreb 1981.
Stipetic Vladimir: „Kretanje i tendencije u razvitku poljoprivredne proizvodnje na
području N. R. Hrvatske, Zagreb 1959.g
Strohal Rudolf: „Varaždinska županija od 1550.-1660." - Zbornik za narodni život i
običaje južnih Slavena, JAZU knj. XXVIII., sv. 2,
Zagreb 1932."Šematizam zagrebačke nadbiskupije", Zagreb 1966.
Šidak Josip: „Historijska čitanka", Zagreb 1952.
Sišić Ferdo: „Pregled povijesti hrvatskoga naroda", Zagreb 1962.
„Tabella conscriptionis Animarum..." HAV - 220/783.
Tabele popisa stanovništva Varaždina 1773. - HAH Zagreb, CRC, kut. 132 - br. 100
i kut. 161. - br. 17.
Thaller dr. Lujo: "Povijest medicine u Hrvatskoj i Slavoniji od godine 1770. do
1850.., Karlovac 1927.
Tanodi Zlatko: "Uprava grada Varaždina u srednjem vijeku". P.O. iz Života, br. 5-6,
Zagreb, 1940.
Višnevski A. (doktor ekonomskih nauka): "Sve o čovjeku" - Znanje - sila br. 2,
Moskva 1984.
"vodič" XV - AHZ.
Wertheimer - Baletić dr. Alica: „Demografija", Zagreb 1973.

331
Nepoznati autori:

„Alt Warasdin - Sitz des Warasdiner Generalts - Geschtliches über dessen Umgebung
nach Urkunden aus dem Stadtarchiv".
,Dotrajalost gradskih vješala" - Varaždinske novosti 1939. br. 507.
'Goropadni kmetovi" - Varaždinske novosti 1939., br 478.
'Gozbe mesarskog ceha" - Varaždinske vijesti 1953., br 371.
'Iz starog Varaždina - Geometri i reštanti" - Varaždinske novosti 1939., br. 494.
'Iz starog Varaždina - Ovrhe i kazne". Varaždinske novosti 1939. br. 479.
' Iz starog Varaždina - Varaždinske novosti 1939. br. 488
'Kako je vrag ušao u mačke" - Varaždinske vijesti 1953., br 363
'Katastrofalni požar Varaždina 1665. godine"- Varaždinske vijesti 1953. br. 367.
'Nesigurni putevi XVII. st. , Varaždinske vijesti 1953. br.369.
'O postanku Varaždina i drugih gradova" Varaždinske vijesti, 1953. br. 356.
'Pod plaštem praznovjerja i stradanja vještica" - Varaždinske vijesti 1953., br 372.
'Plemeniti razbojnici i oni drugi" - Varaždinske vijesti 1953. br. 365.
'Pesma od peklenih muk" - "Varaždinske novosti 1939., br. 479.
'Stroge i čudne kazne nekadašnjih sudova" - Varaždinske vijesti 1953. br. 361.
'Varaždinske coprnice na egzami" - Varaždinske vijesti 1953., br 374.
'Varaždinske vještice na torturi"- Var. vijesti 1953., br. 375.
'Varaždinske crkve" - Varaždinske novosti 1938., br. 455.
'Varaždinske spomendani"- "Varaždinske novosti" 1939., br. 480.
'Varaždin je u XVIII. stoljeću bio važno trgovačko mjesto" - Varaždinske vijesti
1953., br. 364.
"Varaždin od god. 1766 - 1776.) - kulturnohistorijske i mjestopisne bilješke" -
Varaždinske novosti 1933., br. 192. do 196.

332
ISBN 953-154-450-6