PRESUDA SUDA (drugo vijeće)

12. siječnja 2023.(*)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja –

Direktiva 2000/78/EZ – Članak 3. stavak 1. točke (a) i (c) – Uvjeti za pristup samozapošljavanju –
Uvjeti zapošljavanja i uvjeti rada – Zabrana svake diskriminacije na temelju spolne orijentacije –
Samozaposleni radnik koji radi na temelju ugovora o djelu – Raskid i neobnavljanje ugovora –
Slobodan odabir ugovorne strane”

U predmetu C-356/21,

povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio Sąd Rejonowy
dla m. st. Warszawy w Warszawie (Općinski sud u Varšavi, Poljska), odlukom od 16. ožujka 2021.,
koju je Sud zaprimio 7. lipnja 2021., u postupku J. K. Protiv TP S. A., uz sudjelovanje: PTPA,

SUD (drugo vijeće),

Presudu

2        Zahtjev je upućen u okviru spora između osobe J. K. (u daljnjem tekstu: tužitelj) i društva TP S. A. u
vezi sa zahtjevom za naknadu štete nastale zbog odbijanja tog društva da
obnovi ugovor o djelu koji je sklopilo s tužiteljem zbog razloga koji se, prema tužiteljevu mišljenju,
temelji na njegovoj spolnoj orijentaciji.

 Glavni postupak i prethodno pitanje

12      Tužitelj je između 2010. i 2017. u okviru svoje gospodarske djelatnosti kao samozaposlena osoba
sklopio niz uzastopnih kratkoročnih ugovora o djelu s društvom TP, koje upravlja javnom
televizijskom postajom na nacionalnoj razini u Poljskoj i čiji je jedini dioničar državna riznica.

13      Na temelju tih ugovora tužitelj je u okviru Redakcije Prvog programa za montažu i promotivne
sadržaje postaje TP pružao usluge u razdoblju od tjedan dana u kojem je pripremao montirani
materijal, televizijske najave i reportaže za korištenje u materijalima za vlastitu promociju postaje
TP. W. S., rukovoditelj Redakcije za montažu i promotivne sadržaje tog Prvog programa i tužiteljev
neposredno nadređeni, dodjeljivao je dežurstva tužitelju i drugom novinaru koji je obavljao iste
zadatke, tako da je svaki od njih mjesečno imao dva jednotjedna dežurstva.

14      Od kolovoza 2017. bila je predviđena reorganizacija unutarnjeg ustroja društva TP, u okviru koje su
zadaci koje je obavljao tužitelj trebali biti premješteni u novouspostavljenu jedinicu, to jest Agenciju
za kreiranje sadržaja, montažu i oglašavanje.

15      Na radnom sastanku održanom krajem listopada 2017. navedeno je da se tužitelj nalazio među
suradnicima koji su uspješno ocijenjeni u okviru te reorganizacije.

16      Tužitelj i društvo TP su 20. studenoga 2017. sklopili novi ugovor o djelu za razdoblje od jednog

mjeseca.

17      Tužitelj je 29. studenoga 2017. dobio raspored radnog vremena za prosinac 2017. kojim su bila
predviđena dva jednotjedna dežurstva s početkom 7. odnosno 21. prosinca 2017.

18      Dana 4. prosinca 2017. tužitelj i njegov partner na svojem su kanalu na YouTubeu objavili božićni
glazbeni videozapis s ciljem promicanja tolerancije prema istospolnim parovima. Taj videozapis,
naslovljen „Pokochaj nas w święta” („Zavoli nas, Božić je”), prikazivao je proslavu Božića istospolnih
parova.
19      Tužitelj je 6. prosinca 2017. zaprimio poruku elektroničke pošte od W. S.-a kojom ga se
obavještava o otkazivanju njegova dežurstva koje je trebalo početi 7. prosinca 2017.

20      W. S. je 20. prosinca 2017. rekao tužitelju da više nije predviđeno da radi u dežurstvu koje je trebalo
početi 21. prosinca 2017.

21      Dakle, tijekom prosinca 2017. tužitelj nije obavio nijedno razdoblje dežurstva i, slijedom toga, između
njega i društva TP nije sklopljen nikakav novi ugovor o djelu.

22      Tužitelj je sudu koji je uputio zahtjev, (Općinski sud u Varšavi, Poljska), podnio tužbu zahtijevajući da
se društvu TP naloži da mu isplati iznos od 47 924,92 poljska zlota (PLN) (oko 10 130 eura), uvećan
za zakonske zatezne kamate na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog povrede načela
jednakog postupanja izravnom diskriminacijom na temelju spolne orijentacije u pogledu uvjeta
pristupa i obavljanja gospodarske djelatnosti u okviru građanskopravnog ugovora.

23      U prilog navedenoj tužbi tužitelj ističe da je bio žrtva takve diskriminacije jer je vjerojatni uzrok
otkazivanja dežurstava iz točke 17. ove presude i prestanka poslovnog odnosa s društvom TP bila
objava videozapisa navedenog u točki 18. ove presude.

24      TP zahtijeva da se tužba odbije tvrdeći osobito da ne postoji zakonska obveza obnavljanja
ugovora o djelu koji je sklopio s tužiteljem.

25      Sud koji je uputio zahtjev dvoji o usklađenosti članka 5. točke 3. Zakona o ravnopravnosti s pravom

Unije jer se tom odredbom iz područja primjene tog zakona, a time i iz zaštite od diskriminacije koju
pruža Direktiva 2000/78, isključuje slobodan odabir ugovaratelja pod uvjetom da se taj odabir ne
provodi na temelju spola, rase, etničkog podrijetla ili nacionalnosti.

26      Taj se sud pita je li situacija o kojoj je riječ u glavnom postupku obuhvaćena područjem primjene
članka 3. stavka 1. točaka (a) i (c) Direktive 2000/78 kojim se jamči zaštita od diskriminacije na
temelju, među ostalim, spolne orijentacije u odnosu na uvjete za pristup zapošljavanju ili
samozapošljavanju, uključujući mjerila odabira i uvjete za primanje u radni odnos, kao i u odnosu na
uvjete zapošljavanja i rada.

27      Kao prvo, navedeni se sud pita, među ostalim, može li se tužiteljeva samostalna djelatnost
kvalificirati kao „samozapošljavanje” u smislu tog članka 3. stavka 1. točke (a).

28      Kao drugo, pita se treba li tu odredbu tumačiti na način da joj je cilj osigurati zaštitu od diskriminacije
na temelju kriterija spolne orijentacije i u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, zato
što se odbijanjem sklapanja ugovora sa samozaposlenom osobom isključivo zbog njezine spolne
orijentacije ograničavaju uvjeti za pristup samozapošljavanju.

29      U tim je okolnostima Sąd Rejonowy dla m. st. Warszawy w Warszawie (Općinski sud u Varšavi)
odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li članak 3. stavak 1. točke (a) i (c) Direktive [2000/78] tumačiti na način da se njime dopušta
isključenje iz područja primjene te direktive, a posljedično i isključenje primjene sankcija koje su u
nacionalno pravo uvedene na temelju članka 17. te direktive, slobodnog odabira ugovorne strane,
pod uvjetom da se odabir ne provodi na temelju spola, rase, etničkog podrijetla ili nacionalnosti, u
situaciji u kojoj bi se diskriminacija očitovala odbijanjem sklapanja građanskopravnog ugovora na
temelju kojeg bi samozaposlena fizička osoba trebala obavljati rad, kada bi razlog za to odbijanje bila
spolna orijentacija mogućeg suugovaratelja?”

 O prethodnom pitanju

30      Najprije valja utvrditi da sud koji je uputio zahtjev upućivanjem na članak 17. Direktive 2000/78 u
postavljenom pitanju samo želi istaknuti da će se, u slučaju da su u glavnom postupku primjenjive
odredbe članka 3. stavka 1. točaka (a) i (c) te direktive, također primijeniti taj članak 17. i, slijedom
toga, sankcije predviđene nacionalnim pravom za izvršenje potonje odredbe. S obzirom na to, to
pitanje ne zahtijeva posebno tumačenje navedenog članka 17.
31      Naime, svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak  3. stavak 1. točke (a) i (c)
Direktive 2000/78 tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se, na temelju slobodnog
odabira ugovaratelja, iz zaštite od diskriminacije koju treba pružiti na temelju te direktive isključuje
odbijanje, zbog spolne orijentacije dotične osobe, da se s njom sklopi ili obnovi ugovor čiji je
predmet pružanje određenih usluga te osobe u okviru obavljanja samostalne djelatnosti.

32      Stoga se postavlja pitanje ulazi li situacija poput one iz glavnog postupka u područje primjene
Direktive 2000/78.

 Članak 3. stavak 1. točka (a) Direktive 2000/78

33      U skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2000/78, „[u] granicama nadležnosti
prenesenih na Europsku uniju, [ta] se Direktiva primjenjuje na sve osobe, bilo u javnom ili privatnom
sektoru, uključujući javna tijela, u odnosu na uvjete za pristup zapošljavanju, samozapošljavanju ili
uvjete za obavljanje zanimanja, uključujući mjerila odabira i uvjete za primanje u radni odnos, bez
obzira na to o kojoj se vrsti djelatnosti radi te na svim profesionalnim razinama, uključujući
napredovanje”.

34      U tom pogledu valja utvrditi da navedena direktiva ne upućuje na pravo država članica radi
definiranja izraza pojma „uvjet[i] za pristup zapošljavanju, samozapošljavanju ili uvjet[i] za obavljanje
zanimanja” navedenog u toj odredbi. Međutim, iz zahtjeva kako ujednačene primjene prava Unije
tako i načela jednakosti proizlazi da pojmovi iz odredbe prava Unije koja ne sadržava nikakvo izričito
upućivanje na pravo država članica radi utvrđivanja svojeg smisla i dosega u pravilu trebaju u cijeloj
Uniji imati autonomno i ujednačeno tumačenje (presuda od 2. lipnja 2022., HK/Danmark i HK/Privat,
C-587/20, EU:C:2022:419, t. 25. i navedena sudska praksa).

35      Nadalje, s obzirom na to da u navedenoj direktivi nije definiran izraz „uvjet[i] za pristup zapošljavanju,
samozapošljavanju ili uvjet[i] za obavljanje zanimanja”, valja ga tumačiti u skladu s njegovim
uobičajenim značenjem u svakodnevnom jeziku, a sve uzimajući u obzir kontekst u kojem se koristi i
ciljeve kojima teži propis kojeg je dio (presuda od 2. lipnja 2022., HK/Danmark i HK/Privat, C-587/20,
EU:C:2022:419, t. 26. i navedena sudska praksa).

36      Kao prvo, valja utvrditi da iz zajedničkog korištenja izraza „zapošljavanje”, „samozapošljavanje” i

„obavljanje zanimanja” proizlazi da su uvjeti za pristup bilo kojoj profesionalnoj djelatnosti, bez obzira
na njezinu prirodu i obilježja, obuhvaćeni člankom 3. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2000/78 i,
prema tome, njezinim područjem primjene. Naime, ti se izrazi moraju razumjeti u širem smislu, kao
što to proizlazi iz usporedbe različitih jezičnih verzija te odredbe i uporabe općih izraza u njoj, poput,
s jedne strane, onih u pogledu pojma „samozapošljavanje

37      Usto, uz činjenicu da se navedena odredba izričito odnosi na samozapošljavanje, iz izraza

„zapošljavanje” i „obavljanje zanimanja”, shvaćenih u njihovu uobičajenom značenju, tako proizlazi
da zakonodavac Unije nije namjeravao ograničiti područje primjene Direktive 2000/78 na radna
mjesta na kojima je „radnik” u smislu članka 45. UFEU-a (vidjeti u tom smislu presudu od 2. lipnja
2022., HK/Danmark i HK/Privat, C-587/20, EU:C:2022:419, t. 28. i navedenu sudsku praksu).

38      Tekst članka 3. stavka 1. točke (a) Direktive 2000/78 potvrđuje da njezino područje primjene nije
ograničeno samo na uvjete za pristup radnim mjestima na kojima su „radnici” u smislu članka  45.
UFEU-a, s obzirom na to da se, u skladu s tim tekstom, ta direktiva primjenjuje na „sve osobe, bilo u
javnom ili privatnom sektoru, uključujući javna tijela […] bez obzira na to o kojoj se vrsti djelatnosti
radi te na svim profesionalnim razinama […]” (vidjeti u tom smislu presudu od 2. lipnja 2022.,
HK/Danmark i HK/Privat, C-587/20, EU:C:2022:419, t. 29.).

39      Tekstualno tumačenje članka 3. stavka 1. točke (a) Direktive 2000/78 potvrđuju njezini ciljevi, iz kojih
proizlazi da se pojam „uvjet[i] za pristup zapošljavanju, samozapošljavanju ili uvjet[i] za obavljanje
zanimanja”, kojim se definira područje primjene te direktive, ne može usko tumačiti (vidjeti u tom
smislu presudu od 2. lipnja 2022., HK/Danmark i HK/Privat, C-587/20, EU:C:2022:419, t. 30. i
navedenu sudsku praksu presudu).

40      U tom pogledu valja podsjetiti na to da je Direktiva 2000/78 donesena na temelju članka 13. UEZ-a,
koji je nakon izmjena postao članak 19. stavak 1. UFEU-a, a koji Uniji dodjeljuje nadležnost za
poduzimanje odgovarajućih radnji radi suzbijanja diskriminacije, među ostalim, na temelju spolne
 orijentacije (presuda od 23. travnja 2020., Associazione Avvocatura per i diritti LGBTI, C-507/18,
EU:C:2020:289, t. 35.).

41      U skladu s člankom 1. Direktive 2000/78 i kao što to proizlazi iz njezina naslova, preambule te
sadržaja i cilja, svrha je te direktive utvrditi opći okvir za borbu protiv diskriminacije na temelju, među
ostalim, spolne orijentacije u vezi sa „zapošljavanjem i obavljanjem zanimanja”, kako bi se u
državama članicama ostvarila primjena načela jednakog postupanja, pružanjem djelotvorne zaštite
svakoj osobi protiv diskriminacije koja se temelji, među ostalim, na tom razlogu (presuda od
23. travnja 2020., Associazione Avvocatura per i diritti LGBTI, C-507/18, EU:C:2020:289, t. 36. i
navedena sudska praksa).

42      Konkretno, u uvodnoj izjavi 9. navedene direktive istaknuto je da su zapošljavanje i obavljanje

zanimanja glavni elementi za osiguranje jednakih mogućnosti za sve te da snažno pridonose punom
sudjelovanju građana u gospodarskom, kulturnom i društvenom životu te ostvarenju njihovih osobnih
potencijala. Također u tom smislu, u uvodnoj izjavi 11. iste direktive stoji da diskriminacija na temelju,
među ostalim, spolne orijentacije može ugroziti ostvarivanje ciljeva postavljenih UFEU-om, a
posebice postizanje visoke razine zaposlenosti i socijalne zaštite, podizanje životnog standarda i
kvalitete života, gospodarsku i društvenu koheziju i solidarnost te slobodno kretanje osoba (presuda
od 23. travnja 2020., Associazione Avvocatura per i diritti LGBTI, C-507/18, EU:C:2020:289, t. 37.).

43      Stoga, Direktiva 2000/78 nije akt sekundarnog prava Unije kao što su to, među ostalim, oni koji se
temelje na članku 153. stavku 2. UFEU-a, kojima se nastoji zaštititi radnika kao slabiju stranu u
radnom odnosu, nego je njezin cilj da se, zbog socijalnih i javnih interesa, uklone sve prepreke
zasnovane na diskriminatornim razlozima pristupu sredstvima za život i sposobnosti doprinošenja
društvu radom, neovisno o pravnom obliku na temelju kojeg se on obavlja (presuda od 2. lipnja
2022., HK/Danmark i HK/Privat, C-587/20, EU:C:2022:419, t. 34. i navedena sudska praksa).

44      Iako je tako cilj Direktive 2000/78 obuhvatiti širok raspon profesionalnih djelatnosti, uključujući one
koje samozaposlene osobe obavljaju kako bi podmirile svoje osnovne životne potrebe, ipak valja
razlikovati djelatnosti obuhvaćene područjem primjene te direktive od onih koje se sastoje od
jednostavne isporuke robe ili usluga jednom ili više primatelja, koje nisu obuhvaćene tim područjem
primjene.

45      Stoga, kako bi profesionalne djelatnosti ulazile u područje primjene Direktive 2000/78, te djelatnosti
moraju biti stvarne i moraju se obavljati u okviru pravnog odnosa koji obilježava određena stabilnost.

46      U ovom slučaju, iako je na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni ispunjava li djelatnost koju obavlja
tužitelj taj kriterij, valja istaknuti, kao prvo, da iz spisa kojim Sud raspolaže proizlazi da je tužitelj na
temelju uzastopnih kratkoročnih ugovora o djelu, sklopljenih u okviru njegove gospodarske
djelatnosti samozaposlene osobe, osobno pripremao montirani materijal, televizijske najave i
reportaže za Redakciju za montažu i promotivne sadržaje Prvog programa postaje TP. Kao drugo, iz
tog spisa također proizlazi da je tužiteljevo obavljanje te djelatnosti ovisilo o tome kako će mu W. S.
raspodijeliti jednotjedna dežurstva i da je još nedavno bio uspješno ocijenjen u okviru reorganizacije
unutarnjeg ustroja društva TP.

47      Međutim, budući da je, kao što to proizlazi iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, djelatnost
koju obavlja tužitelj stvarna i konkretna profesionalna djelatnost koja se osobno redovito obavlja u
korist istog adresata i koja mu omogućuje da u cijelosti ili djelomično ostvari sredstva za život, pitanje
jesu li uvjeti za pristup takvoj djelatnosti obuhvaćeni člankom 3. stavkom 1. točkom (a) Direktive
2000/78 ne ovisi o tome obavlja li osoba tu djelatnost kao „zaposlena” ili „samozaposlena”, s obzirom
na to da područje primjene te odredbe i time te direktive treba široko tumačiti, kao što to proizlazi iz
točke 36. ove presude.

48      Kao drugo, kad je riječ o tome je li sklapanje ugovora o djelu poput onog o kojem je riječ u glavnom

postupku obuhvaćeno pojmom „uvjeti za pristup” samozapošljavanju u smislu članka 3. stavka 1.
točke (a) Direktive 2000/78, poljska vlada je u svojim pisanim očitovanjima i na raspravi tvrdila da je
tužitelj već u potpunosti ostvario svoje pravo na pristup samozapošljavanju prije sklapanja
ugovora o djelu o kojem je riječ u glavnom postupku i da može nesmetano nastaviti obavljati tu
djelatnost i za druge adresate različite od društva TP jer ono nije u mogućnosti ograničiti to pravo,
koje je povezano sa samom odlukom o obavljanju takve djelatnosti.
50      Valja istaknuti da, kako bi osoba poput tužitelja mogla učinkovito obavljati svoju profesionalnu
djelatnost, sklapanje ugovora o djelu okolnost je čije postojanje može biti odlučujuće. Stoga pojam
„uvjeti za pristup” samozapošljavanju u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) Direktive 2000/78 može
uključivati sklapanje ugovora poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku.

51      Iz prethodno navedenog proizlazi da je odbijanje sklapanja ugovora o djelu s ugovarateljem koji

obavlja gospodarsku djelatnost kao samozaposlena osoba zbog razloga povezanih sa spolnom
orijentacijom tog ugovaratelja obuhvaćeno područjem primjene te odredbe, a time i područjem
primjene te direktive.

 Članak 3. stavak 1. točka (c) Direktive 2000/78

52      U skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2000/78, ona se primjenjuje na „zapošljavanje
i uvjete rada, uključujući otkaze i plaće”.

53      Kao prvo, doista valja utvrditi da, suprotno članku 3. stavku 1. točki (a) te direktive, taj članak 3.
stavak 1. točka (c) ne upućuje izričito na „samozapošljavanje”, nego se odnosi samo na uvjete
„zapošljavanja” i „rada”.

54      Međutim, kao što to proizlazi iz sudske prakse Suda navedene u točki 43. ove presude, Direktiva
2000/78 nema za cilj zaštititi samo radnike kao najslabiju stranu u radnom odnosu, nego je njezin cilj
da se, zbog socijalnih i javnih interesa, uklone sve prepreke zasnovane na diskriminatornim
razlozima pristupu sredstvima za život i sposobnosti doprinošenja društvu radom,
neovisno o pravnom obliku na temelju kojeg se on obavlja.

55      Iz toga slijedi da zaštita dodijeljena Direktivom 2000/78 ne može ovisiti o formalnoj kvalifikaciji
radnog odnosa u nacionalnom pravu ili odabiru između jedne ili druge vrste ugovora učinjenom
prilikom zapošljavanja dotične osobe (vidjeti po analogiji presudu od 11. studenoga 2010., Danosa,
C-232/09, EU:C:2010:674, t. 69.), s obzirom na to da, kao što je to istaknuto u točki 36. ove presude,
pojmove te direktive treba tumačiti u širem smislu.

56      Budući da se, na temelju članka 3. stavka 1. točke (a) Direktive 2000/78, ta direktiva primjenjuje na
sve osobe, bilo u javnom ili privatnom sektoru, uključujući javna tijela, kad je riječ  o „uvjet[ima] za
pristup […] samozapošljavanju”, cilj zadan tom direktivom ne može se postići ako se zaštitom koju
ona pruža od bilo kojeg oblika diskriminacije na temelju nekog od razloga iz članka 1. navedene
direktive, poput, među ostalim, spolne orijentacije ne bi moglo osigurati poštovanje načela jednakog
postupanja nakon pristupa tim djelatnostima samozaposlene osobe i, dakle, osobito, u pogledu
uvjeta obavljanja i prestanka obavljanja navedenih djelatnosti. Stoga je tom zaštitom u cijelosti
obuhvaćen i predmetni profesionalni odnos.

57      Takvo tumačenje odgovara cilju Direktive 2000/78 koji se sastoji u utvrđivanju općeg okvira za borbu
protiv diskriminacije na temelju, među ostalim, spolne orijentacije u vezi sa zapošljavanjem i
obavljanjem zanimanja, tako da se pojmovi kojima se, u članku 3. te direktive, pobliže određuje
njezino područje primjene ne mogu usko tumačiti (vidjeti po analogiji presudu od 2.  lipnja 2022.,
HK/Danmark i HK/Privat, C-587/20, EU:C:2022:419, t. 51.).

58      Dakle, iz teleološkog tumačenja članka 3. stavka 1. točke (c) Direktive 2000/78 proizlazi da se pojam
„zapošljavanje i uvjeti rada” koji se u njemu nalazi u širem smislu odnosi na uvjete koji se primjenjuju
na svaki oblik djelatnosti zaposlene i samozaposlene osobe, bez obzira na pravni oblik u kojem se ta
djelatnost obavlja.

59      Kao drugo, postavlja se pitanje je li odluka društva TP da ne poštuje i da ne

obnovi ugovor o djelu koji je sklopilo s tužiteljem, čime je njihov profesionalni odnos okončan zbog
razloga navodno povezanih sa spolnom orijentacijom dotične osobe, obuhvaćena pojmom
„zapošljavanje i uvjeti rada” u smislu članka 3. stavka 1. točke (c) Direktive 2000/78.

60      U tom pogledu poljska vlada ističe da samozaposlena osoba u svojim odnosima sa svojim
ugovarateljem nije vezana radnim odnosom u okviru kojeg jedna ugovorna strana može „dati otkaz”
drugoj.
61      Točno je da se pojam „dati otkaz” općenito odnosi na prestanak ugovora o radu sklopljenog između
zaposlene osobe i njezina poslodavca.

62      Međutim, kao što je to nezavisna odvjetnica u biti istaknula u točki 102. svojeg mišljenja, pojam
„otkazivanje” nalazi se u članku 3. stavku 1. točki (c) Direktive 2000/78 samo kao primjer pojma
„zapošljavanje i uvjeti rada” i odnosi se, među ostalim, na jednostrani prestanak svake djelatnosti
navedene u tom članku 3. stavku 1. točki (a).

63      Naime, valja osobito istaknuti da, poput radnika koji može nesvojevoljno izgubiti svoj posao uslijed,
među ostalim, „otkaza”, i samozaposlena osoba može biti prisiljena prestati obavljati tu djelatnost i
naći se u ranjivoj situaciji usporedivoj s onom zaposlenog otpuštenog radnika (vidjeti u tom smislu
presudu od 20. prosinca 2017., Gusa, C-442/16, EU:C:2017:1004, t. 43.).

64      U ovom slučaju, društvo TP je tužitelju jednostrano otkazalo jednotjedna dežurstva koja su počinjala
7. odnosno 21. prosinca 2017., a između društva TP i tužitelja nije sklopljen nijedan
novi ugovor o djelu nakon što je on na internetu objavio videozapis iz točke 18. ove presude.

65      Stoga se čini da činjenica da tužitelj u prosincu 2017. nije mogao odraditi nijedno od jednotjednih
dežurstava predviđenih ugovorom o djelu koji je sklopio s društvom TP predstavlja, s obzirom na
sudsku praksu Suda navedenu u točki 63. ove presude, nesvojevoljni prestanak rada
samozaposlenog radnika koji se može izjednačiti s otkazom zaposlenom radniku, što ipak mora
provjeriti sud koji je uputio zahtjev.

66      U tim okolnostima, podložno ocjeni iz točke 46. ove presude, odluka društva TP da ne obnovi
taj ugovor o djelu zbog, prema tužiteljevu mišljenju, njegove spolne orijentacije, čime je tako
okončan profesionalni odnos koji postoji među njima

 Članak 2. stavak 5. Direktive 2000/78

67      Na sudu koji je uputio zahtjev je da utvrdi, s obzirom na sve relevantne okolnosti spora koji se pred
njim vodi, osobito Zakon o ravnopravnosti, čije je tumačenje u njegovoj isključivoj nadležnosti, je li to
što je iz područja primjene tog zakona isključen slobodan odabir ugovaratelja, pod uvjetom da se taj
odabir ne provodi na temelju spola, rase, etničkog podrijetla ili nacionalnosti, kako je predviđeno
člankom 5. točkom 3. navedenog zakona, izravna ili neizravna diskriminacija na temelju tužiteljeve
spolne orijentacije.

68      U slučaju da taj sud zaključi da takva diskriminacija postoji, valja još pojasniti da se ta diskriminacija
ne može opravdati, kao što to tvrde tužitelj i belgijska vlada, nekim od razloga iz članka 2. stavka 5.
Direktive 2000/78.

69      U skladu s tom odredbom, ta direktiva ne utječe na mjere koje proizlaze iz nacionalnog
zakonodavstva, a koje su u demokratskom društvu potrebne radi očuvanja javne sigurnosti, održanja
javnog reda i prevencije kaznenih djela, zaštite zdravlja te zaštite prava i sloboda drugih ljudi.

70      Donošenjem navedene odredbe zakonodavac Unije htio je na području zapošljavanja i obavljanja

zanimanja spriječiti i riješiti sukob između, s jedne strane, načela jednakog postupanja i, s druge
strane, potrebe osiguranja javnog reda, sigurnosti i zdravlja i prevencije kaznenih djela te zaštite
prava i sloboda pojedinaca koji su nužni za funkcioniranje demokratskog društva. Stoga je odlučio da
se u određenim slučajevima navedenima u članku 2. stavku 5. te direktive načela utvrđena tom
direktivom ne primjenjuju na mjere koje sadržavaju razlike u postupanju na temelju nekog od razloga
iz članka 1. iste direktive, pod uvjetom da su te mjere ipak nužne za ostvarenje navedenih ciljeva
(presuda od 7. studenoga 2019., Cafaro, C-396/18, EU:C:2019:929, t. 41. i navedena sudska
praksa).

76      U ovom slučaju dovoljno je utvrditi, kao što je to u biti također istaknula nezavisna odvjetnica u
točki 111. svojeg mišljenja, da sama činjenica da članak 5. točka 3. Zakona o ravnopravnosti
predviđa određen broj iznimaka od slobodnog odabira ugovaratelja potvrđuje da je sam poljski
zakonodavac smatrao da se diskriminiranje ne može smatrati nužnim kako bi se osigurala sloboda
ugovaranja u demokratskom društvu. Ništa ne upućuje na to da bi nešto drugo vrijedilo u slučaju da
se predmetna diskriminacija temelji na spolnoj orijentaciji ili na nekom od drugih razloga izričito
navedenih u tom članku 5. točki 3.
77      Uostalom, kada bi se prihvatilo da sloboda ugovaranja dopušta odbijanje sklapanja ugovora s
osobom zbog njezine spolne orijentacije, time bi se članku 3. stavku 1. točki (a) Direktive 2000/78
oduzeo koristan učinak jer se tom odredbom upravo zabranjuje svaka diskriminacija koja se temelji
na takvom razlogu kad je riječ o pristupu djelatnostima samozaposlenih osoba.

78      S obzirom na prethodno navedeno, valja utvrditi da se člankom 5. točkom 3.

Zakona o ravnopravnosti ne može opravdati, u okolnostima poput onih u glavnom postupku,
isključivanje iz zaštite od diskriminacije, dodijeljene Direktivom 2000/78, kada to isključenje nije
nužno, u skladu s člankom 2. stavkom 5. te direktive, za zaštitu prava i sloboda drugih osoba u
demokratskom društvu.

79      S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 3.
stavak 1. točke (a) i (c) Direktive 2000/78 treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis
kojim se, na temelju slobodnog odabira ugovaratelja, iz zaštite od diskriminacije koju treba pružiti na
temelju te direktive isključuje odbijanje, zbog spolne orijentacije osobe, da se s njom sklopi ili
obnovi ugovor čiji je predmet pružanje određenih usluga te osobe u okviru obavljanja djelatnosti
samozaposlene osobe.

 Troškovi

80      Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom
koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja
očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (drugo vijeće) odlučuje:

Članak 3. stavak 1. točke (a) i (c) Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga

2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju
zanimanja

treba tumačiti na način da mu se:

protivi nacionalni propis kojim se, na temelju slobodnog odabira ugovaratelja, iz zaštite od
diskriminacije koju treba pružiti na temelju te direktive isključuje odbijanje, zbog spolne
orijentacije osobe, da se s njom sklopi ili obnovi ugovor čiji je predmet pružanje određenih
usluga te osobe u okviru obavljanja djelatnosti samozaposlene osobe.