TESTIRANJE HIPOTEZA O PARAMETRU

 stat. hipoteza je tvrdnja o veličini parametra čija se vjerodostojnost ispituje pomoću

slučajnog uzorka

 postupak kojim se donosi odluka o prihvaćanju ili ne prihvaćanju tvrdnje naziva se

TESTIRANJEM STATISTIČKIH HIPOTEZA

 svaki postupak testiranja polazi od nulte hipoteze i alternativne hipoteze

 sadržaj alternativne hipoteze uvijek proturječi sadržaju nulte hipoteze

 odluka o prihvaćanju/ne prihvaćanju nulte hipoteze donosi se na temelju vrijednosti iz

slučajnog uzorka, a sud koji proizlazi iz nje nije kategoričan
TESTIRANJE HIPOTEZE O ARITMETIČKOJ
SREDINI OSNOVNOG SKUPA (POPULACIJE)
 ako je uzorak velik test je pomoću velikog uzorka (z-test)

 ako je uzorak mali test je pomoću malog uzorka (t-test)

 POSTUPAK TESTIRANJA JE:

 1) određivanje sadržaja nulte i alternativne hipoteze

2) identificiranje izraza za testnu veličinu i izračunavanje njezine vrijednosti
3) odabir razine značajnosti i određivanje kritičnih granica
4) donošenje zaključaka o ishodu testa

 - test o aritmetičkoj sredini može biti dvosmjeran ili jednosmjeran

 PODRUČJE
PODRUČJE
NULTA ALTERNATIVNA ODBACIVAN
VRSTA TESTA PRIHVAĆANJA
HIPOTEZA HIPOTEZA JA NULTE
NULTE HIPOTEZE
HIPOTEZE

DVOSMJERAN H0…µ=µ0 H1…µ≠µ0 ǀzǀ<𝒛𝜶/𝟐 ǀzǀ>𝒛𝜶/𝟐

JEDNOSMJERAN NA GORNJU GRANICI H0…µ≤µ0 H1…µ>µ0 z< 𝒛𝜶 z> 𝒛𝜶

JEDNOSMJERAN NA DONJU GRANICI H0…µ≥µ0 H1…µ<µ0 z> - 𝒛𝜶 z<- 𝒛𝜶

 µ - nepoznata aritmetička sredina osnovnog skupa

 µ0 – pretpostavljena aritmetička sredina osnovnog skupa
 TEST VELIČINA

ҧ 𝜇0
𝑥−
 z=
𝜎𝑥ഥ

𝑥ҧ – aritmetička sredina uzorka

µ0 – pretpostavljena aritmetička sredina osnovnog skupa

𝜎𝑥ҧ - standardna greška procjene

 - uspoređujemo test veličinu z sa 𝑧𝛼 ili 𝑧𝛼

2
 PODRUČJE PODRUČJE
NULTA ALTERNATIVNA PRIHVAĆANJA ODBACIVA
VRSTA TESTA
HIPOTEZA HIPOTEZA NULTE NJA NULTE
HIPOTEZE HIPOTEZE

DVOSMJERAN H0…µ=µ0 H1…µ≠µ0 ǀtǀ<𝐭 𝛂/𝟐 ǀtǀ>𝐭 𝛂/𝟐

JEDNOSMJERAN NA GORNJOJ
H0…µ≤µ0 H1…µ>µ0 t< 𝐭 𝛂 t> 𝐭 𝛂
GRANICI

JEDNOSMJERAN NA DONJOJ
H0…µ≥µ0 H1…µ<µ0 t> - 𝐭 𝛂 t<- 𝐭 𝛂
GRANICI
1. Prema standardu prosječna trajnost žarulja od 75W iznosi 2000 sati s prosječnim
odstupanjem od 250 sati. Iz serije žarulja izabran je slučajni uzorak od 64 žarulje
(f<0,05). Ispitivanjem je ustanovljeno da je prosječna trajnost u uzorku 1935 sati. Može
li se prihvatiti pretpostavka da je uzorak izabran iz osnovnog skupa kojemu je
aritmetička sredina prema standardu? Testirate na razini značajnosti 5%.

 n>30
µ0 = 64
µ = 1935
σ = 250
𝛼 = 0,05
H0… µ =2000 H1… µ≠2000
𝒛𝜶/𝟐 = 1,96
ǀzǀ < 𝒛𝜶/𝟐
𝒛𝜶/𝟐 <z <𝒛𝜶/𝟐
1,96 < z < 1.96
250
𝜎𝑥ҧ =
64
1935−2000
z= 250 = -2,08
64

 odbacujemo H0
PRIMJER I.
Odredi koeficijent značajnosti ako je test dvosmjeran:

 a) n=231, 𝜶 = 𝟎, 𝟎𝟏, 𝜶 = 𝟎, 𝟎𝟓, 𝜶 = 𝟎, 𝟏

 𝒛𝜶/𝟐 =?
𝜶 = 𝟎, 𝟎𝟏 𝜶 = 𝟎, 𝟎𝟓 𝜶 = 𝟎, 𝟏
𝜶 𝜶 𝜶
𝟐
= 0,005 𝟐
= 0,025 𝟐
= 0,05
0,5 – 0,005 = 0,495 0,5 – 0,025=0,475 0,5 – 0,05=0,45
𝒛𝜶/𝟐 = 2,58 𝒛𝜶/𝟐 = 1,96 𝒛𝜶/𝟐 = 1,65
 b) n=24, test dvosmjeran, 𝜶 = 𝟎, 𝟎𝟓
ss=df=24-1=23
𝜶 = 𝟎, 𝟎𝟓
𝜶
= 0,025
𝟐
t0,025= 2,069
2. Odjel za istraživanje tržišta prati veličinu prosječne mjesečne prodaje čokolade tipa
Extra u lancu 2976 trgovina na malo. Prodaja čokolade u trgovinama na malo približno
je normalna oblika sa sredinom 300 kila i standardnom devijacijom 7,767. Radi provjere
pretpostavke izabran je slučajni uzorak od 26 trgovina čija je aritmetička sredina
302,385. Do kojeg se zaključka dolazi na temelju podataka iz uzorka ako je razina
značajnosti 5%?

 n = 26
µ0 = 300
σ = 7,767  𝒕𝜶/𝟐 = ?
𝑥=
ҧ 302,385 ss=25
𝒛𝜶/𝟐 = ? t0.025= 2.060
302.385−300
𝒛𝜶/𝟐 = 1,96 t= = 1.565
1.52
H0 … µ=300 H1…µ≠300 -2.060 < t < 2.060
ത 𝜇0
𝑋−
t= 𝜎𝑋
ഥ
𝜎 7,767
𝜎𝑥ҧ = 𝑛 = = 1,52
26
 1. Radi povećanja proizvodnosti rada jedne vrste automatskih strojeva predložena je
njihova preinaka. Prema proračunima, preinaka je poslovno opravdana ako se postigne
povećan broj operacija po satu i ako u prosjeku iznosi više od 120. Na jednom stroju
provedena je preinaka i evidentiran je broj operacija po satu 144 mjerenja. Prosječan
broj operacija po satu u provedenom ispitivanju iznosio je 125. Zbroj kvadrata
vrijednosti mjerenja iznosi 2 307 600. Do kojeg zaključka dolazi na temelju provedenog
ispitivanja? Vjerojatnost odbacivanja istinite nulte hipoteze iznosi 5%.
- važno je promatrati samo odstupanje na više u odnosu na pretpostavljenom prosječnom
broju operacija koji iznosi 120
- stoga je riječ o jednosmjernom testu na gornju granicu
- prosjek -a. s.
 n = 144 ෣2
σ 𝑥𝑖 −𝑛×𝑥ҧ 2
𝑥=
ҧ 125  𝜎= 𝑛−1
σ144 2
𝑖=1 𝑥𝑖 = 2 307 600 2 307 600−144×1252
µ0 = 120  𝜎ො = = 20.06981
144−1
20.06981
 𝛼 = 0,05  𝜎𝑥ҧ = = 1,67248
144
H0 … µ≤120 H1…µ> µ0
 z=2,99
 𝒛𝜶 = 𝒛𝟎,𝟎𝟓 = 1.65
ഥ
𝒙−𝝁𝟎  z < 𝒛𝜶
 Z=
𝝈𝒙ഥ  odbacuje se nulta hipoteza pa se
 𝜎0 =
ෝ
𝜎 prihvaća pretpostavka da je preinaka
𝑛 strojeva gospodarski opravdana
 2. Poslovodstvo banke Z & S odlučilo je promijeniti programsku potporu šalterskog
poslovanja kako bi se smanjio prosječni utrošak vremena obrade naloga stranaka i
time skratio vrijeme čekanja stranaka. Analizom je utvrđeno da se promjena potpore
isplati ako prosječno vrijeme obrade (unos i procesiranje) iznosi najviše 30 sekundi
po nalogu. Razvojna služba banke izradila je programsku potporu koja se testira u
odabranom broju poslovnica. Na temelju podataka o trajanju obrade pomoću nove
programske potpore za 453 slučajno odabrana naloga izračunato je prosječno
utrošeno vrijeme po nalogu koje iznosi 28 sekundi s prosječnim odstupanjem 4
sekunde. Testiranje je na razini 2% - tne sigurnosti.
 𝝈 ҧ 0
𝑥−𝜇 28−30
 𝝈ഥ𝒙 =  z= = 0,18814 = −10,630
𝒏−𝟏 𝜎𝑥ഥ
σ=4
µ0 = 30  z = - 10.630 - 𝑧𝛼 = -2,05
n = 453 𝑧𝛼 = 2,05
𝑥=
ҧ 28
𝛼 = 2% = 0,02  odbacuje se nulta hipoteza
H0 … µ≥30 H1…µ<30
z > - 𝒛𝜶
0,5 – 0,02 = 0,48
𝛼 = 2,05
4
𝜎𝑥ҧ = 452 = 0,18814
TESTIRANJE HIPOTEZA O PROPORCIJI OSNOVNOG
SKUPA

PODRUČJE PODRUČJE
HULTA ALTERNATIVNA PRIHVAĆANJA ODBACIVANJ
VRSTA TESTA
HIPOTEZA HIPOTEZA NULTE A NULTE
HIPOTEZE HIPOTEZE

DVOSMJERAN H0 …p=p0 H1 … p≠p0 ǀzǀ < 𝒛𝛂/𝟐 ǀzǀ > 𝒛𝛂/𝟐

JEDNOSMJERAN NA z < 𝒛𝛂 z > 𝒛𝛂
H0…p≤p0 H1 … p> p0
GORNJU GRANICI
JEDNOSMJERAN NA
H0… p≥p0 H1 … p < p0 z > - 𝒛𝛂 z < - 𝒛𝛂
DONJU GRANICI
 ෝ − 𝒑𝟎
𝒑
 z=
𝝈𝒑ෝ

 ෝ- proporcija uzorka
𝒑

 p0 – pretpostavljena vrijednost proporcije osnovnog skupa

 𝝈𝒑ෝ - standardna greška

𝒑𝟎 ×𝒒𝟎
 f < 0,05 𝝈𝒑ෝ =
𝒏

 q0= 1-p0

𝒑𝟎 ×𝒒𝟎 𝑵−𝒏
 f > 0,05 𝝈𝒑ෝ = ×
𝒏 𝑵−𝟏
1. a) Proporcija slučajnog uzorka 400 članova izabranog iz beskonačnog osnovnog
skupa iznosi 0,49215. Može li se prihvatiti pretpostavka da uzorak potječe iz osnovnog
skupa s proporcijom 0,51. Testira se na razini signifikantnosti 5%

 dvosmjeran 0,51×0,49
 σpෝ = = 0,02499
400
f < 0,05
0,49215−0,51
𝑛 z= = −0,7142
0,02499
f=
𝑁


n = 400
zα/2 = z0,025=1,96
𝑝Ƹ = 0,49215

p0 = 0,51 

-1,96 < z < 1,96

H0 … p=0,51, H1… p ≠ 0,51
- može se prihvatiti

q0 = 0,49
b) Testira se nulta hipoteza da je proporcija osnovnog skupa manja ili
jednaka 0,7, a pripadajuća alternativna hipoteza sadrži tvrdnju da je
proporcija veća od 0,7. Proporcija slučajnog uzorka veličine 676 članova jest
0,72. Uzorak je izabran iz osnovnog skupa opsega 11 265 članova. Do koje se
odluke dolazi provedbom testa? Razina signifikantnosti je 5%.

 H0 …p ≤ 0,7
H1 … p > 0,7
n = 676
𝑝Ƹ = 0,72
p0 = 0,7
N = 11 265
𝑛
f = 𝑁 > 0,05
q0 = 1 – po = 0,3
p0 ×q0 N−n
σpෝ = ∙ N−1 = 0,01709
n
z = 1,17
z0,05 = 1.65
z< zα
1,17 < 1,65
USPOREDBA PARAMETARA OSNOVNIH SKUPOVA

1. PROCJENA RAZLIKE ARITMETIČKIH SREDINA DVAJU OSNOVNIH

SKUPOVA

 ෡ =𝒙
𝑫 ෞ𝟐 – procjena brojem
ෞ𝟏 − 𝒙
ෞ𝟏 – a. s. prvog uzorka
𝒙
ෞ𝟐 – a. s. drugog uzorka
𝒙

෡ − 𝒛𝜶 × 𝝈𝒙ෞ −
p 𝑫 ෢
𝒙𝟐 < 𝝁𝟏 − 𝝁𝟐 < 𝑫 + 𝒛𝜶/𝟐 × 𝝈𝒙 𝒙𝟐 = 𝟏 − 𝜶 - procjena intervalom
𝟏ෟ ෟ𝟏 −ෞ
𝟐

𝝈𝟐𝟏 𝝈𝟐𝟏
 𝝈𝒙ෞ𝟏 −ෞ
𝒙𝟐 = +
𝒏𝟏 𝒏𝟐

𝝈𝟐𝟏 – varijanca prvog uzorka

𝝈𝟐𝟐 – varijanca drugog uzorka
1. Aritmetička sredina uzorka veličine 100 elemenata iz osnovnog skupa A je 120, a a. s. uzorka
veličine 64 iz skupa B iznosi 115. Uzorci su nezavisni i potječu iz beskonačnih skupova. Varijanca
skupa A iznosi 40, a varijanca skupa B 36.
a) procijenite brojem razliku a. s. skupova A i B
b) u kojim granicama se očekuje da će se nalaziti razlika a. s. skupova?
Pouzdanost procjene je 95%.

 xത 1 = 120
n1 = 100
𝜎12 = 40
n2 = 64
xത 2 = 115
𝜎22 = 36
a) 𝐷 ෡=𝑥 ෞ1 − 𝑥
ෞ2 = 120 − 115 = 5
b) 1 − α = 0,95
α = 0,05 = α/2 = 0,025
zα/2 = 1,96
40 36
𝜎𝑥ෞ1−ෞ
𝑥2 = + = 0,98107
100 64

p (5 – 1,96 x 0,98107 < μ1 − μ2 < 5 + 1,96 x 0,98107) = 0,95

p (3,07710 < μ1 − μ2 < 6,92290) = 0,95
TEST HIPOTEZA O RAZLICI SREDINA
DVAJU OSNOVNIH SKUPOVA

PODRUČJE PODRUČJE
ALTERNATIVNA PRIHVAĆAN ODBACIVANJA
VRSTA TESTA HULTA HIPOTEZA
HIPOTEZA JA NULTE NULTE
HIPOTEZE HIPOTEZE

DVOSMJERAN H0 …𝛍𝟏 − 𝛍𝟐 =D0 H1 … 𝛍𝟏 − 𝛍𝟐 ≠D0 ǀzǀ < 𝒛𝛂/𝟐 ǀzǀ > 𝒛𝛂/𝟐
JEDNOSMJERAN
z < 𝒛𝛂 z > 𝒛𝛂
NA GORNJOJ H0…𝛍𝟏 − 𝛍𝟐 ≤D0 H1 … 𝛍𝟏 − 𝛍𝟐 > D0
GRANICI
JEDNOSMJERAN
NA DONJOJ H0… 𝛍𝟏 − 𝛍𝟐 ≥D0 H1… 𝛍𝟏 − 𝛍𝟐 < D0 z > - 𝒛𝛂 z < - 𝒛𝛂
GRANICI
1. Iz dvaju osnovnih skupova izabran je po jedan uzorak. Uzorci su nezavisni, prvi veličine
100, a drugi 36 članova. A. s. uzorka izabranog iz prvog o. s. iznosi 40, a a. s. uzorka iz drugog
skupa 32. Prvi je osnovni skup raspoređen po distribuciji s a. s. i varijancom oblika N (𝛍𝟏 , 25),
a drugi N (𝛍𝟐 , 16). Može li se prihvatiti pretpostavka da je razlika a. s. osnovnih skupova
jednaka 10. Testira se na razini signifikantnosti 5%.

 n1 = 100 xത1 = 120 𝜎12 = 40

n2 = 36 xത 2 = 115 𝜎22 = 36
෢0 = 10
𝐷

H0 …μ1 − μ2 =10 H1 … μ1 − μ2 ≠10

𝑥ҧ 1 −𝑥ҧ 2 −𝐷0
 z=
𝜎𝑥ഥ1 −𝜎𝑥ഥ2

𝜎12 𝜎22 25 16
 𝜎𝑥ҧ 1 − 𝜎𝑥ҧ 2 = + = + = 0,83333
𝑛1 𝑛2 100 36
40−32 −10
z= = −2,40
0,83333
𝑧𝛼/2 = z 0,025 = 1,96
z = -2,40
-1,96 < z < 1,96
- ne prihvaća se.