Prva školska zadaća

9. prosinca 2020.

srijeda

Prikaz članka

1. Pročitaj članak koji se nalazi u prilogu.

2. Napiši njegov prikaz pazeći na strukturu pisanja prikaza članka:
uvodni dio – podatci o autoru, naslov, vrsta i slično
središnji dio – tema, kompozicija, sadržaj, problematizacija, stilske značajke
završni dio – zaključna misao.
3. Tekst mora biti pisan u skladu s normama hrvatskoga standardnog jezika.
4. Prikaz članka treba imati najmanje 250 riječi.

Elementi vrednovanja: jezik i pravopis

sadržaj, stil i kompozicija
 VIDRINA SKULPTURA: JE LI DRŽIĆ DOISTA IMAO GRBAVI NOS?

Dom Marina Držića odnedavno je bogatiji za dva vrijedna eksponata. Riječ je o gipsanom predlošku i
brončanom odljevu poprsja Marina Držića, i to iz radionice najboljeg hrvatskog kipara 19. stoljeća
Ivana Rendića, koji su desetljećima bili dio velike zbirke zagrebačkog kolekcionara dr. Josipa
Kovačića. Kako je Držić stvarno izgledao, danas nam nije poznato, no postoji mogućnost da je
izgledao baš ovako kako ga je Rendić prikazao u 19. stoljeću. Jedan sasvim novi i drugačiji Vidra, s
turbanom, u tunici, koje stručnjaci povezuju s kazališnim kostimom i bez velikog grbavog nosa, kako
ga je Meštrović prikazao nešto kasnije, dočekivat će posjetitelje u Domu, a na povjesničarima
umjetnosti je da odgonetnu njegovu tajnu.

Kako je Rendićev Držić došao u ruke kolekcionara?

Dr. Josip Kovačić, povjesničar je umjetnosti i kolekcionar, čije je zanimanje usmjereno na hrvatsku
umjetnost 19. stoljeća, a u tome posebno mjesto imaju žene slikarice, čijih je oko 2000 djela prikupio
tijekom dugih desetljeća svoga života.

„Teško se rastajem od svojih umjetnina, jer svaka od njih priča neku svoju priču i budi neke posebne
uspomene. No ja sam umirovljeni profesor, s malom mirovinom i velikim potrebama, a s druge strane
imam i 90 godina, a nemam nasljednika, pa sam želio da ova dva eksponata ipak dođu tamo gdje i
pripadaju, u Dubrovnik“, kazao nam je u telefonskom razgovoru dr. Kovačić, kojeg će se sjetiti brojni
studenti povijesti umjetnosti i muzeologije.

„Vaš Dubrovčanin i moj student Ivan Viđen još 2005. bio je kod mene i pokazao sam mu gipsani
predložak i brončani odljev, za koje obiteljska legenda kaže da su djelo poznatog našeg kipara Ivana
Rendića, a kako je lik koji prikazuju hrvatski velikan Marin Držić. Ja sam ih nabavio od Pavla
Cindrića, kazališnog čovjeka koji je otkupljivao i sakupljao kolekcije kazališnih umjetnika, a ove
eksponate otkupio je iz kolekcije glumice Bandobranske Darinke, nakon njezine smrti”, kaže Kovačić.

Je li Rendić stvarno znao kako je izgledao Držić?

Pretpostavka i legenda kažu kako je njezina obitelj ta dva predmeta dobila na dar od Ivana Rendića, a
da je kipar gipsani predložak radio prema predlošku, odnosno portretu Marina Držića.

„To je moguće, kad se tome doda činjenica kako je Marinov brat Vlaho Držić bio slikar te je vrlo
vjerojatno da je barem jednom naslikao i portret vlastitog brata. Vlahova djela nažalost nisu sačuvana
ni dokumentirana, jer su domaći slikari slikali po narudžbi i bez dodatne dokumentacije, koja bi se
mogla čuvati u dubrovačkom arhivu, kakva postoji za gotovo sva djela naručena od stranih slikara. No
moguće je da je Rendić radio po predlošku koji se potom izgubio. To nikada nećemo znati, no oba
eksponata imaju dva stručna mišljenja“, objašnjava dr. Kovačić.

Stručnjaci oprezni, ali uvjereni

Profesorica Božena Kličinović, jedna od najboljih stručnjakinja za kiparstvo 19. stoljeća, u svome
stručnom mišljenju o ovim eksponatima kaže kako se na gipsanom predlošku vidi natpis Marin Dr…
te se može zaključiti kako je riječ o Držiću, pogotovo kad se uzme u obzir da je izradio čitav niz statua
hrvatskih velikana, znanstvenika, umjetnika… Kad je riječ o stilu izvedbe, smatra da je riječ o jednom
od ponajboljih Rendićevih djela, iako je bez potpisa i dokumentacije to nemoguće tvrditi sa 100-
postotnom sigurnošću. Njezino mišljenje pročitajte u fotogaleriji.

Prof. dr. sc. Ive Šimat Banov u svom stručnom mišljenju ističe: „Ne mogu sa apsolutnom sigurnošću
tvrditi da je riječ o Marinu Držiću i o djelu Ivana Rendića.

Ono što mogu potvrditi to je velika umjetnička vrijednost ovoga rada koji se može staviti u nisku
najboljih portretnih rješenja hrvatskoga modernoga kiparstva i vjerojatno u ponajbolje radnje Ivana
Rendića. Jer teško je pretpostaviti neko drugo kiparsko ime iz toga vremena i vezati ga uz ovako
uspješan rad. I to mi se čini najvažnijim.“

Godinu dana pripreme za dolazak vrijednih eksponata

V.d. ravnatelja Doma Marina Držića Nikša Matić kaže kako se ideja o otkupu rodila na prijedlog
povjesničara umjetnosti Ivana Viđena i to prije godinu dana.

„S obzirom da Dom nije mogao od vlastitih sredstava podmiriti otkup predao sam zahtjev redovnim
putem Gradu Dubrovniku. Otkup je sa 60 000 kuna financiran iz gradskog proračuna, preko programa
javnih potreba u kulturi te s 30 000 kuna iz sredstava DMD-a, koja smo zaradili uglavnom od prodaje
suvenira i ulaznica. Prilikom prijevoza, oba izloška pažljivo su upakirana, fotografirana prije
umotavanja i uz osiguranje prevezena do Dubrovnika“, kaže Matić.

„Tko zna, možda se jednom nađe i taj navodni portret prema kojem je ovaj prikaz Držića rađen. Kako
su pronađena originalna Držićeva djela iz prve edicije 2008. na policama milanske biblioteke ili
sedmo Držićevo urotničko pismo u venecijanskom arhivu? Sve je moguće, a ono što je sigurno je da
su Dom Marina Držića i Dubrovnik dobili dva vrijedna umjetnička djela“, zaključuje Matić.

Katarina Fiorović (Izvor: http://old.dubrovniknet.hr/novost.php?id=39216#.X804QKGg-Ul)

 Prikaz
Vidrina skulptura: je li Držić stvarno imao grbav nos ?

Dr. Josip Kovačić, povjesničar je umjetnosti i kolekcionar, čije je zanimanje

usmjereno na hrvatsku umjetnost 19. stoljeća, u njegovoj zbirci umjetnina do
nedavno su se nalazila dva brončana odljeva poprsja Marina Držića, iz radionice
najboljeg hrvatskog kipara 19. stoljeća, Ivana Rendića.
Danas nije poznato kako je Marin držić zapravo izgledao, mnogi kipari ga
zamišljaju na različite načine, npr. Na Stradunu se nalazi kip Ivan Meštrović koji je
Držića prikazao kao čovjeka sa kljukastim nosom, ali postoji mogućnost da je Držić
izgledao kao što ga je prikazao Rendić, čovjek u tunici s turbanom bez grbavog
nosa. Dr. Josip Kovačić je zaključio kako bi bilo najbolje vratiti ta dva kipa u
Držićev rodni grad Dunrovnik, i iako se Dr. Kovačić jako teško odvaja od svojih
umjetnina shvatio je da je on čovijek od 90 godina, koji nema nasljednika, te da je
najbolje predati Držićeva poprsja u Dom Marina Držića u Dubrovniku. Dr. Kovačić
ova dva eksponenta je otkupio od Pavla Cindrića, kazališnog čovjeka koji je skupljao
i otkupljivao eksponente, a Cindrić je ta dva eksponenta otkupio iz kol.ekcije
glumice Bamdobranske Darinke, nakon njezine smrti. Pretpostavka i legenda kažu
kako je njezina obitelj ta dva predmeta dobila na dar od Ivana Rendića, a da je kipar
gipsani predložak radio prema predlošku, odnosno portretu Marina Držića. Postoji
mogućnost da je taj podatak istinit, zato što je brat Marina Držića, Valho Držić bio
slikar koji je slikao portrete, te je on vjerojatno i crtao portret vlastitog brata, ali taj
njegov portret nikada nije pronađen.
Zbog toga se stručnjaci i kolekcijonari nadaju da će se jednom otkriti i
portret Marina Držić kao što su se u milanskoj biblioteci otkrila originalna Držićeva
djela i u Venecijskom arhivu sedmo Držićevo urotničko pismo