Odluka:

Gž R 385/2018-3
Zbirni podatci
Broj odluke: Gž R 385/2018-3
Datum odluke: 27.01.2021
Vrsta odluke: Presuda i rješenje
Vrsta predmeta: Građanski - drugostupanjski
Poveznica do dokumenta na portalu IUS-INFO

Tekst

Poslovni broj Gž R-385/2018-3

Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-385/2018-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

RJEŠENJE

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. (prije M.), Z., OIB: ..., koju zastupaju
odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. J., M. B., D. B. i T. H. iz K., protiv tuženika A. K. d.o.o. Z., OIB: ...., kojeg
zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva S. & V. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv
presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-179/2017-37 od 27. travnja 2018., 27. siječnja 2021.

presudio je

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-179/2017-37
od 27. travnja 2018. u dijelu točke I izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od
48.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 45.000,00 kn od 28. travnja 2017. do isplate te na iznos od
3.000,00 kn od 27. travnja 2018. do isplate kao i nadoknaditi joj parnični trošak u iznosu od 10.643,00 kn sa zateznom
kamatom.

riješio je

1. Prihvaća se žalba tuženika i preinačuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-179/2017-37 od 27.

© LEXPERA Ispisano: 4. 10. 2023. Stranica 1 od 6

 Gž R 385/2018-3

travnja 2018., te rješava:

Ne dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva u podnescima tužiteljice od 22. siječnja 2018. i 26. veljače
2018.

2. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i ukida citirana presuda suda prvog stupnja u dijelu točke I izreke kojim je
tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 27.700,00 kn sa zateznom kamatom koja teče na
iznos od 23.000,00 kn od 28. travnja 2017. do isplate te na iznos od 4.700,00 kn od 27. travnja 2018. do isplate.

3. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.741,50 kn (preko iznosa od 10.643,00 kn do
iznosa od 15.384,50 kn) sa zateznom kamatom.
4. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku žalbeni trošak u iznosu od 1.090,00 kn u roku od 8 dana, dok se preostali dio
zahtjeva tuženika za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.
5. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od
75.700,00 kn sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 68.000,00 kn od 28. travnja 2017. do isplate te na iznos od
7.700,00 kn od 27. travnja 2018. do isplate kao i nadoknaditi joj parnični trošak u iznosu od 15.384,50 kn sa zateznom
kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Točkom II izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zateznu kamatu na dosuđeni iznos
neimovinske štete od 68.000,00 kn za dan 27. travnja 2017., te koji se odnosi na zateznu kamatu na dosuđeni iznos
imovinske štete od 7.700,00 kn za razdoblje od 27. travnja 2017. do 26. travnja 2018.

Rješenjem suda prvog stupnja sadržanim u istom otpravku kao i presuda prihvaćena je preinaka tužbe.

Tuženik je podnio žalbu protiv presude u točki I izreke i rješenja suda prvog stupnja zbog svih žalbenih razloga iz
odredbe čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05,
2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda
preinači, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se pobijana odluka potvrdi.

Žalba tuženika protiv presude je djelomično osnovana, a žalba protiv rješenja je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljede na radu od 4. listopada
2016.

U odnosu na način ozljeđivanja tužiteljice, prvostupanjski sud temeljem sadržaja dokumentacije o inspekcijskom
nadzoru provedenom kod tuženika i prijavi ozljede na radu, utvrđuje da je tužiteljica stradala padom s ljestvi cijeneći da
nije odlučno što je u medicinskoj dokumentaciji navedeno da je tužiteljica pala „sa stalaže“ visine od 3 m, kraj utvrđenja
da je tužiteljica radila na skupljanju robe s polica te da je ljestve koristila kako bi dosegnula robu s police, pri čemu je od
tla bila udaljena 2,5 do 3 m. S tim u vezi iskaze svjedoka M. N. i I. G. cijeni neodlučnim u dijelu u kojem navodi da nisu
vidjeli ljestve kraj tužiteljice s obzirom da je u naprijed citiranoj dokumentaciji naveden način ozljeđivanja tužiteljice
padom s ljestava, a što da je potvrđeno i sadržajem iskaza svjedokinje T. M. i tužiteljice.

Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud ocjenjuje da obavljanje poslova na način da se koriste ljestve za rad na visini
predstavlja opasnu djelatnost zbog čega tuženik kao osoba koja se bavi tom djelatnosti odgovara za naknadu štete po
objektivnom kriteriju prema odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11,

© LEXPERA Ispisano: 4. 10. 2023. Stranica 2 od 6

 Gž R 385/2018-3

78/15-dalje: ZOO) uz daljnji zaključak da tuženik u postupku nije dokazao ni jednu od pretpostavki za djelomično ili
potpuno oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a. Zbog toga utvrđuje da poslodavac sukladno
citiranim zakonskim odredbama u vezi s čl. 103. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine br. 149/09, 61/11,
82/12,73/13-dalje ZR/09) odgovara za naknadu štete tužiteljici koju trpi zbog zadobivene ozljede na radu.

Prihvaćanjem nalaza i mišljenja medicinskih vještaka dr. S. C. i N. C., prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica
zadobila ozljedu prijeloma prvog slabinskog kralješka te da je zadobivanjem ozljede u predmetnoj nezgodi tužiteljici
povrijeđeno pravo osobnosti zbog čega ostvaruje pravo na naknadu pravične novčane naknade primjenom odredbe čl.
19. i čl. 1100. ZOO-a u ukupnom iznosu od 75.700,00 kn i to po kriteriju zičkih bolova u iznosu od 22.000,00 kn, po
kriteriju smanjenja opće životne aktivnosti u iznosu od 40.000,00 kn te po kriteriju straha iznos od 6.000,00 kn.

Nadalje, primjenom odredbe čl. 1095. ZOO-a dosuđuje tužiteljici imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od
7.200,00 kn, s time da cijenu sata tuđe pomoći i njege utvrđuje u iznosu od 20,00 kn, imajući u vidu da je tužiteljici tuđa
pomoć i njega pružana od strane ukućana u ukupnom trajanju od 90 dana, po 4 sata dnevno. Nadalje, prvostupanjski
sud primjenom odredbe čl. 1093. st. 2. ZOO-a te po slobodnoj ocjeni primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a dosuđuje
tužiteljici iznos od 500,00 kn s osnova troškova liječenja.

Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužiteljici je primjenom odredbe čl. 1103. ZOO-a dosuđena zatezna
kamata od podnošenja tužbe, dok je na iznos imovinske štete zatezna kamata dosuđena od donošenja prvostupanjske
presude jer je ta naknada određena prema cijenama u vrijeme presuđenja.

Odluku o parničnom trošku prvostupanjski sud donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tome pazeći po službenoj dužnosti na postojanje
bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje
koje od navedenih bitnih procesnih povreda pa tako ni povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema
nedostataka i moguće ju je ispitati.

Međutim, prvostupanjski sud je povrijedio odredbu čl. 190. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 117. st. 1. i 2. Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19), jer je dopustio preinaku tužbe nakon
zaključenja prethodnog postupka, čemu tuženik osnovano prigovara u žalbi.

U smislu odredbe čl. 191. ZPP-a preinaka tužbe je i povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva i tužiteljica (kako je
propisano odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 117. st. 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
parničnom postupku,"Narodne novine" br. 70/19) je mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

Tužiteljica u tužbi postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 45.000,00 kn s osnova naknade neimovinske
štete i iznos od 3.000,00 kn s osnova naknade imovinske štete, dok konačno postavljenim tužbenim zahtjevom
potražuje iznos od 68.000,00 kn s osnova naknade neimovinske štete te iznos od 7.700,00 kn, međutim prvostupanjski
sud je bio ovlašten suditi u granicama zahtjeva do iznosa naknade neimovinske i imovinske štete zatraženih u tužbi.

To stoga jer je tužiteljica podnescima od 22. siječnja 2018. i 26. veljače 2018. povisila zahtjev za naknadu neimovinske
štete (za iznos od 23.000,00 kn) i imovinske štete (za iznos od 4.700,00 kn) i time preinačila tužbu u smislu odredbe čl.
191. st. 1. ZPP-a, a budući da je taj zahtjev istaknula nakon zaključenja prethodnog postupka (22. srpnja 2017.), protivno
stajalištu suda prvog stupnja, tužiteljica tada nije imala pravo na parničnu radnju preinakom tužbe. Naime, sukladno
izričitoj zakonskoj odredbi preinaka tužbe je bila vremenski ograničena na trenutak zaključenja prethodnog postupka pa
ni okolnost da su provedenim vještačenjem bile utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva, nije bila
iznimka prema kojoj bi preinaka tužbe bila dopuštena u smislu odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a.
Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijano rješenje suda prvog stupnja
na način da se ne dopušta preinaka tužbe i primjenom odredbe čl. 369. st. 5. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu u dijelu
točke I. izreke za iznos od ukupno 27.700,00 kn sa zateznom kamatom koja teče na iznos neimovinske štete od

© LEXPERA Ispisano: 4. 10. 2023. Stranica 3 od 6

 Gž R 385/2018-3

23.000,00 kn od 28. travnja 2017. do isplate te na iznos imovinske štete od 4.700,00 kn od 27. travnja 2018. do isplate
jer je uslijed nezakonitog prihvaćanja preinake tužbe sud prvog stupnja za taj iznos s kamatama u bitnome prekoračio
tužbeni zahtjev.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik odgovoran za naknadu štete tužiteljici.

S tim u vezi, pravilno je prvostupanjski sud analizom provedenih dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a utvrdio da je
tužiteljica ozlijeđena uslijed pada s ljestvi. Naime, prvostupanjski sud je pravilno, temeljem sadržaja dokumentacije o
inspekcijskom nadzoru i prijavi ozljede na radu, utvrdio da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo za vrijeme dok je radila na
skupljanju robe s polica u skladištu tuženika, kod skladišnih regala za robu, na način da je pala na tlo s visine oko 2,5-3
m s metalnih ljestvi, što je potvrđeno sadržajem iskaza tužiteljice u kojem je navela da je dohvaćala robu s pete od
ukupno sedam polica, te nastavno i iskazom svjedokinje T. M. koja je pojasnila da se su predmetne police razmaknute
na udaljenosti od 0,70 m i da je najviša sedma polica zbog čega su za robu na višim policama radnici koristili ljestve.
Nastavno tome, prvostupanjski sud je prihvaćanjem iskaza tužiteljice i svjedokinje T. M. te s obzirom na sadržaj citiranih
isprava očito ocijenio nevjerodostojnim iskaze svjedokinja M. N. i I. G. u kojima tvrde da nisu vidjele ljestve pored
tužiteljice (u trenutku kada su došle do nje), pa okolnost da je pogrešno naveo da iskazi tih svjedokinja nisu od utjecaja,
nije dovela u pitanje pravilnost činjeničnog zaključka suda prvog stupnja o načinu ozljeđivanja tužiteljice. S tim u vezi,
bez uporišta su žalbene tvrdnje tuženika kojima osporava iskaz svjedokinje T. M. kao pristran zbog budućeg tazbinskog
srodstva s tužiteljicom jer iz stanja u predmetu proizlazi da u postupku nije ni isticao takve prigovore.

Tuženik u žalbi neosnovano osporava sadržaj isprava o ozljedi na radu tužiteljice ukazujući na iskaze svjedokinja N. i G.,
ističući da su svjedokinje bile prisutne u neposrednoj blizini tužiteljice, istovremeno izostavljajući sadržaj iskaza
navedenih svjedokinja prema kojem su u trenutku njihova dolaska drugi radnici već pristupili u pomoć tužiteljici (A. P. i
dr.), te dio iskaza svjedokinje G. u kojem navodi da joj je kolega A. rekao da su neki ljudi rekli da su vidjeli ljestve, zbog
čega ni ovome sudu nisu prihvatljive tvrdnje tuženika, utemeljene na sadržaju tih iskaza, da je do ozljeđivanja tužiteljice
došlo uslijed pada s police, odnosno njenom krivnjom. Pri tome je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da ni sadržaj
medicinske dokumentacije u kojoj je navedeno da je tužiteljica pala s police nije doveo u pitanje istinitost, odnosno
vjerodostojnost sadržaja zapisnika o inspekcijskom nadzoru i prijave o ozljedi na radu tužiteljice koju je sačinio tuženik.

Međutim, treba kazati da nije prihvatljiva ocjena prvostupanjskog suda da obavljanje poslova na način da se koriste
ljestve, s obzirom da se radi o radu na visini, predstavlja u svakom slučaju opasnu djelatnost jer nije utvrđeno da u
konkretnom slučaju obavljanje poslova penjanja po ljestvama radi dohvaćanja artikla na polici skladišta u visini 2,5 - 3 m
predstavlja, po svojoj tehničkoj prirodi i načinu obavljanja, djelatnost kojom može biti ugroženo zdravlje ljudi i imovina,
tako da to ugrožavanje iziskuje povećanu pažnju osobe koja obavlja tu djelatnost.

Tuženik naime za predmetnu štetu zbog ozljede na radu tužiteljice odgovara temeljem odredbe čl. 25. st. 1. Zakona o
zaštiti na radu ("Narodne novine br. 71/14,118/14 i 154/14-dalje ZZR) po načelu objektivne odgovornosti, pa se
sukladno odredbi st. 2. poslodavac te odgovornosti može osloboditi ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je
šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije
mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Navedena odredba o
oslobođenju od odgovornosti poslodavca korespondira odredbi čl. 1067. ZOO-a o oslobođenju od odgovornosti koju je
razmatrao prvostupanjski sud te nastavno pravilno utvrdio da tuženik u postupku nije dokazao u čemu bi se konkretno
sastojao propust tužiteljice u obavljanju radnog zadatka u kritično vrijeme, odnosno nije dokazao da postoje razlozi
zbog kojih bi bio oslobođen od odgovornosti (ni potpuno, niti djelomično) za naknadu štete tužiteljici.

Pravilno nadalje prvostupanjski sud sadržajno nije prihvatio prigovor tuženika da je potpisivanjem izjave tužiteljice od
10. siječnja 2017. došlo do otpusta duga u smislu odredbe čl. 203. ZOO-a zbog čega tuženik ne bi bio dužan naknaditi
štetu tužiteljici. Naime, prvostupanjski sud je izvršio uvid u potvrdu od 10. siječnja 2017. u kojoj tužiteljica izjavljuje da
nema nikakvih potraživanja prema tuženiku i takav sadržaj, po ocjeni ovog žalbenog suda, ne daje osnova za zaključak
da su stranke sklopile sporazum o otpustu duga za naknadu predmetne štete tužiteljici jer je ta (općenita) izjava
sastavni dio potvrde o preuzimanju radne dokumentacije tužiteljice, koja je sastavljena na memorandumu tuženika, a ne

© LEXPERA Ispisano: 4. 10. 2023. Stranica 4 od 6

 Gž R 385/2018-3

uz sudjelovanje tužiteljice pa s obzirom da se u izjavi konkretno ne navodi potraživanje naknade štete zbog ozljede na
radu tužiteljice, a tuženik ne tvrdi (niti dokazuje) da bi u trenutku potpisivanja te izjave (potvrde) bilo završeno liječenje
tužiteljice, odnosno da bi bio poznat opseg štete, prigovor tuženika da je obveza prestala otpustom duga nije osnovan.

Daljnjim žalbenim navodima tuženik neosnovano osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u
odnosu na opseg štete koju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio prihvaćanjem nalaza i mišljenja medicinskih vještaka
dr. S. C., spec. kirurga i dr. N. C., spec. psihijatra. Tuženik u žalbi neosnovano osporava stručnost nalaza i mišljenja
vještaka dr C. uz tvrdnju da je argumentirano osporio taj nalaz i mišljenje ukazujući na brojne odluke u kojima je
oštećenicima s istom ozljedom i istim algoritmom liječenja kao tužiteljica dana daleko manja ocjena u pogledu
intenziteta i trajanja zičkih boli te stupnja umanjenja životne aktivnosti. To stoga jer se vještak C. u postupku pisano i
usmeno očitovao na iznesene prigovore tuženika te je u odnosu na predmetnu ozljedu tužiteljice pojasnio da se prvi
slabinski kralježak nalazi na dijelu kralježnice koji je najpokretljiviji i njegov nepravilni oblik trajno utječe na stabilnost
kralježnice pri svakom pokretu tijela u bilo kojoj poziciji, da bi kompenziralo tu nestabilnost, tijelo reeksno angažira
mišićne strukture u tom području kralježnice što za posljedicu ima pojavu bolova koji onemogućuju do tada inače
potpuno bezbolne kretnje, prije svega održavanje ravnoteže prilikom hoda, stajanja, saginjanja, podizanja i nošenja
tereta, vožnja automobila i sl. Nadalje, da su u nalazu zijatra od 24. siječnja 2017. pojašnjene tegobe i kretnje koje
tužiteljica otežano izvodi i koje uzrokuju bolove, te se i u nalazu kirurga od 17. ožujka 2017. konstatira bolnost u
području prijeloma, ali i subjektivne tegobe tužiteljice za koje navodi da ih stalno ima pri kretanju, pri čemu je klinički
poznata činjenica da se bolovi u različitim intenzitetima, a radi iste ozljede, mogu javljati u obliku konstantne boli s
pojačanjem ili smanjenjem intenziteta boli, činjenica je da najčešće kod takvih ozljeda postoji konstantna bol i ima
povremeno jače faze kada se optereti taj dio tijela, kad se rade teški poslovi, dakle, tolerancija na bol je bitno smanjena,
kost zaraste i uglavnom bolovi koji se nakon toga javljaju imaju periodični karakter i vezani su uz promjenu vremena, te
je jedan od ciljeva zikalne terapije i smanjenje tegoba nastalih nakon ozljeda, s time da tužiteljica ima stalne bolove
nastala nakon provedenih 20 zikalnih terapija gdje je došlo do poboljšanja, ali ne i do potpunog smanjenja tegoba.
Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je vještak argumentirano otklonio iznesene primjedbe tuženika i
nastavno pravilno odbio dokazni prijedlog tuženika provođenjem novog medicinskog vještačenja po vještaku spec.
kirurgu jer u nalazu i mišljenju vještaka, protivno žalbenim tvrdnjama, nema proturječnosti ni nedostataka.

Imajući u vidu utvrđenje temeljem rezultata medicinskog vještačenja da je tužiteljica bila hospitalizirana, da je nosila
Jewett ortozu, te da je trpjela zičke boli jakog intenziteta od trenutka ozljeđivanja i tijekom sljedećih dva sata kad je
počelo liječenje i primjena analgetika; bolove umjerenog do jakog intenziteta sljedećih pet dana prilikom ustajanja, njege,
kao i svim radnjama povezanim za svakodnevne ziološke potrebe, potrebe prilikom hranjenja, održavanja higijene;
bolove umjerenog intenziteta sljedećih 6 mjeseci prilikom istih radnji navedenih po osnovi osnovnih zioloških potreba,
obavljanja osnovnih kućanskih potreba i zikalne terapije, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 1100. st.
2. ZOO-a odmjerio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu po kriteriju izazvanih zičkih boli u iznosu od 22.000,00 kn, što
tuženik žalbom neosnovano spori.

Nadalje, s obzirom na utvrđenje da je kod tužiteljice kao posljedica navedene ozljede nastupilo trajno smanjenje životne
aktivnosti za 20%, zbog čega tužiteljica mora ulagati pojačane napore kod ranije uobičajenih aktivnosti zbog
prouzročenih bolova, te da je po ozljeđivanju doživjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 do 5 minuta,
sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 3 tjedna,
sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od 2 mjeseca, tužiteljici primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a
pripada pravična novčana naknada po kriteriju smanjenja opće životne aktivnosti u iznosu od 20.000,00 kn, te po
kriteriju straha u iznosu od 3.000,00 kn, koliko je zatražila u tužbi budući da je sud prvog stupnja u tom dijelu prekoračio
tužbeni zahtjev za iznos od 23.000,00 kn.

U odnosu na naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, budući da je sud prvog stupnja i u tom dijelu
prekoračio tužbeni zahtjev za iznos od 4.700,00 kn, tužiteljici je pravilnom primjenom odredbe 1095. st. 1. ZOO-a te s
obzirom na trajanje potrebe za tuđom pomoći i njegom i cijenu od 20 kn po satu pravilno dosuđena naknada u iznosu od
2.500,00 kn te nastavno, po slobodnoj ocjeni, naknada za troškove liječenja u iznosu od 500,00 kn, što tuženik žalbenim
navodima konkretno ne osporava.

© LEXPERA Ispisano: 4. 10. 2023. Stranica 5 od 6

 Gž R 385/2018-3

Zbog djelomičnog ukidanja presude suda prvog stupnja parnični trošak tužiteljice valjalo je odmjeriti primjenom odredbe
čl. 154. st. 2. ZPP-a.

Tužiteljica je djelomično uspjela u parnici u omjeru od 63%, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio opravdane
troškove tužiteljice s osnova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ukupnom iznosu od 12.812,50 kn, u visini koja
prema Tari o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odgovara dosuđenoj vrijednosti predmeta spora, što
konkretnim žalbenim navodima nije ni osporeno, pa razmjerno uspjehu tužiteljice priznat je iznos od 8.071,00 kn.
Tužiteljici u cijelosti pripadaju troškovi predujma za vještačenje u iznosu od 2.572,00 kn kao neophodni za odlučivanje,
pa ukupno troškovi postupka tužiteljice iznose 10.643,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu
parničnog troška do iznosa od 15.384,50 kn valjalo odbiti kao neosnovan.

Tuženik je u žalbi u uspio u omjeru od 37% pa mu primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a pripada razmjerni iznos
zatraženog troška sastavljanja žalbe od 1.562,50 kn (Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika) i pristojbe na žalbu od 1.383,75 kn, što iznosi 1.090,00 kn, dok je u preostalom dijelu taj zahtjev odbijen kao
neosnovan.

Tužiteljici nije dosuđen trošak sastavljanja odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da nije bio potreban u postupku (čl. 155.
ZPP-a).

Slijedom navedenog, primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude, dok je rješenje
doneseno u primjeni odredbi čl. 369. st. 5. i čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

Presuda suda prvog stupnja u točki II izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 27. siječnja 2021.

Sutkinja

Barbara Bosner

© LEXPERA Ispisano: 4. 10. 2023. Stranica 6 od 6