RAFO

BOGII

NIKOLA

NALJEKOVI

UVOD

1
Pjesnik i komediograf Nikola Naljekovi osebujna je i znaajna po
java u knjievnosti staroga Dubrovnika. U hrvatskoj knjievnosti 16.
stoljea bio je jedna od najmarkantnijih linosti. Utvreno je da je svoje
komedije, farse i pastirske igre, pisao vrlo vjerojatno prije Marina Dria; da je poput mnogih drugih ostavio ljubavni kanconijer, zbirku po
bonih i aljivih (pokladnih) pjesama te da je bio marljiv pisac poslanica.
Svi oni koji su Naljekoviu pisali radili su to usput, govorei nje
mu u vezi s drugim piscima i drugim knjievnim pojavama i pitanjima,
dodirujui samo jednu pojedinost ili jedan vid njegova djelovanja. Ra
zumljivo je da se tako nije moglo ui u analizu njegova knjievnog dje
la, nije se moglo u cjelini odrediti znaenje njegovih knjievnih radova
nj upoznati linost ovjeka i uoiti uloga koju je u svojoj sredini
odigrao.
Nikola Naljekovi je primjer knjievnog radnika
kojemu se moe
donijeti sud tek nakon svestranog poznavanja i linosti i sredine i na
kon prouavanja njegove opsene i raznorodne knjievne djelatnosti.
Proirujui svoje zanimanje na razliite knjievne vrste i dolazei u
dodir 6 razliitim knjievnim oitovanjima Naljekovi je pokuavao na
na teren presaditi razne biljke i naim elementima i izrazom oivjeti ne
ke tipine renesansne oblike.
U mnogim pokuajima nije imao prethodnika ili su se oni tek naslu
ivali. Znao je smiono zacrtati brazdu, otvoriti ili istaknuti put.
Radio je u veoma tekim prilikama, u sredini i u vrijeme kad se knji
evnost u Dubrovniku tek osamostavljavala borei se da postane djelat
nost koja zasluuje da se ovjek njome bavi i izvan odmora. Stari Du
brovani smatrali su knjievnost ugodnim odmorom, zabavom. Nalje
kovi je bio prvi koji je pokuavao knjievnom djelovanju dati vanije,
5

uglednije mjesto. Nije se ustruavao da rtvuje i jedan dio sebe, svog

mjesta i ugleda u Dubrovniku, u ivotu. Mi emo danas zakljuiti da
drukije i nije mogao. ovjek, a navlastito pjesnik, ne moe djelovati
protiv sebe i svojih uroenih sklonosti.
Protivurjeja u drutvu, potekoe u linom, obiteljskom i drutve
nom ivotu Naljekovi je teko podnosio. Po strukturi pjesnik nije mo
gao izbjei ranjavanje osjetljive due. Bez snage i odlunosti za bunt on
je kritizirao, ciniki i skeptino se smijao a najvie tugovao.
Naljekovieva pojava u cjelini, njegov ivot, rad i odnosi djeluju
knjievno-umjetniki. Iako uokviren dubrovakim prilikama i opim re
nesansnim smjernicama, Naljekoviev ivot i njegova pojava u Dubrov
niku u 16. st. odaju posebnu, linu i djelotvornu snagu i cjelinu. Iako
nije imao snage da progovori rijeju velikog pjesnika i velikog umjet
nika, njegova htijenja i pokuaji govore ovjeku koji je bio pokrenut
stvaralakim, pjesnikim poticajima. Pored toga na nekoliko mjesta u
svom djelu progovorio je neposredno, uvjerljivo.
Naljekoviu su reeni neki vrijedni i zanimljivi sudovi. Koliko
god u svojoj pojedinosti ti sudovi mogu biti i tani, oni su redovito ne
potpuni jer su izricani odvojeno od cjelovitog pogleda na pjesnika i o
vjeka. Neki su istraivai esto ponavljali tue tvrdnje. Znatan dio ener
gije oko prouavanja Naljekovia crpio se i crpi u objanjavanju naj
obinijih materijalnih injenica. Kao kod mnogih drugih starih pisaca i
kod Naljekovia treba da se rijee ili se jo uvijek rjeavaju neka pi
tanja iz pjesnikove biografije, vrijeme postanka pojedinog djela, pitanje
izdanja, vrijednosti i upotrebljivosti pojedinog rukopisa, te u vezi s tim
pitanje ispravljanja i dopune tekstova. Suvino je posebno isticati kako
su neka od ovih pitanja od neobine vanosti za objanjavanje pjesnikova
knjievnog rada.
2

0 Nikoli Naljekoviu uglednom graaninu, uenjaku i pjesniku go

vorili su i njegovi suvremenici. Na alost, po uhodanom humanistikom
obiaju odnos suvremenika iscrpljivao se uglavnom u nekritinim po
hvalama, a manje u stvarnim i vanijim zapisima.
Mletaki poligraf i plodni prevodilac Antonio Brucioli meu ostalim
Dubrovanima koji su sredinom stoljea due ili krae boravili u Vene
ciji upoznao je i Nikolu Naljekovia. Pohvalno se izraavao
nau
nim sklonostima mladog Dubrovanina. Uvrstio ga je meu sugovornike
u nekim svojim dijalozima u kojima se govori nekim prirodnim poja
vama.1
Vaniji su i zanimljiviji iako redovito i nekritini sudovi Naljekovievih suvremenika: prijatelja poznanika i tovalaca iz Dubrovnika, Hva
ra i Korule. U svojim poslanicama oni - Nikola Dimitrovi, Petar Hektorovi, Hortenzije Brtuevi, Ivan Viali, Divo Paroi, Antun Roe1
V. tome u radnji: Antonio Brucioli i Dubrovani, Anali Historijskog instituta
JAZU u Dubrovniku, - , Dubrovnik 1962, 395-411.

neo, M a r o B u r e s i , V l a h o Vodopi i D i n k o Ranjina pozdravljaju slav

nog pjesnika ili m u , to je ee, uzvraaju p o z d r a v e i p o h v a l e koje je
Naljekovi njima u p u t i o . 0 ovom Naljekovievu o d n o s u sa s p o m e n u t i m
knjievnicima i z n a e n j u toga odnosa bit e jo opirnije govora u ovoj
radnji.
K a d je 1579. g. u Veneciji objavljena Naljekovieva knjiga Dialogo
sopra la sfera del mondo, u knjizi se na u v o d n o m mjestu nalo i est so
n e t a koje su u ast i slavu uenjaka i pjesnika Naljekovia ispjevali
u g l e d n i i u e n i D u b r o v a n i : Mario K a b o g a , l a M a r i n Bobaljevi, l b Vik
t o r Besalji, l c B a r t o l Naljekovi, l d D i n k o Zlatari i M a r i n K l a u d i . 2
H v a l e Naljekovia d u h , o t r o u m n o s t zapaanja, u e n o s t i stil. Soneti su
n a p i s a n i n a talijanskom jeziku.
la
Mario Kaboga bio je poznata linost svoga vremena. (V. - J. Tadi, Dubrovaki
portreti). Prema Dolciju (Fasti, 40) imao je nadimak Kordica. U talijanskom gradu
Viterbo bio je lan akademije i nazivom Confuso (naziv viterbske akademije bio je
Confusi) doao u Dubrovnik. U drugoj polovici stoljea napisao je parafrazu psal
ma 109. i komentar De ecclesiastica libertate . . . . Ignjat urevi (Pismo R. M-,
Biografska dela, P . Kolendi, str. 6) zna da je Kaboga cvjetao 1580, da je objavio
knjigu Di secreti pod imenom Alessio Piemontese, a drugu pod imenom Isabella Cortese, zatim De praecedentia episcopalis vicarii. Pisao je u prozi i stihovima, hrvatski
i talijanski. (V. Kolendieve biljeke 65, 66, 67 i 68.) U ovoj posljednjoj biljeci Ko
lendi navodi da je Kaboginu pjesmu
dinaru objavio Kukuljevi {Pjesnici
hrvatski
16. stoljea, I. Zgb. 1858, 15.). Drugu satirinu pjesmu objavio je Kolendi u Sru
VII, 157, a Davidov psalam 109. u Gradi V I I , 157. Jednu talijansku satiru objavio je
V. Makuev (Izsljedovanija.
.. 46). Osim soneta Naljekoviu Monaldi (Rime, 1599, 21)
ima i Risposta del Caboga. U rukopisu su preostale dvije satirine pjesme.
njemu
v. i Appendini (str. 94, 95 i 232).
1
Marinu Bobaljeviu Ignjat urevi (Vitae illustrium
Rhacusinorum
Biografska dela Ignjata urevia. Izd. Kolendi, str. 86) zna samo ono to je u svo
joj posveti rekao Ioannes Baptista Porta koji (Phytognomica..
. Neapoli, apu Horatium Salvianum 1583, 3) kae Illustri Marino Bobali Andreae filio Raguseo Ioannes
Baptista Porta Neapoletanus salutem plurimam dicit . . . . Opirnu posvetu vidi u K o lendia ( .
241243). To bi mogao biti ovaj Marin Bobaljevi koji je Naljekovia
pozdravio sonetom. Dolci (39) spominje nekog Marina Bobaljevia iz 17. stoljea. Op
irnu biljeku (4 stranice)
Marinu Bobaljeviu ima Crijevi (Viri illustres, V, 1 7 1 2 - 1716). To je zapravo jedini izvor podataka
ovom ovjeku. Crijevi zna da j e pje
vao latinski i hrvatski (musas cum etruscas tum illyricas studiose coluit), ali sve p o
prianju, po tradiciji; djela su se sva izgubila.
lc
Viktoru Besaljiu Crijevi ( .
IV, 1554) kae da je pripadao uglednoj obi
telji porijeklom iz Bara. Potovao je muze ilirske i latinske, na oba jezika mnogo
je pisao. Cvjetao je p r i kraju 16. stoljea. - Ignjat urevi ( .
str., 165, bilj. 96)
kae da je osim Naljekoviu spjevao sonet i Monaldiju i Gunduliu (SPH, IX, 195).
Appendini (str. 122) zna i za neku njegovu veliku odu znamenitim Dubrovanima.
Kolendi (o. c.) sumnja da li je Besalji ita pisao u naem jeziku.
-<* Ignjat urevi (cit. dj. str. 19) zna za Bartola Naljekovia da je pisao tali
janske epigrame meu kojima i jedan ad Nicolaum Nalium. Appendini (223) za
Naljekovia parente chiamato Bartolomeo zna da je bio ugledan u knjievnosti.
Pozna talijanski sonet posveen Nikoli Naljekoviu i poziva se na urevia koji
je tvrdio da postoje djela ovog Naljekovia, ali su danas moda, kae Appendini,
nestala. I Dolci (Fasti, 7) sve to zna, zna od Ignjata urevia. Opirniju biljeku
ovom Naljekoviu ima Crijevi (I, 779) koji kae da je Bartol Naljekovi pjevao
latinski i da j e uspomena na njega ivjela u potomstvu.
2
Dialogo sopra la sfera del mondo, di M. Nicolo di Nale. Diviso in cinque gior.
nate nel quale con brevit si dichiarano minutamente tutte le cose appartenenti al

U slinom panegirikom tonu

Naljekoviu govori i ugledni histo
riar Dubrovnika Serafino Razzi koji ga naziva ak divnim il ma
gnifies. Kae da mu je traktat
sferi svijeta koji je tampan u Ve
neciji veoma hvaljen.3 U panegiricima suvremenika esto se ne razlikuje
pohvala zbog pjesnikih vrlina od uspjeha na naunom polju. To je sa
svim u skladu s humanistikim nazorima i u kasnijim renesansnim vre
menima.
3

Prve konkretmje vijesti

Naljeikovievu ivotu i knjievnom radu
nalazimo u zapisima dubrovakih biografa. Prvi biograf koji spominje
Naljekovia je Ignjat urevi (1675-1737). 0 njemu govori: u tali
janski pisanom pismu Rafi (Radu) Milicu (Milieviu), dubrovakom
sveeniku (1668-1709)4 i u djelu Vitae et carmina nonnulorum ittustrium
avium Rhagusinorum.
U Pismu, napisanom kako izgleda 1707.5 urevi
Naljekoviu
kao i drugim dubrovakim knjievnicima govori veoma kratko: astrollogo e poeta illirioo, fiori nel 1550. Diede in luce I dialoghi della sfe
ra in italiano. Si ritrova
grosso volume manuscritto de' suoi poemi
slavi.6
U djelu Vitae iltustrium Rhagusinorum7 napisanom, kako misli P. Popovi 8 izmeu 1712. i 1716. urevi je opirniji: biljei da je 1576. iz
dao Dijaloge
sferi posveene dubrovakom senatu, da mu se Senat
zahvalio darovavi mu, kako proizlazi iz zapisnika od 16. svibnja 1579.
jednu srebrnu posudu. Viktor Besalji posvetio mu je sonet. Spominje
dalje da je spjevao zbirku ljubavnih pjesama te neke stihove i citira. Zna,
takoer, da je Naljekovi bio zaljubljen 10 godina, to zakljuuje po
nekim njegovim stihovima. Spominje sedam komedija, poslanice prija
teljima, knjigu pokladnih pjesama i pjesmu De Christi Domini pastrattato dii essa sfera. Dikcorso non meno utile, che facilissimo d'apprendersi da
ciascuno. AHa Illustrissima Signoria di Raugia. Con privilegio. In Venetia. Appresso
Francesco Ziletti. MDLXXIX. 0 Marinu Klaudi Ignjat urevi (isto, str. 100, bilj.
526-528) zraa da je bio iz veoma stare i potene obitelji i da mu je pjevao u ast Ja
kob Flavdje Eborensis (Didak Pir). Pisao je talijanski, a sonet Naljekoviu latinski.
Ovo isto zna i Appendini (II, 308). Nita drugo
Klaudi ju ne kae ni Dolci (40).
Slino kao urevi govori i Crijevi (V, 1721). Nakon to je istakao starost obitelji,
spominje epigram Nikoli Naljekoviu i ponavlja da mu je u latinskim endekaeilabima pjevao Eborensis. Za ostalo Crijevi priznaje: ignoro.
8

Serafino Razzi, La storia di Raugia, 1595, (130): un opera molto lodata.

Vidi P. Kolendi, oit. dj. 168, bilj. 108.
8
Pavle Popovi u citiranoj Kolendievoj knjizi, str. XXXXXXI.
Cit. izdanje P. Kolenia, str. 5. - Nikola Naljekovi, astrolog i ilirski pjesnik,
cvjetao je 1550. Objavio je dijaloge
sferi na talijanskom. Postoji jedan veliki ruko
pisni svezak njegovih slavenskih (tj. na hrvatskom jeziku) pjesama.
7
Vitae illustrium Rhagusinorum. Naslov je skraen prema Kolendiu, cit. dj.
8
P. Popovi u spomenutoj Kolendievoj knjizi, str. XXXV.
4

sione iz 1586. Zna i za njegovu brau Ivana i Augustina i da je Anto

nio Brucioli posvetio Ivanu svoj prijevod Sacrabustova traktata
sfe
rama.9
Kako vidimo urevi je svoj osvrt napisao prema arhivskim zapi
sima, prema rukopisu Naijekovievih djela i prema izdanjima poligrafa
Antonija Bruciolija. urevi je nabrojio sav Naljekoviev knjievni i
znanstveni rad koji se i do danas sauvao pa i po tome zakljuujemo da
je imao u ruci njegova rukopisna djela.
Opirnije njemu govori Serafin Crijevie, dominikanac (16861759) i
najbolji dubrovaki biograf. Poznavao je rezultate urevievih istra
ivanja ali se nije time zadovoljio ve se marljivo sluio i drugim izvo
rima, prvenstveno arhivskim, a moda i tradicijom. Crijevievom bio
grafijom koristili su se i drugi biografi. Nju su upotrebili Kukuljevi10
i Franjo Raki koji je sastavio pjesnikov ivotopis prigodom izdanja
djela.11
Poto je pohvalio Naljekovia kao odlinog matematiara, astrologa
i pjesnika ija se slava iri u svijetu i naglasivi da potjee iz veoma po
tovane graanske obitelji, Crijevi nastavlja: Nicolao autem nostro
duo fuere germani fratres Augustinus et Joannes. Is est Joanes ille cui
dicata extat Sphera Joannis de Sacrabosco italice versa, sive principa
astralogica variorum ab Antonio Brucioli qui ea italice reddidit, Ioanni Nalio nuncupate. Pnrro Nicolaus, quo de agimus, cognomento Sivoniza, jam inde a puero musas colere coepit, litterisque operam dare ita
asmduam, et prorsus ex animo ut coetera studia atque negotia in quibus
exercere se solent homines fastidire videretur. At vero jubente patre
cui morem gerere oportebat juvenis adhuc et libros solummodo tractare
assuetus negotiare coepit et pecuniam exercere; immo ut ad aetatem pervenit tempore conceptis despondit sibi Lucretiam Blasii Zuzorei filiam,
anno scilicet XXXV post MD. Verum paulo post decoxit Nicolaus invitus coactusque mercator quod sine sui culpa vel exercitatiselmis ea in
arte interdum solet rationesque conturbavit. Lucretia igitur nee decoctari
nupta diceretur obnoxium vicissitudini repudiavit, immutabilemque
spomsum immortalem aetemum elegit cui toto vitae tempore fideliter
servivit in sanctae Mariae Castallanae coenobio sub Gabriela nomine
divi Benedict! raegulam professa. Rebus deinde suis in pristinum statum restitutis aliam duxit uxorem Nicolaus Nicoleam Bernardini Nalii
gentilis sui filiam, bis viduam, quae nempe primum Petro Miotoscio
deinde Nicolao Nalio Natalis filio nupta fuerat, sed ex ea nullos suscepit
liberos . . . Studiorum ejus ac litterarum monumenta qua in lucem edidit
haec sunt: italice Dialogue de Sphaera mundi ita inscriptus Dialogo
sopra la sfera del mondo composto da M. Niccolo di Nale Raugeo e
diviso in cinque giornate. Interlocutori Niccolo di Nale e Marino Brattuti. In Venezia appresso Francesco Ziletti 1579. in 4. pagg. habet
P . Kolendi, cit. dj. str. 62-63.
10
Stari pjesnici hrvatski, I I . Zagreb 1858, str. 29-34.
" Stari pisci hrvatski, V. Zagreb 1873. Unaprijed: SPH, V.

CXXXII. Opus hujusmodi sub Ragusini senatus auspiciis authore ita

jubente prodiit quod senatu! gratiam adeo fuit ut authorem argentea
cum malluvia item argenteo donavit ex Sen. Cons, die XVI. maji anno
MDXXIX. Author hie (Dialogo II. pag. 35) reprobat opinionem quae
subunde multis quidem sophistarum placuit et veritatis magistrae romanae ecclesiae displicuit adeo ut earn diris devoverit, earn nempe, quae
terrain moveri ooeloe, planetasque immobiles esse; multisque argumentis
oppositum evincit. Fingit sermonem se habere cum Marino Brattuti de
qno suo loco agimus, non medioerrs doctrina viro. Locum habitis sermonis innuit suum in agro Brenensi proedium. Multa praeterea curiosa et
sciitu digna cum in epistola ad senatum tum in dialogis in primo praesertim enarrat. Opus cum authore suo probarunt omnes, laudarunt multi, quorum praesertim in operis propilaeo italica leguntur epigrammata,
nemipe Marius Caboga, Marinras Bobalius, Victor Beesalras, Bartholommeus Nalius, Domenicus Slatarichius, Marinus Claudius.12
Crijevi zatim nabraja Naljekovieva knjievna djela: Soripsit prae
terea quae adhuc extant poemiata nempe eroticorum librum unnm in
quo elegiae, epigrammata, odes numero CLXXXI, comoedias numero
VII, cantinculas histrionicas numero XII, epistolas ultro citroque datas
ls
Na Nikola imao je dva roena brata, Auguetma i Ivana. To je onaj Ivan koje
mu je bila posveena Sfera Ivana Sacrabusta, napisana talijanski, odnosno Astroloki osnovi od raznih od Antonija Bruciolija, koju je na talijanski preradio i posve
tio Ivanu Naljekoviu. Tako je Nikola,
kojemu piemo, s nadimkom Zivonica, ve
u djetinjstvu poeo tovati muze i knjievno stvarati tako marljivo i zduno da se je
vidjelo da ga druga zanimanja i trgovina, ime se obiavaju ljudi zanimati, odbijaju.
Ali na zahtjev oca, ije je obiaje trebao potovati i mladi, morao je napustiti knji
ge pa je poeo trgovati i zaraivati novac. Kad je dolo vrijeme morao se, takoer
po elji oca, g. 1535. zaruiti s Lukrecijom Blaa Zuzori. Meutim, ne mnogo zatim
Nikola, nezvani i prisiljeni trgovac, propao je u trgovini pobrkavi raune to se
takvu trgovcu zna dogoditi bez njegove krivnje. Lukrecija je zatim odbila da se uda
za dunika propalicu i izabrala je nepromjenljivog, besmrtnog boanskog zarunika
kojemu je itav ivot sluila u samostanu sv. Marije od Katela pod imenom Gabrijele
u redu sv. Benedikta. Poto je svoje prilike doveo u preanje stanje, Nikola je oe
nio Nik Bernarda Naljekovia, svoju roakinju, dva puta udovicu, koja je prvo bila
ena Petra Miotoia, zatim Nikole Naljekovia Natalova, a i od nje nije imao dje
c e . . . Nauna i knjievna djela koja je objavio jesu ova: Dijalog
sferi svijeta, slo
eno od Nikole Naljekovia Dubrovanina i podijeljeno na pet dana. Subesjenici
Nikola Naljekovi i Marin Brattuti. U Veneciji kod Franje Zilettija, 1579. Djelo
je izdano pod pokroviteljstvom Senata; tako je autor elio pa mu je senat zbog toga
bio zahvalan i autoru poklonio srebrenu posudu, zakljukom Senata od 26. svibnja
1579. Ovdje je autor u drugom dijalogu, pristao uz miljenje koje se inae svialo
mnogim uenjacima, ali se nije svialo uiteljici istine, rimskoj crkvi. Ono pouava
da se zemlja okree, nebesa i planeti da su nepokretni; i mnogim je argumentima
uvjeravao. Zamilja da razgovara s Marinom Brattuti, ovjekom natprosjeno uenim.
Mjesto gdje se odrava razgovor je njegovo (Naljeskovievo) imanje u upi. Mnogo
ima stvari zanimljivih i vrijednih spomena u pismu Senatu kao i u dijalozima to je
ispriao. Djelo su svi odobravali, autora hvalili. U djelu se nalaze talijanski epigrami
od Marija Kaboge, Marina Bobaljevia, Viktora Besaljia. Bartola Naljekovia, Dinka
Zlataria, Marina Klaudi. Rukop. u Biblioteci Male brae u Dubrovniku. Prijepis u
Arhivu JAZU u Zagrebu, I
60. Seraphino Cerva Bibliotheca Ragusina. Tom. I I I ,
269-271.

10

atque receptas n u m e r o LVII, pia cantica numero V I I I , variorum lib r u m u n u m . Novissime anno LXXXVI supra MD meditationes Christi
patdentis. H a e c omnia illyrico carmine cecinit. 12a
Svoj sastav Crijevi zavrava informacijom kako je i Naljekovi se
damdesetih godina stoljea bio pozvan od pape Grgura X I I I da iznese
svoje miljenje
reformi kalendara na emu se u p r a v o radilo. Crijevi
dalje kae da su te njegove primjedbe bile veoma cijenjene; on ne zna
tano kad je u m r o , negdje oko 1585.
I a k o oskudna ta biografija ipak istie najhitnije pojedinosti iz Naljekovieva ivota i knjievnog rada. P o r e d vanih injenica iz pjesnikove
biografije Crijevi, p o p u t urevia, nabraja Naljekovieva djela. Ono
to je do danas sauvano p o t p u n o odgovara Crijevievim i urevievim
podacima.
Nakon spomenutih
Naljekoviu govore i drugi koji esto ponavlja
ju ve poznato ili samostalno stvaraju zakljuke na osnovu poznatih i
njenica iz biografije i knjievnih djela naega pisca.
Sebastijan Dolci Slade govori
Naljekovievu odazivu papi Grgu
ru X I I I i
knjizi dijaloga te nabraja njegova knjievna djela, to se
slae s onim to je ve poznato. 1 3

Opirniji su kad govore

Naljekoviu biografi 19. stoljea. F . M.
A p p e n d i n i spominje Naljekovia na nekoliko mjesta. K a o
piscu dija
loga kae da je pokazao onu jednostavnost koju zapaamo u komedija
ma i u pjesmama p r i emu se potvruje istina da se finoa u naunim
zapaanjima najbolje postie u spoju pjesnika i govornika. 1 4 On tvrdi
da se Naljekovi mlad dao na uenje matematike, astronomije i knjiev
nosti. Ponavlja Crijevievu tvrdnju
zarukama i kasnijoj enidbi te go
vorei
njegovim neprilikama dodaje: Ma egli da saggio oppose alle
amarezze della vita le dolcezze della campagna, l'asusterit delle matematiche discipline e le aumenita della poesia. 1 5 0 njegovu dramskom
radu kae:
Nicolo Nale scrisse anch'egli delle commedie. Ce ne rimangono sette
inedite, t r e boscareccie valutabili soltanto per qualche b u o n pezzo di
poesia e q u a t t r o piu interessanti perche vertono su p a t r i argumenti.
Ognuna di queste commedie considerate separatamente n o n regge alle
regole dell'arte, ma molti earatteri dei personaggi che vi e n t r a n o
12a
Osim toga pisao je i pjesme koje i sada postoje, i t o : jednu knjigu erotskih
sastava u kojoj se nalaze elegije, epigrami, ode, svega 1 8 1 ; sedam komedija, 13 a
ljivih pjesama, jednu knjigu raznih sastava: posljednja napisana 1586. jest razmilja
nje
trpeem Kristu. Poslanice pisane i primljene - 57, pobonih pjesama - 8. Ove
je pjesme napisao ilirskim (tj. hrvatskim) jezikom. Isto, str. 271-272.
1S
Sebastijan Dolci, Fasti litterario-ragu&ini. Venetiis, 1767, str. 49.
14
F . M. Appendini, Notizie istorico-critiche sulle antichit, storia e letteratura
de' Ragusei,
, Ragusa, 1803, str. 44.
15
Isto, str. 222.

11

mostrano il Nale filosofo qul egli era. II carattere, per esempio, del
vecchio innamorato, della parona gelosa, quello della serva, della balia,
etc. sono graziosissimi e al naturale dipinti. Suppongo che il Nale le facesse soltanto perleggerle agli amici. Pieno di arguti sali e frizzi senza
riserva sferza egli i giovani egualmente che i vecchi del suo secolo.16
ime Ljubi kae da se Naljekovi rodio oko 1500. godine, pria
njegovoj prvoj i drugoj enidbi i trgovakom neuspjehu. Govori Dija
logu i Komentaru uz reforme pape Grgura XIII te pohvalama koje
je taj Komentar dobio. S obzirom na komedije ponavlja Appendinijev za
kljuak da, kolikogod nisu rukovoene umjetnikim zakonima, ipak ivo
prikazuju nain ivota onih vremena i na lijep nain ocrtavaju mane
koje su vladale.17
Napredak u prouavanju Naljekovieve biografije potjee od Ivana
Kukuljevia. On paljivije ita umjetniko djelo i iz njega izvlai za
kljuke, govori i
prikazivanju maskerata, pa, zanimajui se za po
kladne obiaje u Dubrovniku zakljuuje da su se Naljekovieve maskerate mogle igrati i recitirati.18
afarik ide putem Appendinija pa misli da je Naljekovi svoje drame
priredio samo za itanje,19 a slino govori na drugom mjestu i ime Lju
bi.20
Sve to smo dosada spomenuli samo su kratke napomene, biljeke i
biografije. Prvi koji e Naljekoviu opirnije progovoriti bit e Armin
Pavi. Ali i on e pored prepriavanja sadraja pojedinih komedija je
dino utvrditi da Naljekovi u svojim komedijama nije imao namjeru
da iba mane svojih sugraana nego ih je pisao da im se sluateljstvo
od srca nasmije.21
Novo razdoblje u zanimanju za Naljekovia nastupit e nakon ob
javljivanja cjelokupnih djela, 1873, odnosno 1876.22 Tom prigodom Naljekovievu biografiju napisao je Franjo Raki. Otada pa do danas,
iako povremeno, zanimanje za Naljekovia ne prestaje.
Nakon objavljivanja njegovih djela i nakon to se javio jai interes za
nae stare pisce, poelo je temeljitije istraivanje rukopisa Naljekovievih djela, njegova ivota i knjievnog stvaranja. Tim poslom bavilo
16
I Nikola Naljekovi je pisao komedije. Ostalo je sedam komedija, t r i pastorale
vrijede panje jedino zbog pokojeg pjesnikog odlomka i etiri zanimljive jer obra
duju domae teme. Svaka od ovih komedija promatrana za sebe ne udovoljava umjet
nikim zahtjevima, ali mnogi karakteri lica koja unutra ulaze pokazuju kakav je
Naljekovi bio filozof. Tako npr. karakteri zaljubljenog starca, ljubomorne gospoe,
slukinje, dadilje, i dr., veoma su profinjeni i prirodno ocrtam. Mislim da ih je Na
ljekovi napisao samo da ih ita prijateljima. Pun otroumnih i jetkih doskoica on
bez rezerve iba jednako i mlade i stare svoga vremena. Isto, str. 283.
17
ime Ljubi, Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, Vienna-Zara, 1856, str. 222-223.
18
Ivan Kukuljevi, .
19
Paul Jos. afarik, Geschichte der illirischen und kroatischen Literatur, Prag,
1865, str. 9, 121.
20
. Ljubi, Ogledalo knjievne povijesti jugoslavenske, I I , Rijeka, 1869, 382-383.
21
A. Pavi, Historija dubrovake drame, Zagreb, 1871, str. 79-87.
22
SPH, V. i SPH, VIII.

12

se nekoliko istraivaa, 2 3 izmeu kojih neki su isticali njegove poslanice

zbog zanimljivih veza izmeu pjesnika pojedinih knjievnih sredita u
Dalmaciji u 16. istoljeu. 24 Prouavala se povremeno i Naljekovieva li
rika u povijestima knjievnosti i antologijama. 2 5 A i
njegovu r a d u na
aljivoj, p o k l a d n o j poeziji bilo je osvrta u opim pregledima. 2 6 Vie za
nimanja pobuivala su njegova dramska djela i to u sklopu studija po
etka d r a m e u Dubrovniku. 2 7 0 Naljekoviu govore d a k a k o i pisci hi
storije starije h r v a t s k e knjievnosti u cjelini. 28 K o n a n o
ovom pjesni
k u i knjievniku napisano je i nekoliko prigodnih napisa. 2 9
5

Milan R e e t a r misli da su u knjizi Pjesni pokorne Nikole Dimitrovia,

koja je bila t a m p a n a 1549. i od koje nemamo sauvan nijedan primje
r a k , bile t a m p a n e i neke pjesme Nikole Naljekovia, 3 0 t j . njegove dvije
poslanice Dimitroviu. Poslanice Nikole Nale Nikoli J e r a Dimitri i
U p o h v a l u istomaenja sedam pjesni pokornijeh Nikole Jera Dimitri
Nikola Nale. 3 2 R e e t a r to zakljuuje nakon to je Ljubi iznosei podat
ke iz m l e t a k o g arhiva 3 3 donio vijest da su u spomenutoj Dimitrovievoj
knjizi bile jo neke druge pjesme i n a k o n to je R e e t a r opazio d a i je
d a n njegov zbornik (M 168) meu Dimitrovievim pjesmama ima i Naljekovieve pjesme koje se odnose na Dimitrovia. A na kraju Reetarova rukopisnoga zbornika doslovno stoji: Pritieteno u Benecijeh po
Nikoli Baskarinoviu na 27 mjeseca mara 1549. Reetar, dakle, zaklju
uje da je njegov r u k o p i s n i zbornik jednak Dimitrovievom izdanju iz
1549. Na taj nain bi dvije Naljekovieve pjesme bile t a m p a n e ve
1549. godine, i Nikola Natjekovi bi tako uao m e u mali broj onih
naih starih pisaca iz 16. stoljea ija su djela t a m p a n a ve prije 19.
stoljea, jo za njihova ivota.
23
J. Rasica, M. Reetar, K. Jireek, J. Torbarina, P. Kolendi, M. Panti i M. Simonovi i dr. Vidi Literaturu na kraju pod br. 46, 48, 54, 79, 92, 103 i dr.
24
I. Mileti, V. Klai, V. Raatovi i dr. Vidi Literaturu na kraju pod br. 4 1 , 43,
59, 62 i dr.
25
M. Reetar, P. Krekovi, I. Kasumovi, D. Pavlovi, G. Smerel, A. Cronia, R.
Bogii i dr. Vidi Literaturu pod br. 49, 60, 65, 93, 89, 90, 102 i dr.
26
M. Medini, M. Reetar, M. Petkovi, TJ. Guttini, i dr. Vidi Literaturu na kraju
pod br. 5 1 , 73, 94, 92 i dr.
27
V. Creizenach, M. Reetar, M. Panti, M. Simonovi, M. Kombol, E. Maretto,
i dr. Vidi Literaturu na kraju pod br. 69, 74, 97, 103, 91, 88 i dr.
28
M. Medini, P . Popovi, B. Vodnik, M. Kombol, A.
, S. Jei, M. Ujevi, V.
Lozovina, A. Cronia i dr. Vidi Literaturu
pod br. 57, 61, 64, 87, 98, 86, 80, 8 1 ,
100 i dr.
29
A. Gavrilovi, J. ivanovi. Vidi Literaturu br. 70, 39.
30
Milan Reetar, Bibliografski prilozi II, 5.
dubrovakijem izdanjima 16 vi
jeka. Graa, IX, str. 43.
31
SPH, V. Pjesma br. 14, str. 310-311.
32
Isto, p j . 19, str. 321-322.
33
Ogledalo, I I , str. 378.

13

I p a k Naijekovieva djela p o p u t mnogih drugih pisaca nae starije

knjievnosti ostat e stoljeima u rukopisima da se p o n u objavljivati
najprije djelomino, a zatim u potpunosti, tek u 19. stoljeu.
Godine 1844. Orsat Puci e u svojoj Slavjanskoj
antologiji
objaviti
neke prizore iz komedija, jednu m a s k e r a t u i dvije bogoljubne pjesme. 3 4
Osam godina kasnije, t j . 1852. A. T . Brli e u svom Opem
kalendaru
za 1852 (Zagreb), objaviti Naljekovievu P e t u komediju. Slijedee
1853. godine u Subotievu Cvietniku srbske slovesnosti
(Be, 1853), na
i emo Naljekovievu Razbludnu
vilu iz Druge komedije. Godine
1856. ista pjesma bit e jo jednom t a m p a n a i u Ilirskoj itanci, koju
1856. u Beu ureuju A. Maurani, M. Mesi i A. Veber. tampajui od
lomke knjievnih djela starih naih pjesnika ni Ivan Kukuljevi u svojim
Starim pjesnicima hrvatskim
nije zaboravio Nikolu Naljekovia. Obja
vio je n e k e odlomke iz komedija, dvije rnaekerate, j e d n u poslanicu, je
dnu ljubavnu pjesmu i dvije bogoljubne pjesme. 3 5 U a l m a n a h u DubrovraoAizBU pod
[ [

(lZ~QZZ ^8) '0L8I
1
Komedija arecitana u Mara Klariia na piru.
Sva Naijekovieva djela izdana su t e k u kolekciji Stari pisci hrvat
ski Jugoslavenske akademije. Najprije je u r o Danii na osnovu raz
nih rukopisa Jugoslavenske akademije u Zagrebu i rukopisa iz Dvorske
biblioteke u Beu priredio 1873. godine za t a m p u sva Naijekovieva
djela osim ljubavnog kanconijera, koji nije mogao n a i : Pjesni
njegove
Ijuvene nisu se mogle tampati, jer je u Dubrovniku
iz biblioteke
fratar
ske rukopisa nestalo, u kojem su bile ove pjesme napisane, a za drugi se
36
rukopis znalo m"/e. T r i godine kasnije, t j . 1876. u V I I I k n j . iste edi
cije t a m p a n je i Naljekoviev kanconijer p r i r e e n p r e m a prijepisu
jednog rukopisa koji
u meuvremenu pronaao u Dubrovniku.
N a k o n toga je i Naljekovi, pored ostalih, postao p r e d m e t zanimanja
istraivaa. esnaest godina kasnije, 1892. Milan R e e t a r podvrgao je
otroj kritici epievo izdanje i 1893. objavio ispravke i d o d a t k e ljubav
nih pjesama Nikole Naljekovia koje je ispravke Reetar napravio na
osnovu j e d n o g novog rukopisa, p r e m a njegovu uvjerenju, prijepisa ne
kadanjeg izgubljenog rukopisa iz Biblioteke Male b r a e u D u b r o v n i k u .
Tom je prigodom objavio tri nove Naljekovieve pjesme. 3 7
N e k a k o u isto vrijeme otkriven je jo j e d a n rukopis Naljekovievih
djela. U Vijencu 1893. I. Rasica 3 8 javlja da je na ipanu naao rukopis
njegovih djela. Usporeujui taj ipanski rukopis s akademijskim izda
njem Rasica je poput Reetara doao do zakljuka da su n e k e pjesme u
akademijskom izdanju manjkave ili su nedovrene. Rasica t a k o e r na
vodi da je n a rukopisu proitao godinu 1760. i 1 6 3 1 , a objavio je i j e d n u
pjesmu koje nema u spomenutom izdanju a koju je objavio ve Reetar.
34
85
88
37
88

14

Slavjanska antologija. U Beu, 1844.

Ivan Kukuljevi, cit. djelo.
Zepi u predgovoru SPH, VIII, etr. XXII.
Rad JAZU, 119.
Vienac, XXV, br. 39, str. 632.

Nakon toga Naljekovieve pjesme javljat e se u antologijama i zbor

nicima poezije starije nae knjievnosti.
Svi upotrebljeni rukopisi za dosadanja izdanja Naljekovievih djela
novijeg su d a t u m a . K a d je uro Danii, prireujui p r v u knjigu djela,
prouavao rukopise koji su mu stajali na raspoloenju, smatrao je za
shodno da se due ne zadrava ni na jednom rukopisu jer je za sve za
kljuio da su veoma mladi. 3 9 I onaj po kojem je epi priredio izdanje
kanconijera t a k o e r je veoma mlad. Reetar je za nj zakljuio: . . . teko
da je stariji od polovice prolog (XVIII) vijeka. 4 0 Za splitski Bajamontijev rukopis koji sadri samo neke Naljekovieve poslanice Mileti je
utvrdio da je i on nastao tek u 18. st. 41 Novijeg je datuma, k a k o izvje
uje M. P a n t i , i djelomini rukopis u Bizzarovoj biblioteci sada u Hi
storijskom institutu J A Z U u Dubrovniku. 4 1 3
Osim to su mladi svi ti rukopisi oni su i fragmentarni. Nijedan ne
sadri cjelokupna djela. Ovo je utoliko udnije k a d znamo da je Ignj.
urevi 1707. zabiljeio da postoji jedan veliki volumen njegovih hr
vatskih pjesama. 4 2 Naljekovieva djela u cjelini nabrojio je i Crijevi
pa je veoma vjerojatno da je i on vidio jedan rukopis koji je sadravao
sva djela ovog a u t o r a .
Zaslugom prof. Milana Ratkovia Sveuilina knjinica u Zagrebu na
bavila je n e d a v n o j e d a n rukopis koji sadri sva Naljekovieva djela. 4 3
N a k o n u s p o r e d b e s p o m e n u t o g opisa J. Rasice s tim rukopisom nije te
ko utvrditi da se r a d i
istom rukopisu. Tako je n a k o n nepunih sedam
decenija on p r o n a e n .

IVOT
1

U 16. stoljee, vijek svog najveeg blagostanja i procvata, D u b r o v n i k

je uao n a k o n dugog sazrijevanja razliitih materijalnih uvjeta koji su
m u omoguili blagostanje i k u l t u r n i procvat. To j e izvanjsko i u n u t a r n j e
konsolidiranje D u b r o v n i k a : opine i drave. Od p r e s u d n e je vanosti sve
ono to se u D u b r o v n i k u dogaalo u 15. stoljeu. T o je bila p r i p r e m a
koja je omoguila d u b r o v a k u renesansu.
> SPH, V. Str. I X - X .
M. Reetar, Rad JAZU, 119, str. 1.
41
Graa, V, etr. 303.
41
- M. Panti, Rukopisi negdanje biblioteke Bizzaro u Historijskom institutu u
Dubrovniku, Anali Historijskog
instituta u Dubrovniku,
V I I I - I X , Dubrovnik, 1962,
568.
42
Vidi bilj. 6.
43
Sign. R. 4553.
40

15

Kroz 15. stoljee Dubrovani daju zamaha svim svojih ivotnim i

stvaralakim snagama.1 Opiru se potekoama i nevoljama svake vrste,
vrsto staju na vlastite noge nalazei u sebi dovoljno energije da prihva
te svaku borbu za opstanak i napredak. 2 De Diversis, vjerodostojni svje
dok onoga to se u Dubrovniku zbivalo u 15. stoljeu, stranac i uen
ovjek, zapazio je i napisao mnoge vane i zanimljive stvari.
On pria kako Dubrovani sve svoje snage i sposobnosti ulau u na
stojanju da odre mir i dobre odnose sa svima, kako rade mudrou,
novcem i strpljivou. U tu svrhu alju poslanike na sve strane da uvje
ravaju i potkupljuju, da smiruju duhove, ublaavaju apetite i utvruju
prijateljstva.3
U 15. stoljeu zavrena je etnika asimilacija dviju narodnosti u Du
brovniku. Stalnim prilivom slavenskog puanstva grad se postepeno slavenizirao i trajnim pridolicama neprekidno obnavljao. U obnavljanju
nisu uestvovala vlastela ve graani i puani, i upravo oni e od 15.
stoljea pa dalje davati gradu sve izrazitije obiljeje. Etniku asimilaciju
doivljavala su meutim i vlastela pa se definitivna i zaokruena slika
drave u 15. stoljeu nije kao ni kasnije zamutila etnikim i nacional
nim meusobnim razlikama izmeu vlastele i ostalog puanstva. Du
brovnik je postao jedinstvena cjelina slavenskog karaktera. Razlike koje
su nuno ostale i ivjele bile su iskljuivo klasnog i stalekog porijekla.
Etnika jedinstvenost Dubrovnika solidno i definitivno afirmirana u
15. stoljeu dala je potrebnu osnovu za kulturni nastup Dubrovnika u
ovom i slijedeem, 16. stoljeu. Taj nastup koji e se u potpunosti oi
tovati tek u 16. stoljeu i koji e dovesti do onako sjajne potvrde narod
nog jezika i narodne svijesti najodreenije potvruje veliko znaenje i
pravu karakteristiku etnike asimilacije koja se u 15. stoljeu zavra
vala.
I u kulturnom pogledu 15. stoljee u Dubrovniku predstavlja prekret
nicu. Doneseni su odreeni kolski propisi, kola je reformirana i sve
vei broj Dubrovana nakon kolovanja u svom gradu odlazi na usavr
avanje u Italiju. Mnogi odlaze i na svoj troak. U Dubrovnik sve vie
prodiru humanistike ideje. Nisu rijetki Dubrovani koji prema sklono
stima vremena uzimaju humanistika imena; neki trae svoje porijeklo
ak u starom Rimu. U grad sve vie prodiru knjige i rukopisi. U oporukama se sve ee spominju knjige i biblioteke. Pojedinci ostavljaju svoje
1
teritorijalnom razvoju i proirenju,
n a p r e t k u trgovine, zanatstva, obrta,
uvrenju dravne organizacije i uope
svestranom razvitku Dubrovnika u 15.
stoljeu postoji ve znatna literatura, vidi npr. Jorjo Tadi, Jevreji u Dubrovniku, Sa
rajevo 1937, str. 19 i d. Ph. De Diversis, Situs aedificiorum . . . (Brunelli, Zadar, 1882).
Dragan Roller, Dubrovaki zanati u 15. i 16. stoljeu. Graa za gospodarsku povijest
Hrvatske, k n j . 2. JAZU, Zagreb 1951. Ivan Boi, Ekonomski i drutveni razvitak
Dubrovnika u 14. i 15. v. Istor. glasnik, 1, 1949, i dr.
2
estim nevoljama koje u napadale Dubrovnik,
kugama, poarima, potresima
i posljedicama tih nesrea govore uvjerljivo dubrovaki kroniari De Diversis, Rlanjina, Resti i dr. Vidi
tome i K. Jireek, Beitrge . . . Archiv XXI, str. 413, 414.
( 0 velikom potresu 17. V. 1520 na str. 415.) Vidi i bilj. 114, u IV. poglavlju.
8
Philippus de Diversis, cit. dj. pars IV, cap. XV, 122.

16

knjinice i za javnu u p o t r e b u , to oito govori

injenici da se u tom
stoljeu ve mnogo italo. Bogate biblioteke imaju dubrovaki samosta
ni. K r a j e m stoljea u Dubrovniku ima ljudi koji se bave uvezivanjem
knjiga i pravljenjem pergamena. G. 1502. nabavljen je i alat za tampa
nje knjiga do ega m e u t i m nije dolo.
U 15. stoljeu u D u b r o v n i k u djeluju mnogi humanisti. Neki su od njih
stekli veliki ugled. Mnogi Dubrovani ovog stoljea poneseni valom hu
manizma proslavili su se i izvan svoje domovine. U tom stoljeu Dubrov
nik je izrazio i svoj k u l t u r n i lik i oitujui se kao subjekt spreman i
sposoban da se aktivno ukljui stvaralaki u napore Renesanse.

P r v a polovica 16. stoljea vrijeme je najveeg sjaja Republike, njezi

n e velike ekonomske moi. Nakon to su jo jednom uredili odnose s
Turcima i n a k o n to su isposlovali sigurnu zatitu od najmonijeg vlada
ra Zapada, Karla V., Dubrovani su se osjeali sigurniji i ivjeli su bez
veih vanjsko-politikih problema. 4 To im omoguava da u trajnim ne
suglasicama i ratovima izmeu Istoka i Zapada ostanu po strani i nastav
ljaju s trgovinom i m i r n i m ivotom. Dok svi drugi ratuju. Dubrovani tr
guju, snabdijevaju i jedne i druge, i pri tom se i sami bogate. U godinama
kad je i Venecija bila upletena u rat, kao npr. za vrijeme Mletako-turskog rata (1537-1540), Dubrovani su preuzimali bez imalo ustruava
nja svu trgovinu s L e v a n t o m . U 16. st. dubrovaka m o r n a r i c a ravna je
mletakoj mornarici. 5 Ne zanemaruju oni ni k o p n e n u trgovinu. U bal
kanskim rudnicima i trgovakim sreditima ima D u b r o v a n a . Cim bi r a t
prestao, oni su kretali sa svojim karavanama i iz balkanskih rudnika kao
trgovci i posrednici izvlaili ogromna bogatstva. 6 Opi p r i v r e d n i procvat
zapoet u 15. stoljeu trajao je i u prvim decenijima 16. stoljea. Jorjo
Tadi zakljuuje: Slobodno se moe kazati da je p r i v r e d a Dubrovnika
k a o celina, bila najjaa poslednje etvrti XV i u prvoj polovini XVI
veka. 7
Daljnje dravno uvrenje i sigurnost, daljnje bogaenje i ekonomski
p r o s p e r i t e t p r u i t e najbolju osnovu za kulturni p r o c v a t koji e Dubrov
nik u ovom stoljeu doivjeti. Iako se Dubrovnik trajno zadravan svo
jim konzervativnim znaajkama sporo izvlaio iz srednjevjekovnih okvi
ra, i p a k u dugoj humanistikoj p r i p r e m i kroz 15. stoljee Dubrovnikom
je osjetno ovladao d u h novog vremena. Ve na p o e t k u stoljea Dubrov
nik je na najboljem p u t u da se u cjelini ukljui u nova renesansna shva
anja po kojima je knjiga i nauka neophodan pratilac ovjeka a ovoze
maljski ivot najvrednija ovjekova preokupacija.
4

Jorjo Tadi, panija i Dubrovnik u 16 stoljeu, Beograd 1932.

5
Jorjo Tadi, Organizacija dubrovakog pomorstva u 16 veku, Istoriski
asopis
Istoriskog instituta SAN, g. 1, sv. 1-2, 1948, str. 30.
* leti, Drutvena struktura Dubrovnika. . ., u knjizi M. Pantia: Marin Dri,
Beograd 1958, str. 69.
1
Isto, etr. 67.
2 RAD

17

U prvim decenijima stoljea ovaj je proces zavren. Svim svojim biem

Dubrovnik je uao u Renesansu. Privatni ivot, rasko, odijevanje, za
bave, prosvijeenost i uenost, drutveni odnosi, procvat nauke i knji
evnosti rjeito govore novom Dubrovniku.
Pored samostanskih biblioteka tu je ve na poetku stoljea bilo mno
go i privatnih. 8 U arhivskim dokumentima i u testamentima spominju se
ve poetkom stoljea i knjige kao blago, koje pojedinci skupljaju i
uvaju a zatim biljee u ostavtinama.9 Vri se pokuaj da se osnuje i
javna biblioteka na ast domovini i korist mladosti dubrovakoj i na
utjehu prea, kako stoji u jednom savremenom zapisu.10 Ve u prvim
decenijima stoljea javila su se nastojanja da se u Dubrovniku osnuje
tamparija.11 Iako do toga nije dolo, ipak Dubrovnik ve u to vrijeme
ima knjiare. Po nekim savremenim dokumentima znamo to se italo,
to su djela grke, latinske i talijanske knjievnosti.12
Materijalni uvjeti blagostanja i politike sigurnosti te zrela kulturna
osnova omoguit e u Dubrovniku pojavu i procvat domae knjievnosti.
Nakon prvih rezultata u 15. stoljeu bit e to u punom zamahu u slije
deem.
3

Poput mnogih drugih knjievnika u starom Dubrovniku ni

Nikoli
Naljekoviu nemamo iscrpnu biografiju. Podaci koje znamo iz njegova
ivota ne zadovoljavaju nas u potpunosti, iako nam omoguuju tumae
nje njegova knjievnog djela, a kroz djelo i njegove linosti.
Pratei put porodice Naljekovi kroz 15. i 16. stoljee moemo isto
dobno pratiti i ono to se zbiva s Republikom u to doba. Bio je to put
prosperiteta, napretka i svestranog razvitka u 15. stoljeu te bogate i
raskone afirmacije u 16. stoljeu. Tako e Republika doivjeti vrhunac
svoje moi, to e ujedno znaiti i poetak postepenog pada.
U 15. stoljeu Naljekovii su ugledna trgovaka obitelj. Podruje nji
hova trgovanja je uglavnom kopno: balkanske i turske zemlje. U tom
stoljeu ekonomskog procvata pored vlastele izdigle su se i obogatile
brojne graanske obitelji. Na povrinu izbija itav niz bogatih graan
skih porodica, koje e kroz nekoliko stoljea u ekonomskom, kulturnom
i javnom ivotu Dubrovnika dati mnogo vrijednih i sposobnih ljudi.18
8
Za podatke
bibliotekama u Dubrovniku v. Vladimir alarevi, Kulturni lik
Dubrovnika u 15 stoljeu, Dubrovnik I I I , 1-2, 1957.
Jireek, Archiv XVIII
i XXI. M. Reetar, Iz kulturnog ivota staroga Dubrovnika, Jugoslavenska
njiva
1923, 10, 397, kae da je u Stolnoj crkvi u Dubrovniku postojala biblioteka ve
1466. g. Za prvu biblioteku Dominikanaca vlada je poetkom 16. stoljea dala veliku
novanu pomo. Neto podataka iznosi i Mijo Brlek, Rukopisi Male brae u Dubrov
niku, k n j . I. Zagreb 1952, 10.
Test. Not. vol. 31, fo. 87, 25. XI 1513. g. (Prijepis prema VI. alarevi, cit. dj.,
17).
10
K. Jireek, Beitrge . . . Archiv XXI.
11
Isto, str. 430-435.
12
Isto, str. 511.
1S
VI. alarevi, cit. dj. str. 11 i d.

18

P o r e d Latinica, Vodopije, Vetranovia, Primojeviea, Maibradia, Bratuttija, Bratosaljia, i drugih, to su u prvom redu brojni i bogati i podu
zetni Naljekovii. Posao im ide dobro, slove kao ugledni trgovci i poto
vani graani R e p u b l i k e .
I a k o prvi podaci
Naljekoviima siu u 14. stoljee, vie p o d a t a k a
imamo tek iz 15. stoljea. U prvim decenijima spominju se tri b r a t a Na
ljekovia: Dobri, Marin i Stjepan, koji e sva trojica osnovati obitelji
i biti zaetnici mnogobrojnih potomaka kroz 15. i 16. stoljee. 1 4 Osim
trgovaca meu Naljekoviima e biti sveenika, javnih slubenika i di
plomata. Na pjesnik Nikola potjee od treeg b r a t a Stjepana, koji se
spominje 1447. Meu brojnom djecom Stjepan je imao i sina Nikolu, ko
ji je u m r o 1504. i bio djed pjesniku. Kao veoma ugledan graanin bio
je p r e d v i e n da 1468. ide s poslanstvom u Carigrad Muhamedu I I . Iz
njegova testamenta zakljuujemo da je bio bogat ovjek. K a k o se ini,
imao je jedinca sina Stjepana koji je bio otac pjesnika Nikole. Vrio je
i slube kancelara u Republici pa se kao mjernik i biljenik spominje pri
raznim poslovima u gradu i okolici od 1511. do 1525. U m r o je za vri
jeme kuge 1527. god.
K a d se rodio na pjesnik ne znamo. Najprvo se smatralo da se rodio
oko 1500. godine, 1 5 ali n a k o n Kukuljevieva zakljuka da je to bilo oko
1510., 1 6 ta se godina uglavnom uzimala kao godina njegova roenja, na
to upuuju i novija istraivanja. 1 7
enidbeni ugovor izmeu Nikolinih roditelja, Stjepana Naljekovia i
K a t a r i n e Radaljevi, sklopljen je 9. X 1492, dok prva vijest
njemu
potjee iz j a n u a r a 1518. g. Tog je mjeseca on primljen u bratstvo sv.
13
A n t u n a i zaveden u Matrikulu
dotinog bratstva.
Slijedea je vijest
iz maja mjeseca 1528. Poto su djeca nedavno (1527) preminulog Stje
pana Naljekovia bila jo maloljetna, to su za zbrinjavanje djece i nji
hov odgoj imenovani t u t o r i . P o r e d Stjepana Benee, Marina Radaljevia, Marina Naljekovia, Paskoja de
i Petra Radaljevia meu tuto
rima se nalazi i Nikola Naljekovi Stjepanov, koji je dakle t u t o r svo
19
joj brai. Nikola je p r e m a tome jedini sin Stjepana Naljekovia koji
je 1528. bio punoljetan. Te godine Nikola je dakle imao najmanje 18 go
dina, ili je - k a k o pretpostavlja Simonovi - imao zapravo 28 godina. Sli
jedea vijest
Naljekoviu je iz 1530. Jedan od t u t o r a maloljetne djece
Stjepana Naljekovia, Paskoje de
, spominje se 1530. kao mu
14

K. Jireek, cit. mj. str. 478-481.

15
F. M. Appendini, cit. dj. 222; . Ljubi, Ogledalo, 382; M. Puci, Stavjanska an
tologija, 78.
SPH, II, str. 29.
17
M. Simonovi, O godini roenja Nikole Naljekovia, Prilozi XXV, 1-2, Beo
grad 1959, str. 81 i d.
18
Isto, str. 84, 88-89.
10
K. Jireek, cit. djelo str. 480; prema Lib. Cons. Min. 1524, 28, 277. - U poslanici
roaku Augustinu u Mletke Nikola Naljekovi kae: Jote bjeh vele mlad, i ti mo'
toj znati - kad poe mene jad i nemir smetati; ne imah jote mah na licu ni dlake
- u tuzi kad ostah izgubiv rod'jake, to se moe shvatiti da je on mlad ostao i bez
oca i bez majke.

19

Stjepanove kerke a Nikotine sestre Anice. 25. II 1530. Paskoje de Pa

ce, mu Anice
. Stjepana Naljekovia, izjavio je u ime svoje ene da
je od njezina brata Nikole Stjepana Naljekovia primio 120 zlatnih du
kata koje mu je Nikola dao, tj. pozajmio izvan miraza. Paskoje se oba
vezuje da e tu svotu vratiti. 20 Istog datuma zabiljeena je i jedna dru
ga namira: ovaj put dar koji Nikola poklanja drugoj svojoj sestri Mariji,
odnosno njezinu muu Petru Marina Dobrijeviu. Nikola sestri preputa
jednu kuu (casale) u Stonu. I ovaj se put napominje da se kua daje
preko miraza. Nikola to radi: iz iste svoje volje pokrenut ljubavi pre
ma reenoj Mariji, sestri svojoj.21
Teko je danas utvrditi koji su bili motivi to su mladog kuedomaina primoravali da i nakon udaje pomae svoje sestre. Vjerojatnije je da
se radi nekom nenamirenom raunu izmeu preminulog Stjepana Na
ljekovia i njegova budueg zeta, pa je sada Nikola kao glava obitelji
bio prisiljen da podmiruje stare raune.
Tri godine kasnije, tj. 20. II 1533, imamo podatak da Nikola skupa s
Lukom Marka de Georgio sklapa ugovor u vezi nekog zajednikog po
sla.22 Nakon to je dakle 1530. namirio i pomogao svoje sestre i uredio
obiteljske raune, on se mogao poput ostalih dubrovakih mladia dati
na more, na trgovinu.
Ovaj decenij (1530.1540.) veoma je vaan u njegovu ivotu. Bit e to
decenij trgovakih poslova i putovanja, uspjeha, zaruka, propasti u tr
govini, razoaranja, nesretne ljubavi, decenij kad se naputen od rodbi
ne, prijatelja pa i od vlastite zarunice nesueni trgovac konano opre
dijelio za jedno drugo podruje djelovanja: za knjievni i nauni rad.
Godine 1535. poduzeo je putovanje u Egipat. U vezi s tim putovanjem
ima u Dubrovniku obraun sa zlatarom Sinionom.23 Nije iskljueno da
su njegovi obrauni za zlatarom u vezi sa zarukama i planiranom enid
bom. Crijevi, kako smo vidjeli, kae da se upravo te godine zaruio s Lukrecijom Blaa Zuzori. I zaista Nikola je 19. X 1535. sklopio brani
ugovor s Lukrecijom Zuzori i odmah dobio miraz.24
Slijedeih nekoliko godina, 1535, 1536. i 1537. otiskivao se brodom u
trgovinu i plovio prema istoku i zapadu. 12. II 1536. moli Senat da mu
dozvoli utovar robe na Istoku i prevoz robe na Zapad per caricar in
Levante et scaricar in Ponente. 25 Samo u prva tri mjeseca 1536. godine
spominju se u spisima arhiva njegova etiri putovanja i posla.26 Mladi
ovjek, dakle, nakon to se zaruio, krenuo je po dubrovakom obiaju,
odmah putem ivotne borbe i zarade.
U ovaj presudni decenij Naljekovieva ivota treba smjestiti i njegov
boravak u Veneciji.
20
21
22
23
24
25
26

20

Div. Not. 101. Zapis. 25. II 1530.

Isto.
Div. Canc. 121, 24. Datirano 20. II 1533.
K. Jireek, Archiv XXI, str. 480-481.
M. Simonovi, cit. djelo, str. 84, bilj. 7.
Isto, str. 92 i bilj. 2.
Div. Canc. 123, 1536. f. 66, 68, 91, 97.

Na veze j e d n e grupe Dubrovana iz prve polovice stoljea s Veneci

jom, na njihovo prisustvo u Veneciji i sudjelovanje u venecijanskim su
vremenim u e n i m i knjievnim krugovima prvi je upozorio J. Torbarina.
Bili su to mladii iz nekih uglednih dubrovakih obitelji (Grijevi, Gunduli, Naljekovi, Dri), koji su tu pored trgovakog posla aktivno
uestvovali u tamonjem naunom i knjievnom ivotu. U svoje pozna
nike i prijatelje brojili su Tiziana, Aretina, Alemannija, Molzu, Bruciolija i mnoge druge poznate lanove venecijanskih knjievnih i naunih
krugova. 2 7
Naljekovieva obitelj imala je uske veze s Italijom, posebno Vene
cijom. Pjesnikov stric Augustin studirao je u Italiji i postao tamo po
znat kao dobar teolog. Pjesnikov brat Ivan bio je osobni prijatelj Tiziana,
Aretina i brae Brucioli. Drugi brat Augustin bio je u Veneciji posred
nik izmeu D u b r o v a n a i Talijana, pisma u korispondenciji ila su pre
ko njega. 2 8
Sva t r i b r a t a Naljekovia bila su osobiti prijatelji pisca i prevodioca
Antonija Brucioli, firentinskog izbjeglice, ovjeka sklona reformaciji i
protestantizmu. 2 9 U svojim Dijalozima, u posvetama i tekstu, Brucioli
istie svoje d u b r o v a k e prijatelje, uzima ih kao sugovornike, a neka svo
ja izdanja njima i posveuje. U radnji Antonio Brucioli i Dubrovani
zakljuio sam da poznanstvo i prijateljstvo izmeu b r a e Naljekovia i
Brueiolija 3 0 traje od 1543. do 1545. g.
Nikola Naljekovi povremeno se navraao u Veneciju kamo ga je
vodio trgovaki posao putujui od Istoka prema Zapadu. Razumljivo je
to je tu, sklon knjizi i nauci, rado sklapao knjievno-nauna poznanstva,
pogotovo stoga to je tu nalazio brau i prijatelje, svoje sugraane Du
brovane.
Antonio Brucioli nije s Nikolom bio onakav prijatelj kao s I v a n o m
koji je Brueiolija i materijalno pomogao, pristajao uz Bruciolijeve pro
testantske ideje i
kojemu je Brucioli govorio s p u n o odanosti, poto
vanja i zahvalnosti. Nikolu je Brucioli vjerojatno kasnije upoznao. Tih
godina Nikola je esto putovao i nije se due zadravao na jednom mje
stu. I p a k Brucioli je i njega poznavao i cijenio. P r e m a Brucioliju Nikola
je aktivno sudjelovao u mletakim razgovorima uenjaka i knjievnika.
27
Josip Torbarina, Italian influenco...,
Isti: Aretinova pisma Dubrovanima,
Obzor LXXXI, br. 26, 31. I 1941. Crijevi (cit. dj. I, 2, 310) spominje jednoga Na
ljekovieva predhomka, i to imuna Naljekovia Stjepanova, koji je boravio u Ita
liji, tamo se prouo uenou i mudrou i umro 1458. u Veneciji. svojevrsnom
knjievnom utjecaju,
analogiji motiva, odnosno
odraavanju dubrovakih ele
menata u venecijanskoj knjievnosti renesanse vidi M. Deanovi, Talijanski pisci
Hrvatima do kraja 17. vijeka, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, V I I I - I X , 1962.
28
J. Torbarina, cit. djelo.
29
Brucioliju vidi monografiju Giorgio Spini, Antonio Brucioli. Tra
Rinascimento e riforma, Firenze, 1940.
Vidi pogl. 1, bilj. 1.

21

Naljekovi objanjava prirodne fenomene, snijeg, tuu, komete. 3 1 P r e

ma tome, ini se, da se na pjesnik ve u to vrijeme zanimao za pitanja
iz p r i r o d e i kozmosa,
emu e u svojim kasnijim godinama napisati op
irniji dijalog.
U Bruciolijevoj knjizi na nekoliko mjesta spominju se sva t r i Naljekovia: Ivan, Augustin i Nikola. Ve u posveti prijevoda Sacrabustova
t r a k t a t u Ivanu Naljekoviu Brucioli moli Ivana Naljekovia da prihvati
njegov skromni dar - insieme col vostro Messer Niccolo et Messer Augustino, fratelli a voi meritamente c h a r i s s i m i . . ,. 3 2 I u posveti prote
stantskog Svetoga pisma iz 1544. Brucioli spominje te Naljekovie kao
brau. 3 3
Da je Nikola Naljekovi imao dva b r a t a , Ivana i Augustina, nemamo
sigurnih, arhivskih potvrda, i
tome se ve raspravljalo. D o k su jedni
skloni da vjeruju Brucioliju (J. T o r b a r i n a , M. Kombol) drugi se ( P . Kolendi) dre striktno dokumenata u kojima se ne spominje nijedan Ni
kotin brat. 3 3 "
J. T o r b a r i n a je upozorio da se svaki navod iz Bruciolijeve knjige ne
moe uzeti kao pouzdan, ali da je on esto u svoje pisanje unosio poje
dinosti koje su zaista tane. Na tu istu pojavu u Bruciolija upozorio je i
Giorgio Spini. 3 4 Takav, realistiki, je n p r . i onaj opis susreta izmeu Ni
kole i Ivana Naljekovia u mletakoj ulici u etvrtoj Bruciolijevoj knji
zi (u dijalogu
evaneoskoj prirodi). 3 5 ini se da je tu prikazan stvaran
isjeak iz ivota mladih dubrovakih trgovaca i uenjaka. Ovaj susret
upuuje na sastanke uenih ljudi u m l e t a k i m vrtovima i posebno u v r t u
sv. u r a (S. Giorgio) gdje su se ti razgovori zaista esto i vodili. 3 0
Brucioli spominje bolest Nikole Naljekovia, od koje se jo nije opo
ravio, kao to
tome govori i najbolji Naljekoviev prijatelj i r o a k
81
Isto, str. 402. U dijalogu
kometi Brucioli izvjeuje kako je Nikola priao
Capellu da je za njega prola no bila no izvanrednog uitka kad je sudjelovao u
sobi za razgovore (camera del ragionamento), gdje su u ugodnom raspravljanju ostali
do ponoi.
3
- . . . skupa s vaim g. Nikolom i g. Augustinom, braom koju vi s pravom veoma
volite. A. Brucioli, Trattato della sphera da Giovanni di Sacrabusto. Venetia, MDXLII1.
U posveti Ivanu Naljekoviu.
33
Prema ovoj Bruciolijevoj preporuci J. Torbarina je zakljuio da je Ivan bio ne
samo Bruciolijev prijatelj nego i pristaa protestantizma. S tim prijateljstvom on do
vodi u vezu i pojavu protestantskih knjiga na teritoriju dubrovake republike 1556;
Italian influence ..., cit. dj. Isti Fragmenti iz neizdanih pisama L. Beccadellija, Du
brovnik I., 9-10, Dubrovnik, 1929, 324.
33a
Radnje
pitanju da li je Nikola imao brae vidi u lanku navedenu ovdje u
bilj. 1, poglavlje 1.
34
Vidi bilj. 29.
35
Nikola je sreo brata Ivana na ulici, eli mu se pridruiti i poi s njime u vrt sv.
ura da vide neke nove goste koji e danas tu voditi uene razgovore. Nikola me
utim jo uvijek ne moe dobro hodati: jer kao to moete vidjeti nisam se jo po
vratio u svoje prijanje stanje i ne mogu hodati tako brzo kao vi, i nemojte se uz
nemirivati, jer, mislim da emo sigurno tamo stii na vrijeme . . . Dialoghi di Anto.
nio Brucioli della naturale philosophia humana, in Venetia, MDLIII. dij. 7. f. 21.
33
razgovorima u vrtovima sv. ura u Veneciji pie Pompeo Molmenti, La storia di Venezia nella vita privata, Bergamo 1925' 2. dio, str. 202, 238 i d.

22

Nikola Dimitrovi. P r v i p u t 1546. pita ga Dimitrovi kako mu je uho

od kojega je bolovao, 3 7 a drugi p u t istie kako je uvjeren da mu se sada
nee nita dogoditi k a d m u svojevremeno ni kuga nije mogla nakoditi:
Nu tebi kad kuga nije mogla vrha do
manje e ti mo druga dosadit k nemo. 3 8
Nismo sigurni k a k o treba shvatiti gornje stihove. Da li je Naljekovi
moda prebolio kugu od 1526-27. koja je Dubrovnikom nesmiljeno ha
r a l a ? Ili moda Dimitrovi istie kako Naljekoviu nee nita biti kad
se svojevremeno ni kuga nije usudila da ga n a p a d n e .
Da je Naljekoviu k a o i njegovim suvremenicima Dubrovanima Vene
cija bila dobro p o z n a t a moemo zakljuiti i iz njegove poslanice r o a k u
Augustinu, koji je t a k o e r boravio u Mlecima a u kojoj Nikola pie da
bi rado doao u Veneciju. 3 9
P o e t k o m 1537. nalazimo Naljekovia u Genovi. Tu skupa s roa
k o m Nikolom Dimitroviem, poznatim pjesnikom, uzima u najam jedan
brod. 4 0 U j a n u a r u je slijedee 1538. godine na Koruli, gdje je 2 3 . janua
ra prisutan otpravljanju jedne sudske isprave, koju je kao mletaki kan
celar potpisao Mika Pelegrinovi s Hvara. Mletaki k n e z izruuje Du
brovanima jednu balu sukna iz neke dubrovake l a e . Ispravu je sa
stavio Michael P e r e g r i n u s Emilius Pharius notarius publicus et ad presens Con. Curzole. 4 1 T o je bio posljednji p o d a t a k
Naljekovievu tr
govanju, odnosno putovanju i izbivanju iz grada u ovom deceniju.
K a k o smo ve naglasili odigrat e se u ovom deceniju i neki drugi
vani dogaaji u ivotu naega pjesnika. Godine 1538. Nikola je doivio
slom u trgovini i zbog tubi kreditora dopao zatvora. Iste godine njego
va zarunica Lukrecija naglo odlazi u samostan. On je i sudski proga
njan te m o r a vratiti potroeni miraz. 4 2 Slijedee godine 28. I I I 1539.
nagodio se s vjerovnicima. Iste godine, takoer u m a r t u , pie svoju p r v u
poslanicu i upuuje je Gospodinu d. Mavru Caviu prvaku dubro
vake knjievnosti toga vremena, koji se u to doba, izgleda, nalazio na
otoku sv. Andrije. Poslanica je oit dokaz da su se neposredno prije
ovog d a t u m a m o r a l e Naljekoviu dogoditi veoma neugodne stvari:
Ovo ti jadovan ni pisat ne mogu
dokle m i prihuda moja es ne da do,
er m e je od svuda stegnuta sa svu m o .
- r SPH, V, 100.
88
Isto, 102.
Isto, 322-325.
40
Jireek, cit. djelo 477.
Isto, 481.
* M. Simonovi, cit. djelo 84, bilj. 7.

23

u koj me svi drui i bratja zabile,

u grobu ovome p r a v e d n o mogu rijet,
osuen u komu ja stojim za umrijet, 4 3
(SPH, V. 299, 6; 300, 3 1 - 3 2 ; 3 0 1 , 46-48.)
itava je poslanica jadanje oajnika pjesniku Vetranoviu, ovjeku
koji e ga - Naljekovi se nada - razumjeti. N e s r e t a n je. U tom asu
mladi i propali dubrovaki trgovac pokazuje u kojem pravcu ide njego
vo zanimanje i to smatra vrijednim i vanim u ivotu. Pie V e t r a n o v i u :
poznavi da vijeku spjevalac pod nebi,
u naem jeziku k a k o si ti ne bi.
(Isto, 300, 13-14.)
U s k o r o poslije toga, 10. V 1540, ->reko Vetranovia dolazi u d o d i r
s drugim velikim pjesnikom njegova vremena, P e t r o m H e k t o r o v i e m . Ali
istodobno, dok je promaeni trgovac pronaao pravo podruje svoga za
nimanja, prisiljen je da se zaposli. Godine 1541. bio je pisar itnice, koji
je graanima te gladne godine dijelio ito. Iste godine premjeten je u
raunovodstvo Republike, gdje je 1543. i z a b r a n za k a n c e l a r a . Zatim ga
1545. nalazimo u Konavlima gdje premjerava vinograde u nekoj k o n t r o
li koju su vrila vlastela. 4 4 Slijedee 1546. godine javlja m u se poslani
com iz Ugarske njegov, po svemu sudei, najbolji prijatelj Nikola Dimitrovi. 4 5
Daljnje su vijesti
Naljekoviu iz 1553. g. Samko Ljubenkovi i Andra Vukainovi imali su trgovakih poslova iz kojih su se rodile me
usobne nesuglasice. Odluili su stvar m e u s o b n o rijeiti bez suda. Sa
strane zakljuka 16. IV 1553. ima biljeka da je dogovoru bio p r i s u t a n
(in arbitu Nie. M. Steph. de Nale) i Nikola Stjepana Naljekovi. 4 6
Iste 1553. godine dva puta se spominje k a o mjernik p r i ugovorima koje
sklapa bogati Tomo Skoibuha s graditeljima i kamenorescima dok gra
di sebi novu palau u ulici Puistijerna. 47 I slijedee 1554. godine Nalje
kovi je mjernik jedne novogradnje istog bogataa. T o m o Stjepovi Sko
ibuha gradi sebi dvorac u Trstenici (Orebi) n a Peljecu. Zidari su tu
plaeni p r e m a mjerenju mjernika Nikole Stjepana Naljekovia. 4 8
Ove vijesti kao da potvruju Crijevievu t v r d n j u da je Naljekovi na
kon nekog vremena ipak popravio svoje materijalno stanje i ponovo, ba43

SPH, V, 292-301.
M. Panti, Naljekovieva komedija arecitana u Mara Klariia na piru.
Zbornik Matice srpske za knjievnost i jezik, knj. I I I . 1955, 69.
45
S P H . V, 98.
48
Div. canc. 138, 66.
47
Frano Kesteranek, Nekoliko podataka
renesansnoj palai Skoibuha-Bizzaro u Dubrovniku, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku
I V - V , 1955-56,
241-242.
48
Isti, Renesansni dvorci obitelji Stjepovi Skoibuha na ipanu. Anali Hi
storijskog instituta JAZU u Dubrovniku V I I I - I X . 1962, 140-141.
44

24

r e m djelomino i zahvaljujui svojim oitim mjerniko-matematikim

sposobnostima, stekao izgubljeni ugled u poslovnom Dubrovniku. Crijevi izvjeuje da se Naljekovi oenio po drugi p u t i to svojom roaki
njom N i k o m B e r n a r d i n a Neljekovi. Spominjui drugu Naljekovievu
enidbu Kukuljevi kae da je on sa svojom enom ivio blagi kuni
ivot i od sada unaprijed mogao se bolje posvetiti sasvime mirnomu
knjievnomu ivotu. 4 9 Godine 1553. ponovo je dobio poslanicu od Ni
kole Dimitroviia, ovaj p u t iz Aleksandrije. 5 0 etiri godine nakon toga,
u proljee 1557, poastio je i obdario svog prijatelja sa Hvara P e t r a
Hektorovia. 5 1 U d e c e m b r u te godine pie poslanicu Hektoroviu i ob
navlja u sjeanju ugodan susret u Dubrovniku. 5 2 Slijedeu vijest
pjesni
k u imamo iz 1564. godine kada (16. XI) pie poslanicu korulanskom
53
vlastelinu Ivanu Vidaliju. Godinu dana kasnije, u listopadu 1565, u po
sebnoj poslanici pozdravio je uglednog vlastelina Niku Andretia Ranjinu, koji je tog mjeseca bio izabran za dubrovakog kneza. 5 4 est godi
na kasnije izmijenit e poslanice on i pjesnik D i n k o Ranjina. 5 5 Nakon
to je svojevremeno H e k t o r o v i u javio smrt svoga prijatelja i pjesnika
Nikole Dimitrovia, 5 6 1576. ispjevat e nadgrobnicu svom drugom pri
jatelju i pjesniku Mavru Vetranoviu. 5 7
T r i godine kasnije 1579. u Veneciji je tampano Naljekovievo djelo
Dialog
sferi svijeta. Knjiga je plod njegova zanimanja za matema
tiku i astronomiju i odraz njegova sreenog ivota na imanju u upi kod
D u b r o v n i k a . Iste godine kad je knjiga objavljena, 16. V 1579. g., Vijee
umoljenih raspravlja i odluuje da nagradi Naljekovia. 5 8 K a d je dvije
godine kasnije pisao svoju o p o r u k u spominje uno bacile di argento don a t o m i dalFillustrissima signoria di Ragusa. 5 9 O p o r u k a koju je sastavio
1581. proglaena je 2 1 . X I I 1587, to znai da je ne dugo prije toga da
t u m a u m r o . Ono malo imetka to mu je preostalo kao i knjige i astro
nomske sprave, te k o n a n o i posudu koju je dobio od dubrovake vlade
ostavio je svojoj eni Niki. Umro je dakle, u skromnim ekonomskim pri
likama. U oporuci se ne spominju nikakva djeca, kao ni u oporuci nje
gove ene koja je u m r l a 18. X I I 1599, pretpostavljamo da Crijevi ima
p r a v o kad tvrdi da on nije imao djece, premda m e u prigodnim pjesma
m a postoji i j e d n a (Svomu sinu) u kojoj govori
sinovljevoj enid
bi. 6 0 I Nikola i ena mu sahranjeni su u crkvi dubrovakih Dominika
61
naca.
48

Stari pjesnici hrvatski, I I , str. 31.

50
SPH, V, 100.
SPH, VI, 53-55.
SPH, V, 329.
SPH, V, 335.
5
* Isto, 337.
Isto, 339.
5
Isto, 328.
f SPH, V, 343-344.
> Cons. Rog. LXV, 1, 88 Die 16 m a i . . .
Ispis prema Kolendiu (Biografska dela.. . 218, bilj. 372.)
SPH, V, 343.
81
F . Raki, Nikola Stjepka Naljekovi, SPH, V, IX.

25

0 kolovanju Naljekovia nemamo podataka. I on spada meu one

dubrovake mladie koji nisu imali prigode da nastave studij na talijan
skim univerzitetima, nego su svoje kolovanje zavrili pohaanjem kole
u svom rodnom gradu, koja je, uz prekide, u Dubrovniku radila jo od
1333. Ispoetka je to bila loa kola u kojoj se uio srednjevjekovni la
tinski crkveni jezik i koja nije u dovoljnoj mjeri osposobljavala za i
tanje latinskih klasika. Poto je 1434. postao uitelj u njoj Filip De Diversis i nakon njegove reorganizacije kola je krenula novim putem.
Pored uenja latinske gramatike i latinskog jezika uvodi se retorika i
filozofija, a prouavanju pisaca klasine starine pridaje se sve vea pa
nja. Ovakvim nastojanjem humanistiko obrazovanje ubrzo je postalo
svojina dubrovakog vieg drutva.62 Ova je kola i dalje, u 15. i 16.
stoljeu, svojom kvalitetom odskakala od kola u Dalmaciji.63 Postoji i
posebni uitelj za raune, magister abaci.64
Dubrovaka kola u prvoj polovici 16. stoljea nastavlja tradicijom za
poetom u 15. stoljeu, ali je u mnogome krenula i naprijed. Jedna od
najljepih zgrada, negdanja orunica, Sponza, preureena je za kolu.
Dobavljaju sve bolje i sposobnije uitelje. Ponovo je izvrena reforma
kole, pa se ona, kako kae J. Tadi, po svome planu a i po nastavni
kim silama izjednauje s onima u Italiji.65 Nastava se razdijelila ne sa
mo u dva smjera nego se podijelila i po dobi djece. Trebalo je prvo za
vriti poetni dio pa zatim nakon poloenog ispita biti primljen u drugu,
gramatiku, humanistiku kolu. Dakako, ona se uvelike udaljila od
srednjevjekovnih gramatikih zavoda. U ovoj humanistikoj koli, osim
latinskog jezika i retorike, sve se vie panje posveuje filozofiji i knji
evnosti.
Praktini Dubrovani ve su zarana htjeli da svoju kolu priblie svo
jim potrebama. Nisu se ograniili samo na humanistike nauke, nego su
nastojali da se mladii ve u djetinjstvu upoznaju s trgovakim umije
em. U 15. stoljeu uveli su konkretan red kako treba da izgleda nji
hova kola. Veliko vijee predvia posebnog uitelja za voenje trgova
kih poslova, dok e drugi uitelj pouavati u humanistikim naucima in
grammatica, logica e filosofia.66
* VI. aldarevi, cit. djelo 16.
** . Urli, Crtice iz dalmatinskog kolstva od dolaska Hrvata do g. 1910, I. dio,
do 1814, Zadar 1919, str. 10, 23 i d.
*4 Ispoetka je u dubrovakoj koli bio samo jedan uitelj, magister koji je djecu
poduavao u itanju, pisanju, raunanju i latinskoj gramatici. itanje, pisanje i rau
nanje poduavao je pomoni uitelj, repetitor, dok je glavni uitelj, rector scholarum,
poduavao latinski jezik. Repetitor je bio obiuo koji domai sveenik dok je upravi
telj kole redovno stranac, Talijan. Odreenog nastavnog programa nije bilo, uitelji
su predavali umnogome prema vlastitom nahoenju. Vidi
tome: . Krbler, etiri
priloga Gunduliu i njegovu Osmanu, Rad 205.. 141. J. Tadi, Dubrovaki
portreti,
Bgd. 1948, 11-13, 63 i d. V. Povijest kolstva i pedagogije u Hrvatskoj u redakciji
dr. D. Frankovia, Zagreb, 1958, 21.

Jevreji u Dubrovniku, Sarajevo 1937, 20-21.

' . Urli, cit. djelo 25.

26

Mladi D u b r o v a n i n koji bi u 16. stoljeu zavrio kolu u svom gradu

bio je u naobrazbi j e d n a k svojim kolegama iz talijanskih gradova. Na
k o n to bi u svom gradu s uspjehom zavrio kolovanje mogao je nasta
viti n a u k e na j e d n o m od tamonjih visokih kola. To su neki Dubrova
ni i radili i ne rijetko se tamo i isticali. To je i razumljivo, jer je dubro
vaka vlada za uitelje nastojala dobiti poznate talijanske i domae stru
njake, p o n e k a d glasovite humaniste. 6 7
Ukoliko mladi Dubrovanin ne bi iao na daljnje n a u k e u Italiju, po
sveivao se trgovini i nastavio bi odmah privreivati.
Mladi Dubrovani koji su pokazivali zanimanje u humanistikom prav
cu, svoju su naobrazbu stjecali na latinskom i talijanskom jeziku, dok su
se u p r i v a t n o m ivotu i knjievnom stvaranju redovito sluili svojim
materinjim jezikom. P o r e d latinskog i talijanskog neki dubrovaki ui
telji poduavali su i grki jezik. 6 8
Ne znamo kojih je godina Naljekovi pohaao dubrovaku kolu i ko
ji su m u bili uitelji. P r e m a prvim podacima iz njegova ivota proizlazilo
bi da je kolu p o h a a o u drugom ili u treem deceniju stoljea.
U svom knjievnom i znanstvenom djelu Naljekovi je pokazao da su
osnovi njegove naobrazbe u skladu s onim to mu je moglo pruiti du
b r o v a k o obrazovanje. Na p r v o m mjestu je, d a k a k o , talijanska knjiev
nost i talijanski jezik. Te p r e d m e t e ni on a ni drugi Dubrovani nisu
uili k a o posebne obrazovne p r e d m e t e nego su se p o m o u njih i p r e k o
njih upoznavali s drugim humanistikim disciplinama. Osim talijanskog
dobro je poznavao i latinski jezik. Na ta dva jezika p o r e d upoznavanja
s grkom k u l t u r o m i tradicijom upoznao je i osnove filozofije, matema
tike i astronomije. A p p e n d i n i tvrdi, valjda na osnovu Crijevieva navo
da, da se tim disciplinama poeo baviti jo iz djetinjstva. 6 9
Naa knjievna historija ubraja i Naljekovia m e u one stare pjesni
ke koji se nisu ugledali u klasike, latinske i grke pisce. Medini je za
kljuio da se iz njegovih pjesama oito vidi da mu nedostaje klasika
uglaenost. 7 0
Kasumovi se, m e u t i m , ne slae s Medinijem ve tvrdi da je i on
bio klasiki obrazovan, pa je i u svoje pjesme unosio elemenata klasike
obrazovanosti. 7 1 Posebno je pitanje potjeu li grke i rimske remini
scencije u njegovu djelu neposredno iz izvora.
I m a mjesta u Naljekovievu knjievnom djelu koja n a m dozvoljava
ju da vjerujemo da je poznavao, ako ne grki a ono svakako latinski je
zik. T o pokazuju i neka mjesta u njegovim dijalozima
sferi u ko
jima navodi latinske citate. Na nekoliko mjesta o d r e e n o spominje scene
i lica iz grke a pogotovo iz rimske knjievnosti. Njegova Druga kome
dija ima klasiki sadraj: iuicium Paridis. U kanoonijeru i poelanica,

Teto, str. 30; J. Tadi, Dubrovaki portreti, str. 12.

. Urli, cit. djelo 26; . Krbler, cit. djelo (v. bilj. 64).
F. M. Appendini, Notizie, II, 222.
70
M. Medini, cit. djelo str. 106.
71
Ivan Kasumovi, Utjecaj grkih i rimskih pjesnika na dubrovaku lirsku po
eziju, Rad JAZU, 201. str. 199.
es

88

27

ma spominje klasika lica i pojmove, 7 2 a i pozivlje se na neke rimske

pjesnike. U poslanici Nikoli Dimitroviu istie mudrog Katula i slat
kog Tibula, 7 3 a poznato je da su istim epitetima doctus, dulcis, - ve
stari Rimljani nazivali te svoje pjesnike. 7 4
Naljekovi posebno odreeno govori
Ciceronu, a njegova poslanica
H e k t o r o v i u u kojoj govori
starosti, podsjea na slina razmiljanja
75
starosti u rimskog satirika Juvenala.
5
Naljekovi je pisao u toku itava ivota. T o potvruju d a t u m i nekih
njegovih poslanica. I p a k mi danas nismo u mogunosti kronoloki odre
diti p o s t a n a k njegovih knjievnih djela ni utvrditi razvoj njegova knji
evnog stvaranja.
P r e s u d n a godina u Naljekovievu p r i v a t n o m ivotu pa zatim i u
knjievnom r a d u bila je svakako 1538, k a d je p r o p a o u trgovini i k a d
je zbog vjerovnika dospio u zatvor. T o je godina k a d ga je napustila i
zarunica i otila u samostan.
Iz zatvora, u m a r t u mjesecu 1538, napdsao je poslanicu Mavru Vetrauoviu. 7 6 To je njegovo prvo datirano knjievno djelo. Poslanica, osim
to govori
jadima koji su ga snali, ukazuje i na p u t kojim e mladi
i p r o p a l i trgovac nastaviti.
To se oituje i u poslanici P e t r u H e k t o r o v i u iz 1540. u kojoj sim
bolino smjeta sebe meu pjesnike opisavi svoj odlazak
njima na
P a r n a s . T a m o je naao HektoTovia, Vetranovia i Dimilrovia. 7 7
Slijedea pjesma za koju znamo kad je nastala potjee tek iz 1557. T o
je druga poslanica Hektoroviu, n a k o n to je ovaj posjetio Dubrovnik.
Iako nismo u mogunosti da sa sigurnou u t v r d i m o , p o svemu se
ini da je u p r a v o u ovom vremenskom razdoblju, u godinama oko 1540.
nastao najvei dio njegovih knjievnih radova.
Ljubavne pjesme pisao je u mladim danima. Stil pisanja i pjesnikovo
raspoloenje u mnogim pjesmama kanconijera p o d u d a r a se s raspolo
enjem izraenim u ve spomenutim poslanicama iz 1538. i 1540. To je
raspoloenje tuge, boli, nesree i naputenosti. To vrijedi i za neke druge
poslanice koje je istim raspoloenjem i istim rjenikom pisao nekim pri
jateljima, a koje poslanice nisu d a t i r a n e . U svima njima govori
istim
jadima koji su ga, oito nedavno, snali. 7 8
72
Venera, Didone, Trojan, Enea, Kupido, Jupiter, Muze, Parnas, Klio, Urania,
Talija, Troja, Diana, Lukrecija, Ovidije, Dafne i dr.
73
SPH, V, 311.
74
I. Kasumovi, cit. djelo 200.
75

.
78
SPH, V. 301, 47-49.
77
Isto, 312-320.
78
Vidi poglavlje
poslanicama (Knjievni krug). Posebno gdje
govori
podjeli
poslanica,
starijima i mlaim.

28

U mnogim se ljubavnim pjesmama, osobito u drugom dijelu kanconijera, oituje pieva zrelost i iskustvo to nas navodi na pomisao da je
ljubavne pjesme pisao kroz due vremensko razdoblje. To je, mislim,
vrijeme n a k o n 1538. kad su ga snalazile razliite neprilike od kojih se
teko oporavljao i koje su ostavile vidljiva traga u kanconijeru.
U koje razdoblje da smjestimo postanak Naljekovievih dramskih
tekstova d m a s k e r a t a ?
I u d r a m a m a i u maskeratama vidljive su osobine koje je pjesnik
pokazivao i u pjesmama kanconijera. To je u p r v o m redu pjesnikov smi
sao za uoavanje stvarnih detalja i realizam u izraavanju. S druge stra
ne izrazi ljubavi u pastoralama i u kanconijeru jednaki su.
U kasnijim godinama Naljekovi se zanimao drugim, ozbiljnijim,
naunim poslom.
6

Naljekovieva putovanja, boravak u Veneciji i dodiri s tamonjim

uenjacima i knjievnicima ostavit e jaeg traga u njegovu zanimanju za
m a t e m a t i k u i astrologiju. P o uzoru na Bruciolijeve mnogobrojne dijalo
ge Naljekovi je na svom imanju u upi sastavio svoj Dijalog
sfe
ri svijeta. T u na vie mjesta spominje Sacrabosca, 7 9 kojega je preveo
na talijanski njegov venecijanski prijatelj Antonio Brucioli, posvetivi
ga njegovu b r a t u a svom prijatelju Ivanu Naljekoviu. U svojim
dijalozima Naljekovi spominje i hvali umjetnike sposobnosti slika
ra i sitnorezbara Vlaha Dria, koji je takoer skupa s njime bio u Ve
neciji i poznanik je Antonija Bruciolija. pa i on na nekoliko mjesta
ulazi u Bruciolijeve dijaloge. 8 0
Tragovi Naljekovieva venecijanskog boravka osjetit e se i u nje
govu knjievnom r a d u . To e biti uoljivo prvenstveno u komedijama. U
novije je vrijeme i u t v r e n o da prikazivanje Naljekovieve P e t e kome
dije (Arecitano u Mara Klariia na piru) treba smjestiti u 1541. ili
1542, 8 1 a to je nedugo nakon Naljekovieve p r o p a s t i u trgovini i n a k o n
b o r a v k a u Veneciji.
U komedijama, maskeratama i u onim poslanicama koje su nastale
kasnije, kad su dogaaji iz 1538 ve pomalo izblijedjeli, osjeamo da ih
pie drukiji ovjek. Nije to vie zaljubljeni ovjek koji tugaljivo i pla
ljivo iznosi svoje j a d e . Upoznajemo Naljekovia koji kao da se smirio i
prebolio line nesree, kao da se pomirio s milju da u ustaljenom toku
stvari ne moe nita promijeniti. Ponesenost i plaljivost zamijenio je
realizam, esto p r o e t sarkazmom, skepticizmom i cinizmom; k a r a k t e
ristikama vidljivim osobito u komedijama i p o k l a d n i m pjesmama.
Osiguravi se materijalno povremenim i stalnim zaposlenjem (mjer
nik) i enidbom, Naljekovi e sve vie zaboravljati svoje boli i jade iz
mladosti i nalaziti utjehu u knjizi, ladanju i nauci. Ako i nemamo naj79
80

Dialogo sopra la sfera... 20, 22, 24 i dr.

Vidi bilj. 1, pogl. 1. (str. 408-409).
29

vreg uporita da vremenski odijelimo njegov knjievno hladniji i

realistikiji odnos iz komedija, pokladnih pjesama i kasnijih poslanica
od nekih plaljivih i u jednom dahu napisanih poslanica i takvih ljubav
nih jadikovki iz prvog dijela kanconijera, onda nam taj dvostruki utisak
odaje ovjeka u kojega je i jedna i druga sklonost trajno iva i potenci
jalno prisutna, pa je samo asovito raspoloenje ili vremenski odnos i
razmak prema dogaaju ili pak pjesnikova starost odluila kakav e od
nos jae doi do izraaja.
Svoj boravak u Veneciji Naljekovi je jamano iskoristio da se upo
zna s knjievnim ivotom u tom gradu. J. Torbarina pretpostavlja da se
na Naljekovi za razliku od brata mu Ivana koji je bio vie apsorbiran
vjerskim pitanjima i trgovinom, zanimao za Bruciolijeva izdanja Boccaccia i Petrarke, dakle knjievnim pitanjima,82 Pored toga vjerojatno je
Naljekovi u Veneciji, na izvoru, upoznao i posebnu renesansnu vrstu
komedije i pastirske igre koja se razvijala u Padovi i Veneciji upravo
u to vrijeme (1530-1540). Bila je to komedija, rudimentarna i jednostav
na, u mnogome bliska farsi i u mnogome nezavisna od renesansne ue
ne komedije.
7

Ima razdoblja kada Naljekovi nije pisao. Njegova knjievna djela,

ako izuzmemo poslanice i pobone pjesme, plod su mladih dana, jednog
kraeg perioda. Inae je on bio ukljuen u svakodnevni obini ivot du
brovakog graanina ivei u gradu gdje je bio i namjeten ili na svom
imanju izvan grada. Iako nije stvarao u toku itava ivota, trajno je bio
u dodiru s knjievnosti i knjievnicima. I u asovima kad pie kao ma
tematiar i astronom, oituje svoju pjesniku i knjievnu sklonost. Naii
emo na pjesnika i u Dijalogu sferi svijeta.83
Bio je vrstan matematiar. Nakon prvih saznanja iz kole matemati
kom se bavio itavog ivota. I njegov praktini rad od kojega se godi
nama izdravao mjerenje zemljita i kua u gradnji povezan je uz
matematiku. Pored matematike zanimao se za astronomska pitanja.
Jedno podruje povezivao je s drugim.
Dijalozi u knjizi
sferi vode se na Naljekovievu imanju Ljubac
u upi dubrovakoj, u neposrednoj okolici grada. To imanje Naljekovi
je dobio u miraz kad se enio svojom roakinjom Nikom. Tamo u miru,
uz knjigu i razmiljanje Naljekovi je provodio svoje slobodno vri
jeme.
U uvodu knjige, a zatim i u dijalozima Naljekovi je otvoreno izrazio
radost to ima svoj kutak mira i sigurnosti. Svom imanju posveuje punu
panju, sam ga ureuje i dotjeruje. Pri tome osjea radost dodira sa
zemljom i prirodom, radost mira i sigurnosti.
81
82
88

30

Vidi bilj. 44.

J. Torbarina, Italian influence ...
Vidi bilj. 93.

str. 30.

itav plodni ope-renesansni knjievni odnos i rad ne bi bio mogu bez

relativnog osjeaja mira i sigurnosti za im su ljudi eznuli i u em su
uivali. Prvi deceniji stoljea u zapadnoj Evropi bili su deceniji kad se
taj mir barem relativno osjeao i uivao. Taj mir su u prvom redu e
ljela i osjeala ona sredita koja su bila jezgra renesanse. Takav je bio i
Dubrovnik.
Renesansna sklonost za idilikim ambijentom bila je preduvjet stva
ralakih misli i poticaja. U miru, u odvojenom kutku renesansni se o
vjek osjeao svoj. Medici su se inspirirali u Villi Careggi, Rabelais se na
dahnjivao u opatiji Theleme; idila odie iz Moorove Utopije i Eseja
Montaigneovih.84 Machiavelli i njegovi nasljednici misle, razgovaraju i
kuju planove u vrtovima Rucellai, a njihovi venecijanski kolege u pozna
tim venecijanskim vrtovima.85
U ovim idilinim utoitima renesansni duh nalazio je odmora od
svakodnevne borbe za ivot. Tamo su se ljudi oslobaali i istili napu
tajui barem privremeno optereenja ivotnih okolnosti i uvjeta. Jedan
od najotrijih boraca renesanse Erazmo iz Rotterdama uvijek je s pre
zirom govorio trgovini, pravu, politici. Samo tko ivi na krepostan na
in uistinu uiva ivot. Bilo je to posebno renesansno epikurejstvo, jo
jedan uitak ali ovaj put u oitovanjima duha: knjievnosti, znanosti,
umjetnosti.
Odnos renesansnih intelektualaca prema prirodi i njihova ljubav pre
ma ljepoti krajolika zahvatila je i Dalmaciju. Dola je u sklopu drugih
renesansnih koncepcija. Na vrhuncu je u 16. st. kad se u raznim naim
sreditima podiu dvorci i ljetnikovci, u dosluhu s prirodom izabrana
mjesta trajnog ili privremenog boravka. Tridesetih godina izgrauje svoj
dvorac Hvaranin Hanibal Lui izabravi za to najprikladnije mjesto.86
Slijede ga i drugi imuni Hvarani. Zanimljivo je da svi oni pri tome sa
mi neposredno nadziru izgradnju, a pogotovo osobno vode brigu oko iz
vanjskog ureenja svog dvorca, vrta i perivoja.87 Istie se u tom pogledu
Petar Hektorovi koji potanko odluuje rasporedom i nainom grad
nje te vlastoruno radi graevinske nacrte, 88 a zatim trajno vodi brigu
oko ureenja perivoja pa mu u tu svrhu dubrovaki prijatelj Mavro Vetranovi alje sadnice iz Dubrovnika. Marin Gazarovi vlastitom je ru
kom klesao ukras na svom ljetnikovcu.89
U Dubrovniku i dubrovakoj okolici poeli su nicati dvorci i ljetni
kovci ve u drugoj polovici 15. st.,90 da se u 16. st. nastavi sa gradnjom
sve ljepih i raskonijih dvoraca. Dubrovaki dvorci bili su poznati ve
84

Johan Huizinga, Erazmo, Basel 1928, talijanski prijevod, Torino 1941, 156-157.
J. Torbarina, cit. djelo, G. Spini, cit. djelo. Napose
tome vidi Pompeo Molmenti, cit. dj. str. 202, cap. V I I I , 238 i dr.
86
Cvito Fiskovi, Ljetnikovac Hanibala Luia, Anali Historijskog
instituta
JAZU u Dubrovniku VIII-LX, 1962.
87
Isto, 242.
88
SPH, V, Oporuka, str. VIII do XXIII.
89
Fiskovi, cit. djelo, 242.
eo
Isti: Nai graditelji i kipari u Dubrovniku u XV i XVI stoljeu, Zagreb 1947,
strana 78.
85

31

u svoje vrijeme i izvan Dubrovnika, hvalili su ih suvremeni posjetioci

i putnici. 0 izgradnji i ureenju kue govori suvremenik Nikola Vita Gueti u svom djelu Governo della famiglia ("Mleci 1589). Autor pria da
je svoje misli zaeo u razgovoru sa Stjepanom Buniem u svom ljetni
kovcu koji ne zaostaje za onim koji se u starom vremenu dizao u Arkadiji.91 Drugu svoju raspravu, Dialogo della belleza (Mleci 1581) za
mislio je u obliku dijaloga izmeu dvije dubrovake gospoe (Cvijete
Zuzori i Marije Gunduli) koji se odvija u vrtu dvorca Gundulia, u
divnom perivoju . . . u sjeni one lijepe vrbe tik do onog bistrog po
toka.92 U salonima, u vrtovima, na teracama i u satnicama svojih dvora
ca od Peljeca do Konavala Dubrovani su oitovali svoj ukus u duhu
novih vremena Renesanse kao i svoju veliku ljubav prema ljepotama
prirode.
Potreba za povremenim udaljavanjem od svakodnevnog ivota, idi
lini zahtjev za samoom i neposrednim dodirom s prirodom nije u su
protnosti s opom tendencijom Renesanse
veselom i razuzdanom i
votu. Rio je to izraz odvajanja izabranih u smislu materijalnog rasloja
vanja klasa i stalea ali i u smislu potrebe odvajanja onih pojedinaca
koji su time pronalazili najbolje mogunosti za zadovoljenje svojih du
hovnih potreba.
Svoj Dijalog Naljekovi je iskoristio da opirnije progovori svom
imanju u upi, mjestu koje mu je pruilo mogunosti za dragi mir.
Njegova radost nije samo izraz starijeg ovjeka koji konano osjea
materijalnu sigurnost i mir.
Ovome treba dodati i veoma snaan izazov od lijepog i slikovitog pejsaa upe dubrovake. Osjeajui taj pejsaz i izrazivi svoju privrenost
i doivjelost s njime pjesnik je ujedno oitovao i pjesniku sadrajnost
svoga bia. Svoj kuti mira je i opisao:
Non lungi, dunque, da questa mia nobil patria la qul senza disputarla si puo meritarmente anteporre a ciascuna altra parte della Iliria,
ho io un luoghetto, il quale, se l'amor non m'inganna, ancor che sia per
natura arido e sterile, si puo non dimeno anteporre a molti luoghi fertili di questo paese; percioche l'industria et arte tanto da me, quanto da
miei contadini usatavi, ha si ben suplito le pietre et inducandovi nuova
terra e si bene adorno di varii arbori ottimi pomi producenti, di pergolati, che ne' tempi dovuti si veggon carichi d'uve di varie sorte, di nobili e vaghi fiori, odori giocondi e gratiosi rendenti, di pregiate erbe con
la lor verde apparenza il tutto odornanti che io con molto mio piacere
soglio in quello passarmi il tempo, visitandolo in diverse stagioni e di
mia mano molte opere in esso facendo, con tanto gusto che non mi maraviglio punto del gran Giro se di sua mano haveva quel suo bei giardino
piantato e coltivato perche non so s'altro diletto si pu a questo guagliare. Et se bene il mio nella magnificenza e grandezza (la quale io non
91
02

32

Isti: Ljetnikovac Hanibala L u i a . . . 245 (vidi bilj. 86).

Isto.

esddero n e d'essa m i c u r o ; che di quello che di mio basso grao eonviene m i c o n t e n t o ) eda di gran lunga a quel di Ciro, lo supera forse
nella -natural pro&pettiva e bella vista la qua! n o n picciola gratia gli
r e c a ; p e r c i o c h e s t a n d o m i io i n asa, se guardo verso L e v a n t e veggo il lito
del m a r e a d o r n o di r i c c b i palazzi, esteso infine all'antico E p i d a u r o , la
p r i m a oirigine di q u e s t a mia dolce p a t r i a ;
se volgo gli occhi verso P o n e n t e scorgo il fertil piamo di B r e n o e mi t o m a a m e m o r i a che ivi fu
s i t u a t o l ' a n t i c o Castello B u r n o nobilitato, come a t t e s t a P l i n i o (Lib. 4. 4.
ca. 22) p e r le b a t t a g l i e fattevi da R o m a n i , et adesso e t u t t o r i p i e n o di
belle vigne et a d o m o di biancheggianti f a b b r i c h e ; e se giro gli occhi
verso A u s t r o , veggo l ' a m p i o m a r e , n o n mai senza q u a l c h e navilio da
rimi
da gonfiate vele s p i n t o . E se ala fine r i g u a r d o verso T r a m o n t a n a
scorgo il m o n t e p a r t e di vigne e p a r t e di chiare acque o r n a t o , le quali da
u n aridissimo luogo scaturiscotno in t a n t a copia che s p o r g e n d o si i n m o l t i
rivi g r a n d e utilita ne r e c a n o facendo del continuo m a c i n a r e t a n t i m o l i n i .
N o n m i n o r d i l e t t o opportiuno le rimira e massimametnte vicino al fonte
d o v e s e m p r e si veggono ascender h u m i d i vapori et in essi a p p a r i r e quando il cielo e piu sereno il celeste arco di mille colori d i p i n t o e d i s t i n t o .
Ma quello che collmia ogni mia gioia e che spesso suole qualche bello ingegno quivi visitarmi dove h r passeggiando h r s e d e n d o sogliamo di
v a r i e cose d i s c o r r e r e . 9 3
P r o e t r e n e s a n s n i m oduevljenjem zbog ljepote d u b r o v a k o g krajoli
k a pisac je p r i t o m e o b u z e t a n t i k i m reminiscencijama p o v e z a n i m uz
93
Nedaleko, dakle, od mog plemenitog grada koji bez prepiranja i pravom
moe prednjaiti pred o&talim krajevima Ilirije, posjedujem mjestance koje se, ako
me zaljubljenost ne vara, iako je po prirodi suho i neplodno, moe pretpostaviti
mnogim plodnim poloajima ovoga kraja, j e r radinost i vjetina koje upotrebih ja i
moji teaci, lomei stijene i nanosei novu zemlju, nadoknadie nam prirodne nedo
statke, tako da je lijepo ukraeno razliitim stablima koja raaju najboljim voem,
odrinama koje su u sezoni krcate razliitim groem, plemenitim i divnim cvijeem,
ugodnim mirisima, lijepim izgledima, dragocjenim miomirisnim i zelenim biljkama.
Stoga obiavam, posjeujui ga u razliita godinja doba i izvodei mnoge radove
vlastitom rukom, t u vrlo ugodno provoditi vrijeme. Ne udim se dakle, velikom Kini
koji je vlastoruno sadio i njegovao svoj krasni perivoj, jer ne pojmim da bi se ijedna
druga zabava mogla izjednaiti s ovom. Pa iako moj perivoj Jako zaostaje velianstvenou i veliinom za Kirovim (koje ne elim niti oko njih nastojim ve se zadovo
ljavam onim to pristaje mom niskom staleu), ipak ga, moda nadmasuje svojim po
gledom u okolicu, lijepim vidikom koji ga ini ljupkim, jer, ako, dok sam u kui
gledam
istoku vidim morsku obalu iskienu razliitim palaama sve do drevnog
Epidaura, zaviaja ove moje drage domovine. Okrenem li oi zapadu, ugledam
plodnu upsku ravnicu i sjetim se da je tu bio utvreni dvorac Burno oplemenjen,
kao to svjedoi Plinije, bitkama koje zametnue Rimljani, a sada je pun divnih vi
nograda i iskien bjelaetim zgradama. Okrenem li p a k oi jugu, vidim iroko more
po kojem esto plovi, vesla ili jedri punim jedrima neka laa. Pogledam li konano
prema sjeveru, vidim brdo iskieno tu i tamo vinogradima i bistrim vodama koje
snano izviru i razlijevaju se u potoke. Koriste nam okreui neprekidno nekoliko
mlinova a ujedno i zabavljaju one koji promatraju kako kraj njihova izvora lebde
lagane pare u kojima se, kada je nebo najvedrije, javlja u hiljadu boja bistra i a
rena duga. Ali mene ovdje najvie obraduje esti posjet kojeg otroumnog ovjeka,
s kojim etajui i sjedei obiavam razgovarati
razliitim stvarima - Djalogo . . .
Uvod; Prijevod
Fiskovi, Kultura dubrovakog ladanja, Split, 1966, str. 33.

RAD

33

dubrovaki kraj. Ta ista povezanost uz antiku oitovat e se i u otkriu

da su Dubrovani ne samo vodili neposrednu brigu oko ureenja svojih
vrtova nego i itali antiku literaturu tome.94
Kako na svom imanju rado boravi kae svom posjetiocu Marinu Brattutiju:
E con tuttoche non senza piacere io passavo il tempo con questi miei
contadini nel farmi innestare alcuni arbori e coltivar questo luoghetto
per essere il mese di maggio da spender piutosto ne' verdi giardini della
vila che fra l'adorne fabbriche delie citt.95
Pod stare dane, jamano ne bez nostalgije, sjeao se svojih prolih
dana i prijatelja. 0 tome govore i brojne poslanice koje je i tada pisao i
primao. Svojih prijatelja sjea se i u dijalozima.
Sa slikarom Vlahom Driem, bratom velikog komediografa, Naljekovi je zajedno boravio u Veneciji. U svom dijalogu govori njemu kao
svom prijatelju. Pria kako ga je svojedobno pourivao da radi na
geografskom atlasu. I sam mu je u tom poslu pomagao odreujui kru
gove i stepene. TJmjetnikovim prijateljstvom Naljekovi se ponosi.98
Naljekovi je bio veoma druevan ovjek. Kae da je sretan kad ga
koji prijatelj posjeti na imanju. Vjerojatno je na svom imanju u upi
primio i svog hvarskog prijatelja Petra Hektorovia, kad je ovaj u proljee 1557. posjetio Dubrovnik i svoje dubrovake prijatelje. Hektorovi
sam pria da su ga Dubrovani vodili svuda po Dravi, a pored Vetranovia u najboljim vezama je bio s Naljekoviem.
Na ladanjski ivot u upi potsjea i ovaj detalj iz Dijaloga doziva
jui nam ujedno u sjeanje Hektorovievo Ribanje:
Et io per haver dato nel medesimo tempo fine si alle nostre esaminationi come ancor lavori che volevo adesso fare in questo luoghetto, andar a licentiar gli lavoranti che hormai tardi e commettero loro che
domani venghino all'alba metterci la barca in ordine accioche per
il fresco possiam rotornarcene alia citt. 97
Opis imanja i upskog pejsaa to nam ga je dao predstavlja pisca,
dubrovakog graanina, realista i humanista. Opis govori
neposred
nom naporu pjesnika da naslika jedan dubrovaki predjel, napor kakav
u knjievnosti staroga Dubrovnika ne nalazimo esto. Prouavajui
. Fiskovi, Ljetnikovac Hanibala Luia, str. 245.
Zato sam sa zadovoljstvom provodio vrijeme s ovim mojim teacima dajui da se
kaleroe stabla i obraujui ovo mjestance budui je mjesec maj kad je ljepe boraviti
u zelenim vrtovima ljetnikovca nego u kienim stanovima u gradu. - Dialogo sopra
la sfera . . . , str. 7.
,e
Isto mjesto, str. 51.
97
1 poto sam odredio da ujedno bude kraj kako naem istraivanju tako i radovima koje sam htio sada obaviti u ovom mjestancetu, poi u da otpravim teake jer
je ve kasno i preporuit u im da sutra ujutro dou u zoru da nam pripreme barku
kako bismo se po hladu mogli vratiti u grad. - Dialogo, str. 108.
95

34

Naljekoviev ivot i djelo F . M. Appendini je zakljuio: Ali je on

suprotstavio gorinama ivota ugodnost ladanja, strogost matematskih
disciplina i milinu poezije. 9 8
U Dijalogu
sferi oitovao je i odnos prema Dubrovniku, dubro
vakoj vladi i dubrovakom ivotu uope. Istakao je neke misli i pri
mjedbe koje su znaajne za poznavanje pjesnikove idejne osnove i za
objanjenje njegova knjievnog djela u cjelini.
Najprije govori
dubrovakoj prolosti i slavi. Istie neke pojedino
sti iz njemu blie i daljnje prolosti Dubrovnika u kojim pojedinostima
je Dubrovnik pokazao svoju snagu i pravo lice sposobnosti i vrlina.
Posebice istie mudrost i plemenitost vlastele. T e osobine dubrova
ka vlastela pokazivala su uvijek, i u najteim asovima. Takva su vla
stela bila i one t a m n e prosinake noi u ratnoj 1570. godini kad su uz
cijenu ivota jednog vlastelina, nekoliko mornara i dva vlastita broda
puna ita spasili na u z b u r k a n o m moru dva broda kranske v o j s k e . "
Zadravajui se na zbivanjima oko kransko-turskih ratova iz sed
mog i osmog desetljea, kojima je ivei na svom imanju u upi pod
stare dane n e k a k o i sam prisustvovao, Naljekovi istie i dokazuje
opravdanost dubrovakog stava u velikom sukobu. Dok su drugi rato
vali i stradali, Dubrovnik je mogao da u miru nastavlja svoj ivot. - E
chi pu negare che . . . ella non sia stata a tutti generalmente un sicuro
rifugio di maniera che non altramente che se somma pace fosse vi si vedeva non p u r e essere essercitate secondo Fusato le marcantie (senza le
quali pare che malagevolmente le citt e gli stati si possono mantenere)
ma ancora conversare per cagion delle medesime et haver comercio insieme con somma concordia et unione tante diverse nationi fra loro inimiche, e differenti di costumi et di religione; p a r t i c o l a r m e n t e dell'occasione di quella guerra le quali da lute le b a n d e concorrendo si
riputavano secure in questa Citta della vita e della facolt loro. Onde
guisa d'una nova area di Noe questa patria nostra d'una maravigliosa
tranquillit si tornava ripiena m e n t r e che di fuori ogni cosa era sommersa e molestata dal diluvio della guerra e dell' armi. 1 0 0
I sam Naljekovi smatra udom postojanje Republike meu tolikim
opasnostima. Svoje priznanje politici dubrovake vlade on je i doku
m e n t i r a o : Con qul prontezza e sollecitudine provedete voi questo nostro Dominio delle cose necessarie! che se bene il paese sterilissimo che
da vino in poi non p r o d u c e robbe per un mese deH'anno. nondimeno voi
uate tale diligenza nel provedercene
' danari publici che sempre
S8

Vidi poglavlje Uvod, bilj. 14, 15 i 16.

Dialogo, uvod.
Tko moe poricati da . . . vi niste svima bili sigurno utoite tako da se ov
dje sigurno vodila trgovina kao da je mir, a bez trgovine ne moe postojati nijedan
grad ni drava, nego ste saobraali sa svakom stranom u najljepoj slozi s razliit'm
narodima meusobno neprijateljskim i razliitim po obiajima i vjeri; posebno prigo
dom ovog rata kad su se ljudi nailazei sa svih strana sklanjali u ovaj grad sigurni
za ivot i imanje. Zbog toga se poput nove Noeve barke ova naa domovina nalazila
puna divnog mira, dok je izvana svaka stvar tonula i bivala unitena silom rata i
oruja. (Dialogo . . . , u posveti bez paginacije.)
ee

100

35

n'habbiamo copia. Autor dobro zna gdje je glavni izvor obilja i blago
stanja njegove slatke i drage domovine, pa nastavlja: La copia poi
delle navi, la scienza della navigatiome e la fortezza nel combattere che
gli huomini di nostra natione dimoetrano la fanno nota e famosa in ciascuna parte del mondo; percioche
quasi luogo nessimo dove per
diversi negotii mercantili la nostra gente non pratichi. 101
Nakon to je istakao zasluge i vjetinu dubrovake vlade, obara se na
prostake koji sve to ne vide nego naprotiv rovare protiv vlade: Ne
per tutto questo si puo ehiuder la bocca a molti huomini volgari che in
diverse parti tanto licentiosamente ne parlano, li quali si come delle
loro proprie attioni sogliono pochissima cognitiome havere non maraviglia se cosi di quelle d'altri con tanta leggerezza giudichino.102
Na izuzetnu vanost ovoga Naljekovieva stava, a govorei odnosu
Marina Dria prema dubrovakoj vladi, upozorio je M. Ratkovi oci
jenivi ga kao zanimljivu ilustraciju i argument postojanja nezadovoljnih
elemenata u Dubrovniku meu kojima je bio i M. Dri sa svojim po
znatim buntovnikim odnosom.103
Naljekovi je otvoreno na strani vlade i vladine slubene politike.
Znajui da je svoju knjigu uvodnim izlaganjem posvetio dubrovakoj
vladi, koja je - to se dogaalo vrlo rijetko i podnijela trokove oko
objavljivanja knjige, neemo se zauditi pohvalama koje toj istoj vladi
i nainu njezina rukovoenja Dubrovnikom autor obilno pridaje. Meu
tim, poznavajui stvarnu brigu dubrovake vlade i njezinu umjenost
u rukovoenju malom Republikom u izvanjskoj i unutranjoj politici,
neemo u Naljekovievim reenicama pronai samo konvencionalne po
hvale graanina koji je od Republike bio zavisan, a i sada neto eli i
oekuje, nego emo u njegovim rijeima nai i iskreno priznanje stari
jeg graanina i intelektualca koji, piui pod stare dane, stvari gleda
trijezno.
Naljekovieva izlaganja i razmiljanja pokazuju u punoj mjeri stav i
odnos tadanjeg Dubrovanina u mnogim pitanjima njihova suvremenog
ivota. Saznanje apsolutnoj potrebi bilo koje rtve zbog mogunosti da
se koristi Gradu, svijest
neplodnosti dubrovakog zemljita i trajnoj
napregnutosti oko snabdijevanja stanovnitva, ivo uvjerenje da je tr
govina neophodna za napredak svake drave a brodovi izvor dubro101
S kakvom spremnou i brzinom snabdijevate ovu nau dravu nunim stvarima!
Pa iako je zemlja veoma neplodna tako da od vina pa dalje ne proizvodi robe ni za
jedan mjesec, vi djelujete s dravnim novcem s takvim razborom u snabdijevanju po
treptinama da ih uvijek imamo u i z o b i l j u . . . Zatim mnotvo brodova, vjetina u
plovidbi i smionost u borbi, sto pokazuju ljudi nae narodnosti, ine ga poznatim
i glasovitim u svakom dijelu svijeta. Skoro i nema mjesta gdje se raznim trgovakim
poslovima ne bave nai ljudi. (ialogo, isto.)
102
Sve to ne moe zatvoriti usta mnogim prostacima koji na raznim stranama
veoma neodgovorno
tome govore, koji kako u svojim privatnim poslovima obia
vaju veoma malo voditi brigu, nije udo da s tolikom neodgovornou govore
dru
gima. (Isto.)
103
M. Ratkovi, Uvod u izdanje djela Marina Dria u biblioteci Pet stoljea
hrvatske knjievnosti. Zagreb, 1962.
104
S. Crijevi, cit. djelo.

36

vakog opstanka i blagostanja, prezir i mrnja p r e m a onima koji Du

brovanima prigovaraju na njihovim politikim potezima - sve su to bi
le temeljne znaajke njihova svakodnevnog postojanja. Neke od tih
pojava ilustrira n a m obilno dubrovaka politika i ekonomika. Neke od
ovih pojava uoili su i drugi dubrovaki knjievnici.
Posebno treba zapaziti d a se i iz navedenih citata vidi da ih je pisao
mislilac i knjievnik. I u ovom svom djelu gdje se ne radi
knjievnoj
temi Naljekovi ni pod stare dane nije mogao sakriti svoj poznati smi
sao za uoavanje bitnih elemenata. Zanose ga dogaaji i njihova vrijed
nost. P o r e d smisla za realistiko zapaanje, pokazuje sklonost za pripo
vijedanje i saetost u opisivanju. Vrijednost njegove knjige
sferi za
pazio je ve i biograf Serafin Crijevi (16861759), koji k a e : U pismu
Senatu kao i u dijalozima ima mnogo stvari zanimljivih i vrijednih spo
mena. 1 0 4
dijalozima se pozitivno izrazio vidjeli smo - i F . M.
Appendim.
U starijim godinama, 60-ih i 70-ih godina stoljea Naljekovi je po
znat u D u b r o v n i k u kao izvrstan mjernik, pjesnik i uenjak. Dopisuje se
s hvarskim i korulanskim pjesnicima. Mladenake boli i brige a isto
tako ale i nestaluci nestali su zauvijek. Postao je ozbiljni knjievnik,
koji cijeni jedino krepos, nauni i knjievni rad te slavu s tim pove
zanu. Ve starac slovi uz Vetranovia kao pjesnik od kojega treba uiti
i traiti savjeta. On i dijeli savjeta mlaim pjesnicima, povremeno napi
e koju poslanicu i p r i p r e m a se za smrt. Godinu dana prije smrti, 1586,
napisao je posljednju d a t i r a n u pjesmu, razmiljanje vrhu muke Isukrstove.
T a k o je svoju knjievnu djelatnost zavrio jedan tipini p r i p a d n i k
dubrovake renesanse.

KNJIEVNI

KRUG

1
Od Naljekovia je sauvana prilino velika zbirka prigodnih pjesama:
poslanica i nadgrobnica. I m a ih u svemu 4 1 . One sainjavaju jedinstvenu
cjelinu s poslanicama koje je Naljekovi primao, a kojih se sauvalo 8.
To je bilo jasno i starim prepisivaima pa su i jedne i druge zadravali u
istom rukopisu. 1 tavie u rukopisu su redovito rasporeene p r e m a tome
kako su jedna drugu slijedile bez obzira tko je autor. 2 U petoj knjizi
Starih pisaca hrvatskih pjesme su opet zajedno samo su rastavljene
one koje je Naljekovi pisao od onih koje je primao.
Neke od tih poslanica i prigodmca i datirane su, pa se moe stvoriti
zakljuak u kojem v r e m e n u je trajala njegova veza i dopisivanje s osta
lim dubrovakim, h v a r s k i m i korulanskim pjesnicima.
1
2

Rkp. JAZU broj 646. Vidi SPH, V, str. X.

Vidi primjedbe ispod teksta u SPH, V, str. 297-353; (298, 311, 320 i dr.)

37

Vremenske su granice sauvanih prigodnih pjesama godine 1539. i

1576. Godine 1539. on je u poslanici pozdravio Mavra Vetranovia
kome je 1576. ispjevao i nadgrobnicu. P r v i je njegov pristup u knjiev
ne krugove, odluno izraena sklonost i elja da m u odsada prijatelji
budu samo knjievnici i ljudi od pera, a nadgrobnica od 1576. znai u
neku r u k u zavretak meusobnog dodira ljudi iz j e d n e knjievne gene
racije. Te godine kada Vetranovi umire, Dimitrovi i Hektorovi su
ve odavna mrtvi.
Nakon Rakoga nekoliko je puta istaknuta vanost poslanica koje su
pjesnici 16. stoljea pisali jedni drugima. 3 Uglavnom je isticana vanost
same injenice povezanosti hrvatskih knjievnika razliitih sredita. 4
Meusobna povezanost knjievnika oitovala se u skladu s opom humanistiko-renesansnom tenjom za meusobnim dodirima.
P o r e d humanistikih knjievnih krugova i akademija u raznim tali
janskim sreditima posebno upadaju u oi neke osobine knjievnog i
vota u Veneciji u 16. stoljeu. Taj ivot, kako to istie W. T h e o d o r Elwert, razvijao se kroz razne grupe knjievnika povezanih linim prija
teljstvom i zajednikim interesima. G r u p e su se obino okupljale oko
jedne linosti; sastav grupa se mijenjao i proimao sa drugim g r u p a m a
ali bi pojedina grupa uvijek zadravala svoj odreeni k a r a k t e r .
Sigurno je da ni mletake grupe nisu imale neto naroito posebno.
I one su se nastavljale na one humanistike iz 15. stoljea. Osobitost
mletakih grupa lei u injenici to su nastajale izvan kola i izvan usta
nova. Njihovo je formiranje ovdje znak buenja intelektualnog ivota i
njegovo intenziviranje. Ovakve osobitosti k u l t u r n o g ivota u Veneciji
potrajat e i u drugoj polovici stoljea. 5
Osobinama koje karakteriziraju mletake knjievne grupe slie done
kle i meusobni dodiri hrvatskih knjievnika u 16. stoljeu. I u nas su
se knjievnici povezivali poticani zajednikim sklonostima i prijatelj
stvom, a bez osnovne baze kakve su kole i ustanove. U mletakim knji
evnim grupama ovakvu sredinju instituciju zamjenjivala je jedna
osoba oko koje su se okupljali knjievnici i uenjaci.
Slina pojava moe se uoiti i u odnosima meu knjievnicima Naljekovieva vremena. Samo hrvatski knjievnici ovog vremena nisu
ostavili obilnijih podataka
sastancima i knjievnim razgovorima. Vie
panje posveivali su pismenom komuniciranju, i izmjenjivanju poslani
ca. I u takvom, posrednom odnosu uoavaju se osobe koje su u jednom
sklopu n a p o r a i pothvata vodile glavnu rije.
Viestruka je vanost poslanica. One u p r v o m r e d u pruaju dragocje
ne p o d a t k e i iz ivota pojedinih knjievnika i onog vremena u o p e . P o
slanice rjeito govore
postojanju jedne knjievne generacije koja knji
evnost nije smatrala iskljuivo kao razbibrigu. Knjievnosti su posvei8

SPH, V, str. VII.

4
M. Medini, Povijest hrvatske knjievnosti
u Dalmaciji i Dubrovniku,
I. Zagreb,
1902, str. 98.
5
Theodor Elwert, Pietro Bembo e la vita Ietteraria, La civilt veneziana
del
Rinascimento,
Firenze, 1958, 149.

38

vali p u n u panju. Poslanice pokazuju kako je u knjievnika raznih sre

dita postojala jedna jedinstvena nacionalna svijest, k a k o , mada razdi
jeljeni dravnim granicama, pripadaju jednom istom narodu, jednom
istom jeziku. K o n a n o poslanice nerijetko otkrivaju osobine, narav
i k a r a k t e r i uope unutranji ivot pojedinog knjievnika. One su esto
nosilac i otvoreni pokazatelj intimnih doivljaja i preokupacija pojedi
nog ovjeka.
H v a r a n i n P e t a r H e k t o r o v i daleko je od glavnog knjievnog sredita,
D u b r o v n i k a . Sredinom stoljea ve je u poodmaklim godinama, ima svo
jih osobnih potekoa i kako sam kae, umoran je, sprema se za smrt i
n e m a volje za pisanje. 6 I Vetranovi je ve stariji, a osim toga je u sa
mostanu, esto i izvan Dubrovnika. Marin Dri svojim specifinim knji
evnim n a p o r i m a , ivotnom putanjom i nemirnom sudbinom nije mogao
i nije bio p r e d o d r e e n da bude sredinja linost jednog knjievnog kru
ga. Nikola Dimitrovi bio je esto na putu izvan Dubrovnika. ovjek
koji je skupljao i organizirao, koji je poznanstva poinjao, poticao na
pisanje, pisao i p r i m a o pisma bio je Nikola Naljekovi. Bez avanturi
stikih ambicija, onemoguen u trgovini i time prisiljen na boravak u
D u b r o v n i k u , materijalno skromno ali uglavnom osiguran, on e iz mira
svoje inovnike, n a u n e i knjievne perspektive u p o r n o i dosljedno
igrati ulogu sredinjeg ovjeka meu ljudima koji poneseni svojim ivot
nim sklonostima skromni ali mirni ivot pretpostavljaju unosnom ivotu
p o m o r a c a i trgovaca.
Naljekovi je bio tipini intelektualac onog vremena, knjievnik i
pjesnik koji se s knjievnim pojavama saivio i u njima uivao. P i o n i r
u mnogim p o t h v a t i m a pri raanju starije hrvatske knjievnosti on je prvi
ovjek koji je u toj knjievnosti svjesno organizirao dodire uvjeren da
sudjeluje u poslu koji moe i treba da bude sam sebi svrhom. Ono to
n a m je od korespondencije starih hrvatskih pisaca izmeu 1539. i 1576.
sauvano dovoljno je da uoimo kako je Naljekovi razvio ivu djelat
nost oko upoznavanja i meusobnog povezivanja knjievnika.

N a k o n to je doivio line nesree dole su do punog izraaja Naljekovieve p r a v e i odluujue sklonosti. Osjetio je p o t r e b u da nekoj srod
noj osobi iskae svoje jade. Obratio se tada naipoznatijem vibrovakom
pjesniku. Njegova poslanica Vetranoviu iz 1539. jo je jedan dokaz da
je u to vrijeme pjesnik Vetranovi bio na glasu u D u b r o v n i k u :
poznavi da viku spjevalac pod nebi
u naem jeziku kako si ti ne bi.
Za toj te sad mol ju razgovor da mi da
u ovu nevolju, kad nain uzima.
SPH, V, 300-301
' SPH, VI, str. 65-69 (Mavru Vetranoviu); i str. 69-75 (Nikoli Naljekoviu).

39

U drugoj poslanici Vetranoviu, moli ga da mu pokae prijepis posla

nice koju je Mavro poslao svom hvarskom prijatelju P e t r u H e k t o r o v i u : 7
vidjet mi daj ono ito s' pisal ove dni,
er mi su dole tri kazali lipu stvar,
da s' pisal ti Petri pjesmicu u grad Hvar.
Isto, 307; 2-4

Naljekovi je, dakle, od trojice ljudi u D u b r o v n i k u uo za pjesmu ko

ju je Vetranovi poslao Hektoroviu, to svjedoi
suvremenom posto
janju ivog zanimanja i za knjievne pojave u D u b r o v n i k u . T u je posla
nicu Vetranoviu vjerojatno napisao nekoliko godina kasnije. U njoj
Naljekovi uvjerava Vetranovia da ga uvijek j e d n a k o tuje i moli ga
biljeg mi kad godi uini da imam,
kad ti se nrigodi . . .
Isto, 327; 39-40

mislei pri tome na kakav knjievni sastav.

Nemamo sauvanu nijednu Vetranovievu poslanicu Naljekoviu, ali
iz Naljekovieve poslanice Hektoroviu vidi se da je Vetranovi pozi
tivno odgovorio na Naljekovieve molbe. Piui H e k t o r o v i u svoju p r v u
poslanicu Naljekovi kae, da je za njega ve dugo uo, ali
najlie rad pjesni, koje mi otac na
dum Mavar ove dni za milos kaza dva.
ne samo ke pie do njega milos tva,
nu jote od Mise ka pia ona sva.
Isto, 313; 47-50

Kad je dakle Vetranovi pokazao Naljekoviu pjesme koje je dobio iz

Hvara, p r i r o d n o je zakljuiti da mu je pokazao i svoje pjesme koje je
poslao na H v a r .
Osim spomenute tri poslanice Naljekovi je spjevao jo jednu pjesmu
Vetranoviu.
Drugi dubrovaki pjesnik s kojim je Naljekovi bio u veoma prija
teljskim odnosima bio je Nikola Dimitrovi. Njih dvojicu vezivalo je
srdano prijateljstvo. Sudjelovali su i u zajednikim poslovima. Vidjeli
smo ih 1537. skupa u Genovi pri unajmljivanju jednoga b r o d a . Naljeko
vi je bio prvi koji je u p u t i o poslanicu svome prijatelju, 8 i to poto je
proitao Dimitrovievu ljubavnu pjesmu.
Njegova pohvala Dimitroviu koji pjeva ljubavne pjesme utoliko je
znaajnija kad znamo da nam se od Dimitrovia nije sauvala nijedna
ljubavna pjesma. Naljekovi e i Dimitrovia zamoliti da mu poalje
kakav svoj sastav. Poto Naljekovi u svojoj poslanici spominje nepo7
Nije teko zakljuiti da se radi
zanimanju za Vetranovievu pjesmu.poslanicu
iz 1539, koju je Reetar naknadno objavio u Jagievu Archivu, knj. XXIII.
8
SPH, V, 310-311.

40

koj ki ivot skona na, moemo zakljuiti da je i ova pjesma nastala

oko 1540, kad je on bio u tekom poloaju i p u n turobnih misli. U od
govoru Dimitrovi za Naljekovia kae, izmeu ostaloga:
za pjesni tolike prosul si na saj evit.
Isto, 98; 39.

Dimitrovi, dakle, zna da je Naljekovi ispjevao mnoge pjesme koje

se ire po D u b r o v n i k u .
U poslanici iz 1546. Dimitrovi se iz Ugarske zanima kako je Naljekovievo zdravlje, posebno kako mu je uho
u kom ti parae
da ui to muha t e r mir ne imae?
Isto, 100; 55-56

P o s e b n u poslanicu napisao je Naljekovi svom prijatelju i pohvalio

ga n a k o n to je ovaj napisao svoje Psalme pokorne, na to m u je Dimitro
vi zahvalio. 9 Iz Dimitrovieve poslanice napisane u Aleksandriji 1553.
doznajemo da su dva prijatelja u mladosti mnogo vremena zajedno pro
veli: s kijem hljeba i soli mnogo smo prodrli. (Isto, 100, 2.) Dimitro
vi je uo da su u D u b r o v n i k u vojevale neke drisnice (proljev), koje
su mnogima zadale jada do smrti, ali on se ne boji za Naljekovia, jer
kad m u kuga nije mogla nakoditi nee ni druge bolesti. On zna da je
Naljekovi ovjek od k a m e n a koji e dugo ivjeti.
Naljekovi je bio u srdanim odnosima i sa dva dubrovaka vlasteli
na iz p o z n a t e obitelji Ranjina, s dva ovjeka koja se istiu u dubrova
koj knjievnosti ovog stoljea.
P r v i je Nika A n d r e t i Ranjina, analist i prepisiva dubrovake lirike.
Naljekovi m u je napisao etiri poslanice i jednu nadgrobnicu. P r v e
dvije poslanice su napisane kao utjeha uglednom vlastelinu k a d m u je
umrla ena, a zatim m u estita novu enidbu i izbor za kneza Republike
u o k t o b r u 1565. 1 0 N a k o n smrti i njemu je ispjevao nadgrobnicu. 1 1 Ar
hivski d o k u m e n t i p o t v r u j u pojedinosti iz ivota ovog znaajnog Du
brovanina na koje je upozorio Naljekovi pa time ove poslanice dobi
vaju posebno znaenje. M. Reetar je analizom i usporedbom tih posla
nica s arhivskim podacima utvrdio tko je taj Ranjina. 1 2
Drugi Ranjina, k o j e m u Naljekovi pie i koji mu odgovara jest Din
ko (15361607), najplodniji lirik iz druge polovice stoljea. Ranjina i
Naljekovi su t r i p u t a meusobno izmijenili poslanice.
Isto, etr. 321-322 i 104-105.
- Isto, etr. 309.
11
Isto, etr. 344.
-* U Uvodu za drugo izdanje SPH II, str. XXXIX.
41

Ranjina je Naljekovia isticao kao ve poznatog pjesnika.. 13 koji mo

e i savjete davati. 1 4 U novembru 1571. Ranjina se jada prijatelju k a k o
se u trgovakom Dubrovniku sve manje vanosti pridaje poeziji. Srodne
due se dodiruju, i jedna drugoj oituju. 1 5
Naljekovi je izmijenio poslanice i s M a r o m Buresiem, prevodiocem
poznatog srednjevjekovnog zbornika Disticha moralia Catonis.16
Pre
ma sadraju poslanica zakljuujemo da je Naljekovi bio znatno stariji
17
od Buresia, a i biograf I. urevi kae da je taj Buresi cvjetao u
1588. (M. Kombol misli da je on po svoj prilici vrnjak Naljekovia i
Dimitrovia ili barem ne mnogo mlai od njih.) 1 8 U svakom sluaju
poslanica koju je uputio Naljekoviu, j e d n a je od rijetkih pjesama
svjetovnog k a r a k t e r a sauvanih od Buresia. 1 9
Naljekovi je izmjenjivao poslanice i sa mnogim suvremenim Du
brovanima koji nisu poznati knjievnici, ali su u javnom i k u l t u r n o m
ivotu svoga grada zauzimali ugledna mjesta. T a k a v je, p o r e d ve spo
m e n u t o g Nike Ranjine, i Miho Meneti Matufi. Bio je veoma uen
ovjek i ugledna osoba. Poznavao je mnoge jezike, a osobito je bio dobar
poznavalac grkog i latinskog jezika. 2 0 S njim je pjesnik D i n k o Zlatari
bio u veoma dobrim odnosima i posvetio m u svog Ljubmira.21
Istom
uglednom vlastelinu posvetio je svoje pjesme i Dinko Ranjina. 2 2 K a d je
u m r o , Zlatari i Monaldi ispjevali su m u laskave nadgrobnice. 2 3 Taj ar
biter suvremene dubrovake kulture, veliki Meneti k a k o pie Mo
naldi, ovjek koji prema Ranjini i u r e v i u nije putao iz ruku Pla
tona, izgleda da je pisao prvi Naljekoviu. To zakljuujemo po sauva
noj Naljekovievoj poslanici koja je Gospodinu Mihu Matufiu od
govor. 2 4
Naljekovi je jedini koji za dvojicu suvremenika D u b r o v a n a kae da
su se bavili knjievnim radom. To su dva f r a t r a : fra Marin Galjacovi i
fra Gracijan, kojemu ne spominje prezimena. Za prvoga doznajemo iz
" SPH, XVIII, str. 224.
14
Isto, str. 225.
Isto i SPH, V, str. 339.
* SPH, V. str. 347-348. (Buresieva poslanica) i str. 330-331. (Naljekoviev
odgovor).
17
U Kolendievu izdanju, v. Biografska dela I. urevia...
(Pismo Radu Miliiu, str. 6).
18
Povijest...
str. 140.
a
Sva djela M. Buresia objavljena su u SPH, knj. XI.
- V. Ignj. urevi. Vitae et carmina...
Prema Kolendiu, 55.
Ljubmir, pripovijes pastijerska. Mnogo uzvienomu i svijetlomu vlastelinu Mihu
Matufiu Dominko Zlatari. Vidi Djela Dominka Zlataria, SPH, XXI, str. 71-72.
U Zagrebu 1899.
-- Pero Budmani, SPH, XXI. Str. XVIII-XIX.
25
urevi-Kolendi, cit. djelo, 55-56. Pored urevia
Matufiu govore i drugi
dubrovaki biografi, npr. Crijevi, 46; Appendini, 312.
SPH, V, 327.

42

Naljekovieve p o s l a n i c e U p o h v a l u pisma gospodina fra Marina Galjacovia. Iz te p o s l a n i c e doznajemo da je p o b o n i f r a t a r 2 5 pisao n e k e

bogoljubne s a s t a v e :
On pisma sva slae, da Boga proslavi
a u nas umnoi plam boje ljubavi.
Isto, 339; 7-8
U poslanici Ocu fra H o n o r u Salamunoviu Naljekovi govori
svom t e k o m stanju i k a k o ga svi izbjegavaju. Salamunovi ga moe utje
iti i t a k o m u odnijeti tuge koji dil:
ako mi tvojih dil togodi vidjet da.
Tebi je lasno t o j , a meni ' odnesti
veliak nepokoj i vele bolesti.
Isto, 302: 36-38
svojoj n e s r e t n o j ljubavi na pisac govori u poslanicama V l a h u Vod o p i u 2 6 i N i k u L a t i n i c u , 2 7 dok e u o p e
n e p r i l i k a m a koje su ga u i
votu snale govoriti u poslanicama fra Bjau Cinculoviu 2 8 i svom r o
a k u A u g u s t i n u Naljekoviu. 2 9 Nikola e biti i s k r e n i opiran u posla
nici svom r o a k u , koji se tada nalazio u Veneciji. Svoje nevolje spomi
nje Naljekovi i u poslanici Ocu fra Gracijanu, 3 0 koju je spjevao k a d
25
SPH, V. 338. Galjacovia spominje i urevi-Kolendi (cit. dj. 119), ali se ni
ta opirnije ne kae
ovom ovjeku. Prema . Krbleru (Nove publikacije
dubro
vakim franjevcima, Nast. vj. XXV, Zgb., 1917, str. 220.) Necrologium
Fratrum
Minorum de observantia
provinciae
s. Francisci Ragusii, koji je izdao P . Benvenutus Rode
F.M. (Firenze, 1914), rukopisni nekrologij dubrovakih franjevaca
zapoet od o. Sebastijana Dolci (1699-1777); pod br. 6 3 . spominje i Marina Galjaco
via i
njemu pie A nemine ex nostris scriptoribus nominatur; nomino ego eolus
ipsum; nam laudatur ob opus cui titulus De hominc ad religionem instituendo, in suis
carminibus a Nicolao Nalio ragusino poeta, qui floruit ad hos annos (tj. oko sredine
stoljea). Prema tome Galjacovievo djelo zvalo bi se De homine ad religionem in
stituendo. Naljekovi kae On pisma sva sloi da Boga proslavi a u nas umnoi
plam Boje ljubavi. Naljekoviev prijatelj potjee vjerojatno od porodice Galeaca
Brugnoli koji se, kako Resti pie, doselio 1451. g. iz Italije dovevi sobom nekoliko
plaenika protiv Stjepana Kosae. Crijevi (Bibl. rag. IV. 206) spominje Galeaca
Brugnoli, brata poznatog dubrovakog glazbenika Sekunda Brugnoli. Galeaco je po
stao dominikanac, a Marin je vjerojatno neki drugi lan ove porodice. (Vidi A. P o sinkovi, Sekundo Brugnoli Sv. Cecilija, XXII, 1918, 114).
26
SPH, V, 310, 298. njemu Ignjat urevi (cit. djelo 119) nije rekao nita po
tanje. Kolendi (cit. d j . bilj. 650.) misli da je urevi za Vodopia doznao preko
Naljekovia. Dolci (Fasti, 13) kae da je Vodopi bio elegantni ilirski pjesnik i
veliki prijatelj Nikole Naljekovia. Appendini (Notizie, I I , 223.) misli da se po sti
hovima iz poslanice Naljekoviu moe zakljuiti da je teta to se njegov ostali rad
izgubio. Crijevi (Viri ili. I, I I , str. 530) zna neto vie. Prema njemu Vodopi je bio
ilirski pjesnik
kojemu je u kasnijih pokoljenja ivjela uspomena. Obitelj je na
kon potresa primljena u vlastelu ali je uskoro izumrla. Osim poslanice Naljekoviu
ni Crijevi ne zna za druge njegove radove.
27
Isto, 297.
SPH, V, 306.
29
Isto, str. 322. tom Nikolimi roaku J. Torbarina (Aretinova pisma, Obzor
LXXXI, br. 26 od 3 1 . 1. 1941.) kae da se u Veneciji nastanio sredinom stoljea i bio
veza izmeu mletakih uenih krugova i Dubrovana.
- SPH, V, 311.

43

je spomenuti fra Gracijan, bio izabran za gvardijana svog samostana. Po

slanicu Potovanomu F r a n u Batkoviu 3 1 ispjevao je Naljekovi prigo
dom smrti F r a n o v a brata fra Matije. Posebno je zanimljiva poslanica
koju je Naljekovi ispjevao Jerkuli Bobaljeviu. 3 2 To je sjeanje pove
zano uz jedan izlet vee druine D u b r o v a n a u Konavle
Jerkuli Bo
baljeviu koji je u to vrijeme tamo bio knez.
Posebno poglavlje u Naljekovievu dopisivanju je njegov odnos i
prijateljstvo s P e t r o m Hektoroviem i drugim suvremenim hvarskim
knjievnicima. Mnoge podatke iz toga v r e m e n a dugujemo Nikoli Naljekoviu. Do izmjenjivanja poslanica i uope p l o d n o g dodira izmeu Hva
rana i Dubrovana u ovom vremenu, a prvenstveno izmeu H e k t o r o v i a
i Dubrovana, dolazilo je ponajvie zaslugom Nikole Naljekovia. 3 3
Ovdje treba u prvom redu istaknuti injenicu i vanost Hektorovieva
posjeta Dubrovniku u proljee 1557. 34
Osim s Hektoroviem Naljekovi je izmijenjivao poslanice s jo dvo
jicom H v a r a n a : s ivanom Paroiem i H o r t e n z i j e m Brtuevieem. Iz
poslanice Paroiu doznajemo da je on napisao Vlahinju koju je Na
ljekovi vidio i koju hvali. 3 5 Paroi je razdragan Naljekovievom po
hvalom, ali ne moemo kazati kakve je vrste djelo bilo.
Da je Naljekovi u H v a r u bio dobro poznat dokazuje i injenica to
m u se obraa jo jedan Hvaranin, Hortenzije Brtuevi. 3 6
Osim posrednog glasa
sebi Naljekovi e se i d i r e k t n o javiti na
Korulu. Bit e to 1564. kada je poslao poslanicu k o r u l a n s k o m vlaste
linu Ivanu Vidaliju elei stupiti u dodir s ovjekom
kojemu je uo sve
najbolje. 3 7
Iznenaen Naljekovievom poslanicom Viali m u je iste godine i od
govorio. 3 8
K a k o vidimo, Naljekovi je pored D u b r o v n i k a u m r e u svog dopisi
vanja obuhvatio i Hvarane i K o r u l a n e . U njegovim poslanicama i u od
govorima koje je primao niu se imena mnogih uglednih ljudi onog vre
mena, koji govore i
starijoj hrvatskoj k u l t u r i i knjievnosti. Oskudni
podaci koje n a m pruaju Naljekovi i njegovi prijatelji bacaju neto
svjetla u doba renesanse na istonoj obali J a d r a n a .
Posebno je interesantno da pojedini knjievnici piu Naljekoviu i
on njima
svojim osobnim brigama. T a pojava u knjievnom ivotu u
vezi je s osloboenjem linosti i s opim t o k o m pribliavanja ivotu i u
31

Isto, str. 320.

32
Isto, 332. - Jerko Bobaljevi je vjerojatno jedan od etiri brata pjesnika Savk
Bobaljevia. Vidi Jireek, Jagiev Archiv XXI. 496.
33
I . Mileti, 0 poslanicama u 16. vijeku . . ., Izvjetaj gimnazije u
Varadinu,
1382. V. Radatovi, Knjievna sveza izmeu P. Hektorovia i dubrovakih pjesni
ka. Izvjetaj gimnazije u Spljetu 1909. (Vidi literaturu na kraju.)
34
0 svom posjetu Dubrovniku pisao je sam Hektorovi 20. X 1557. Misi PelegriDoviu, koji je tada boravio u Zadru. Vidi SPH, VI. 53.
35
SPH, V, 332.
38
Isto, 333.
37
Isto, 335.
38
Isto.

44

drugim knjievnim rodovima, npr. u lirici, komediji. U slikarstvu e

to oitavati u p o p u l a r n o s t i p o r t r e t a i a u t o p o r t r e t u . U strasti za dopisinjem linost se oituje i otkriva svoj duhovni ivot. Osjea p o t r e b u da
se prui slika osobne intimnosti. 3 9
Nisu to vie pisma koja u prvom redu imaju knjievnu intenciju, ili
ak knjievne vjebe diktirane ponekad i nepoznatim osobama ili ak i
m r t v i m a kao to je bio sluaj kod P e t r a r k e i prvih humanista. T o su vla
stita pisma, p r i v a t n a korespondencija s prijateljima i ivim osobama,
pisma koja nisu liena istinske osobne i intimne komunikacije.

Poslanice Nikole Naljekoviea veinom su bez d a t u m a . U rukopisu, a

zatim i u izdanju, zadran je isti red. One koje imaju datum p o r e d a n e
su po k r o n o l o k o m redu. Nekima drugima moe se priblino odrediti
vrijeme postanja. P a v l e Popovi je svojevremeno upozorio da je Naljekovi d o b a r primjer na kojem se vidi kako biografski podaci mogu do
bro doi u prouavanju i razumijevanju pisca. 40 Analiza Naljekovievih
poslanica i njihova usporedba sa zbivanjima iz pjesnikova ivota i uope
knjievnim zbivanjima u Dubrovniku uvjeravaju nas da spomenuti re
doslijed tih poslanica, odgovara vremenu njihova postanka. Idui od jed
ne do druge p r a t i m o autorovo raspoloenje, njegove brige, misli i kon
cepcije od mladih dana do starosti.
P r e m a v r e m e n u postanja te poslanice mogu se svrstati u dvije grupe.
U p r v u grupu bi spadale prve 22 poslanice, koje su starijeg datuma, t j .
iz mlaih dana, nastale oko 1540. do otprilike 1553. godine. U drugu
g r u p u spadalo bi ostalih 19 poslanica pisanih kasnijih godina.
P r v e Naljekovieve poslanice imaju mnogo zajednikih karakteristi
ka. Skoro iz svih izbija raspoloenje razoaranog ovjeka koji trai utje
h u u pjesmama i u prijateljevanju s pjesnicima. U nebima iz ovog prvog
perioda on pria prijateljima
svojoj ljubavi. Ali dok e njoj opirnije
govoriti u kanconijeru, u poslanicama razoarani e ovjek govoriti
svojim jadima u o p e ,
nesreama koje su ga zadesile, u ljubavi, u trgo
vini, u ivotu uope (Poslanice 3, 4, 5, 8, 10, 15, 20, 22), i
alosnom
stanju u kojem se nalazi. Njegova mladost pokoj ne ima, nesretan je
vrhu vijeh, njega ovjeka komu sve usie i gine sa svih stran n e e
ni svijet ni nebesa ( S P H , V. 297299). Jadovan je, od drugih onemo
guen, zavezan, nevolja mu no i dan tuni duh i tilo i ivot jado
van skonava (isto, 295, 301). Napustili su ga prijatelji i rodbina.
R a z o a r a n je i s r e d i n o m u Dubrovniku. Nitko ga ne razumije, n i t k o
s njime ne suosjea. Jedina su m u utjeha pjesme i prijateljstvo s pjesni
cima. 4 1 U t a k v o m stanju, piui roaku u Mletke, sjea se lijepih aso
va i najvolio bi pobjei iz Dubrovnika.
tome vidi Th. Elwert, cit. dj. str. 151. i dr.
40
Pavle Popovi, Iz knjievnosti,
II, O prouavanju
Bgd, 1935, 75.
41
SPH, V, 303; Poslanice br. 4, 5, 9, 14, 16, 21 i dr.

dubrovake

knjievnosti.

45

Ove poslanice pokazuju kako su ga neprilike i ivotni udarci duboko

potresali. Iz pjesama izbija oaj ovjeka, koji ne zna ta e. Jedino rjee
nje je bijeg, smrt. Vidi li gdi me svit s nebesi ne hoe - pie Franu
Butkoviu i jedini savjet koji bi mu dobro doao jest da se umorit na
preu sam budu - samoubojstvo. Kae prijatelju:
neg mi reci: pokle si toliko nesrean,
poi se objesi, ako ' bit' tuga van
Isto, 299; 17-18.

U drugu grupu poslanica idu one napisane u zrelijoj dobi. Kao granicu
u raspoloenjima moemo uzeti 1553, kada e on javiti Hektoroviu smrt
svoga prijatelja Dimitrovia. Naljekovi je ve zreo ovjek, strasti su
se smirile, ivot se nastavlja. Ve se oenio i sredivi barem donekle ma
terijalne prilike u mogunosti je da se do mile volje preputa itanju.
U poslanicama ovog drugog razdoblja nema mladenake zahuktalosti.
One su odraz pjesnikove trijezne i doivljene pripadnosti svijetu knjige.
U tim godinama oduevljeno e doekati Hektorovia, itati i razmilja
ti
knjievnim djelima, davati hladne i trijezne savjete, pozdravljati
starog Menetia kneza Republike. U tim godinama, zaboravivi nevolje
koje su ga neko titile, znat e i veselo provesti koji ugodni as s pri
jateljima, kao ono na izletu u Konavlima.42 iri e krug svojih poznani
ka, skupa s Dinkom Ranjinom hladno analizirati kulturne prilike u Du
brovniku, da zatim pod utiskom meditacija i ivotnog iskustva sastavlja
prigodnice i nadgrobnice, kako su i drugi radili.
U ovom drugom razdoblju ivota volio je razmiljati i pri tome izra
avati svoj odnos prema ivotu - kao i pri kraju kanconijera - to je u
skladu s njegovim vremenom i s katolikom tradicijom Dubrovnika. Tu
galjiva pomirenost i posustalost u skladu je s godinama koje se postepeno
mnoe, s itanjem i intelektualistikom njegovom naravi, te konano s
njegovim iskustvom i pjesnikim melankolinim svojstvima. U svim nje
govim poslanicama kao i u svim djelima osjeamo da pred sobom imamo
ovjeka koji je uvijek ostao hladni intelektualac, racionalist. I u aso
vima kad njim ovlada snano uvstvo boli, osamljenosti i razoaranja,
ne odrie se trijeznog pogleda i razmiljanja. Uvijek zna to se dogaa
oko njega, pojave i odnose postavlja na pravo mjesto. Jasno je da e se
pri takvom stavu roditi boli i pesimizma, ali e istodobno razoaranje i
suprotnosti jednog snanog intelekta roditi i hladnog nemilosrdnog ci
nika. Sve ove Naljekovieve osobine vidljive su i u poslanicama.
U stilu svog vremena Naljekovi e meu svoje ivotne preokupacije
i suprotnosti unositi ideal kreposna ovjeka kao neto nepovredivo,
neto to samo po sebi moe biti pjesniki i ljudski cilj. Dok e u mla
im danima suprotnosti nositi u sebi trzaja i bunta mladosti, u starosti
e i Naljekovi zavriti rezigniranim meditacijama i ugoajem pomirenosti i priprema za smrt. Ljubav je krepost, jer je i ona u Bogu, kae
prijatelju Buresiu. Svaku stvar treba raditi polako. Razlog i razum tre" Poslanica br. 26.

46

ba da gospodare voljom. Godita ne znae nita jer i tako sve prolazi, sve
svrava.43 U starijim godinama Naljekovi voli mnogo razmiljati.44 Ni
on, dakle, nije bio u stanju da radikalnijim zamahom nadvisi plaljive i
pomirljive kranske pozive
rezignaciji pa da aktivne i pozitivne po
rive pretvara u ovozemaljski ekvilibrij punog ovjeka i humanizma oli
enog u pjesniku (ili buntovniku). Za takav stav ni Naljekovi, kao ni
Hektorovi ni Vetranovi, nije bio zreo. Oni su iz svojih svakidanjih i
votnih tegoba i suprotnosti radikalnijeg i slobodnog renesansnog ovjeka
tek naslutili, ali su i sami previe pod teretnom prolosti i tradicije, da
ne bi i oni podlegli i poput drugih svoje stare dane proveli u medita
ciji zagrobnom ivotu i pripremama na smrt.
4

Osnovni motiv koji je pokretao Naljekovia da pie poslanice i da

druge potie na pisanje bio je u uskoj vezi s knjievnou. Humanistiki
odgoj nosio je u sebi zblienje pojmova naobrazbe, nauke i knjievnosti.
Oblik i nain dopisivanja i podravanje meusobnih veza putem pisa
nja poslanica pojava je koja proistie neposredno iz humanizma. Huma
nisti su ve odavna smatrali svojom dunou da u meusobnom dopisi
vanju i, dakako, u stihovima istiu svoju pripadnost svijetu duha, knji
evnosti i Kreposti. Poznavalac humanizma Huizinga (piui
sklo
nostima Erazma Rotterdamskoga) istie i objanjava elju humanista da
piu i primaju poslanice. Pazilo se na pisanje jer se znalo da e pismo i
drugi itati. Lijepo sastavljeno pismo bio je biser koji se rado itao . . .
Huizinga upozorava:
Treba se sjetiti da je pisanje poslanica u ono vrijeme bilo mjesto koje su poslije
preuzele novine ili, bolje reeno, knjievni asopisi, to je zaista imalo svoj poetak
u korespondenciji uenih. Pisati pisma bila je umjetnost upravo kao u antici, koja je
a tom pogledu bila imitirana bolje i sa vie profita nego u drugim podrujima. 4 5

Pisma humanista bila su veoma zanimljiva i udna pojava. Nisu se jo

bili privikli na novu umjetnost tampanja knjiga to e mnogo ire omo
guiti publicitet i komunikacije. tampanje hrvatskih tekstova u 16. sto
ljeu bilo je i previe rijetko i predstavljalo je i previe sloen pothvat
da bi oslabila dra osobnog, meusobnog dodira u pismu. Pored toga tre
balo je da proe mnogo vremena da u ljudskoj svijesti sazre sposobnost
razlikovanja privatnog od onoga to je za javno itanje; razlikovanje
onoga to je samo za osobu kojoj se pie od onoga to je i za druge.
Pojava to Naljekovi u dugom nizu godina 16. stoljea pie pjesnike
poslanice i druge izaziva da to rade, govori sama za sebe dovoljno nje
govoj potpunoj i ustrajnoj pripadnosti svijetu duha i knjievnosti. Ona
iz jednog posebnog gledita govori zrelosti knjievnika raznih sredita,
ali i zrelosti jedne generacije. Tu je zrelost on pokazao u punoj mjeri.
48
44
45

Poslanica br. 25.

Poslanica br. 36 i dr.
Johan Huizinga, cit. dj., 147.

47

Nesueni trgovac u nekoliko navrata pokazao je otvoreno svoj ivi in

teres za knjievnost. Ve u prvoj, tj. najstarijoj poslanici koju poznamo,
poslanici koju 1539. godine pie Vetranoviu, pokazuje kakav rad cije
ni i to za njega predstavlja vrijednost. To je skladanje, spjevanje. Pje
sniki skladati mogu samo ljudi plemeniti i kreposni; njih su zavoiljele
vile i na Parnasu ih nadahnjuju.
Pjesniko skladanje posebna je vrsta ljudskog rada koja je iznad sve
ga vrijedna potovanja i divljenja. Pjesnici su oni koji donose slavu.
Blaen se ovi grad vrh grada svakoga
moe rijet, pokli gad uzdri takoga
gpjevaoca u sebi,
Isto, 310; 1-3

kae Naljekovi mislei na Dimitrovievo djelo. Svoje divljenje prema

Hektoroviu povezuje prvenstveno uz njegov knjievni rad:
kijem vaa milosti mnozijeh nas nadhode
najtie u pjesan izvrsno sloiti,
ne samo ljubezan, ma to ho umije ti.
SPH, V, 313; 26-28

Svoju opredijeljenost poeziji slikovito je i otvoreno pokazao u posla

nici Hektoroviu od 1540. To je njegovo oitovanje i konano opredje
ljenje: eli biti meu pjesnicima, tu je njegovo mjesto, njegovo jedino
mjesto. U spomenutoj poslanici pria svoj doivljaj, svoju viziju poezije.
Bio je zadivljen, ali i prestraen dok ga vila vodi na Parnas.
Kad ona: to preda? ja sam vil od strana
od ovih, neka zna, tebe zvat poslana
od drube od moje.
SPH, V, 314; 79-81

Ta je poslanica oda poeziji. Vila ga vodi ali put do kladenca je dug

i teak. Opominje ga da mora ustrajati, jer ako klone
ter se ne slatkoga kladenca napiti,
ki ini svakoga do suda ivjeti.
SPH, V, 317; 187-188

Uitak poezije i slave je neuporediv:

koj vodi do danas ne naoh priliku,
toliko jednu slas imae veliku
SPH, V, 317; 197-198

On doivljava poeziju svoga grada, oduevljava se njom i ivi u njoj:

i pjesni razlike s muzami epijevaju
kroz koje uvike ivjeti imaju.
S P H , V, 318; 233-234

48

P r e m a svojim prijateljima knjievnicima gajio je potovanje u p r v o m

r e d u zato to je cijenio i potovao njihov knjievni rad, to je pjesniko
skladanje smatrao za neto veoma ugledno.
Zanimao se za suvremena knjievna zbivanja u gradu i mnoge knji
evne pojave p o p r a t i o je stihovima. Kad je DinMtrovi ispjevao svoje
Pjesni pokorne pozdravio ga je posebnom poslanicom. A povodom Dimitrovieve smrti pie Hektoroviu i odmah kae da je alost ogromna,
jer je u m r o spjevalac. Godine 1557. izraava svoju osobitu sreu i
zadovoljstvo to ga je posjetio Hektorovi u kojemu on u prvom redu
gleda pjesnika iji se glas iri:
I ja to dobro znam, ki vele vremena
vidit vas elil sam rad slavna imena
po svijetu
t' slove . . .
SPH, V, 329; 7-9

Sve je n a svijetu p r o l a z n o , a ostaju samo djela, kae dalje Naljekovi:

djelo je u p r v o m r e d u ono to ostane napisano, spjevainje. Biti u ne
p r e k i d n o j blizini jednoga od najpoznatijih suvremenih pjesnika za nj je
vrhunac sree:
Ovo sam miran ja, ovo mi to eljeh,
ovo me es moja samiri u svem, rijeh.
SPH, V, 330; 21-22

A k a d se H e k t o r o v i razbolio Naljekovi proklinje bolest, koja m u priuze r u k e

koje su tolike pjesni nam pisale.
SPH, V, 334; 21

Iz itave pjesme povodom Hektorovieve bolesti odie zabrinutost za

ivot j e d n o g pjesnika. U nadgrobnioi Vetranoviu Naljekovi poziva da
se pogleda na grob ovjeka koji e i dalje ivjeti u svojim pjesmama.
P o v o d o m s m r t i Nike Ranjine Naljekovi u prvom r e d u istie njegove
zasluge na knjievnom i k u l t u r n o m polju.
Svoj odnos p r e m a poeziji i pjesnicima Naljekovi je zadrao kroz i
tav ivot. I drugi pjesnici Dubrovnika, Hvara i Korule pisali su posla
nice ali nijedan nije pokazivao tako dosljedan interes za knjievna zbi
vanja kao Naljekovi. Nijedan nije pokazivao takvu marljivost u dopi
sivanju. Sam je rekao za sebe:
a nijesam tedio vrjemena ni truda
da bi se dobio prijatelj od svuda.
SPH, V, 333; 9-10

Postao je pjesnik kojenra su se obraali za savjete pripadnici mlaih

knjievnih generacija. U tom pogledu od vanosti je njegova korespon
dencija s D i n k o m Ranjinom. Zbog svoje obilne knjievne i naune dje4 RAD

49

latnosti, zbog potpune opredijeljenosti i ivog zanimanja za knjievnost

Naljekovi je u Dubrovniku pod starije dane postao veoma ugledan.
S m a t r a n je intelektualcem velikog iskustva. T a k a v odnos suvremenika
p r e m a njemu oit je u poslanicama koje su m u stizale. Maro Buresi m u
kae:
Ti si sam, koji toj sve mores razabrat*
i svjeta, Niko moj, meni dat' kako brat.
Za jer te vinji Bog nadari da pozna
i tvori a je razlog, Naljekoviu na,
i pjesni da spijeva meu nami najbolje,
kojim nas dariva u nae nevolje.
SPH, V, 347-348, 15-20

Mladi dubrovaki vlastelin i ve slavni pjesnik Dinko Ranjina n a k o n

to se 1571. vratio u domovinu pozdravlja Naljekovia i trai od njega
objanjenje za neke pojave koje je zapazio u javnom ivotu grada. Po
pustio je onaj nekada tako ivahni knjievni ivot. N e m a vie pjesni
kih druina, ne spijevaju se pjesme:
ni se vee pjesni poju
niti sviri ni zaina.

Sam Ranjina pokuava da se domisli razlogu:

to li je huda trgovina
svijem srce obujmila
SPH, XVIII, 225.

Mladi je pjesnik, dakle, ispravno zakljuio da borba za materijalna

dobra i trka za bogaenjem odvraaju ljude od poezije. Novi narataji
zanemarili su putove starijih koji su voljeli skladati pjesme. ak se na
pjesnike napada i nitko ih ne titi. Ranjina vidi da to nije dobro. P i t a
Naljekovia, starog i iskusnog pjesnika i ovjeka, kojim p u t e m sam da
k r e n e . Naljekovi mu je odgovorio:
Toj su robi od dinara
ne imaju ti priliku
od vinjega Boga zgara;
za toj ne e ivjet viku.
SPH, V, 340; 29-33

U zanimanju za knjievne pojave Naljekovi pokazuje i interes za po

rijeklo pojedinog knjievnog djela. Paroievu Vlahinju usporeuje s
Jeupkom:
take je prilike, takoga uresa.
SPH, V, 332; 3

Nije siguran odakle j e Paroi uzeo motiv a elio bi to doznati.

50

Vie p u t a je naglaeno da je knjievnost u Dubrovniku bila smatrana

zabavom. U tome ima istine. Mnogi dubrovaki knjievnici pisali su sa
mo u asovima o d m o r a , pa su i knjievnost smatrali odmorom. Meutim
od generacije knjievnika iz sredine 16. stoljea opaa se i novi odnos
prema knjievnosti. Knjievno djelo Mavre Vetranovia i Marina Dria
govori i
uvjerenju tih pisaca da knjievno djelovanje ima i svoju oz
biljniju zadau.
U svojim knjievnim vezama i zanimanju za knjievnost Naljekovi je
pokazao zreo i izgraen stav
poeziji i pjesnicima. Knjievnost je oz
biljna djelatnost koja zahtijeva itavog ovjeka i posebno n a d a h n u e .
Svega nekoliko decenija nakon Menetia i Dria ve je sazrela svijest
vrijednosti knjievnosti kao posebne duhovne djelatnosti. Slino kao
Vetranovi u Pelegrinu, Naljekovi je otiao s vilom da vidi mjesto gdje
ive muze i gdje izvire voda nadahnua. Za razliku od sveenika Vetra
novia Naljekovi ne ide da se oisti na izvoru kreposti, ve ide s jed
nom o d r e e n o m i istom eljom da sebe ukljui meu pjesnike.
Nije p o t r e b n o posebno isticati od kolike je vanosti bio taj as kad se
u raanju hrvatske poezije dolo do toga da je ona postala svijesna sama
sebe. Najbolji dokaz
zrelosti i sigurnom putu kojim je ta poezija kre
nula lei u istini to je jedan predstavnik te knjievnosti upravo u njoj
naao utjehu i rjeenje svojih ivotnih potekoa i svojih unutranjih
protivurjeja.
5

U meusobnom dodiru i dopisivanju Nikola Naliekovi i niegovi pri

jatelji pokazivati e i isticati svoju narodnu i jezinu pripadnost. Nee
ih pri tome nimalo smetati njihova uenost, snana tradicija talijanskog
i latinskog jezika kao ni politike granice koje su ih razdvaiale. Ve u
prvoj polovici stoljea osjeali su vrijednost i ljepotu knjievnosti na
svom, n a r o d n o m jeziku. Svi knjievnici koji su tu knjievnost gajili isto
dobno su je visoko i cijenili.
Javljanje nacionalne svijesti i ljubav prema narodnom jeziku pojave eu
koje je u svom kompleksu njegovala renesansa. 4 6 Dubrovaki pjesnici su
u renesansnim tenjama nali opravdanje i poticaj za svoju povezanost
knjievne tradicije i pojave i u gradovima Dalmacije. Oni e rado oi
tovati i izraavati svoju pripadnost istom n a r o d u i istom jeziku kojemu
pripadaju i knjievnici tih sredita.
Ljubav p r e m a knjievnosti na n a r o d n o m jeziku prvi put je izriito na
glasila generacija Nikole Naljekovia, a on je u tom prednjaio. Odla
zak s vilom na P a r n a s 1540. nije samo uobiajeni pjesniki susret, ni ve
48
G. Carducci Discorsi dello svolgimento della letteratura nazional<v<
, I.
Bologna, 1889, str. 165-166, istie da se ba u renesansi konano i u Italiji afirmi
rao i manifestirao nacionalni osjeaj. To sve pored razjedinjenosti. Istu pojavu, kao
to vidimo, imamo i u Hrvata.

51

poznato putovanje pjesnika u svijet maste. Naljekoviev susret je p o p u t

onoga Zoranieva, susret s naom vilom. Naljekovieva vila jasno isti
e odakle je
ja sam vil od strana
od ovih, neka zna . . .
SPH, V, 314; 79-80

P a r n a s je na domai P a r n a s na kojemu ve stanuju nai pjesnici (Pe

tre, d u m Mavar i Dmitri Nikola). Njih treba cijeniti jer pjevaju u na
em jeziku. Naljekovi izraava potovanje p r e m a Hektoroviu, jer do
sada nije bilo takvog pjesnika u naem jeziku (isto, str. 300). S Dimitrovicem t r e b a da se ponosi Dubrovnik, jer posjeduje takoga spievaoca u
sebi u naem jeziku (isto, str. 310). H e k t o r o v i je slava naega jezika
(isto, str. 313). Gubitak pjesnika za Naljekovia je gubitak za itav na
rod:
Molim te togaj rad nemoj svi Hrvati
da na te plau sad hotjej ga parjati
SPH, V, 334; 23-24

Upravo ta pripadnost jednom n a r o d u i sudjelovanje u stvaranju knji

evnosti jednoga jezika u mnogome je zbliila nae renesansne pjesni
ke. Naljekovi je Hortenzija Brtueevia H v a r a n i n a nazvao slavom svih
Hrvata (isto, str. 333), a u poslanici I v a n u Vidaliju (1564) u t v r d i o je
za ovog Korulanina da ga narod H r v a t a naziva k r u n o m od zlata
(335). Naljekovi e i izriito spominjui skupa s D u b r o v n i k o m i dal
matinske gradove oznaiti i k o n k r e t n o pribliiti svoje patriotske misli
povezane uz knjievno stvaranje.
I drugi pjesnici Naljekovieve generacije bili su svjesni da svojim
djelovanjem na n a r o d n o m jeziku rade j e d a n ope korisni posao. Zato e
Viali i pozdraviti Naljekovia nazvavi ga: hrvatskoga diko i slavo
jezika. 4 7 Ne misli Viali samo na politiku i ekonomsku ulogu i mo
Dubrovnika kad kae da je taj grad k r u n a svih naih gradova. Ugled
Dubrovnika potjee i od njegovih pjesnika:
jo dobro ima toj i dar taj Bogom dan
da slavnijeh zdri broj spjevalac neskonan.
SPH, V, 352; 49-50

Nakon s p o n t a n e raspjevanosti i zanosa prve generacije pjesnika ika

Menetia i Dore Dria nalazimo se, evo, u knjievnika 16. stoljea sa
njihovom svijeu koja tano osjea i istie jezinu meusobnu pove
zanost i jezinu vanost svoga posla. Oni ve u m n o g o m e o d r e e n o
nasluuju funkciju koju rije pjesnika treba da odigra u ivotu n a r o d a .
47
Gospodinu Ivanu Viali vlastelinu krkarskom Nikola Stjepka Naljekovi Du
brovanin pie na 16 novembra 1564, SPH, V, 335.

52

Meu Naljekovievim prijateljima i uope m e u ljudima s kojima je

nastojao stupiti u d o d i r ima od njega znatno starijih i znatno mlaih lju
di. Razlike u godinama nisu Naljekovia nimalo smetale. Hektorovia
i Vetranovia kao starije od sebe pozdravlja ne tajei potovanje; upo
z n a t je s njihovim knjievnim djelovanjem, slue m u kao uzor. Dinka Ranjinu pozdravlja kao mladog pjesnika i objanjava mu neke udne, za
knjievnike neugodne, pojave koje se u novim vremenima zapaaju u
D u b r o v n i k u . Sa svojim vrnjacima, kakav je n p r . Dimitrovi, razgovara
u posebnom tonu esto obojenom laganom, aljivom neposrednou.
Zadojen i obuzet humanistikim tenjama sudjelovanja u skladanju
pjesni i pripadanja jednom posebnom svijetu Naljekovi ne gleda na
razlike u godinama. Blizina se mjeri i odreuje jedino po snazi obuzetosti tenjama duha i po slavi koju je ovjek u poeziji stekao.
U krugu knjievnika s kojima je saobraao ima i vlastele i puana. Na
nepostojanje stalekih suprotnosti meu humanistima svojedobno je
J. B u r c k h a r d t upozoravao kao na karakteristinu renesansnu pojavu. 4 8
Nigdje u Naljekovdevu dopisivanju nema spomena
toj inae u dru
tvu i u politikom ivotu Dubrovnika osjetno prisutnoj razlici. Razlike
koje su D u b r o v a n i vrlo dobro znali, osjeali i isticali, razlike koje su
vlastela vrlo ljubomorno uvala, kao da su u humanistikim odnosima
prestajale da vrijede. Zajednika obuzetost skladanjem, zajedniko ura
njanje u svijet poezije, koji svijet povezuje prolost i sadanjost, svijet
tradicije i antike od H o m e r a i Ovidija do petrarkista i Lorenza Magni
fies, kao da je onemoguilo istovremenu prisutnost klasnih razlika. Ugled
i slava povezivala
iskljuivo uz knjievna i n a u n a oitovanja, uz pri
anjanje uz svijet duha. Primjer i nasljee ika Menetia i Dore Dria, jednog vlastelina i jednog puanina, kao da je simbolino i nesum
njivo odredio koncepcije onih koji ele ii jednim posebnim putem.
Bez ovakva odnosa ni Naljekoviev napor ni djelovanje knjievnika
koji su s njime odravali veze ne bi imalo ono znaenje koje im danas
pridajemo. Ti ljudi sa svojim doprinosom, povezanosti, prijateljevanjem
i sigurnou kojom cijene knjievni rad upravo zbog toga to ne pozna
ju drugog mjerila osim jednoga, svog knjievnog mjerila, predstavljaju
izvornu knjievnu generaciju. Iako je svaki od njih imao svoje brige,
iako redovito nisu ni mogli pomoi jedan drugome, ipak su se oitovali
k a o generacija humanista i intelektualaca srodnih u tenjama i preoku
pacijama.
Zajednika p r i p a d n o s t jednom svijetu i zajedniko vrednovanje tim
ljudima je omoguilo i olakalo meusobne dodire. Od humanistikog za
nimanja za knjievnost i knjievne pojave, od elje za isticanjem svog
sudjelovanja u svijetu d u h a i od elje za hvalospjevom svom prijatelju
teko je odvojiti izljeve linih preokupacija, oitovanja privatnih pro48
J. Burckhardt, Kultura
glavlje.

renesanse

u Italiji,

Zagreb 1953, Peti odsjek, prvo po

53

tivurjeja kojima su pjesnici u n e m e s n i k o m v r e m e n u znali obilovati.

Teko je od svega toga odijeliti i obine svakodnevne p o d a t k e (darovi,
doeci, bolesti i si.).
Sve se to uklapa u jedan poseban, njima zajedniki svijet i odnos u
kojem i najmanja i najprozainija sitnica ima svoje znaenje u sklopu su
vremene renesansne povezanosti i proetosti. Svaka i najmanja sitni
ca u tim odnosima proistekla je iz zajednike elje
pripadnosti jed
nom, ne ovozemaljskom i ne svakodnevnom obinom svijetu.
KANCONIJER
1
Kao i drugi pjesnici njegova vremena Naljekovi je pisao i ljubavne
pjesme. Ostala nam je od njega opsena zbirka, u svemu 181 pjesma.
Ni za jednu njegovu ljubavnu pjesmu ne znamo kad je nastala. U kan
conijeru nema nikakva datiranja. Svi datumi uz rukopise kasnijeg su
porijekla. Ni epi ni Reetar nisu mogli datirati nijednu pjesmu, a to
nije mogue ni danas. Ne znamo kad je Naljekovi poeo pisati svoj
kanconijer ni kad ga je zavrio.
Svakako je vjerojatno da je ljubavne pjesme pisao u mladim danima.
U mnogim se pjesmama oituje pieva zrelost i iskustvo. To nas opet
navodi na pomisao da ih je pisao kroz nekoliko godina.
U kanconijeru nije spomenuto nijedno ime. Ne znamo da li je i posto
jala ena koja ga je nadahnula, ni da li je postojala samo jedna ena
ili vie njih. Pavle Popovi misli da je u Naljekovia moda samo je
dna dragana, 1 dok Ivan Kukuljevi dri da je pjevao raznim enama,
ali u p r v o m r e d u svojoj prvoj zarunici koja ga je napustila i koju nije
mogao zaboraviti. 2 Izgleda ipak da se, b a r e m s obzirom na veinu pje
sama, zaista radi samo jednoj eni. Da li je to bila Naljekovieva pr
va ena, tj. zarunica, teko je zakljuiti. Ne znamo dakle nikakav iz
vanjski uzrok ni povod postanku Naljekovieva opsenog kanconijera.
Iako je taj kanconijer po svojoj unutranjoj s t r u k t u r i tipian p e t r a r kistiki kanconijer, on ipak ima jednu zanimljivost koja ga formalno od
vaja od drugih.
Nakon to je sa 173. pjesmom oplakao smrt svoje drage i n a k o n to je
poslao
njoj svoj tuni uzdah poelivi da i sam uskoro poe
njoj, u
slijedeoj 174. pjesmi i u daljnje etiri o p e t se vraa na stare teme pa ili
je tjei u njezinoj alosti (izgubila je sina) ili ponovo tuguje zbog svoje
ljubavi a njezine okrutnosti.
Ovakav je zavretak kanconijera neobian i teko ga je objasniti. M.
Medini ak sumnja da li su zadnje pjesme u kanconijeru Naljekovieve. 3
Moda i ovdje imamo jednu posljedicu poznate n e s r e t n e sudbine ruko
pisnih djela dubrovake knjievnosti u kojoj su se mnoga djela izgubila, a
1

P. Popovi Pregled srpske knjievnosti,

VIII iz. Beograd, 1927., str. 119.
I. Kukuljevi, Stari pjesnici hrvatski, II, Zagreb, 1858., str. 29-34.
* M. Medini, Povijest hrvatske knjievnosti
u Dalmaciji i Dubrovniku,
1. knj. Za.
greb 1902, str. 136.
2

54

mnoga doivjela razliite izmjene. A moda ne postoje nikakve neured

nosti u rukopisu nego je neobinost u kanconijeru dokaz njegove i
votnosti, stvarnih doivljaja pjesnika koji se nije zadovoljio da oboava
samo jednu enu. U sadraju kanconijera ima i drugih neloginosti,
koje dozvoljavaju pomisao da Naljekovi nije pjevao samo jednoj eni.
Tema Naljekovieva kanconijera je ena i ljubav koju prema njoj
osjea. Tim prvim i osnovnim elementom Naljekovi je sljedbenik Petrarke.
Poput Petrarke i petrarkista i on pozna podjelu izmeu jedne stvarne
i ive ene s jedne strane i ljubavi, tj. idealizacije i personifikacije poj
ma i odnosa s druge strane. Iako je njegova gospoa poprimila jo stvar
nije oblike nego Petrarkina Laura i gospoe drugih hrvatskih i talijan
skih petrarkista, on ipak u svojim pjesmama i u svom odnosu ne zabo
ravlja potpuno ni ljubav kao pojavu i bie za sebe.
Ova je podjela u Naljekovia formalne naravi. Duboke, unutarnje
podjele izmeu duha i materije u njega nema. Prema tome nema ni su
protnosti koje bi iz toga proizlazile. Njega zanosi njezina ljepota: zaljub
ljen je i pri tome je pokazao svoje stvarno i iskreno oduevljene. S dru
ge strane pjesnik nije mogao sakriti ni neke elemente od kojih je sa
stavljeno njegovo bie: stalno nezadovoljstvo u ivotu, osobne nesree,
oaj, svijest brzoj prolaznosti mladosti. Pri tome je uvijek ostao racionalist u kojega je refleksija stalno prisutna.
Ve je Petrarca nedostatak i poputanje nadahnua nadoknaivao
ukrasnim figurama.4 To su radili svi petrarkisti. I Naljekovi se sluio
raznim pomodnostima vremena, ali ne esto i ne pretjerano. P. Krekovi
je napisao da su Naljekovieve pjesme gotovo bez ikakva ukrasa. 5
On se zadovoljava da pria sudbinu svoje ljubavi i svog ivota, pri emu
je petrarkistikim izvjetaenostima redovito predpostavljao ponavlja
nje. Neumornim i upornim ponavljanjem izraza i koncepcija pokuao je
nadoknaditi nedostatak pjesnike snage i inspiracije.
Petrarkistika manira kulminirala je u Italiji zadnjih decenija 15.
stoljea. U tim decenijima obilno piu i prvi petrarkisti Dubrovnika.
Poetak 16. stoljea donijet e u Italiji krajnju iivjelost i potpunu
iscrpljenost petrarkistike poezije. Reformu je pokuao napraviti Pietro
Bembo. Njegova ljubavna poezija trebala je da se priblii istoi, snazi
i neposrednosti Petrarkine rijei.6 Bembo je djelomino uspio to do
kazuju njegovi sljedbenici meu kojima ima i pjesnika (Michelangelo
i drugi).
U Dubrovniku takve reforme na poetku 16. stoljea nije bilo. Nee
je biti u odlunom smislu ni u itavom 16. stoljeu, premda e Dinko
Ranjina upozoravati da je prolo vrijeme jednog odreenog naina pje
vanja.7 Naljekovi je doao s generacijom nakon ika Menetia,
4

Fr. De Sanctis, Saggio critico sul Petrarca, VI ed. Napoli, 1907, (Cap. I, II, V.)
P. Krekovi, Najstarija hrvatska lirika, Nastavni vjesnik, 16, 1908, 405.
V. Rossi, Storia della letteratura italiana, Vol. II, II Cinquecento, 12. ediz.,
Milano, 1939, V, 126 i d.
7
Dinko Ranjina (SPH XVII,
pjesmi Jednomu ki nita ne uini a tue sve
kudi otvoreno kae da je prolo vrijeme kad se pjevalo svitluto sunace, roice,
5

55

Dore Dria i Andrije ubranovia. Ta generacija djelovala je u dru

goj etvrtini stoljea i zatim nastavila sve do duboko u drugu polovicu
stoljea. Iako je ona imala iza sebe knjievno iskustvo Menetia i Dr
ia, ipak je to jo uvijek bilo vrijeme kada se u knjievnosti u Dubrov
niku osvajao teren, kad se ilo u irinu, kad su se raale i stvarale nove
knjievne vrste i na dubrovako tlo presaivale tekovine suvremene
knjievnosti. Za reformu unutar ljubavne poezije dubrovaka sredina
prve polovice stoljea nije bila zrela. Iako je svaki ljubavni pjesnik u
svoje pjesme unio neto svoga i neto novoga, oni su jo uvijek ili puto
vima koje su zacrtali iko Meneti i Dore Dri. Dubrovani nisu ima
li iza sebe onako bogatu knjievnu tradiciju 14. i 15. stoljea kakvu su
imali talijanski gradovi pa zato ni najuenijim i najrazvijenijim dubrova
kim krugovima nee tako brzo dosaditi nain pjevanja prvih petrarkista
u Dubrovniku. Bila je to pjesnika rije u kojoj su i dalje uivali i kojom
su se uporno izraavali.
Petrarkistiki elementi u Naljekovieevu odnosu i izrazu iako daju
osnovno obiljeje itavu kanconijeru, nisu ravnomjerno ni dosljedno
rasporeeni. Ni u pojedinim pjesmama, ni u itavu kanconijeru u cjelini.
Ima pjesama koje odudaraju od drugih a ima ih koje zauzimaju mjesto
koje im po trubadursko-petrarkistikoj logici ne bi pripadalo. Ipak po
red sve neloginosti i nedosljednosti, moe se u kanconijeru nazreti i
neka razvojna linija u manirskoj psihologiji petrarkista, ali i u stvar
noj psihologiji ovjeka.
U prvoj treini pjesama Naljekovi je u stadiju prvotnog oboavanja,
opisivanja njezine ljepote, uzdaha i enje, pa je u toni dijelu a u skla
du s prvotnim ljubavnim stepenicama petrarkista pjesnikov ljubavni od
nos najvie pod utjecajem petrarkistike fraze i manire. Te manire nee
se on potpuno osloboditi do kraja, ali e kasnije, poto realizira svoju
enju i poto nastupe prve a zatim i druge neprilike njegov odnos, bol
i patnja, pa i rjenik, postati stvarniji, konkretniji, jer e ponijeti sobom
teinu ivotnih borbi, razoaranja i drugih nesrea. U takvu stanju manirska fraza bit e manje prihvatljiva. Time emo polako, uporedo sa
stvarnim jadima i nesreama osjeati i produhovljenje jednog odnosa.
To emo produhovljenje osjetiti ba zato to ga fraza nee potpuno pri
guiti i ono e se prema kraju udaljavati od zemlje. Naslutit emo neto
iste pjesnike melankolije, individualizma i pesimizma.
2

Ve je zapaeno da se iz Naljekovieva kanconijera dobija utisak,

kako se radi stvarnoj eni i stvarno doivljenoj ljubavi. M. Kombol je
zakljuio da je Naljekovi eni koju je oevidno iskreno volio go
vorio u dosta konkretnim oblicima.8
diklice, ljuveno srdace, grimizna svilice. Ranjina kae: U ova vremena moj hudi
tamnice, druga sad imena nae pjesni die (60).
8
M. Kombol, Povijest...
136.

56

Na pjesnik nije nauio ni izmislio ljubavnu priu, jer je doivio lju

bav, koja ga je uz druge ivotne nedae inila nesretnim. U svoj j e
kanconijer unio pojedinosti i odnose koji su uzeti neposredno iz ivota.
Objanjenje za ovakav pjesnikov postupak, u cjelini i pojedinostima, pru
it e nam i druga njegova djela, u prvom redu poslanice, a zatim i i
njenice koje poznamo iz njegove biografije. Budui da se u takvim aso
vima oituju i elementi pjesnikove osobe, traenje ovjeka u kanconijeru zasluuje p u n u panju. Zato je ponekad opravdano Kukuljevievo
uvjerenje da je on uglavnom pjevao nesuenoj zarunici. Nerijetko se
dobija utisak da je kanconijer zaista nastao kao pjesnikov odjek na i
njenicu to ga je napustila i voljena ena.
Sklonost da se dri stvarnih pojedinosti nije zanimljiva samo zato, to
nam pomae da otkrijemo istinu iz njegova ivota i ljubavi. Na tim se
mjestima pribliio poeziji. Uoljiv realizam odvaja ga ne samo od drugih
dubrovakih p e t r a r k i s t a nego i od petrarkizma uope.
Mnoge p o d a t k e iz Naljekovieva ivota nai emo u njegovim posla
nicama. N e k e od njih objanjavaju kanconijer i ine s njime j e d n u cjeli
nu. To vrijedi pogotovo za one u kojima govori
svojoj ljubavi,
nepri
likama zbog toga i u o p e
nesreama koje ga snalaze. Te poslanice ni
svojim izvanjskim oblikom ni rjenikom ne razlikuju se od pjesama u
kanconijeru.
Govorei
knjievnoj slavi i veliini svojih prijatelja, manjih ili ve
ih pjesnika, Naljekovi je po ondanjem obiaju pretjerivao u hvala
ma, ali kad govori
sebi onda iskreno iznosi svoje stanje. Iz tih njego
vih pisama u stihu uvjerit emo se da je on doivio veliku i traginu
ljubav, koja mu j e zadavala dugotrajne boli. U poslanici, koja je zapravo
odgovor Niku Latinicu, on svom prijatelju iskreno oituje da se zaljubio.
Pokle ho da pozna, moj drue, ti sada,
nevoljni ivot na, koji je pun jada,
po gorah, drue, znaj da tvoj drug sam hodi,
od ljudi gdje stupaj ve se ne nahodi,
u zemlju gledaje suznijema oima
mu mladost smiljaje, ka pokoj ne ima;
drube se uklanjam to mogu najvee.
uzroka da ne dam poznat' me nesree,
ke nitkor ne pozna neg nika gospoja,
kroz koju alosna ml ados je sad moja.
SPH V, str. 297; 1-10.

Kao dokaz postojanja stvarne ene zanimljiva je poslanica koju je

Naljekoviu u p u t i o njegov prijatelj Vlah Vodopi, koji je uo za nje
govu ljubav i kao prijatelj savjetuje mu da stvar taji, jer tako nee imati
neugodnosti. P r e p o r u a m u da se savladava, da ni p r e d kime ne oituje
ono to nosi u sebi. J e d i n o e tako izbjei:
kako no i jutros
kad tvoje gospoe zgodi se da sluga,
gdi bjee ti, proe, tuj njeki od druga
zazva te i ree, takoj li uprosi
za vilu, ku stee, kako se ponosi.

57

Tuj vijeh ja tebe gi velmi poblidje,

i posta vrh sebe pak u jed vas pridje,
ter se sta krstei veomi zlovoljan
i prste krei jak da si uma van.
Isto, str. 346, 14-22.

T o g jutra, dakle, na dubrovakoj placi zbio se za Naljekovia vrlo

neugodan dogaaj. P r i s u t a n je bio i prijatelj m u Vodopi. Na pjesnik
kojega se ovaj dogaaj nemilo dojmio, odgovorio je svom prijatelju. Za
hvaljuje mu na iskrenom prijateljstvu ali se p r a v d a da nije kriv to se
stvar doznala. Sama ona, gospoa, prva m u se javlja na ulici kao i njezizina sluga
Nu toga tajiti nain mi bio nije,
za vila javljati ktjee se svud men'je,
jo ista nje sluga meni se javi toj.
Isto, 298; 3-5.

Da se za njegovu ljubav u Dubrovniku znalo potvruje i, vjerojatno

kasnija, poslanica koju je naem pjesniku u p u t i o Marin Buresi. 9 I on je
nesretan u ljubavi i ne zna to da radi pa se za savjet obraa Naljekoviu. Buresiev stih Ti si sam koji toj sve mora razabrat, ne odnosi
se samo na Naljekovievo znanje uope, nego t a k o e r vjerojatno i na
njegovo ljubavno iskustvo.
N e m a m o razloga sumnjati da li su istiniti podaci u poslanicama koji
govore njegovoj ljubavi. On nije imao nikakva razloga da svojim prija
teljima ne kae istinu, a to isto pogotovo vrijedi za njih kad m u piu.
I pjesnik i njegovi prijatelji govore
pojedinostima, koje su u loginoj
povezanosti s onim to
tome pjesnik pjeva u kaneonijeru. Iskrenost i
otvorenost koju je pokazao piui svojim prijateljima nee moi zatajiti
ni u kaneonijeru. Nije se teko uvjeriti da nije znao nai rijei snanog
pjesnika, ali pod p o m o d n o m frazom a esto i k r o z naivno i jednostavno
kazivanje naii emo na iskrenu ispovijed n e s r e t n o g ovjeka i pjesnika.
Cilj m u je pjevati
ljepotama drage i
svojim n e s r e a m a :
spijevaje u pjesni tvoj ures i dike
i moje boljezni, kim nije prilike.
SPH, VIII, pj. 16, 18-19.

Z a p r e k e koje su ga dijelile od voljene ene bile su vrlo jake i n e k a k o

nesavladive
i ne smim ri riti, ni pozrit jo na nju
a neg li prositi, jaoh, mi]os najmanju.
Isto, pj. 4, 11-12.

Teko mu je jer joj se ne smije ni pribliiti. elja da se ljubav zadri

u tajnosti, motiv je star i poznat i prije. Ali njegovo esto i u p o r n o po
navljanje da t r p i jer joj ne smije nita rei, jer ne smije doi u njezinu
blizinu uvjerava nas
stvarnim z a p r e k a m a .
SPH, V, 347.
58

Neizvjesnost mu je teka, zapravo najtea i zato mu je krivo to se ona

ne oituje. Uvia da se zasada drukije ne moe pa je uvjerava da e se
i on p a m e t n o p o n a a t i :
ne misli po vike da se e toj znati,
vazda u tve dike i moj trud tajati.

I p a k ekanje mu je dojadilo:
imam li u vike ovakoj cviliti.
Isto, 29; 9-10, 25.
ali mi odgovor ki godi kruno daj,
ako mi razgovor dopustit nee taj.
Isto, 32; 25-26.

sli

Da je zaista dugo bio u neizvjesnosti, da je patio ne znajui to ona mi

njegovoj ljubavi, sam je to ispovjedio prijatelju Latinicu:
Er vidim da po njoj jo nije poznati
da pozna ivot moj kroza nju da pati,
neg ako toj bolje umije se potajat,
ter moje nevolje ne kae ona znat;
SPH, V, 297; 13-16.

Gospoa se naem pjesniku zaista javljala i zato njegova radost u kanconijeru da ga je pogledala i pozdravila, i nada da ga voli ne mora biti
uobiajeni p e t r a r k i s t i k i motiv. Vidjeli smo iz dopisivanja s Vodopiem
da ga gospoa pozdravlja to radi i njezina slukinja. I u poslanici La
tinicu doznajemo da m u se dotina ena javljala. T a d je, naravno, s r e t a n :
Nu kad se u rijetko prigodi dobra es
da kon nje nije tako ter pozrim nje ures
taj as mi svu tugu u rados obrati.
SPH, V, 297; 14-17.

Shvatio je da njoj nije krivo to je voli, ali ona ne eli da se

govori

tome

jer osti dobro znam, oito i vidim,

da t' nije s truda plam. neg ako istom dim.
SPH, VIII, 37, 13-14.

Naljekovi je svoju ljubav p r e m a dragoj eni i ostvario. U asu k a d

je n a k o n duge enje postigao eljeni cilj na se pjesnik raspjevao. T u
je sretnu no i opisao. Uivao je sve njezine ljepote: oi, elo, usta
i mramor pribijeli, od koga mlados ma
kad ruke odijeli pokoja ne ima,
biserna dva puca ka stoje ekroveno

59

ter ine da puca srce me ljuveno;

a ljepos ostalu, od koje sad men'je
izrei pohvalu podobno, jaoh, nije.
RAD, CXIX, 14.

U tom asu eli:

neka vas ivot moj ovakoj poivam
na ruci na bijeloj i moj mir uivam.
Isto

Razdragan raspjevao se:

ovo je vas mir moj i moje radosti,
veselje i pokoj mojojzi mladosti.
SPH, V I I I , 51, 15-16.

Njegovo oduevljenje nije bez neposrednosti k a o ni misao da Hepotu

ostalu koju je uivao nije podobno izrei.
Srea koju je doivio, k r a t k o je trajala. R a s t a n a k je posljedica zapreka
koje su se nadvile, ali onu lijepu no nije mogao zaboraviti:
ter kad mi bude do', gospoje na pamet
prislavna ona no, ostanu jadom spet.
Isto, 55; 5-6

P o t e k o e da budu stalno ili ee skupa uskoro su se isprijeile u

svoj svojoj ozbiljnosti i poinje vrijeme este i duge odvojenosti i rijet
kih sastanaka. Poto je doivio slast ljubavi, sad m u je jo tee:
stvari se ne ele, dokli se ne znaju.

On navodi razliite uzroke koji spreavaju njihovu ljubav. N e k a d a

je i ljut na dragu
jaoh, Sto me ostavi, to li me obljubi,
a pak me ostavi i tuna pogubi?
Isto; 2 1 , 9-10.

Predbacuje joj da ga je ostavila ba u asu kad su ga spopale i druge

nevolje
po pravu svak pravi, pridraga gospoe,
koga es ostavi, da toga svak oe.

T a d a je pita to je skrivio da se ona ljuti na njega

al ove alosti more me eljno sad,
jer tvojoj ljeposti ne sgrieih ja nikad;
a ti me ostavi sred ove nesree
bez tvoje ljubavi, ku elim najvee.
Isto, 56; 1-2, 33-36

60

Strah od grijeha i mogunost da se pjesnik ogrijei prema oboavanoj

eni ivi ve u trubadurskoj poeziji da se u Danteovu odnosu prema
Beatrici vine do oblika zloina i straha pred njom u nebo. Taj motiv
ponovit e se u Petrarke. Nai emo ga i u Naljekovieva pretee
Menetia. Naljekovi e nekoliko puta isticati da nije prema svojoj
dragoj nita sagrijeio. Da je u njega i ovaj motiv mogao imati zaista i
stvarnu podlogu pokazuje nam poslanica koju je pisao prijatelju Latini
cu. U njoj izmeu ostalog obrazlae svoju povuen ost i osamljenost. Ka
e da izbjegava drutvo da ona bude sigurna kako pripada samo njoj
i sada to ovoj od drube ja bjeu,
sve inim jeda njoj to godi ne zgrieu.
SPH, V, 297, 11-12

Drugi put pjesnik e krivca svojoj nesrei traiti u sebi samome i u

svojoj neodlunosti. Ali redovito krivca svojoj nesrei u ljubavi vidjet e
u svojim ivotnim neprilikama, u svojoj nesretnoj sudbini
er evo nesrean gospou obljubih
ku opet oni dan, mogu re, izgubih,
rad moje nesree koja me svud tjera.
SPH, VIII, 65, 9-12.

Ponekad uvjeren u njezinu sklonost ali i nju da je zatim prekori to

ga izbjegava pretjerano uvajui svoju ast.
Posebne neugodnosti zadaju mu prijatelji i poznanici. Moli ih da ga
puste na miru, da mu ne uveavaju patnju. Ne samo da ne suosjeaju s
njim nego se i raduju njegovu zlu
ali se ja boju da se svak raduje
nevolju tko moju razumije i uje.
Zato svak imie veliku boljezan,
tko nau vidjee privjernu ljubezan.
Isto, 94; 33-36.

Moe to biti i opi motiv ali i razumljiva reakcija nezadovoljnog i ne

sretnog ovjeka, izraz stvarnog stanja. Da je zaista bio razoaran u svoju
okolinu, da je imao u drutvu neugodnosti, vidi se najbolje iz opirne
pesimistiki intonirane poslanice koju je pisao roaku Augustinu u
Mletke.10 U poslanicama prijateljima pie kako ne via svoje drage.
Pie prijatelju Franu Butkoviu:
ne samo ucviljen ovako er stoju,
neg s kom sam razdijeljen, er elim gospoju,
koju jes godita vidjela da nije
ma mlados, ter ite po svaki put gdi je.
SPH, V, 308, 3-6
10

Isto, 322-325.

61

Jada se da su enu koju voli drugi uinili da i ona ivi u tuzi kao i on:
jaoh, ali u tuzi, kad bjee, da ene,
ine ju stat' dtuzi, jaoh, ovoj i mene.
Isto, 7-8.

Zbog njezina nezadovoljstva vee su i njegove tuge

zato se vema njom neg sobom ja brinu,
a ona vee mnom, ter eljno s njom ginu.
Isto, 11-12.

Najtea nevolja je rastanak,

tere nas razdijeli jo dalje vilo ma,
da se mi vidjeli ne bismo oima.
SPH, VIII, 82, 11-12.

I zatim
za vele nesrjea podnijesmo, nu ova
doe nam najvea i puna jadova.
Isto, 112, 13-14.

Rastao se s onom s kojom je mislio provesti itav ivot

uzrokom od prike koja me rastavi
s kom miljah po vike uivat ljubavi.
Isto, 6, 3-4.

Proklinjui onoga tko ih je rastavio, moli prijatelja da mu pomogne,

da se sastane s dragom. Uz biografiju mogu se povezati i spomenuti
motivi.
Daljnji njihovi odnosi razvijali su se normalnim tokom. Rekla mu je
da mogu ostati prijatelji, ali se ujedno time i udaljuje od njega. On osje
a da je gubi. Pita je: ta je to to je udaljuje od njega, da nije moda
zlato za koj se svit kolje? Ali to ne moe biti, jer je ona bogata, blago
joj nije drago. Primio je pismo od nje da je i njoj teko, da i ona pati.
Moli je da prieka i strpi se jo malo. Uvjerava je da e njihove nevolje
uskoro zavriti. Nee ih jo dugo satirati nesrea. Iz neprilika i njihova
ljubav e izai krepija:
Naa e ljubav do u tugah krepija
nemoj se pogubit za malo jo doba
skoro e mirna b i t . . .
Isto, 106; 23, 25-26.

Pjesnik se sa svojom dragom sastaje i rastaje. Rastanci su tuni jer ta

da dolazi do spoznaje kako su slabi izgledi za trajnu sreu:
smiljaje na nae dijeljenje, gdi srce
ovoj nam kazae, jak na dan od smrce.
Isto, 109, 7-8.

62

Zanimljivo je da nakon jednog rastanka pjesnik ali, to nije pokazao

vie odlunosti, to onu no nije ostao s njome ona je to predlagala
jer je znala zapreke pa bi se odlunim nastupom stvar bila rijeila.
Do smrti do moje aliu sa svu mo,
jer s tobom, gospoje, ne ostah onu no,
kadno me moljae koliko cvite moj,
do t' srce davale na znanje sve ovoj,
to ve ti onadaj ne smirih ma vilo,
jer ne bi mene daj kleo sad nemilo.
Rad, CXIX, 21.

On govori
mie

nekom roku kad treba stvar odluiti, ali ona taj rok od
a ti mi odmae eljeni oni rok.
SPH, VIII, 121, 11.

A zatim mu je nakon oklijevanja dala na znanje da i nije zaljubljena:

Nu cijenim, ljuven stril u srcu tvom nikad
gospoje, nije bil, tijem ne mo' znat moj jad.
Isto, 122, 13-14.

Pjesnik je ponekad ljut na svoju gospou, zna biti drzak, cinian. Dru
gima dijeli radost a njemu uskrauje:
Kolike e nje drui prijaju radosti?
Isto, 124, 23.

Rezignira i primjeuje s ironijom:

Jur ve
izbavi od mojijeh dosada,
uivaj ljubavi s vjernijem od sada.
Isto, 147, 23-24.

Uvjeti za njihovu ljubav bili su izgleda veoma teki i do sastanaka do

lazilo je sve rjee
Pokli mi nije mo do smrti jaoh vee
u krilo tvoje do* cje moje nesree
koja nas toliko nemilo razdili.
Isto, 176, 7-10.

Opirnu sliku svoje ljubavi pjesnik e zavriti moda nakon niza go

dina - tunim akordima oko njezine bolesti, smrti njezina sina, njezine i
njegove alosti i konano njezine smrti.
Neprilike koje su pjesnika snale na poetku trgovake karijere i u
naponu mladosti, otro su zasjekle u njegov ivot i ostavile dubokog tra
ga u njegovoj linosti. To se dakako odrazilo i u knjievnom djelu pr
venstveno u kanconijeru i u poslanicama.
63

Naljekovi je, kako znamo., rano izgubio roditelje, ostao je sam da se

brine sebi i svojoj brai. Neuspjeh u trgovini, prezir i odbaenost bolno
e ga se doimati pogotovo to je pokuao da se ukljui u privreivanje.
Tuenje i jadanje bio je obiaj svih petrarkista, ali u naeg pjesnika dade
se osjetiti kako njegova tuga ima i stvarnu podlogu, kako ona nije umjet
niki izraena, ali je dosljedna i esto uvjerljiva. Nekoliko je puta ne
sretni dubrovaki mladi ukazao svoju melankolinu predodreenos* za
nesreu:
zato ja nesrean u svemu dosad bih
od oni prvi dan, u kih se porodili.
Isto, 3 ; 3-4.
pale su sve slane i mrazi na mene
sa svake ter strane, jaoh, mlados ma vene.
Isto, 60, 15-16.
Vaj! da li nesree i ljuven nepokoj
do smrti o nee alosni ivot m o j .
Isto, 107, 1-2.

Nesrea u ljubavi logiki i psiholoki je povezana s drugim nesreama

i nezadovoljstvima u ivotu. Zato nas pjesnik odmah na poetku upo
zorava zato mu pjesme nee biti vesele;
koje su od tuge, ter glasa ne imaju,
kako one od luge ke slavji gpijevaju.
Isto, 3, 13-14.

U neprilikama i nesreama koje ga prate kroz ivot naputa ga i ona

koju voli
po pravu svak pravi, pridraga gospoe,
koga e ostavi, da toga svak oe.
Isto, 56, 1-2.

Unosei stvarnih podataka iz svog ivota Naljekovi je kanconijer

obogatio znaajnom kvalitetom. Bez obzira da li su ti podaci doivjeli
umjetniko ostvarenje, oni doprinose neposrednosti stihova.
U tom kaneonijeru na nekoliko mjesta progovorio je mladi, zaljubljeni
i nesretni ovjek. U asovima kad je uspio da iznese svoje jade, osjetimo
iskrenost i otvorenost, imamo ispred sebe i pjesnika.
Svoj doivljaj izrazio je na nain i rijeima kojima se u njegovo vri
jeme govorilo. Drukije
nije moglo. Bio je to poetski jezik vremena,
strogo odreen, suvremenicima razumljiv i blizak. Uz malo truda i pre
noenjem u vrijeme kad se tim jezikom govorilo ugledat emo u kan
eonijeru ne samo ovjeka koji je govorio sebi nego emo nai stihova
koji ni danas nisu izgubili drai svjeine.
64

Naljekovi je ve ovladao stihom. Ono to smo u Menetia i Dria

nasluivali, u njega je znatno dotjerano. Na nekoliko mjesta uspio je
unijeti u jezik tenosti i poetske uvjerljivosti.
Bol je jedina crta koja se od poetka do kraja provlai kroz kanconijer, koja povezuje sve pjesme kancomijera
i mnokrat suzice prolijem iz oi
niz bijelo me lice koje smrt svjedoi.
Isto, 4; 29-30.

U asovima bolnog smirenja preostaje mu jedino nada da e dragu ne

smetano smjeti ljubiti tek kad ona ostari. Bit e to onda kad ona izgubi
sjaj svoje mladosti
A zlatne tve kose srebrom se satvore.

Tek onda e mu biti mogue

da t' skau boljezian i mnotvo od jada,
i duga godita, i dnevi i noi
koje mi u nita uini ti proi.
Isto, 39; 7, 10-13.

U pjesmama bez nekog osobitog reda izmjenjuju se zaljubljenost i tu

ga, rezignacija i enja, radost sastanka ili bol rastanka. Razliita raspo
loenja pjesnik je p o n e k a d iznio u stihovima koji nisu bez tenosti i dra
i neposrednosti, u kojima se osjea daak poezije. enja za dragom
osjea se u stihovima
Neg medne jo usti i lice rumeno
skoro mi dopusti celivat ljuveno.
Isto, 70; 21-22.
Gospoe, dobro zna, odkli te ja poznah,
ti mnome da vlada, tebi se samoj dah;
za tebe izbranu kolike ja vile
ostavih na stranu, ke me su ljubile;
ke me su ljubile i ke me do smrti
ne bi vijek pustile ovakoj kako ti.
Isto, 146; 47-52.

Uvjeravanje k a k o stalno misli na nju, kako je eli zna biti sugestivno

Tko da mi svjedoi, neg ako sama ti,
da sklopim me oi, za mo te gledati?
Tko da mi vjeruje kad s tobom govorim,
da nitkor ne uje, ni usta otvorim?
Vas dragi dan hodim, ali se kruno ma
kon tebe nahodim ne krenuv stupaja.
J e elim po svak as vidjeti tvoj ures,
a rajski tvoj obraz prida mnom vazda jes.
Isto, 139; 7-14.
5 RAD

65

Sjeanje na ugodne asove prolosti nije ugodno

Vazda sam u muci, celove mislei
ke prijah na ruci na tvojoj leei
minuti ivot nas smiljaje svaki hip
koji ti dobro zna koli bi drag i lip.
Isto, 141; 47-48, 19-20.

ri

Rijetki su u njega radosni asovi. Iskreniji je i neposredniji kad govo

sebi nesretnom i naputenom
bez tebe ovakoj za to mi dodija
alosni ivot moj ki silom ivem ja.
Isto, 173, 51-52.

Stalno mu je ona u mislima. Potpunu pjesnikovu obuzetost izraavaju

stihovi:
takoer jedan klas najmanji kad krene,
tvoj mi se ini glas, ter srce me vene.
Isto, 59-60.

Pjesnik se ponekad i slikovito izraava. Ona je ovica koja izgubljeno

luta umom
nemile vukove odasvud gledaje,
pastira nje zove, a zaman vikaje.
Isto, 66, 5-6.

U nekim pjesmama misli na transcedentalni ivo*. Obuzimaju ga misli

prestanka otpora. U tupoj rezignaciji nai e konano dodirnu taku nji
hove sudbine. I ona sigurno zna da ovaj ivot nije nita, smrt je samo
zavretak muka. Poslije smrti dolazi drugi ivot, gdje se ivi u miru
gdi emo no i dan poivat u vike.
Isto, 78; 16.

Smrt, esto prisutna u kanconijeru, prema kraju se sve ee spominje:

ona e privesti kraju jedan dugi ivotni put.
Tim posljednjim akordima pjesnik je jo jednom izrazio svoju naklo
nost tunim tonovima.
5
Naljekovi nije veliki pjesnik. U opisivanju drage ene, svoje ljubavi
i u ljubavnom oitovanju nije originalan. I on je imao uitelje: Petrarku
i talijanske i dubrovake petrarkiste.
povezanosti njegove ljubavne poezije s talijanskim i dubrovakim
pjesnicima opirno je pisala Giosetta Smerdel11 u svom doktorskom radu,
Pjesni Ijuvene Nikole Naljekovia. Idui od pjesme do pjesme, od moti11
G. Smerdel, Le pjesni Ijuvene di Nicolo Nale (Nikola
Padova, 1946-47, str. 50-164; 171-284.

66

Naljekovi),

litografirano

va do motiva i od izraza do izraza autorica je pronala paralele. Utvrdila

je da su autori od kojih je Naljekovi najvie nauio bili u prvom redu
P e t r a r k a , Poliziano, Bembo i Ariosto, a pored njih iko Meneti, te
Dore i Marin Dri Na kraju je autorica zakljuila da u Naljekovievoj ljubavnoj poeziji nema nita originalnog i neposrednog (nulla di ori
ginale, di spontaneo). 1 2
Utjecajem P e t r a r k e na Naljekovia pozabavio se i A. Cronia govorei
njegovu odjeku u hrvatskih petrarkista uope. 1 3 On misli da je esto
teko zakljuiti radi li se neposrednom utjecaju P e t r a r k e ili nekog dru
gog. I p a k , tvrdi talijanski autor, u mnogim kanconijerima hrvatskih pe
trarkista nalazi se pjesama koje su sigurno vjerni prepjev P e t r a r k e , pa
bi ba on bio glavni izvor u naim petrarkistima. A. Cronia nie primje
re u kojima pokazuje slinosti motiva i izraza te zakljuuje da na pjes
nik ima oko 20 pjesama koje su pod neposrednim utjecajem P e t r a r k e .
Dvije su od njih ako ne prepjev, a ono barem slobodna interpretacija
P e t r a r k e . To su pjesma br. 39 (Ako me nepokoj i nemir ne spri) i br.
151. (Ako ov' vil vee ne ljubih neg druge). Izmeu njih i P e t r a r k i n i h
pjesama ne postoji identinost, ali su iste koncepcije i isti ton, osobito u
prvoj koja i po broju stihova vie odgovara talijanskom izvorniku. 1 4
Naljekovievu ovisnost
talijanskim pjesnicima istaknuo je i M. Me
dini i to u m a s k e r a t a m a i komedijama, dok u ljubavnim pjesmama hoe
da slijedi stope Menetieve i Drieve. 1 5
Ima u Naljekovia nekoliko pjesama koje izrazito potsjeaju na P e t r a r k u i u kojima ima doslovno prevedenih stihova. T a k v a je npr. pjesma
39. koja doziva u sjeanje P e t r a r k i n 12. sonet.
Se le mia vita da 1'aspro tormento
si pu tanto schermire, e de gli affanni.
eh* i'veggia per vertu de gli ultimi anni,
donna, de' be' "ostr' ocehi II lume tpento,
e i cape' d'oro fin farsi d'ar{;ento.
e lassar le ghirlande e i verdi pauni
e '1 80 seolorir, che ne' miei danni
a lamentar mi fa pauroso e lento,
pur mi dara tanta baldanza Amore,
eh' i* vi discovrir de' mii martiri
qua' sono stati gli anni e i giorni e l'ore;
e se
tempo
contrario a i be' desiri.
non fia ch' almen
giunga al mio dolore
alcun soccorso di tardi sospiri.18
" Isto, 106.
13
A. Cronia, II Petrarchismo nel Cinquecento serbo-croato, Studi
petrarcheschi,
Bologna 1948.
14
Isto, 246. Petrarkine su dvije pjesme: sonet 12. (Se la mia vita del aspro tor
mento) i kancona 206. (ST '1 dissi mai, eh* i' vegna in odio a quella).
15
M. Medini, cit. djelo. 135.
" Fr. Petrarca, II Canzoniere, a cura di D. Provenzal, Milano 1954, 12. sonet, str.
20-21.

67

U Naljekovias
Ako me nepokoj i nemir ne pri
neg da se ivot moj jo malo uzdri,
dokoli tve oi izgube kriposti,
ke eunjoj istoi nadhode evitlosti;
i dokli potamni rumeno tve lice,
koje
meni mni svitlje od daniee,
a zlatne tve kose srebrom
satvore,
ke me sad zanose, ljuveno i m o r e ;
jeda mi ljuvezan daj tada nain da,
da t' skau boljezan i mnotvo od jada,
i duga godita, i dnevi i noi,
koja mi u nita uini ti p r o i ;
dobro da toj vrijeme za ljubav ne bude,
daj mi e tuge me poalit i t r u d e ;
tere e srcem daj uzdahnut za alos,
tuj se e svaki vaj moj svrnut u radc-s;
jeda mi toj bude za platu, goepoe,
za moje sve trude prije neg mi duh poe?

Ima u Naljekovia motiva koji su izraeni istim rijeima kao i njihc

uzori kod Petrarke ili Poldziana. Na primjer
Petrarka:
Chi vuol veder quantunque p o ' Natura
e il ciel tra noi, venga a mirar costei. 27

Poliziano:
Chi vuol veder lo sforzo di natura,
Venga a veder questo leggiadro v i s o . "

Naljekovi:
Tko eli naravi kriposti sve vidit,
i moi ljubavi, hodi vi ovi cvit.
SPH, V I I I , 10; 1-2.

U pjesmi 18. govori da njegovoj gospoi nisu ni za slugu: ona za ku

se razvre prislavni grad Troja, ni ona koja se ubode od muke i sra
ma (Dido), kao ni mnoge druge. Petrarka u sonetu br. 260. kae da se
s Laurom ne moe usporediti ona koja je u Grkoj prouzrokovala brige,
u Troji posljednje jauke (in Grecia affanni, in Troia ultimi stridi). 19
Ili poznati Petrarkin motiv
Ch* i' p u r vo sempre e non son ancor mo,sso.M
17
18
19
20

68

Isto, sonet 248, 1-4, str. 281.

Angelo Poliziano, Rime, Vol. XLII, ser. I I , X, 1-2. Milano.
F . Petrarca, cit. mj., etr. 290, sonet 260, 8.
Isto, sonet 209, 6.

Naljekovi:
daleko ja pou, a nikud ne hodim.
Isto.

Teko je kazati to je Naljekovi preuzeo od pojedinog talijanskog

pjesnika, pogotovo ako se uzme u obzir da je on u prvom redu i najvie
nauio od svojih prethodnika u Dubrovniku. Mnogi njegovi motivi nalaze
se ve u Menetia i Dria izreeni i uokvireni dubrovakom petrarkietikom frazom.
Petrarka i petrarkisti nemaju dovoljno snage da dostojno opiu ljepo
te svoje drage:
Vegognando talor eh' aneor i taceia,
Donna, p e r me vostra bellezza in rima
Ricorro al tempo eh' i' vidi prima,
Tal che nell altra fia mai che mi piaceia.
Ma trovo peso non da le mie hraceia
Ne avr da polir colla mia lima."
Ariosto:
Senza fine io lavoro
se quanto avrei da dir. vo'
' in carte
e ma centesima marte,
mi par ch'io ne potr dir a fatiea,
quando tutta mia et d'altro non dice." 2

Meneti:
t o sudit gospoje kon tvoje ljeposti,
ku slavit svis moja ne ima krjeposti.
SPH, II, pj. 100, 1-2.

Naljekovi:
Stid vas e bit i sram, za ures od tej vil
izrijeti ja nisam mogao stoti dil:
er moje krjeposti ne bjee tolike
da mogu ljeposti nje izrijet i dike.
SPH, VIII, pj. 2, 7-10.

Nikada se nije pojavila tako lijepa ena kao to je ona:

Petrarka:
Ch' i' vidi eran bellezze al mondo sole,
mai non vedute piu sotto le stelle.

ili:
L'alta belt ch' al mondo non ha pare. 2 3
21
22
23

F. Petrarca, Rime, vol. XXIII, 1-6. Milano.

L. Ariosto, Lirica, Canzone I, 117-121. Bari 1924.
F. Petrarca, II Canzoniere (v. bilj. 16), sonet 158, 9-11 i 263, str. 293.

69

Poliziano:
Costei per certo

la piu bella cosa

che 'n tutto '1 mondo mai vedesse il sole.*4

Dore Dri:
Tanka je, visoka, nitar joj ne lipe;
zapadu s istoka pod nebom ni lipe. 8 '
SPH, II, 515, 25-26.

Nal jeko vi:

Er tako cijenju ja, nitar joj ne lipe,
od tvoga stvorenja ona je najlipe;
kako nje ljeposti uresi, boe tijem,
takoer milosti, razumom, potenjem
SPH, V I I I , 10; 17-20.

Kad vidi svoju dragu pjesnik petrarkist kopni kako led na suncu.
Petrarka:
Non fur gia mai veduti si begli occhi
nella nostra etade
ne' primi anni,
che mi struggon cosi come *1 sol neve.*5

Meneti:
neka ja ljuvcno ne kopnim kako led.
SPH, II, 125, 16

Nal jeko vi:

da vee nebog ja ne kopnim kako led.
SPH, VIII, 5, 21.

Petrarkistilci zaljubljenik svezan je od svoje drage, pogledom, kosom.

Petrarka:
Quando i' fui preso, e non me ne guardai,
che i be* vostr' occhi, donna, mi legaro.2*

Dore Dri:
Evo t* me dri za suzna
kosom me svezav rusom
sobom me vodi prituna
jak lovac zvir pod uzom.
SPH, II, 539, 17-20.
u

A. Poliziano, cit. iz. X. 1-2.

F. Petrarca, cit. izd. pj. 30, 19-21.
-* F. Petrarca, isto, III, 3-4.
15

70

Naljekovi:

vrhu svih od drage vil moje,

od kli savezan bih, kn slavim ja poje.
SPH, VIII, 3, 7-8.

Petrarkist eli svojoj gospoi sluiti, biti joj rob.

Poliziano:
E poi che vuol cosi mia dura sorte
Fermo son di servire in ino a morte.- 7

Dore Dri:
Imaj me za suzna vas moj vik i potom.
SPH, II. 558, 34.

Naljekovi:
Kroz toj te molim sad, uzmi me za roba,
ja ti u sluit' rad, gospoje, do groba.
SPH, VIII, pj. 15, 63-64.

Traiti gdje je jedan petrarkistiki pjesnik uzeo pojedini motiv i izraz

moe biti zanimljiv posao, ali nas takav postupak zbog posebnog karak
tera petrarkistike poezije ne moe potpuno zadovoljiti.
Izrazi kao to su: zavezan njenom ljepotom ili kosama ili oima; kopni
kao led; ona je s neba; nije bilo ovakve ljepote; bio je miran dok je nije
vidio; uzdie sedam, deset godina; cvili no i dan; blaen as, dan, luk,
suze i si.; plave kose; ruse kose; itd, itd. ne moraju biti preuzeti od jed
noga odreenog pjesnika. Naljekoviev pjesniki kodeks rezultat je pe
trarkistike lektire i naobrazbe a bio je opa svojina vremena.
Ve uobiajeni elementi jednoga ljubavnog kodeksa ostajali su u petrarkistikih pjesnika a da ni sami nisu uvijek znali odakle potjeu. U
sveopoj struji u kojoj su se nali i bili poneseni pjesnici nisu mogli da
se obrane od tuih motiva. tavie petrarkistiki nain pjevanja tra
ila je i suvremena kritika. 28
Uporno ii za tim da se svaki motiv jedne kole i manire povee uz
odreeni motiv neke pjesme jednog pjesnika i odatle zakljuivati prima
te moe dovesti do nategnutosti i protivurjeja.
Do protivurjeja u vrednovanju dolo je i u spomenutom radu G.
Smerdel. Pronaavi za sve Naljekovieve motive i izraze uzore u tali
janskih pjesnika zakljuuje da u njega nema nita originalnog ni nepo
srednog, i zatim da mu je kanconijer nastao povodom jedne stvarne lju
bavi i da predstavlja istinski ljubavni roman za razliku od Petrarke koji
- ' A. Poliziano, cit. izd., V, 47-48.
18
Renesansni teoretiar Sperone Speroni (Dialogo delle lingue) pie u 16. stoljeu:
Ako vas ikada uhvati volja da piete pjesme, a da ne imitirate Petrarku, moete biti
dobar dvorjanin ali pjesnik nikada.

71

ne pria historiju ljubavi nego izraava razliita raspoloenja. Autorica

dalje tvrdi da je Naljekoviev entuzijazam uglavnom iskren. On je u sta
nju da izrazi i duevni nemir u asu kad mu se draga smilovala, kad je
uivao njene ljepote, dakle duboko ljudsku vjenu enju pa i onda kad
se postigne ono to se eli. 29 Nastojanje da se pod svaku cijenu p r o n a u
uzori i izvora, te pretjerano davanje vanosti samo tome, daleko je
od objektivne slike
piscu i njegovoj poeziji.
Za j e d n o g pjesnika koji je iao t o k o m snane struje nee biti znaajno
samo temeljito istraivanje odakle je mogao uzeti pojedinu sliku, mo
tiv ili frazu. Vanije je istraivati je li u svojim pjesmama pokazao da je
bio iv ovjek i pjesnik.

Naljekovievo ljubavno spijevanje nastavlja se neposredno na ono

Dore Dria i ika Menetia. Dri je ve p o e t k o m stoljea bio mr
tav, Meneti je u m r o tek 1527. Naljekovi je dakle svoju mladost pa
time i svoju p r v u pjesniku naobrazbu stekao pod n e p o s r e d n i m utjecajem
prvih n a m poznatih dubrovakih p e t r a r k i s t a . Menetia je mogao i li
no poznavati. I p a k iako je Meneti mogao pjevati i n a k o n to je mladi
Ranjina 1507. poeo zapisivati pjesme d u b r o v a k i h ljubavnih pjesnika,
Naljekovi u stvari poinje pjevati kad Meneti prestaje. Dri i Men
eti pjevali su dakle za jednu generaciju prije Naljekovia. I a k o se nji
hovi kanconijeri meusobno u m n o g o m e razlikuju od Naljekovieva,
meu njima nema bitne razlike. Sva trojica slijede isti nain pjevanja.
Meneti i Dri stvorili su odreen lirski izraz, izgradili teme, moti
ve, slike, usporedbe i rjenik. Njihova je p o p u l a r n o s t bila velika. To isto
vrijedi i za utjecaj koji su imali na itav niz ljubavnih pjesnika u toku
stoljea. Kroz nekoliko decenija, skoro kroz itavo stoljee nije se mo
glo ni zamisliti da bi se ljubavno sluenje moglo izraziti bez ugledanja
u njih.
I Naljekoviev kanconijer pisan je u d u h u ljubavne kole p r v i h du
brovakih uitelja. Od njih je nauio k a k o se ljubav oituje i itave fra
ze i izraze, oni su mu pomogli u pronalaenju naziva kojima e ukrasiti
svoju gospou, od njih je preuzimao motive. Oni su m u pokazali k a k o
treba suvremeno govoriti
ljubavi i Naljekovi je poao njihovim sto
p a m a . Od njih je usvojio itav petrarkistiki ljubavni a p a r a t . N e d o s t a t a k
mate nadomjestila je rjeitost, u p o r n o ponavljanje i p r i r o d n i d a r za la
gano nizanje stihova. Dok su se Dri i Meneti esto muili kako da
n a u najzgodniju rije, dok tu rije p r v i p u t smjetaju na o d r e e n o mje
sto i prvi p u t joj podaju poseban, lirski prizvuk, Naljekovi to radi ve
lagano, zanatski vjeto.
U toj osobini nalazi se polazna t a k a i j e d n e dublje, glavne razlike iz
meu njega i njegovih uitelja. Meneti i Dri su slijedei p u t svojih
talijanskih uitelja na hrvatskom jeziku lebdjeli u sferama drutvene ma29

72

G. Smerdel, cit. djelo 108.

nire, iivljavali se u drai i ljepoti slike koja se p r v i p u t na njihovom

jeziku javlja, itavi su utonuti u formalnu ali izgraenu koncepciju petrarkizma. Naljekovi nije bio takav. Njegovi ljubavni izljevi i njegov
kancondjer samo su dio njega. On nije svoj ivot poistovjetio sa svojim
ljubavnim stavom. Meneti je bio svjestan da je pjesnik, da je svojim
kanconijerom uao u broj onih koji stiu slavu. TJ nekoliko navrata om je
i spomenuo da je pisnivac zbog ijih pjesama mnogim enama ime
sja i koje su zbog njega slavne. 3 0
Meneti je pjevao neprestano i ponavljao se. P r i tome je spominjao
(u akrostisima) imena mnogih ena, dokazujui time i sam da m u nije
do toga da proslavi jednu enu ili izree jednu svoju bol, ve jednostavno
uiva u ljuvenom sluenju i skladanju. On zna davati i autoritativno
savjete u ljubavnim poslovima. 3 1
Za razliku od Menetia i Dria Naljekovi ne uiva u izvanjskoj
slici, u u s p o r e d b i : ona mu slui kao sredstvo, kao nuni nakit, ne kao
cilj. On se nije zaboravljao. Intelektualac, racionalist, nikada se nije pre
pustio caru rijei i slike. To stalno stanje budnosti onemoguit e da i
tav zapliva p u t e m kole, onemoguit e zaarenost pjesnika ali e poka
zati originalnost. On e, kako je to ve M. Medini primijetio, manje pa
nje posveivati platonikim ljubavnim izjavama i slavljenju ljepote,
a vie e nastojati da svoje misli, svoje elje, ljubav i odnose povee uz
neke zgode i dogaaje. 3 3 Tako e se sjetiti Nove godine, godinjice njiho
va susreta, poslat e neki dar, spominjat e sastanke i rastanke, nespora
zume, svae, prigovore, smrt njezina sina, njezinu bolest i smrt. Ovi do
gaaji nerijetko udaljuju Naljekovievo kazivanje od njegovih uitelja.
Dok njihova poezija tee jednim pravcem, u Naljekovia ima promjena
i akoije, pokretljiviji je i stvarniji.

Naljekovievoj poeziji nedostaje jedno od bitnih obiljeja poezije P e t r a r k e . I P e t r a r k a i p e t r a r k i s t i podigli su enu na stepen n a d n a r a v n o g ,
aneoskog. Ona je savrenstvo duha i tijela, pri emu je prevladavao d u h .
Gospoa je za p e t r a r k i s t e spoj s Bogom i nebesima, utjelovljenje stare
enje za vezom i spajanjem ovjeka s Bogom. Svoj ideal doivljavaju na
svoj nain. Stvorili su sebi boanstvo, izgradili nain njegova kulta zabo
ravljajui da su ono emu se klanjaju sami stvorili.
Naljekovi nije takav. Ako je ponekad svojoj gospoi i rekao rije
koju ne bi r e k a o obinoj eni, to je u njega reeno usput, pod zahtjevom
kole. U njega ni u jednoj pjesmi gospoa nije p r e d m e t apsolutnog i i
stog oboavanja.
- SPH, II, 2. izd., pj. br. 370 i 378.
31
Isto, pj. 359.
32
Isto, pj. 361.
83

M. Medini, cit. djelo, 135.

73

Nema u njega ni onih izvjetaenih elemenata, ni igre ni duhovitosti,

nema precioznosti, naglih obrata, nevjerojatnih usporedbi i suprotnosti.
Jednostavniji je, jednoliniji. Nije jednostavan samo zato to nije imao
duha ni mate nego i zato to je svojom racionalistikom i realistikom
prirodom bio ovjek posebne psihike konstrukcije.
Razlika izmeu Naljekovia i talijanskih petrarkista je i u tome to
ovi posljednji svoje pisanje smatraju vanim sudjelovanjem u javnom i
votu. Posveuju svoje pjesme javnim i uglednim linostima. Vrei pro
fesionalnu dunost hvale svoje dobrotvore, kardinale, dame i druge
ugledne ljude. Piui ljubavne pjesme kao da govore za sve opinstvo,
daju zabave svim ljudima pogotovo dvoru koji im je najblii. Ne nastaju
njihove pjesme kao posljedica izrazito njihove line potrebe, ve govore
ljubavi kao otmjenom poslu koji ima svoju ve izgraenu teoriju.
Naljekovi je renesansni ovjek, ali samo po svom sadraju, po svo
jim mislima. Ljepota sama za sebe, osloboena i nezavisna, sama sebi
dovoljna, njemu je nepoznata stvar. Ako i ree koju rije u pravcu li
jepog, to je kod njega obino fraza, prazna rije, imitacija. Ako je kada
pokuao dati aneosku sliku ili opisati nadzemaljsku vanjtinu nije
uspio. Zbog te sklonosti njegov je poetski jezik vrlo siromaan. Nije se
napinjao da obogati tematiku, da formira slike. Ostao je na poznatoj ra
zini tuenja, boli i oekivanja. Time je oitovao etiku i poetsku jedno
linost svoje ljubavi. U njega ne postoje teoretske suprotnosti izmeu
ljubavi prema lijepoj eni i idealnog platonskog oboavanja jedne ideje
koja bi postala hrana umjetniku. To su ujedno dobre i loe strane Naljekovieva kanconijera. On nije osjeao suprotnosti izmeu duha i tijela.
To i jest najjaa komponenta koja ga ini renesansnim ovjekom. U svo
jim iskrenim oitovanjima boli on i ne pokuava da nae utjehu u sa
mom sebi, u povlaenju, u stvaranju nekog svog posebnog svijeta smire
nja, ideje, Boga. Nesreenost i prividna nedosljednost u kanconijeru ni
je rezultat njegova unutranjeg neslaganja i intimnih protivurjeja kao
u Petrarke, ve iskljuivo plod promjena u stavu ljubljene ene,* njegove
elje da obogati svoja kazivanja, tj. rezultat izvanjskih okolnosti. Ono
to je u njega stalno to je slabost, unutarnji nesklad izmeu pjesnikih
htijenja i stvarnih elja koje bi trebalo ostvariti. To je zatim suprotnost
izmeu nesretnog ovjeka koji jadikuje i hladnog i trijeznog intelektual
ca, koji je ipak uoavao stvarno stanje svog odnosa i odreivao njegovu
pravu sliku. Dok Petrarka - kako misli F. De Sanctis nije imao snage
da svoje unutarnje suprotnosti muki rjeava, Naljekovi nije imao sna
ge da svoje izvanjske potekoe rijei ili da ih oituje u snanom gru bo
li, nezadovoljstva ili prkosa.
Izvjetaenosti manirske petrarkistike fraze nalaze se u Naljekovi
a preteno u prvom, poetnom dijelu kanconijera. Tu na poetku pjes
nik je svojoj eni u stilu vremena rekao nune i potrebne rijei, dostoj
no je opisao. U prvom dijelu kanconijera nalaze se skoro svi najvaniji
petrarkistiki motivi i slike. U tom dijelu pjesnik je kao ovjek uglavnom
sakriven. Naputajui svoj realizam i naturalizam koji su u njega esto
i jedina vrlina i opisujui na petrarkistiki nain svoju gospou on
74

govori nauenu lekciju. Kad su kasnije, pod pritiskom ivota i ivotnih

okolnosti, nestale ili se znatno smanjio broj manirskili fraza i uspored
bi, postao je siromaniji, jednoliniji ali zato neposredniji. M. Kombol
to je uoio pa kae da su toplija mjesta meu posljednjim pjesmama,
gdje na mahove postaje drugaiji, zadravajui dodue dosta konvencio
nalnih fraza, i ne izlazei iz okvira neposrednih izljeva, ali ipak govorei
jednostavnijim tonom ovjeka koji osjea ono to govori.34
U Naljekovia nema kajanja koje je kako je to ve i V. Jagi pri
mijetio obavezno u Petrarke i njegovih sljedbenika.35 Svoj kanconijer
ne zavrava utjehom i smirenjem u Bogu. Kad se pod teretom ivotnih
nedaa pomalo smirio, tjei svoju dragu u bolesti i ogromnoj alosti za
sinom, moli je da bude razborita, da pazi na svoje zdravlje, ali pri tome
ne zaboravlja ni svoju dosljednu sasvim realnu elju da je opet vidi
molim te, poini, ne ustaj neg pole,
da sa mnom ove dni zajedno izie;
A sad te molim jo kako sve gospou,
porui, kad uzmo, vidjet te da dou.

SPH, VIII, 162; 5-6, 11-12.

Karakteristino je ne samo za Naljekovia nego za sve dubrovake
petrarkiste da je njihova koncepcija ene i ljubavi ipak blia zemlji ne
go je to bilo u talijanskih petrarkista. U naih nema onog visokog rutiniranog i dosljednog prenoenja svoje gospoe u boanske sfere. Tali
janski petrarkisti u veini kao da su savreno poznavali i kretali se u
svojim fikcijama najljepim stranama Prirode, Neba, Boga, Sunca i uop
e aneoskih podruja i itavog svemira, a posebno mitologije i kulturne
tradicije. Kroz njih su na poseban nain progovorila stoljea proeta
klasicizmom i humanizmom koji ak ni u Sred. vijeku nije bio potpuno
zaspao.
U nas je bilo drukije. Kad je Petrarka zapoeo veliku eru u povije
sti poezije, kad su se njegovi mnogobrojni nasljednici opijali rijeju i
iivljavali, nai najstariji pjesnici nisu imali ni tradicije, ni razvijenog
jezika. Tek su zapoinjali.
Ni dubrovaki ivot i odgoj nije mogao proizvesti onako klasicistiku
humanistiku i intelektualistiku igru duha kao to je to redovito radio
talijanski petrarkizam. Stoga u dubrovakoj lirici uprkos izgraene petrarkistike frazeologije, lake i blie osjeamo prisutnost pisca kao sva
kodnevnog ovozemaljskog ovjeka. To e biti i onda kad se pjesnici vi
nu na dohvat poezije ili kad ostanu na terenu prianja injenica ili upor
nog nizanja i ponavljanja netom stvorenih ili nauenih fraza.
Dubrovaki pjesnici ne pokazuju elju da definiraju sva stanja svoje
due ili da iznose i do sitnica obrazlau svoje misli, kao to e to raditi
84
85

M. Kombol. cit. djelo, 136.

M. Medini, cit. djelo, 132.

75

talijanski pjesnici. Siromaniji su u mati i izraavanju, to opet ne zna-Si

da su kao pjesnici slabiji od talijanskih petrarkista koji su svojim savre
nim preciznim smislom za suvremenu maniru redovito uspijevali pisati
hladne pjesme.
8

Razlike izmeu Petrarke i njegova uenika Naljekovia dublje su na

ravi. Petrarka nije pisao povijest jedne ljubavi, nego je svojim rimama
izraavao razliita raspoloenja, refleksije, suprotnosti. U nedostatku re
alne podloge stvarnog ljubavnog doivljavanja s jednom odreenom e
nom Petrarka je preao na podruje iste poezije. Savrenstvo forme,
zvuka, slike postalo je samo sebi cilj. U tome je izvor Petrarkine melan
kolije. Rodila se slika lijepa i savrena ali tuna i nestvarna. 35
Naljekovieva melankolija je drukija, ona je dvostruka: to je pla
ljiva tualjka ovjeka koji ne uspijeva u ivotu a nema snage da se bori
i melankolija pjesnika okruena nevoljama i sredinom, koja pjesnike ne
razumije. I jedno i drugo je u skladu s renesansnim vremenima. U opoj
razbuktalosti renesanse cvjetala je melankolija s kojom je u skladu i petrarkistika tenja za nedostiivom enom. U Naljekovia se ne radi
nedostiivoj eni i zato u njega nema potpune predanosti trajnoj me
lankoliji.
Svoj prikaz Petrarkina kanconijera F. De Sanctis zavrio je zaklju
kom da je Petrarkina poezija plod protivurjeja izmeu ovjeka i umjet
nika i pobjede ovog posljednjeg:
Umjetnik uiva ali je ovjek nezadovoljan. J e r pod tom lijepom, tako iaglaenom
i istom formom kuca jedno srce ovjeka, koji se hrani eljama i slikama . . . to je
poezija slabe i njene due, koja se melankolino iivljava u blagim jecajima, zado
voljna ako moe ivjeti u mati i fantaziji: ovjek se utapa u umjetniku. 5 7 Jo daleko
od renesansnih vremena Petrarka nije mogao ni znao otvoreno rei to misli, to eli
i to ga boli.

Naljekovieva bol, izrazi nesree i nezadovoljstva najee su rezul

tat injenice to je draga daleko, to srei smetaju zapreke i to pjesnika
tite i druge nevolje. Zadravi se pri zemlji on nije bio u stanju da se
svojom boli vine prema visinama, da stvori opu koncepciju boli. On to
nije mogao ne samo zato to nije bio pjesnik veeg dosega, nego i zato
to su uzroci njegove boli mogli prestati kad bi se draga povratila ili
kad bi se popravili opi uvjeti njegova ivota. Ta bol bila je sasvim ljud
ska, susreemo je u kompleksu ivih odnosa. Ipak, ako i nije bio pjesnik
duboke boli, on je ipak kriknuvi povremeno da je ba on predodre
eni nosilac patnje pripadao onom sloju ljudi koji ne posjeduje hra
brosti, ivotne stvaralake energije ni mate, ve se rado povlai u svoje,
3e
De Sanctis, Povijest talijanske
str. 204.
37
De Sanctis, isto, 208-209.

76

knjievnosti,

Zagreb, 1955, preveo I. Frange,

neko intimno slatko-gorko tuenje. Ta slabost poznata je i u Petrarke, samo to je Petrarka udaljivi se od ivota i stvorivi svoj svijet na
lazio utjehu u slikama koje mu je pruala plodna mata i poetska vjetina.
Razlike izmeu Petrarke i petrarkista 15. stoljea s jedne strane i pe
trarkista 16. stoljea s druge strane proizlaze u prvom redu iz njihova
razliita odnosa prema zadacima svoga stvaranja. Th. Elwert govori
dva razliita platonizma, dva razliita temeljna idejna i teoretska stava.38
Platonizam Lorenzov i Petrarkin drukiji je od platonizma Bemba i
sljedbenika. Ovaj novi renesansni platonizam nije ista teorija, on je do
ivljen, konkretiziran. Neoplatonska teorija nije neto apstraktno to bi
se moglo odbaciti kad se pribliimo stvarnom ivotu. Ne radi se vie
zasjenjenoj idealizaciji zemaljske ljepote i dalekoj senzualnoj enji, ne
go jasnom shvaanju duhovne ljepote, tj. ljudskog dostojanstva ljublje
ne ene koja postaje shvaena i cijenjena kao duhovna individualnost u
svojoj ljudskoj konkretnosti. U neopetrarkista, pa tako i u Naljekovia, ne radi se vie
tome da se izraze ljubavne tenje, ljubavni jadi i
idealizacije ene apstraktne i pasivne kakva je Petrarkina Laura, nego
se radi problemu koji moe zanimati svakog ovjeka, nainu kako po
vezati senzualnosti i spiritualizam, tj. pronai u eni duhovnu stvarnost
i ljudski karakter, a ne pasivni objekt senzualnih elja ili idealizaciju
koja umanjuje psiholoku realnost ljubljene osobe.39
Ljubavna poezija monologa, kakva je bila poezija Petrarke, postala je
u petrarkista 16. stoljea poezija-dijalog, dijalog izmeu dvije osobe, dvi
je due. U toj poeziji osjeamo vie prijanjanja
duhovnoj i psihikoj
stvarnosti. Ton je postao intimniji, ljubljena osoba ve ima i svoju fizio
nomiju, javljaju se u odnosima i socijalne razlike. Ima i branih ljuba
vi.40 Ovakve nove, renesansne i realistike natruhe i kanconijerima uo
ljive su osobito u petrarkista mletakog podruja. Bernardo Capello
pie mnogo pisama n stihu, epistola prijateljima. Domenico Venier i Orsato Gustiniani u svojim kanconijerima uveli su novih i raznovrsnih te
ma, kao to su pjesme prijateljima, patriotske i prigodne pjesme.41
Uoljiva je i zanimljiva podudarnost Naljekovieva petrarkistikog
realizma s realizmom pjesnika mletakog petrarkistikog smjera. Tu po
dudarnost dakako ne moemo dovoditi iskljuivo u vezu s Naljekovievim boravkom u Veneciji. Realizam u njegovu kanconijeru domaeg je,
dubrovakog i intimnijeg Naljekovieva porijekla. itava dubrovaka
knjievnost prije Naljekovia, kao i ona suvremena, plod je ljudi koji
nisu znali lebdjeti u sferama iste spekulacije. Takoer je i osoba na
eg pjesnika bila formirana tako da je on zapravo mogao pjevati samo na
nain i u skladu s tom novijom, renesansnom, realistikom strujom. Sav
njegov rad govori ovjeku sklonu da stalno gleda prema zemlji.
88
30
40
41

Th. Elwert: cit. djelo, str. 148.

Buck, Der Piatonismus in der Dichtungen
Th. Elwert, cit. dj. 149.
Isto, 153.

Lorenzo

de' Medicis, Berlin 1936.

77

Kanconijer Nikole Naljekovia ima i svoje kulturnohistorijsko znae

nje i osvjetljuje ivot i stanje u Dubrovniku u 16. stoljeu. Tuni tonovi i
otvorene izjave naputenosti i nesreama koje su ga snalazile govore
rjeito i ljudima i ivotu oko njega.
Nije on bio jedini Dubrovanin i jedini trgovac koji je u to vrijeme
ekonomski propao. Slino se dogodilo u obitelji Marina Dria, Savka Bobaljevia, Frana Lukarevia, i dr. I nije tome bila kriva samo pjesnikova
nesposobnost za trgovinu. Uzroci koji su u dubrovakoj privredi u tom
stoljeu, nakon dosega najveeg prosperiteta, poeli izazivati ekonomske
krize i postepeno nazadovanje bili su dublji. Ekonomski bankroti poje
dinca i poduzea poeli su u Dubrovniku ve u prvoj polovici stoljea.
Bile su to prirodne posljedice novih ekonomskih odnosa u svijetu, poseb
no u Sredozemlju.42
U nemilosrdnoj ekonomskoj borbi jedni su se bogatili, drugi siromaili i propadali. U vrtlogu te borbe pogoen je i ovaj osjetljivi ovjek, iz
danak stare i bogate trgovake obitelji. On na svoj intelektualistiki i
pjesniki nain oznaava zavretak jednog dugog puta obitelji.
Vremena su bila teka, uspjeh je esto zavisio i od hira valova na pui
ni. Trebalo je stalno biti u pokretu, ustrajati u borbi. Nije se smjelo
mirovati. Taj osjeaj Naljekovi je izrazio i u kanconijeru:
udne su t* nesree, udni su t' jadovi
i tuge i smee, kih je pun sviet ovi
da nije mlad ni star, ni ubog ni bogat
nije kralj nit je car, ki mirno moe stat.
SPH,VIII, 114, 1-4.

Dubrovnik je pored toga esto bio poprite stranih i razornih zaraz

nih bolesti. Jedna od najstranijih i najsvjetlijih stranica njegove povi
jesti jesu upravo te nesree i heroizam kojim su Dubrovani podnosili
svoju sudbinu. Kuga nije zaboravljala Dubrovnik ni u 16. stoljeu.43
Strana stvarnost zarazne bolesti koja nemilice vue u grob i koja je Du
brovanima uvijek lebdjela pred oima prisutna je i u stihovima u koji
ma Naljekovi govori smrti uope. Ovako on tjei svoju dragu koja je
izgubila sina:
Znam da ti muka jes bez togaj sinka bit',
nu misli ti, boles ka je svih izgubit'
kako smo vidjeli toj nije stvar nova,
kojijeh Bog ucvili s jeinijeh sinova.
SPH, V I I I . 160; 63-66.
42
stanju i prilikama u Dubrovniku u 16. stoljeu pa i
ekonomskoj krizi i po
stepenom nazadovanju dubrovake privrede i blagostanja v. J. Tadi, Dubrovaki
por
treti, Beograd 1948: Promet putnika u starom Dubrovniku, 1939; O drutvenoj struk
turi Dubrovnika i Dalmacije u vreme Renesanse, Zgodovinski
asopis, V l - V I I , Lju
bljana 1952-3; panija i Dubrovnik u 16. v. Beograd 1932. itd.
43
kugi i drugim elementarnim nevoljama u starom Dubrovniku vidi: Philippus
de Divcrsis, Situs ... III, 1. i d., G. Gelcich, Delle istituzione marittime et sanitarie
delta Republica di Ragusa, Trieste, 1882, 3 4 - 5 5 ; Ser. Razzi, Storia di Raugia...
60 i d.

78

Sam je doivio stranu kugu od 1526-27. Dimitrovi ga podsjea na to.

Od kuge mu je umro i otac. Mlad preminuo mu je najbolji prijatelj, pje
snik Dimitrovi. Umrla mu je zatim i draga pa je i nju oplakao.44 Napi
sao je nadgrobnicu svojim prijateljima Mavru Vetraniu, 45 Niki Andretiu Ranjini,46 a zatim neaku Augustinu,47 te pjesmu povodom smrti je
dne djevojice.48 U kanconijeru govori i smrti svog jo neroena si
na, to se meutim iz poznatih biografskih podataka ne da objasniti.49
Ve stoljeima smrt je u Dubrovniku bila vrlo est gost. esto je na
vraala u Dubrovnik i harala nemilice. esto spominjanje smrti u Naljekovievu kanconijeru ne mora zato biti samo uobiajeni petrarkistiki
motiv.
44

SPH, V I I I , 160 63-66.

SPH, V, 343-344.
Isto, 344.
47
Isto, 344-345.
48
Isto, 345.
*" P r e m a pjesmi na strani 343. (SPH, V) izgleda da je Naljekovi imao odraslog
sina i da je doekao njegovu enidbu pa tim povodom ispjevao i prigodnicu.
45
4

POKLADE

Ve u predrenesansnom Dubrovniku
pokladama i drugim nekim
prigodama bilo je pojava koje sigurno nisu bile mnogo drukije od ka
snijih renesansnih pokladnih manifestacija. Dokumenti istiu sklonost
Dubrovana da se u raznim prigodama maskiraju. Spominju amora
ispred maskirane povorke; kolo trnica; kola uz frule i pifare; igre i pje
sme avaca, crevjara i dr.; koledare, arojke itd. 1 Iz tih predrenesansnih
vremena nemamo, meutim, literarnih sastava koji bi pratili te, bez
sumnje, ivopisne dubrovake sveanosti.
Renesansni pokladni oblici iz Italije naili su dakle u Dubrovniku na
pogodno tlo. 2 Prilike u Dubrovniku u 16. stoljeu bile su zrele za pojavu
karnevalske poezije. Materijalno blagostanje jednog dijela, a materijalna
sigurnost veine stanovnitva, pogodovali su pojavi veselosti, vedrine i
neobuzdanosti u dubrovake mladosti.
Pjesmu i ples u Dubrovniku 16. st. spominju i suvremeni kroniari.
Ph. De Diversis pria kako se na dan sv. Vlaha skuplja mlade i izvodi
1
Vidi izvore navedene u M. Petkovia, Dubrovake maskerate, Beograd 1950., str.
21 i 22. Jorjo Tadi (Jevreji u Dubrovniku, str. 19) pie
starom dubrovakom obi
aju da se pred uskrsne blagdane maskiraju ocrnivi lice i preoblaivi se tako da
bi se napravili Jevrejima, to je stajalo u svezi sa srednjovjekovnim crkvenim
prikazanjima. M. R e l e t a r (Iz kulturnog ivota staroga Dubrovnika,
Jugoslavenska
njiva 1923, br. 10, str. 398) govori
predrenesansnom obiaju krabulja (krabonasi
- kako kau spomenici) koje su trale ulicama, pjevale i zadirkivale svijet. Ponekad
su i zabranjivane, a 1349. konano ukinute jer su bile preve bezobrazne.
- M. Reetar, aljive pjesme i satire u naoj starijoj knjievnosti, SKG, XIX, Beo
grad 1926. Medini: Dubrovake poklade u 16. i 17. v. i ubranovievi nasljednici,
Program Vel. Gimnazije u Dubrovniku za kolsku godinu
1897-1898.

79

Vesele igre i plesove. Za vrijeme igre i plesa svirala je muzika.4 . Razzi,

opisujui takoer sveanost sv. Vlaha i pokladne dane sveanosti slijede
jedna za drugom - spominje i svirae: E tra loro erano alcune immascherate, le quali venivano cantando certe loro canzonette schiavone di
vaghissdma aria.4
Po koji predznak pjesme za ples nalazi se ve u Ranjininu kanconijeru
iz 1507. To isto vidljivo je u Luia i Zorania, dok je Marko Maruli
pjevao pokladne pjesme na tragu srednjovjekovnih farsi. obiaju starih
Dubrovana da pokladnim danima igraju i pjevaju govori i Marin Drie u prologu svog Dunda Maroja: Ma ovo vrijeme od poklada budui
od starijih naijeh odlueno na tance, igre i veselja . . . Bili su poznati
tradicionalni koarski i postolarski plesovi; posljednji se odravao na 1.
svibnja u Dubrovniku. Za jednu takvu prigodu A. Sasin je ispjevao svoju
Muziku od crevjara. Ples crevjara se odravao povodom proslave sv. Fi
lipa i Jakoba, zatitnika bratovtine. Na ples su morali doi svi crevjari
do 45. godina ivota.5 poecima pokladne poezije u nas M. Reetar ka
e: Sva je prilika da je uskoro nakon Lorenza Magnifica iz 2. pol. XV v.
i kod nas u primorskim gradovima uveden obiaj da pokladama druina
ili pojedinci idu, sviraju i pjevaju. Tako su nastale pjesni od makerate.6 Presudne za razvitak dubrovake pokladne poezije bile su Pelegrinovieva i Gubranovieva Jeupka. One su izazvale i druge sline po
kuaje.7
Pokladnom poezijom bavila su se i dva najpoznatija pjesnika iz sredine
stoljea: Vetranovi i Naljekovi. Za Vetranovieve je M. Petkovi utvrdio da su u svemu neobine, nisu ni ljubavne ni frivolne.8 Vetrano
vi je zbog svog zanimanja morao u Dubrovniku biti vrlo uzdran.
Takav nije bio Naljekovi. M. Reetar je za Naljekovieve pokladne
pjesme zakljuio da su duhovite, ali paprene na tako jasan i bezobziran
nain.9 Meu lascivnim dubrovakim pokladnim pjesmama najbeetidnije su Naljekovieve.10
I u pokladnoj poeziji Naljekovi se ugledao na talijanske pjesnike.
To su istraivai njegove pokladne poezije ve utvrdili. M. Petkovi
upozorava na alegoriju avla u Dekameronu (III, 10) i tvrdi da u toskanskoj poeziji ima mnogo alegorija slinih Naljekovievoj alegoriji avla i
pakla u prvoj maskerati.11 M. Medini naveo je nekoliko talijanskih po3
A. Zaninovi, 0 pjevanju i glazbi u starom Dubrovniku prigodom sveanosti sv.
Vlaha, Sv. Cecilija, X. 1916.
4
S. Razzi, cit. dj. 138. A meu njima je bilo i osoba zakrabuljenih koje su pje
vale neke svoje slavenske pjesmice u prelijepim napjevima. A. Zaninovi, cit. dj. bilj.
3.
6
D. Foreti, Dubrovake bratovtine, str. 30.
6
M. Reetar, cit. dj., str. 11-12.
7
Vidi
tome M. Petkovi, cit. djelo.
8
Isto, str. 114.
9
M. Reetar, cit. dj. str. 113.
10
M. Petkovi, cit. dj. U. Guttini, I can ti carnascialeschi del Nale, daktilografirana diplomska radnja na Sveuilitu u Padovi, Padova 1949-1950.
II
Isto, etr. 115.

80

k l a d n i h pjesama koje su inu mogle biti uzor. 12 I za one pjesme kojima nije
mogao p r o n a i n e p o s r e d n i izvor u talijanskoj poeziji (5, 6, 7, 8 i 12),
M. Medini je zakljuio da su po govoru i po sadraju talijanske, a samo
po jeziku nae 1 8 i to zbog talijanskog ritornela, koji se javlja u tim
Naljekovievim pjesmama.
Opirnije od Medinija Naljekovievim pokladnim pjesmama pozaba
vio se Ugo Guttini. Iao je od pjesme do pjesme i za mnoge Naljekovieve k o n k r e t n i j e i openitije motive pronaao uzor u talijanskoj pokla
dnoj poeziji. Spominje mnogo talijanskih pjesama i pjesnika iz 15. i 16.
stoljea. 1 4
Iako se ne moe porei da je Naljekovi imitirao talijanske pokladne
pjesme i da su mu toskanski pokladni pjesnici bili uzor i poticaj, ipak
to nije jedini izvor njegove inspiracije. elei pod svaku cijenu za svaku
Naljekovievu p o k l a d n u pjesmu i za svaki motiv pronai izvor u tali
janskoj p o k l a d n o j poeziji Guttini je zapao u pogreku pretjeranog trae
nja slinosti. K a r a k t e r i s t i a n je primjer za to trea i jedanaesta pjesma
koje su tipine i obine petrarkistike pjesme i kako je ve P e t k o v i
zakljuio bez ijedne osobine karnevalske poezije. 1 5 Da bi izrekao svoju
ljubavnu bol zbog toga to ga ne uje ona koju on slui i zbog koje je
od ljubavi zavezan, Naljekovi nije morao poznavati neke odreene
talijanske p o k l a d n e pjesme, kad je te iste stvari i istim rjenikom ve
nebrojeno p u t a rekao u svom kanconijeru. Slinost s talijanskim pjesma
ma koje je naveo Guttini veoma je mala, jer se radi
opim motivima
p e t r a r k i s t i k e renesansne lirike.
Slino se moe rei i za Naljekovievu estu i sedmu pjesmu, kojima
Guttini kao izvor navodi nekoliko toskanskih p o k l a d n i h kancona.
Naljekovi je mogao poticaj dobiti od neke pokladne pjesme, jer u obje
svoje pjesme Naljekovi govori
svojim stvarnim odnosima p r e m a
D u b r o v n i k u . Tu je on oitovao prema Dubrovniku isti onaj odnos koji
je pokazao i u n e k i m drugim svojim djelima:
Velike smo uli slave
od vaega segaj grada,
da nadhodi sve drave,
od istoka do zapada;
jo gospou u njem prave,
kijem prilike nije sada,
i zamjerno da se vlada,
ter mu slike nije na svijeti.
SPH, V, 164, 10-17
ili:
a mnokrat smo Dubrovnika
razumjeli udne hvale,
navlas slavnijeh vaih dika,
ke su lane napitale.
Isto, 165, 5-8
12

M. Medini, cit. dj.

" Isto, etr. 36-37.
Capitolo IV, Le fonti italiane. (Lorenzo Medici, Guglielmo Giuggiola, M.
Agnolo Politiano, Benedeto Varchi i drugi poznati i nepoznati.)
15
M. Petkovi, cit. djelo, str. 116
14

6 RAD

81

Piui osmu pjesmu mogao je poticaj primiti u opem karnevalskom

motivu: doli smo iz daleka, ali su ugoaj pjesme i njezin sadraj
dubrovaki. Doli su iz dalekih, latinskih strana i nude se na slubu.
Mogli su i tamo nai posla, ali tamo nema mira, ide se esto na bojeve,
a ba to omi, kao ni Dubrovani, ne vole. Zatim hvale ljepotu gospoa,
nude se u slubu ne traei za to platu
neg da milo izviate
u srdacijeh nae rane.
Isto, 167, 45-46

U tim pjesmama Naljekovi se opet dri svoga tla. Poput Vetranovia

i drugih pjeva
svom Dubrovniku; koristi svaku prigodu da govori
svom gradu. Njegovi putnici kao ni Jeupka ne ele plau za svoje uslu
geDa je Naljekovi mogao i od Vetranovia neto nauiti pri pisanju
pokladnih pjesama zapazio je ve M. Medini. On kao primjer navodi
Naljekovievo nabrajanje ivotinja u 11. pjesmi to podsjea na slina
mjesta u Vetranovievu Remeti. Isto tako Naljekovi spominje i mijeh
pun uzdaha, to podsjea na mijeh iz Vetranovieva Piligrina.16
Posebno su zanimljive deveta i deseta pjesan od maskerata. One se mo
gu objasniti i razumjeti bez utjecaja slinih motiva iz talijanske pokla
dne poezije. Jedino to su mladii u devetoj pjesmi rekli i ime ele
izazvati samilost jest isticanje nevolja koje ih stalno prate. Na svijetu
nisu osjetili nikakve radosti pa zakljuuju
Da cvijet doe nam u ruke,
stvoril bi se taj as draom.
Isto, 168; 33-34

Isticanje trajno tunog udesa i trajnih nesrea u mladiapjevaa

podsjea nas na Naljekovia koji je alosni svoj udes nekoliko puta
opjevao. U desetoj pjesmi pjesnik se obraa gospoama pa govori srei
i nadi koju moe i treba da izazove njihov drag pogled i uredna rije.
Jednako se moe rei i za dvanaestu pjesmu koja je opeg pastoral
nog ugoaja. Ona je tipina pirna pjesma, za koju je M. Potkovi
pretpostavio da bi zapravo trebala da bude na kraju Prve pastorale kao
prva pirna pjesma. Njezin ugoaj, ritam i stih potpuno se slau s ostalim
pirnim pjesmama u pastoralama i ne mora biti imiticija neke talijanske
pokladne pjesme.
Bez snage da poput Pelegrinovia individualno komponira jednu
pokladnu cjelinu Naljekovi je napravio zbirku raznovrsnih pokladnih
pjesama. Neke i ne spadaju meu pokladne pjesme iako se tako nazivlju.
Idealne i nevine petrarkistike pjesme i patriotska oitovanja nisu u
skladu s vulgarnim i esto vrlo prozirnim opscenim alegorijama. Svoju
narav sakupljaa s raznih strana i elju za raznovrsnou tema i oblika
Naljekovi je pokazao i u pokladnim pjesmama.
le

82

M. Medini, cit. dj. str. 36.

M. Medini je kuao dokazati kako su dvanaest Naljekovievih poklad

nih pjesama j e d n a cjelina, logino povezani redosljed pjesama n a k o n to
u prvoj, uvodnoj, vrag tumai svoju narav. On je sklon da u tim pje
smama vidi neko jedinstveno pokladno prikazivanje slino J e u p k i .
I cilj i m je isti, a to je iskazivanje ljubavi. 17
T o m miljenju usprotivio se M. Petkovi. 1 8 On dozvoljava da je Nalje
kovi htio da mu maskerate budu ovisne
uvodnoj pesmi kao u
Pelegrinoviea (i ubranovia), ali svoju elju Naljekovi nije uspio
kompozioijski zaokruiti. Njegove pokladne pjesme su po tonu, sadraju,
stilu i stihu sasvim drukije jedna od druge pa je homogenost i jedinstve
na kompozicija Naljekovievih maskerata ostala, moda, samo pjesniko
va elja. Naljekovi nije iao jednim odreenim pravcem pokladne
poezije nego je meu pjesmi od maskerate unio zapravo razliitih
pjesama. A time je pokazao i originalnost. Naljekovi je originalan i u
p o t p u n o j slobodi izraza.
On nije prevodio. Iako ima mnogo motiva koji podsjeaju na talijanske
p o k l a d n e pjesme, 1 9 nema nijedne pjesme koja bi u cjelini bila p r e r a d a
ili prijevod. Pjesnik je uzimao opi motiv pa ga je izricao na svoj nain.
Ni u p o k l a d n o j poeziji nije mogao zatomiti svoje sklonosti tugovanju,
pesimizmu, cinizmu i rodoljublju.
Naljekovi je originalan i u potpunoj slobodi izraza.
17
18
18

M. Medini, cit. dj. str. 35-37.

M. Petkovi, cit. dj. str. 116.
U. Guttini, cit. djelo, IV. Le fonti italiane.

DRAMSKI

PISAC

Nikola Naljekovi napisao je sedam drama. U tome se slau svi bio

grafi. 1 Obiljeene su brojevima od jedan do sedam. Beki rukopis ima
samo t r i zadnje, ali su one oznaene brojevima 5, 6 i 7 to znai da su i
one prepisane s j e d n o g kasnijeg predloka. 2 To isto moe znaiti da je
sauvan cjelokupni Naljekoviev rad, osim to je Sedma komedija u
u sredini manjkava.
Rukopisi sve Naljeko viceve d r a m e nazivaju komedijama. P o d tim
imenom su i objavljene. 3 Kad je nakon objavljivanja Naljekoviev dram
ski rad postao p r e d m e t ozbiljnijeg zanimanja i kad se poelo temeljitije
prouavati raanje i razvitak d r a m e u Dubrovniku, onda su odijeljene
prve etiri od ostalih, jer su one zapravo pastirsko-mitoloke igre.
Ali i preostale tri komedije u mnogome se meusobno razlikuju.
Razlikuju se p r v e dvije od tree. P r v e dvije, tj. P e t a i esta, - kao i sve
etiri pastirsko-mitoloke igre veoma su jednostavne scene. Nisu podi1
2
s

Ignjat Burevi, Serafin Crijevi, Sabo Dolci. Vidi u Uvodu, bilj. 9, 12 i 13.
Vidi SPH, V, str. 173.
Isto, str. 173-296.

83

jeijenje ni na inove ni na prizore. Radnja im nije razvijena, siromana

je i oskudna. Dogaa se na jednom mjestu i u jednom mahu. To je samo
jedan, zavrni susret i sukob koji ba u svojoj otvorenosti i otrini oi
tuje trajno stanje odnosa iz kojih je sukob i nastao. Ta zavrna scena u
stvari je jedna od mnogih slinih scena koje se u krugu jedne dubrovake
obitelji javljaju ili mogu da se pojave. Nakon to scena plane ona se
takoer brzo i gasi pa za neko vrijeme opet moe da nastupi mir. Sedma
tj. u rukopisu posljednja, kompozicijski je sloenija. Podijeljena je na
tri ina, a i radnja je zasnovana na irem planu. Njoj pripada naziv ko
medija, dok su prve dvije zapravo farse.
Armin Pavi Naljekovievim trima komedijama govori bez podrob
nijeg obrazloenja u kakvu vrstu komedija spadaju i to znae u razvitku
komedije u Dubrovniku.4 Milorad Medini je njegove komedije svrstao
u poglavlje Plautovska komedija, sklon miljenju da je i Naijekovi
bio uenik Crijevia koji je nakon povratka iz Kima u Dubrovniku tuma
io Planta. 5 Branko Vodnik Naljekoviev dramski rad dijeli u etiri
dramske ekloge i tri komedije.6 Naljekovieve komedije najbolje
je okarakterizirao Mihovil Kombol, koji je upotrebljavao dva naziva pa
govori komedijama bolje rei farsama, jer nijedna od njih nije pisana
u stilu klasicistikih komedija njegova doba. Samo se jedna, najvea,
napisana u tri ina i u sredini okrnjena, pribliava po svom. obliku
tadanjoj literarnoj komediji, ali je inae i ona bliska tarsi. 7
Na farsu u tim komedijama prvenstveno potsjea jednoobraznost rad
nje i scenska sloboda u pogledu vremena i mjesta zbivanja radnje. Kao
to biva u farsama lica su do krajnosti unaprijed odreena. Djeluju samo
kao asoviti nosioci zapleta. Farsama je bliska i Naljekovieva neobu
zdanost izraavanja, upotreba talijanskih rijei, esta vulgarnost i opscenost. Sve to pojaava njihov lakrdijski karakter. Ovome treba priklju
iti i uvoenje pjesme na narodnu Poruila Vidosava, koju u Petoj
komediji, u odsustvu gospoe pjevaju slukinjice.
U raanju i razvoju drame u Srednjem vijeku i renesansi nemogue je
pratiti razvitak jedne dramske vrste sasvim odvojeno od druge. Izmeu
raznih pojava drame u to vrijeme postoji dodirnih taaka. 8
U komedijama Naljekovievim nai emo elemenata iz raznih
dramskih vrsta. Scenska sloboda u pogledu mjesta i vremena odvijanja
radnje i upotreba didaskalija u mnogome potsjeaju i na humanistiku
latinsku komediju i crkvena prikazanja. Moe biti da je Naijekovi po
znavao ove dramske vrste. Manje je vjerojatno da je sam gledao takve
predstave, pogotovo humanistike koaaaedije jer se one u 16. stoljeu nisu
vie prikazivale. Osobitosti zajednike humanistikoj komediji i crkvenoj
drami mogao je Naijekovi upoznati i posrednim putem, preko farsa
4

A. Pavi, Historija dubrovake drame, Zagreb, 1871.

M. Medini, Povijest...,
str. 33 i d.
B. Vodnik: Povijest...,
str. 160.
7
M. Kombol: Povijest...,
str. 138.
8
Vidi npr. Stoppato Lorenzo, Di alcuni elementi del teatro popolare
dova, 1887.
5

84

in Italia, Pa

i komedija, to je i najvjerojatnije. Primarni oblici u postupku i obradi

nametnuli su se Naljekoviu im je odluio da u komediji obrauje
domai dubrovaki materijal.
Sve Naljekovieve drame napisane su u stihu. To je uobiajeni
dvanaesterac s dvostrukom rimom. Poinju prologom bez oznake tko
ga govori. Prema sadraju proizlazilo bi da je prolog kazivao sam pisac.
Sadraj je svakog prologa isti. Poziva gledaoce da ga sluaju i poto im
ukratko izloi sadraj upozorava ih i moli da budu mirni da bi mogli
uti i pratiti ono to se dogaa.
Naljekovi se obilno slui didaskalijama, koje pomau da se bolje
shvati radnja. One istodobno slue i kao upute prikazivaima, to pored
stvarnog dokaza da je jedna Naljekovieva drama prikazana 9 govori
u prilog tvrdnji da su se drame ovog pjesnika i prikazivale.
etiri pastirskomitoloke igre u mnogome se razlikuju od triju kome
dija pa ih treba posebno i promatrati. Meutim, sve Naljekovieve drame
imaju zajedniku vedrinu, zajedniki zabavni smisao i svrhu. Sve su
napisane da razvesele gledaoce pa zajedniki naziv nije bez logike. To je
bilo jasno ve u 16. st. kad je naziv komedija imao ire znaenje.10
2

Renesansna pastirska knjievnost ila je utrtim pastoralnim stazama,

ali je novim elementima obogatila i izmijenila konvencionalne oblike
bukolike. Pastirski i mitoloki susreti i dijalozi iz ekloga dodirujui kroz
stoljea razliite kulturne, drutvene i knjievne komplekse postepeno
su se pribliavali stvarnom ivotu i aktualizirali naputajui tako svoj
prvotni ugoaj idile. Suvremenih iluzija bilo je ve u eklogama Vergilija,
u Petrarke i Boccaccia, u srednjovjekovnim kranskim eklogama i u hu
manista. Srednjovjekovni feudalni odnosi nali su svoj ljubavni dijalog u
pastorelli i villanelli. Literarna renesansna bukolika nasljedovala je an
tike modele, ali je trpjela i utjecaj suvremenih pukih tendencija.11
Dijalokim oblikom pastirska je ekloga ve od prvih dana postojanja
nosila u sebi klicu drame. U toku stoljea, u raznim vremenima i na raz
nim mjestima u pastirskoj poeziji javljale su se tendencije
recitiranju
i prikazivanju pastirskih susreta i motiva. Idiliki svijet iz ekloge za
htijevao je svoj dramski ivot i izraz. Naao ga je najprije u samoj eklogi, koja se recitirala a zatim u pastirskoj drami kao posebnoj knjievnoj
vrsti.
* Vidi bilj. 44 poglavlja ivot (M. Panti . .., str. 4 ) .
10
Tako Gnarini, pored Tassa najpoznatiji pisac pastorala, branei pastoralu kao po
sebni knjievni rod nije mogao a da ne prizna da i pastorala ima mnogo zajednikoga
s komedijom. Istiui pastirski pionirski rad Augustina Beccarija Guarini kae da
je Beccari zapravo osniva posebne komedije, a poto su lica u njoj bila pastiri i po
to ipak ima razlike izmeu njegove pastorale i komedije nazvao je svoju komediju
favola pastorale. B. Guarini: II Verato contro M. Giulio De Nores, Ferrara 1588,
p. 50). S Guarinijem se sloio i G. Carucci, Opere, Ediz. naz., Vol. XIV, Bologna
1936, str. 313.
11
E. Carrara, La poesia pastorale, Milano, s. a., str. 166.

85

Govorei putu i razvoju dramske knjievnosti istraivai istiu slo

enost razvitka pastorale.12 Pored konvencionalnih, idealno-bukolikih,
mitolokih i petrarkistikih elemenata na pastirsku knjievnost djelovat
e i puki, rustikalni elementi koji su se kao kontrast idili u eklogama
javljali ve u srednjevjekovnim dijalozima i konstrastima.
Za renesanse stvara se pastirsko-seljaka poezija u kojoj je glavni cilj
pokazati obiaje, jezik, psihologiju u susretu grada i sela, istaknuti raz
like i izazvati smijeh.13
U taj knjievnosti teko je odijeliti satiru od zabave. esto je satira
implicirana u obinoj rustinoj pjesmi. Rustikalni su elementi dolazili
kao reakcija na konvencionalnu bukoliku i petrarkizam uope.
I u pastirsko-rustikalnoj dramskoj knjievnosti uskoro je prevladala
moda i ablona. Zbog efekta i smijeha pretjeruje se i karikira. Dolazi
do izraaja oita dvosmislenost, lascivnost, pornografija.
Najveu popularnost ova scenska pastirsko-seljaka igra postigla je
u Sieni i Padovi. Nakon 1531. druina I ROZZI iz Siene proirila ju je
na razna talijanska podruja, od Rima do Venecije.14 Uporedo s ulaskom
rustikalnih elemenata pastirsko-seljaka igra unosila je i formalne puke
elemente izraavanja: narjeja, poslovice, narodne pjesme.
Ovoj bizarnoj dramatici prikljuio se i mitoloki element. Lica i mo
tive iz antike mitologije renesansna drama rado je prihvatila. Redovito
ih je obogaivala alegorijom, to je svojstveno itavoj pastirskoj knji
evnosti jo od njezinih prvih poetaka.15 Autorima pastirsko-mitolokih
scena i dijaloga bila je to prilika da uvijeno a ipak jasno iznesu to mi
sle. Takve su scene ponekad imale i politikih aluzija.16
Tip ovakve mjeovite pastirske igre ima posebno znaenje za pojavu
i razvitak pastirske igre u Dubrovniku. Ne zato to bi Mavro Vetranovi, Nikola Naljekovi i Marin Dri, teme i sadraje za svoje pastirsko-rustikalnomitoloke igre uzimali od takvih talijanskih igara, nego zato
to su nai komediografi od njih dobili poticaj.
Mitoloka igra svidjela se i Nikoli Naljekoviu. Uvijek sklon da se
osvrne na dubrovake prilike u mitolokim je motivima naao prikladan
oblik u kojem e iznijeti svoju misao i odnos prema gradu u kojemu je
ivio i ivotu u kojemu je sudjelovao. Mitoloki okvir sluio mu je isklju
ivo da neto saopi.
12
F . Flamini, / / Cinquecento, Milano, s. a. 487. M. Medini istie da pastirske igre
nijesu nikakav umetak u knjievnost onih vremena da ga moe maknuti a da se
cijela zgrada ne potrese ve ih sada jedno sada drugo vee za jednu i drugu vrstu
knjievnosti, pa se treba i na njih osvrnuti hoe li da ostale grane razumije (Po
vijest . . . 305).
13
E. Carrara, cit. djelo 225.
14
G. Cardncci, cit. djelo. str. 179.
15
C. Mazzi: La congrega di Rozzi di Siena, vol. I. Firenze 1882.
19
Vidi G. Carducci, cit. djelo, str. 177-178.

36

pastirskim igrama Nikole Naljekovia napisano je veoma malo i to

samo u s p u t kad se govorilo uope
njemu ili uope
postanku svjetov
ne d r a m e u Dubrovniku. 1 7 Nisu to pastorale u klasinom vidu idealnog,
bukolikog pastirstva, a nisu ni isti primjerci o n i h rustikalnih sienskog
tipa. N a t r u h e realizma i komino-lakrdijskog elementa ne dozvoljavaju
n a m ni da ih uvrstimo u iste mitoloko-alegorijske igre, premda su ovi
ma veoma bliske. Naljekovieve pastirske igre poseban su pastirski za
hvat, smjesa razliitih elemenata i redovito su alegorija stvarnog odno
sa i miljenja.
R a s p o n motiva u Naljekovievim pastirskim igrama kree se od klasino-mitolokih, p r e k o pastirsko-seljakih do aljivih, komino-lakrdijskih.
Ve u prvoj vrsti susreemo se s motivom zaljubljenog i oajnog pa
stira, kojega tjei i urazumljuje njegov iskreni i trijezni prijatelj, moti
vom poznatim jo iz davnih vremena pastirske ekloge. 1 8 U istoj pastorali
nailazimo i na poznati motiv samoubojstva zaljubljenog pastira koji e
i p a k biti spaen p o m o u ljekovitih trava i sretan da e na kraju dobiti
svoju vilu. 19 Ovim ozbiljnim i traginim motivima u pastorali Naljekovi se na svoj nain pridruuje koli traginih ekloga koje su
osobito bile p o p u l a r n e u F e r r a r i u prvoj polovici 16. v., a koje su za
razliku od laganih i idilinih motiva sve vie postajale drame s tragi
nim i klasinim sadrajem. 2 0 P r i tome ga nee smetati to se u ozbiljnu atmosferu i dalje unose mitoloke i arobnjake pojedinosti. 2 1
Ozbiljnost situacije i oivljavanje mrtvog pastira u Naljekovievoj
Prvoj pastorali sigurno je bio razlog da je za nju Pavi utvrdio da svojim
sadrajem mnogo spominje na Tassova Amintu. 2 2
U raspjevanu, ljubavnim bolom zasienu i traginu atmosferu NaIjekovi je u n i o element obinog, stvarnog i aljivog. To je pored
realnog i realistikog Ijubavnikova prijatelja, starica koja svojim lakrdijskim odnosom i opscenim aluzijama uvelike rui idealni ugoaj Arkadije.
17

M. Kombol, cit. dj.; M. Medini, cit. dj; A. Pavi, cit. dj.

18
Elemenata takva razgovora ima ve u Teokrita, zatim u Petrarke. - Antonio U r .
ceo (14461550) u jednoj eklogi opisuje kako Coridone tjei Titira koji je izgubio ovce
(E. Carrara, 253). Nikola de Careggio (Ferrara, 1506) prikazuje eklogu u kojoj za
ljubljena mladia grdi vlastiti otac (Carrara, 301).
19
U Tansilovoj eklogi Due pellegrini jedan pastir je oslijepio, jer je izgubio dra
gu, drugi jer mu je draga umrla. U jednoj eklogi Angiola Oltradija (La desiata pace,
1547) piastir bi se ubio ali na sreu otac mu izvue djevojku ispod vlasti Diane i dade
je sinu za enu (Carrara, 309). U Sacrificio Agostina de' Beccari zaljubljeni je spre
man da se ubije.
20
Vidi
tome E. Carrara, eit. djelo, str. 323 i d.
21
Tako u igri Sacrificio Agostina Beccarija nailazimo na motiv pripremanja poma
sti koja junaka ini nepobjedivim. U Treoj eklogi A. Calma ljubavnici pretvoreni
u stijenu i stablo bit e spaeni od jedne vraare koja pomou tajanstvenog recepta za
ziva vraga.
22
A. Pavi, cit. djelo, str. 59.

87

U talijanskoj farsi Coltellino Nikole Campanini Strascino iz Siene tri

jezni Tofano savjetuje svog nesretno zaljubljenog prijatelja Bernu kako
da ukroti nepokornu enu: treba je snano zgrabiti za vrat, istui je i
prisiliti na poslunost.
Naljekovi govori sasvim drukijem postupku. Savjet Naljekovieve starice vie je nego jasan. Ona predlae zaljubljenom da nastoji sa
enom u koju je zaljubljen to prije imati ljubavni odnos. To e smiriti
i njegove duevne patnje
Ho li se smiriti, ter istom, pametnj
to u ti sad riti, nudjer me dobro uj.
Imaju tej vile, neka zna sinko moj,
svaka njih dvije spile, bila sam u jednoj . . .
ako bi t' taj vila moli ju, nu kuaj,
u nju dopustila uljesti jednom daj.
(SPH, V, 188, 386-394)

Jednako jasne su i pojedinosti stariina savjeta a koje opisuju postu

pak koji nad dragom enom treba da izvri zaljubljeni. Golim naturalizmom sadraja i krajnje slobodnom i prozirnom dvosmislenoeu izraza
stariini savjeti i uope njezina pojava stre i u krajnjoj su suprotnosti
sa uobiajenim idilinim ugoajem pastirskih igara.
Nakon to je zaljubljenom kazala to najprije treba napraviti starica e
i dalje dijeliti savjete. Ako zaljubljeni ne bude mogao ostvariti najsi
gurniji put,
Ako li tnj vilu ne uzmo privesti
da ti da u pilu u tu nje uljesti
(Isto, 189-190)

stara savjetuje da se poslui tajanstvenim i monim sredstvima: aroli

jama. Postupak je potanko opisan:
Od ruka i noga svijeh nokat urjei
po malo svakoga ter u rub zavei,
pametuj, kad bude vezati u rub toj,
da ti ne zabude tri puta reci ovoj:
kako vezu ovo sada
tako onu, ka mnom vlada
da zaveu u ljuvezan
vema neg sam ja zaveza,
Pak na odoljena mjeseca dan treti,
ter e tri korijena od njega uzeti,
tomu e tamjana tri zrna spraviti,
ke
lis brtana lijepo e zavili,
ter sve toj ukopaj gdi no zna da e pro
kad godi vila taj, koju ti sluit ho'.
Tuj zamjer' najblii nje stupaj kon toga,
nu se uj ne krizi, ni mjentuj ti Boga.
Pak nasad lovora, ki je usahao,
ma da je od mora daleko rastao,
tri grane oei ter posad' na stupanj
i na rub uezi vaskolik lovor taj.

88

Kad bude uei, dokle eve izgori,

to ti u sad rei, svedjer ti govori:
kako ovo sada gori,
tako ona ka me mori,
u ljubavi radi mene
da gorei vazda vene
i da eljno vazda tui
do koli se sa mnom zdrui.
Poslije rub iskopaj pri sebi ter nosi
ma od tej vile taj, a to ho' eve prosi.
(Isto, 441-470)

Naljekoviev arobnjaki postupak podsjea na slian savjet koji

J e u p k a daje jednoj od est gospoa. I ovdje su naglaene pojedinosti
to govori
injenici da su pjesnici poznavali p u k o praznovjerje.
Uloga starice odvaja Naljekovievu pastoralu od slinih pokuaja u
naoj i talijanskoj pastirskoj poeziji. Ni najrealistikiji talijanski pastir
ski pisci, a ni na Marin Dri nisu u svojim pastirskim igrama pokazali
t a k v u slobodu jezika i izraza. Detaljan i slikovit opis ljubavnog ina
izmeu mukarca i ene i to u pastirskoj igri unio je samo Naljekovi.
Time je, p o r e d svojih osobnih sklonosti i odnosa p r e m a svom vremenu i
drutvenim obzirima, otvoreno pokazao koliko m u je stalo do odreenih
knjievno-teoretskih postavki i zahtjeva pojedinih knjievnih vrsta.
U drugoj pastirskoj igri obraen je poznati motiv iz klasine mitolo
gije: svaa izmeu tri boginje kojoj e od njih k a o najljepoj pripasti
jabuka.
N a k o n u v o d n i h rijei Prologa i Suca, ovaj je zaspao i uva ga jedan
pastir, na pozornici se jedna za drugom s pjesmom javljaju tri vile. Pje
sme su im u stilu ljubavnog oitovanja i renesansnog poziva na igru: lju
bav je draga i slatka. J e d n a vila. Trea, ugledala je j a b u k u . Pastir koji
je naiao p r o i t a o je pismo na jabuci: za najljepu . . . nakon ega
svaka od triju vila eli jabuku za sebe. Uznemirene vile pastir e odve
sti sucu koji e j a b u k u dati vili koja ju je nala.
Kao to se vidi Naljekovi je u ovoj pastorali obradio poznatu priu
iz Trojanskog ciklusa.
U traenjn izvora Naljekovieve dramatizacije klasinog motiva spo
m e n u t o je djelo Harpage Helenes od grkog pjesnika Coluta di Liecopoli iz 5. st. n. e. 23
Pomisao da je d u b r o v a k i pjesnik poznavao Coluta javila se zbog
slinosti dviju scena u Naljekovia i u grkog autora. To je najprije
scena u kojoj u Coluta Zeus alje Merkura da poe s djevojkama do Parisa koji e dosuditi jabuku, tj. odrediti najljepu djevojku, a u Nalje
kovia scena u kojoj D r u g a vila pokazuje na pastira koji e suditi.
k r bi p r e m a tome bio Trea vila koja moli pastira da joj kae to je to
napisano na jabuci. P a s t i r e u Naljekovia odmah odvesti djevojku
Sucu.
83
E. Maretto, La seconda commedia di Nikola Naljekovi, litografirana diplomska
radnja na Filozofskom fakultetu u Padovi, k. god. 1946-1947. - Prema La grande
Encyclopedia,
Tomo XI.

89

Druga slinost bila bi u pojavi i izlaganju elja boginja pred Parisern,

odnosno pred sucem.
Pogledajmo kako izgledaju dvije sline scene u Coluta i u Naljekovia.
1. Coluto prikazuje Zeusa kako upuuje svog sina Merkura da odve
de djevojke na sud Parisu. Treba da pokraj Ksanta i Ide nae sjaj
nog mladia, Prijamova sina, koji u brdima Troje uva stado. Njemu
e pokazati jabuku i zapovjediti mu da presudi ljepotu boginja. Onoj ko
ja bude izabrana neka dodijeli znaajni plod, njoj neka bude prvenstvo
pobjede i slast Ljubavi.24
U Naljekovia je itava ta scena spremanja poslanstva ostvarena
u jednom jedinom stihu, i to ne nekoga sa strane koji e organizirati
suenje, nego tretje vile koja moli pastira: Pastiru, dobar dan! mo
nam re toj to je? (SPH, V, 209, 195).
2. Nastup boginja pred Parisom Coluto je prikazao u stilu tradicije
i mitologije. Prva govori Minerva. Ona moli Prijamova sina da preskoi
Jupitrovu enu i kraljicu branih kreveta Afroditu i da izabere nju,
zatitnicu hrabrosti. On je predodreen da vlada i uva trojanski grad
pa e ga ona uiniti zatitnikom slabijih drava i nikada ga nee pritis
nuti ljutita Belona. Treba da joj povjeruje, nauit e ga ratu i hrabro
sti.25
Junona je kraa ali sasvim odreena i jasna. Nudi Parisu gospodstvo
nad itavom Azijom. to e mu ratovanje i hrabrost, on treba da bude
vladar i hrabrih i miroljubivih. Nisu uvijek nagraeni oni koji ratuju
a redovito oni rano umiru.20
Nastupa zatim Afrodita i pokazuje izazovno svoje drai. Preporua
Parisu da izabere nju, a da zaboravi ratove, da baci skeptar, da se odrek
ne Azije i odlui za ljepotu. Lijepe djevojke mnogo vie sjaju nego ratna
djela. Namjesto hrabrosti dat e mu enu za ljubav, namjesto vlasti dat
e mu Helenu pa e mu se diviti cijela Grka.27
U Naljekovia tri vile ele jabuku.
Prva vila (tj. Junona):
Ako ju meni da i meni prisudi,
init u da ima koliko poudi
imanja i zlata . . .
SPH V, 220, 4 4 3 H 4 5
24
Prema grko-latinskom tekstu u Hesiodi Carmina. Graece et latine cum mdicibus
nominum et rerum, ed. F . Lehrs, Parisiis, MDCCCLXII. Coluthi, Raptus
Helenae,
p p . 1-10., 70-76.
*5 Isto, 137-143.
2e
Isto, 146-151.
27
Isto, 159-165.

90

Druga vila (tj. Minerva):

Reci mi jednu stvar, molim te, suce moj,
oto si gospodar dravi ti ovoj;
ali ti drae jes gospodstvo, pravo ka',
ali tvoj um i evijes, kojom ga ti vlada?
i to bi t' milije da ti se uzvisi,
ali pak zalije da ti se ponizi?
Moj sudce, scijenim ja da ti je tvoja svije
veomi milija neg vae svijet i pjenez;
razumom imanje zato je lako ste,
ma blagom razum nije, ako je pravo re.
Tijem to ti obea imanja dat ova,
nije li t' dva vea potreba vee znat?
Er ovo to vlada tebi je do volje;
nu da jo vee zna, bilo bi t' jo bolje;
a ja ti mogu toj u jedan as dati,
ter vei razum tvoj vee e vladati
i vei gospodar na svijetu biti dva,
ako ti ovu stvar prisudiv meni da.
(447-164)

Trea vila (tj. Afrodita):

Pokoli obje dvije, sudce moj, ktje sliat,
molim te i men' je da posluh bude dat;
Vele je gruba stvar kada se prigodi
uinit komu dar, najlie gospodi,
da mu ti dariva nijedan put nee
jednu stvar, esa zna da ima odvee.
Gospodstvo ti ima, i kad bi hotio,
jote bi vee dva gospodar ti bio:
nu vi je s dosade ovogaj i s tuga,
a neg li da sade ti prima jo druga.
Takoer u tebi kad ne bi imao
razuma, ti ne bi ovdi sad vladao,
ne bismo mi na sud na ovi tvoj prile
nu bismo mi inu iskat ga otile.
Tijem blago ti ima i eto s' gospodar,
i dosti vele zna; nu jedna t' lipe stvar:
budui takoj mlad, pristao, plemenit,
pravo bi bilo sad najlipu na saj svit
djevojku da ima, ku bih ti u ruku
ja dala, da ti da meni tuj jabuku.
(465-484)

Kao to se vidi Naljekovi je poznavao priu

jabuci zbog koje je
bio izazvan Trojanski rat. Moda je poznavao i Colutovo djelo Otmica
Helene, ali se iz navedenih citata ne moe zakljuiti da je svoju pastir
sku igru izradio prema tome djelu. Slinosti, to je oito, proizlaze iz
istovjetnosti motiva. U klasici su bile tri boginje, Naljekovi je uzeo
tri vile. Razlika izmeu dva djela u kompoziciji, koncepciji i sadraju
i previe je velika, da bi se mogla zakljuiti neposredna ovisnost.
Naljekovi za suca ne postavlja mladia nego pravoga suca koji se
nee pokolebati ni na jednoj od ponuda. Poto nije uope zamislio mla
dia, nije ni pokuao opisati suevu muku znatielju i onu panju koju
91

je Paris pokazivao gledajui i odmjeravajui pojedine boginje, pojedino

sti njihove tjelesne ljepote, odjee i nakita. Naljekovi tome uti. On
ne pria kako se Venera, tj. Trea vila, kad je na nju doao red, gracioz
no i izazovno ponaa ukazujui svoje grudi i elei tako djelovati na
mladia. U Naljekovia vile i ne govore onim redom kao u Coluta.
Klasina pria svai boginja, pa zatim u punom opsegu i Colutova
obrada komponirana je isto i dosljedno iznosei dogaaje praene ljud
skim strastima. Opisujui pojedinosti od Pelejeve svadbe do Helenina
bijega autor trajno ima na umu i istie posljedice koje su uslijedile iza
opisanih dogaaja. U itavoj pjesmi osjea se prisutnost buduih nesre
a.
Isticanjem zlog udesa autor je i zapoeo spjev.28 Zle slutnje ponavlja
ju se i u asu kad je Afrodita zavrila svoj zavodniki i pobjedniki go
vor.29 A i na kraju, nakon naizgled sretnog zavretka, Kasandra gleda
pridolicu, upa kose i razdire zlatnu povezau. Troja pak spustila je
kraune na visokim vratima i primila povratnika ali i zaetnika zla.30
Uoljivi i izraziti ugoaj slutnje buduim zlima i nesreama daje ton
itavu Colutovu spjevu. Naglaen je i raskonom a zapravo nevinom
ulogom Afrodite koja postupa kao lijepa ena i sama nesvjesna to e
prouzrokovati. Opisi njezine ljepote, njezini govori i uloga nenametljivo
ali sudbinski neizbjeno izlau se kao motiv izazova dogaajima koji tre
ba da uslijede.
Poavi od sasvim razliite koncepcije Naljekoviu je daleko bilo ka
kav ugoaj nesree, patnje i rata. On ne stavlja u sredite panje lijepog
i iskusnog ali neodgovornog zavodnika, nego mudrog poglavara koji tre
ba da poslui samo smirenju i pravdi.
U skladu s tako dramatski splasnutom situacijom Naljekovieve vile
nee svaka na svoj nain laskati sucu kao to su radile boginje. U Na
ljekovia jedino Trea vila laska i govori mu kako je mlad, pristao i
plemenit. Na pisac oito nije ni kuao da zae dublje u psihologiju po
jedinih nastupa. Njemu je najglavnije da i ovom prigodom ree ono to
smatra da treba rei svom gradu, to smatra da treba da uju oni koji
budu njegovu komediju sluali. Zato e u usta prve vile staviti samo
konvencionalnu, kratku ponudu, dok e druga i trea vila govoriti ono
to pjesnika titi i to on eli rei: najpotrebniji je svijetu razum, po
trebniji nego novac. Znanja i razuma nikada dovoljno.
Kako vidimo i ovdje se Naljekovi pokazao raoionalist koji govori u
svakoj prigodi ono to eli naglasiti. I ovdje je on Dubrovanin potak
nut stvarnim dubrovakim odnosima i prilikama.
Praktina dubrovaka koncepcija u cjelini i u pojedinostima obrade
bitno razlikuje ove pastorale od klasine tradicije. Namjesto dramske
istine, sukoba i oitovanja ljudske strasti, ovdje nalazimo naglaene osob28
29
30

92

Isto, 59-63.
Isto, 166-168.
Isto, 389-392.

ne koncepcije autora. Dramatski opis uvodnih i sudbonosnih dogaaja

zamijenjen je razliitim elementima lektire potrebnim piscu da za svoju
okolinu sastavi jedno govorenje.
U skladu s temeljnom Naljekovievom zabavnom i mirnom za
misli obrazlae se i s t r u k t u r a pastorale. U prvom dijelu nalaze se igre
i pjesme p u n e izljeva ljubavne enje i ljubavnog bola. Pjesnik je po
ao u h o d a n i m p u t o v i m a P e t r a r k e . Nastavio je zatim trojanskom i
teokritovskom tradicijom. Zavrio je u alegorijskom pastirskom ugo
aju slavljenja dubrave, ljubavi, pjesme, mira i sklada. J a b u k u je su
dac dao onoj za koju smatra da ju je zasluila, onoj koja je j a b u k u i
nala. Time su svi zadovoljni. Vile i pastire sudac poziva na tanac.
Sve je, dakle, i k o n s t r u i r a n o tako da se onemogui bilo kakvo uzbue
nje ili nemir u dubravi.
P o r e d Coluta i p o r e d trojanske tradicije kao mogui Naljekoviev
izvor s p o m e n u t je i Nijemac Jakob Locher Philomosus (14711528.), 81
j e d a n od pionira njemake svjetovne drame i poznati humanist. 3 2 U julu
mjesecu 1502. p r e d studentima u Ingolstadtu izvedena je Locherova
igra humanistika, kolska, De Judicio
Pariis.33
Iz Gredzenachove parafraze moe se vidjeti
kakvu se djelu radi. Bo
ravei u p r a v o pri kraju 15. stoljea u Italiji (vratio se u Njemaku 1495)
mladi Locher i m a o je prilike da tu upozna razne dramske vrste pa i hu
manistike, mitoloko-alegorijske dijaloge i historijske tragedije. P o
p u t Naljekovia elio je svoje iskustvo i znanje prenijeti u domovinu.
U prologu svog djela Locher objanjava alegoriju triju boginja: to je
Aktivnost, Misaonost i Uitak. P o p u t Poliziana, a slino kao i Naljekovi i L o c h e r je u p o t r e b i o srednjovjekovnu inscenaciju. Pie na latinskom
jeziku u elegijskim distisima.
U p r v o m inu, na jednoj strani pozornice nalazi se J u p i t e r , tri bogi
nje i Irida s j a b u k o m . M e r k u r je poslan
Parisu koji na drugoj strani
lei pod jednim stablom.
U drugom inu je Parisova presuda nakon to je svaka boginja izlo
ila svoje zahtjeve u dugim govorima.
Trei in, koji nas u usporedbi s Naljeko vicem vie i ne zanima,
predstavlja Parisov govor Heleni i njezin odgovor. Ona bi htjela bje
ati ali se boji da povrijedi stid i vjernost. Dolazi Amor, pogaa H e l e n u
strijelom i ona odlazi s Parisom. Mali bog se vraa n a t r a g i u monologu
slavi svoju mo nad mladima i starima.
U e t v r t o m inu Menelaj se tui Agamemnonu, a ovaj m u nudi svoju
p o m o . Glasnik najavljuje rat. Dolaze zatim tri studenta i dre govore
u smislu autorove alegorije:
aktivnom, misaonom i ugodnom ivotu.
Na kraju se a u t o r nada da e se njegov komad esto recitirati n a una
preenje istog latinskog jezika a na zator jezinih nekorektnosti. 3 4
81

E. Maretto, cit. djelo.

W. Creizenach, Geschichte des neuren
formation, Halle, 1901, etr. 30-34.
83
lato, etr. 40.
84
Isto, str. 40 i 4 1 .
32

Dramas, 2. Band, Rennaissance

und

Re

93

Mogunost komparacije izmeu Locherove humanistiko-kolske igre

i Naljekovieve scene postoji samo s obzirom na prva dva Locherova
ina. jedan in Jupiter, boginje, iria i Merkur dogaa se na jednoj
strani pozornice; drugi in Merkur, boginje i Paris na drugoj strani
pozornice. Slino inscenacijsko rjeenje nalazimo i u Maijekovica. Tri
vile nastupaju i pjevaju na pozornici istodobno dok sudac spava, a na
istoj sceni na kojoj e im kasnije taj sudac suditi.
Ova prividna scenska slinost izmeu Lochera i iNaljekovia ne znai
mnogo. Nema govora
neposrednom dodiru izmeu dva autora. Sli
nost inscenacije rezultat je zajednikog dramskog kolovanja i ugiedanja, zajednikih uzora u raznim vrstama srednjovjekovne drame. Cr
kvena prikazanja, humanistika drama i farsa, a i druge srednjevjekovne i renesansne vrste, sluile su se primitivnom viestrukom scenom.
Mnogo vanije i oitije su razldke izmeu Lochera i Naljekovia. Tu
se moe djelomino rei ono to smo utvrdili za Coluta. Locherova kon
cepcija i alegorija pa zatim i sadraj sasvim su drukiji od JNaljekovia.
Ve u Prologu, govorei temi svog djela, Locher istie svoju motdvacijsku elju: to je elja uenog autora da alegorijski i u personifika
cijama boginja progovori trima stranama ivota, trima mogunosti
ma ovjekova djelovanja (aktivnost, razmiljanje, uivanje). Ta tema
okupirala je humaniste jo od Danteovih vremena. Svoju osnovnu ale
gorijsku zamisao autor je potvrdio i na kraju djela kad
trima oito
vanjima ivota jo jednom i posebno razglabaju tri studenta, rvlasine
boginje posluile su, dakle, autoru, uenom humanistu, kao nosioci jed
ne poznate i odreene spekulacije.
Naljekovieva alegorija sasvim je drukijeg karaktera. Vile su samo
povod da do izraaja doe sudac na ija e usta autor izricati svoje mi
sli
dubravi,
Dubrovniku. Ne vanost uloga vila vidi se i iz ve
epomenute injenice da jedna vila svoju ponudu izrie u dva stiha. Vile
su u Naljekovievoj pastorali nuan rekvizit posebnih autorovih na
mjera.
Naljekovieva posebna koncepcija logiki je izazvala i svojevrsnu
strukturu djela. Odlukom i rjeenjem suca Naljekovi je igru zavrio.
to je dalje bilo to ga ne zanima. Onog asa kad se u dubravi uspo
stavio asovito poremeen mir, kad je autor izrekao svoje misli, igra se
moe zavriti. 1 Goluto i Locher nastavili su s onim to je slijedilo po
slije suda. Coluto zbog isticanja sudbinske kobi koja je izazvana, Locher
zbog svojih humanistikih sklonosti.
Svojom alegorijom i postupkom u obradi ove teme Naljekovi je ori
ginalan.
Strukturom, a donekle i tematikom Trea Naljekovieva pastirska
igra slina je Drugoj. Nakon Prologa naila je vila i nakon svog mono
loga ljubavne enje, zaspala. U dubravu dolaze zatim etiri satira,
koji se spremaju u lov i pjevaju. Probude vilu. Satiri hoe da vila iza
bere jednoga od njih. Nailaze etiri mladia koji tu istu vilu trae d raz
vija se borba izmeu mladia i satira. Meutim, javlja se starac koji u
ovoj dubravi ne trpi nered i nemir. Satiri izloe svoje pravo, izloe
94

ga i mladii. Vila nee ni jedne ni druge, ona hoe da bude slobodna.

Starac se, d a k a k o , slae s odlukom i eljom vile poklii ju vinji bog slo
b o d n o m satvori.
Jedan stari i u pastirskoj poeziji esto rabljeni motiv (bjeanje vile
ispred satira) Naljekovi je pribliio potrebama svoje dubrovake
alegorije. U skladu s tom svojom osnovnom namjerom razvodnio je kla
sini motiv ne nastojei da istakne suprotnosti i strasti. Satiri su neopasni oboavaoci koji ele vili samo sluiti, sukob izmeu satira i mladi
a samo je t r e n u t n a pojava (ples-borba), koju u mirnoj dubravi treba
to prije zaprijeiti.
Slian ugoaj m i r a u simbolikoj dubravi treba da izrazi i izazove
i etvrta necjelovita pastirska igra. etiri mladia su pobjegla od gusa
ra, trae svoju izgubljenu druinu. Iz Prologa i zavrne scene doznajeda su tu, u dubravi nali izgubljene drugove pa svi skupa na kraju
igraju u tanac.
4

Izvori Naljekovievih pastirskih tema i motiva raznovrsni su. On

nije mogao da se uivi u atmosferu, da poeziju Arkaije osjeti, a niti da
iz mitolokih motiva zasnuje vei i snaniji zaplet. Motive je razvijao
samo u najnunijem opsegu organizirajui razvoj radnje i zaplet samo
u jednom, najjednostavnijem pravcu. U skladu s opim stanjem u rene
sansnoj d r a m i likovi su m u redovito bez line karakteristike. U najbo
ljem sluaju oni su nosioci svoje uloge odreene ve u motivu i knjiev
noj tradiciji.
Njegov je pokuaj vie historijski zanimljiv negoli je umjetniki izra
en. Oivjeti na sceni idilini i pastirski svijet ekloga i pastirske poezi
je uope bio je u Italiji zavrni in jednoga dugog iskustva i procesa. Na
ljekovi toga iskustva u Dubrovniku nije nalazio. On je pionir koji je
htio u svoju sredinu presaditi jednu dramsku vrstu. Bez posebne dram
ske naobrazbe, bez sposobnosti da svoj svijet osamostali, on je taj zami
ljeni svijet upotrebio samo kao konvencionalni rekvizit koji treba da
poslui kao okvir u kojemu e ostvarivati svoje knjievno-didaktike
ambicije. Imajui p r e d oima u p r v o m redu dubrovaku publiku uno
sio je r a z n o r o d n e elemente za koje je smatrao da e zabaviti i nasmijati
svoje sugraane.
U Prvoj pastorali ima elemenata farse. Meutim u Naljekovia bukolika nije prezasiena realistikim, seljakim tendencijama. Dok se talijan
ska farsa izrugiva seljaku i n a tome osniva teinu svoga smijeha, u Na
ljekovia toga uglavnom nema. Dok je u sienskoj farsi parodija ljubavi
seljaka, 3 5 Naljekovi to izrugivanje ne stavlja u prvi plan. On zapravo i
ne pozna izrugivanje petrarkistikom idilinom odnosu. R a d a t u ulozi za
ljubljenoga treba da bude smijean jer je seljak kojemu se takav odnos
ne pristoji. Ali ni od njega Naljekovi nije stvorio objekt rugla. Kao i
35

Mazzi, cit. djelo.

95

Dri, Naljekovi stoji na jednoj posebnoj dubrovakoj liniji punoj uzdranosti ne dozvoljavajui da se od seljaka p r a v i ruglo bez mjere. Radatov prijatelj nee Radata dovoditi u groteskne situacije svjesno mu se
izrugujui nego e ga ozbiljno upozoravati da za njega nije vila, da je
za njega radina i priprosta seljanka. S ovim je u skladu i injenica da
za razliku od talijanskih, Naljekovieva a ni uope dubrovaka scena
ne pozna tip lukavog i glupog seljaka hvalie, divljeg i nakaznog odvrat
nog primitivca. 3 6 Dubrovnik ni ovdje nije bio neobuzdan. U opreznom
i konzervativnom gradu mjerila se s.vaka rije i p o s t u p a k . Dubrovaki
obziri i smisao za mir i sklad nisu dozvoljavali da se olako i bezobzirno
napada i izruguje, pa i bez dubljih namjera, j e d a n sloj ljudi.
Starica e savjetovati zaljubljenoga R a d a t a k a k o e pripitomiti i sebi
osigurati vilu. Ona e to napraviti dvosmislenim rijeima, suprotstavlja
jui, kao u farsama, uzaludnom idealizmu i p r a z n o m fraziranju najreal
niji postupak. Ovaj Naljekoviev parodirajui u m e t a k u bukoliku i mi
toloku atmosferu momentalni je izraz pieve sklonosti
realistikom,
zapravo vulgarnom. Ako se u njegovim pastoralama moe govoriti
si
stemu, onda j e on u pjesnikovoj elji da u laganoj i zabavnoj scenskoj
formi, p u t e m mitoloke alegorije a p o p r a e n o muzikom i plesom, go
vori
Dubrovniku.
etiri pastirske igre Naljekovieve rjeito prikazuju razne odnose i
miljenja Dubrovana u 16. stoljeu. Nai emo u njima, odmah u Pr
voj, na dubrovako tlo prenesen i d u b r o v a k i m d u h o m izraen odnos
izmeu sela i grada, zaziranje i nepovjerenje koje seljaki svijet gaji pre
ma gospodskom svijetu.
Ljubomir u Prvoj pastorali realno upozorava zaljubljenog R a d a t a da
ona u koju je zaljubljen nije za njega. Nije vina seljakom ivotu. Na
ljekovi je upotrebio i rjenik koji upotrebljavaju seljaci dubrovake
okolice.
Moj Rade, Raate, plaho je zvijere toj,
nije mi toj za te, maje ne, brate moj.
Tegnuti da ju ho' on as e tja ute,
a neg' li jednu no na slami s tobom le.
Ona ti pak ukrop ni kae ne kusa,
ni e njive nosi snop vragu ta ni kusa;
koze ti ni krave pomusti ta nee,
govoru t' ja s prave; tijem ohaj nju vee.
Ona ti kravaja ne umije zamijesit,
po njojzi, zimi ja, nigdar ne' biti sit.
SPH, V, 184, 295-305.

P o z n a t u mitoloku priu
tri boginje to svojataju jabuku, jer svaka
misli da je najljepa, Naljekovi je doveo u d u b r a v u , u D u b r o v n i k , gdje
ulogu suca Parisa igra bezimeni Sudac. U aureoli autoriteta i samopouz
danja kojom je obavio Suca dubrave, u nainu njegova djelovanja i od
nosa pastira p r e m a njemu Naljekovi je iznio odnos p r e m a a u t o r i t e t u
dubrovake vlade. Pastir koji je naao Suca gdje spava uvat e ga
36

96

Npr. vitlano

Ruzzante

Angela Beolco-Ruzzantea.

Za to je gruba stvar da tei bez strae

ovako gospodar drave sve nae.
Isto, 203, 59-60.

Izraeno je puno povjerenje u Suca, u vladu

. . . meu nami odi jes
gospodar vrhu svijeh, ki ima taku svijes,
da
njemu od svudi na pravdu dohode,
er vrhu svijeh ljudi njegov um nahode.
Isto, 216, 341-344.

K a d se vila poziva na Suca i kad ga pita to mu je milije: svijest i mu

drost ili gospodstvo, pa pretpostavlja da mu je sigurno milija svijest,
teko se oteti zakljuku da se radi
Naljekovievoj aluziji na sudstvo
i u p r a v u u D u b r o v n i k u . Sudac odgovara:
Gospoe, za boga, to mi toj velite?
da li me takoga vi suca cijenite?
AH mi ne bi toj vinji Bog zazrio,
ako bi za mito ja pravdu uinio.
Isto, 221, 485-490.

K a o Gunduliev p r e t e a Naljekovi e se iskazati i u drugim pastir

skim igrama. U Treoj pastorali iz dalekih strana pobjegla je u Dubravu
j e d n a vila. eli biti sama, slobodna. U Dubravi vlada Starac ija vlast i
autoritet ulijevaju sigurnost:
Starac e do tada, koga Bog postavi,
da mirno sve vlada u ovoj Dubravi.
Isto, 223, 9-10.

Tu u mirnoj i slobodnoj Dubravi vila je nala sklonite. U izraavanju

njezina zadovoljstva Naljekovi pjeva himnu Dubrovniku, odnosno slo
bodi koju uiva
u ovoj Dubravi, koja je puna sve
kreposti, ljubavi i mira vrhu sve,
u kojoj dosada nije se vidila
najmanja dosada i jednoj od vila;
u ovoj Dubravi vinji Bog zamirno
slobodu er stavi da ive svak mirno;
ter u daj odi ja slobodno neboga
mo prijat pokoja od truda od moga.
Isto, 224, 39-46.

Naljekovi je m e u prvima odreeno i raspjevano progovorio

srei
D u b r o v a n a koji u svom gradu uivaju mir i slobodu. 3 7 U slobodi Du
b r a v e uivaju i satiri
37
Ovakav odnos prisutan je takoer ve i u Drugom prikazanju (pastirskom) Mavre Vetranovia.

RAD

97

Poimo lovei po ovoj dubravi,

pokli ju Bog za aas eatvori na evijeti,
u koj nam do danas ne da zla vidjeti
neg svake raskoe; mir, pokoj, radosti;
hvala ti na Boe na ovoj milosti.
Kolici inamo u trudu provode,
a mi jo ne znamo najmanje nezgode,
nigda nam zli ljudi ne dae dosade,
mi nigda zle udi ne bismo od evade.
Isto, 50-58.

Drugi jedan satir ovako izrie svoju sreu:

L,.v.

pokli nas Bog ove dubrave dobavi,

vrhu sve ka slove po svijetu u slavi.
Za sve da mala jes, ali je tolika
u njojzi neka es i krepos razlika;
vinji Bog to godi satvori na svijeti,
odi se nahodi i zimi i ljeti.
Isto, 225, 65-70.

Dubrava je mirna, slobodna, bogata. Puna je lijepih vila

I odasvud sad ishode
mlade vile i gizdave,
ter pojui tance vode,
a najlie ove prave
od prislavne sej dubrave
ka je puna slavnijeh vila.
Isto, 226-227, 117-121.

Ve u Prvoj pastorali pjesnik stavlja u usta vili slijedee stihove

Pravo bi gizdavi ovi lug da danas
u pjesneh proslavi pojui svaka nas:
vazda je proljetje u njemu, nije zima,
razliko er cvijetje po sebi svud i m a . . .
u njemu nije gue, nigdar on ne vene,
neg stoji jak ruse jedan cvijet rumene . . .
hvala ti, Boe na, koji nas obrani
evijeh tuga do danas i mirno sahrani.
Isto, 174, 30-38.

U Treoj pastorali Starac je odrao konkretan govor kojim upozorava

na red i tradioionalnu poslunost prema vlasti pokazujui konzervativnu
dubrovaku odbojnost prema novostima i neredu
Od koli Bog ovoj dao nam jes mjesto,
godi je velik broj, vee nego sto krat sto,
i viku do danas nije se vidjela
taj smea ka od vas, ni zla rije
smjela
er mene Bog stavi da odi ja vladam
u ovoj dubravi i nemir da ne dam.
Isto, 229, 171-174, 191-192.

98

Pjesnik ne krije radost to su mladii iz Tree pastorale obranili vilu

od satira. Nije iskljueno da u svai izmeu mladia i satira treba gle
dati i neke unutranje trzavice u Dubrovniku. 3 8 Ovu pomisao opravdava
donekle i nastup Starca
to je taj rogobor u ovoj dubravi?
to mmte, u obor da ste doli vi?
Isto, 229, 167-168.

U 16. stoljeu, kad je dubrovaka sloboda ponekad visjela

niti, kad
su razni politiki savezi i grupe drava u ratu zahtijevale da i Dubrov
nik prie
njima, da se i on opredijeli, Naljekovieva pastorala dobiva
posebno znaenje. Ona kao da pokazuje raspoloenje i drhtaj Dubrov
ana, trajnu nesigurnost. Ona je alegorijski izraz dubrovake slubene
politike, elje da se uvijek, u svakom sukobu ostane po strani. Starac
e na kraju Tree igre otvoreno rei svima onima koji se otimaju
vilu
Pokli ju vinji Bog slobodnu satvori,
nije put ni razlog da ona vam dvori.
Isto, 233, 275-276.

U istom svjetlu odraza suvremenih prilika u D u b r o v n i k u i oko njega

moe se gledati i etvrta pastorala. U njoj je ispoljen konstrast izmeu
slobodnog D u b r o v n i k a u blagostanju i ropstva i nevolje u susjedstvu.
Nekoliko mladia pobjeglo je ispred gusara koji
skoie sad ovi kakono od glada
kad skoe vukovi ter udru na stada.
Isto, 234, 16-17.

D o k se mladii preplaeno ogledaju i pitaju se ta e i kamo e, vila

mirno, sretno i slobodno provodi vrijeme u dubravi
Dobar vam dan budi, mladii gizdavi,
to koji vas udi bilo vam s ljubavi.
Isto, 235, 41-43.

Kasnije e se, d a k a k o , i u ovoj pastorali taj refleks ivotnosti izgubiti

i p r e t o p i t i u ope motive. Mladii e nastaviti oitovanjima svoje lju
bavi. Na kraju, sretni i spaeni zapjevat e s vilama.
Ve je i s t a k n u t o da pastirska vrsta knjievnosti ve od svojih prvih
poetaka, pastirskih ekloga, nosi u sebi veoma prikladnu mogunost
alegorije. T u su mogunost pastorala pisci veoma obilno iskoritavali. 8 9
38
J. Ravli: Odraz domae stvarnosti u dubrovakoj knjievnosti. Ivan Gunduli
i njegova Dubravka Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, IV-V. 1956.
39
pojavi alegorije i njezinoj sve veoj ulozi u srednjevjekovnoj j kasnije rene
sansnoj knjievnosti, v. B. Croce, / teatri di Napoli, Bari 1947. P. Molmenti, cit. dj.;
Fortmiato Rizzi, Delle farse i commedie morali di G. M. Cecchi, Ror.ca S. Caseiano,
1907.

99

Alegorija je prisutna i u pastirskim djelima talijanskog, siensko-padovanskog, seljako-komediografskog i mitolokog tipa kakve su i igre Ni
kole Naljekovia. Marcello Roncaglia, j e d a n od sienskih komediografa,
u svojim igrama osvre se i na m o m e n t a l n u politiku situaciju: prisut
nost panjolaca u Sieni. Njegovi pastiri i nimfe koji bi eljeli ivjeti u
srei i miru svoje idile napadani su od panjolaca. 4 0
Ugoaj tihog spokojstva i nepomuenog m i r a koji vlada u arobnim
predjelima proplanaka, livada i potoka k a r a k t e r i s t i a n je ugoaj pa
storale uope. Poznat je u talijanskoj pastorali ne j e d a n pokuaj zlih sna
ga da se taj m i r poremeti i ugrozi. 4 1
B. Croce dri da je prva alegorijska predstava u talijanskoj knjiev
nosti bila prosinca 1441. u Napulju p r e d kraljem R e n a t o m Anuvinskim
za vrijeme opsade Napulja od Aragonaca. 4 2 Alegorijska predstava Rene
sanse raala se pod snanim utjecajem klasike. U alegoriji se osjetila
snana povezanost s mitologijom kao i suvremena p r a k t i n a namjera:
slavljenje prisutnog junaka. Trai se i slavi h e r o j , uzor naem vlada
ru, kralju, vojvodi. P a i kad se pastirska knjievnost roena iz ekloge
lii suvremenih natruha njezina je istoa relativna. Mladii divni,
idealni, neporoni i zaljubljeni pastiri zapravo su ljudi na dvoru na ko
jemu pjesnik ivi. On eli svoje mlade gospodare i svu gospodu s dvora
prenijeti u poseban, arobni svijet. Pjesnik je vidio da se to gospodari
ma i gospoama (nimfama) svia. Na taj nain itava talijanska alegorijsko-mitoloka i pastirsko-idilina knjievnost naslonjena je na dvor
ski ivot talijanskih dravica.
U Dubrovniku, u pojavi dubrovake mitologijsko-alegorijske i pastir
ske igre stvar je bitno drukija. Tu nije bilo dvora, vojvode, kralja ni
mogunika kojemu bi pjesnik trebao da laska i od kojega bi zavisio. Ali
zato su za dubrovake pjesnike postojali Grad i Drava sa svojim ivot
nim p o t r e b a m a , svojim obiajima, zakonima i odnosima. Bez obzira d a
li talijanski pastoralni motiv uivanja u miru i uope opis arkadijskog
mira ima u pojedinim sluajevima i znaenje k o n k r e t n e alegorije, enja
za mirom i slavljenje mira u knjievnosti staroga Dubrovnika ima svoje
sasvim odreeno i karakteristino znaenje. Ono je adekvatno svako
dnevnoj i stoljetnoj politici Dubrovnika. To je izraz raspjevanosti ali i
opreza D u b r o v a n a ; oni uivaju u slobodi, ali istodobno osjeaju da to
to imaju moraju budno uvati. Dubrovaki pjesnici, ne samo pastir
ski, i prije i poslije Naljekovia, trajno i dosljedno isticali su i upozo
ravali na tu dubrovaku p o t r e b u za m i r o m . T o je j e d n a od glavnih te
ma knjievnosti staroga Dubrovnika u o p e .
U injenici to je u Naljekovievim pastirskim igrama doao do izra
aja njegov poznati smisao za stvarnost, to su one redovito alegorija
dubrovakog ivota lei njihova posebna vrijednost. 4 3 Iako ta injenica
40
Mazzi, cit. dj. vol. I. Str. 267, 268.
41
A. D'Ancona, O r i g i n i . . . II. 369-372. Vidi tamo bilj. 34. Takoer G. Carducci,
cit. dj., 169.
42
B. Croce, cit. djelo.
43
Ve je W. Creizenach (Geschichte...
Str. 481) primijetio u dubrovakoj pasto
rali smisao za domau prirodu, ume i vile.

100

sama po sebi ne moe spasiti ni odrediti knjievnu vrijednost pastorala,

ona je znaajna. U irem planu knjievnosti itavog stoljea i itave
knjievnosti staroga Dubrovnika realizam u pastoralama potvruje i
njenicu da dubrovaki knjievnici nisu slijepo imitirali tue pisce. Isti
cali su ono to ih je titilo i to svi smatrali vanim. T e Naljekovieve
igre na taj nain u skladu su s Drievim pastoralama. I jedne i druge
logino nastavljaju p r v e pastirske poetke u Vetranovievim scenama u
kojima je t a k o e r prisutna dubrovaka alegorija i logika: zasunjene
ropkinje i vile slobodu e stei u Dubrovniku. Sve ovo u mnogome n a m
pomae da shvatimo i realistiko-aktualnu logiku kasnije pastorale Iva
na Gundulia.
5

Naljekovieve pastirske igre napisane su i za izvoenje. Svojim kon

vencionalnim pastirskim suprotnostima, oitim ili prikrivenim ali uvi
jek vidljivim, suvremenim aluzijama te konano veselim renesansnim
ljubavnim pozivom i otvorenou ove male pastirske scene mogle su
zabavljati Naljekovieve suvremenike.
Dubrovani su pastirsko-mitoloke igre zavoljeli. U njima, meu vi
lama i pastirima nali su i vidjeli i sebe. Osim toga svojim izvanjskim
elementima pastorale su se uklapale u zahtjeve vremena koje je od scen
ske predstave sve vie oekivalo vizuelni uitak. U 16. stoljeu u Du
brovniku nije bilo znatnije sveanosti ni uglednije svadbe bez predstave.
U takvim sveanim okolnostima vizuelni utisci stupali su u prvi
plan. Plesni i muziki umeci postajali su sve vaniji. Sve veu ulogu u
komediji preuzimali su pronalasci scenografa, muziara, koreografa.
P r o d o r ovih izvanjskih elemenata pogotovo e se osjetiti i udomaiti
u pastirsko-mitolokim igrama. U svojim Razgovorima Ingegneri je
ve ezdesetih godina 16. stoljea pisao kako je u Italiji prava komedija
ve preivjela i uguena izvanjskim efektima nala svog nasljednika u
iilikim i muzikim scenama koje su odgovarale novom ukusu i mo
ralu ljudi. 4 4
Savremenom ukusu pokoravao se i Dubrovnik. P o r e d ivog zanima
nja za realistiku komediju i Dubrovani su rano, ve u prvoj polovici
tog stoljea zavoljeli pastirsko-mitoloku igru sve vie uivajui u sjaju
pozornice, u scenskim iluzijama, u muzikim i plesnim dijelovima i u
itavom tom a r o b n o m svijetu koji pastirska igra doarava.
tome rje
ito govori i poznato pravdanje Marina Dria iz prologa Skupa. Po
znato je k a k o su zabavni elementi ulazili i u crkvena prikazanja.
Zahtjeve v r e m e n a osjetio je i Naljekovi. U svojim pastirsko-mito
lokim scenama dao je vidno, glavno mjesto izvanjskom, zabavnom ele
m e n t u . Sve njegove pastirsko-mitoloke scene poinju ili zavravaju pjes
mom i plesom, u svima se pjesmi i igri pridaje velika vanost. Pisac re
dovito sam daje u p u t e za izvoenje ovih dionica.
** Discorso

della poesia rappresentativa,

Ferrara 1568, str. 83.

101

U P r v o j igri ve na poetku etiri vile i tri pastira poju u lugu.

Pjesmom e ova igra i zavriti: - vile zanu, a pastiri sluaju; prestavi vile zanu pastiri; zavrivi vile zanu pastiri.
U Drugoj igri, dok Sudac spava vile u dubravi pjevaju: vila prva poje
sama idui iz luga na livadu. Druga vila t a k o e r zane sama. I trea
vila idui iz luga na livadu poje. Mitoloke boginje postale su nesta
ne pastirice koje pjevaju. Igru koja kao temu ima poznatu mitoloku
svau oko primata u ljepoti Naljekovi e zavriti ovakvom didaskaldjom: Uhitivi se sve tri vile i tri pastira uine tanac, s kijem p o u u
lug iz koga su izili i tako svri ovo govorenje.
U T r e o j igri spravljajui se u lov satiri zainjaju pjesan. I zatim
dalje: Svrivi pjesan satir govori. N a k o n borbe i nakon Stareva
posredovanja, Ovdi se uhvate igrati i satiri i mladci pak svrivi tanac
vili govori Starac.
J e d n a k o se moe rei i za etvrtu pastoralu. Bjeei p r e d gusarima
izljezu etiri mladia iz luga igrajui na nain k a k o da su zatjerani t e r
bjee. Vila koja je spavala uputi se s t a n c e m p u t mladaca i dosad k o n
njih pone govorit. Lutanje mladia u dubravi zavrilo je pjesmom
i plesom: Svrivi pjesan uhite se svi osam mladaca ter igraju tanac
s kojijem otidu u lug . . .
P r e m a panji koju je dao plesnim i pijevnim elementima vidi se da
je p o r e d o d r e e n e alegorije pjesnik u p r v o m r e d u iao za tim da prui
scenski uitak gledaocima. M. Kombol je primijetio da ove pastirske igre
izgledaju sasvim drukije ako se zamisle kao p r e d s t a v a gdje u idilinom
ambijentu t r e b a da naetupe svirai i pjevai. 4 5 Ove igre upravo tako se
i moraju zamiljati. Bez toga aspekta se ne smiju prosuivati. Njihova je
zabavna namjera oita i naglaena.

D u b r o v a k a komedija 16. stoljea ve je u svom zaetku p r e t p r p j e l a

snaan utjecaj talijanske komedije koja se u ovom stoljeu javljala i
ivjela u razliitim vidovima. To vrijedi i za Naljekovieve komedije.
45
M. Kombol, Povijest...
137. - . urmin, Povijest...
Zagreb, 1898, str. 82, uvje.
ren je da su Naljekovievi komadi bili sastavljeni za prikazivanje a i pjesnik je
imao pripadati kazalinoj kojoj druini. M. Reetar je, Die Metrik Gunduli's
Archiv XXV, 1903, 285, dobro uoio svu vanost zapisa Nikole Guetia (Dello stato
delle republike, Venetia, 1691, 403) koji se pri kraju stoljea sjea kako je u mladim
danima oduevljeno i aktivno sudjelovao u izvoenju predstava u Dubrovniku pri e
mu su osobitu ulogu imali muziki dijelovi . . . che questa muica sia stata sempre
potente a ingagliardire i animi nostri, io grandemente l'ho esperimentato; perch quando tra la mia brigata invitato ero a rappresentare neue commedie,
neile tragedie
i nobilissimi atti acci che la mia natura non si spaventasse in cotai spettacoli ordina.
vo per sollevar l'animo e il coure della tenerezza fanciulesca che le trombe e i piffari
allegramente sonaseero; e poscia rappresentavo in quella mia tenerissima e t - quella
parte con grandissima sodisfazione e dell' autore beate memorie Marino Danca e degli
spettatori insieme).

102

P r i oblikovanju i oitovanju renesansne komedije znaajan udio imali

su i humanisti. 4 6 T e m e su uzimali iz raznih izvora. J e d n i m dijelom na
slanjali su se na tradiciju srednjevjekovne legende, novele i crkvene dra
m e . P o r e d toga uzimali su motive i iz stvarnog suvremenog ivota. Te
me su esto bile svjetovnog k a r a k t e r a , ponajvie dogaaji i avanture oko
ljubavi, dozvoljene i nedozvoljene. Utjecaj srednjevjekovne tradicije i
srednjevjekovnih oblika najvie se odraava u formalnoj tehnici. Jedna
od bitnih crta humanistike komedije jest i njezina p o t p u n a sloboda u
mijenjanju mjesta radnje. 4 7 Humanistika komedija imala je i drugih
slinosti s farsom i kasnijom renesansnom uenom komedijom. Takva je
n p r . pojava da se u glazbi i opem pomirenju nae rjeenje zapleta. 4 8
Uz humanistiku komediju i farsa je ivjela vlastitim ivotom. Istrai
vai talijanskog renesansnog kazalita zakljuujti da je pored zajedni
kog obiljeja farsa u pojedinim sreditima imala i neke posebne oznake
dotinog podruja. 4 9 To dakako vrijedi i za Veneciju koja nas zanima
s obzirom na Naljekovieve komedije.
K a o i D u b r o v n i k i Venecija je u 16. stoljee ula nalazei se na vr
h u n c u moi. Venecija je tada bila prvorazredna sila velikog meunarod
nog znaaja. 5 0
Sjaj i ivot grada u privatnom ivotu bio je a d e k v a t a n odraz meu
n a r o d n o g velikog ugleda i privredne moi Venecije. Taj grad tada u stal
n o m usponu, u svestrano bunom ivotu bio je kao stvoren za procvat
kazalinog ivota, i to prvenstveno komedije. 5 1 Obilne su vijesti
pri
kazivanju komedija i veselih igara te
kazalinim druinama, 5 2
Zanimljiv je p u t i razvitak mletake farse i komedije, znaajne su
njihove posebnosti i osobine. Posebno je zanimljiva tamonja farsa-komeija zbog toga jer e u p r a v o ona biti poticaj Nikoli Naljekoviu.
D. Valeri u razvitku komedije u Veneciji vidio je etiri stepena. Na
k o n k o n t r a s t a i anonimnih jednoinki doao je Ruzzante, a zatim A.
Calmo, koji su ili ve u c r t a n i m stazama ali su komediju obogaivali no
vim elementima.
Ve su k o n t r a s t i pokazali kojim e putem k r e n u t i mletaka komedija.
Giustinian (1388-1446), j e d a n od autora kontrasta, elegantni je gospo
din, ali ba zato nije se ustruavao od niskih tema. 5 3
49
tome posebno i pregledno pie I. Sanesi u svom poznatom djelu: La Commedia, 69133.
vezama latinske humanistike komedije s renesansnom uenom ko
medijom iscrpno i dokumentirano pie i Vincenzo De Amicis, L'imitazione latina nella
commedia italiana del secolo XVI, Firenze, 1897, 45-60; - i Luigi Tonelli, II teatro
italiano, Milano 1924, 58 i d.
47
Ir. Sanesi, cit. djelo 16.
48
Isto, 113.
48
Silvio D'Amico: Storia del teatro drammatico, II. Milano 1939. 85 i d.
50
Mijo Mirkovi: Matija Vlai Ilirik. Zagreb, I960. Str. 20-21.
51
Diego Valeri, Caratteri e valori del teatro comico, La civilt veneziana del
Rinascimento, Firenze, 1958.
52
A. D'Ancona, O r i g i n i . . . 343.
53
Diego Valeri, cit. djelo, str. 5.

103

Venexiana (Venecijanka), farsa komedija n e p o z n a t o g a u t o r a tako

er iz 15. stoljea ve je sloeniji rad. Sadraj j e uzet n e p o s r e d n o iz ivo
ta bez p r o g r a m a i bez posebnih namjera. To je veoma realistiki opisan
ljubavni doivljaj jednog stranca u Veneciji. Nepoznati pisac Venecijanke donosio je na scenu stvari koje je zapazio svojim oima, koje je moda
sam doivio u svom gradu. Realizam ove komedije je p o t p u n . A u t o r zna
upotrijebiti rijei direktne, otre, surove. 5 4
Istim p u k i m realistikim i naturalistikim p u t e m , samo jo odreitije iao je u svojim komedijama Angelo Beolco Ruzzante (15021542.).
Na v r h u slave i popularnosti bio je u deceniju n a k o n 1530. postigavi
u razdoblju izmeu 1525-1530. svoj zlatni vijek. 5 3
Mletako-padovanske farse su u cjelini surovo realistine, cinine,
nemoralne ili amoralne, esto i opscene i nisu imale drugu namjeru ne
go da nasmiju publiku. 5 6 Bilo s gradskom ili seljakom t e m a t i k o m na
stoje da prue i jednostavnu sliku iz svakodnevnog ivota. 5 7 Redovito su
u stihu s obaveznom rimom. Radnja i zaplet su vrlo jednostavni sve
se dogaa u jednom mahu s puno ivosti, p o k r e t a , galame i zapravo je
svaka scena samo buni zavretak jednog veselog zapleta. Prikazivale
su ih vesele druine obino na trgovima.
U Veneciji su u prvoj polovici 16. stoljea prireivane razne svea
nosti: p o v o r k e , maskerate, predstave. Kazaline predstave su se izvodile
na ulici, na trgu, u privatnim kuama, pa ak i u samostanima. 5 8 Pozna
ti k r o n i a r M. Sanudo u nekoliko n a v r a t a u svom dnevniku govori
ra
zliitim predstavama koje su se u to vrijeme izvodile u Veneciji. 5 9 To
su pored komedija, pastirskih igara i alegorijskih recitacija, razne puke
farse, mitoloke predstave, seljake komedije i ekloge. 6 0 U te predstave
ukljuivale su se i igre, plesovi, scherzi i dijalozi studenata nedalekog
padovanskog Sveuilita. 61 Znalo se p o n e k a d u isto vrijeme, pa i u isto
poslijepodne prikazivati uena komedija (commedia e r u d i t a ) , seljaka
komedija (alia villanesca) i kakva slobodna scena, farsa del buffone. 6 2
Razliite scenske vrste su se n a d o p u n j a l e , elementi jednih ve su
vie zadirali u druge. To se opaa navlastito u djelu Ruzzanteova mla
eg suvremenika i pravog Venecijanca Andrije Calma (15101570). es
Komedija koja je u Veneciji i P a d o v i cvjetala u prvoj polovici sto
ljea predstavlja svojevrstan dramski izraz. Nalazi se na sredini izmeu
farse i u e n e komedije i predstavlja prijelaz od j e d n e
drugoj. Pisci
D. Valeri, cit. djelo, 13.
Isto, str. 17.
A. B. Rnzzante, Dialoghi, Torino, 1953.
57
Isto, predgovor G. A. Cibotto.
58
P. Molmenti, La storia di Venezia nella vita private, VI. ediz. Bergamo, 1925,
II dio, Sjaj (Splendore), str. 399 i d.
s
* V. Rossi, Le lettere di meeser Andrea Calmo, Torino, 1888, str. XIV-XIX.
60
P. Molmenti, cit. dj.; Fr. Flamini, II Cinquecento, 305-306.
61
V. Rossi, II Quattrocento, Milano, s. a., 379.
Isti, Le lettere . . . , str. XX-XXI.
Isti, str. LI, LVII-LVIII.
55

56

104

ovih komedija (Ruzzante i Calmo) zadravali su se na p r i m a r n i m pukim

motivima i oblicima i pokuavali stvoriti originalnu komediju hranjenu
sokovima dz stvarnog ivota. 6 4
Eklekticizam u mletakoj knjievnosti i nauci T h . Elwert opravdava
time to je Venecija geografskim poloajem i historijom bila na neki
nain pripremljena da bude raznovrsna. Geografski poloaj svakako je
sudjelovao p r i naglaenom oitovanju sklonosti mletakih komediogra
fa da se slue razliitim narjejima i dijalektima. 6 5
Nemamo tanih p o d a t a k a to je Nikola Naljekovi radio za vrijeme
svog b o r a v k a u Veneciji. I p a k , ve je istaknuto, postoji pretpostavka da
se zanimao i knjievnim zbivanjima u tom gradu. 6 6 S izrazitim knjiev
nikim i pjesniko-naunim sklonostima Naljekovi je sigurno otvore
nih oiju gledao to se u Veneciji dogaa u knjievnom, naunom i ka
zalinom ivotu.
Osim toga Ruzzanteova i Calmova popularnost bila je i previe upad
ljiva i velika. Otvoreni i slobodni izraz svojstven farsi, komediji i po
kladnoj pjesmi bio je svojstven i mletakim p o k l a d n i m oitovanjima.
Ugoaj veselog pokladnog raspoloenja bio je blizak i Naljekoviu koji
e napisati zbirku p o k l a d n i h pjesama.
Manje je vjerojatno, p r e m d a nije iskljueno, da su ga s dramskim
stvaranjem u Veneciji upoznali roak mu i sveenik Augustin, odnosno
braa I v a n i Augustin koji su u Veneciji due boravili. J. T o r b a r i n a uz
ime Naljekovieva prijatelja Bruciolija i njihova zajednikog prijatelja
Vlaha Dria povezuje i pojavu nekih protestantskih knjiga na podru
ju d u b r o v a k e republike. Mogue je takoer da je Naljekovi istim pu
tem dobio iz Venecije i tekstove tamonjih farsa i komedija. D r a m s k e
scene Naljekovieve povezane su s onim mletako-padovanskim samo
po tome to pripadaju istom tipu. Uz jednostavnost oblika farse zajed
niki im je samo izvor inspiracije: obini svakodnevni ivot ovjeka i
sklonost
slobodi izraavanja.
Naljekovia, izrazito sklona realistikom nainu izraavanja, kome
dija venecijansko-padovanskog tipa svojim oblikom i osobinama mogla
je potai da se i sam okua pa na otvoren i naturalistiki nain, u krat
koj i nemilosrdnoj sceni prikae svoj, dubrovaki ivot. Teme su mu
se u D u b r o v n i k u nudile u izobilju. Obiteljski ivot maloga grada, kakav
je bio D u b r o v n i k , bio je poznat svima u gradu. Taj ivot imao je svojih
izrazitih, specifinih obiljeja, koja su ga bitno razlikovala od onoga u
talijanskim gradovima. Naljekovi je mogao dobiti poticaj, ali motivi
i sadraj, d u h i atmosfera njegovih farsa i komedija iskljuivo su dubro
vaki. T o uostalom n i t k o nije ni pokuao opovri.
4 A. Mortier: Ruzzante, I. Paris 1925.
65
W. TH. Elwert, Pietro Bembo, cit. mj. Pogl. IV, str. 129.; V. Cian, La culture e
l'italianit di Venezia nel Rinascimento, Bologna, 1905, str. 33.
66
J. Torbarina, Italian influence . . . str. 30.

105

7
Naljekovi se nije trudio da likove, odnose i p o s t u p k e u farsama (Pe
ta i esta komedija) i komediji (Sedma komedija) psiholoki opravda i
zaokrui. Zadravajui se na razini zahtjeva farse znatan dio svoje rad
nje zavio je u lakrdiju. Unato toga vidljive su i n e k e knjievno-estetske
vrednote tih scena. I kroz namjetene situacije znadu izbiti odnosi i
vih ljudi.
Ve na poetku prve farse (Peta komedija) dolazak uvijek ljutite, naduvene gospoe unosi ivot, zacrtava likove i odnose. Iako se u dija
logu koji se razvio izmeu gospoe i slukinja osjea da je k o m p o n i r a n
po planu i sa eljom da se neke stvari istaknu, ipak su lica ve u prvi
mah p o k r e n u t a . Rjenik i izraz posjeduju neto stvarnog i prirodnog.
Gospoa je u svojoj nadutosti i sirovosti dosljedna. S visoka prigovara
slukinjama da su juer dole iz vlaha, a ve su se osilile. Opominje ih
da paze da se koji dan s posjeta tetki ne vrate p u n a trbuha. K a d je
doznala k a k o je mu vara upravo sa slukinjama ona e mu, d a k a k o , pri
govoriti
Ah proklet oni as kad dooh u tvoj etan,
er nijesam do danas imala dobar dan.
SPH, V, 253, 265-266.

Muevo ponaanje najtee joj je zbog toga to joj se druge ene ru

gaju. Svaka se hvali kako je mu voli i posveuje joj panju. Gospou,
dakle, ne boli toliko sama stvar to mu ljubaka sa slukinjama, to je
zapravo ve i znala, nego jer drugi to znaju pa joj na uvijen nain i
predbacuju
Tebi se ini smijeh, a meni ivota
ne bude od mladijeh ci tezijeh sramota.
Isto, 281-282.

Ovaj njezin u biti formalan odnos tumai donekle i njezinu kasniju

pomirijivost. Gospou je Naljekovi zapravo izvrgao ruglu. Ona je smi
jena i nemona. Ne samo to je mu obilno vara sa slukinjama, nego
se one s njom rugaju i drsko joj odgovaraju.
Razgovor izmeu ene i miua i u drugoj farsi (esta komedija) oiv
ljava j e d a n stvarni brani odnos. Dijalog je domai, p u n vulgarnosti.
Gospar se b r a n i i nee da prizna bilo kakav odnos sa slukinjama (sve
tri su s njim u bremenitom stanju). Ako m u ena to ne vjeruje, neka ih
samo potjera. Gospar je, dakle, i sam ve sit svojih slubenica i najradije
bi ih sve potjerao od kue.
U pojave suprunika pjesnik je unio ivosti. I m a zainteresiranosti i uzbuenosti u uvrijeene ene, a i lagane renesansne irine i olakog shva
anja u mua
Hodi ve tja s vragom, uju te susjede.
Isto, 266, 119.

106

U muevu povrnom odnosu, u injenici to se on nimalo ne uznemirava ocrtavaju se obrisi renesansnog ovjeka koji n e o p t e r e e n moralnim
p r e d r a s u d a m a lako i bez uzrujavanja pronalazi rjeenje. Zna biti i cinik.
Kako je prije tjeio svoju godinjicu (djevojkam toj svaki ini sad go
spodar), tako tjei i enu da treba da uti kao to u slinim sluajevima
ute i druge gospoe
Da Stijepa kad Nika na Stani ugleda,
kakono vladika nikomu znat ne da;
a ti tu cipari kako no jedna zvir.
Isto, 251, 235-237.

H l a d n i m i cinikim stavom i mu i Naljekovi sasvim su se odreeno

prikljuili novim renesansnim vremenima i obiajima. Nekad sigurne
drutvene v r e d n o t e kao da vie ne postoje, njihov slom kao da ne izaziva
nimalo uenja. Dolo je do toga da gospoa, iznosei grijehe mua i
svoj tuni poloaj, sama sebe ini smijenom. Lako izgovorene teke
rijei dobijaju na taj nain posebnu svjeinu i dra.
Oblikujui u farsama sliku jedne obitelji autor je znao nekim elemen
tima sliku i obogatiti. S treom slukinjom u drugoj farsi (esta kome
dija), s tovjernaricom, gospar kao da pokazuje poseban odnos. Ona mu
je blia od drugih. S njom predvia i dalje odnose. K a d mu donosi no
vac, ne broji. Ona je, opet, vrlo osorna prema gospoi, oito svjesna po
sebne i trajne naklonosti koju joj gospodar ukazuje.
Tri se slukinje razlikuju u nastupima. Nasluujemo tri lika. Mlada
godinjica je prestraena seoska djevojka. Dola je neiskusna u grad, u
gosparsku k u u i tu joj se dogodilo ono emu se nije nadala
Jeda
ovoga bude Bog rastati,
umjet u od toga naprijed se uvati.
Isto, 262, 43-44.

Dojilja, baba, iskusna je ena i u itavoj stvari boji se jedino go

spoe i vlastitog mua
Radi nje i mua na trbuh kad zgledam,
strne mi sva dua, to ve u ja ne znam.
Isto, 267, 135-136.

Trea je vragoljasta tovjernarica koja ne pravi potekoe. Ona se ne

da smesti. Na prigovor gospoe da ima veliki t r b u h odgovara da je dobro
jela i pila. Ona je ve navikla na odreeni ivot i niega se ne boji:
bez mua uivam, koga se to bojim?
Isto, 269, 173.

Za razliku od Marina Dria Naljekovi je na nekoliko mjesta otricu

svog alca u p e r i o na sveenike. 6 7 To je napravio i u raspletu druge farse.
67
P. Popovi, Iz knjievnosti, II, 75, misli da se Dri nije nigdje dotakao svee
nikog stalea j e r je i sam njemu pripadao.

107

Naavi se u kui gdje

da se sve moe najbolje
savjetuje da babu i
u njega. Oito je da je

su se stvari veoma zaplele, sveenik je uvjeren

rijeiti uz d o b r u veeru i malvasdju. Gospodaru
tovjernaricu otpravi, a godinjiciu da smjesti
sveeniku oko zapelo na mladoj seljanici:

Tuj babu otpravi i tovjernaricu,

a u mene stavi ovu godinjicu.
Isto, 274-275.

U zapletu radnje i organizaciji svoje jedine komedije (Sedma kome

dija) kao i u farsama skuen je i jednostavan. Uspio je m e u t i m da na
nekoliko mjesta oivi i likove i odnose.
U p r v o m inu susreemo dva dubrovaka oca: Diva i P e t r a . Ve p r i pr
vom susretu s P e t r o m zapaamo da je to duboko zabrinuti otac triju ke
ri. Najstarija je ve za udaju a u D u b r o v n i k u enika po obiaju malo. Te
ina koja P e t r a titi osjea se i u njegovu s r d a n o m a zapravo lukavom
pozdravu kojim susree prijatelja Diva oca ve odraslog sina
Son mille anni da te sam elio.
Isto, 278, 48.

I Divo je u nezgodi: sin m u zadaje ozbiljnih briga. P e t a r koji je upo

znat s brigama svog prijatelja odmah prelazi na polagano izvrenje svog
nauma. On prijatelju ljubavi cje nae savjetuje da sina oeni, ako '
da miruje. On, eto, ima k e r k u za udaju i ve je
tome govorio s Ma
rom, ivovim sinom. Obeao mu je k u u i tisuu d u k a t a , ali je mladi
odbio. I p a k je rekao da bi pristao, ali nee kuu ve bi elio sve u novcu:
tri tisue d u k a t a . Sve d a k a k o , ako roditelji pristanu.
Na ovako upravo diplomatski vjeto postavljenu zamku Divo odmah
upada, pogotovo to i sam eli. to prije rijeiti svoje obiteljske nezgode.
Svaki sa svoje strane eli da se posao sretno zavri. Razgovor se, dakle,
moe nastaviti. On je neobino zanimljiv i znaajan:
Petar
Ali ja ne imam neg dvije tisue,
kad nee da mu dam u ovi kont kue.
Gjivo
i ti ja, ne gledaj, prilo' mu jo trista,
a ti mu konvit taj ne ini pak nita.
Petar
Ne imam jednu ker; dvije su za njom jo.
Gjivo
Da gdi ti je manastijer? lasno toj smirit mo'.
Dosta je od sve t r i tu jednu da udas,
a dvije spravi ti u dumne da ih da.
Petar
Da me pak proklinju u kami tukue.
Gjivo
Da bogme ne mo' nju udat s dvije tisue.

108

Petar
Znam, Gjivo, er ti mo' u sina sve to no'.
Gjivo
Nut mu ti tuj prilo', a ja u pak pomo;
toj ve zna er sada dinari varaju
i stare i mlade, svi dinar gledaju.
Isto, 280-281, 91-104.

U o d r e e n i m ekonomskim uvjetima novac je u D u b r o v n i k u oduvijek

bio inilac odlunog znaaja. Plaalo se sve: ivot i sloboda. T r k a za nov
cem postala je otvorena i nemilosrdna pogotovo u 16. stoljeu kad su i
Dubrovnik poele zahvaati ekonomske krize.
Svojim odnosom p r e m a pitanju koje treba rijeiti Divo i P e t a r su dva
ovjeka zainteresirana za povoljan ishod razgovora. K a k o se razgovor
blii kraju, oni sve vie postaju obini trgovci. Obojica su zaboravila bri
gu oko djece, misle na svoje, materijalne interese. T o e P e t a r i nagla
siti:
ne gledaj ti mlade, gledaj ti poeo tvoj.
Isto, 281, 110.

U svjetlu s u v r e m e n e situacije trgovakog Dubrovnika ukazuje se i lik

mladoga Mara. I njemu je na kraju ipak najvanija prija. Okruen hlad
n o m materijalistikom s r e d i n o m i on je surovi realist. I p a k , jer jo uvijek
vie razmilja od roditelja, j e r je jo uvijek mlad,
je i cinik. K a d ga
otac, uzbuen zbog sinova previe slobodna ponaanja, ljutito zapita je
li on takvim neobinim ponaanjem njegov sin, Maro odgovara: Majka
toj sama zna. (292)
Opisujui susrete svojih likova Naljekovi je dao i istananih psiho
lokih opaanja.
T a k a v je zavretak komedije.
Posao je sretno zavrio. U tom asu pisac jo j e d n o m , posljednji p u t
baca o d r e e n o svjetlo na svu trojicu koji su u poslu uestvovali. Dje
vojin otac htio hi o d m a h p r e d a t i priju, htio bi biti siguran. Maro, ko
jemu se djevojka svia (premda ni u jednom asu ne zaboravlja d u k a t e :
lijepa je k a k o cvijet, s dvije tisue i trista, 294), p r e p u t a da se novac
p o h r a n i u djevojke. Otac m u taj sinovljev postupak shvaa onako k a k o
m u u tom asu najbolje odgovara
Ljubav ih obuzda prije neg se oene.
Isto, 295, 383.

K a d Divo pokae elju da se stvar odmah i pravno zakljui, Maro pri

mjeuje ne bez alca jetkosti i ironije
ako se jo boji da se ne razvre.
Isto, 385.

109

Na oevu upornost Maro zakljui u istom stilu ali sada ve i sam umo
ran od svega
Hodimo, zaboga, neka se skapulam
daj prije ovoga.
b t o , 388.

P e t a r e jo samo k r a t k o i m u d r o dati glasa od sebe elei naglasiti da

su oni dvojica, otac i sin, stvar odluili a on se samo s njima sloio
Kako je drago vam.
Isto, 296.

Piev otvoren i jednostavan nain iznoenja injenica dali su povoda

da se Naljekovieve komedije svrstaju m e u stvarne slike iz suvremenog
ivota u Dubrovniku. Ve je I. Kukuljevi primijetio da se u tim kome
dijama (i maskeratama) ne prikazuje samo ala nego i opa razuzdanost
koja bijae u njegovo vrijeme u D u b r o v n i k u k o d mladosti dosta veliki
m a h p r e o t e l a . Zbog toga je dubrovako vijee, istie Kukuljevi, bilo
prisiljeno 1535. g. posebnim administrativnim mjerama voditi b o r b u pro
tiv razuzdane mladosti, a za spaavanje i uspostavljanje starih m o r a l n i h
normi. Kukuljevi navodi i rijei Nikole Vita Guetia koji u djelu Dello
stato elle Republike
(Venetia, 1591) govori da su neki D u b r o v a n i ogrezli u svim raskoima i nepotenim uicima bez imalo erama. 6 8
Povezanost Naljekovievih komedija sa stvarnim stanjem u Dubrov
niku bila je vidljiva i drugim istraivaima. A. P a v i se odreito suprot
stavio miljenju da bi Naljekovi ibajui u svojim komedijama nemilo
srdno m a n e svojih sugraana mogao pomoi d u b r o v a k i m vlastima u
njihovim naporima. Pavi naprotiv misli da je on prije mogao izazvati
akciju vlasti pomaui i sam u irenju nemorala. 6 9 T o isto misli i M. Me
dini koji se slae s Paviem da Naljekovi ne pie da kritizira raskala
en ivot nego da nasmije ljude. 7 0
I kasniji istraivai, B. Vodnik i M. K o m b o l , t a k o e r su miljenja da
je Naljekovi u svojim komedijama zaista p r u a o sliku iz stvarnog ivo
ta, samo se oni nisu toliko bavili pitanjem autorovih elja i namjera. 7 1
Pitanje iako je samo po sebi zanimljivo, i p a k ne m o r a biti i najvani
je i ne doprinosi utvrivanju vrijednosti i znaenja djela. P r i odreiva
nju da li je Naljekovi neto htio i to je htio esto su u stanju da odlu68

I. Kukuljevi, Stari pjesnici hrvatski, I I , str. 29.

69
A. Pavi, Historija dubrovake drame, 79. - Na drugom mjestu, Rad 3 1 , 134-196, nakon otre kritike dubrovake komedije ipak priznaje da ona vjerno odraava
dubrovaki ivot.
70
M. Medini, cit. djelo, 332.
71
B. Vodnik, P o v i j e s t . . . , 161.; M. Kombol, Hrvatska drama do 1830, Drama i
problemi drame. Hrvatsko kolo, Zagreb 1949, str. 299-300. i d. - M. Reetar, Iz kul
turnog ivota starog Dubrovnika, Jugoslavenska njiva 1923, 369, ne vidi problema u
namjerama dubrovakih komediografa: starija komedija nigdje pa tako ni u Dubrov
niku ne daje tanu sliku normalnog ivota svojega vremena.

110

uju i razliite osobne skonosti onoga koji istrauje. Bit e zato najbolje
da napustimo pitanje to je Naljekovi htio kritizirati i da li je neto
uope htio kritizirati i igosati. Zanima nas u prvom redu ono to u nje
govim djelima nalazimo i to u tim djelima i danas ivi.
U svoje dvije farse Naljekovi je dotakao nekoliko bitnih pitanja iz
obiteljskog ivota u Dubrovniku u 16. stoljeu. Da je tano zapaao i da
su farse odraz stvarnih prilika u Dubrovniku uvjeravaju nas i dokumenti
iz dubrovakog arhiva koji esto govore veoma rjeito.
D. Jeremi i J. Tadi istiu moralnu neosjetljivost, obest i neobuzda
nost dubrovakog drutva naspram ena i u tom pogledu ne bese razlike
izmeu drutvenih slojeva i zanimanja. Seljaci, zanatlije, trgovci, gra
ani, vlastela, ak i duhovnici, a ni mnogo ena ne behu naroito mo
ralne. 72 Posebno poglavlje u dubrovakom intimnom i obiteljskom ivo
tu bile su slukinje. One su dolazile sa sela, iz blie i dalje okolice. U
kui gospara ostajale su do udaje ili do starosti. Neke su nakon prvih po
kuaja sa strane mladih gospara bjeale. Druge su ostajale i provodile
se unutar svoje obitelji, a i sa drugim mladiima. Dogaalo se da su
slukinje i na ulici napadane. Mnoge su raale nezakonitu djecu, koja
su smjetena u dom za nahoad. Neke slukinje su itavog ivota ostajale
u domu svog gospodara i njegovale djecu svog biveg ljubavnika. Gospo
dari su svoje slukinje-ljubavnice znali i darivati, sjeati se njih i svoje
nezakonite djece i u testamentima.78
Slian odnos prema slukinjama u obitelji staroga Dubrovnika zapaen
je i u kasnijim stoljeima tako da nema bitne razlike u tome izmeu 16,
17. i 18. stoljea. U komediji Jerko kripalo iz 17. stoljea takoer se u
prvom planu nalazi odnos unutar dubrovake obitelji.74
Razumljivo je da su zbog odnosa gospara prema slukinjama i unutar
obitelji izbijale trzavice i nemiri.75 Gospoe su ipak redovito morale ut
ke prelaziti preko postupaka svojih mueva ili se zadovoljavati zatvore
nim kunim primjedbama, a svoj bijes iskaljivati na slukinjama. Ove su
opet znale biti drske, potkradati svoje goepodare ili s plijenom utei. 76
tome kako su mladi Dubrovani provodili svoje dane prije enidbe
govore i dubrovaki arhivski spisi. Tu se posebno esto spominju izgredi
koji su se u Dubrovniku odigravali ispred kue u kojima su stanovale
kurtizane. 77 Neredi i tunjave zbog kurtizana bile su redovite pojave u
nonom ivotu Dubrovnika.
72
D. Jeremi - J. Tadi, Prilozi za istoriju zdravstvene kulture staroga Dubrov
nika, I. Beograd, 1938, str. 126.
73
Pored spomenutih priloga D. Jeremia i J. Tadia
slukinjama u starom Du
brovniku vidi i: St. Stanojevi, Naa posluga u srednjem veku, Iz nae prolosti, Be
ograd 1934; E. tampar u lanku
Ivi Vojnoviu u asopisu Dubrovnik,
III, 3-4,
1957, s nav. lit.; D. Roller, Dubrovaki zanati u 15. i 16. stoljeu, Zagreb, 1951, str.
159-164. Graa za gospodarsku povijest Hrvatske, knj. 2, JAZU.
74
M. Reetar. etiri dubrovake drame u prozi iz kraja 17 vijeka, Beograd, SAN.
1922.
75
Dubrovaka ena u 18. stoljeu. Dubrovaki list, 7. II 1926.
76
K. Jiriek: Istorija Srba. (Preveo Radoni.) 2. izd., 2. knj., str. 150.
77
D. Jeremi - J. Tadi, oit. djelo, 123.

111

Dubrovakim mladiima sviao se taj veseli i slobodni ivot. Nije bila

rijetka pojava da se dubrovaki mladi uporno protivi enidbi koju ro
ditelji planiraju.78
Pri enidbi je najvanija stvar bio miraz. Na taj nain u skroz poslov
nom Dubrovniku enidba - udaja bila je jo jedna prilika da se napravi
dobar posao. Obavezno se svaki put sklapao pismeni ugovor.
Posebno se u tekom poloaju nalazio otac koji je imao vie keri. Svi
ma nije mogao namaknuti potrebni miraz, sve djevojke nisu imale do
voljno kandidata za udaju. Praktini Dubrovani nali su i ovdje rjee
nje. Djevojke koje nisu mogli udomiti zatvarali su u samostane. U svim
enskim samostanima u Dubrovniku u 16. stoljeu moglo je biti oko 300
dumana. U tom stoljeu je u Dubrovniku bilo osam enskih samostana.79
Prema sklonostima i osjeajima svojih sinova i keri dubrovaki rodi
telji nisu bili osjetljivi. Isto onako kako su hladno i proraunato vodili
svoju vanjsku i unutranju politiku, tako su postupali i pri rjeavanju
svojih obiteljskih pitanja. Ako se dogodilo da su se sinovi ili keri znali
i suprotstavljati, redovito su pred nepopustljivim stavom roditelja, pred
hladnom i uhodanom logikom materijalnog interesa i pred ve uobiaje
nom praksom poputali i mirili se sa sudbinom. Tako je postupio i Maro
u Naljekovievoj Sedmoj komediji.
8

Naljekovieva Sedma komedija ima nekoliko osobina koje su vane

za knjievno stvaranje autora, a posebno je znaajna i za poetke i razvi
tak komedije u Dubrovniku. U usporedbi s dvije farse i etiri pastirsko-mitoloke igre Sedma komedija zaokruenija je i kompozicijski sloenija.
Naljekovi je ovdje elio napraviti komediju ireg zahvata. Dok se u
dvjema farsama zadrao na skiciranju jednog prizora iz ivota jedne du
brovake obitelji, a u pastirsko-mitolokim igrama na prikazu jednog ma
nje ili vie konvencionalnog susreta, u komediji je izaao na ulicu, pove
zao dvije obitelji i nekoliko tipova, ocrtavajui odnose dubrovakog ivo
ta irih i dubljih razmjera. Ve je A. Pavi dobro primijetio da nam
ovom komedijom otvara pogled u iroko polje.80
elei da napravi dramu ireg zahvata i podijelivi je u tri ina pisac
se udaljio od oblika farse. Ali ipak nije stvorio ni cjelovitu, pogotovo ne
renesansnu uenu komediju. Stao je na po puta. Nije se oslobodio sta
rijih dramskih oblika, niti je djelu uspio dati novi oblik. Zato treba uo78

J . Tadi: Dubrovaki portreti. Beograd, 1948. M. Zamanja.

" Jeremi-Tadi, cit. djelo, knj. I I . - Milan Reetar (Iz kult. ivota . . . Jug. njiva,
1923, X, 398) pria kako se u Dubrovniku sauvala tradicija da su u ulici koja je vo
dila do manastira sv. Klare sva gvoa na kunim vratima bila krvava od nesretnica
to su silom vukli u manastir.
tome kako je izgledao ivot i red u tim prisilno
popunjenim samostanima svjedoi i Jireekov podatak (Beitrge . . . 418) da je 1518.
u samostanu sv. Klare dolo do pobune opatica-plemikih keri, pa je vlast morala
posredovati i uvesti red.
80
A. Pavi, Hist. dubr. drame, str. 84.

112

iti odnos ove komedije prema starijim dramskim oblicima kao i njezin
odnos p r e m a novijoj, uenoj komediji. Tako moemo jedinoj Naljekovievoj komediji odrediti pravo mjesto.
Znaajan je prvi in komedije. Radnja je podijeljena u tri djela, a do
gaa se na dva mjesta. P r v i dio radnje, razgovor izmeu majke i sluki
nja, odvija se n stanu, u dubrovakoj kui. Odmah neposredno nakon
njihova razgovora pisac nas prenosi na ulicu gdje prisustvujemo razgo
voru dvojice prijatelja, P e t r a i Diva. Nakon toga opet smo u kui, u asu
kad se otac vratio i kad razgovara sa svojom enom da se na kraju spre
me u posjet prijatelju.
Renesansna uena komedija kao jedan od svojih bitnih osobina do
sljedno je sprovodu!a aristotelovske principe
jedinstvima mjesta, vre
mena i radnje. Renesansni komediografi nisu bili bez potekoa u tom
pogledu. Domiljali su se na razne naine. Izvodili su svoja lica na pro
zore, na b a l k o n e , pod svodove i prolaze, ali uvijek u loginoj konstruk
ciji s jedinstvenom scenom i uvijek na oku gledalaca. Ono to se doga
alo u k u a m a doznajemo iz prianja, ili, ako se radi
nekoj zbrci i ne
sporazumu, nasluujemo po viki i galami.
Naljekovi nas je uveo u unutranjost dubrovake kue, a u istom i
nu jedan dio radnje odvija se na ulici. Bez obzira to je ovakvo rjeenje
u komediji neuobiajeno, ono je za Dubrovnik tim neloginije kad znamo
da su dubrovake ulice veoma uzane, a stan u Dubrovniku po pravilu bio
rasporeen na nekoliko katova. To se vidi i iz samog teksta u p r v o m i
nu kad otac, uvi da n e t k o kuca, poziva: Tko je, hodi gori.
Naljekovi nije pazio na scenske sitnice, pa se p o p u t venecijanske
prvobitne komedije poveo za crkvenim prikazanjima i srednjovjekovnom
humanistikom komedijom i farsom u kojima se na zahtjeve jedinstava
nije pazilo. Nije smatrao vanim, nije ni pokuao da nekako dovede u
sklad zahtjeve vjerojatnosti. Time je pokazao da nije bio komediograf od
zanata i da m u j e prvenstveno bilo stalo do toga da poreda slike iz du
brovakog ivota preputajui, poput sastavljaa crkvenih prikazanja i
farsa, mati gledalaca da stvari vide i zamisle onako kako treba i gdje
treba.
Slino oslanjanje na starije dramske oblike zapaamo i u drugom inu,
u onome to se odvija p r e d kuom ljubavnice, amance. Nakon razgo
vora izmeu Mara i F r a n a , ovaj posljednji se oprata od svog prijatelja
i izriito kae da e sad . . . doma po, pa ostavi sam odluuje da e
se vratiti i e k a t i p r e d amancinom kuom, poznavajui dobro Ma
ra zna da ovaj nee odoljeti elji da svrati
ljubavnici iako ga, kako je
r e k a o , kod kue ekaju gosti. Netom je F r a n o glasno saopio tu svoju
namjeru, evo Mara koji se zaista vraa, jer je odluio da n a as svrati
dragoj. Pribliavajui se vratima njene kue Maro vidi da na vratima
netko stoji. To je F r a n o kojega Maro u m r a k u ne prepoznaje i koji se
ve preobuen i zakrabuljen vratio od kue.
U skladu sa eljom da to prije prui stvar autor se ne trudi da lik
izgradi ili prikae, da ga kroz duu radnju vodi i kroz djelovanje oivi. U
usta likovima o d m a h stavlja rijei koje eli da naglasi i zbog kojih je
8 RAD

113

komedija i napisana. Nije zato nimalo udno to se u tekstu sama kome

dija naziva i govorenje. Tim nazivom autor je i sam najbolje okarak
terizirao svoje ambicije i mogunosti.
Renesansni komediografi trudili su se i organizirali najnevjerojatnije
zaplete da bi se gledalac to bolje zabavio. I Naljekovd pie da zabavi
gledaoce ali mu je pri tome namjera ozbiljnija. On u prvom redu eli
neto rei, pa je glavnu panju posveivao dijalozima. To su bile prigode
gdje je mogao rei to misli svom gradu i svojim graanima.
Ispred komedije nema popisa lica. Marova Mati nema ni posebnog
imena, ona je jednostavno Mati. Komedija ima samo tri ina, ne pet kao
renesansna uena komedija. Pisac se esto slui didaskaiijama, bve ovo
rjeito govori da Naljekovi, iako je svoju radnju proirio, nije pomi
ljao da odlunije krene putem uene komedije, nego je jo uvijek pod
snanim utjecajem farse.
Komedija ima svega 389 stihova. Kako je trei in sauvan u cjelini,
a prvi zavrava kad se Divo i ena mu spremaju u goste, to nam sigurno
nedostaje poetak i dobar dio drugoga ina. Pomanjkanje teksta one
moguuje da se vidi na koji je nain pisac organizirao ulogu Marova pri
jatelja l1 rana i zato on zapravo nastoji da Mara udalji od kurtizane. S
tim u vezi povezana je i jedna scenska zagonetka: kako je pisac saopio
da su Maru oklevetali ljubavnicu.
Moglo bi se pomisliti da Frano djeluje prema molbi i elji zabrinutih
roditelja. Treba da Maru omrazi ljubavnicu i da ga tako privoli enidbi.
Rjeenje bi se moglo nai i u zamiljenom susretu izmeu Mara i Frana
na poetku drugog ina pri kojemu
ispria svom prijatelju kako
je prisiljen da se eni, kako su mu oklevetali ljubavnicu pa je sam tuan
i nesretan. Frano na to (sam ili prema elji roditelja) odluuje da u mra
ku napadne Mara i da ga izlijei od ljubavnice a spasi za roditelje
i obitelj.
Ovakvo rjeenje je prihvatljivo i s obzirom na relativno malen broj
stihova u kojima osim za razgovor izmeu dva prijatelja nije moglo biti
mogunosti za drukije rjeenje. Treba dakako pretpostaviti da je Frano
u monologu ispriao kako su ga zamolili da djeluje na Mara, ili je Maro
u monologu ispriao kako je doznao kakva je njegova amanca.
Lik Marova prijatelja Frana kao linosti koja stvar rasplie znaajan
je i zanimljiv za Naljekoviev dramski postupak. U uenoj komediji
prijatelji redovito zajedniki izvode avanture, oni se slau u borbi
protiv oeva, a ne spreavaju jedan drugoga u nonim pothvatima. Na
mjesto uvijek snalaljivog sluge iz uene komedije Naljekovi je uzeo
dobrog prijatelja.
Sukob izmeu roditelja i djece ovdje nije u komediji uopen kao ti
pina pojava koja e zbog svoje ope znaajke susreta starih i mla
dih proizvesti kominih situacija. Sukob je otro izdvojen i sveden na
jedan konkretan sluaj koji se upravo takav, jednostavan i stvaran u Du
brovniku kroz stoljea ponavljao.
114

O d m a h na p o e t k u komedije prikazana je zabrinuta dubrovaka obi

telj. Mati je aktivnija od oca, ona je stvar pokrenula. Dajui eni, odno
sno majci znaajnu ulogu, to nije bio sluaj u renesansnoj komediji,
Naljekovi je postupio samostalno.
Radnja komedije siromana je i jednostavna. Dok renesansna komedi
ja ima nekoliko sporednih radnja i zapleta, ova komedija ima samo jedan
jedini t o k zbivanja: plan koji su zabrinuti oci stvorili da bi se rijeili svo
jih velikih briga.
Dva starija Dubrovanina, Divo i P e t a r i Marova m a t i u svojim obitelj
skim i roditeljskim preokupacijama, u nainu kako postupaju i izjavama
kojima svoj plan p o p r a u j n nemaju nita zajedniko s tipinim starim i
krtim oevima klasine i renesansne komedije koji svoju djecu ne ra
zumiju. Dubrovaki roditelji nisu smijeni ni ishlapljeli starci, nisu uop
eni, oni su obini i svakodnevni. I odgovori sina, njegove izjave i p o s t u p
ci nisu u skladu s onim to rade raspojasani mladii vi renesansnim ko
medijama. Maro ide u none avanture, ali je skroman, neiskusan, kao
vjerno dijete sredine p o h l e p a n za novcem i spreman da se prikloni du
nosti i tradiciji.
Naljekovi ne pozna leprave duhovitosti i gomilanja doskoica koje
su pratile bujnu radnju suvremene komedije. U njega je svaka rije i
svaki p o s t u p a k strogo odreen i dobro poznat u suvremenom Dubrovni
ku. Tragikominu scenu p r e d kuom kurtizane nije planirao zbog toga
to su u p r a v o scene p r e d kuama kurtizana bile redovito najatraktivnije
u komediji. Naljekoviev dogaaj pred amancinom kuom tako je
realan, siromaan i prozaian da se vidno razlikuje od zamrenih susreta
na trgovima p r e d kuama renesansnih kurtizana, isto onako kao to se i
Dubrovnik razlikovao od talijanskih gradova.
Kao ni za ostale Naljekovieve dramske radove ne znamo ni za Sed
m u komediju kad je nastala. Ali i bez toga ova komedija zauzima poseb
no mjesto u razvitku komedije u Dubrovniku. Ona nije obina farsa a
nije ni uena komedija kakva je npr. Dundo Maroje Marina Dria.
Ona u dubrovakoj komediji predstavlja ono to je u Italiji komedija
padovansko-mletakog t i p a : pokuaj posebnog puta.
Pomanjkanje umjetnike vizije i oita sklonost za goli realizam u Naljekovia nali su se zajedno sa siromanijim oblicima p u k e venecijan
ske komedije. Htijui poi svojim putem, a kako nije bio umjetnik vee
snage, nuno je podlegao utjecaju sirovijih i neizgraenijih oblika. Nakon
farsa (Peta i esta komedija), Sedma komedija bila je slijedei korak.
Ona je, t a k o e r , slijedei k o r a k i u jednom domaem dramskom p u t u ko
ji nije nastavljen. Moni nastup uene komedije Marina Dria nije
dozvoljavao suputnika. Naljekovi nije imao snage da se suprotstavi
vremenu i da stvori svojevrsnu razvijenu i sloenu komediju. Zato nje
gova komedija ostaje zanimljiv originalan pokuaj, tipini historijski ku
riozitet j e d n o g knjievnog procesa vi Renesansi.
115

>
Dramski rad Nikole Naljekovia moe se p r o u a v a t i u dva p r a v c a : .
kakvo mjesto on zauzima s obzirom na p o s t a n a k i razvitak pastirske igre
i komedije u Dubrovniku i 2. kakve u n u t r a n j e veze postoje izmeu nje
govih komedija i pastirskih igara i drugih suvremenih dramskih ostvare
nja u Dubrovniku.
Pitanje
vremenu postanka Naljekovievih d r a m a povezuje se uz pi
tanje: kada su se u Dubrovniku uope poele pisati i prikazivati svjetov
ne d r a m e i koji su pasci bili prvi. Taj problem veoma je sloen i njime su
se pozabavili mnogi istraivai. P o t p u n o rjeenje nismo dobili ni do
danas. U rukopisima djela veoma rijetko je zabiljeen d a t u m kad se je
neka d r a m a prikazivala. Sa sigurnou se mogu prihvatiti jedino datira
nja Posvetilita
Abramova (1546.) 8 1 i zakljuci M. Reetara i P . Kolendia u pogledu izvoenja komedija Marina Dria (15481550). 82 Ovome
treba dodati da je i M. Panti ustanovio da je P e t a komedija prikazana
1541. ili 1542. 8 3 Panju zasluuju zakljuci M. Simonovia. 8 *
Sigurna datiranja odnose se na posljednji decenij p r v e polovice 16. sto
ljea. Ni za Pirnu dramu talijanskog pjesnika Antonija Ricco, koja je sa
uvana u Ranjininu zborniku, ne z n a m o kad je p r e v e d e n a . M. R e e t a r mi
sli da je to bilo vjerojatno u prvoj polovici stoljea. 8 5 Ne znamo ni kada
su nastala dva pastirsko-mitoloka prikazanja za kaje, povodei se za
P . Kolendiem, i M. Reetar dri da ih je napisao Mavro Vetranovi. 8 6
I za Vetranovievu mitoloku d r a m u Orfeo P . Kolendi je ustanovio da
ju je napisao Vetranovi ali za vrijeme njenog p o s t a n k a samo pretpostav
lja da je napisao odmah poslije p o v r a t k a iz Italije, t j . negdje tridesetih
godina stoljea. 8 7
Ne znamo tko je prvi u Dubrovniku uveo pastirsku igru a time i svje
tovnu d r a m u . U tom pogledu znaajno je n e d a v n o otkrie pastirske ekloge p e t r a r k i s t a Dore Dria Radmio i Ljubmir.ss
Obino se uzima da je
Naljekovi svojim dramskim r a d o m bio p r e t e a Marina Dria. Na taj
se p r o b l e m osvrnuo M. Reetar u p r e d g o v o r u svog izdanja Drievih dje
la, pa dozvoljava da su Naljekovleve d r a m e mogle nastati prije Dria
zbog toga to su Naljekovieve napisane u stihu, a Drieve u prozi.
On, naime, misli da bi se teko Naljekovi za komedije vratio stihu po81

Isto, str. 97.

82

SPH VII, 2. izd. Zagreb, 1930. Uvod LXXXIV. - P. Kolendi, Premijera Drieva Dunda Maroja, Glas SAN, CCI, Beograd 1951, 62.
83
M. Panti, Komedija a r e c i t a n a . . . Zbornik Matice srpske za knjievnost
i je
zik, I I I , 1955, 4.
84
M. Simouovi, O godini roenja Nikole Naljekovia, Prilozi, XXV., 1-2, 8 1 92.
85
U Uvodu SPH VII, pog. 43.
88
A. Pavi, cit. djelo, 56-57.; P. Kolendi, Vetranovieve binske scene. Srpski knji
evni glasnik, IX, 1923, str. 24 i d.; M. Reetar, nav. djelo,-Uvod.
87
88

116

P . Kolendi, Vetranoviev Orfeo, Nast. vj. XVII, 10, str. 84.

SPH XXXIII, Zagreb 1965, 87-96, priredio J. Hamm.

to je Dri d o b r o uspio sa svojim komedijama u prozi, pa je to prema

onome to sada znamo, jedini razlog s kojega se moe uzeti da je Naljekovi prije Dria sastavljao ili b a r e m poeo sastavljati komedije. 8 9
M. R e e t a r je, kako vidimo, ovim zakljukom priznao Naljekoviu
p r i o r i t e t iz dva razloga: unutranjega i vanjskoga. Vanjski uzrok bi bio
to se Naljekovi ne bi vratio stihu poto se Dri afirmirao u prozi.
Drugi razlog bio bi taj to je Dri ve uspio, postao p o p u l a r a n i slavan
pa je to Naljekovia odvelo od pisanja komedija. Ali on ne uzima
ob
zir i ne istie posebno suvremene knjievne zahtjeve i neodoljivi nalet
uene komedije. Mogunost da se je Naljekovi povukao i zbog toga
to je Dri uspio i ovladao dubrovakom scenom ostavlja i dalje otvo
renim pitanje smjetaja Naljekovievih komedija.
M. Kombol kae da je Naljekovi poeo pisati svoje pastirske igre
i komedije prije Marina Dria, dok su Vetranovievi pokuaji po svoj
prilici jo stariji. 9 0 On tako misli jer su Naljekovieve komedije struk
t u r o m jednostavnije i zato starije.
Kombolovo miljenje moe biti samo djelomino tano. Jedino ako
spojimo i Reetarove razloge i one Konibolove s najnovijim arhivskim za
kljucima M. P a n t i a i M. Simonovia moemo prihvatiti miljenje da je
Naljekovi svoje scene pisao zaista prije Marina Dria. Naljekovi bi
u n e k u r u k u bio Driev pretea pa bi skupa s pokuajima Mavre Vetranovia (za kojega opet Reetar dozvoljava da je mogao dramski ra
diti ak i poslije Marina Dria) sainjavao prvu stepenicu u razvitku
svjetovne d r a m e u Dubrovniku.
U svakom sluaju, koliko god nismo u mogunosti da tano odredimo
kojim su r e d o m nastale ove prve svjetovne drame u Dubrovniku, sa si
gurnou moemo utvrditi da su one, osim pastirske ekloge Dore Dri
a, nastale u prvoj polovici 16. stoljea. U tom razdoblju kao rezultat
renesansnih suprotnosti bilo je slinih tendencija koje su omoguavale
p o s t a n a k r a z n o r o d n i h knjievnih vrsta. Ni u knjievnom razvitku Du
brovnik nikada nije pokazivao sklonosti za nagle i revolucionarne sko
kove. Zato razvitak jednoga knjievnog roda ili vrste ne m o r a m o svesti
u pravo linijsku crtu gdje bi vremenska postupnost bila sigurna i oita.
To je pogotovo teko i nemogue u razvitku t a k o sloenog knjievnog
r a d a kao t o je d r a m a .
Naljekovieve farse-komedije neto su posebno. One su pokuaj da se
u D u b r o v n i k u stvori j e d n a posebna komedija, obina, dubrovaka po
tematici a i po obliku udaljena od uene komedije. T a k a v Naljekovi
znatno obogauje p r v o stoljee hrvatske drame. Posebno je znaenje u
t o m e t o u svojim pokuajima spaja elemente razliitih dramskih iskus
tava.
89
M. Reetar, cit. djelo, 46. - Mislim da je Naljekovi u mladosti napisao svoje
dramske scene a zatim se dramom nije bavio. Njegova (a i Drieva) dramska djela plod
su jednoga asa, jednoga zamaha, jednoga sjedjenja, kako je rekao Marin Dri.
Bio je to zahtjev jedne (pokladne, svadbene) prigode, stvar odmora i zabave.
90
Kombol, P o v i j e e t . . . 137.

117

Kao ni drugi ni on nije mogao izbjei naslage prolosti. Ovo tim vie
to je u njega izrazita elja da neto presadi, prenese. U Naljekovia se
to odnosi na knjievne oblike. Unesavi u pozajmljene oblike vlastiti sa
draj on je stao. Nije posjedovao snage umjetnika da se podigne iznad
stvarnosti i formalnih laganih i primtivnib oblika farse, da stvarnost
procijedi kroz filtar svoga duha i umjetnikog plana jedne knjievne vr
ste, da ovlada golom stvarnou a ne ona njime, pa da tu istu stvarnost
prui u jednoj novoj i iroj umjetnikoj tvorevini.
Naljekovi to nije napravio. Dvjema farsama i komedijom predstavlja
dvije prve stepenice u pojavi komedije u Dubrovniku. U farsama je izra
ena tradicionalna srednjovjekovna sklonost kratkoj reviji lica s potenci
ranim neskrivenim tenjama i strastima koje su u farsi oivjele samo u
jednom kratkom asu. U Sedmoj komediji pokuao je napisati pravu ko
mediju. Ovim putem, samo na svoj nain u skladu s renesansnom ue
nom komedijom, nastavit e onako sjajno Marin Dri.

STILU

STIHU

Prouavanje Naljekovieva stila ima dvije potekoe: prva je to on

nije bio umjetnik veeg dometa koji bi izgradio i uvrstio svoj individu
alni nain izraavanja, a druga je to je naglaeno pripadao jednoj odre
enoj koli i maniri pa se njegov stil moe ispitivati jedino u opem
okviru te kole.
Izuavanje osobina Naljekovieva stila i jezika namee i jedno nael
no pitanje: postoji li u Naljekovia jedan stil i jezik ili treba govoriti
dva stila d dva jezika? Moe li se u svezi s tim govoriti razvitku Nalje
kovieva naina izraavanja, ili je u itavu svom djelu ovaj pjesnik
ostao isti izraavajui se na razliite naine.
Govorei
dijalekatskim osobinama najstarijeg dubrovakog knji
evnog jezika Reetar nekoliko je puta istaknuo da je knjievnost staroga
Dubrovnika, prvenstveno ona u 16. stoljeu, napisana na dva jezika. 1
Jedan je jezik koji prevladava u ljubavnim kancooijerima, pobonim
pjesmama, pastoralama i tragedijama, a drugi je jezik proze, komedija
i uope aljivih tekstova. Prvi je sveaniji, knjievnici. To je jezik uho
dane manirske kole dubrovakog petrarkizma zasien osobinama kole
i vremena. Drugi jezik je jednostavniji i obiniji. On se u mnogome pri
bliio svakodnevnom govornom jeziku staroga Dubrovnika i okolice.
Petrarkistiki odnosno realistiki jezik pojedinog pjesnika bio je odraz
njegove trenutne pripadnosti u dvostrukom toku knjievnih tema.
Petrarkistiki jezik u mnogih naih pjesnika bio je esto i njihovo je
dino svijesno i hotimino oitovanje da pripadaju svijetu poezije, svijetu
otro udaljenom od svakidanjice ivota.
1
Tako i u posljednjoj svojoj opsenoj radnji Najstariji dubrovaki govor, po
smrtno u Glasu SAN CCI, Beograd. 1951. i Jezik Marina Dria, Had, 248.

118

Svoju opredijeljenost tom posebnom svijetu poezije i najrealistikiji

pisac stoljea Marin Dri oitovao je na petrarkistiki nain. P e t r a r k i etiko-pastirskii idilini svijet istovjetan je i u njega s poetskim doiv
ljajem i p o e t s k i m svijetom u o p e . Dri se predstavlja:
posluaj 8 ljubavi Dria pri vodi,
u slavnoj dubravi ki s vilam dan vodi,
8 kim opi i hodi njekada i Dore
i iko izvodi tanaac kraj gore.
SPH, VII, 18.

Poticaji koji ga tjeraju da pjeva pjesme u skladu su sa suvremenim

idilinim ugoajima. Nika vil uresa prislavna zavezala ga je lipotom tako da mladost njegova vene, kae Dri. J e d i n o eli
u
da svu as od svita postavim
nje gizde u vas glas i lipos da slavim
Isto, 20.

Isti taj najistiji knjievnopoetski odnos, ostvaren u maniri koja je

uvjerljivo prevladavala, ponukao je Marina Dria da 1551, p r i vre
dnovanju svojih djela, izabere za tampu Tirenu, Veneru, Stanca i lju
bavni kanconijer. Nije izabrao svoja realistika djela, komedije. Idiline
scene u pastirskim igrama komponirao je u duhu petrarkistike poezije.
Za takve scene upotrebljavao je i odlomke iz svoga ljubavnog kanco
ni j era. 2
Svoje opredjeljenje poeziji Naljekovi je, osim obilne prakse u kanconijeru i pastirskim igrama, oitovao i na nekoliko mjesta u poslanica
ma, kad je isticao vrijednost knjievnog rada i slavu s tim povezanu. U
tom pogledu zanimljiva je poslanica P e t r u Hektoroviu koja je sva
k o m p o n i r a n a u stilu suvremene petrarkistike metaforike i frazeologije.
U snu pohodila ga je muza i odvela na Parnas meu pjesnike. Muza je
bila naega domaeg porijekla, vila ljepa od zvide D a n i c e ;
u tankoj od platna koulji pribiloj,
niz koju svud zlatna letjee kosa njoj;
svjetlute nje oi meni se vijehu
sunanoj istoi priline da bjehu;
a grlo toj vili stajae i lice
kako lir pribili i cvitak ruice;
to ruke nje bjehu, pravo ti govoru
meni se vijehu priline
mramoru;
a p u t nje ostala, koja se prozrae
kroz platno od zdala, jak sunce sve sjae . . .
SPH, V, 314, 59-68.

Vila ga milo za rulku uhvati i vodi po ravnici punoj cvijea raz

lika. S vilom-muzom penje se Naljekovi prema v r h u P a r n a s a . Na
t o m p u t u nailaze i na neke muzi n e p o u d n e stanovnike tih arobnih
2

Vidi moj lanak Marin Dri petrarkist, Literatura 11, 1958.

119

predjela koji ne shvaajui poeziju gaze po cvijeu. Popeli su se na bri

jeg pod jedan bor, koji, tek to je bio poeo raati, morao je uginuti. Od
nio ga je vjetar. Zbog toga je Naljekovi veoma tuan:
Jaoh meni vilo! rijeh, jesam li nesrean!
jaoh to ea ne umrijeh! zao t' mi svanu dan.
Isto, 143-144.

Vila ga tjei i vodi naprijed. Dovela ga je pod drugo jedno divno sta
blo: dub na osami, ispod kojega je kladenac bistre vode. Pjesnik bi se htio
zaustaviti, ali ga vila nuka dalje, jer ako zaoetane tad se nee napiti na
slatkom kladencu.
Ma nu eam vesela, er te sam na jedno
mjesto ja izvela izvrsno i vrijedno
u kom se lipota s kladencem nahodi,
ki ti e ivota prodljiti to godi.
Isto, 189-192.

Naljekovi dakle trajniju slavu povezuje uz poeziju. Iako je pojedino

sti u prolazu kroz dubravu zavio u alegoriju koju je teko odgonet
nuti, odlazak na Parna u cjelini sasvim je razumljiva elja da i sam
ue meu pjesnike. Dapae to je zadovoljstvo to se ve tu nalazi. Ono
je u skladu s humanistikim petrarkistikim ponosom pjesnika to se
nalazi gdje nigdar nije zime . . . neg vazda prolitje i gdje se stalno
uje sladak glas od pjesni.
U poeziji generacije koja je dola poslije ika Menetia i Dore
Dria i koja se takoer ukljuila u petrarkistike okvire doao je do iz
raaja jo jedan novi elemenat. Racionalna i realistika orijentacija
postala je izrazita komponenta njihova poetskog odnosa i njihova knji
evnog djelovanja uope. U njih je vidljiva i prisutnost unutranjeg
lomljenja ovjeka. Ti novi elementi unijet e promjena i u jezik.
Refleksima svih moguih osoba i opih suprotnosti proeta je sva petrarkistika lirika. To joj je zapravo jedno od bitnih obiljeja. Leprave i
prozrane ali okrutne vile, tuni i vjerni zaljubljenici s ljuvenim uzdisaji
ma i bolima, neobjanjivi sudbinski pastiri i satiri, da i ne govorimo
formalnoj produhovljenosti ili senzualnosti pjesama, racionalizmu, po
monoj frazi,
svijetu snova i nada, estoj ablonskoj ili stvarnoj po
misli na smrt, melankoliji, slutnji bezizlaznosti i sentimentalnom odnosu
prema svojim pjesmama - sve su to elementi petrarkizma prisutni manje
vie i u djelima dubrovakih petrarkista svih generacija. Ti elementi
prisutni su i u izrazito realistikoj generaciji Nikole Naljekovia i Mari
na Dria.
Govorei jednoj od prvih pastirskih igara u Italiji - Cecariji Mare
Antonija Epicura (prikazanoj u Napulju 1523) F. Flamini upozorio
je na suprotnosti izmeu sadraja drame i jezika i naina kojim se strast
u njoj iznosi, pa je zakljuio da je ljubavni osjeaj izraen jezikom
120

ukraenim uobiajenim slikama dragim Tebaldeu, Sannazzaru i Serafi

nu, sve poznatim petrarkistima. 3 Slinu pojavu nalazimo i u Nikole
Naljekovia i Marina Dria.
Kad se zaeljelo govoriti ljubavi, onda je to bilo mogue samo na
jedan nain. U eventualnom podsmjehu koji se u itaoca raa nakon
ljeporjeivosti zaljubljenog ne mora biti i pieva izrugivanja. Moe to
biti najobinije naglaavanje posebnosti situacije koja dozvoljava i iza
ziva smijeh (npr. starac i mlada djevojka).
Kad je dakle rije
petrarkizmu u realistikih pisaca kakvi su npr.
Nikola Naljekovi i Marin Dri, ne radi se ni kakvim nemoguim su
protnostima. Radi se karakteristinoj pojavi u Renesansi kad isti knji
evnik spaja u sebi i tzv. realistiki i platonski idealistiki svijet. Ova
dva puta u Renesansi nisu bila negacija jedan drugoga, nisu se iskljui
vala.
U Renesansi nije bila rijetkost, da isti oni koji
vladali, propisivali
zakone ili punili tamnice, koji su vodili ratove ili se maali otrova i bo
dea piu i njene petrarkistike pjesme. A ako sami i nisu pisali pjesme
u njima su svi uivali. I ti i takvi nisu se zato mijenjali. Petrarkistika
sklonost i manira nisu u renesansi ometale nikakvu stvarnu akciju ni
stvarni pogled na ivot. One su bile kulturna potreba i doivljaj vremena
i nisu morale jer nisu mogle - biti nadvladane da bi u jednoga ovjeka
postala ista ona druga, aktivna snaga praktinog ivota. To vrijedi i za
Dubrovane u 16. stoljeu.
Ova dvostrukost imala je u Dubrovniku i svoje duboke korijene. Ona
je jedan posebni odraz stvarnog susreta dvaju razliitih vremena, i uope
pogleda na ivot i ovjeka. Jezina dvojnost i nain izraavanja bio je
odraz njihove unutranje obuzetosti. Protivurjeja u jeziku izraz su
stvarnih dvostrukosti u kojima su ti ljudi ivjeli. Na jednoj je strani
bio pjesnik sa svojim kranskomoralnim, pjesnikim i humanistikim
tenjama, koje, iako nisu uvijek identine, ipak imaju neto zajedniko.
Potekle su iz istoga izvora, kole, tradicije i filozofije, koji je izvor kroz
stoljea uz razliite mijene davao slinih koncepcija i tenja. Na drugoj
strani bili su blii i neposredniji odjeci i zahtjevi svakodnevne, esto
surove stvarnosti i obinih potreba.
2

Dvostrukost naina izraavanja u Naljekovia ima dva izvora. Potjee

iz opeg karaktera raznolikosti renesansne tematike to zahtijeva i raz
nolikost u izrazu. Pored toga u njega je to rezultat osobnog odnosa pre
ma ivotu, knjievnosti, njegovih osobnih protivurjeja i eklektike pri
rode knjievnika koji je pokuavao djelovati na raznim podrujima i pre
saivati u Dubrovnik to vie onoga to je drugdje vidio.
3

F. Flamini, II Cinquecento, Milano 1902, str. 483.

121

Uavi u svijet idile i mate, i progovorivi njegovim jezikom, Naljekovi nije prestao biti pjesnik ivih ljudi. Kad je pred sobom imao
stvarne ljude iz grada i okolice, onda je govorio drugim jezikom. Taj
jezik svojim tonom i rjenikom ima sve elemente govornog jezika. On je
tvrd, stvaran i slobodan.
U svom kanconijeru Naljekovi neprestano ponavlja svoje temeljno
raspoloenje: zbog toga to ga ona odbija ili to ne moe doi do nje, on
je nesretan, pa stalno pomilja na smrt. Ovakovo trajno pjesnikovo ra
spoloenje vidljivo je i iz rjenika koji on upotrebljava. Upada u oi
veoma esta upotreba rijei iji je smisao blizak pojmovima tugovanja
i smrti. Jedan brojani podatak to e najbolje pokazati. U 78 pjesama i
1929 stihova iz poetka (1-29 = 644 stiha), sredine (80-108 = 644 stiha)
i kraja (143-172 = 641 stih) kanconijera Naljekovi se ovako slui rije
ima koje oznaavaju spomenute karakteristine pojmove:
Rije smrt sa izvedenicama, sinonimima i rijeima slinog znaenja
upotrebio je 288 puta (smrt, umrijeti, razdili ivotom, grob, rastaviti
ivotom, zaklati, umoriti, duh poe, skonava, kopni, vene, gine, mrca,
pogubiti, skratiti ivot, rastati kost od kosti, dijeljati duh od tijela, razdi
jeliti od due, rastati se rilo s duom, izljesti duh iz tijela, razdvoji se
duh od tijela, razdijeliti se ivotom, strti, rastati ivotom, zadavati smrt,
izgubiti ivot, ubiti se, ivot svri, udaviti, gasnuti, raoiniti ivot i dr.).
Rije tuga sa izvedenicama, sinonimima i rijeima slinog znaenja
upotrijebio je 483 puta (nepokoj, nevolja, vaj, tuga, tuica, tuan, jad,
jadovi, patim, suze, bol, boljezan, ah, jaoh, evil, cvilim, trud, nesrian,
podnosim, gorak, pla, muka, alost, nemir, rana, suzica, dodija, trpjeti,
probliditi, poraz, nemilo, nezgode, zlo, zled, zloba, uzdah, no, smea
i si.).
Svega je u 1929 stihova iz raznih dijelova kanconijera upotrebio 771
rije navedenih znaenja. Prema tome moemo zakljuiti da je u svom
kanconijeru u znatnom dijelu stihova upotrijebio barem po jednu rije
koja je izrazito bliska pojmu tugovanja i smrti, to dakako odaje posebno
raspoloenje. To se moe vidjeti i iz pojedinih pjesama. U pjesmi broj
4, koja ima 40 stihova, nalazimo ove rijei: gorke, pla, s boljezni, evil,
muka, s vrh muke, smrtno ustrijeliti, tuno, svezan, poginut, mrem od
muke, vene, muke, jadovno tuim, do smrti, guzice prolijem, smrt skonaje, gorku, podvezan, za alost, nevolju, duh poe, umru, vaj, nemir,
pla, trude, mrit, do smrti moje. Ovakvih pjesama ima vie.4
Ovakav postupak daje glavno obiljeje stilu ovog kanconijera: ponav
ljanje i plaljivost. To su ujedno i osobine koje ga razlikuju od predasnika i uitelja ika Menetia. Meneti je mnogo vie truda uloio
u opisivanje i isticanje izvanjske ljepote svoje drage, a nije onako nari
cao i tugovao kao Naljekovi. U priblino jednakom broju stihova: 1950,
iz poetka (1-38 = 648), iz sredine (249-293 = 652) i kraja (456-474
4

122

Pjesme br. 6, 8, 12, 13, 94, 101, 102, 103, 108, 149, 150, 155, 160. 164 i r.

= 650) kanconijera Meneti daleko manje upotrebljava rijei koje ozna

avaju k a r a k t e r i s t i n e pojmove u p o r n o g jadikovanja: s m r t 9 5 , tuga
- 278, svega 373 p u t a .
Razlika izmeu Menetia i Naljekovia je dakle oita. Ona lei u
naravi dvaju pjesnika. Naljekovieevo nezadovoljstvo i raznolike nevo
lje u ivotu bile su p r e s u d n e i odrazile su se na njegovoj i inae reflek
sivnoj naravi. Nije se Naljekovi ponavljao samo zato to nije bio vei
umjetnik koji bi za svoj doivljaj pronaao uvijek novu rije ili se zado
voljio da je jednom saeto iznese to i nije bio petrarkistiki obiaj
nego i zato to je isam bio po naravi plaljiv i n e b o r b e n . Temeljni ton
svog kanconijera i svoje osnovne sklonosti objasnio je sam pjesnik na
poetku
ni rua od luga, ni cvitja od livad,
neg li vaj i tuga, u kojijeh ivem sad.
SPH, VIII, 1; 15-16.

Svoje pjesnike sklonosti i mogunosti najbolje je izrazio ovim rije

ima
Vjeruj mi jo ovo, kad nonu da t' piu
ne umijem re slovo, neg istom uzdiu.
Isto, 93, 9-10.

Isto raspoloenje odrazilo se i na stihu njegovih prigodnih pjesama,

poslanica i nadgrobnica, u kojima se jadao neposredno svojim prijate
ljima. P o t e k l e iz istog osobnog odnosa i one su napisane slinim rjeni
k o m kao i jadanja u kanconijera. Od 41 prigodne pjesme i poslanice, u 14
pjesama Naljekovi govori jadima i nevoljama koje ga tite. U u k u p n o
584 stiha, koliko sadre tih 14 pjesama, 235 puta je upotrijebio rijei ko
je oznaavaju pojmove: smrt, tuga, nesrea, nevolja, m u k a i si.
Osim svog osnovnog i najeeg raspoloenja Naljekovi je ponavljao
i pojedine teme, motive i izraze. P r i tome najvie upadaju u oi epiteti
koje je pridavao voljenoj eni, kojoj se redovito neposredno obraao.
Oni se n e p r e s t a n o ponavljaju.
P o p u t predasnika svoju dragu naziva gospoja ili vila, ali esto uz rije
i dodaje i epitet, najee: priraga, jedina, alosna, izbrana, gizdava.
Obraajui se n e p o s r e d n o svojoj dragoj ima za nju nekoliko naziva koji
se opet stalno ponavljaju: cvite, drue, k r u n o , tance, hvalo, krunice, diko,
vjene, sinko. Ovi nazivi redovito nisu sami nego je uz njih zamjenica
moj skupa s a t r i b u t o m koji se takoer uvijek ponavlja: gizdavi, rume
ni, privirni, izbrani, jedini, pridragi, biserni. Red rijei u nazivu se mije
nja p r e m a p o t r e b i rime (gizdava ma vilo, vilo ma gizdava, moj cvite
r u m e n i , r u m e n i moj cvite, rumeni cvite moj). Osobitu sklonost Nalje
kovi je imao p r e m a a t r i b u t u gizdav. Ona je gizdava vil (pj. 8, 9 i d r . ) ,
njen ures je gizdav, njezin obraz i lice su gizdavi (pj. 2, 12 i d r . ) ,
njezina dika i stupaj su t a k o e r gizdavi (pj. 1, 2, 12, 5 1 , 86, 147 i d r . ) .
Vrhunski izraaj savrenstva njezine ljepote pjesnik je mislio postii
rijeima: dika, ures i gizda (pj. 2, 13, 14, 15, 18, 19, 80, 106, 154, 160,
165 i dr.), pa se te rijei veoma esto ponavljaju. P o r e d gizdavi i ru123

meni veoma esto se ponavljaju atributi: sunani, rajski, aneoski i

pribili. Njegovi pridjevi kao ni glagoli ne nose u sebi kondenzaciju
smisla i radnje. Oni su pomodni ukras ipa ih zbog toga lako i upotreb
ljava. Naljekovi je znao itave stihove upotrijebiti apostrofirajui svo
ju dragu
jedina ma hvalo, ma vi m a druice . . .
moj cvite rumeni, gospoje od vila.
Isto, 163, 12 i 17.

Siromatvo izraza Naljekovi je nadomjetao osim ponavljanjem ri

jei odreenih kategorija i estom upotrebom atributa, takoer i upotre
bom pomonih uzreica, te stereotipnih zavretaka. Izrazi: nudjer, boga
dil, boga rad, tako ti ivota i dr. nisu rijetki u njegovim pjesmama.
Takoer je nekoliko pjesama zavrio s konvencionalnim prozainim
zavretkom: i s bogoui ostani; i s bogom poi; i bog ti zdravlje daj; i bog
ti u drubi i 1. (pj. 13, 16, 99, 103, 106, 144, 158, 165), ili sa stiho
vima: kroz toj se opravi i poi, bog s tobom (pj. 1, 28 i dr.). esta je
i upotreba invokacija: boe moj, moj boe, boe, jedini moj boe, (pj. 10,
99, 102 i dr.). U stilu su petrarkizma i druge figure. Dvije vezane ptiice
alegorija su tune pjesnikove sudbine, njegove i njezine (pj. 90). Upotre
bom antiteze kao da je elio izraziti svoje raspoloenje: ropstvo ugodno
(pj. 16, 20 i dr.), s veseljem patim nepokoj (pj. 12, 13 i dr.). esto se
izraavao hiperbolino. Pretjeravanje je jedna od bitnih crta petrarki
zma. Naljekovi redovito nije poznavao mjere: ni Homer ne bi bio u
stanju da je proslavi, smrtno ga je ustrijelila, ona je najljepa od svih
ena, na njoj je sve aneosko.
Da bar donekle izbjegne monotoniju ponavljanja, pokuao je opisivati.
Nelke su perifraze obine i sauvale su se do danas: ivotom razdili, duh
poe, ivotom rastavi i si. (pj. 3, 5, 12, 101 i dr.).
Na nekoliko mjesta ponavljanje neke rijei ili izraza dobilo je vid
retorske figure:
bez koje ne mogu prijati pokoja,
bez koje nebogu ivjet mi dodija;
bez koje radosti ne imam ja ine.
Isto, 108, 11-13.
Ako ovu vil vee ne ljubih neg druge,
vazda me nesree tjerale i tuge!
Ako ju alosna ma mlados ne ljubi
vee, neg ona zna, da ivot izgubi! . . .
Isto, 151, 1-4

Pored brojnih za petrarkistiki izraz karakteristinih epiteta,

metafora i apostrofiranja u Naljekovievu tekstu esto nalazimo i na
neke stilistike pojave koje podsjeaju na odreenije pjesnike figure.
I ovdje treba dodati da i takve pojave nisu izraz osobitosti Naljekovieva
oeobno'g stila. To je opa svojina renesansnog pjesnikog izraavanja,
ije e se osobine u slijedeem stoljeu jo jae manifestirati.
124

esto ponavljajui Naljekovi je redovito upadao u pleonazam: cvilim

i tuim, eli i udi, sa svu mo i kripo (Pj. 5, 6, 146 i dr.).
Na nekoliko mjesta kao da je glasovnim podudaranjem elio postii
neki odreeni utisak. U stihu
smrtno me ustrili erid tuna srdaca
Isto, 4, 7.

kao da suglasnici s i doaravaju prodornost strijele. Stih

i ne emim ri riti ni pozrit jo na nju,
Isto, 4, 11.

ponavljanjem vokala i kao da eli naglasiti strogost tajnovitosti.

Ponekad je znao ponavljati suglasnike u rijeima slina znaenja ili se
poigrati rijeima to na padeni jezik u punoj mjeri omoguava
neg istom muen mrem od muke I ju v e n e ; . . .
sam sebi vrh jada vei jad zadava.
Isto, 4, 13; 160, 10.

Kao da se poigrava izmjenom suglasnika d i

Sjedi der sudce na, er valja da sjedi
razloge kad stia.
SPH, V., 217, 355-356.

Ovakva igra rijeima govori zanimljivoj injenici da je u 1, polovici

16. stoljea jezik u hrvatskih pjesnika bio ve dovoljno dotjeran. Pored
toga poigravanje pjesnika jezikom priprema pojavu baroka utvrujui
tako i u naim relacijama istinu da se mnoga karakteristina barokna
obiljeja javljaju ve u petrarkista.
3

Ponegdje u slici i usporedbi Naljekovi je znao i uspjenije izraziti

svoju misao, odvojiti se od manire svog vremena. Bilo je to onda kad se
za vlastiti pjesniki doivljaj posluio slikom bliskom njegovoj situaciji.
Naljekovi je bio pomorac, lan i pripadnik stalea koji se hrabro
probijao zemljama i morima suprotstavljajui se esto opasnostima. Taj
podatak iz svog ivota dubrovaki pjesnici nisu mogli zaboraviti. Piui
u svom kanconijeru i tjeei svoju dragu kako uvijek treba u sebi nai
snage da se suprotstavimo neprilikama Naljekovi je poziv na izdrlji
vost i borbenost izrekao rijeima dubrovakog pomorca. Treba biti
jak brodar od mora iz plavi kad gleda
valove jak gora ter im se on ne da,
neg li se jo brani od take nevolje,
da ivot sabrani za brijeme za bolje.
SPH, VIII, 160, 13-17.

125

Istog porijekla je i usporeenje nailaska raznih nevolja s morskim

valovima i vjetrom:
gdi more i vjetri sve sile stavie
da svaki od
t r i cvilei uzdie
Isto, 68, 5-6.

Uobiajenu pastirsku metaforu dubrave i luga, kako smo vidjeli,

osmislio je svojim Dubrovnikom. To je neke stihove i oivjelo
u njemu (lugu) nije gue, nigdar on ne vene
neg stoji jak ruse jedan cvijet rumene;
u njemu razlika dvibja su vidjeti
nije mu prilika pod nebom na svijeti;
stvori ga Bog i da za nae mladosti,
u njemu da sada provode radosti.
SPH, V, 174. 35-40.

U ovim sluajevima moemo govoriti

vanoj pojavi povezanosti
Naljekovieve metafore s elementima ivota. Kienost u izraavanju nije
odgovarala ni Naljekovievoj prirodi. Bio je jednostavan u opisu, sirov
u izrazu, sklon kratkom zakljuku i jednostavnom ponavljanju. Ponav
ljanje u kanconijeru i u drugim djelima i njegova pretjerana saetost
posljedica su pomanjkanja izraajnih mogunosti a i smisla za realisti
ko iznoenje misli.
Smisao za realizam Naljekovi je pokazao i u kanconijeru, osobito
u drugom, posljednjem dijelu u kojemu je sve manje epiteta. U tom
dijelu rijetko se javljaju rijei: sunace, srdace, dika, ures; sve manje
ukrasnih pridjeva (gizdavi, rajski, sunani) kojima obiluje prvi dio. Pri
kraju ima sve vie izraza koji govore smrti, nesreama, sve vie stvar
nih podataka iz ivota itd.
Realistiki nain izraavanja u svezi je s pjesnikovim ironinim i ne
rijetko jetkim, cinikim odnosom. To je uoljivo i u znaajnim kratkim
upozorenjima i usputnim naglaavanjima.
elei se i izraajno to vie pribliiti stvarnom dubrovakom ivotu
Naljekovi u svojim trima komedijama, najvie u Sedmoj, upotrebljava
i talijanske rijei. Neke je preuzeo doslovno, neke su ponaene
Kankaro! tko ne bi taj partit a e t o ? . . .
Per amor di Dio, to ho' rijet, ne znam ja.
Isto, 251, 314; 292, 328.

Iako je i tu poticaj mogao dobiti od iroko rasprostranjenog obiaja

renesansne puke komedije koji je vladao u Sieni, Padovi i Veneciji, i tu
je Naljekovi uzeo jezik dubrovakog puka, koji je u svom govoru
obilno upotrebljavao romanske elemente. Iz svakodnevnog su govora
uzete i mnoge uzreice kojima Naljekovi poprauje i dokumentira
126

ivotnost svoga kazivanja: er si vas u vjetru; ti e' m a h n i t ; bogme; Miser;

n e b o r e ; i ti ja; i ti bog i dua; tako mi; i m i ; p o na slavu boju;
hod s v r a g o m ; nu, nudjer; nut vraga i drugo. 5
Unesavi u jednu svoju farsu narodnu pjesmu (ili pjesmu na naro
dnu) koju slukinje za gospoine otsutnoeti pjevaju, Naljekovi nije
samo postigao odreeni zabavni efekat s obzirom na melodiju pjesme.
Pjesma j e samom svojom prisutnou doarala svijet sela odakle su
slukinjice dolazile u D u b r o v n i k :
Poruila Vidosava
po pristavu do Gojsava
doi Gojo moj brajene
u zabre sam do mene,
i donesi dipli s sobom,
jer u vodit horu s momom;
zamnijet nam e s gorom gora,
od planine do kraj mora;
biu moma sa ovcami,
doi da se tuje s nami,
jer smo Gojo umijesile
lojanice tri pritile . . .
Isto, 241-242, 35-46.

Treba spomenuti i eluaj iz P e t e komedije gdje Naljekovi u p o t r e b

ljava izraze iz crkvenih molitava elei postii efekat slian onome u ta
lijanskim farsama kada se u pobonolicemjernu namjeru papagajski
unose rijei molitve
Set neno sindukas,* poi der ti vrae . . .
Da nobis hodie. Ho me se ostati?
Isto, 255, 319, 323.

Svoju sklonost realistikom i naturalistikom izrazu Naljekovi je

u pastirskim i g r a m a i pokladnim pjesmama morao skrivati za alegorije
i metafore. Radio je u skladu za zahtjevima suvremene knjievne m a n i r e
i posebno zahtjevima odnosnih knjievnih vrsta u kojima je alegorija
bila uobiajena. Lug, livada i dubrava s cvijeem i vjenim premaljeem, s trajnim m i r o m koji sudac i pastiri brane od nasrtljivaca, satira i
gusara, alegorija su sretnog ivota dubrovake opine.
Sasvim je drugog k a r a k t e r a alegorija pokladnih pjesama. U ovima on
je oitovao takvu slobodu kao nijedan pjesnik u starom Dubrovniku. U
njima je, oigledno obuzet i ponesen p r e d m e t o m , pokazao sposobnost
da p r o n a e a d e k v a t a n izraz i slike. Zbog toga njegove pokladne pjesme
zasluuju nau posebnu panju.
* Iskvareno prema latinskom: El ne nos inucas.
SPH, V, str. 254, 269, 272, 276, 277, 278, 280, 281, 288, 291, 294.

127

Ali u pogledu izraza nisu sve j e d n a k o zanimljive. T r e b a izdvojiti

tri ili etiri najkarakteristinije u kojima je alegorija svojevrsna i origi
nalna. To su pjesme br. 1, 2, 4 i donekle 5. U njima je dvosmislenost oi
ta. Rije je seksualni oni odnosu, elji za njim i detaljima koji se uz taj
odnos oituju. Neobuzdanost karnevalskih dana i prividna zatita alego
rije dala je pjesniku p o t p u n u slobodu.
P r i opisu ljubavnog ina i enje Naljekovi nije bio bez mate. Rije
upotrebljava u prenesenom znaenju, ali je ona uvijek logino podvr
gnuta pievoj namjeri. Najee se susreemo s personifikacijom i me
taforom, ali je Naljekovieva metafora esto ve gotova alegorija. T o
je dakako zbog toga to je tema takva da zahtijeva oblaenje u alegoriju.
U prvoj pjesmi rije je
avolu koji rado odlazi u p a k l e n u spilju.
U osnovnu alegoriju Naljekovi je unio pojedinosti bez ustruavanja
to li mi se svak zaudi
videi me ovdi naga,
pokli nije od svijeh ljudi
ki ne ima svoga vraga? . . .
Vidite me sad velika,
a sad mala, gruba dosti;
promjenujero sto prilika
jer u meni nije kosti.
Isto, 154, 13-16, 25-28.

Vrag govori
svojoj snazi koja ga
da plaemo tada milo. ene se,
strmoglavi, iako im poslije bude
nego zavre svoju priu vragovi
upleli u ovu pjesmu i da ih shvate:

naputa jedino k a d p a d n e u spilju:

kau avli, vesele kad avao leti
ao, kad nas pako taj izdavi. Prije
mole ene da im oproste to siu ih

to je narav naa znajte.

Isto, 158, 160.

Na kraju najavljuju svoje drutvo:

svaki ima surlu glatku,
mnogo ljepu neg pastiri,
svaka uti radost slatku
kad joj surla taj zasviri.
Isto, 165-168.

Slinim dvosmislenostima obiluje i alegorija iz 4. pjesme. Naili su

putnici siromasi, nevoljni zabogari i mole milost u ena kao to boji
zakon pravi
Na vrata smo vam naprli
svaki nebog tapom kuca,
od ee smo svi umrli
od studeni svaki puca . . .
Na meku smo eljni lei,
eljni malo juhe vrue,
er bi svaki sad u pei
uljezao u gorue.
Isto, 160, 17-20; 160-161, 25-28.

128

ene ele dui pokoj i mir stei, a to mogu lako na odru leei.
P r i tome, kau putnici, ako udijele nevoljnicima nee ni vam biti gore.
Pjesma pod br. 2. drukija je od ostalih i izdvaja se i iz grupe najslo
bodnijih. Ovdje pjesnik nije smatrao potrebnom ak ni prividnu k o p r e n u
alegorije nego govori otvoreno izraavajui se usporedbom, metaforom
i personifikacijom.
P o k l a d n a pjesma posluila je pjesniku i da otvoreno sintetizira svoj
odnos p r e m a razliitim vrstama ljubavi.
Nakon vragova u pokladnoj alegoriji javljaju se putnici, stranci i pa
stiri. Oni igraju istu ulogu kao i vragovi samo u daljnjim pjesmama pje
snik nije vie ovako otvoren i slobodan. Alegoriju je sve tee uoiti, pje
sme postaju obini i nevini izljevi i pozdravi. Jedino jo u pjesmi br. 5
pjesnik kao da oituje svoje misli.
U p o k l a d n i m pjesmama, osobito u pjesmama u kojima opisuje ljubavni
akt, Naljekovi je pokazao osobitu vjetinu. Ne osjeamo da se u tim
pjesmama kao u ljubavnom kanconijeru, pobonim pjesmama pa i u
poslanicama p r e d a o uobiajenim manirskim oitovanjima. U pokladnim
pjesmama pjesnik je dao m a h a svojim mladenakim i pokladnorazuzda
nim eljama i mislima iivljavajui se u opisu ljubavnog akta. U tim je
pjesmama on p o t p u n o svoj, osoban i otvoren. Obuzet je temom i nastoji
da je prikae ne samo to stvarnije nego d duhovitije. D a k a k o , njegova je
duhovitost ovdje kao u farsamakomedijama jetka, teka
Koliko smo zla imena,
ni jesmo toli zlobne udi;
od
nije strah ni ena,
a ne da se strae l j u d i . . .
Vi ste mile, vi ste blage
mnogo vee nego ljudi,
ne mrzite vi na vrage,
prem ste njeke nae udi.
Isto, 154, 5-8; 157-158, 141-144.

Za svoje teme upotrijebio je svje i izraajan jezik. To je nepo

sredna, iva rije koja se od svakodnevnog, dakako posebno slobodnog,
govora razlikuje jedino time to je svrstana u stihove i podvrgnuta
zakonu stiha. Ali djelovanje te rijei i njezina uloga je nedvojbena.
S visina ljubavnog oitovanja pjesnik se spustio na zemlju i progovo
rio obino i angairano
obinim stvarima.
pojedinim stilskim osobinama Naljekovievih pokladnih pjesama
p o t a n k o je pisao Ugo Guttini u ve spomenutoj radnji. 6 Neke osobine
alegorijskog pokladnog govora u ovog pjesnika treba i ovdje naglasiti.
Zaustavljajui se na pojedinostima iz ljubavnog odnosa pjesnik pronala
zi izraz (metaforu, u s p o r e d b u , personifikaciju) uvijek u skladu s osnov
n o m alegorijom.
6

Vidi poglavlje Poklade, bilj. 11.

KAD

129

Izraajnost i matu pokazao je brojnim imenicama: vrag, avao, napas, eljust, glava, surla; pakao, spilja, p r o p a s , opine, t a m n o s , vruine
(1. p j . ) ; tmasti, jama. oganj, vrata (2. p j . ) ; tap, zabogar, ( s i r o t a ) ; stvar,
juha, kaa, pei, one stvari (4. pj.); sunji; sluge, blago, ledina, vinograd
(5. p j . ) ; i pridjevima: nag, velik, malen, grub, meki, go, gladak, ohol,
n e m o a n ; tamna, paklena ( 1 . pj.); strana (2. p j . ) ; vrua, gorua, mlaka,
estita (4. p j . ) ; nemiran, blijed; najdraa, lijep vinograd (5. pj.).
F u n k c i o n a l n a povezanost imenica, pridjeva i glagola u Naljekovievoj alegoriji proizala je iz logike njihove uvjetovanosti osnovnom
alegorijom ina. To je razlog da su dotine p o k l a d n e pjesme trajno
ive i iskrene. Tu ivotnost ostvaruje unutranji smisao povezanosti
pojedinih stilskih kategorija. Dovoljno je u tom pogledu istaknuti perso
nifikaciju, metaforu i rimu kao najizrazitije i najuspjenije stilske zna
ajke p o k l a d n i h pjesama.
S obzirom na slobodu u pozivu na ljubavni uitak Naljekovi nije do
sljedan u svim pokladnim pjesmama. I a k o se dvosmislenost i pomisao na
ljubavni in moe naslutiti u drugim njegovim p o k l a d n i m pjesmama (6,
7, 8, 9, 10), pjesnik je i p a k u te pjesme unosio i novih elemenata. T a k o u
pjesmama 6, 7, 8 p u n u panju posveuje pohvalama slavnom gradu, mu
droj gospodi i lijepim enama p a e se i izrazom poistovjetiti svojim pa
stirskim igrama. U etiri pjesme, br. 3, 10, 11 i 12, Naljekovi se ve
sasvim udaljio od pokladne teme i pribliio se pastirsko-petrarkistikom
kazivanju
Sueno meni bi da sluim ja njekoj
a k
izgubi sva sluba i trud moj
Isto, 159, 3-4.
U raspjevanim osmercima 1 1 . pjesme p o p u t pjesnika J e u p k e obraa
se n e p o s r e d n o gospoi:
Je li pravo, vjera moja
i velici moji trudi
da su vazda bez pokoja?
sama vilo ti odsuili?
Isto, 170, 33-36.

P e t r a r k i s t i e k o - p a e t i r s k a ljubav iz p o k l a d n i h pjesama ne razlikuje se

od one u kanconijeru. Izreena je n a isti nain.
I a k o je i za pokladnu poeziju poticaj Naljekovi dobio od talijan
ske p o k l a d n e lirike ipak njegov k r a t k i p o k l a d n i kanconijer izvorni je
i ivahni izraz novoga jezika i osobitog ovjeka. U tim pjesmama Nalje
kovi je dao maha svojim izrazitim sklonostima
realizmu i naturalizmu. Jezik m u je u skladu s p r e d m e t o m . On je odraz dubrovakih rene
sansnih najdubljih i najintimnijih relacija iz svakodnevnog ivota ljudi.
Nigdje u starijoj hrvatskoj knjievnosti n e m a m o t a k o iv opis odnosa
izmeu mukarca i ene. Plastinou, bogatstvom pojedinosti i izrazom
Naljekovi je nadmaio i svoje u z o r e , talijanske p o k l a d n e pjesnike.
U tenim karnevalskim stihovima progovorio je mladi i slobodni pobor
nik ljubavi i oduevljeni zastupnik istine.
130

s
P o zanimanju mjernik s izrazitim sklonostima p r e m a matematici i
astronomiji Naljekovi je bio u prvom redu intelektualac. Osobine
ovjeka sklona razmiljanju vidljive su u njegovu djelu. One daju obilje
je njegovu stilu. Odatle racionalistiki i refleksivni ton u njegovu
kazivanju. Odatle upozoravanja i uopavanja. T u je izvor i sklonosti
da se na mnogo mjesta poslui poslovicama, invokacijama, sentencijama:
Ah! da je proklet svak,
euam vjeruje,
i tko njim viru pak i u em shranjuje.
SPH, VIII, 38, 1-2.
Po pravu svak pravi, pridraga gospoe,
koga es ostavi, da tega svak ode.
Isto, 56, 1-2.

Sklonost razmiljanju izazvat e u posljednjem dijelu kanconijera sve

vie reminiscencija iz stvarnog ivota, a u komedijama sve otvorenije
i jetkije aluzije na pojave iz svakodnevnog ivota u Dubrovniku.
6
Pitanje
Naljekovievu stilu i stihu usko je povezano uz pitanje
prvim poecima starije hrvatske poezije uope. Gdje se i kako raala
i razvijala p r v a naa pjesnika rije i kako objasniti izvore prvim naim
pjesnikim oblicima, t o su jo uvijek nerijeena pitanja. P o r e d tzv. latin
ske i talijanske teorije
podrijetlu prvih hrvatskih pjesnikih oblika
u novije vrijeme javlja se i nova, romansko-provansalska teorija. 7
Razlog to n a m mnoga vana pitanja
najstarijoj hrvatskoj poeziji
nisu jasna prvenstveno lei u injenici to su se pjesme naih prvih
8
zainjavaca m a h o m izgubile. U nepovrat su, osim rijetkih iznimaka oti
la pjesnika svjedoanstva svjetovnog k a r a k t e r a koja, p r e m a sudu svog
vremena nisu bila onako vrijedna kao poboni sastavi. Sauvani zbornici
te nae p r v e poezije imaju preteno poboni i crkveni k a r a k t e r .
Zbirku pobonih pjesama napisao je i Naljekovi, ali ona nema ni
onoliko umjetnike vrijednosti koliko druge njegove pjesme. Ve spo
m e n u t e m a n e Naljekovieve lirike: plaljivoet i razvuenost najoitije
su dole do izraaja ba u ovoj njegovoj poeziji. I p a k i ta njegova zbirka
ima svoje znaenje u objanjenju ostale Naljekovieve poezije a i poezije
16. stoljea uoipe.
7
Ivan Slamnig Na najstariji stih prema romanskome. Neki primjeri adaptacije
i podudaranje. Hrvatska knjievna kritika, X, Zagreb, 1960.
8
Izraz zainjavac upotrebljavam ovdje u znaenju pjesnika prethumanistikorenesansnog, petrarkistikog razdoblja, tj. pjesnika prije Marulia, Menetia i Dria.
Tim imenom moemo nazvati sve hrvatske anonimne pjesnike tih vremena. V. F. Fancev, Starija hrvatska knjievnost u dananjim srednjokolskim udbenicima. Hrvatska
revija, 1937, 2.

131

Njegova pobona poezija ima dodirnih taaka s poezijom prvih zainjavaca. Ovi priprosti ljudi redovito su se obraali n e p o s r e d n o p r e d m e t u
svoje pjesme: Kristu, Mariji ili itaocu. Nije rijetkost da zainjavac
izriito poziva itaoca: gledaj, misli. Time je ova poezija naglaavala
svoju namjenu. Istiui Kristovu i Marijinu m u k u zainjavac poziva
grenika da razmilja i promijeni svoj nain ivota.
Sve ove elemente prve pobone poezije nai emo i u Naljekovia.
Napisao je 14 pobonih pjesama. One imaju vrlo o d r e e n u p r a k t i n u
namjenu. Kako i sam istie na p o e t k u napisao ih je za potene gospo
e, moda redovnice, i to na dan petak kad treba da svak miso stavi
na m u k u Kristovu. Ta tema najea je u Naljekovievim pobonim
pjesmama. Od 14 pjesama svoje pobone zbirke, u 12 govori
muci na
kriu. Svoja razmiljanja redovito prati u p o z o r e n j e m krstjanima,
grenicima i svijetu uope, da razmisli
svom ivotu. Slinost
tematike, motiva i izraza izmeu Naljekovia i pobonih zainjavaca
p o n e k a d kao da nasluuje i neposrednu povezanost:
Zainjavac:
Poljubimo, zahvalimo,
poalujrao, uzdahnimo
Vajs, br. 2. Starine 11.

Naljekovi:
ter boga sa svu mo vesele slavite,
a grijehe dan i no ne pristav plaite.
SPH, X, 148, 39-10.

Zainjavac:
Gledaj
gledaj
gledaj
gledaj

ruke,
tijela
rebra
kralja

gledaj noge,
rane mnoge
probodena
okrunjena
Vajg, isto.

Naljekovi:
pozrite slavnu put, koja nam otvori
vinjega raja put a avla umori;
vid noge i ruke pribjene gdi stoje
ci da nas od muke paklene razdvoje;
pozrite od drae korunu na glavi
SPH V, 109 i 110, 3-7.

Zainjavac:
Kralj nebeski Isus dobri
nas od smrti smrtju dobi.
Tako ti nas Isus spase
nae muke prija na se
Vajs, isto.

Naljekovi:
tko da se ne stvori u suze ondi vas
gdi prsi otvori sulicom za ci nas,
gdi za nas umrije car od svijeta i nebi?
SPH, V, 110, 9 - 1 1 .

132

Na povezanost izmeu pobone poezije zainjavaca i poezije pjesnika

16. stoljea ukazivao je i velec kada je govorio
Vetranovievim ve
zama s preasnicima. 9
Slino se moe rei i za Menetievu zbirku Pjesni
Isusu iz zbor
nika od 1507.
Utvrivanje povezanosti pobone lirike naih petrarkista i poezije
zainjavaca ima veliko znaenje. To pokazuje na domae porijeklo ne
samo pobonih pjesama nego i nekih elemenata nae petrarkistike
poezije. Izmeu te pobone poezije naih pjesnika 16. stoljea i njihove
profane lirike granice nisu tako otro zacrtane kao to izgleda na prvi
pogled.
Spone koje vezuju svjetovnu i crkvenu (pobonu) poeziju naih pje
snika 15. i 16. stoljea su viestruke. One su sadrajnog k a r a k t e r a , ali i
izvanjske stilske i formalne.
I petrarkist, k a o i poboni pjesnik prema Bogorodici, p r e m a svojoj
gospoi odnosi se sa strahopotovanjem. P r o m a t r a je kao v r h u n a r a v n o ,
nedostino bie, stanovnika neba. Odnos petrarkista p r e m a gospoi ozna
en je k a o odnos p r e m a viem biu ije se porijeklo, k a r a k t e r i s t i k e i lje
pota dovode u vezu e nebesima. P e t r a r k i s t za to ima i nebeski rjenik.
Odnos p r e m a njoj zna biti i odnos grenika koji priznaje grijeh ili pra
vednika koji istie svoju istou. Svoju zapanjenost p r e m a dragoj
eni:
J a nebog ne umim tisui rei dil,
za to si kruna svih gospoja vazda bil.
SPH, VIII, 15, 33-34.

Naljelkovi prenosi na Mariju:

tisui jedan dil izrijet se vijek ne bi
mogao tvojih dil, koje su n tebi.
SPH, V, 114, 9-10.

Na slian nain Naljekovi e apostrofirati svoju d r a g u :

Moj cvite rumeni, gospoje od vila.
SPH, VIII, 27, 1.

i Mariju:
slavna kraljice od nebes jedina.
SPH, V, 113, 2.

P o b o n e pjesme zainjavaca pisane su redovito 8 didaktinom namje

n o m a Naljelkovi u prvoj pobonoj pjesmi poziva pobone gospoe da
itaju njegove pjesme; on ih zbog njih i pie:
evo vam posilam da istom jedna vas
prolegat bude vam za mao jednu as.
Isto, 109, 5-6.
' Mavro Vetranovi, I I . Radovi Instituta JAZU u Zadru, Zagreb, 1960, III. Veze
s prethodnicima.

133

I u svom ljubavnom kanconijeru na nekoliko mjesta govori

svojoj
elji da njegovu pjesmu proita njegova gospoa. U n e k i m pjesmama ak
se i ljuti ako je gospoa itala neije druge sastave. 1 0
U svojim pobonim sastavima, kao i u kanconijeru, Naljekovi je na
nekoliko mjesta pokuao da bude realistiki uvjerljiv. Bilo je to onda
kad je itateljicama stavljao pred oi Kristove p r o b o d e n e grudi, r a n e ,
krv:
od krvi i suza umiven gdi je vas
SPH, V I I I . 109, 2

to je, kako smo vidjeli, u stilu poezije zainjavaca.

Te slinosti i povezanosti ipak ne moraju biti od p r e s u d n e vanosti
u odreivanju izbora pojedinih motiva i izraza. Slinosti se p o n e k a d
mogu objasniti i kao rezultat zajednikih idejnih sklonosti.
Postoji znaajna veza izmeu pobone poezije petrarkista i one
zainjavaca. T a veza je stih: osmerac i dvanaesterac, prvenstveno ovaj
posljednji koji je bio u upotrebi u zainjavaca a zatim je udvostruivi
srok prevladao u kasnijoj poeziji naih p e t r a r k i s t a . T o je u veini stih
i Nikole Naljekovia.
7

Najvei dio Naljekovievih stihova jesu dvanaesterci. T o su: osim

dvije pjesme, kanconijer u cjelini, sve komedije i pastirske igre osim
umetaka za pjevanja i bajanja starice u P r v o j komediji, sve poslanice
osim jedne, dvije pjesme od maskerata i trinaest pobonih pjesama.
Dvanaestercem je, dakle, Naljekovi pisao pjesme razliite t e m a t i k e .
P o p u t mnogih drugih i on je smatrao dvanaesterac najboljim n a i n o m
oblikovanja pjesnike grae, pjesnikim oblikom p a r excellence. 1 1 Zadr
avi se tematski u okviru petrarkistike tradicije nije traio novih
oblika. I za njega vrijedi konstatacija S. P e t r o v i a : Svaka nova pjesma
u nekom stalnom obliku sadri ne samo ono to je njome reeno ili na
govijeteno nego - implicitno - i odnos pjesnika p r e m a itavoj tradiciji
s kojom je taj oblik u naoj svijesti vezan. 1 2
Broj stihova u pjesmama kanconijera veoma je n e u j e d n a e n : o d 2 do
166. Malo je ipak pjesama koje imaju manje od 10 stihova, takvih
je svega sedam, a od toga su tri sa po osam stihova. Ove t r i pjesme
svojom konstrukcijom ne podsjeaju na talijanske oisamistihovne stramhotte kao to se to donekle moe rei za Menetia i Dria.
10
Vidi R. Bogii, Dvije pjesme Nikole Naljekovia, Krugovi, VII, br. 5, Zagreb
1958, str. 287-295.
11
podrijetlu dvanaesterca u starijoj hrvatskoj poeziji: D. Kovaevi, Slikovni
dvanaesterac, Vijenac, 1891, br. 28, 443. Isti, Prilog
historiji hrvatske metrike,
Vijenac, 1891, br. 32, 507-508; V. Jagi, Dvanaesterac u starijim pjesmama slavenskih
(srpsko-hrvatskih) pjesnika u Dalmaciji, Izabrani krai spisi, Zagreb, 1948; P .
kovi, O strofama prvih hrvatskih pjesnika, Vijenac 1893; P . G. (Petar Grge),
Dvanaesterac, Hrvatska enciklopedija, V, 483: I. Slamnig, Uvod u Antologiju sta
rije hrvatske poezije, Zagreb I960, i druge ve spomenute Slamnigove radnje.
12
S. Petrovi, Uvod u knjievnost, Zagreb, 1961, str. 308.

134

Velik broj pjesama ima od 10 do 20 stihova, svega 83 pjesme. Prevla

davaju u ovom sluaju pjesme od 16, 18 i 20 stihova. P r e k o 50 stihova
ima samo 13 pjesama, od kojih dvije preko 70 a jedna 166 stihova.
Ostale, njih 69, imaju od 20 do 50 stihova. Od toga nije mali broj onih
koje imaju 30 ili vie od 30 stihova. Takvih je 32 pjesme. Ovi podaci
govore da Naljekovi nije tedio rijei. Neujednaen je broj stihova
i u pobonim i prigodnim pjesmama i poslanicama.
Za razliku od dvanaeste raca zainjavaca Naljekoviev dvanaesterac
p o p u t Menetieva i Drieva ima dvostruku rimu, u sredini i na kraju
stiha. I u svojoj unutarnjoj strukturi njegov dvanaesterac niim se ne
razlikuje od dvanaesteraca naih prvih petrarkista. Njegov metriki sa
stav je jednolian. Ponavlja se strogo odreena cezura nakon estoga
sloga to je zapravo podjela dvanaesterca na dva esterca a u n u t a r ta
dva lanka raspored je slobodan.
K a k o nismo u stanju da s apsolutnom sigurnou utvrdimo k a k o su
suvremenici naglaavali pojedine rijei i izgovarali ih, ne moemo sa
sigurnou ustanoviti ni k a k o su itali dvanaesterac. Ovo tim vie to i
Naljekovi obilno upotrebljava na kraju stiha i na krajn prvog lanka
naglaenu jednoslonicu,
da
nam prostiti hotio uzrok taj
i svijeh nas primiti na milos u svoj raj.
SPH, V, 113; 55-56.
za e taj tvrdi bit' neg mramor od gore,
er alos na saj svit vea bit ne more.
Isto, 45-46.
nu za rijet jo bolje, nen te ljubiti,
neg priko me volje do smrti sluiti
SPH, VIII, 126, 7-8.

Radi se
neujednaenosti zavretka (srokova) esto u istoj pjesmi,
ili u distihu gdje se zavrni srokovi meusobno u a k c e n t u ne podudaraju
a i jezino vrlo h r a p a v o zvui metriko spajanje:
neg da mi oprosti i da sam njegov ja,
pokli su milosti njegove bez broja
SPH, V, 114; 43-44.
Oto vi, moj cvite, kako bog i narav
na saj svit stvori te, da ja mrem za te prav.
SPH, VIII, 91, 1-2.

Ovi nas primjeri uvjeravaju da su ispravni Jagievi zakljuci

nepo
stojanju o d r e e n i h p r i n c i p a ni okvira u dvanaestercu. 1 3 Naljekovi nije
pazio na formalne zahtjeve mukog, enskog i daktilskog sroka ili mu
kog, enskog i daktilskog lanka u cezuri. Jo je manje pridavao vano
sti istoi i pravilnosti sroka. P r i tome je ak bio zadovoljan i sro18

V. Jagi, cit. dj.

135

kom za oi, npr. as obraz. T a k o smo skloni pomisliti i na prvi

mah izgleda kao da je Naljekovi k o m p o n i r a o dvanaesterce mehaniki
brojei slogove, s ime bi se u osnovi slagao Slamnigov zakljuak da je
u procesu prilagoavanja stranom stihu na stih prvenstveno bio i ostao
lankovit a raspored naglasaka u n u t a r stiha slobodan. 1 4
To je d a k a k o prvi utisak, dok temeljitije p r o m a t r a n j e Naljekovievih
uvanaesteraca otkriva pored glavne cenzure koja je p r i r o d n o iza prvog
esto'slovnog lanka jo i drugu malu cenzuru koja svaki lanak opet
dijeli na dvije jednake polovice.
To je ve poznata i utvrena ritamska s t r u k t u r a stiha ika Menetia. 15 Naljekovi ju je sigurno batinio od svog p r e t e e . Koliko e ova
s t r u k t u r a u Naljekovia ostati metriki ista, zavisit e od pjesnikova
talenta i vjetine. Da je na shemu pazio, moe se zakljuiti iz primjera
gdje je red rijei u stihu udesio tako da udovolji shemi:
za dati tebi raj vas krvav gdi v i u ; . . .
neg ljubav jer naa ista je u svih s t r a n a ; . . .
toj mlados moja zna, za tebe ka cvili;. . .
kon tebe kada bjeh zagrljen ja m i l o ; . . .
jak brodar iz mora iz plavi kad gleda;. . .
ne samo ucviljen ovako er stoju . . ,
bez koje radosti ne imam ja ine . . .
da zdruit ja budu irizavu moju vil, itd. . . .

Rijei: gdi, jer, ka, ja, er, mogle bi biti i na d r u g o m mjestu u stihu.
Apsolutna nunost rime i n e d o s t a t a k pjesnikog talenta ometat e n
mnogome Naljekovievu metriku istou. Da toj istoi udovolji, Nalje
kovi je osjeao formalni zahtjev ali ne i bitni pjesniki poticaj i
doivljenu sklonost koja bi nuno sobom ponijela ostvarenje jednog
metrikog oblika.
Za razliku od prvih petrarkista Naljekovi nigdje ne oblikuje dvanaesteraku strofu. Jedina manja cjelina njegovih dvanaesterakih pjesama
je distih, ali dvanaesteraki distisi u pravilu nisu strofe. I za poeziju
Naljekovia u punoj mjeri vrijedi ono to je Jagi zakljuio za stari
na dvanaesterac u o p e : U stvarnosti samo dva stiha, uzeti zajedno,
sa inj ava ju cjelinu. 1 6

8
Mnogo se manje Naljekovi sluio osmercem. Uinio je to na slijede
im mjestima: u sedam pjesama za pjevanje i ples u pastirskim igrama,
u pjesmi slukinjica iz P e t e komedije; u stariinom bajanju u P r v o j ko
mediji; u jednoj poslanici Dinku Ranjini; u dvije pobone pjesme i u 10.
pjesni od maskerate.
Porijeklo osmerca u starijoj hrvatskoj knjievnosti nije j e d n o s t r a n o .
Po svemu izgleda da postoji vie izvora: latinska crkvena i pobona
poezija, toskanska maskerata i naa n a r o d n a pjesma.
14
15
15

136

I. Slamnig, Antologija . . . str. 13.

I. Slamnig, Na stih prema romanskome. str. 414.
V. Jagi, cit. dj.

0 njegovoj latinskoj provenijenciji govore prilino jasno i prve zbirke

poezije na h r v a t s k o m jeziku (Vajs, Strohal, Barle, Pavlinska pjesmarica
1644.). Strohal i Barle su za mnoge pjesme pronali latinske izvore. 1 7
P o r e d oiglednosti prijevoda i prerade,
prvotnosti i sigurno neposred
noj zavisnosti od latinske pjesme govore i mjestimine stilske i jezine
nezgrapnosti k a r a k t e r i s t i n e za poetnike radove.
U pokladnoj poeziji 16. stoljea talijanski pjesnici, poznati i nepo
znati, r a d o su upotrebljavali osmerac, a pokladni su pjesnici u starom
Dubrovniku u mnogoemu uili od autora toskanske pokladne poezije. 1 8
Povezanost ove poezije s hrvatskom pokladnom pjesmom vidljiva je ne
samo iz zajednike tematike i slinih motiva nego i iz zajednikih, esto
identinih oblika (stiha i strofe). Ovo vrijedi i za Pelegrinovievu
J e u p k u i za Vetranovia, ali u prvom r e d u i u p u n o j mjeri za p o k l a d n e
pjesme Naljekovia. I hrvatski pjesnici su kao i talijanski nerijetko
upotrebljavali osmerce u strofama od 6, 8 i 10 stihova s ritornelom.
N e o d r e e n i broj stihova, odnosno strofa, sainjavao je u Talijana canto,
canzone, ballata, u naih: pjesan.
Osmerac emo nai t a k o e r i u idilinim pjesmama pastirskih igara
i pastirskog ugoaja u o p e . Pored toga osmerac je u talijanskim pukim
laudama a u nas u korizmenim sastavima Marka Marulia, p r e m d a ti
MaruMevi sastavi svojim izmjenama osmerca i sedmerca u mnogome
podsjeaju na crkvene latinske himne koje smo ve spomenuli.
Na mogunost povezanosti hrvatskog prvog simetrinog i nesimetri
nog (rjeeg) osmerca sa starofrancuskim, romanskim k r a t k i m stihom
upozorava Slamnig u svojim najnovijim istraivanjima. 1 9
Posebni izvor odakle je osmerac mogao ui u dubrovaku umjetnu po
eziju jest n a r o d n a knjievnost. 2 0 Ali pored toga osmerac je kao autohto
ni pjesniki i m e t r i k i izraz postojao u hrvatskim pukim pobonim
pjesmama, u k o l e d a m a i u svjetovnim pjesmama tako da su ga stihotvorci mogli preuzeti i neposredno iz usta puka. U najstarijim h r v a t s k i m
stihovima, u misalu krbavskog kneza Novaka (1368) javlja se ve osme
rac.
Nu pomisli
a se najtle
gda se dua
a dila nam

vaaki sada,
od nas tada,
strahom smete,
se skriti ne te.

Nerijetko i r i t a m i izraz i opa intonacija pjesme nedvojbeno govore

n a r o d n o j provenijenciji nekih tipova osmerca, te je S. P e t r o v i 2 1
smatra gotovo pouzdanom i dodaje da je taj stih potekao iz pjesni17
R. Strohal, Zbirka hrvatskih crkvenih pjesama, Zagreb 1916. Vidi biljeke ispod
tekstova, npr. na str. 10, 18 i dr. J. Barle, Pavlinska pjesmarica iz 1644, Sv. Cecilija,
Zagreb, X, XI.
18
M. Petkovi, Dubrovake maskerate, Beograd, 1950, poglavlje
utjecaju toskan
ske pokladne poezije na dubrovaku.
18
Cit. djelo, str. 418.
20
V. Bogii, Narodne pjesme iz starih najvie primorskih zapisa, Beograd, 1878.
21
S. Petrovi, cat. djelo 308.

137

tva nekoga tokavskoga kraja, nove prenesene akcentuacije,

emu
svjedoi injenica da se jednoslona naglaena rije nikad ne stavlja
na kraj stiha, a gotovo nikad ni pred cezuru - to oito ne vrijedi za
(akavski) dvanaesterac. Konano to potvruju i zapisi narodnih
osmerakih pjesama koje su kasnijeg datuma, iz druge polovice 16.
stoljea i kasnije, ali koje su tako intonirane da nesumnjivo odaju
svoju starinu. Ipak u dubrovakoj a pogotovo u staroj dalmatinskoj
poeziji moe se nai osmerac sa jednoslonicom na kraju ili barem
mukom rimom (na kraju) tako da moemo smatrati da je spomenuta
norma uistinu kasnijeg datuma. Ne mijenja bitno stvar ako neke od
osmerakih pjesama ritmiki odudaraju od uenog osmerca petrarkistikih i pokladnih pjesama. Naprotiv, ta injenica moe govoriti
postojanju i drugog, drukijeg osmerca.
Osmerac Naljekoviev je dvostruk. To je u prvom redu i u ogromnoj
veini naueni osmerac koji oblikuje strofu s ritornelom i pjeean po
uzoru na talijanske strofe i ballate
Bez broja je prolo dana
da u robstvu pribivamo;
a vi znate od suana
kolika je alos samo
da slobodu ne imamo,
to najdrae re moremo.
Iz daleka sunji gremo
jeda bismo napraili
ijem bismo se otkupili
da u robstvu ne umremo
SPH, V, 161, 1-10.

Strofa moe dakako biti i bez ritornela kao to je u Pelegrinovia

(Jeupka) ili u istoga Naljekovia
ujte ene, ke itete
dui pokoj i mir stei,
er bez truda i bez tete
sad vam se e nain rei
Isto, 16, 1-^.

Naljekoviev osmerac iz pjesme slukinjica u Petoj komediji drugog

je porijekla. Njega je skupa s pjesmom unio u Dubrovnik seljaki
svijet iz okolice
Poruila Vidosava
po pristavu do Gojsava:
doi Gojo moj brajane
u zabre sam do mene . . .
Isto, 241, 35-38.

Ritam ovih osmeraca oito je drukiji od onih spomenutih. To je

osmerac kakvim obiluje narodna pjesma i kakav se mogao uti u raznim
naim krajevima i raznim vremenima. Svojom poletnou izraenom u
138

prponim daktilskim i vieslonim doecima na kraju stihova odudara

od uenog i smirenog osmerca petrarkista koji trohejski pria i
razmilja:
Iz daleka sunji gremo . . .

Slian utjecaj narodnog osmerca vidljiv je i u osmerakim stihovima

starice iz Prve komedije kojima ona prati svoj posao aranja
kako veu ove sada
tako onu, ka mnom vlada
da zaveu u Ijuvezan
vema neg sam ja zavezan . . .
kako ovo sada gori,
tako ona, ka me mori,
u ljubavi radi mene
da gorei vazda vene . . .
Isto, 189 i 190, 445-448, 463-466.

Srok ovim osmercima na narodnu je parni (aabb) dok je u drugim

dubrovakim uenim osmercima redovito ukrten (abab) ili obuhvaen
(Jeupka: abba). Ovaj Naljekoviev narodni osmerac tipini je
simetrini osmerac s pravilnom izmjenom tokavskog akcenta i cezurom
iza etvrtog sloga. Karakteristini narodni elemenat striktnog poto
vanja cezure Naljekovi je unio u sve svoje, pa i one sasvim literarne
osmerce i time je oitovao u svom djelu jo jednu puku komponentu.
Osmerac, kod nas bez sumnje narodniji od dvanaesterca, Naljekovi
je smatrao pogodnijm da izrazi narodnu situaciju. Upravo uzimanje
tog stiha za karakterizaciju i pratnju tipine narodne situacije kao
to je vraanje moe biti znaajno i za utvrivanje provenijencije tog
stiha. Ovo opet ne znai, da i 12-erac na svoj nain ne moe imati
narodni ton, kako je pokazao i M. Dri u Noveli od Starica ili Nalje
kovi u komedijama.
Osmerac na narodnu pretrpio je snaan utjecaj uenog petrarkistikog osmerca. Time se on udaljio od svog prvobitnog izgleda. Ipak
nije svoja prvobitna obiljeja potpuno izgubio. Dva puta naglaena
kontrapozicija kako tako . . . kako - tako podsjea oito na narodne
kletve i zaklinjanja koja se u slinim situacijama zaista poput obreda
izgovaraju.
9

Osim dvanaesterca i osmerca Naljekovi je upotrijebio i sedmerac,

ali ni priblino onoliko koliko ona dva stiha. Sedmercem se posluio sve
ga u dva navrata: u jednoj ljubavnoj pjesmi22 i u jednoj pjesmi u Drugoj
komediji.
U starijoj hrvatskoj knjievnosti prije Naljekovia (a i poslije njega)
sedmerac je rijedak stih. Upravo zbog toga nije se njegovu istraivanju
posvetila panja.
22

Pjesma 24b. Vidi Resetarove nadopune, Rad 119.

139

Po svemu sudei sedmerac je Naljekovi uveo iz Italije. To zaklju

ujemo po tome to ima neke tipine osobine talijanskog sedmerca.
Naljekoviev ima akcent na jednom od prva etiri sloga obino na
drugom i na estom slogu, a to je upravo karakteristino za talijanski
sedmerac koji je opet istovjetan sa polustihovima aleksandrinca: 23
Al tempo che Fiorenza
fioro a fece frutto
(Tesoretto)

ili
La violetta bella // la violetta pura
(Bonvesin de Riva)

Naljekovi:
Jes odi pastir jedan
u ovoj slavnoj gori,
kroz koga eljno gori
SPH, V, 204, 97-99.

Dakako, jampsku tendenciju u talijanskom sedmercu opaamo i u Naljekovia. Ali on nije toliko pazio da bi taj oblik bio dosljedan.
Dubrovaki pjesnik je takoer znao i sasvim slobodno izai iz tog
okvira ponesen zahtjevima naega akcenta
Ljubavi koja vlada
vas saj svijet i nebesa
pokli me tunu sveza
toli vrlo
Isto, 203, 81-83.

Prije Naljekovia sedmerac je jedva mogue nai u hrvatskoj knji

evnoj tradiciji, a ipak je postojao. U Ranjininu su zborniku tri pjesme u
kojima se upotrebljava sedmerac (br. 553, 716, 769). Prema tome ne
moemo zakljuiti da je Naljekovi prvi upotrijebio taj stih. Moemo
jedino, to je veoma smiono, pomisliti da je te pjesme iz Ranjinina zbor
nika ispjevao Naljekovi. Pomisao je tim zamamnija, to su dvije od te
tri pjesme 716 i 769 ispjevane u identinim strofama kao i Naljekovieve. To su strofe od tri sedmerca i jednog etverca. Podudara se
i sistem sroka: abbc-cdde itd.
Mogunost da
te dvije formalno identine pjesme spomenutim
dvjema Naljekovievim napisao isti pjesnik otvara novi problem koji
jo nije rijeen. To je problem autorstva pjesama Ranjinina zbornika,
u koji mi, dakako, neemo ulaziti.24
25

F . Flamini, Notizia storica di versi e metri italiani, Livorno, 1919, 8. izd., n. 6.

24
Mislim da u Ranjininu zborniku nema Naljekovievih pjesama. To zakljuujem
na temelju pjesnikova odnosa prema pjesnikom radu i knjievnom djelovanju uope.
Takav odnos nije dopustio da Naljeskoviu drugi skupljaju i zapisuju njegove pjesme.

140

l a k o postoji mogunost da bi Naljekovi mogao biti autor dvjema

sedmerakim pjesmama iz Ranjinina zbornika, i p a k
i prva povrna
analiza tih pjesama odvraa od te pomisli. U pjesmama iz Ranjinina
zbornika i u N. Nailjekovia radi se
dva drukija dometa u pogledu
tanoeti jezika i izraavanja. Vidljivo je da se Naljekovi lake izraava
nego su to mogli pioniri iz prve generacije (Siska Menetia i Dore
Dria):
Naljekovi:
Ljubavi koja vlada
vas saj svijet i nebesa
pokli
tunu sveza
toli vrlo,
da tanko moje grlo
i bijele moje ruke
ne mogu vee muke
podnosit
SPH, V, 203-204; 81-87

Ranjinin z b o r n i k :
Sad u zaci ljubavi
provodit sve dni moje
u eljah mene koje
kruto more.
Po vas u dan od zore
jak glavi elno tuit,
pokli mi nije mo zdruit
rajski obraz tvoj.
SPH, II, pj. 716.

injenica da se dvije Naljekovieve pjesme formalno podudaraju sa

dvije pjesme Ranjinina kancondjera moe donekle jo jednom posvje
doiti
Naljekovievu naslanjanju na nau pjesniku tradiciju. T o
opet dozvoljava mogunost da Naljekovi ovakav oblik, sedmerae
i strofu od t r i sedmerca i j e d n o g etverca, nije m o r a o neposredno uzeti
iz talijanske poezije. Mogao je takav oblik vidjeti i u n e k o g naeg pjesni
ka starije generacije.

P o p u t zainjavaca i h r v a t s k i petrarkisti pazili su prvenstveno na srok,

a daleko manje na unutranju tenost i metriku logiku stiha. Kao da su
bili uvjereni da tvorei stih treba paziti jedino da se zadnji slog ili zad
nji slogovi podudaraju.
Sam je svoja djela uredio, dao im naslove, poslanice postavio kronoloki, nekima dao
i naslove u prvom licu (primljenim od drugih). Nema inae (kao to je poznato), ni
jedne pjesme iz Naljekovieva kanconijera u Ranjininu zborniku. Osim ovoga Na
ljekovi pripada kasnijoj generaciji.

141

Izraeni na osnovu ovakvih uvjerenja i s trajno usredotoenom

panjom na srok mnogi dvanaesterci zainjavaca i kasnijih petrarkista
dobili su svoj oblik ba zbog sroka. Mnogi izrazi i stilske pojave kao i
mnoge nezgrapnosti rezultat su pretpostavljanja svega sroku. Tu lei
uzrok pojavi da nam neki stihovi zainjavaca izgledaju ak slobodni
stihovi, a zapravo se radi dvanaestercima pri oblikovajnu kojih pjesnik
je, pazei u prvom redu na srok, zanemario druge metrike zahtjeve
stiha.25
Upotrebu srokova u pjesmama Nikole Naljekovia treba razlikovati.
Treba posebno promatrati njegov srok u dvanaestercu od onoga u drugim
kraim stihovima.
Isticanje injenice da je usiljeni i formalni odnos prema sroku proiz
veo i u Naljekovia mnoge nezgrapnosti u izrazu vrijedi prvenstveno za
dvanaesterac. Zahtjev dvostrukog sroka u dvanaestercu kao i u drugih i
u Naljeekovia je oteao problem. Da ispuni taj uvjet laao se svakog
postupka. Iako ne moemo sa sigurnou utvrditi za mnoge srokove ka
kvi su, jer esto nismo sigurni kako se neka rije izgovarala, ipak mnoge
nezgrapnosti nije teko uoiti i to u vezi sa srokom.
Naljekoviu je bilo dovoljno da
se podudaraju zadnji slogovi
distiha. Ne pazei na metar, duinu ni akcent ima u njega usiljenih
srokova:
ovo ti Nikola pie Naljekovi,
ki velmi od tola vidjet' vas eli pri.
SPH, V, 320; 283-284.
nemoj mi zazrjeti, ako t' ga ljem mrtva
uzrok si, kruno, ti i rajska lipos tva
SPH, V I I I , 72; 4 - 5 .
Ovo e sada mo', gospoe, vidjeti,
da mi e sunce do', kad mi si dola ti.
Isto, 6 9 : 1-2.
a od taj hip i as, moj cvite, nijesam ja
nikakor do danas imao pokoja
Isto, 47; 15-16.

Koliko god u pogledu izgovora jata svakom rukopisu treba prilaziti

vrlo oprezno ipak na nekim mjestima srok kao da oituje i raznolikost
izgovora. Naljekovi se po svemu izgleda sluio raznolikou, suvreme
nom ili tradicionalnom:
jer bi mi za closti od ovej od vila,
da u nje milosti pustim duh iz tila
Isto, 46; 19-20.
da vee nebog ja ne cvilim emerno
neg milo da prija sluenje me verno
Isto, 46; 15-16.
Vidi
Knjievniku,

142

tome recenziju N. Milievia

br. 17.

Slamnigovoj Antologiji

hrvatske

poezije

Nismo ba sigurni da je prepisiva iskvario srok eli cvili u eli

cvijeli. Moda je to ve Naljekovi popravio. Ako je i sam zadrao
eli cvili, onda je to jo jedan primjer neuspjele primjene pravila da
je dovoljno da se p o d u d a r a zadnji slog kao u ove dvije rijei:
Prvo se tvar pozna, pak scijeni pak eli,
toj mlados moja zna, za tebe ka cvijeli (cvili)
Ieto, 55; 23-24.

Radi sroka Naljekovi ima razliiti oblik iste rijei u istom padeu:
toj li je tko miran za slubu na svijeti,
ja zato bih viran, mirno u umriti
Ieto, 43; 27-28

init u ivoj moj i tu smrt upisat,

nema
mimo toj po svijetu bude znat
Isto, 90; 15-16.
za sve da ja prvi u tom bih broju bil
ere me otravi gizdava nika vil
Isto, 38; 3-4.

a to jee, ljubavi, ti i ja i vila

kojom me sastavi prizlatna tva strila
Isto, 68; 3-4.
Nu poznam, er ne ho, gospoje od vila,
da mi duh bude po' svreno iz tila
Isto, 48; 13-14.

i:
Ako ti ugodan za roba nijesam bil,
ni sluga podoban, gospojo od evijeh vil.
Isto, 23-24.

P r e m a p o t r e b i sroka Naljekovi ima i druge dvostruke oblike: tva i

tvoja, ki i koji, do koli i dokli; hoe i ho'. P r e m a p o t r e b i sroka on rav
na i suglasnikom 1 na kraju sloga. Ako u stihu treba slog vie 1 se
mijenja u o:
J e r da ju ne bude ni dosad tekao,
ne bih sad u trudu suzice lijevao
Isto, 147; 15-16

prema
veselo gospoje ponil bih sve muke
nego li, jaoh!, tvoje ne poznam odluke.
Ieto, 29; 29-30.

143

Srok je diktirao i promjenu roda i oblika rijei k r i l o :

a ufam do malo prijati ovi evil,
kad budu ma hvalo, odletjet u tvoj kril.
Isto, 108; 17-18.

On srie i homonime, n p r .
Zakleh se ja tebi unaprijed da muim,
tijem elim smrt sebi, i ivot moj muim
Isto, 127; 15-16.

Srok je Naljekoviu odredio i dodavanje sloga na kraju rijei to bi

zapravo bio neki vid paragoge:
Kad pozna komu gre, taj as se dopusti
u mene da umre tere duh ispusti.
Isto, 72; 7-8.

Ovdje bi spadalo i esto mijenjanje rijei smrt u mrca t a k o e r uvijek

prouzrokovano srokom:
A tuno me srce do koli bude do'
na konac od smrce ne more tebe o'
Isto, 56; 19-20.

Zbog sroka je kratio rijei gdje god m u je trebalo. P o n e k a d je to kra

enje vrlo drastino kao to se vidi u gornjem distihu.
Ponavljajui osnovna raspoloenja i rjenik (frazeologiju, terminolo
giju) Natjekovi je ponavljao i srok. T a k o n p r . u kanconijeru ima
nekoliko srokova koji se esto ponavljaju: vil-bil-stril-cvil; noe-do-mo;
ci-pri; cvit-umrit; proeim-podnosim; mlados-alos; ci-pri; cvit-umrit;
prosim-podnosim; mlados-aloe-rado<s; dika-lika, dike-(u)vike; as-obraz;
gospoja-moja-tvoja; gospoe-doe-poe-oe; ljuvezan-boljezan-zavezan;
liposti-milosti-kriposti-svitlosti; rob-grob; sluga-tuga; skiba-druba-tuba; jes-ures; svijeti-infinitiv glagola; sad-jad; srce-smrce: dosti-alosti-mladosti; ja-pokoja; virno-(ne)mirno itd.
Dvostruki srok, u sredini i na kraju distiha, trebalo bi da naglaeno
izolira i uvrsti distih kao cjelinu, da povee njegove dijelove. Na alost
u mnogo sluajeva do toga nije dolo. Postavi sam sebi svrhom i nametnuvi se svojim formalnim i tekim okvirom ovaj princip postao je teak
okov.
Naljekovievu sroku u k r a t k i m stihovima treba posebno govoriti.
Nemajui tekog akvira dvostrukog p o d u d a r a n j a srok e u osmercu biti
redovito manje usiljen. Slijedei obiaje stiha talijanske p o k l a d n e i ple
sne pjesme i nae narodne osmerake (simetrine) pjesme Naljekoviev
osmerac pa tako i njegov srok oitovat e veu lakou. T o m e e u mno
gome doprinijeti k a r a k t e r pokladne i plesne poezije koja se mije trudila
da iznosi mnoinu motiva ni zaarenost doivljaja nego je nastojala u
to lakim i jednostavnijim stihovima pruiti tekst za pjevanje.
144

il
Strofe je Naljekovi upotrebljavao prvenstveno u pjesmama od mskerate i u plesnim pjesmama pastirskih igara, a samo po dva puta
u bogoljubnim pjesmama i kanconijeru te u 1. poslanici. T o je i razum
ljivo. I p o k l a d n e i plesne pjesme pastorala k o m p o n i r a n e su po uzoru
na talijanske p o k l a d n e pjesme koje su se opet razvile iz starih talijan
skih ballata.
P o k l a d n o pjesnitvo u Italiji i u Dubrovniku zadralo je u biti oblik
starih plesnih pjesama jer im se prvobitna plesna funkcija nije nimalo
promijenila. Ona je u pokladnom recitiranju mogla biti i sigurno je bila
obogaena i pjevanjem grupe na ulici. U pokladnim danima sva je prilika
da je prevladavao ovaj m o m e n t pjevanja premda, d a k a k o , ni ples nije bio
zanemaren. Uloga pjevanja u kanconama Naljekovievih pastirskih iga
ra je oita i naglaena. T e k u pjevanju te pjesme i dobivaju svoj pravi
smisao. One u mnogome podsjeaju, zapravo su identine s tematikom
i m e t r i k o m nekih pjesama od maskerate.
Funkciju pjevanja imaju stare talijanske ballate jo od 13, stoljea.
Prije prve strofe u ballati se nalazi uvodni, poetni ritornelo, koji se
zatim ponavlja n a k o n svake strofe. Sama strofa se dijeli na piede
stope i volte - obrate. Karakteristina pojedinost koja e ostati
u strofi trajna jest da o b r a t svojim prvim stihom preuzima srok posljed
njeg stiha stope a posljednjim svojim stihom obrat se ukljuuje u poslje
dnji (ili prvi i posljednji) stih ritornela. Ova tipina shema talijanske
ballate izgledala bi p r e m a tome ovako (ritornelo) // abab (stopa) bccx
(obrat).
Na primjer:
Benche io rida, balli e canti,
e si lieto paia in vista,
Talma
pure afflitta e trista,
e sta sempre in doglia e in pianti.
Tanto tempo io ho seguito
un mio sol gentil signore;
tanto li eon drieto gito,
si come ha voluto Amore;
hogli dato Palma e il core,
stato son fedel suggetto:
or, non gi per mio difetto,
son t r a ' piu infelicd amanti. ! e

Ova shema zadrat e se do u 16. stoljee varirajui pri tome i u broj

anom sastavu stihova i strofa. Oko ove sheme nanizat e se u talijan
skoj crkvenoj i profanoj poeziji razliite varijante. Ta raznovrsnost oitovat e se osobito u 14. i 15. stoljeu. Promjenama su sklone i strofe i
ritornelo s kojim se povezuje obrat ; tj. drugi dio strofe moe imati kao
i sama strofa razliit broj stihova. Obino ih ima 4 ili vie. 27
28

Lorenzo de' Medici, Tutte le opere, Milano, 1958, 93.

27
Ako refren u kanconi ima 4 stiha ballata se naziva velikr (grande); ako ima
vie od etiri, naziva se neobina (stravagante). Vidi . Flamini, cit. dj. 27-213.
10

RAD

145

I Naljekovieve pjesme u strofama variraju svojim oblikom. Razno

vrsnost njegovih strofa ne izlazi iz okvira osnovne sheme talijanske po
kladne i plesne strofe.
Najea Naljekovieva strofa je sastavljena od 4 stiha ritornela i 6
stihova same strofe sa srokom xyyx // ababbx.
Primjer:
Nudjer sada drubo mila,
svi se odi veselimo,
tuzi ne mislimo,
koja nam je danas bila.
Nut gospoe ove nae,
ke su vidjet ta ohole,
to nam bre milos dae,
ne e vile da se mole,
nu se jote nami bole;
blago slugam tacijeb vila.
SPH, V, 198-199; 682-700.

Ovakav oblik strofe Naljekovi je upotrijebio svega est puta, od toga

pet puta u pastirskim igrama28 i dva u pokladnim pjesmama (br. 3 i br.
7)

Identinu strofu nalazimo meu pokladnim pjesmama Lorenza de'Medici.29 Uope strofa od 6 stihova s istim rasporedom sroka nije rijetkost
u talijanskim kanconama, ali je pri tome u Talijana ei ritornelo od
dva stiha.
S istim ritomelom
imamo i jednu posebnu varijantu ove strofe
koja u Naljekovia izgleda ovako: xyyx // abbaax. Upotrijebio je u jed
noj od bogoljubnih pjesama. Tu zapravo imamo poremeen unutranji
uobiajeni odnos izmeu dvije stope:
prisveta i blaena
boja majko i djevice,
vrh anela svijeh kraljice,
od boga si okrunjena
Utoite s' svijeh grenika,
milosti si evake puna,
od svijeh ena ti si kruna,
a svijem svetijem ti si dika
djevicam si svijem prilika,
vrh svijeh nebes uzviena
SPH, V, 116, 1-4, 18-23.

Intonacija pjesme potsjea na glasovitu Jeupku.

Naljekovi je rado upotrebljavao strofu od osam stihova s ritornelom
od takoer osam stihova. Tako bi ova jedinica imala u svemu 16 stihova.
Ovakva strofa javlja se u Naljekovia u tri varijante. Prva izgleda ova
ko: xyyxxyyx // abababbx.
18
Komedija prva, str. 198-200.
trea, str. 226-227.
20
Lorenzo de' Medici, cit. dj., 159.

146

Komedija

druga,

str.

206-207.

Komedija

Ovakva strofa, bez r i t o m e l a , u Italiji je bila veoma esta. Ona je z

pravo osnovna strofa talijanske ballate, ali i laude. Javlja se ve u 14.
stoljeu:
Vidila con alegranza
la sovrana dele belle,
che de giol' menava danza
de maritate e polzelle;
lande presi gran baldanza
t u t t o r danzando con eile
ben resenbla piu che stelle
lo so viso a reguardare 8 0

U Naljekovia se ovakva varijanta strofe - s ratornelom - javlja dva

p u t a . T o su 6. i 8. pjesma od maskerate:
Iz latinskijeh strana gremo
ni ci rati ni ci glada,
neg ci slave segaj grada,
koju tamo razumijemo,
a sluiti mi ne umijemo;
za toj rijesmo da od sada
8 vae slube mi nikada
odijelit se ne budemo.
Mogli bismo u goepode
mi dvoriti i onamo;
ali oni esto hode
na bojeve dalek tamo;
a od take mi nezgode
veomi se uklanjamo,
za to narav tuj imamo
da se ljubit mi hoemo
SPH, V, 165-166, 1-16.

Ritornelo je opet dug. Izgleda kao da je dubliran. T a k o veliki r i t o m e l i

nisu uobiajeni u talijanskim ballatama. Oni su u Naljekovia zagonet
ka. Moda je to Naljelkovi napravio na svoju r u k u . A moda je ovaj
dvostruki i d e n t i n i etverostih Naljekovi uzeo od strofe (bez ritornela) u nekih talijanskih pjesnika koji su se rado sluild takvom strofom
(Cino da Pistoia, Dino Frescobaldi, Gianni Alfani, Guido Cavalcanti). 3 1
Slian je spomenutoj strofi i slijedei oblik Naljekovieve strofe:
xyyxxyyx / / ababbccx. Upotrijebio ga je samo jedanput, u etvrtoj kome
diji:
goepoe izabrane,
izljezite da sliate
to mladosti nae pate
kroz ljuvene smrtne rane.
Iz daleke zato strane
vam smo prili, neka znate,
koju pomo da nam date,
neka ivot na ostane,
30
F . Flamini, cit. dj., str. 25-26. Slina strofa javlja se u H. Luia u pjesmi Jur
nijedna na svit vila.
31
Vidi / rimatori del dolce stil nuovo, Milano, 1950.

147

Ne bjeimo od ljubavi,
joj nije mo utei
neg itemo da nas stavi
gi no emo pokoj stei;
za to vjerno mi dvorei
nije pravo da za slube
dava nam se pla i tube
a milosti da se brane.
Isto, 238, 110-125.

Ova strofa ista je kao i preanja samo je ovdje obrat sastavljen od e

tiri stiha. P o r e d ve istaknute injenice da je ovako dugi ritornel neobi
an u Talijana, sama strofa ababbccx u Talijana je veoma esta, ali re
dovito sa etvero tihnim refrenom. 3 2
Trea varijanta strofe od osam odnosno esnaest stihova koja se javlja
u Naljekovia izgleda ovako: xccxxzzx // ababbccx.
Javlja se samo j e d a m p u t i to u 12. pjesmi od m a s k e r a t e :
Drage vile i gizdave,
pokoli nas ljubav zdrui,
ku stvorenje svako slui,
i nebesa koju slave,
nudjer kola da se sprave,
neka slavna ova mlados
etraje ovi dan u rados
rad ljubavi ove prave.
Veseli se drubo mila,
pokoli
svak raduje,
er prislavna ova vila
danaska se sadruuje
8 kojijem ivjet odluuje
poan od sad do starosti;
da im bog da u radosti
ivjet', a pak vjene slave
Isto, 171-172, 1-16.

Sama strofa (bez ritornela) identina je onoj koju smo vidjeli prije
ove, a koja ima takoer Cetini stiha u o b r a t u . Novost je u ovoj strofi dru
gi etverostih u ritornelu koji srokovno nije identian s prvim etverostihom. Strofa identina s ovim ritornelom javlja se u k a n c o n a m a nekih
talijanskih pjesnika ali u jedanaestercu, n p r . u Guida Cavalcantija:
Novella doglia m'e nel cor venuta,
la qul mi fa doler e pianger forte;
e spesse volte aven che mi saluta
tanto di presse l'angoseiosa morte,
che fa 'n quel punto le persono accorte,
che dicono in fra lor: - Quest' ha dolore,
a gi, secondo che ne p a r di fore,
dovrebbe dentro aver nvi martiri. 3 3
32
Vidi u Dantea, F . Flamini, cit, dj., str. 28 i 29; Lorenzo de' Medici, cit. dj. 99,
10 i d.
33
U knjizi I rimatori del dolce stil nuovo. . str. 65.

148

Naljekovieva ljubavna pjesma koju je n a k n a d n o objavio M. Reetatr pod br. 138 B, (Ostaj s bogom ma gospoe) strofiki je neto za
sebno. To je posebna varijanta strofe s ritornelom u kojoj svaka strofa
zavrava istim stihom (ne istim ritornelom) kojim poinje i zavrava ritornel. Ovaj ima pet stihova ali je peti identian p r v o m e . Izgleda ovako:
/ / ababbxx. Ponavljanje prvog, odnosno zadnjeg, stiha ritornela
na koncu svake strofe, a time i dubliranje sroka na kraju strofe i podu
daranje ovog dubliranja s poetkom ritornela naglaava ulogu kojn je u
pjesmi imalo pjevanje
Ostaj s bogom, ma gospoe,
pokli srce hoe takoj
usilovan da je rob tvoj
da od tebe sada poe;
ostaj s bogom, ma gospoe!
Koliko je trudno meni
tvoju lipoe ostaviti,
toj ti, ilju moj rumeni,
od bolesti neu riti,
er znam da e t' alos biti
kad od tebe sluga poe;
oetaj s bogom ma gospoe!
Rad, CXIX, 24.

S obzirom na p e t e r o s t i h n u strofu slinih sluajeva imamo ve ranije u

talijanskoj knjievnosti, b a r e m s obzirom na podudaranje rime prvog i
petog stiha. T a k v u strofu pozna n p r . jedna kancona C. da P r a t o ve u
13. stoljeu:
Di tal non m' acagionasti
C'amanza non avea intra mi,
Ma da che lo mi ricordasti,
L'amor mi prese di lui:
Lo tuo danagio pensasti. 34

Naljekovieva pjesma svojim sadrajem i intonacijom podsjea na

pjesmu Dore Dria Odiljam se, moja vilo, dok stih metriki podsje
a na Luoievu J u r nijedna na svit vila. 35
Naljekovi je upotrebljavao i obinu strofu od etiri stiha bez ritor
nela. T a k v a strofa bila je esta u talijanskoj knjievnosti. Postojala je
prije svega kao mtornelo u plesnim i pokladnim pjesmama sa srokom
. Javljala se i kao sama strofa koja je imala svoj ritornelo. P r i hvatajui ovu strofu Naljekovi je izostavio ritornel.
U strofama sa etiri stiha spjevao je 4 pjesme: 10. i 1 1 . pjesan od
maiskeirate, jednu poslanicu Dinku Rainjini i jednu pobonu pjesmu. P r v e
tri su sa slijedeim s r o k o m : abab, acd, i dr.
** A. Jeanroy, La Urica francese in Italia nel periodo elle origini, prijevod V.
Rossi, Firenze, 1897, str. 13.
85
U ietom tonu i veoma je slina pjesma Ostaj zbogom ma gospoe Iva Bunia
Vuievia (po Dragoljubu Pavloviu Stijepa urevia).

149

0 ljubavi svemogua,
ka u srcu momu stoji
toli gorko, toli vrue,
to me s duom ne razdvoji?
SPH, V, 170, 1-^,

Srok u pobonoj strofi od 4 stiha izgleda drukije: abba, cddc, itd. Stro
fe nisu meusobno povezane srokom.
Bez ritornela je i pjesma od maskerate pod brojem 9 koja izgleda
ovako: ababcdcd, itd.
Tijem gospoe izabrane,
priklone vas evih molimo,
nu smislite nae rane
i nemire, ke utimo,
ter ljuveno pogledajte
na nemirnu ovu drubu,
ku godjer nam pomo dajte,
neka vam smo vik na slubu.
Isto, 168, 41-48.

Istu strofu s obzirom na srok ima talijanska kancona jo od ranih vre

mena. Poznati kontrast Ciacco dell' Anguillara, napisan u sedmercu,
ima isti raspored sroka.86 Ovih Naljekovievih osam osmeraca kao da
sadri dvije netom spomenute strofe od po etiri stiha. Meutim u strofi
postoji unutranji smisao koji joj osigurava cjelinu. Druga polovica stro
fe replicira prvu polovicu.
Oblik serventeze (frottole), koji podsjea na safiku strofu, potjee iz
provansalskih pjesama, premda su im Talijani dali svoje obiljeje upo
trebljavajui ga esto i u crkvenoj i u profanoj poeziji ve od 13. sto
ljea.37 Oponaanje, dakako samovoljno, safike strofe nije rijetkost u
starijoj hrvatskoj knjievnosti. Naljekovi je taj oblik upotrijebio dva
puta, u ljubavnoj pjesmi br. 24 (naknadno objavljena) i u Drugoj kome
diji (str. 203204). I u jednom i u drugom sluaju Naljekovi je krai
stih, etverac, stavio na posljednje, etvrto mjesto nakon tri jampska
sedmerca. Srok kratkog etvrtog stiha prenosi se na prvi stih slijedee
strofe, tako da izgleda ovako: abbc, cddc itd.:
Ljubavi koja vlada
vas aj svijet i nebesa,
pokli me tunu sveza
toli vrlo,
da tako moje grlo
i bijele moje ruke
ne mogu vee muke
podnositi
Isto, 203 i 204, 81-87.
3e
37

150

A.
, cit. j. str. 7.
F. Flamini, cit. dj. str. 13.

U Talijana su to obino tri jedanaesterca a nakon njih jedan peterac. 3 8

U Naljekovia je isti srok kao u humanista Poliziana, ali je duina sti
hova drukija i drukiji i njihov raspored. 3 9
12

P r i odabiranju oblika nai stari pjesnici nisu se trudili da pronau

novih puteva. Ili su u t r t i m stazama ne vodei p r i tome rauna tko je
p u t oznaio.
Naljekovi ni u tom pogledu nije imao vie invencije od drugih. Uzi
m a o je ve oblikovano i ponavljao. Mijenjao je i posezao za novim samo
onda kada je to drugdje vidio. Jedina poslanica koja nije napisana u dvanaestercu to je ona u p u e n a Ranjini 1571, a u osmercu je zato to se tim
m e t r o m posluio Ranjina kad je Naljekovia pozdravio.
Dvanaesterac je Naljekovi uzeo od prvih petrarkista. K a d je on po
eo pjevati, dvanaesterac je ve bio prihvaen.
Samostalnost u pogledu pjesnikih oblika kraeg stiha ne ide u Na
ljekovia dalje od veoma beznaajnih variranja u broju stihova, strofe
i ritornela, u njihovu meusobnu odnosu, u odnosu izmeu stope i obra
ta ili u odnosu u n u t a r samog ritornela ili same strofe. T a k o smo dobili
neke Naljekovieve varijante kombinirane iz razliitih oblika ve spo
m e n u t i h strofa. Ali sve to ne izlazii iz osnovne sheme talijanske pokladne
i plesne pjesme i strofe koja se opet nadovezuje na starije talijanske i
ope romanske pjesnike oblike. 4 0 P r i tome je Naljekovi jamano mo
gao uti i osmerac iz dubrovakog sela i veoma bliske Hercegovine.
38

Isto, str. 36.

" A. Poliziano, Tutte le poesie italiane, Milano, 1952, str. 183 i .

40
A.
, cit. j., str. 31.

ZAKLJUAK
1

D o k je ivio, Naljekovi je bio smatran velikim pjesnikom i uenja

k o m . Drugi pjesnici pjevali su mu pohvalnice i smatrali ga uiteljem.
Kasniji biografi
njemu se najpohvalnije izraavaju. K a o i suvremenici
ne lue njegov n a u n i od knjievnog rada.
Uspomena na Naljekovia bila je u Dubrovniku p r i s u t n a i u kasni
j i m stoljeima.
tome govore prijepisi njegovih djela koji su svi novi
jeg d a t u m a . To potvruje i jedna aka priredba dubrovakih skolopa
iz 1797, p r e d sam k r a j Republike, na kojoj se u pjesmi to ju je reciti
rao a k F r a n o Ljepopili, pored Ranjine, Dimitrovia, Zlataria i Maibradia slavi i Nikola Naljekovi. 1
1. V. Adamovi, Graa za istoriju

dubrovake

pedagogije,

I, Zagreb, 1885, str. 92.

151

Znamo da Naljekovi nije bio velik pjesnik. Univerzalni p r o b l e m i

nisu ga zanosili, snaga iracionalnog nije ga uznemirivala. Moemo ga
odrediti kao realistu s istaknutim d a r o m zapaanja, ali on nije znao po
p u t p r a v o g umjetnika da izabere ono to je lijepo, da se uzdigne nad ma
le, obine i svakodnevne sitnice, da faktografski zapaene pojedinosti
oblikuje u umjetniki snanijoj viziji.
Naljekovievo djelo ima sve osobine njegova v r e m e n a . Izrazio je knji
evni ukus svoje epohe. To je prvenstveno vjetina versifikacije i razno
likost knjievnih vrsta. Dugi ivot omoguio m u je da izvri razliite
e k s p e r i m e n t e . Uvijek je u njega bila iva elja da bude suvremen. Nije
znao stvoriti neto novo i veliko, ali je osjeao to je zanimljivo i ti
pino.
I p a k znaenje njegova knjievnog djela nije m a l o . Ono je prvenstveno
kulturno-historijsko. U procesu razvitka knjievnosti u D u b r o v n i k u u
16. stoljeu i uope u raanju i p u t u hrvatske renesansne knjievnosti
njegovo knjievno djelo ima veliko znaenje. Bez njega bi hrvatska re
nesansa bila znatno siromanija. Mnoga bitna renesansna oitovanja u
nas povezana su prvenstveno uz njegovo ime.
To se moe rei i za mnoge pojave u s u v r e m e n o m knjievnom ivotu.
Naobraeni eklektik marljivo je presaivao i nastojao prenijeti i vlasti
tim sokovima uzgajiti razliite biljke. Uz Naljekovievo ime povezana
je pojava i razvitak nekih vrsta u hrvatskoj knjievnosti. T o su u p r v o m
redu pastirsko-mitoloke igre i komedije, odnosno jezgra komedije: farsa.
P o e o je stvarati kad je p o p u l a r n o s t ika Menetia i Dore Dria
bila na vrhuncu. Menetia je m o r a o i poznavati. Mladenaka odluka i
oitovanje sklonosti da pjeva rodila se i zrela u p u n o m n a p o n u popular
nosti p r v i h petrarkista. Nastavio je i ukljuio se u oduevljenje koje je
vladalo za novu zabavu, za skladanje na n a r o d n o m jeziku.
P r a t i o je rad Nike Ranjine, skupljaa i zapisivaa p e t r a r k i s t i k e liri
ke. Briljivo je uvao svoje pjesme i nije dozvoljavao da ih n e t k o drugi
skuplja. Tako objanjavamo pojavu to njegovih pjesama n e m a u Ranjininu z b o r n i k u .
U svom kanconijeru govori
sebi,
svojim jadima i nesreama koje
su ga u mladosti snalazile. Onome to je tu izreeno, a p o t v r e n o u po
slanicama d biografiji, nema razloga ne vjerovati.
Mladenako raspoloenje plaljiva i izgubljena ovjeka kasnije e se
izmijeniti. Popravivi materijalni poloaj, zaboravivi m l a d e n a k e lju
bavne i poslovne jade i neuspjehe nestat e osjeaja nesigurnosti, osamljenosti, t u g e . Tomu je sigurno pomoglo i to to je posao mjernika, ia
ko s k r o m a n , ipak bio u skladu s njegovim sklonostima. Mjerenje zemlji
ta i p r o r a u n i pri gradnji najljepih kua u gradu i okolici dali su m u
b a r e m donekle zadovoljtinu za m l a d e n a k e neuspjehe u poslu i ivotu.
Pjesniki izlaz i utjehu pokuavao je nai i u sastavljanju pjesama u
kojima razmatra
nekim bitnim tezama i dogmama kranstva. F o r m a
lizam i n&izraajnoet ovih pjesama ne daju n a m p r a v o da zakljuimo da
nije govorio iskreno. Ne osjeajui idejne izvore linih protivurjecja i

152

on je kao i drugi, i u mladosti i u starosti, primao i potovao religioznu

teoriju bez obzira je li ona bila u suglasnosti s drugim njegovim koncep
cijama i svakodnevnim ivotom.
Ipak najvee zadovoljstvo nai e u knjievnosti i nauci. To e se
ostvariti u itanju, u dopisivanju, u ladanjskim razgovorima s prijate
ljima, u pisanju pjesama, u sastavljanju matematiko-astronomskih dija
loga sferama. Bez drievskog avanturizma i bunta Naljekovi se smi
rio i sredio. Ostao je mirni graanin, vjerni podanik i skromni puanin.
Zadovoljan sam onim to mom niskom staleu pripada, kae u uvodu
svog Dijaloga. Osuuje one koji napadaju vladu. Time je, kako sam ka
e, nastavio privrenost svojih predaka prema vlasteoskoj vladi.
Izvore Naljekovieva patriotizma neemo traiti samo u skromnom
odnosu zahvalnog i ovisnog podanika. Staloeni ovjek, racionalist s izra
zitim sklonostima intelektualca i otrim okom zapaanja uvjeren je u
ono to pie. On veoma dobro zna i vidi, u predgovoru Dijaloga to i
obrazlae, da je politika vlade zaista mudra i jedino mogua politika u
danim okolnostima. On vidi da vlada zaista vodi punu brigu
gradu
i dravi.
Pjesnikov uvjereni patriotizam u skladu je s alegorijom pastirske igre.
Ona je ve prisutna u Vetranovievim scenama, ve je tamo dubrova
ka. Naljekovi je ideju prihvatio s uvjerenjem, proirio i s punim uvje
renjem slavio svoju dubravu. Ozbiljno se zalagao za mir i red u repu
blici i po tome je on daleki i skromni pastirski pretea Gundulia.
Ovakav stav nije iskljuio i pjesnikov kritiki odnos prema pojedinim
pojavama u Dubrovniku. Iznoenje nakaradnosti i crnih mrlja dubro
vakog svakodnevnog ivota nema, meutim, obiljeje snanijeg revolta
ili dubljeg nezadovoljstva. Ono je prvenstveno bilo prikladno da u raz
uzdanim pokladnim danima izazove smijeh. Tako treba shvatiti i slo
bodu izraza u pokladnim pjesmama, komedijama i realistiko-lakrdijskim scenama pastorale. U renesansi je istraivanje bilo upravljeno pre
ma ovjeku i prirodi, daleko od apstrakcije i uopavanja. U takvom gle
danju treba traiti idejno opravdanje Naljekovieve sklonosti da uiva
u pojedinostima.
U tome je prethodio ili bio slian Marinu Driu. Pretea mu je sva
kako bio s obzirom na strukturu scene. Naljekovi je tek pokuao, u
Sedmoj komediji da se sloenijom organizacijom radnje, podjelom na i
nove i pribliavanjem svog materijala konvencionalnim, temama pribli
i zahtjevima novije uene komedije. Za takav pothvat nije imao da
ha. S obzirom na strukturu drame i scene, zadrao se na primarnim
srednjevjekovnim oblicima. Karakteristina je u tom pogledu podjela
scene na dva dijela, neposredan, brz i nikakvom logikom neobjanjen
prijelaz radnje iz jednog kraja pozornice u drugi ili to je jo upadljivije,
iz sobe na ulicu.
Uza sve te nedostatke, ili upravo zbog njih, Naljekovieve kome
dije od ogromnog su znaenja. One predstavljaju svojevrstan pokuaj.
Samo Naljekovi pie ovakve scene iz dubrovakog najintimnijeg obi
teljskog ivota. Drieve komedije, iako u irem planu na istom putu,
153

ovijene su i podvrgnute zahtjevima renesansnih uenih oblika. Na

ljekovi je ostao ist. Zacrtao je posebni p u t komedije. Bio je meu
tim preslab za ire i sloenije zahvate. Nova renesansna komedija name
tala se neodoljivo, snaga Drieva kojom se nova komedija realizirala ni
je podnosila suputnika.
Dosljedan sklonosti da pie ono to vidi, Naljekovi je u d r a m s k i m sce
nama dao dragocjenih slika iz dubrovakog ivota. On je sigurno ne u
maloj mjeri dao povoda da W. Creizenach zakljui k a k o ni u jednom
talijanskom gradu ne emo nai u komedijama tako mnotvo lokalnih
aluzija. Time je, zakljuuje ugledni historiar, d u b r o v a k a d r a m a dobila
sasvim svojstven svoj karakter. 4 Ne smijemo pri tome zaboraviti da
je Naljekovi skrajnje slobodnim izrazom i t e m o m napravio izazov u
jednu sasvim smirenu petrarkistiku, pastirsku i pobonu atmosferu.
Svojom slobodom Naljekovi je revolucionaran.
Njegovo djelo ne moe se p r o m a t r a t i odvojeno od suvremene talijan
ske knjievnosti, u kojoj je otkrivao poticaje. P r i tome nije slijepo imi
tirao. On uope nije imitirao ono to je najvanije, a to je sadraj svoje
rijei i svoj odnos. Dobivajui poticaje i preuzimajui i oblike uvijek je
mislio to radi. U svim njegovim djelima uoava se njegova osobita li
nost.
Plodnou i marljivou na razliitim podrujima podgrijavao je v a t r u
i poticao i druge na rad. Primjerom i ivotnim opredjeljenjem mnogo je
p r i d o n i o da se u materijalistikom D u b r o v n i k u knjievni r a d afirmira
k a o posebna djelatnost vrijedna cijene. To je bio veliki k o r a k , iako u
njegovo vrijeme, a ni kasnije, dubrovaki uvjeti nisu mogli omoguiti da
se knjievnost osamostali kao zanimanje (osim u samostanskih ljudi).
Naljekovi je bio najglavnija linost i organizator jednoga knjievnog
kruga. Bila je to prva knjievna generacija u D u b r o v n i k u , uvod i pri
p r e m a za onu koja e se oblikovati i u p u n o m sjaju pokazati k o n c e m sto
ljea k a d e joj drutveni ivot bolje pogodovati.

Uz raznovrsnost knjievnog djelovanja povezana je i injenica pojave

razliitih renesansnih oitovanja u Naljekovievu djelu. Ovo se zapra
vo ne moe n i dijeliti. Njegovi pogledi i odnosi povezani su i izviru iz
njegovih knjievnih napora.
U starijoj hrvatskoj knjievnosti nije bilo ovjeka u kojega su se rene
sansna protivurjeja nala u tako z a o k r u e n o m skladu k a o u Naljekovia. Sve idejne tenje vremena usvajao je, doivljavao i oitovao bez lo
mova i bez trzaja.
Komedije, pastirske igre i pokladne pjesme odaju slobodnog i neobuz
danog p r i p a d n i k a novih renesansnih strujanja. ivei u vrijeme kad j e
2. W. Creizenach. Geschichte . . . sv. II, str. 475-476.
154

Dubrovnik bio na vrhuncu prosperiteta i sam se vrlo aktivno ukljuio

u suvremeni ivot. U tim asovima preputao se senzualnosti spreman da
bez ustezanja zaboravi svaki osjeaj graanske pristojnosti i obzira.
Ali Naljekovi je bio i uenjak, racionalist, esto tuan i nezadovo
ljan ovjek. Bol, nezadovoljstvo i isticanje vlastite nesree nisu puka
konvencionalna petrarkistika manira. Svoje raspoloenje isticao je vie
puta i ne samo u kanconijeru gdje bi se takav stav mogao shvatiti kao
refleks kole. Pjesnikova enja za prijateljima nije bila samo humanis
tika moda nego i stvarni, iskreni osjeaj potrebe da ne bude osamljen.
Svojim knjievnim djelom povezan je uz ovozemaljski ivot. On ga je
u mnogome zaokupio. Veoma se skladno uklapa u generaciju dubrova
kih pjesnika sredine stoljea u kojih su u punoj mjeri dole do izraaja
one renesansne sklonosti koje tee da u knjievnosti odraze stvarni i
vot. tavie, bila je to najzrelija renesansa koja je ivot znala razgoliti,
njegove tamne strane isticati i nveliavati. U svojoj linosti Naljekovi
je ujedinio spontani naturatizam puka s rafiniranim naturalizmom gra
anstva i plemstva.
Ali Naljekovi je pisao i idealistike petrarkistieke pjesme. I on je
pokuao ui i uao je u atmosferu pastirske idile. I on je smatrao da ni
je pravi pjesnik tko se ne ukljui u onaj posebni svijet odreen dugim
nizom poetskih vizija o klasike, preko humanizma do renesansno-petrarkistikog, platonskog i pastirskog kompleksa tipinog za knjievnost
itave epohe. U tom uzdignutom tonu promatrao je i svoje sudjelovanje
u poeziji i skladanje svojih suvremenika prijatelja. Svi su oni na brdu,
na Parnasu gdje obilno uivaju u osobitoj kreposti, jedino vrijednoj
ovjekove panje.

SAETAK
Uvod, 5-15
Nikola Naljekovi bio je pjesnik neobino sloene ideoloko-psiholoke osnove. Eklektik po sklonostima okuao se u raznim vrstama, pa spa
da meu najzaslunije pionire u raanju hrvatske knjievnosti. Hvalili
su ga suvremenici, spominjali ga biografi, ali znaajnije zanimanje nauke
pobudio je tek u 19. stoljeu kad su mu djela objavljena.
ivot, 15-37
Rodio se na samom poetku 16. stoljeu, dakle u vrijeme kad se Du
brovnik, nakon sveukupne konsolidacije u 15. stoljeu, nalazio na vrhun
cu uspona i bio spreman da prui velike doprinose i u knjievnosti. Pri
padao je starijoj i uglednoj trgovakoj obitelji, zapravo posljednji je po
tomak jednog trgovakodiplomatskog puta koji e s njim zavriti knjievno-znanstvenom poantom. Propao u trgovini, nesretan u ivotu, osam
ljen i naputen od prijatelja i rodbine utjehu je naao u nauci i knji
evnom radu. kolovan itanjem i ivotnim iskustvom uio je od doma155

ih i talijanskih pjesnika, posebno onih iz mletakih knjievnih krugo

va. Realistiko-slobodm renesansni zrak Venecije pogodovao je mladom
dubrovakom trgovcu pa e u tamonjih pjesnika i komediografa nai
poticaj da pie svom Dubrovniku. Kao pravi renesansni ovjek rado se
povlaio na svoje imanje u upi dubrovakoj i tu u ladanju pisao di
jaloge, razmiljao i stvarao.
Knjievni krug, 3754
Potaknuti novim humanistiko-renesansnim sklonostima i stari hrvat
ski knjievnici su meusobno kontaktirali (pisma, posjeti, darovi). Sre
dinja osoba knjievnog kruga oko sredine 16. stoljea bio je Nikola
Naljekovi. On je drage poticao na dopisivanje i na knjievno stvara
nje. Knjievne poslanice tadanjih pjesnika, kao rjeiti dokaz postojanja
oblikovanog knjievnog kruga, svjedoe i nekim sasvim odreenim ele
mentima suvremenog knjievnog ivota. Renesansni pisci Dubrovnika,
Hvara i Korule koji su meusobno ivo kontaktirali posveivali su knji
evnom stvaranju punu panju, kao pravi humanisti knjievno-znanstveno djelovanje smatrali su jedinim vrijednim poslom. Pored toga oitujui
se u jedinstvenom jeziku i kulturnostilskom ambijentu negirali su poli
tike granice koje su ih formalno rastavljale. Pripadnost istoj etnikoj
cjelini (jeziku) i sami su otvoreno naglaavali. Konano u poslanica
ma i uope u meusobnim dodirima pjesnici su esto otkrivali i vlastite
osobine, naravi, i uope svoje pojedinane unutranje preokupacije. Naljekovieve poslanice, time, pomau da
objasni i njegov ljubavni kanconijer.
Kanconijer, 5479
Iako napisan u petrarkistikom stilu Naljekoviev opseni ljubavni
kanconijer u mnogome oituje i osobitosti svog autora. Racionalist po
odnosu prema ivotu, intelektualac po naobrazbi i zanimanju (geome
tar), pjesnik i u kanconijeru voli razmiljati i zakljuivati, blizak je
zemlji. Bez skrajnje idealistikih i platonsko-formalistikih sklonosti
ispunio je svoj kanconijer svojom linom tragedijom i svakodnevnim po
dacima. Tako je ova zbirka pjesama ljubavno-ivotni roman jednog u i
votu nezadovoljnog ovjeka. Kanconijer pored ostalog posjeduje remi
niscencija i pojedinosti iz suvremenog ivota u Dubrovniku (trgovina,
zarazne bolesti, drutveni odnosi, borba za novac). Na nekoliko mjesta
u kanconijeru tuni i ivotom nezadovoljni ovjek progovorio je iskreno,
uvjerljivo pa se takva mjesta ukazuju i kao proizvodi pravog pjesnika.
Poklade, 79-83
Renesansni pjesnik Naljekovi sudjelovao je i u pokladnoj poeziji,
napisao je krai pokladni kanconijer Pjesni od maskerate (12 pje
sama), kako je sam nazvao te svoje pjesme. Ono to ga odvaja od drugih
dubrovakih (Mavro Vetranovi), a i od talijanskih pokladnih pjesni
ka, to je potpuna sloboda u zamiljanju i u izrazu. Iako se, dakako, slui
156

metaforom i alegorijom on je u izrazu ljubavne enje i u opisu ljubav

nog ina pokazao takvu slobodu kao nijedan renesansni pjesnik u Du
brovniku. Na taj nain, osim specifine idejno-tematske kategorije, Naljekovieve pokladne pjesme imaju veliko znaenje i u studiju Naljekovieva stila i jezika.
Dramski pisac, 83-118
Veliko je znaenje Naljekovieva dramskog rada i zato se tom NaIjekovievu doprinosu u ovoj radnji posveuje izuzetna panja. Napisao
je sedam dramskih scena: 4 pastirske igre, 2 farse i 1 komediju. Sve tri
ove dramske vrste u ovog autora od velike su vanosti i kad je rije
raanju i razvoju hrvatske drame uope.
U pastirskim igrama uoava se izrazito prisustvo domae, dubrovake
alegorije. U tom pogledu Naljekovi je poao putem Vetranovia (Dva
pastirska prikazanja) pa je svoje pastirske scene osmislio dubrovakim
rodoljubljem i dubrovakom eljom za mirom i slobodom. Naglaava
njem kako jedino u ovoj dubravi vladaju sigurnost, mir i red Nalje
kovi je pretea Ivana Gundulia. Uoavajui i uvodei neke bitne, idiliko-zabavne elemente u pastorali on je i pionir te knjievne vrste u nas.
U dvjema farsama dao je otvorenu i golu sliku nekih odnosa u dubro
vakoj obitelji. Ukazujui bez ograde na neke od najteih bolesti koje eu
tu obitelj nagrizale, ovaj autor ne samo da je pisao pokoravajui se rea
listikim i naturalistikim zahtjevima stila farse, nego je pred dubrova
ke gledaoce, odnosno sluaoce iznosio samo ono to je u Dubrovniku
bilo aktualno, svakodnevno prisutno. Posebna snaga u ovim farsama je
to su napisane u, naizgled, zabavnom tonu bez pretenzija da budu kriti
ka ili osuda. U formalnom scenskom pogledu one su se u mnogome slu
ile dostignuima crkvenog prikazanja i humanistike uene komedije.
Naljekovieva komedija (Sedma komedija) znaajna je ne samo
s obzirom na njegov dramski rad i njegovo knjievno djelo, nego nada
sve s obzirom na razvoj komedije u Dubrovniku. U svojoj komediji ovaj
autor krenuo je jednim osobitim putem koji se zbog snanog naleta Drieve uene komedije u Dubrovniku nije nastavio.
Naljekovia su u Veneciji posebno zanimala poikladno-renesansna knji
evna oitovanja. Upoznao je renesainsno-realistika scenska i recitatorska ostvarenja Venecije, ali je takav rad i pogodovao njegovim prirod
nim sklonostima. Mletaka farsa, pa zatim komedije Ruzzantea i Calma
mogli su mladom dubrovakom trgovcu i knjievniku pruiti poticaj da
na slian nain, u slian okvir smjesti i slike iz dubrovakog ivota. On
je to i uinio u dvjema farsama i u komediji.
U komediji je poao korak naprijed od farse. Podijelio ju je u tri ina
ali je i u drugim nekim elementima (zaplet radnje) pribliio uenoj,
pravoj komediji. Ova komedija je svojevrstan spoj uroenih, domaih,
realistikih podataka i nekih formalnih, uenih oblika. Poslije farse
bila je to slijedea, druga stepenica da se doe do prave komedije.
Ovaj Naljekoviev put i pokuaj nije priprava za Drievu renesansnu
komediju, ona je neto posebno to se nakon Dria nije nastavilo.
157

 stilu i stihu, 118-151

Potaknut napomenom M. Reetara kako u knjievnosti staroga Du
brovnika postoje dva knjievna jezika (tj. stila) jedan realistiki a dru
gi manirski autor utvruje, analizira i pokazuje dvostrukost izraza u
N. Naljekovia. Duhovne i karakterne osobine pjesnika te njegov ivot
ni put bile su izvor i drugim nekim njegovim stilskim osobinama, npr.
estoj pojavi izraza koji su u svezi s pojmovima smrti, tuge, boli i si.
Inae i on je upotrebljavao uhodane oblike i elemente domae petrarkistieke kole (. Meneti, D. Dri). Pri tome je znao oitovati i svoj
stveni ukus u odabiranju metafore i alegorije (npr. u pokladnim pjesma
ma). Kao i drugi sluio se uglavnom dvanaestercem i osmercem, kojih
izvore treba u Naljekovia, tako se ini, traiti na raznim stranama:
u latinskoj i talijanskoj srednjevjekovnoj poeziji, u talijanskoj renesan
snoj pokladnoj pjesmi (maskerati) i u narodnoj pjesmi sela dubrovake
okolice, ali u prvom redu od njegovih dubrovakih preasnika. S obzi
rom na strofu Naljekovi varira u oblicima, ali redovito u skladu s ve
postojeim dubrovakim i talijanskim obiajima.
Zakljuak, 151-155
U zakljuku radnje autor istie Naljekovievu tematsko-idejnu i stil
sku povezanost sa svojim vremenom te eklektiku sklonost koja ga je
nukala da na domae tlo presauje raznovrsne knjievne, posebno dram
ske oblike. To mu je bila ivotna utjeha i opredijeljenje nakon to je na
drugom putu (trgovina) doivio neuspjeh. Nije imao snage za jai revolt
i bunt, nego je po obiaju renesanskih pjesnika zadovoljstvo pronaao
u melankolinoj tuzi i u preputanju razmiljanju, itanju i pisanju. U
tom poslu, pa organizirajui dodire meu knjievnicima i postavljajui
temelje nekim scenskim oblicima osigurao je trajno mjesto u knjievnoj
historiji.
U idejnom pogledu u knjievnom djelu ovog pjesnika uoava se sloe
nost, raznovrsnost. Komedija, pastirska igra i pokladna pjesma odaje slo
bodnog i neobuzdanog pripadnika novih renesansnih strujanja, dok s
druge strane znamo da je bio i uenjak, racionalist, pjesnik pobono-duhovnih razmiljanja, esto tuni i nezadovoljni ovjek. Renesansna
protivurjeja u ovom ovjeku, kao i inae u renesansnim vremenima, ni
su se iskljuivala. Znao je ui u idealistiku atmosferu petrarkizma, ali
je naglaeno povezan i uz ovozemaljski svakodnevni ivot. U svojoj li
nosti i u radu sjedinio je spontani natralizam puka s rafiniranim naturalizmom graanstva i plemstva, ali i s otmjenom konvencionalnom idilinou suvremene petrarkistiko-pastoralne manire.

158

LITERATURA

NIKOLI

NALJEKOVIU

1. Antonio Brueioli ( . 1500-1566): Dialogi di Antonio Brucioli della naturale philosophia humana. In Venetia MDXLIIII. (Nikola Naljekovi sudjeluje u dija
logu 15 i 16, a spominje se skupa s braom u posveti i dij. 7 i 24).
2. Mario Caboga (: Del reuerendissimo Mario Caboga : Nale, ben f o s t i . . . (Sonet
u ast Nikole Naljekovia nalazi se u uvodnom dijelu knjige Dialogo sopra la
sfera del mondo di M. Nicolo di Nale, In Venetia MDLXXIX.
3. Marin Bobaljevi, Del Sig. Marino Bobali Nale che con un stil si dotto e raro,
isto.
4. Viktor Besalji - Del Sig. Vettor Besalio: Febo a voi detta,
Nale . . . Isto.
5. Bartol Naljekovi - Del Sig. Bartolomeo Nale: Ben gloriar ti p u o i . . . Isto.
6. Dinko Zlatari Del Sig. Domenico Slatarichi: Mentre di nebbie . . . Isto.
7. Marin Klaudi - Del Sig. Marino Claudi: Mentre Spirto divin . . . Isto.
8. Dimitrovi Nikola: J u r se je njekoli . . . SPH, V, str. 98-100. (1546).
9. Dimitrovi Nikola:
Naljeku N i k o l i . . . Isto, str. 100-104. (1553).
10. Dimitrovi Nikola: Vele bi
1 m e n i . . . Isto, str. 104-105,
11. P e t a r Hektorovi: Knjige Severina tko vidi al uje. SPH, VI.
12. Nikola Dimitrovi: Ovo jes drugi dan od koli primih ja . . . SPH, V, 97-98.
13. Hortenzije Brtuevi: Mnogo je jur l i t a . . . SPH, V, 350. Dodatak br, 6, Oto nikoliko vrjemena je tomu . . . SPH, V, 352-353. Dodatak 8.
14. Ivan Viali K r k r a n i n : asti zbrana Niko i hvalo velika. SPH, V, 351-352. Doda
tak 7. (1564 na 9. Decembra).
15. Gjivan Paroi Hvaranin: Sada se moe rijet Vlahinja da moja. SPH, V, 319
-350. Dodatak 5.
16. Antun reeni Roeneo: Nicolaos vates v a t i . . . Isto, 348-349. Dodatak 4.
17. Antun Roeneo, doktur i vlastelin krkarski: Ad Nicolaum Nalis Ragusinum illiricum poetam quam oniatissimum. SPH V, 348. Dodatak 3.
18. Maro Buresi: Ja dobro ne znam to to vidim vidu li. SPH, V, 347-348. Doda
tak 2.
19. Vlaho Vodopi: Niko moj, svak veli ljuvena da tuga. Isto, 346-347. Dodatak 1.
20. Dinko Ranjina: Vi biste
pjesni. Ako ovi skroven plam. Ovdi gdi si sad ja stoju
(1571). SPH XVIII, 224-225.
21. Serafino Razzi: La storia di Raugia. 1595, 130.
22. Ignjat urevi: Vitae et carmina nonnullorum illustrium civium Rhacusinorum.
U izd. P. Kolendia, Biografska dela Ignjata urevia, Beograd 1935.
23. Serafin Crijevi: Viri illustres, Tom I. 169-174. Rkp. u Franjevakoj biblioteci
u Dubrovniku (prijepis u Arhivu JAZU).
24. Sabo Dolci-Slade (Sebastianus Dulcius): Fasti litterario ragusini. Venetia, 1767.
25. F. M. Appendini: Notizie istorico-critiehe sulla antiehita, storia e letteratura de
Ragusei. I I . Dubrovnik 1803, str. 44, 222, 244, 283.
26. Orsat Puci: Nikola Naljekovi. U knjizi: Slavjanska antologija. U Beu 1844,
str. 78.
27. A. T. Brli: Nikola Naljekovi. U Opem zagrebakom kalendaru za prestupnu
godinu 1852. Zagreb, str. 66.
28. A. Maurani - A. Veber - M. Mesi: Ilirska itanka I. za gornje gimnazije. U
Beu 1856.
Naljekoviu na etr. 102.
29. ime Ljubi: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna
- ara 1856. Str. 222-223.
30. Ivan Kukuljevi: Nikola Naljekovi. Stari pjesnici hrvatski II. Zagreb, 1858.
Str. 29-34.

159

Sl. Paul Jos. afarik: Geschichte der Ullrichen und kroatichen Literatur. Prag,
1865. Str. 9, 121.
32. A. N. Pipin, V. D. Spasovi: Istorija slavjanskih literatur. Petrograd, 2. iad.
1879 (1. izd. 1865). Str. 186.
33. Stojan Novakovi: Istorija srpske knjievnosti. Beograd 1867. (2. izd. 1871. Str.
134.).
34. ime Ljubi: Ogledalo knjievne povijesti jugoslavjanske. Knj. 2. Rijeka 1869.
Str. 382-383.
35. Naljekovi Nikola. Poinje komedija arecitana u Mara Klariia na piru, slo
ena po Nikoli Naljekoviu u Dubrovniku. - Dubrovnik, 1870. Str. 220-237. (s opaskama i biljekama
autoru).
36. Armin Pavi: Prilog
historiji dubrovake hrvatske knjievnosti. Rad 31, Str.
134-196.
37. Armin Pavi: Historija dubrovake drame. Zagreb 1871. Str. 57-65, 79-87.
38. Franjo Raki: Nikola Stjepka Naljekovi. Stari pisci hrvatski V. Uvod. Zagreb
1873.
39. ivanovi Jovan: lanci za poznavanje knjievnosti nae - Dubrovnik i kome
dije Nikole Naljekovia. Javor 1874, br. 16 i 17.
40. Franjo Petrai: Nikola Naljekovi. U Hrvatskoj itanci za vie gimnazije i na
like jim kole. Knj. 2. U Zagrebu 1880. Str. 63-64.
41. Ivan Mileti:
poslanicama 16. vijeka u dubrovako-dalmatinskoj periodi hr
vatske knjievnosti. Izvjetaj gimnazije u Varadinu 1882. P. o. Str. 12-15.
tome V. Jagi u Archivu, 1884.
42. Vicko Adamovi: Graa za istoriju dubrovake pedagogije. Zagreb, 1885. Str.
39, 93.
43. Vjekoslav Klai: I opet
starom Dubrovniku. Vienac XXI, 1889. Br. 24. Str.
378-379.
44. Ivan Mileti: Drama u Dalmaciji i u Dubrovniku do Junija Palmotia. Uvod
u izdanje Pavlimira. Zagreb 1890. Str. 20-22, 34-35.
45. M. Grguri: Hrvatstvo naih starih pjesnika. Iskra I I I . Zadar 1893. Str. 122 i
146.
46. J. Rasica: Stari rukopis Naljekovievih pjesama. Vijenac XXV, 1893. Br. 39.
47. Paulina Majaron: Povijest hrvatske knjievnosti. Zagreb, 1894. Str. 14.
48. Milan Reeetar: Ispravci i dodaci tekstu starijih pisaca dubrovakijeh. Rad
CIX, 1894. Str. 1-31.
49. Milan Reetar: Pregled razvitka dubrovake lirike. Uvod u Antologiji dubro
vake lirike. SKZ, XV, 1894.
50. F . Petrai: Nikola Naljekovi i M. Dri. U Hrvatskoj itanci za vie razrede
srednjih uilita. Knj. 2. Zagreb 1895. Str. 87.
51. Milorad Medini: Dubrovake poklade u XVI i XVII vijeku i ubranovievi nanasljednici. Program C. K. velike dravne gimnazije u Dubrovniku. 1897-98.
52. uro urmin: Povijest knjievnosti hrvatske i srpske. Zagreb 1898.
53. A. Stepovi: Oerki istorii serbohorvatskoj literaturi. Kijev, 1899. Str. 59-60.
54. K. Jireek: Beitrge zur ragusaniBchen Literaturgeschichte. Archiv XXI, 1899.
55. Ivan Stojanovi: Dubrovaka knjievnost. Dubrovnik, 1900.
56. uro Sunnin: Pogled na knjievnost hrvatsku za etiri stotine godina. Prosvje
ta, IX. 1901. Str. 690.
57. M. Medini: Povijest hrvatske knjievnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. Zgb. 1902.
58. Ivan Gri: Istorija srpske knjievnosti. 2. izd. 1906. (1. izd. 1903.).
59. Ivan Mileti: Poslanice Nikole Naljekovia vlastelima hvarskijem. Graa, V.
1907.
60. P e t a r Krekovi: Najstarija hrvatska lirika. Nastavni vjesnik, XVI, 1908.

160

61. Pavle Popovi: Pregled stare srpske knjievnosti. Beograd 909.

62. V. Radatovi: Knjievna sveza izmeu P. Hektorovia i dubrovakijeh pjesnik.
Izvjetaj gimnazije u Spljetu, 1909.
63. Kerubin egvi: Kratka povijest hrvatske (srpske) knjievnosti. Zagreb, 1911.
Str. 3, 45.
64. Branko Vodnik: Povijest hrvatske knjievnosti. Zagreb, 1913.
65. Ivan Kasumovi: Utjecaj grkih i rimskih pjesnika na dubrovaku liriku poe
ziju. Rad 199, 1913. Str. 153-226; 201, 1914. Str. 175-227.
66. David Boganovi: Pregled knjievnosti hrvatske i srpske. Zagreb, 1914.
67. Dragutin Prohaska: Pregled hrvatske i srpske knjievnosti. I. Zagreb, 1919.
68. Dragutin Prohaska: Drugi narataj dubrovakih pjesnika - Puani. U Hrvatskoj
itanki za 3. i 4. razred Trgovake akademije. I. Ogledi, Zagreb 1918.
69. Wilhelm Creizenach: Geschichte des neueren Dramas. I I . 1918.
70. Andra Gavrilovi: Tri trgovca dubrovaka. Iz nae prolosti. Trgovinski glasnik,
, 1923. sv. 195.
71. David Boganovi: Pregled lirske poezije hrvatske od XV do
. XIX vijeka.
U Antologiji hrvatske lirike. U Zagrebu, 1924.
72. P e t a r Kolendi: Izvjetaj
ekskurziji po primorju. Godinjak Srpske kraljevske
akademije. XXXIV. 1925.
73. Milan Reetar: aljive pjesme i satire u naoj starijoj literaturi. SKG, XIX, Beo
grad 1926.
74. Milan Reetar: Uvod u 2. izdanje Starih pisaca hrvatskih, VII. Zagreb, 1930.
75. Milan Reetar: Jezik Marina Dria. Rad 248.
76. Wolman Frank: Dramatika slovenskeho jihu. V Praze, 1930.
77. Svetozar Mati: Nikola Naljekovi. U Primerima srednje knjievnosti (dubro.
vako-dalmatineke i bosanske). Beograd, 1930.
78. Pavle Popovi: to je nebo da je list artije. Prilozi, XI. 1931.
79. Josip Torbarina: Italian influence on the poets of the Ragusan Republic. Lon
don, 1931.
80. Mate Ujevi: Hrvatska knjievnost. Zagreb, 1932.
81. Vinko Lozovina: Dalmacija u hrvatskoj knjievnosti. Zagreb, 1936.
82. Franjo Poljanec: Historija stare i srednje jugoslavenske knjievnosti. Beograd,
1932.
83. Mirko Deanovi: Dalmatinac u irokom svijetu. Savremenik, XXVI. Zagreb, 1937.
84. M. Dj. Nikoli: Dubrovaki astronomi Puci, Sagri, Nale i Gradi. Saturn, 1938.
85. Anonim: Spomen ploe Mihu Klaiu i hrvatskim pjesnicima dubrovakim NaIjekoviu i Brueroviu. Hrvatski glasnik, III, 1940. Br. 233.
86. Slavko Jei: Hrvatska knjievnost od poetka do danas. Zagreb, 1944.
87. Mihovil Kombol: Povijest hrvatske knjievnosti do Preporoda. Zagreb, 1945.
88. Erminia Maretto: Nikola Naljekovi La seconda commedia. Padova, k. god.
19461947. (Neobjavljena doktorsko-diplomska radnja na Univerzitetu u Padovi.)
89. Giosetta Smerdel: Le Pjesni ljuvene di Nicola Nale (Nikola Naljekovi). Pa
dova, k. god. 1946-1947. (Neobjavljena doktorsko-diplomska radnja na Univer
zitetu u Padovi.)
90. Arturo Cronia: II petrarehismo nel Cinquecento serbo-croato. U zborniku Studi
petrarcheschi. Dir. . Calcaterra, Bologna, 1948.
91. Mihovil Kombol: Hrvatska drama: od poetka do 1830. g. Hrvatsko kolo, 1949.
92. Ugo Guttini: I canti carnaschialeschi del Nale. Padova, k. god. 1949-1950. (Ne
objavljena doktorsko-diplomska radnja na Univerzitetu u Padovi.)
93. Dragoljub Pavlovi: Dubrovaka poezija. Beograd 1950. (Antologija)
1 1 RAD

161

94. Milivoj Petkovi: Dubrovake maskerate. SAN. Pos. izd. Knj v CLXVI. Beograd,
1950.
95. Milo Savkovi: Marin Dri. Ogledi. Beograd, 1952.
96. Franjo Trograni: Storia della letteratura croata. Roma, 1953.
97. Miroslav Panti: Naljekovieva komedija arecitana u Mara Klariia na piru.
Zbornik Matice srpske za knjievnost i jezik. Novi Sad, 1955, I I I .
98. Antun Barac: Jugoslavenska knjievnost. Zagreb, 1954.
99. Frano Kesteranek: Nekoliko podataka
renesansnoj palai Skoibuha - Bizzaro
u Dubrovniku. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, IV-V. Dubrov
nik, 1955-1956.
100. Arturo Cronia: Storia della letteratura serbocroata. Milano, 1957.
101. Miroslav Ravbar: Pregled hrvatske, srpske i makedonske knjievnosti. Maribor,
1958.
102. Rafo Bogii: Dvije pjesme Nikole Naljekovia. Krugovi, V, 1957.
103. Milorad Simonovi:
godini roenja Nikole Naljekovia. Prilozi, XXV, 1-2,
Beograd, 1959.
104. Heinz Kindermann: Theatergeschichte Europas. I I . Band. Das T h e a t e r der Re
naissance. Salzburg, 1959.
105. Rafo Bogii: Prozni zapisi Nikole Naljekovia. Dubrovnik, IV, br. 3-4. 1961.
106. Milan Ratkovi: Marin Drd. Predgovor u knjizi Marin Dri, u izdanju P e t
stoljea hrvatske knjievnosti. Zagreb, 1962.
107. Cvito Fiskovi: Kultura dubrovakog ladanja. Sorkoeviev ljetnikovac na Lapadu. Mogunosti, XIII, Split, 1966, br. 3.
108. arko adi: Astronomski rad Nikole Naljekovia. Rasprave i graa za povijest
nauka. K n j . 1. Izd. JAZU, Zagreb, 1963.

162