OSMI OKULAR

Goran Tribuson rođen je 1948. u Bjelovaru. Smatra se jednim

od najvažnijih predstavnika žanrovske proze. Književnu karijeru
započeo je početkom sedamdesetih u generaciji fantastičara, a
kasnije mu radove obilježava zanimanje za kriminalističko-
trivijalne strukture i autobiografsko pismo. Dosad je objavio
dvadesetak knjiga. Izdvajamo zbirke priča Zavjera kartografa
(1972.), Praška smrt (1975.), Raj za pse (1978.), Spavaća kola
(1983.), Klasici na ekranu (1987.), romane Snijegu Heidelbergu
(1980.), Čuješ li nas FridoŠtern (1981.), Ruski ruleti i II (1982.),
Polagana predaja (1984.), Made in U.S.A. (1986.), Povijest
pornografije (1988.), Potonulo groblje (1990.), Noćnasmjena (1996.)
te prozu Rani dani (1997.).
CERES
Goran Tribuson
naklada

biblioteka
džepnaCeres
prvo kolo, svezak šesti
urednica
Milana Vuković Runjić
OSMI OKULAR
za nakladnika Dragutin Dumančić
Izabrane priče
lektura Ljerka Depolo
oblikovanje Boris Runjić
priprema
Naklada Moderna vremena
tisak
Grafički zavod Hrvatske
izbor i pogovor
Igor Štiks

CERES
Zagreb, 1998.
 Copyright © Goran Tribuson i CERES, 1998.

Sva prava pridržana.

Ova se knjiga ne smije, ni u cjelini ni u dijelovima,
umnožavati, fotokopirati ili na bilo koji drugi način
reproducirati bez pismenog dopuštenja nakladnika.

CERES d.o.o. Tbmašićeva

13/1 10 000 Zagreb tel/fax
385 (01) 4550 387

SAMOSTAN

CIP-Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i

sveučilišna biblioteka, Zagreb

UDK 886.2-32

TRIBUSON, Goran
Osmi okular : izabrane priče / Goran Tribuson;
izbor i pogovor Igor Stiks.
- Zagreb : Ceres, 1998. - 220 str.; 20 cm.

- (Biblioteka Džepna Ceres; kolo 1, sv. 6)

ISBN 9S3-6108-73-9

980428034
 SAMOSTAN

Samas Jahiel upravo je vježbao svog učenika Gimala u

svetim napjevima i njihovu slijedu u svirci orgulja kada je ri-
bar Goen bučnim udarcima zalupao na vrata njegove
vježbaonice i zaiskao da ga se primi. Pod rukom je drhtavim
mišicama stiskao mokri zavežljaj u kojem je svakog dana do-
nosio kući svoj neveliki i skromni ulov dostatan jedva da pre-
hrani bolesnu mu ženu i petero kržljave djece. U njegovim
očima zrcalila se hitnja i nestrpljivost, imao je važnih riječi
progovoriti. Iznenađen Samas Jahiel odloži notno crtovlje te
pozove ribara i učenika da ga slijede u sporednu prostoriju,
"gdje ćemo porazgovoriti o onom što te dohitilo k meni", reče.
"Bolje bi bilo da pođemo do bazena", ustvrdoglavio se Goen i
krenuo van gotovo ih vukući za sobom. Kada su se našli is-
pred bistre vode koja je mirovala ukliještena kamenim obzidem
bazena, razveže ribar svoj mokri smotuljak i pokaže svoj ulov
- nešto veću sivozelenu kornjaču kakve su obične i česte u
vodi jezera na čijoj se obali raspoleglo njihovo neveliko
mjestance. Samas Jahiel pogleda i blizu ljutnji upita ribara, ta
da li ga je samo zbog toga zvao i uznemirio, zbog te najobičnije
kornjače, kakvu su njih dvoje za svoga sredovječna života ba-
rem stotinjak puta ugledali u vodi jezera. No ribar, svejedna-
ko motreći kornjaču, reče samo: "Gledajte!" pa hitne trapavu
OSMI OKULAR
i nespretnu životinju u vodu. Samas Jahiel i njegov učenik su
lijepo vidjeli kako je životinja bućnula u vodu koja se trenom
zamreškala, a potom je spaziše kako pliva. Kornjača je, našavši
se u svom elementu, napravila kolut i obrnuvši se trbuhom
prema površini, počela živahno plivati naopačke. Mladi Gi-
mal, kojeg je ovo koliko zapanjilo, toliko i zainteresiralo, kle-
kne do ruba vode i prutom okrene kornjaču u pravilan položaj,
no ova se smete, zabatrga i ponovno okrene naopako te zapli-
va na drugu stranu bazena. Ribar im tada, pošto su i oni vidjeli
tu nadasve neobičnu pojavu, razjasni kako se kornjača zaplela
u najdonje dijelove njegove mreže koju je bacio duboko pri
samoj sredini jezera, e da bi mu ulov bio što veći. Samas Jahiel
je šutio i klimao glavom ne hoteći ništa objašnjavati, već u
sebi bojeći se mogućih ponovnih glasina o ukletosti jezera. Pa
kada se kornjača, zamorena Gimalovim prutom (koji ju je uvi-
jek snova preokretao) pribrala i svikla da pliva pravilno, leđima
prema površju, Jahiel zaprijeti ribaru: "Eto, dogodilo se nije
ništa, kornjača kao kornjača, a tebi jezik da ostane za zubima i
da se naseljem ne pronese ni glas!" Potom su se sva trojica
udaljili kućama, Goen zadovoljan dukatom koji mu je dao
crkvenjak Jahiel i sav uljuljkan u misli o toplom hljebu, masti
i riži koje će za nj kupiti, a Gimal sav smućen neobičnim
događajem. Jahiel se pak povukao do sobe rabina Jišaka da bi se
s mudrijim posavjetovao o onom što im je djelati. Njih dva
znadoše valjda sve slučajeve o praznovjernim glasinama koje su
se tijekom dvije stotine godina raspredale o ukletosti i začaranosti
jezerskih dubina, pa su mirno i staloženo porazgovorivši, odlučili
šutjeti. No kada se Jahiel predvečer, praćen dosadnim oblijeta-
njem komaraca i kreketom žaba što se razlijegao odozdo s jeze-
ra, našao ponovo pored bazena, ugledao je smežuranu i zgrčenu
životinju, kako trbuhom prema gore pluta površinom vode.
Zloslutna kornjača bila je uginula.
SAMOSTAN
Sav u mislima posvećen prošlosti, Gimal je te iste večeri
tumarao zaraslim obalama jezera. Gurajući ispred sebe šaš i
trsku gacao je bosonog po dugačkim plićacima obale, zalazio
u guštik i razgonio pred sobom zaplašene žabe, daždevnjake i
po koju lijenu bjeloušku što se zaboravila povući do svog mir-
nog blata u zatonu. Gimal se razgovijetno sjećao svog pokoj-
nog djeda koji je na ljutnju rabinu i za volju "božje istine",
često po seoskim sastajalištima pripovijedao čuda o jezeru.
Znao je Gimal da je djed Aram počesto pretjerivao, da su se u
njegovoj raspaljenoj mašti miješali snovi s bajkama, ono što je
čuo s onim što je predmnijevao, laži s pretjeranostima, no gla-
sine su ipak s nekim razlogom morale zakolati. Gledao je upri-
jeko crne i tmušte vode koja je tonula u noć. Tamo na sredini,
tamo je neka velika nepoznata dubina koju ne mogu čak ni
ribarske mreže premjeriti. Baš tu bi trebalo zaroniti i vidjeti
dno, donijeti s njega šaku mulja, travurine ili školjku i kazati
svima kako više ničeg tamo nema, kako su sve priče izmišljene.
Umoran i već pomalo ozlojeđen rojevima komaraca, Gimal
sjedne na poveliki ovalni kamen što su ga seoske pralje ovamo
namjestile kako bi mogle tući košulje i platnene hlače svojih
muževa, koje su kao po nekom drevnom zakonu prale svakog
petka, pa se onako otupljen i snen stane prisjećati svih priča
koje je bio dočuo o jezeru, priča koje su pripovijedale o
neobičnosti njegovoj. U osnovi tih priča nalazilo se neko čudno
vjerovanje, neka legenda o samostanu koji se nalazio na su-
protnoj obali jezera. U tom samostanu živjeli su redovnici i
redovnice nekog reda, no ne u danonoćnom isposništvu i
molitvi, već u najgorem razvratu bludne putenosti. Kažu da
nije bila rijetkost da na ovoj strani voda izbaci po koje
mrtvorodenče sve naduto od vode, a za koje se pretpostavljalo
da potječe sa samostanske strane. I onda je za jedne oluje (u
ovom je ležalo najčudnije i najnevjerojatnije) čitav samostan
 OSMI OKULAR SAMOSTAN

potonuo netragom u dubine jezera. No o ovakovrsnim čudi- dobra dva dana da odgovori mladića od te ludosti, ne stoga
ma Gimal nije trebao vjerovati ništa, bilo mu je dostatno pri- što se bojao neke mistične neizvjesnosti, već stoga što je znao
sjetiti se događaja koji su se zbili u njegovu djetinjstvu i koje je ukoliko mladić ne dosegne dna, da će imati opet posla s
još svježe nosio u pamćenju. Sjećao se naime dobro kako je probuđenim praznovjerjem i uznemirenim življem. No kada
jedne zime seoska pijanica i drolja Ruta, vraćajući se kući na- mu je Gimal obećao da neće silaziti na dno, i kada se smiren
kon urnebesne i razvratne pijanke, hodajući preko zaleđene povrati kući smjerajući izdašno se i iskreno pomoliti, osjeti i
površine jezera, nabasala na mrtvo tijelo nekog fratra, koje se sam neku nelagodu. Nije mogao izustiti ni riječ svete molitve,
vidjelo ispod uglačane ledene kore. Led je pokrivao površinu nego se popeo na balkon crkvice i pogledao u noć. Strujao je
već dobrih trideset dana i nigdje nije bio probušen, tako da prohladni vjetar i začudo, nije se čuo niti jedan jedini samotni
nitko nije mogao objasniti kako se tijelo zadesilo ispod njega. žablji kreket. Baš kao da su se životinje preplašene nečim po-
Kada su sjekirama razbili led i izvukli leš, nitko nije mogao vukle u toplinu i sigurnost mulja i ovdje zanavijek umuknule.
prepoznati utopljenika. Čak se ni u dogledno vrijeme nije ja- Gusti oblaci zakrili su zvijezde i tek se s druge strane jezera
vio nitko tko bi nepoznatog prepoznao i preuzeo ga na ukop, vidio mali djelić mjeseca. Tada i njega nestane i sve utone u
tako da su ga sami seljani, ne znajući što da čine, ukopali ispod neprovidnu tamu. I onda se rabinove oči zaustave na mjestu
crkve, gdje još i sad leži. Zatim, tu je bilo i jedva razgovijetno gdje je jezerska voda najdublja; tamo se tek nekoliko trenutaka
crvenilo što se za najtmičnijih noći, kada bi olovno oblačje vidjelo jedva zamjetno crvenilo. Rabin Jišak nije znao da
zaklonilo mjesec i zvijezde, moglo spaziti u dubinama jezera, svega nekoliko stotina metara podalje još jedan par očiju gleda
crvenilo koje je po svom treperenju podsjećalo na neku dale- zapanjeno u istu pojavu. Bio je to Gimal, koji je, vraćajući se
ku vatru. Uza sve to pojavila se i ta neobična životinja koja iz voćnjaka, zastao pod krošnjom velikog oraha i bio privučen
nije znala plivati doli naopačke i koju je jedva sviknuo da se jedva primjetnim ljeskanjem vodene površine.
ponaša kao i sve kornjače jezera. Kao i sve kornjače jezera? Onog dana kada je u plićaku, blizu onog ovalnog kamena
A što ako se u dubinama, tamo odakle se razliježe ono crve- što su ga namjestile već spomenute pralje, zatekao svog malog
nilo samo najboljim gledačima zamjetno, nalazi čitav nakazni brata Rafaela kako se igra kornjačom koja je plivala naopačke,
soj riba, kornjača; daždevnjaka, zmija, žaba... Čitav jedan na- leđima prema dolje, Gimal je prvi put zaronio u jez;ero sa že-
kot - izvorište novih glasina i novih tjeskoba? Trebao bi netko ljom da mu dopre do dna. Vjerojatno mučen pričom o samo-
uroniti i zaista donijeti u ruci mulj, možda neku zdravu ribu, stanu koja mu je smanjila spremnost i izdržljivost, nije uspio
školjkaša, račića ili tako nešto. uroniti dublje od petnaestak metara. No i ovo je bilo dovoljno
Sutradan je Samas Jahiel ispripovijedio rabinu Jišaku želju da shvati kako ga očekuje odista golem napor i vještina uko-
svog vježbenika Gimala da, budući da se vješt pokazivao u pli- liko želi do kraja ostvariti svoj naum. Nakon što se dobar sat
vanju i ronjenju, zaroni baš na sredini jezera, dopre mu odmorio, pojeo veliki komad sira i okrijepio se vinom, pokušao
suzdržana daha do dna i pokaže svima kako u dubini ne postoji je ponovo. Zadržao je dah i ispuštajući mjehuriće zraka,
nikakva tajna koja bi trebala ikoga plašiti. Jišaku je trebalo grčevitim pokretima udova grabio je prema dnu. Voda je bi-
,.. ,...._„......................................... , ..... 1 0 ........................................................_ .....
OSMI OKULAR
vala sve masnija i tamnija, sve manje i manje je razaznavao
prostor ispred sebe. Težina mu je pritisnula tjeme, u ušima
mu je šumjelo, a on je hrabro gledao dnu i ronio kroz već crnu
vodu. I tada, kad mu se već u glavi vrtjelo i kad mu se činilo da
će mu pluća prsnuti, primijeti s čuđenjem da voda postaje svje-
tlija i da mulja nestaje. Onda se okrene i snažno zamahne k
površini, morao je natrag. Kada je izronio, učini mu se da ga
je tek tren dijelio od smrti i da više nikada neće dolje u tu
prokletu dubinu. Niz nos i uši slijevali su mu se mlazovi krvi.
Pred očima mu je sve igralo i kolutalo se. Vidje kako mu se
približava čun gonjen brzim zaveslajima Samasa Jahiela, dok
je na njegovu pramcu čučao zajapureni rabin Jišak koji je ne-
prestano grdio, hvatao se za glavu i zazivao boga. Otkrili su
njegovu nakanu. Kada su ga iznemogla uvukli u čamac, Gimal
izgubi svijest.
Trebalo mu je nekoliko dana da se povrati. Ležao je u svo-
joj sunčanoj sobici s vatom u ušima i obraza uvijenih hladnom
krpom. Majka je bdjela nad njim a mali Rafael sricao je u kutu
sobe neke nerazgovijetne slogove. Pred podne pristigao je i
rabin Jišak, zatražio da se soba isprazni, a potom pošteno iz-
grdio Gimala zatraživši od njega da mu se od sada bezuvjetno
pokorava, i ne samo da ne roni, nego da barem mjesec dana
ne prilazi jezeru. Mladić nije mogao ništa obećati, ta njega je
još u duši golicalo zavodljivo saznanje da voda pri dnu postaje
svjetlija. On je znao da u jezeru nešto postoji i to je morao
otkriti pa makar se i suprotstavio neprikosnovenosti
svećenikovoj. Kada je ljutiti rabin napustio njegov dom, Gi-
mal ustane i polako se odvuče do prozora gledajući prema
jezeru. Bio je lijep, sunčan dan i ribari su se spremali na lov.
Kroz krošnje podno njegove kuće titrali su odbljesci vode.
Zahvatio je još jednom punim očima to treperenje prirode, a
onda se vratio u krevet, okrenuo k zidu i dugo, dugo spavao.
SAMOSTAN
Trebalo mu je još mnogo snage i odmora. Kada se probudio,
nije znao o čemu je sanjao. Na stoliću pored drvenog kreveta
čekala ga je topla okrepa, tanjur tople riblje juhe, plitica isječene
govedine i košarica voća. Pojeo je sve i onda ponovo zaspao.
Tako je to trajalo tjedan dana, a onda se već polako stao iskra-
dati iz kuće i, uživajući u tajnosti svoje nakane, počeo se u
kasne sate neopaženo smucati obalama jezera.
Onoga dana kada je Gimal ponovo zaplivao prema sredini
jezera, rabin Jišak ležao je obhrvan ognjicom, a Samas Jahiel
užurbano je nešto poslovao u njegovoj kuhinji. Spremao mu
je naime hranu koju je preporučio liječnik i neprestano pjevušio
napjev koji smatrahu nedoličnim, budući da su ga obično za
dugih sjedjeljki uz piće pjevali raspojasani mladići. Gimal je
gotovo neprimijećen doplivao do sredine jezera, opustio se
malko uljuljkan toplom vodom i pogledao put obala; sve je
bilo gotovo pusto. No netko ga je ipak, makar ne s velikom
važnošću, zamijetio kada se udaljavao k sredini jezera. Bio je
to njegov brat Rafael koji se igrao na malom pješčanom sprudu
iskravši se od kuće, jer mu nisu dopuštali da ide sam do jezera.
Jedan maleni tren trajalo je Gimalovo premišljanje, a onda je
zaronio. Brzim pokretima udova uranjao je hitrije no ikad, s
rastućom radoznalošću koja je zatomljivala opravdani mu strah.
Kada se našao u tmastom neprovidnom pojasu, imao je još
dostatnu količinu zraka, potom je bez zastoja krenuo dublje i
prizor se ponovio. Voda je bila sve svjetlija, dna znači nije bilo!
Preronio je već nekih tridesetak metara pravilnom putanjom
smjerom dna i, znajući da još može izdržati, nastavio je dalje.
I tada je na svoje veliko iznenađenje spazio dvije omanje sivoze-
lene kornjače koje su u već providnoj plavkastoj vodi plivale
naopačke, oklopljenim leđima prema dolje. Glava mu je sad
bila već užasno teška, a pluća naduta poput kožnate mješine.
Voda je bila svijetla, a ono za što je mislio da je dno, plavkasto
 SAMOSTAN
OSMI OKULAR

što je bilo to što mu je davalo stanovitu mirnoću kojom je

poput nekog drugog neba ali istovjetnog onom pod kojim je
prihvaćao ovaj obrnuti svijet s druge strane Granice; izvjesno
živio. I kada je već uz oštri bol osjetio slijevanje krvi niz usne
je samo to da se za veoma kratko vrijeme našao na obali pred
školjke i misleći se okrenuti još jednom snažno zamahnuo,
zapaljenim samostanom za koji je u tom trenu nedvojbeno
izronio je pod vedro nebo u čisti zrak koji je stao udisati svo-
znao da je onaj isti što je prije toliko ljeta, kao po nekoj kazni,
jim krajnje premorenim plućima. Nije mogao vjerovati vla-
potonuo u jezero zajedno s razbludnim redovnicima i njihovim
stitim očima. Pošto se očajnički ubrzanim udisajima oporavio,
suložnicama - redovnicama. Stajao je pred tom golemom
shvati (ukoliko ljudsko biće može tako nešto uopće shvatiti) da
buktinjom, dosjećajući se da je crvenilo jezera u tmičnim
je izronio u neki drugi predio, u neki drugi svijet, naopa-ki,
noćima zacijelo proistjecalo odovud iz ovog vječnog plamena.
obrnuti, koji se rasprostirao s donje strane jezera poput slika
Znao je da ga sada čitav debeli sloj vode dijeli od vlastite kuće,
na igraćim kartama koje nas zbunjuju svojom čudesnom, ali
od majke, brata, rabina Jišaka, Samasajahiela i ostalih. Kada
razložnom dvostrukošću. Jezero je dakle bilo samo granica
bi oni samo znali što kriju nepoznate im dubine njihova jeze-
između dva svijeta jednako stvarna i jednako primamljiva.
ra! Tik pred samostanom Gimal spazi da njegova unutrašnjost
Spočetka se nije mogao sviknuti, pa mu se učinilo da dubi na
nije nenapučena. Po balkonima i terasama kretali su se pravi
glavi te da će se uslijed kakvog neopreznog pokreta sunovrati-ti
pravcati ljudi - redovnice i redovnici i to svi obuhvaćeni onom
strmoglavce pravo prema nebu koje je svojom plaveti puklo
istom mističnom vatrom koja se ne gasi, ali i ne sažiže tijelo.
ispod njega. Tada se sjeti neobične kornjače koju je vidio onog
Svijet u vatri! Gledao ih je kako se poput demona iz sna kreću
dana kada je Goen svratio crkvenjaku i shvati da je ona potje-,
i posluju ne obazirući se na plamen, pa najednom osjeti svu
cala izvoda ove obrnute stvarnosti. Budući da je, za razliku od
grozovitost kazne koja im je bila namijenjena, svu patnju koju
kornjača, bio razumno biće, nije mu trebalo mnogo da se snađe i
su ovdje zatočeni vječnošću trpjeli. Odjednom spazi kako mu
riješi opsesivnog privida da dubi na glavi. I tako donekle
se sa samostanskog ulaza približava vitka redovnica zadignu-
smiren zapliva prema obali. Sada ga je sve to stalo zanimati,
tih skuta i razbarušene kose. Čitava joj je prilika bila zahvaćena
buditi u njemu onu staru radoznalost koja ga je i nagnala da se
vatrom, a lice joj je ipak igralo bludnim i pohotnim izrazom.
odluči na zaranjanje i on poče široko otvorenih očiju proma-
Gimalova se začuđujuća smirenost pretvori nenadano u užasan
trati sve naokolo sebe. Začudo, jezero i obala bili su potpuno
strah i on bezglavo potrči prema jezeru, baci se u vodu, zapli-
istovjetni onima s gornje, tko zna da li i prave, strane; jedino
va prema sredini jezera i, misleći samo na to da se dokopa
što ovdje nije bilo niti kuća, niti čamaca, niti ribarskih mreža.
druge strane s koje je i došao, zaroni brzo, očajnički se nadajući
Na suprotnoj strani jezera s užasnom zebnjom spazi visoke
da će izdržati. Nestajao je sve dublje u vodi, našao se doskora
zidove nekog starog samostana sve u uspravnu plamenu. Ta
u tamnom pojasu i, bivajući sretnim jer je osjećao da će mu
vatra koja je obvila samostansko zdanje, kako je Gimal kasnije
dostajati snage i zraka, mislio je samo na to kako će se od sada
shvatio, bila je vječni oganj koji ništa ne proždire, ali koji se
u svemu pokoravati rabinu Jišaku. No ono što mu se tada zbi-
nikada i ne gasi. Privučen nekom tajanstvenom privlačnošću
lo nije više mogao objasniti. Roneći sav napregnut i usmjeren
vatre, mladić zapliva ravno prema obali samostana. Tko zna
1S
 OSMI OKULAR
tek na to da prevali dubinu koja ga je dijelila od spasenja, zabije
se nenadano u muljevito dno, dok mu glavom sijevne misao:
"Nema više povratka!" Pokušao je nekoliko puta ali se još jače
zaplete u jezersko bilje, u nekakvu ljigavu travurinu i blato, pa
kako više nije imao zraka, ne preostane mu ništa doli da se obrne
i vrati natrag. Mislio je još kako je sve to samo san ili privid koji
je posljedovao dugim ronjenjem. Nadao se kako će se možda
probuditi ili barem isplivati na pravu stranu. No prevario se ne
znajući da privid i san ne posjeduju tako čvrstu i jasnu stvarnost,
kakvu je imao svijet u kojem se našao. I tada izroni baš ispred
mogućeg samostana pred kojim je, uza samu obalu, još uvijek
čekala ona tajnovita redovnica - buktinja s razvratnim izrazom
lica.
Rafael, Gimalov brat, koji je jedini vidio kako ovaj uranja i
koji je u svemu gledao tek igru, kojoj su se i ostali Gimalovi
vršnjaci podavali, uplaši se pošto se Gimal već podugo nije
pojavljivao. Udari stoga u plač i doskora je čitavo selo znalo za
Gimalovo iščeznuće. Dotrčaše svi na obalu: uplakana majka,
zapanjeni i unezvjereni Samas Jahiel, rabin Jišak još neizli-
ječen od vrućice, ribar Goen, koji je sad već na sav glas (očito
zaboravljajući na podareni dukat) pričao o čudnoj kornjači koju
je svojedobno izvukao iz vode, te mnogi drugi dobri i bliski
znanci Gimala i Gimalovih. Kasno s večeri već je svima bilo
potpuno jasno da se Gimal utopio. Čamcima su dugo
pretraživali površinu ne bi li pronašli nesretnikovo truplo i
dolično ga sahranili.
Kada je Gimal, svjestan da se više nikada neće vratiti u
svoj svijet, opuštenih ruku i pognute glave krenuo k zapaljenoj
redovnici, nije niti pomišljao da ga u tom trenu čitavo njegovo
selo traži. Podigao je glavu i na dva koraka od sebe vidio lice
redovnice u svom svjetlu. Bila je neobično lijepa i ono što se
Gimalu najviše ucrtalo bila je njezina bujna kosa sva u ra-
16
SAMOSTAN
splamsaloj vatri. Nije izustila ni riječi, tek ga je povukla prema
sebi i obgrlila gorućim rukama kao čeličnim pipcima. Gimal
više nije znao što se s njim događa, osjećao je tek strast i
beskonačnu toplinu, vidio je kako mu plamen zahvaća tijelo.
Cutio je kako u vatri gubi svoje biće i kako nestaje odlazeći
nekamo daleko, daleko od sebe.
Tek sedam dana nakon što je Gimal nestao u dubinama
jezera, pronašao mu je onaj isti ribar Goen, koji je prvi uhva-
tio neobičnu kornjaču, tijelo sve zapleteno u šaš i vodeno
šiblje baš na onoj obali gdje je nekoć prema vjerovanju starih
stajao omraženi samostan. Izbacila ga je ovamo uvijek ne-
gostoljubiva voda koja vraća iz svoje utrobe sve mrtvo i bole-
sno. Domalo se ovdje iskupilo mnogo znatiželjnika, koji su
gledajući neobičan prizor, tiho šaputali i gurkali se laktovi-
ma. Medu njima se našao i Samas Jahiel kojeg je obrnuto
Gimalovo tijelo neobično podsjećalo na mrtvu kornjaču što
ju je onog dana uvečer gledao u bazenu podno crkvice. Nadu-
to tijelo utopljenika jasno je ukazivalo da se udavio, no ono što
nitko nije umio objasniti, bile su već pomodrjele opekline koje
su mu pokrivale gotovo čitavo tijelo.
n
 BEČKE G L J I V E

1.

Andreas Aschenreiter nalazio se u nekakvom čudnom, so-

mnambulnom, potpuno neuračunljivom stanju. Moglo bi se
slobodno kazati da uopće nije znao tko je, gdje je i što radi,
nije znao ni svoju prošlost, ni svoje ime, pa ni svoj lik, jedno-
stavno: bio je samom sebi daleki, bešćutni, ledeni stranac. Sobu
u kojoj se nalazio nije poznavao, a bijahu mu strani i nedokučivi
i svi ti čudni predmeti porazmješteni naokolo njega: barokni
stol od mahagonija s vitičastim nogama od mjedi, divan s gri-
miznom prekrivkom od baldahina, samtom presvučene fotelje
rezbarenih nogara, bogati i strpljivo vezeni perzijski ćilimi,
veliki portreti s teškim i napregnutim uljanim nijansama i
skupocjene zlaćane brokatne zavjese kojima su bila obrublje-
na uzana prozorska okna.
Svjestan samo toga da se sada u njegovu tijelu nalazi netko
drugi, Andreas je Aschenreiter, omamljen dubokom i
značajnom tišinom, jednako kao i tmurnim, tjeskobnim pre-
dmetima sobe, gledao van kroz jedno od ovih uzanih,
poluzaledenih okana. I to što je vidio nije bio pravi zbiljski
prizor u kojem čovjek sudjeluje kako vidom tako i ostalim ćuli-
ma, i napokon tijelom, nego samo slika, razgovijetna, ali ipak
strana i neprijateljska. Dakle, vani se vidjela stara i mjestimice
propulda cesta od nepravilnog kockastog tucanika, ponize nje
21
 BEČKE GLJIVE
OSMI OKULAR

jim profesorima, prijateljima muzičarima, veoma rezignirano

opkop, zapravo mali blatnjavi jarak na koji se nastavljala sni-
napušta i svoju ljubljenu Eriku Dauerling, te se, ne napunivši
jegom omotana livada, zatim drveni mostić kojim je cesta svla-
niti dvadeset treću godinu, zapošljava u jednoj maloj trgovačkoj
davala mali zaleđeni potočić i snijeg; da, vidio se snijeg, to jest
tvrtki kao obični službenik. Dakle, bez suvišnih riječi i isprazne
vijavica, prava vijavica koja je u pojedinim trenucima puhala
patetike rezimirajmo prvi događaj: iza jednog blistavog i
takvom žestinom da se osim podivljalih kovitlaca snijega gotovo
obećavajućeg životnog puta ostaju slomljena violina i činovničko
ništa više nije vidjelo.
guščje pero...
Drugi događaj, premda javan, krije u sebi ponešto slične
nesigurnosti i misterioznosti, koje su najvjerojatnije posljedi-
2.
ca bezbrojnih tračeva koji oko dva-tri iskaza gomilaju veliku
Dva događaja što su se zbila te bečke zime 1913/1914. za- količinu izmišljenih dodataka. No o čemu se radi?
okupljaju podjednakim pravom i intenzitetom našu pažnju. Te jeseni 1913. Bečom su zaredale priče o nekakvom
Dva događaja koja se bitno, to jest mnogim svojim karakteri- neobičnom, zatvorenom fijakeru koji se noću, bez ikakva
stikama - razlikuju. Čak bi se moglo i kazati da pripadaju sa- kočijaša ili ljudske pratnje, voza samotnim ulicama austrijske
svim različitim svjetovima. Jedan, to jest prvi, potpuno je oso- prijestolnice. Vidjeli su ga mnogi, povjerljivi i nepovjerljivi,
bnog, privatnog karaktera, dok je drugi mnogo šire, rekli bi- ozbiljni i neozbiljni, ugledni i šarlatani, stari i mladi i napričali o
smo -javne prirode! njemu mnogo, uglavnom, kontroverznih pričica. Dakle, vidjeli
su ga mnogi, a pričali su o njemu svi! I uskoro se o tom
Prvi je, dakle, osobna drama, veoma subjektivna, tajnovita i
sablasnom fijakeru stalo govoriti kao o "bečkom fijakeru", što je
nepoznata nam kao i sve osobne drame. Naime, upravo te
bilo mnogo familijarnije i što je u čitav jezivi događaj unosilo
jeseni 1913. godine, veoma darovit i perspektivan muzičar,
stanovitu humornu crtu. Tako je jedna modistkinja vidjela
violinist Andreas Aschenreiter, nakon završenog konzervatorija i
"bečki fijaker" jedne jesenje ponoći negdje oko Theresienba-
nekoliko inicijalnih i gotovo genijalno uspjelih koncerata u
da, a tri mjeseca kasnije rodila je gluhonijemo dijete. Neki je
Burgtheatru, VVienerMusikhalfe, Musikhochschule etc. izne-
pak hotelijer, izlazeći pred jutro iz svoje omiljene birtije, ugle-
nada odlučuje zauvijek ostaviti svoj instrument. Odgovaranja
dao fijaker koji je bez kočijaša projurio ispred njega i nestao
su bezbrojna i sva podjednako žučna i strasna. Da odustane
stazom parka na kraju Porzellangasse. Pijani hotelijer se smi-
od lude i nepromišljene odluke, nagovaraju ga i direktor bečkog
jao, a kada se vratio kući, vidio je da je njegov hotel te noći
konzervatorija, njegovi profesori, gotovo svi bečki muzičari
nestao u požaru kojem nikada nije utvrđen pravi uzrok. Eto,
(naravno osim nekolicine malicioznih zavidnika) i konačno
takve su se priče množile i šireći se napuhale ovaj događaj do
ponajviše njegova zaručnica Erika, kći poznatog bečkog bankara
prvorazredne konverzacijske teme svakog salonskog posijela.
Dauerlinga, koja mu čak prijeti i neopozivim raskidom.
Ozlojeđena su pak gunđala, s profetskim tonom u glasu,
Tvrdoglavi Aschenreiter ne odustaje od svog nauma, već te,
naklapala nešto o tome kako je đavolski fijaker zloguki znak
slobodno bismo mogli kazati, kobne jeseni prekida vezu sa svo-
23
22 ...

OSMI OKULAR
skore propasti dotrajalog imperija. I uistinu, imperij je ubrzo
nepovratno potonuo, pretvorivši svoj dojmljivi sjaj u prašno
historijsko slovo, ali nitko nikad nije ustanovio da li je "bečki
fijaker" iz 1913. godine imao s tim ikakve veze.
I konačno, uz ta dva događaja spomenimo još jednu stvar,
spomenimo vijavicu koja je prednovogodišnji Beč iz 1913.
umalo zbrisala s lica zemlje.
3.
Negdje oko sedam sati uvečer na samu Badnju večer 1913.,
Andreas Aschenreiter nade se pred velikim zdanjem obiteljskog
doma grofice N., kod koje se Božić običavao slaviti veoma
pompozno, ali uz poštivanje svih starih običaja koji se tom
prilikom održavaju. Dom grofice N. nalazio se u Elisabeth-
strasse, u onom dijelu Beča u kojem se, valjda zbog arhite-
kture i daha starine, čovjek osjeća "najaustrijskije". Mladi
Aschenreiter podigne ovratnik što je više mogao, ne bi li se
tako bolje zaštitio od vijavice koja je bijesno šibala na sve strane,
pa brzim korakom krene kroz prostrani stoljetni park čija su
bujna stabla zakrivala poznato gostoljubivi grofičin dom.
U salonu je bilo toplo i ugodno; sve je, naime, odisalo je-
dnom prijaznom, familijarnom atmosferom. Večera još nije
počela, pa su se uzvanici podijelili u male kružoke po dva-tri
čovjeka i s čašicama u rukama živo diskutirali o politici, umje-
tnosti, modi i tko zna o kakvim još zanimljivim temama.
Između ostalog, naravno, i o "bečkom fijakeru", kao i o
neobično snažnoj i dugotrajnoj vijavici koja je, eto s malim
prekidima, puhala već dobrih desetak dana.
Za nekoliko trenutaka iz kuta dvorane začuje se prštava
Mozartova glazba, koju je za ovu priliku izvodila bečka pijani-
,,........................ ..2Š ...
BEČKE GLJIVE
stica Liše Hoffmann, inače nezaobilazni muzički ukras mnogih
bečkih zabava.
Andreas Aschenreiter, u jednom od svojih posljednjih
svečanih odijela, stane mirno pored velikog kamina, nadajući se
da ga ovdje barem kojih pola sata nitko neće primijetiti.
Međutim, radoznale oči bečke gospode i njihovih napirlitanih
damica ubrzo spaze "mahnita umjetnika" o čijoj se bezrazložnoj i
suludoj odluci upravo u salonima najviše debatiralo. Da, upravo
one, kojima su gruntovni izvadci bili daleko bliži od no-tnog
crtovlja, i koji nisu bili kadri razaznati Mozarta od Cho-pina,
upravo njih kao da je najbolnije povrijedila Aschenre-iterova
odluka da napusti violinu.
I kada je Liše Hoffmann završila svoj "Turski marš", jedna
mlada dama uzme violinu koja je ležala na klaviru, pa s
najslađim, namještenim izrazom na licu priđe Andreasu i zamoli
ga da im odsvira nešto. Bivši violinist Aschenreiter nije se ni
pomakao s mjesta, već je, tupo gledajući nekamo iza ove mlade
žene, mislio kako je bolje ne odgovoriti, ne kazati ništa, jer
čemu riječi kada u takvim trenucima kroz naša usta obično
progovara netko drugi. I zašto uopće svirati kada mi samo
držimo instrument, a glazbom se javlja opet netko drugi...
Dosadna, bezobzirna i uporna nagovaranja morala su za-
redati, premda se Andreasu Aschenreiteru činilo da ove večeri
neće biti neminovna, jer su svi, kako je mislio, bili dobro upo-
znati s neopozivošću njegove odluke. I nakon nekoliko trenu-
taka, koji su se Andreasu učinili pravom vječnošću, on se
odluči za manju uvredu i blaži prezir, pa se jednostavno
okrene i izađe iz salona. Potpuno odsutan i zbunjen dopusti
sobaru da mu navuče kaput, a onda bez pozdrava izjuri u
snijeg i mrak.
"Možda se sve to događa nekom drugom, možda je sve to
samo tuđi san?" tješio se u sebi dok je uzdignuta ovratnika brzao
25

OSMI OKULAR
kroz park prema uličnom izlazu, hoteći se što prije vratiti kući,
gdje će uz pomoć alkohola zaboraviti na violinu, ovo glupo
društvo, na snijeg i na taj nesretni Božić koji je upravo propao.
Negdje blizu ceste začuje tihi cilik zvonca i meke toptaje
kopita. Okrene se i primijeti kako se iz dubine parka, kroz
mrak i gusti snijeg, polako približava neka čudesna, velika,
nejasna silueta. Potpuno instinktivno mladi muzičar skoči u
stranu na rub staze, gledajući radoznalo što će se sada dogodi-
ti. Kroz koji tren pred njim se, izašavši iz gustog i mračnog
oblaka snijega, zaustavi lijepi crni fijaker s povelikim zatvore-
nim sjedištem. Dva lijepa bijela konja, kojima su samo vratovi
i grive bili prošarani crnim mrljama, mirno su stajala i čekala
da putnik ude. Kao da ih činjenica što na kočijaškom sjedištu
nema nikog nije ni najmanje uzbuđivala. Andreas Aschenrei-
ter zdvojna koraka priđe bliže i otvori vrata kočije. Konji se,
kao pogođeni lakim udarom elektriciteta, nelagodno stresu.
Unutrašnjost fijakera bila je sva presvučena najskupljom crnom
kožom, a krov iscrtan nerazumljivim šarama i znacima zlaćaste
boje. Ni sam ne znajući zašto, Andreas ude unutra pa se zavali
u udobno tapecirano sjedište. Fijaker krene. Vozio je prvo
polako kroz Elisabethstrasse, zatim je ubrzao preko Esche-
nbachstrasse, a onda je sve brže i brže vozio nekamo u nepo-
znato... Mrak i gusta vijavica priječili su Andreasa u tome da
odredi u kojem se dijelu grada nalazi i kamo se vozi. I nakon
poduljeg vremena, kada se već činilo da će se fijaker uslijed
prebrze vožnje i kvrgava puta naprosto raspasti, kola počnu
usporavati da bi se kroz koji tren zaustavila. Andreas otvori
vrata i s iznenađenjem primijeti da su se zaustavili u nekakvoj
šumi (možda u Wienerwaldu), zatim oprezno izađe i nade se
sred snijega koji mu je dopirao gotovo do visine nogu. Mir
šume remetilo je samo fijukanje vijavice i nemirno rzanje konja.
Zašto li se sada nalazi ovdje, ukoliko se to pak ne događa ne-
BEČKE GLJIVE
kom drugom, pitao se Andreas Aschenreiter uzaludno kao i
uvijek. A onda se negdje u daljini, medu gustim hrastovljem,
začuje tiha svirka violina, da bi se uskoro, u istom smjeru, pojavilo
i slabo, žmirkavo svjetlo. Prteći dubok snijeg pred sobom, Andreas
krene smjerom ove neobične pojave, zaboravljajući trenom na
fijaker iza sebe. Kako se približavao svjetlu, vijavica je bivala sve
slabija, snijeg sve niži, a zrak sve topliji. I nakon nekih pedesetak
koračaja pred njim se ukaza čudesan prizor...
Sred male šumske čistine, na kojoj je snijeg okopnio, a trava
ozelenjela, stajala su četiri stara, zgrbljena violinista i svirala
neku, Andreasu nepoznatu skladbu.
Lica su im bila prekrivena borama, duga bijela kosa padala im
je niz ramena, a njihov pognuti stas još više je isticao način na
koji su držali svoje instrumente. Andreas Aschenreiter, koji je
širom otvorenih usta promatrao ove neobične šumske
muzičare, primijeti odjednom kako postaje sve toplije i toplije,
a onda iznenada jedna munja propara nebo iznad šume na koju
se trenom ospe topla ljetna kiša. Starci su i dalje svirali baš
kao da ih ne smeta topla kiša koja je debelim graškolikim
kapima bubnjala po njihovim skupim violinama. Andreas, i
sam okupan ovim toplim pljuskom, primijeti tamo iza muzičara
dva prekrasna bijela konja privezana o jedno mlado stablo -
ista onakva kakva su bila upregnuta u fijaker koji ga je dove-
zao ovamo. I u trenu kada je kiša iznenada prestala, starci u
jednom hipu spreme violine u futrole, razvežu konje, skoče
po dvojica na leda svakog konja i nestanu u mraku prije no što
se Aschenreiter mogao uopće snaći.
Čistina na kojoj su ti muzičari iz sna svirali, okupana lje-
tnim pljuskom, bila je prepuna nekakvih gljiva duge, vijugave
stapke i okruglaste glave koja je završavala blagim vrškom.
Andreasu Aschenreiteru trebalo je nekoliko minuta da ih pri-
21

OSMI OKULAR
mijeti, a onda je, ne mogavši se oduprijeti nekakvoj unuta-
rnjoj zapovijedi, nekakvom dubokom imperativu, zasukao ru-
kave i razmičući paprati, lišće i drač počeo brati neobične gljive.
Trpao ih je u džepove, njedra i rukave, pitajući se zašto to
zapravo radi. Poznavao je donekle gljive, naročito one koje su
rasle po šumama okolo Beča, ali ove nisu bile niti od jedne od
njemu poznatih vrsta, niti pečurke, niti vrganji, niti lisičarke,
niti ludare... Ne, ove gljive nije znao, kao što nije nikada čuo
da ima gljiva koje rastu usred zime. Međutim, on isto tako
nikada nije čuo da se na violini može odsvirati nešto tako
savršeno, kao što su to odsvirala ona četiri starca, pa ga onda
ni gljive nisu previše uzbuđivale. Mokar od kiše i pognut od
tereta koji je nosio, Andreas se vrati svom fijakeru. Kako mu
se približavao, vijavica je postajala sve bješnja, a šuma sve ta-
mnija. Čim je ušao i zatvorio vrata, konji radosno krenuše na-
trag, vjerojatno onim istim putem kojim s« i došli. Vjeroja-
tno, jer uslijed mraka i vijavice ponovo nije mogao razaznati
predjele kojima se vozi. Sada treba onim gospodskim doko-
njacima pokazati svoje fantastične bečke zimske gljive, sada ih
treba osupnuti, udariti šakom medu oči...
I uskoro se fijaker ponovo zaustavi na mjestu gdje ga je
Andreas prvi put ugledao - u parku pred domom bogatih
bečkih grofova i trgovaca. Mladi violinist izađe iz crnog fija-
kera, ne pitajući se ni u jednom trenu u kakvom se to zapravo
vozilu vozio.
4.
"Čudo, pogledajte čudo!" viče Andreas Aschenreiter na
pragu salona uvijek gostoljubiva doma grofice N. i pokazuje
pregršt pravih pravcatih gljiva. Šaroliko društvo prekida
28
BEČKE GLJIVE
trenom ples i okreće se prema mladom muzičaru čije je odi-
jelo, jednako kao i kosa, mokro i poluzamrznuto. I dok mu se
približavaju, Aschenreiteru postaje jedna stvar sve čudnijom -
naime, uzvanici, to jest neki od njih, obučeni su sada sasvim
drugačije negoli su bili onda kada je izjurio van.
"Konačno ste došli! Mnogi su pomišljali da se nećete odazvati.
Tako ste nenadano otišli prošlog tjedna na Badnju večer!" širi
ruke ljubazna grofica N., čudeći se kako se samo smočio.
"Danas ćete nam zasigurno svirati?" smješka se ona ista
dosadna dama, sada u sasvim drugoj haljini sa srebrnim vezi-
cama.
"Ali o čemu to pričate? Pa sada je Badnja večer. Ja sam
izišao prije sat-dva!" čudi se Andreas Aschenreiter i nastavlja
pričati o svemu što mu se dogodilo ove večeri, nadasve o šu-
mskim muzičarima i ovim čudnim zimskim gljivama, posve-
ma slučajno zaboravivši spomenuti činjenicu da fijaker kojim
se vozio nije imao kočijaša.
Salonska gospoda s nevjericom gledaju u Andreasa, a mnogi
već i pomišljaju da je mladić sišao s uma. Ta nije li već svojim
dosadašnjim odlukama dao dovoljno povoda za to? Ali gljive
su, čini se, prave!
"Preobucite se, molim vas, pa nam se pridružite u
novogodišnjem veselju", nagovara ga grofičin suprug.
I onda se po dobrom starom običaju počinju javljati prva
tumačenja (naravno veoma "mudra" i "logična") odakle te
čudne gljive što ih ovaj sumanuti, promrzli čovjek drži u ruka-
ma. Zabuna u vremenu svima je jasna, ta nije li vrijeme krajnje
subjektivna kategorija u kojoj se osobe poput muzičara mogu
lako zabuniti. Ali gljive - to svakako treba razjasniti! Jedan od
najpopularnijih tumača, neki starac sa svećeničkom košuljom
ispod kaputa, veoma tvrdoglavo i žurno tumači kako se radi o
famoznim "prokletim" ili "đavoljim" gljivama, koje treba što
29

OSMI OKULAR
prije ukloniti s ovog časnog mjesta. Ova je glupost toliko raz-
ljutila mladog Aschenreitera da je morao uzviknuti:
"Ja ću smjesta pojesti te vaše proklete gljive! Neka ih ku-
harica odmah spremi!"
Mali skandal oko senzacionalnih gljiva i još senzacionalni-
je izjave ubrzo se stišava, pa se društvo vraća ugodnoj zabavi
kakva i priliči ovoj svečanoj večeri. Neki plešu, drugi se pak
hihoću duhovitostima salonskih kozera, treći opet izlaze u
pušionicu da povuku koji dim i odigraju partiju karata. Aschen-
reiter i njegove gljive, kao i luda priča o šumskim muzičarima,
padaju u zaborav, jer, kao što se zna, u bečkom salonu, osim
golog hedonizma, sve drugo osuđeno je na1 brzu propast.
Pokisao i potišten, slijedeći neku ludu vertikalu vlastite misli,
Aschenreiter sjedi sam u predsoblju i jede veliku porciju uku-
sno isprženih gljiva, ne osjećajući niti njihova okusa, niti miri-
sa... I čini mu se da je sada sam, ne samo u predvorju nego da je
sam u Beču, Austrougarskoj, sam na cijelome svijetu.
Dvorkinja odnosi prazan pladanj. Obična mala bečka
dvorkinja. Gljive su obične, obične zdrave gljive, čini se
Aschenreiteru, i njihovo djelovanje nije nikakvo naprosto
nikakvo, osim što je predvorje sada nešto veće. Samo za trunku
veće. Jedva primjetno veće. I nitko, zapravo nitko ne ulazi. Da
li zbog... ? Da, to je sigurno zbog gljiva.
I onda se veliki stakleni luster, u sada jedva nešto većem
predvorju, malko zanjiše. Prvo polako, a zatim sve polakše, a
potom se mali komadić ukrasne žbuke odlomi sa stropa i padne
pravo pred Andreasove noge. "Nešto je gore na tavanu!" krikne
mladić i izjuri u hodnik. I u trenu kada je pritiskao kvaku vrata
iza kojih se nalazilo stubište što vodi u potkrovlje, činilo mu
se da to zapravo čini netko drugi, netko drugi koga je sasvim
jasno iz prikrajka mogao promatrati i razmišljati o razložnosti
njegovih poteza.
30
BEČKE GLJIVE
5.
U potkrovlju je vladao mrkli mrak na koji se oči sporo
privikavaju, tako da se Andreas Aschenreiter kretao nasumce
poput slijepca. Tišinu je remetilo lupanje prozorskog oka-
nca kroz koje je fijukao vjetar, unoseći studen i poneku pa-
hulju snijega. Pokušavao je prstima napipati put, neprestano se
spotičući preko kojekakve starudije, i u trenu kada je već
pomislio vratiti se dolje, pred njim se ukaza nejasna silueta
nekakva veoma visoka predmeta. Pokrio je oči i čekao,
nadajući se da će tama ipak kroz koji čas postati manje ne-
providna, a onda mu jedna spasonosna ideja bljesne glavom-
imao je šibice u džepu! Napipa malu kartonsku kutiju i izvuče
je. Bila je vlažna. Otvori je i na njenom dnu osjeti samo jedno
drvce, isto tako podosta vlažno. Ne razmišljajući mnogo pri-
nese drvce kutiji i kresne. Bljesak vlažne šibice trajao je djelić
sekunde.
Pred Andreasom Aschenreiterom stajao je kostur starog crnog
fijakera, crvotočnog i propalog, fijakera kojim se izgleda već
desetljećima nitko nije vozio i koji ga je neodoljivo podsjetio
upravo na onaj čudesni fijaker kojim je pred čas, ili prije tjedan
dana, putovao u nepoznatu šumu po čudesne gljive. No ono što
je bilo najčudesnije u toj slici (ili u tom bljesku) - bio je krov
fijakera koji je bio prekriven debelom naslagom bijelog snijega.
Pomalo užasnut, pomalo iznenađen, Andreas Aschenreiter us-
tukne nekoliko koraka natrag i prevrne nekakvo staro debelo
korito za furenje svinja. S ove razdaljine više nije vidio čak ni
siluetu pljesniva fijakera. Krenuo je natrag, ali koračajući
natraške, lica još uvijek okrenuta prema mjestu gdje je trebao
stajati fijaker, nesvjestan činjenice da radi suvišnu stvar, suvišnu
stoga što je fijaker izgleda zauvijek nestao u ovoj moćnoj tmini
koju ništa više neće moći rasvijetliti.
31

OSMI OKULAR
Pa ipak je bio duboko svjestan, nešto je sasvim pozitivno
znao. To da je za presudnu stvar, za stvar koja može postati
stožerom nečijeg života, dostatan i jedan-jedini bljesak šibice.
Naravno, ukoliko i taj fijaker nije bio samo slika nekog dru-
gog fijakera ili neke druge slike.
6.
"Zašto baš na novogodišnju zabavu pozvati luđaka?" pitao
se jedan ulanski poručnik, koji je stajao sasvim na kraju sku-
pine koja se okupila oko izbezumljenog Andreasa Aschenrei-
tera. "Sve priče o bečkom fijakeru očigledno su idiotarije, ali
ova je najveća. Tvrditi da se on nalazi gore u potkrovlju! To je
nečuveno!" Mlada dama koja stoji pored poručnika drži na
dlanu jednu gljivu, gleda muzičara, a potom se obraća mla-
dom oficiru:
"On je to jeo. Vidjela sam ga u predvorju. Jeo je te gljive.
Nije niti primijetio da nam je svirao!"
Dobrohotni i raspoloženi gosti, koji čekaju da udarac sata
u predvorju označi ponoć, pokušavaju uvjeriti Aschenreitera
da gore u potkrovlju nema ničeg neobičnog, te da on zapravo
i nije bio gore, već im je dobrih deset minuta ovdje u salonu
svirao. Aschenreiter obara pogled i stvarno pred svojim noga-
ma ugleda bačenu violinu.
"Kako ste nam samo predivno svirali! Jednu skladbu koju
uopće ne poznajemo. Bit će da je vaše djelo. Nismo niti znali
da se uopće može odsvirati nešto tako zanosno i proosjećano!"
umiruje kućedomaćin mladog muzičara, koji je ove večeri,
očigledno, sasvim rastresen i potpuno napetih živaca. Aschen-
reiterovom glavom projure četiri sijeda šumska violinista.
BEČKE GLJIVE
Jedan stari novčar s tuljcem na uhu pokušava razaznati o
čemu se tako žučno raspreda. Međutim, riječi se negdje u
zraku, prije no što dođu do njegovih ušiju, raspadaju, razilaze,
osiplju... Jednako kao i zvuk violine koji su maločas svi tako
pozorno slušali.
Aschenreiterovu priču ponovo nitko ne želi prihvatiti,
premda ih sve pomalo uzbuđuju njegove riječi. Mir medu pri-
sutne unosi stari sobar koji se upravo vraća iz potkrovlja, noseći
neoborive dokaze koji obezvrjeđuju nepovratno Andreasovu
suludu priču.
"Eto, osim ovog ničeg nema gore!" smješka se sobar i poka-
zuje šunke, ploče slanine i još neke ukusne i hranjive predme-
te koje je donio u naramku iz sušionice u potkrovlju.
"Gore je fijaker, a vi mi donosite ovo suhomesnato smeće!"
drhtava glasa buni se Aschenreiter, dok stari sobar dobro-
namjerno žmirka svojim okruglim, djetinjim očima.
Andreas razbija nogom violinu koja leži na podu i izlazi
kroz predvorje koje je ponovo nešto malo veće i prostranije
no što bi inače trebalo biti.
"Čekajte, upregnut ćemo vam grofičnu kočiju! Zašto da se
vraćate pješice po ovoj vijavici!" viče za njim onaj isti sobar s
dječjim očima, trčeći nespretno stubištem kojim se izlazi iz
predvorja.
Sat otkuca ponoć, a nespretni sobar rasipa svoje šunke i
slaninu po stubištu.
7.
Bijesna vijavica i studen brzo su ohladili Aschenreiterovo
poluosušeno tijelo. Brzao je prema izlazu iz parka, no kada se,
ozlojeđen oštrim ubodima podivljalih pahulja, okrenuo pre-
ma grofovskom zdanju, spazio je kako je ogromna kućerina
OSMI O K U L A R
nenadano utonula u mrak. Ponoć je već prošla pa bi bilo nor-
malno očekivati svjetlo na prozorima salona, predvorja i ostalih
prostorija kojima se vrzmaju uzvanici. Ne, sve je utonulo u mrak,
pa tako i park koji je sa sve četiri strane opkoljavao kuću. Vjetar
je sumorno zavijao kroz ogoljele krošnje debelih hrastova. An-
dreas Aschenreiter stane kao ukopan. Tamo negdje iza zavjese
debelih drveta čuo se tihi, poznati zvon. Bio je to fijaker, zlokobni
bečki fijaker kojim se već vozio i koji sad dolazi ponovo po njega.
Kroz glavu mu projure deseci glupih priča o bečkom fijakeru,
deseci priča koje je s omalovažavajućim prezirom znao slušati.
Hoteći odagnati iz glave sve te glupe i kaotične slike, koje su ga,
istini za volju, već počele plašiti, Andreas Aschenreiter zažmiri
i nekoliko puta očajnički zatrese glavom. Bilo je uzalud. Kada
je otvorio oči, fijaker je već stajao pred njim.
"Obećali ste mi grofičinu kočiju, a ne ovo čudovište!" zau-
rla mladić kroz park utonuo u mrak. Zatim se okrene prema
grofičinom domu i još jednom ponovi istu rečenicu, ali gla-
som koji je bio mnogo tiši, čak pomalo molećiv.
Kuća je i dalje ležala u mraku, niti jedan-jedini prozor nije
bio osvijetljen.
Mladić dohvati kamenicu koju je iščeprkao iz snijega, pa
se njom nabaci prema najnižem prozoru. Kada je staklo uz
glasan tresak prsnulo, Andreasu se učini da tu u parku umje-
sto njega stoji netko drugi, netko mnogo stariji i ozbiljniji.
Bijeli konji s umrljanim vratom i grivom čekali su kao da
im je daljnji tijek događaja sasvim poznat.
Na razbijenom prozoru pojavi se sijeda glava nekog starca,
koji se veoma nervozno prodere:
"Što želite!"
"Obećali ste mi grofičinu kočiju. Gdje su sada svi oni? Zašto
je mrak u kući?" uplašenim će glasom Andreas, predmnijevajući
starčev odgovor.
34
BEČKE GLJIVE
"Što to lupetaš! Nikog nema, nikog nema ovdje!"
"Ali oni čekaju Novu godinu. Ili Božić, ne znam! Valjda
Novu godinu!"
"Nema Nove godine!" To je davno prošlo! Sve je već da-
vno prošlo!"
Starac se povuče. Sada stvarno više nikog nije bilo. Nikog,
samo vijavica, mrak i fijaker. I nekoliko gljiva u Aschenreite-
rovim džepovima i njedrima.
"Ne preostaje nam ništa doli da se predamo", pomisli
Aschenreiter i ude u udobnu unutrašnjost fijakera.
Kola krenu nekim pustim, bezimenim ulicama. Vozila su
sve brže i brže. Nitko na svijetu ne bi ih sada mogao obuzdati,
mislio je rezignirani violinist. Uostalom, možda je tako i bolje,
jer što ako je taj fijaker zapravo neki drugi bivši fijaker u ko-
jem sjedi neki drugi bivši violinist?
Brzina je bila tako velika, a snijeg tako gust, da Andreas
Aschenreiter nije mogao razaznati kojim se to predjelima vozi.
Ali zar je to i bilo važno. Odluči da je sada u ovom trenu naj-
pametnije posvetiti se sebi samom. Počne stoga vaditi iz džepova
i njedara one gljive i razgledati ih s najvećom pažnjom. Fijaker
je jurio sve brže i brže. Stapke gljiva bile su osute malim smeđim
mrljicama koje su podsjećale na nekakvo nerazumljivo egzotično
pismo. Kola su kloparala i škripala skakućući preko loše ceste,
vjerojatno napravljene od grubog tucanika. Gljive, zašto je jeo
te gljive, koje mu sada, uslijed treskanja fijakera, ispadaju iz ruku
na sve strane i polako lebde unutrašnjošću kabine. Fijaker pojuri
sada još žešće kroz neprovidnu tminu i vijavicu.
Bilo je samo pitanje trena kada će se prevrnuti, slomiti,
raspasti, smrskati..-.
.AL,
OSMI OKULAR BEČKE GLJIVE

No u onim trenucima kada bi vijavica načas jenjavala, An-

dreas je Aschenreiter mogao ugledati još jednu stvar koja je u
Andreas Aschenreiter nalazio se u nekakvom čudnom, so- ovaj spokojni zimski pejsaž unosila trun nemira i straha. Bio
mnambulnom, potpuno neuračunjivom stanju. Moglo bi se je to prevrnuti i raspuknuti crni fijaker koji je ležao u jarku
slobodno kazati da uopće nije znao tko je, gdje je i što radi, upravo nadomak mostića. Kola su, najvjerojatnije zbog pre-
nije znao ni svoju prošlost, ni svoje ime, pa ni svoj lik, jedno- brze vožnje, sletjela s tvrde i neravne ceste, prevrnula se i
stavno: bio je samom sebi daleki, bešćutni, ledeni stranac. Sobu gotovo raspala. A iza jednog razbijenog komada, koji je nekoć
u kojoj se nalazio nije poznavao (premda mu se činila nešto pripadao ovom luksuznom i elegantnom fijakeru, mogla se na
većom negoli je potrebno), a bijahu mu strani i nedokučivi i tren nazreti ljudska ruka čija je šaka bila čvrsto stisnuta, jer je
svi ti čudni predmeti porazmješteni naokolo njega: barokni čovjek, sada zasigurno mrtav, čvrsto držao nekakav predmet
stol od mahagonija s vitičastim nogama od mjedi, na čijoj je gljivolika oblika.
ploči ležala mala gljiva nepoznate mu vrste, divan s grimiznom Podalje od olupine i lesa stajala su dva prekrasna bijela
prekrivkom od baldahina, samtom presvučene fotelje re- konja, vrata i grive prošaranih crnim mrljama, koja su u duboku
zbarenih nogara, bogati i strpljivo vezeni perzijski ćilimi, ve- snijegu uzaludno pokušavala pronaći kakvu vlat trave. U tim
liki portreti s teškim i napregnutim uljanim nijansama i predivnim bijelim životinjama, u njihovoj sjajnoj i glatkoj dla-
skupocjene zlaćane brokatne zavjese kojima su bila obrublje- ci, u skladnim i mišićavim tijelima, bilo je nekog veličanstvenog
na uzana prozorska okna. ponosa i dstojanstva svojstvenog samo životinjama.
Svjestan samo toga da se sada u njegovu tijelu nalazi netko Andreas Aschenreiter priđe prozoru i spusti zaslon, zatim
drugi, Andreas je Aschenreiter, omamljen dubokom i značajnom uradi isto i s ostalim oknima.
tišinom, jednako kao i tmurnim, tjeskobnim predmetima sobe, Soba potone u mrak.
gledao van kroz jedno od tih uzanih, poluzaleđenih okana. I to
što je vidio nije bio pravi zbiljski prizor u kojem čovjek sudjelu-
je kako vidom tako i ostalim čulima, i napokon tijelom, nego
samo slika, razgovijetna, ali ipak strana i neprijateljska.
Dakle, vani se vidjela stara i mjestimice propukla cesta od
nepravilnog kockastog tucanika, ponize nje opkop, u stvari
mali blatnjavi jarak na koji se nastavljala snijegom omotana
livada, zatim drveni mostić kojim je cesta svladavala mali
zaleđeni potočić i snijeg; da, vidio se i snijeg, to jest vijavica,
prava vijavica koja je u pojedinim trenucima puhala takvom
žestinom da se osim podivljalih kovitlaca snijega gotovo ništa
više nije vidjelo.
36
 PRIČA O OBITEUSKOJ
MRŽNJI, FIRENTINSKOM
STILETU I RAJU ZA PSE
 PRIČA O OBITELJSKOJ MRŽNJI...

1. OBITELJSKA MRŽNJA

Priča o obiteljskoj mržnji, firentinskom stiletu i raju za pse,

surova i neobična povijesna priča s dodatnom (nažalost, samo
opisanom) fotografijom mogla bi početi s nekoliko veoma
različitih, ali funkcionalnih proslova. Njezine prethistorijske
linije teku i račvaju se u različitim vremenima i prostorima, pa
bismo pripovijedanje mogli započeti na nekom od njihovih
polazišta: u šesnaestostoljetnoj sparnoj i zadimljenoj radionici
firentinskog majstora Antonija Piccinina, u jednoj predratnoj
zagrebačkoj kasarni gdje brkati kapetan Laslo Nemet-Knedl
vrši jutarnju smotru oružja, ili podno anonimnog stratišta
passauskog krvnika Gašpara Neidharta od Herzbur-ga,
izumitelja "crne umjetnosti". Umjesto svih ovih
romantičnih narativnih točaka, pripovjedač odabire prozaičnu
1976. godinu i jednu ugodno namještenu sobu na Britanskom
trgu 12/111. Dakle, preda mnom je velika crna kartonska kutija
sa slikama obitelji Aschenreiter; gledajući i opisujući ih,
pokušat ću početak ove priče prometnuti u svojevrsnu kro-
niku fotografija, kroniku koja će nam osvijetliti pozadinu
zbivanja što su se odigrala u zimi 1936/37. u Zagrebu.
Na poleđini prve tvrde, kartonske fotografije napisan je
datum: 13. ožujka 1894., ispod datuma tintanom olovkom,
OSMI OKULAR
grubim muškim šegrtskim rukopisom napisano je: Maksimir.
Okrećem sliku, stara, patinirana, bakrenasta fotografija prika-
zuje četiri lika, četiri važna sudionika naše priče. U lijevom
kutu, ispred niskog čempresa, stoji glava obitelji - otac i
tvorničar "damskih i gospodskih" cipela Franjo Aschenreiter,
tijela malo ukočena i odsutna izraza na licu. Da li zbog
onespokojavajuće prisutnosti maksimirskog fotografa, ili zbog
neudobnog, ali veoma "šik" i modernog tamnog odijela? Pola
koraka od njega uspravila se Franjina žena Ojdana Aschenre-
iter rod. Prpić. Crno-bijeli kostim koji zakriva njezino tijelo
od gležnja do vrata ne oduzima joj izraz pohotne mlade ženke,
koju je debeli tvorničar uhvatio tko zna gdje i tko zna kako.
Neodoljivo jasan i upadljiv je kontrast između muža i njegove
žene, tu na fotografiji oličena su dva svijeta -jedan tupi, dosa-
dni, uski, cipelarsko-dioničarski, i drugi čulni, vitalni, raspo-
jasani, pomalo kurvinski. Mlada žena drži u naručju jedno-
godišnjeg sina Aleksandra, buduću protuhu, kockara, pjesnika
i robijaša. A nešto dalje od njih, posve u desnom kutu fotosa,
čuči Aleksandrov brat - Krešimir Leo Aschenreiter, cipelarski
prijestolonasljednik s čudno namrgođenom grimasom lica.
Zašto li se mršti Krešimir Leo? Da li zbog bratove prisutno-
sti, zbog tog tri godine mlađeg razmaženca, majčinog "liblin-
ga", koji mu je oduvijek bio "trn u oku"? Govori li ova slika
nešto? Govori li o kasnijoj strasnoj mržnji koja će razdvojiti i
konačno na neobičan način povezati ta dva bratovska, pono-
rom razdijeljena svijeta?
Nakon nekoliko mutnih, oštećenih fotografija porodičnih
pasa, eto jedne zanimljive sličice formata 9,5 x 12,00 cm. Da-
tum na poleđini: 13. travnja 1910. Vilko Prpić, brat Ojdane
Aschenreiter u vatrogasnoj uniformi zagrlio je mršavog, golo-
bradog mladića, zapravo, sedamnaestogodišnjeg Aleksandra.
Stari Zagrepčani prepoznaju iza njihovih leda negdašnju ka-
42 .
PRIČA O OBITELJSKOJ MRŽNJI...
vanu "Carlton". Mladić djeluje tužno i zbunjeno. Razlog naj-
vjerojatnije treba tražiti u nekoj osobnoj tragediji. Pet dana
prije negoli je snimljena ova, za priču izuzetno važna fotografija
pred kavanom "Carlton", mladi je Aschenreiter napisao škol-
ski sastav na slobodnu temu s naslovom "Raj za pse". Ovaj
pjesnički filozofsko-teološki esej oduševio je njegovog profe-
sora, inače pjesnika modernista o kojem se u to vrijeme mno-
go pisalo, ali je razljutio predavača vjeronauka, inače najboljeg
prijatelja gimnazijskog ravnatelja Zvonimira Opačića, tako da
je pjesnički zanesenjak Aleksandar Aschenreiter, četiri dana
nakon što je snimljena ova fotografija, izletio iz zagrebačke
gimnazije sa zabranom upisa u sve hrvatske škole.
Slika iz 1920. prenosi nas u jedan davni, tužni događaj.
Vidimo mirogojsku stazu osutu uvelim lišćem, vidimo lokvice
vode, a po tamnim, staromodnim "Meverovim" kišobranima
naslućujemo kišu i tužnu atmosferu jesenjeg popodneva. Na
desnoj strani fotografije su kitnjasta, besmisleno nakindurena
kola "Hrvatskog kaptolskog društva za sjajne pogrebe". U nji-
ma je lijes s posmrtnim ostacima tvorničara Franje Aschenre-
itera preminulog u gospodu anno domini 1920. Za kolima, s
dužnom skrušenošću i bolom, lagano koračaju udovica, sin
Krešimir Leo, udovičin brat Vilko i cjelokupna ožalošćena
porodica. Samo jedan član nedostaje. I ma koliko lupom
pretraživali fotos, nećete ugledati priliku pjesnika Aleksandra
Aschenreitera, jer tog listopadnog popodneva on je negdje u
Parizu, Amsterdamu, Baden-Badenu ili čak "preko bare" u
Americi. Od tog dana poslove tvornice preuzima tride-
setogodišnji Krešimir Leo, propali dak i spretan ekonomski
mešetar pred kojim se, čini se, otvaraju široki putevi bogatstva
i sreće.
Fotografija na čijoj poleđini piše datum 15. svibnja 1903.
uistinu djeluje romantično, ne samo zbog svoje patine i cvije-
OSMI OKULAR
tnog okvira (djelo majstora fotografije Luje Paskvalija), nego
i zbog prizora koji prikazuje. Dvoje mladih, veoma lijepih lju-
di drži se za ruke. On je bankovni prokurist Adalbert Hoh-
njec, a ona kućanica Julijana Peterlić, sestra po majci Ojdane
Aschenreiter rod. Prpić. Upoznali su se 1902. u Samoboru,
slikali jedini put 1903. u dvorištu Aschenreiterove kuće na
Tuškancu, vjenčali 1904. u kaptolskoj crkvi, a 1905. rastali
nakon užasnog brakolomnog skandala o kojem ovdje nema-
mo niti vremena niti razloga pričati. No ono što nas zanima
na ovoj slici nije ni Hohnjec, ni Peterlićeva, nego mutna silueta
u zadnjem planu, upravo ispred garaže u kojoj su Aschenre-
iterovi držali novog "Adlera". Ta mutna silueta je deseto-
godišnji Aleksandar u marinerskom odijelu i s nožem u ruci.
To je Aleksandar upravo u trenu kada se sprema učiniti jedno
od najznačajnijih djela (ili zlodjela) u krvavoj porodičnoj kro-
nici Aschenreiterovih. Naravno, fotografska ploča registrirala
ga je sasvim slučajno, bez razloga, kao što je i mržnja braće
bila slučajna i bezrazložna. Nakon neke sitne svađe, Aleksandar
je pojurio za Krešimirom i u garaži ga četiri puta udario nožem
(u trbuh, nogu, leda i vrat). Obiteljski liječnik dr. Noa Rosen-
berg uspio je spasiti ranjenog dječaka uz izuzetno "mastan"
honorar koji je uključivao i obvezatnu šutnju o ovom
čudesnom, rekli bismo, luđačkom gestu desetogodišnjeg dje-
teta. Veo zaborava, kako vole napisati kroničari kada im se ne
da previše kopati po minulim događajima, prekrio je mnoge
slične incidente i proplamsaje obiteljske mržnje koja je podi-
jelila braću. Brazgotina na Aleksandrovu čelu, koju redovito
nalazimo na svim njegovim kasnijim fotografijama (i na jednom
akvarel-portretu iz pariških dana) pokazuje da je i njega netko
dobro odalamio po glavi. Možda baš njegov brat Krešimir Leo?
Jasnoća, fini kontrasti i uopće kvaliteta fotografije iz 1919.
govore o njezinom stranom porijeklu. Nju jednostavno nisu
44 ... ...,.................................... __ .........
PRIČA O OBITELJSKOJ MRŽNJI...
mogli napraviti aljkavi zagrebački fotografi, nego majstor koji
rabi suvremeniju tehnologiju slikanja i razvijanja. Vidimo 26-
godišnjeg hrvatsko-francuskog pjesnika Aleksandra Aschen-
reitera sa zaručnicom Lisom Brunetiere. Mladić je odjeven
mondeno, zapadnoevropski i samo Eiffelova kula u pozadini
odaje trun njegove provincijalnosti (svaki se provincijalac,
dotepenac morao u Parizu barem jednom slikati ispred tog
groznog i nakaradnog metalnog amblema). Slika datira iz vre-
mena izlaska prve i jedine Aleksandrove knjige pjesama - "Tout
va mal" ("Sve ide naopako"), koju je francuska kritika pame-
tno prešutjela, iako se u njoj moglo probrati desetak pristo-
jnih stihova. U "Tout va mal" postoji i jedan dvostih koji u
hrvatskom prijevodu glasi ovako:
... a brat iz svetog jajnika žene-matere
psoglavac je kudravi, lavež za dušu, ...
i koji nam rječito govori da koja tisuća kilometara ne može
isprati mržnju iz pogane duše.
O izgledu Liše Brunetiere ne treba mnogo govoriti, dosta-
tno je tek spomenuti da je bila model kiparima J. Gallimardu,
S. P. Dailonetu i P. Kowalskom. Mjesec dana nakon što je sni-
mljena ova vašarsko-idilična sličica, Aleksandar će Aschenrei-
ter otkriti da je njegova zaručnica Lisa sodomist i da održava
spolne odnose s Rexom-Maximilianom, dvogodišnjim ruskim
hrtom koji se lijepo vidi i na spomenutoj fotografiji. Da li je
ovo bolno i tragično otkriće početak ili kraj sloma hrvatsko-
francuskog pjesnika Aleksandra Aschenreitera? Ne znamo, baš
kao što i većinu pravih razloga - pokretača, ove obitelji i ove
priče, ne znamo!
Začudo, slika iz 1932. nema sepijastu patinu starine, ona je
sva u jasnim crno-sivo-bijelim kontrastima, a prikazuje
... Jfi ......._ ...................._ ..........„
 OSMI OKULAR
trbušastog Krešimira Lea Aschenreitera i njegovu dosta mladu
ženu Editu rod. Ranogajec, bivšu frizerku. Nedoličnost i mo-
ralna sumnjivost njezine profesije bila je glavnim uzrokom što
je uvrijeđena gospoda majka Ojdana Aschenreiter rod. Prpić
spakirala svoje stvari i zajedno sa svoja dva pudla (Antoan i
Antoaneta), te povećim kovčegom obiteljskih dragocjenosti
odselila iz Zagreba u Crikvenicu. Krešimir Leo je već zarana
počeo osjećati da ga žena naveliko vara, pa se pred prijatelji-
ma, naravno samo u pijanom stanju, branio riječima: "Ako ne
znam, onda je isto kao da me i ne vara. Ako pak doznam, otjerat
ću je i sve će biti dobro!" Kako je vrijeme odmicalo, tvorničar
je sve više mrzio svoju ženu, pa ipak to nije bilo ništa prema
onoj mržnji koju je gajio prema svom bratu razbaštinjeniku,
vagabundu i pjesniku Aleksandru Aschenreiteru.
U pozadini ove četrdeset godina stare fotografije čiji akteri
već dugo nisu na životu, nazire se Krešimirova zbirka starih
bodeža, zbirka koju je volio, mirne bi se duše moglo kazati,
više od svega, više nego sebe sama...
U rukama mi je sada jedna mala, nedatirana sličica koja
mora potjecati negdje iz godina 1899-1906. Na njoj je, sama
samcata, skupa danska doga (Tirko), koju je Aleksandar dobio
za šesti rođendan. Tirko je 1906. postao vinovnik jednog taj-
nog, krvavog tuškanačkog događaja. Jedne je večeri odlutao iz
dvorišta i na Tiiškancu u mrklom mraku rastrgao trogodišnju
djevojčicu. Stari je Aschenreiter morao upotrijebiti mnogo
novaca, veza i dovitljivosti kako bi incident zataškao i skrio od
radoznale i prema tvomičarima nenaklonjene javnosti. ATir-
ka, njega su morali ubiti, premda u životinji, koju su vodili
samo njeni animalni instinkti, nije bilo ni truna one prave
aschenreiterovske mržnje i bijesa. Kada ga je kasapin Pera
Živoradović klao dolje iza garaže, jadan je pas, gotovo lju-
dskim glasom, tužno zavijao, kao da ne zna da ga sada očekuju
JA,
PRIČA O OBITELJSKOJ MRŽNJI...
mir i spokojstvo "raja za pse", koji je tako lijepo, u onom škol-
skom sastavu, dosanjao pjesnik, izgubljeni sin - Aleksandar
Aschenreiter.
Na fotografiji iz 1921. prepoznajemo slomljenu figuru Ale-
ksandra Aschenreitera pred kockarnicom u Homburgu. O
uzrocima njegova moralnog pada znamo veoma malo, ugla-
vnom ono što smo već i naveli. Znamo, međutim, da je otišao
u kockarnicu u namjeri da prokocka sve i da je, možda baš
zbog toga što se unaprijed lišio želje za dobitkom, dobio mno-
go! Za sve te ludo zarađene pare kupio je jedan veoma vri-
jedan predmet, stavio ga u praznu putnu torbu i nestao iz
Homburga. Taj će se predmet kroz petnaest godina iznenada
pojaviti u fokusu zbivanja koja pokušavamo pratiti.
Eto, ostavimo sada slike, te nijeme, necjelovite pabirke
sudbina, te sjajne četverokute koji su nam znali i mogli dočarati
tako malo i krenimo u pravo, ljudsko, punokrvno zbivanje,
krenimo u 1936. godinu u kojoj će obiteljska mržnja naglo
proplamsati i još naglije zgasnuti. Zatvaram prašnjavu kutiju i
ostavljam fotose njihovoj mračnoj, jalovoj šutnji. Neka čekaju
novog radoznalca, novog kroničara - pripovjedača koji će u
njihovim odbljescima naslutiti neku drugu priču i neki drugi
smisao...
2. FIRENTINSKI STILET
Pjesnik Aleksandar Aschenreiter često puta je, još u svojoj
obiteljskoj kući na Tuškancu, znao govoriti kako je kolekcio-
narstvo odlika trulog i dekadentnog bogataškog duha. Ne zna-
mo je li stvarno tako mislio, ili je samo želio napakostiti svom
starijem bratu, koji je od malih nogu bio strastveni kolekcio-
nar maraka, starog novca, razglednica i tko zna čega još. Ne-
41
 OSMI OKULAR
gdje oko svoje tridesete godine Krešimir je Leo rasprodao na
javnim aukcijama sve svoje zbirke i posvetio se s neshvatljivim
žarom sakupljanju starih bodeža u čemu je, svakako, bilo i
stanovite simbolike. Naravno, bodeža se ne može sakupiti
odviše, barem ne kao filatelističkih maraka, pa kad ih tijekom
godina uspijete nabaviti 2-3 tuceta, možete reći da posjedu-
jete popriličnu zbirku. Eto takvu je popriličnu zbirku sakupio
debeljuškasti, bogati i već pomalo razočarani tvorničar cipela
Krešimir Leo Aschenreiter. Bilo je tu prekrasnih primjeraka s
inkrustiranim balčacima i damasciranim oštricama (čak i jedan
"Lohon-Neiris" zlaćastog sjaja), no ono čime se Krešimir Leo
osobito dičio pred svojim malobrojnim kolegama sakupljačima
bili su: jedan veliki španjolski bodež s početka 18. stoljeća s
urezanim natpisom "Hasta la muerte", zavinuti bodež dama-
sciran perzijskim "samom", dugi njemački "Panzerbrecher"
numeriran oznakama za mjerenje topovskog kalibra, "badi-
badi" - javanski bodež damascirane oštrice s rožnatom drškom,
te jedan landsknechtski bodež iz 16. stoljeća s koricama od
politiranog čelika. Poznato je da je bodež oduvijek bio, na
neki način, samilosno oružje (Misericordia), kojim se zadavao
posljednji udarac protivniku koji je umirao od rana zadobivenih
u borbi. Upravo u toj činjenici, glupa i nakazna Aschenreite-
rova priroda pronalazila je stanovito "humanističko" opravdanje
za svoju sakupljačku ludost.
No, rekli smo, posvetit ćemo se strasnim i burnim
događajima zagrebačke 1936/37. godine.
30. studenog 1936. tri istovremena događaja zaokupljaju
našu dobronamjernu i živu pozornost. U 20 sati i 30 min., sa
zakašnjenjem od nekih četrdesetak minuta, na zagrebačkom
se kolodvoru zaustavlja brzi vlak izMiinchena. Iz kola broj 11
izlazi suhonjavi, blijedi čovjek četrdesetih godina s dva kovčega
u rukama. U tim kovčezima nalazi se sva imovina koju je stekao
48
PRIČA O OBITELJSKOJ MRŽNJI...
u jednom napornom, razočaravajućem i, prije svega, neuspje-
lom životu! Na njegovu licu titra nekakav čudan, netrpeljivi,
reklo bi se - pasji izraz! On napušta kolodvor u ruiniranom
crnom fijakeru koji ga vozi prema maloj kućici na Medveščaku.
Ta mala kućica, mrvica velikog bogatstva, jedina je stvar koju
je stari Aschenreiter Franjo ostavio svom "sinu razmetnome"
- Aleksandru Aschenreiteru. Sada su, eto, braća ponovo u is-
tom gradu, pod istim nebom i pod istim agramskim zvijezda-
ma. I dok fijaker napušta Zrinjevac, odnekuda se javlja tužni
lavež gradskih pasa mješanaca, lavež koji pjesnik Aleksandar
Aschenreiter sluša s onim istim ushitnom s kojim je Odisej
slušao sirene.
U isto to vrijeme, dakle oko pola devet uvečer, toplo
obučeni Krešimir Leo kreće na sastanak "Hrvatskih domolju-
bnih sakupljača vojnih starina", gdje treba održati predavanje o
starim hrvatskim bodežima (od kojih neke i sam posjeduje).
Zima je, pirka sjeverac i on se sve jače zamata u debeli vuneni
šal.
Njegovoj ženi nije hladno, za nekoliko minuta, u pregri-
janoj spavaćoj sobi, ona se potpuno razodijeva pred staklenim
pogledom artiljerijskog kapetana Lasla Nemeta-Knedla.
Nemet-Knedl, koji već dobrih šest mjeseci zabavlja nezajažljivu
ženu tvorničara cipela, odlikuje se valjuškastim, knedlastim
tijelom (otuda mu vjerojatno i nadimak), te veoma sigurnom i
postojanom erekcijom. Dok se, na veliko zadovoljstvo bivše
frizerke Edite Aschenreiter rod. Ranogajec, madaronsko
spolovilo artiljerijskog kapetana diže u pravilnoj balističkoj
krivulji, dolje pod prozorom javljaju se prvi urlici nekog
pobješnjelog kudravog dukca.
Sljedeće večeri, točnije 1. prosinca 1936. u foajeu hotela
"Palače" dolazi do fascinantnog i emotivno nabijenog susreta
razdvojene i zavađene braće. Krešimir Leo sjedi i pijucka sla-
49
OSMI OKULAR
tkasti "Dingač", Aleksandar ulazi... Braća padaju jedan drugom
u naručje i ljube se. Nitko se tako strasno ne ljubi kao bića
koja se iz dna duše mrze (neke mafijaške bratovštine izriču
smrtnu osudu poljupcem u obraz)! Nakon kratkog, "ispovje-
dnog" i u svemu lažnog razgovora, ponovo se sukobljavaju te
dvije prirode, ta dva svijeta, pjesnički i cipelarski, pa se prinu-
dno ljubazan razgovor pretvara u rafalnu vatru ironičnih i po-
sprdnih aluzija, u kojoj, naravno, duhovitiji i intelektualno
zreliji Aleksandar pokazuje nedvojbenu superiornost. I onda,
kao i svi neuspjeli susreti, i ovaj se prekida dogovorom o novom
sastanku, koji bi se imao održati već sljedećeg dana u Aleksan-
drovu domu na Medveščaku. Braća se potom razilaze kućama,
osim strasne mržnje ne osjećajući ništa. Polako hodaju kroz
noć, svaki na svoju stranu, kao što su to čitava života uporno
činili. A nešto dalje, u toj istoj sumornoj agramskoj noći, ka-
petan Laslo Nemet razbacuje po utrobi Edite Aschenreiter
posljednje majušne, vrckave sjemenke života, koje će, možda,
bude li pogodan dan, Aschenreiterovima darovati još jednu
ljudsku nakazu i ništariju. I pitamo se onda nije li prekrasna
Lisa Brunetiere bila u pravu kada je, umjesto s jednim Aschen-
reiterom, ludo, bezuspješno i sodomistički monstruozno,
pokušala rađati djecu radije s psetom?
Sljedeće večeri Krešimir Leo Aschenreiter krenuo je svo-
jim osobnim kolima, kojim se nije često koristio budući da je
volio pješačiti, u posjet bratu. Ne zbog toga što bi ga zanimale
bratove priče o životu u dalekim stranim zemljama, niti zbog
toga što bi uživao u njegovoj prisutnosti, nego samo zbog jedne
rečenice kojom je brat natuknuo kako ima nešto što će svaka-
ko zagolicati njegovu kolekcionarsku krv. I naravno, Aleksandar
nije lagao, to što je želio pokazati svom starijem bratu bio je
onaj tajanstveni i vrijedni predmet za koji je dao gomilu no-
vaca dobivenih u homburškoj kockarnici, predmet koji je pe-
50
l.Jjiu.J^J
PRIČA O OBITELJSKOJ MRŽNJI...
tnaest godina vukao sa sobom, iščekujući upravo ovaj trenutak.
Taj tajanstveni predmet bila je prava poslastica za kolekcionara
Krešimirova kova, kolekcionara koji uživa u starom oružju. Bio
je to, naime, jedan veoma stari, rijetki talijanski bodež, pravi
firentinski stilet najodličnijeg "rodovnika". Ne, nećemo se sada
zaletjeti i opisati ga prije no što ga Aleksandar, s pakosnim i
zlim izrazom lica, izvuče iz svoje putne torbe. Kao revni i
disciplinirani pripovjedači, poštujmo kronologiju i krenimo
redom!
Kada se Krešimir Leo pojavio u kućici na Medveščaku, u
koju nije ulazio barem petnaest ili dvadeset godina, njegove
su se misli prelile mekom plimom nostalgičnih sjećanja. Sve
je bilo tu, baš kao u starim danima djetinjstva, samo što je sve
predmete prekrio debeli sloj prašine, koju Aleksandar u ovih
nekoliko dana nije stigao (ili nije htio) očistiti. Umoran i po-
malo raznježen, što mu se događalo veoma, veoma rijetko,
sjedne on u staru fotelju i utone u meki naslon, nestajući u
oblaku prašine koji bje podigao. No uskoro ga obuzme isto
staro raspoloženje, ona prava aschenreiterovska priroda, pa
grubo zamoli brata da mu pokaže predmet zbog kojeg je zapra-
vo i došao.
Sa zlim i pakosnim izrazom lica, propali pjesnik Aleksandar
dohvati jednu plavu torbu koja je visila na dovratku i iz nje
izvuče prekrasan bodež - firentinski stilet.
"Gdje si ga nabavio?", promuca Krešimir Leo. Njegovo
uzbuđenje bilo je vidno: oči mu se iskolačile, puls ubrzao, a
dlanovi se počeli znojiti. Kako i ne bi, bio je to predivan
primjerak, primjerak kakav se može samo sanjati. Aleksandar
se smijuljio, očito zadovoljan efektom koji je proizveo njegov,
samo njegov stilet.
S oprezom i strahopoštovanjem, Krešimir Leo primi u ruke
ovaj biser-primjerak.
 OSMI OKULAR
Bodež je bio u odličnom stanju. Bio je dugačak oko četrde-
set centimetara i po obliku je podsjećao na jedan njemački bodež
iz 16. stoljeća koji se čuva u zbirci švedskih kraljeva. Imao je
tamnomodru oštricu od aduciranog čelika, dvostruki plosnati
balčak ukrašen "niello-tehnikom", te pozlaćenu dršku koja je
završavala reljefom u obliku pseće glave. A kada je ugledao
kovački zaštitni znak, stariji je Aschenreiter gotovo kriknuo. Dva
mala kružića s ugraviranim imenima ANTONIO i PICCININO,
svjedočila su da nož potječe iz Firence, iz 16. stoljeća, iz
kovačnice jednog od najvećih evropskih majstora hladnog oružja.
"Pa to je Piccinino, moraš mi to prodati brate!", zaboravi
se na tren Krešimir Leo. S druge strane, hladnokrvni i zado-
voljni Aleksandar znao je da nož neće nipošto prodati, niti
dati, niti zamijeniti. Ostavit će ga za sebe, poslužit će mu kao
veoma efektno oružje kojim će mučiti omraženog brata. Kada
je prije petnaest godina kupio ovaj stilet, bio je nešto načuo
kako njegov brat, tamo u dalekom Zagrebu, skuplja stare
bodeže. No tada još nije ni mislio da će taj bodež okrenuti
protiv kolekcionarskom strašću pošašavjelog Krešimira Lea.
Kupio ga je tek tako, bez ikakvog vidnog razloga, učinivši samo
jedan suludi gest, ravan mnogim drugima koje je tijekom živo-
ta izdašno činio. Ali sada, sada je tim stiletom zaradio značajan
poen u borbi protiv tog "cipelara" koji je naslijedio sve, koji
je, iako tup i ograničen, imao novac, ugled, dostojanstvo...
Pa ipak, postojao je još jedan metafizički, nestvarni, neopi-
pljivi razlog zbog kojeg Aleksandar nije želio ostati bez bodeža.
Naime, na pozlaćenoj dršci firentinskog stileta bila su ugravi-
rana veoma sitna slova, koja zapanjeni i zadivljeni kolekcionar
Krešimir nije mogao pročitati bez lupe. Upravo taj natpis odi-
grat će jednu posrednu, ali veoma važnu ulogu u priči.
Očajan i nesretan bio je Krešimir Leo Aschenreiter kada
se prvi put u životu susreo s gorkom istinom da se novcem
........... __ ....... __ , ... - ........ S2 ___
PRIČA O OBITELJSKOJ MRŽNJI...
ipak ne može kupiti sve. Aleksandar nije htio pristati ni na
kakvu pogodbu, a Leu se činilo da bez tog bodeža više neće
moći živjeti. Ne dobije li ga, sve će biti besmisleno, prazno,
ništavno... Učinio je stoga nekoliko očajničkih i upravo kom-
promitantnih poteza, ne bi li se dodvorio bratu i privolio ga
na prodaju stileta:
1.) 20. prosinca te iste godine neočekivano ga je pozvao na
prijam u tuškanačku kuću. Aleksandar se začudo odazvao
i došao, ali je čitavu večer tumarao kao bez svijesti između
uglednih uzvanika: tvorničara, bankara, ministara, oficira, ne
razgovarajući ni s kim, ne obraćajući pažnju ni na koga... Oko
ponoći je nestao, no da su ga potražili, našli bi ga dolje pored
garaže kako stoji na hladnoj zimskoj kiši i grcajući ponavlja
jednu jedinu riječ: "Tirko!"
2.) Pisao je potom Krešimir Leo anonimna, prijeteća pi-
sma kojima se Aleksandar od srca smijao, znajući da se prije-
tnje neće ispuniti i da je autor tih anonimnih redaka njegov
brat - gad i kukavica.
3.) Zatim su zaredala neanonimna pisma drugog karaktera
u kojima je Krešimir Leo nudio svom mlađem bratu posao,
žene, ugled, novac, veze, dakle, sve ono do čega ovom i nije
bilo previše stalo.
4.) Sljedeći gest kolekcionara Aschenreitera bio je još ludi
i bezumniji. U "Novostima" se jednog dana iznenada pojavio
oveći tekst iz iskusnog novinarskog pera Grge Badalića, tekst
koji je govorio o povratku "dike hrvatskog pjesništva" iz strane
i negostoljubive Francuske "u krilo domovine, majčice svoje".
Krešimir Leo je, naravno, potplatio novinara i nazovikritika
Badalića. Pristane li Aleksandar na prodaju stileta, on će mu,
kaže, kupiti solidno mjesto u hrvatskom pjesničkom Olimpu.
Začudo, Aleksandar nije želio mjesto niti na Olimpu, niti na
Parnasu, pa kada ga je brat posjećivao (svakako, uvijek iz istih
S3 .............
OSMI O K U L A R
razloga), on je mirno sjedio i skupocjenim stiletom čistio nokte,
rezuckao jabuku ili ga nehajno bacao, zabijajući ga u debela
hrastova vrata.
Eto, tako je braću, koju je more nepoznatih nam životnih
razloga razdvojilo, jedan stari, glupi predmet počeo polako ali
neminovno zbližavati. Život, njihov bezumni pasji život kao
da je počeo dobivati neki očigledniji smisao. Glupo, kaotično
življenje sada se počelo zgušnjavati i okretati oko tog magičnog
težišta, oko te alatke koja je na svom dršku imala tajanstveni,
sitno ugravirani natpis.
Jedne snježne, studene noći, nekoliko dana nakon raskošno
proslavljene Nove 1937. godine, vraćao se Krešimir Leo
Aschenreiter s proslave godišnjice veoma uspješnog dioničar-
skog društva kojeg je i sam bio član. Zastajkivao je, teturao,
posrtao, tako da je inače rijetkim prolaznicima namah bilo
jasno da je ta debeljuškasta spodoba u skupom krznenom ka-
putu - totalno pijana! Negdje sred zrinjevačkog parka pijani
dioničar padne i počne bljuvati, svjestan da je sada definitivno
pao i da dalje neće moći sam. No Providnost se uvijek zna
pobrinuti za najneobičnija rješenja! Jadnog, zgrbljenog i
presamićenog pijanca opazio je izdaleka nitko drugi nego
njegov brat Aleksandar, koji se ovuda provezao fijakerom,
onako - sasvim slučajno. I poput dobre vile sa svijetlećim čar-
obnim štapićem, pojavljuje se visoka, suhonjava prilika Aleks-
androva u pijanoj tmini Krešimira Lea, uzima ga pod ruku i
teškom mukom odvlači do fijakera koji nastavlja truckanje
prema Medveščaku. U mraku fijakerskog sjedišta pijane oči
Krešimira Lea ne razabira gotovo ništa; kroz titrave, razi-
grane kolobare polako se pojavljuje nejasna silueta koja bi
mogla biti Aleksandar, ali što je ono do njega? To je nekakva
bjeličasta, crnim pjegama osuta prilika neljudskog izgleda,
to je, to je...
PRIČA O OBITELJSKOJ MRŽNJI...
"Tirko!", krikne obeznanjeni Krešimir i žestinom pijanca
baci se prema mjestu do bratovljevog.
Tamo nije bilo nikoga!
Jaka crna kava i rasol djelomice su osvijestili pijanog
dioničara. Sjedio je u fotelji u sobi kućice na Medveščaku,
čudeći se kako više nigdje nema one silne prašine. Sve je bilo
sređeno, pospremljeno, sve je odisalo besprimjernom
urednošću i uglačanošću. Krešimir se Leo odjednom osjeti
silno usamljenim, napuštenim i nesretnim, pa brižne u grčevit,
pijani plač.
"Zašto mi nećeš prodati taj prokleti nož", govorio je između
nekontroliranih jecaja, otirući suze rukavom blatnjavog ka-
puta. Kroz prozor, u svjetlu ulične žarulje, vidjele su se guste
pahulje vlažnoga snijega.
"Prokleti nož!", ponovi Aleksandar, začuđen kako je pijani
brat sasvim nesvjesno otkrio prirodu firentinskog stileta. Osjeti
kako sada, začudo, ipak nešto manje mrzi tu jadnu kreaturu
ispalu iz iste majčinske utrobe, pa odluči otkriti mu onaj dru-
gi, tajni, simbolični i fantastični razlog zbog kojeg mu ne želi
i ne može ustupiti bodež.
"Vidiš", govorio je Krešimiru, koji se trudio da prati s ra-
zumijevanjem njegove riječi, "Kada bi i naše mržnje nestalo,
kada bismo smogli toliko anđeoske hrabrosti da se zagrlimo i
jedan drugom sve oprostimo, ja ti svejedno ne bih prepustio
taj bodež. U njemu je, osjećam to, pohranjeno jedno davnašnje,
ludo prokletstvo. On je stvarno napravljen u radionici velikog
Antonija Piccinina. Međutim već u sljedećem stoljeću, tko zna
kakvim putevima, dospio je u francuske krajeve, što se može
zaključiti po francuskoj gravuri na pozlaćenoj dršci koju, sva
je prilika, Piccinino nije mogao napisati. Nosio ga je tamo
neki ortodoksni poklonik "passauske crne umjetnosti". Tebi
kao kolekcionaru oružja mora biti jasno što je to "passauska
OSMI OKULAR
crna umjetnost"! Zasnovao ju je passauski krvnik Gašpar Nei-
dhart od Herzburga, koji je u oružja počeo gravirati magične
formule što su vlasnika oružja trebale očuvati od rana i smrti.
Francuski sljedbenici razvili su tu vještinu do prave čarobnjačke
religije, ili barem do kulta, pa je jedan od njih napisao ovaj
natpis koji se nalazi na mom firentinskom stiletu, natpis koji
je izuzetno čudan jer u njemu nema ničeg zaštitničkog. Dapače,
njegova je čudesnost pojačana i činjenicom što mu se sadržaj
nalazi u stanovitoj vezi s mojim životom. Pazi, to je napisano
prije više od dvije stotine godina, a ipak, na neki način, pred-
stavlja tužnu bilancu moje, u najmanju ruku, propale sudbine."
"A što to piše?", prekine ga pijani Krešimir Leo, koji je
ipak dosta toga shvatio.
Aleksandar mu donese stilet i veliku lupu. Krešimir Leo
čitao je s mukom sitna slova i razaznavajući ih polako se tri-
jeznio. Sitnim i za gravure neshvatljivo kićenim slovima pis-
alo je: "PARADIS DES CHIENS" ("raj za pse" ili "pseći raj"). I
premda nikako nije mogao shvatiti što je tako kobno i strašno
u tom natpisu, sav se sledio, zanijemio, skamenio... A onda,
kako bi odagnao neugodu i strah, počne se grohotom smijati:
"Ha, ha, ha, i to da ima veze s tobom! Pa to ima isto toliko
veze i sa mnom! Huljo, prodaj mi taj pseći, rajski stilet!"
Siguran da taj prozaični, tupi tvorničar ne ćuti niti trunke
od tajnih, metaforičnih smislova francuske gravure, Aleksandar
mu rukom pokaže vrata. Krešimir Leo pljune i izađe, zarekavši
se da će taj bodež dobiti po bilo koju cijenu.
Vani su, ražalošćeni vlažnim snijegom, studenom noći, i
tko zna kojim još razlozima, tužno zavijali ulični psi.
"Sto li sam samo napisao u onoj zadaći zbog koje su me
izbacili iz škole?", mislio je jednako propali pjesnik, ljubavnik i
čovjek-Aleksandar Aschenreiter, ali se nikako nije mogao sjetiti.
Ta otada je prošlo previše ovih prokletih, psećih godina!
PRIČA O OBITELJSKOJ MRŽNJI...
3. RAJ ZA PSE
Finale naše priče odigrava se krajem siječnja 1937. na po-
zornici snijegom zametena Zagreba. U prašnjavoj, kartonskoj
kutiji sa slikama obitelji Aschenreiter nemoguće je pronaći i
jednu jedinu fotografiju iz ovog perioda; osjetljiva fotografska
emulzija propustila je zabilježiti čvornu točku kronike koju je
u prvim danima znala tako dosljedno pratiti. Zavjesa finalnog
čina diže se tog dana točno u osam sati uvečer:
Gola, raspaljena, vrela, znojna Edita Aschenreiter grize i
kida debeli meki jastuk svoje bračne postelje, dok nabrekli ar-
tiljerijski kapetan, objahavši je pseći s leda, pokušava što du-
blje prodrijeti u njezinu sluzavu stidnicu. Njegov trbuh pljes-
ka luđačkim afričkim ritmom po Editinoj nabubrjeloj frizerskoj
stražnjici, drveni krevet škripi poput užasno raštimanog in-
strumenta, a bračno perje mrtvih gusaka leti iz jastuka na sve
strane, kovitla se i pada svud naokolo po sobi. "Brže, majku ti
mađarsku, oficirsku!", kriči frizerka u orgazmatičnoj vrućici,
zaboravljajući na stid, pristojnost, na obzire... Laslo Nemet,
žmireći i stežući pesti oko njenih nadutih dojki, pokušava brže,
dahće, stenje, čini mu se - uhvatit će ga nesvjestica, a onda -
ona vrisne, svine se, zgrči i klone smoždena kao da ju je netko
na mrtvo pretukao. Kapetanova spolna batina stoji i dalje pono-
sna i uspravna poput plemenita pastuha, cakli se i šija pod svje-
tlom električne žarulje, a njegovo nezadovoljeno tijelo titra
kao plamen na propuhu. U nastupu bezmjerne samilosti,
frizerka Edita nježnim pokretima ruke rasterećuje njegove pre-
pune mošnje, tepajući mrklom vojničkom falusu: "Ribice moja,
grgeču moj, šarane, štuko, zubata..."
U svojoj kući na Medveščaku Aleksandar sjedi zavaljen u
fotelju i drhtavim prstima prebire izgužvane stranice neke
knjige (priznajem, bilo bi i te kako zanimljivo znati njezin

OSMI OKULAR
naslov!). Zatim prilazi starom ormaru, vadi iz njega jedan
kovčežić, otvara ga i razgleda mu sadržaj, lb su sve same stare
obiteljske slike, neke od njih, najvjerojatnije, opisane su i u
uvodnom dijelu priče. Razmišlja pjesnik o svojem životu i pita
se vrijedi li uopće i jedan čin koji je do sada počinio? I zašto
uopće ta mržnja koja ih je do sada razdirala? Zna on, razloga
nema, mržnja je naprosto tu, ona poput munje osine ljudsko
srce i lijeka nema... I onda kada se već mrzi, treba to činiti
svojski, svom raspoloživom snagom, jer, konačno, po mržnji
smo ljudi... Životinje ne znaju mrziti, čak niti psi, čak niti psi,
čak niti psi, niti psi, niti psi, niti psi... Aleksandar Aschenrei-
ter otvara prozor i izvlači glavu van; guste pahulje snijega
miješaju se s njegovim toplim, slanim suzama. A onda, pošto
se povukao u sobu i zatvorio prozorska okna, fijukavi ga bič
raspali po očima: stileta više nije bilo na stolu! Pa zar mu se to
učinilo da je malko prije bio tu, zar je to sanjao! Brzo prekopa
oskudno namještenu kuću od smočnice do spavaće sobe. Ne,
stileta više nije bilo! Ali on se već dva dana ne miče iz kuće,
kako je onda bodež mogao nestati? No to i nije važno, glavno
da zna tko ga je uzeo! Ta samo je jedna osoba mogla učiniti
tako nešto! Aleksandar se Aschenreiter brzo obuče, nabaci
debeli izlizani kaput na leda, crni šešir na glavu, a iz ladice
ormara izvuče dvije stvari: štitnik za uši i jedan stari, ali is-
pravni, nabijeni revolver. Kada je izlazio, u mislima su mu ti-
trali komadići svjetlucavih sjećanja u kojima se, s psetom u
naručju, čedno smijuckala Lisa Brunetiere.
Krešimira Lea već su zaboljele oči od raskošne, prenatrpane
scenografije Sternbergova "Plavog anđela", pa je čitavih pola
sata prije svršetka filma izašao. Obrevši se sred hladnog
prštavog snijega, jedan ga tren obuzme totalna amnezija: nije
znao tko je, gdje je, što traži ovdje. Čini se da je to bio jedini
tren u njegovu životu kada je bio čisto, dobro, bezgrješno biće,
PRIČA O OBITELJSKOJ MRŽNJI
uzoran i svet poput kakva naivna psa. No uskoro se sjeti svega:
od osam je krenuo u kino, a u deset je imao sastanak s poslo-
vnim partnerima, naravno, sastanak koji je zapravo trebao biti
bludna, životinjska pijanka.
Sklupčavši se u svom novom frotirnom "hausmantlu", Edita
je lijevom rukom pretraživala Nemetovo tijelo. Artiljerijski
kapetan, koji je ležao na boku iza nje, pratio je istraživački put
male nježne ruke, put koji je bio jasno usmjeren prema je-
dnom mjestu. I prije no što ga je dotakla, mali se smežurani
penis počeo, poput djeteta u majčinom trbuhu, polako pomi-
cati, drhtati, uspravljati se, da bi se konačno pretvorio u tvrdi
orijaški buzdovan sjajne, ulaštene glave. "Oho!", bilo je sve
što je bivša frizerka mogla izustiti. Za dalje priče više nije bilo
vremena, tvrda kapetanova ruka već joj je, ispod mekog froti-
ra, počela grubo širiti noge. Edita vrisne poput radosne živo-
tinje, obrne se na leda, a kapetan Nemet usadi svoju artilje-
rijsku alatku u njenu još suhu utrobu. Ona ga nogama obmota
u zamku iz koje se ne izlazi...
Ubit će brata, mislio je prteći nogama visoki snijeg, ubit će
ga zbog tog stileta pa neka sve ide dodavola, neka svi idemo
dodavola! Pakao i jest naše pravo prebivalište! Međutim, tužna,
sjetna atmosfera snježne noći učinila je svoje. Divljački pla-
men mržnje u njemu polako se smanjivao i doskora se pretvo-
rio u malenu, mirnu žišku lojanice. Sve manje i manje je mi-
slio na brata, a sve više na čudesnu francusku gravuru, na (sad
već trule) Tirkove kosti, na voljenu Lisu Brunetiere koja se
sada skita po tko zna kojim psetarnicama zapadnog svijeta, na
pokojnog gimnazijskog ravnatelja Opačića kojeg je isto tako
jednom želio ubiti, i na još mnoge druge brojne i jednako tužne
stvari... Aleksandar Aschenreiter, izmučen svojim privatnim
razmišljanjima, nije ni primijetio kako gubi put i orijentaciju.
Umjesto prema Tuškancu, krenuo je na neku sasvim drugu, ili
OSMI OKULAR
treću stranu, preuzele su ga gluhe, prazne, bezimene ulice,
kojima je hodao bez ikakva smjera i cilja.
"Kakve su to nožine?", pitao je Laslo Nemet stežući svi-
tnjak svojih požutjelih vojničkih gaća.
"To je zbirka mojeg muža!" hihotala je Edita. "Hoćeš li da
ti pokažem bodeže?"
Ustala je i gola odskakutala do velike jelove stalaže na ko-
joj su bili uredno poslagani Krešimirovi bodeži. Pritom su joj
se sise i guzovi nemirno drmusali.
"Evo jednog njemačkog", reče i nagne se da bi uzela naj-
donji bodež. Mađar se zagleda u njenu napetu stražnjicu, koju
je, sagnuvši se, naperila pravo prema njemu. Osjeti nagli
električni stres od kojeg mu zadrhti nešto u gaćama.
"Tvom mužu nedostaje onaj pravi bodež kojim se najslađe
bode!", reče, očito ne odviše zainteresiran zbirkom rogatog
tvorničara "damskih i gospodskih" cipela. Editu nasmije ova
drska upadica, priđe mu i rukom uhvati njegov nabrekli ud
koji se samovoljno iskobeljao kroz rasporak gaća. Zatim skupim
njemačkim "Panzerbrecherom" (jednim od bisera Krešimirove
zbirke) presiječe svitnjak njegovih gaća, a potom ga nježno
pikne vrškom bodeža po dlakavim mudima. Kapetan je grubo
odgurne prema krevetu, tako da joj je nož izletio iz ruke pravo
pod komodu, a onda krene da je žestoko kazni. "Sada će me
strijeljati", mislila je željno očekujući prvi metak medu noge.
Izašavši iz kina, Krešimir se silno dvoumio - kuda sad kre-
nuti: na pijanku ili možda k bratu? Treba li mu, kad ne ide
milom, silom oduzeti taj bodež? Najbolje da sada ide na
Medveščak i razračuna se jednom za svagda s tom zvijeri od
brata. Pobit će se, poklat, pa onaj koji ostane nek nosi taj sti-
let, pa makar i u pakao! Da, tako je najbolje! Pun bijesa, gorčine
i odlučnosti, Krešimir Leo krene prema bratovoj kući, ne
znajući da tamo više nema ni Aleksandra, ni bodeža.
60 ............................ ■ ............. _
PRIČA O OBITELJSKOJ MRŽNJI...
Ne znajući ni kako ni zašto, Aleksandar se našao na Savskom
mostu. Krenuo je bratu po stilet, koji mu je na čudesan i
neobičan način ukraden, a dospio je tu na most. Zagleda se u
mutnu vodu koja je uz obale bila prekrivena ledom i pomisli
kako bi bilo prekrasno baciti se dolje i nestati, nestati... U
tom trenu bio je, čini se, prvi put dobar, čist i bezgrješan po-
put pseta. Prvi put u svom životu! Sanjarski raspoložen i
pjesnički bezvoljan, izvuče on revolver iz unutarnjeg džepa i
baci ga u tamnu, hučnu vodu. Mislio je nešto nepovezano: je
li Lisa uistinu voljela onaj Melisov film, je li Tirko patio, je li
kipar Kowalski bio ljubomoran, je li ona zadaća bila sudbo-
nosna, je li francuska gravura bila profetska, je li brat namje-
rno rekao da je majka ulična kurva, i je li to dostatan razlog da
se u rođena brata zarije nož, je li onaj magični broj u Hom-
burgu bila četvorka ili dvadeset i tri, je li ga Kowalski stvarno
htio ubiti kada ga je odalamio glinenim reljefom po čelu...
Dolje u Savi plutala je pasja lešina. Bilo je mračno i gotovo se
ništa nije vidjelo, ali on je bio siguran da je ta tamna mrlja na
vodi pasja lešina. Psi žive pravedno, a svrše jadno i neprave-
dno - pasji; o da je samo mogao proživjeti jedan kratki pasji
vijek, jedan čisti, mirni i krotki pasji vijek!
Ostao je tako Aleksandar na Savskom mostu, gdje će ga,
sveg promrzlog, zateći zora. Cvokotao je sred snijega, stude-
ni, poledice i magle poput nesretnog kratkodlakog pseta.
Memljiva, umorna zimska noć jednako je djelovala i na
Krešimira Lea. I on je, poput svog brata, zaboravio na firentin-
ski stilet, koji ih je te noći doveo u najveću blizinu, pa se po-
dao dugim, bešćutnim ulicama, hodajući bez ikakva cilja i ra-
zloga. Mislio je o tvornici, akcijama, ženi i o svim tim pro-
kletim stvarima koje je ove noći želio poslati do vraga. Oko
pola noći primijeti da ga noge samovoljno odnose njegovoj
kući na Tuškancu. I upravo sred tuškanačkog parka (da je bio
_ . ............................ .„ ............ 61
OSMI OKULAR
boljeg pamćenja, sjetio bi se da je negdje na ovom mjestu davno,
davno, još prije rata, jedna lijepa doga rastrgala djevojčicu koja
ju je dražila štapićem za nabadanje uvelog lišća ili bakljom),
Krešimir Leo zastane iznenađen neobičnom tminom koja je
prekrila čitav kraj. Ništa nije vidio osim nekakvih zgrbljenih
sjena što su promicale pred njim. Onda je zašuštalo grmlje, negdje
su svirale orgulje, dalje, tamo još dalje čuo se poznati lavež.
Samo otkuda poznat? "Tko je?", pitao je, čudeći se kako je mi-
ran i pribran i kako ne osjeća nikakav strah. Nitko mu ne odgo-
vori, samo se uz lavež začuje ženski glas koji je jedva čujno pjevao
neku francusku pjesmicu. Ili mu se to samo činilo; više nije
mogao razaznavati vanjske impulse od onih koji su se stvarali i
vrtložili u njegovoj napaćenoj svijesti. Htjedne još jednom upi-
tati "Tko je?", ali ga preduhitri nekakav zlaćasti bljesak koji
poleti prema njemu, osjeti topao, ugodan udarac u grudi, nakon
kojeg mu je sve bilo jasno. Miran i svjestan da je sada konačno
sve gotovo, on se okrene i pode prema kući. Topla krv tekla je
njegovim probijenim prsima - najbolja obrana od siječanjske
smrzavice! Ušao je tiho, tiho, čak je i metalno švicarsko zvono
na stubišnim vratima ostalo nijemo. Kao da je duh hodao kućom:
vrata nisu pucketala, drvene stube nisu škripale, tako da ga Edi-
ta i Laslo nisu mogli čuti. Osim toga, preljubnici se nisu nadali
njegovu brzom dolasku, jer je ženi rekao da ide na sastanak s
poslovnim partnerima, a takvi su "sastanci" znali potrajati do
zore.
Gore na prvom katu, u spavaćoj sobi, neumorni je artilje-
rijski kapetan pokušavao ispaliti još jedan pseći plotun u
potrbuške izvaljenu Aschenreiterovu ženu. Omeo ga je tresak
naglo otvorenih vrata. Na pragu sobe stajao je kao smrt blije-
di tvorničar cipela i dioničar mnogih uspješnih tvrtki -
Krešimir Leo Aschenreiter s prekrasnim firentinskim stile-
tom duboko zarivenim u grudi. Edita je užasno kriknula,
61
PRIČA O OBITELJSKOJ MRŽNJI...
prekrivši se uprljanom plahtom, dok je artiljerijski kapetan,
nemajući vremena da pravilno procijeni strateške elemente
situacije, onako gol, s gaćama u ruci, skočio kroz zatvoren
prozor dolje na dvorište gdje je slomio nogu na nekoliko mjesta
(zbog tih kompliciranih prijeloma proglašen je nesposobnim
za vojnu službu, pa je tako, zajedno s jednim kapetanom
pješadincem, inače notornim pijancem, upućen u prijevremenu
penziju).
Pogledom punim nadmoćnog prezira, Krešimir Leo
Aschenreiter osine svoju zaplakanu ženu, a onda polako krene
prema sredini sobe. Krv iz njegovih grudi padala je po tepihu
i bojala sitne male pernate pahuljice iz njihova bračnog jastu-
ka. Kada je stigao do sredine sobe, osjeti da dalje više neće
moći; ostalo mu je snage tek za nekoliko riječi:
"Znaš li što je ugravirano na dršci ovog stileta?"
Na njegove prijekorne riječi bivša frizerka Edita zaplače,
tumačeći mu kroz suze i jecaje kako je sve to grozna zabuna i
da...
On je prekine odmahnuvši nehajno rukom. A onda pro-
krklja još nekoliko samrtničkih riječi:
"Raspremi mi odar. Umoran sam a valja putovati. Odla-
zim ravno, ravno u ... ravno u raj za pse! Tako je zapisano
passauskim slovima!"
Dugo je stajao tu pred tom golom kurvom (tko zna da li
živ, ili već mrtav) široko otvorenih očiju koje su imale nekakav
tužan, upravo pseći izraz. I ako je bio mrtav, sigurno je tim
širokim, zaleđenim pogledom hvatao predivne odbljeske
neviđenih krajobraza psećeg raja. A onda, onda mu se zapje-
njena krv počela lagano slijevati kutovima usana. Ali padao još
nije...
OSMI OKULAR
4. DODATNA FOTOGRAFIJA
Na površinu mutnih, nerazgovijetnih i samo prividno
zaokruženih zbivanja izranja jedna stara, požutjela fotografija
s grubo previnutim gornjim desnim uglom. Na njenoj poleđini,
vjerojatno naknadno, pisaćim je strojem otkucan datum: 11.
travnja 1939. Mjesto nam je nepoznato: to je jedan od sumo-
rnih ambijenata neke od predratnih jugoslavenskih kaznioni-
ca. Fotos pokazuje Aleksandra Aschenreitera u pohabanoj
zatvoreničkoj uniformi, oslonjena na pijuk. I premda je slika
blijeda, snimljena amaterski nevjesto (u "kontralihtu"), lako
ćemo razabrati umor i oštarjelost zatvorenikova lica. Ova nam
je fotografija posljednji pouzdani dokaz o sudbini propalog
Zagrepčanina, o sudbini čiji je daljnji tijek proždrla neumitna
korozija vremena. Nakon naprasne smrti Krešimira Lea, Ale-
ksandar je u jednom kratkom, "ekspresnom" sudskom postu-
pku (u kojem je sve bilo "jasno" i "očigledno"), proglašen
krivcem, tj. ubojicom brata, i osuđen na petnaest godina ro-
bije (premda je svakom čitaocu jasna izvjesnost njegova,
nažalost, nedokaziva alibija). Značajno je da tijekom čitava
procesa optuženi nije prozborio niti jedne jedine riječi, osim
onih najnužnijih - službenih. Robiju je počeo izdržavati u
kolovozu 1937. Od samog početka odlučno je inzistirao na
tome da ne želi primati nikakvih posjeta. Samo je, negdje u
proljeće 1938. zamolio da mu dovedu njegovu bivšu šogoricu
Editu Ranogajec, sada Nemet. Htio joj je nešto objasniti, no
onda je i sam odustao, ne znajući da ona ionako ne bi došla.
Do Nove godine 1939. razmijenio je s majkom, koja je živjela
u Crikvenici, nekoliko šturih, hladnih i besadržajno službenih
pisama. Nakon tog datuma prepiska je zamrla, uskoro je izbio
i rat, i Aleksandru više ni traga ni glasa! Iza obična mrtvaca
barem ostane grob! Istina, neki je njegov prijatelj (valja na-
PRIČA O OBITELJSKOJ MRŽNJI...
pomenuti - krajnje nepouzdana osoba!) pričao da ga je 1951.
vidio na tren medu gomilom ljudi koja se ukrcavala na brod
Atena - Aleksandrija. Kaže, stajao je tamo s velikim tropskim
šeširom na glavi, nosio je dugu sijedu bradu, a na kožnatoj
uzici vodio je veliku dansku dogu - mužjaka. Međutim, ovaj
podatak krajnje je nepouzdan, te je sva prilika da niti Aleksan-
dra u ovo vrijeme više nije bilo u svijetu živih.
No, vratimo se vremenu naše dodatne i, kako smo već ka-
zali, nažalost - samo opisane fotografije, jer ona, za razliku od
pričanja i naklapanja, ipak predstavlja kakav-takav materijalni
dokaz o Aleksandrovoj sudbini.
Pijuk o koji se oslonio jasno svjedoči o teškom i is-
crpljujućem kamenolomačkom, robijaškom životu. No, rad u
kamenolomu, ili nekom drugom mjestu na kojem se rabi teški
pijuk, nije bio njegova jedina robijaška aktivnost. Kažu da je
nakon teškog, iscrpljujućeg rada, kada su ostali robijaši umo-
rno padali na slamarice prepune buha, Aleksandar vadio is-
pod "kreveta" teškom mukom pribrane papiriće na kojima je
tupom tesarskom olovkom nešto drljao. Pisao je pjesme, mučne
i bremenite robijaške ispovijedi u stihu. Znamo i to da se je-
dna od pjesama zvala "Tirkovo podzemno carstvo", neka pak
druga - "Lisin torzo". Trebala je to biti njegova druga pjesnička
zbirka kojoj je htio dati naslov "Sve ide naopako", naslov isto-
vjetan onom koji je nosila i prva - "Tout va mal". A tu prvu
zbirku, možda smo zaboravili spomenuti, bio je posvetio svo-
joj bolesnoj ljubavi iz mladosti - Liši Brunetiere, kraljici i
majstorici evropskih psećih bordela!
co

2
 PRAŠKA SMRT

Karlov most
Hotel Evropa 20. srpnja 1914.

Dolje ispod Karlova mosta, fantazmagoričnim mirom, tekla

je vječna rijeka Vltava, odnoseći nekamo daleko sve tlapnje
zamorenog promatrača Maksa Dvorskog. Zelene, zelene,
blatne tlapnje. Slika svijeta se rasprsla i njezine demonijakalne
krhotine u kaotičnom kovitlacu opsjedale su Dvorskog. Potom
su se, gore na statuama, u luđačkom letu pojavljivale
zakrabuljene prilike, da bi se uz cerekanje bezumnika
sunovratile dolje u rijeku. U zelenu, zelenu, blatnu Vltavu.
Bile su to dobro mu znane sablasti iz Laterne magike, koje su
kroz snopove svjetla i praska gromovite muzike čas potvrđivale
čas opet opovrgavale svoju opstojnost. Medu posljednjima,
sklopljeni u šarolik buket, skoče u brzi val čarobnjak Žito,
Doktor Faust i Golem, a onda se sve smiri. Bilo je toplo
predvečerje i sa svih strana čula su se različito tonirana praška
zvona. To se u stvari kroz njihova grla oglašavala groteskno-
legendarna prošlost češke prijestolnice. Maks obriše znoj s čela
i nastavi osluškivati sve dok zvonjava ne potone u grobnu tišinu.
Onda još jednom, gore s Hradčana, zabruji tihi metalni zvon
i sve se smiri.
69
OSMI O K U L A R
Da, uistinu, bio bi to dobar početak za novi groteskni
roman, mislio je Dvorski - samotar na mostu dolazi u doti-
caj, to jest u neku vrst mistične komunikacije s prošlošću
stranog, tuđeg mu, grada. I to baš preko zvona, preko tih
tajanstvenih metalnih pipaka prošlosti, koja točno svakih
šezdeset minuta zabruje u našim ušima. A zatim slijede vizije
koje se, na nepoznat nam način, materijaliziraju u liku to-
plokrvnih čovjekolikih demona da bi proždrle svojeg tvorca.
Sličan se sadržaj već mogao i ranije naći u slabo čitanim
grotesknim romanima Maksa Dvorskog, koje je uz malu na-
knadu uporno objavljivala izdavačka kuća "Razbor". No, eto
baš posljednji u čitavu nizu romana doživio je velik uspjeh i
čak tri izdanja u nepunoj godini dana, pa je Dvorski odlučio
odmoriti se nekoliko tjedana u nekom stranom gradu, koji
bi istovremeno mogao biti mogući poticaj i izvorište za novu
grotesku. Nije stoga neobično što je sred najvećih ljetnih
vrućina spakovao stvari i zajedno sa suprugom napustio svoj
Zagreb, koji mu je do tada dao toliko dragocjene grade za
njegove lude romane.
Na drugoj strani Karlova mosta vidio je sada vitku priliku
svoje žene. Išla je polagano prema njemu, zastajkivala pred
platnima uličnih slikara, koji su već polako spremali svoj pri-
bor, gledala zatim u prljavu vodu Vltave i neprestano popra-
vljala nabore na svojoj novoj ciganskoj haljini.
"Bila je Rvchmanova, koliko sam razumjela češki, želi da
se nađemo jedne večeri", rekla je pošto je pronašla Maksa medu
dokonim šetačima, mahom turistima, što su se razmiljeli Ka-
rlovim mostom. Negdje dolje u prljavoj vodi Vltave plovila je
posljednja Maksova sablast - čarobnjak Žito. Maks se vrati
praškoj svagdašnjici i poljubi ženu, našto mu Ruta obvije ruke
oko vrata. Nekoliko metara dalje bradati se slikar dobrohotno
nasmije, bio je neželjeni svjedok tuđe nježnosti. Zna li taj slikar,
.. , 70 ......................................................
PR AŠK A SMRT
pomisli Maks, to mazalo za turiste, da ispod masivna mosta u
dubinama Vltave plovi sad dijabolični mađioničar Žito i snuje
njihovu sudbinu koja će se utjeloviti u ovozemaljskoj groteski.
Naravno, slikar je već, pomalo postiđen, odvratio svoj pogled
na drugu stranu.
Kola su ih u trenu prebacila u njihov hotel na Vaclavskim
namestima. Ulica je bila prepuna šetača koji su, obučeni u laku,
ljetnu odjeću, često pogledavali prema nebu što se nenadano
stalo smrkavati. Doskora je čitav svod bio prekriven olovnim
oblacima.
Nešto kasnije, u sobi hotela Evropa, Maks se Dvorski vra-
tio mislima o mogućim temama za novi, još neviđen, grote-
skni roman. Posljednji, koji se tako nenadano rasprodao u
gotovo sva tri izdanja, bio je zapravo sumorna pikareska koja
se odvija sred kugom poharanih i ratom popaljenih krajeva
srednjovjekovne Francuske. Jedan je vitez uhitio navodnog
đavoljeg sina (za sve nedaće i zla, koje je sudbina tada tako
široke ruke rasipala, okrivljavali su vještice i đavolji porod), pa
ga tijekom četiri stotine stranica dugog romana privodi sudu,
hoteći od njega pošto-poto doznati nešto, ako ne o božjoj, a
ono bar o đavolovoj opstojnosti. Priču je Dvorski začinio ni-
zom najsmjelijih srednjovjekovnih pikanterija (koje su zauzi-
male veći dio knjige), pa su se tako vitez i đavolov sin počesto
zatjecali u ložnicama žena kojih su muževi nestali na širokim
bespućima tadašnjeg vremena.
Ruta se opustila na hotelskom krevetu i uzela neku knjigu
u ruke hoteći tako čitanjem zaboraviti na muža kojem je sada
bio potreban mir. Ona je, naime, po njegovu ponašanju
naslućivala one pregnantne trenutke nadahnuća koji bi ga s
vremena na vrijeme hvatali, i nakon kojih bi sate i sate provo-
dio pišući nešto u bilježnicu koju je uvijek nosio sa sobom.
Najednom Maks prekine tišinu:
„,..„,.,...... ......................... _,......................,. L . 77
OSMI OKULAR
"Postoji jedna čudna slika, jedan prizor, sada još tek la-
tentna opasnost koja vreba u fasadama ovih zgrada."
Gledao je neprestano van u tišinu, u noć koja je dolazila, u
sanjive Vaclavske namesti. Ruta ga upita, ne bez zebnje u glasu,
o čemu to zapravo priča.
"Bila bi to samo izvrsna slika za moj novi roman," reče,
umirivši je donekle. "Nakon sablasne parade što su je upriličile
već mrtve maškare na Karlovu mostu, došljaku tom mističnom
gradu vraća se u svoju sobu u hotelu. Zašto to ne bi bila baš
ova soba? On je umoran i njegov pogled traži mir, upravo
onaj mir koji mu mogu dati fasade starih, dostojanstvenih
zgrada. I odjednom, sve je to propalo u provaliju, nema više
Vaclavskih namesti, ostali su tek rubovi čitavog trga,
poluporušene zgrade. A na dnu provalije, koja je nekad bila
široka, dvosmjerna ulica, nazire se jedno drugo, obrnuto nebo.
Ono je negdje daleko, daleko na dnu i jedva je vidljivo."
Ruta rezignirano uzadhne, njegove su je vizije, koje joj je
često znao pričati neposredno prije negoli će pisati, znale uzbu-
diti, ali i oneraspoložiti, jer je u njima, ma koliko one djelovale
fantastično i sudbonosno, na kraju otkrivala tek golu litera-
rnost. I baš kada je tako nešto htjela kazati, prekine je zvo-
njava telefona.
"lb je zacijelo Rychmanova", reče Ruta i htjede podići
slušalicu, ali je Maks riječima "ja ću" pretekne.
Nije bila Rvchmanova, bio je neznani netko.
"Koga vi zapravo trebate?" - upita Maks na besprijeko-
rnom češkom, nakon nekoliko minuta bezuspješnog objašnja-
vanja.
"Pa rekao sam vam. Maksa Dvorskog, književnika iz Za-
greba, eh golube moj kao da ne razumijete češki. Hoćete li da
govorim hrvatski, poljski ili možda, baćuška, ruski. Čudite se
odakle vas poznajem, a nemalo biste se iznenadili kada bih
P R AŠ K A SMRT
vam rekao da su mi poznate i vaše groteske, premda nisu ni na
jedan jezik još prevedene", živahno je govorio škriputavi glas
s druge strane žice (tko zna gdje?).
Ova činjenica uistinu iznenadi Dvorskog i on malo zas-
tane. Pogleda Rutu i slegne ramenima, kao da želi kazati kako
nema pojma o tome tko mu je sugovornik.
"No sada nemam vremena, rođeni moj, ali javit ću vam se
uskoro. E, zanimljivi su vam tekstovi, no ja ću vam pokazati
pravu grotesku, pravu, ludu, prašku grotesku", nastavljao je
brzo nervozni, škripavi glas, kao da hoće sve izgovoriti u je-
dnom dahu.
I upravo kada je izgledalo da će glas nastaviti svoje neobično
pripovijedanje, začuje se onaj poznati "klik" prekinute veze.
"Tko li je to?" - upita se Maks. Preko mojih knjiga o meni
nije mogao saznati gotovo ništa, a sumnjam da ih je uopće i
čitao. Osim toga, ako je i čitao neki moj roman, jer čini se, zna
hrvatski, nije do đavola u njemu mogao pročitati da ću baš
danas u osam biti u praškom hotelu Evropa.
Ne, krilo se iza toga nešto drugo.
Hotel Evropa (san)
22/23. srpnja 1914.
Slijedeći zbunjujuće labirinte teških,
prenapreglih snova predodredenika, eto je već tu. Sva je u
bijelom - bijela haljina i bijela, bijela put golih udova. ONA U
onim malim, kobno iskrižanim uličicama Malostranskih
namesti.
Prilika u crnom, možda Zdenek Košler, za ovu priliku Slo-
vak, lupne palicom o pult. Razlegne se iz SUPRAPHONOVE pro-
davaonice - SNY, VAŠNE.
OSMI OKULAR
A ONA samo ide i ide, kao da lagano lebdi u predivnim
usporenim kadrovima Jeana Vigoa, u svojoj bijeloj, bijeloj halji-
ni (tek po koji modri cvijet) pustim ulicama oko Malostra-
nskih namesti. GLAZBA (?) možda je to preuzvišeni prokletnik
H. B. (sny, vašne)?
Treba krenuti za njom, ali ulice se povijaju, isprepleću i
sve nekuda tonu k Vltavi, k prohladnoj, blatnoj Vltavi. I tek
uzgredni ugao prolazni je spas od hladne, vodene smrti.
Prateći taj furiozni libreto, taj njezin bijeg, Zdenek Košler
briše svoj prozirni dirigentski znoj. A zatim puna, prožimajuća
francuska glazba nestaje pod prstima slovačkih filharmoničara
da se negdje u nekom drugom snu pretopi u idući stavak -
PLES.
I gle (!) nije ona nedostižna, tu kraj stare prodavaonice
mirodija već je njegova. Zastaje. To je tren u kojem je on hvata
i pritišće, ne znajući da li u zagrljaj strasti ili zbog nejasnog
straha (možda od smrti?), lb lice pamti se milenijima, pa ipak,
u njegovoj glavi iz trena u tren blijedi. Možda ipak samo do
buđenja? A onda, košmar se nastavlja. Sada je tu gore na kuli
Hana Hegerova, samo mnogo deblja i nekako lica ocakljena
znojem. Zar to pjeva ili je to možda glas iz njega samog, možda
trbuhozborački pjevni refren?
Po bourich nastal zase klid
Tak bldznil jsme dvacet let
Tisickrdt prjčjsi chtelajit
Ja tisickrdt se vracel zpet
I u tom trenu tisuću puta umnoženom, djevojka u bijelom
otimlje se iz njegovih ruku koje su neodlučne, ponajviše zbog
sjetne strasti nepoznate šansone, i nestaje u vodama Vltave
nenadano kao što nestaju i fotonske aveti Laterne magike. Niz
P R AŠ K A SMRT
toranj se potom spušta, plazeći posve okomito, Zelena Zmija,
sigurna i samouvjerena baš kao da se nalazi u svom prostoru
bajke, a ne u kvadrifoničnoj atmosferi sna. Sljedeći korak do-
bro je odmjeren ugriz u vrat sanjača. A zatim, djevojka je opet
tu - na njenoj odori ni traga blatu, ni traga prljavoj vodi Vltave.
I dok Maks pada na leda osjećajući kako mu tvrdi praški tu-
canik ulazi pod kralježnicu, jednim suludim pokretom ruke
djevojka skida svoju haljinu. ONA je sada naga praška-vltavska
sirena čije lice polako prekriva crvenilo ljubavne žari. Sanjač
gubi svoje imaginarno tijelo, otrov je duboko u njegovu opto-
ku. Pomisao na ljubav, što se javlja u tihoj ariji flaute, nestaje u
grotlu bubnja. Povorka krene k stratištu. Zdenek Košler po-
pravi ovratnik svoje bijele, bijele košulje. Glazba se razlije,
čudesna, fantomska glazba, njemu odnekud poznata. Gola
djevojka ležala je sada na njemu i on je ćutio vrućinu, Vrućinu,
VRUĆINU koja je odnosila nesigurnu plazmu njegova tijela.
"Kakva je to glazba?" - pitao je i imao je tek toliko snage da s
njezinih namazanih, strasnih usana čuje polushvatljivi odgo-
vor: "Cesta na popravisko."
Ja tisickrat se vracel zpet
Jutro nad Pragom. Jutro nad Pragom to su oblaci i duga,
teška kiša. Vedro jutro, to je jutro nad svim ostalim gradovi-
ma.
Ruta je još spavala u onom neobičnom polupovijenom
položaju, na boku i s rukama stisnutim medu koljenima. Maks
tiho ustane, bilo je vrijeme da se utapa u praškom jutru. Pada-
la je teška, debela kiša i Prag se budio, no na ulicama još nije
bilo nikoga. Tamo na kraju trga stajao je kip Sv. Vaclava, a
dolje na jednom uglu spomenika, postavljenog na postolje od
tamnog mramora, nalazio se kišom okupan cvijet. Plamene
 OSMI OKULAR
crvene boje. Tko zna tko li ga je tu stavio i to ne na bilo koje
mjesto, nego na točno određeno. I Maks se, opijen rađanjem
kišnog praškog jutra, sjeti nekoliko stihova koji su pripadali,
ako se nije varao, Miroslavu Holubu:
/ ovdje Karamazovi nose Hamleta
I ovdje je jezgro atoma
I ovdje je kozmodrom Mjeseca
Ruta se okrene i pospanim glasom zapita:
"Nisi li noćas govorio o nekakvoj glazbi?"
Dvorski se trgne, praško jutro potone iza prozorskih za-
vjesa.
"Ah, bože, ti se toga i ne možeš sjećati. Vjerojatno si bun-
cao u snu. Pitao si baš ovako: Kakva je to glazba? I to nekoliko
puta", nastavi Ruta sad već sasvim budna.
"Može biti da sam sanjao neku glazbu, no ne sjećam se
više", slaže Maks dok se violentna "Cesta na popravisko" (ako
je istinu kazala ONA iz sna) nastavljala u njegovoj glavi.
Bizarno obučen dirigent izvede bizarnu glazbu van u kišu.
Bio je ponovno/mir.
Restoran Crveni konj
23. srpnja 1974.
Ruta je upravo uživala u tradicionalnim
češkim knedlima, koje je uporno naručivala kao prilog
gotovo svakom jelu. Maksu je bilo posve svejedno, on je
bezvoljno nagnut nad tanjur pokušavao, tupa pogleda, u jelu
pronaći nešto kao trans-cendentne znake neke druge
stvarnosti. Ako je ona sukladna ovoj našoj, njezin bi tloris bio
vidljiv agilnom duhovnom oku
7/r
PRAŠKA SMRT
u bilo kojem predmetu. Nasmije se potom samom sebi; ko-
liko se samo puta zarekao da se neće ponašati romaneskno, tj.
Razmišljati onako kako razmišljaju groteskne utvare iz njegovih
romana. A što ako te izmišljene utvare polako naseljuju njegovo
biće? Migracija sablasti? Sto ako demonski gospodin Hyde
ponovno nadvlada doktora Jekvlla?
Zatim se žudno vrati stvarnosti.
"Ne bojiš li se više gojaznosti?"
Ruta prestane jesti i nježno ga pogleda, premda se pomalo
ljutila na njegovu zajedljivu opasku. Onda je na stol došlo crno
vino "Vlasta", koje nije bilo baš prvoklasno, ali koje se Ruti
neobično dopadalo. Niti ona niti Maks nisu podnosili bijela
češka vina koja su bila odviše slatkasta. Upravo u trenu kada je
Dvorski htio natočiti vino, u lokal udu njihovi stari znanci -
Horniček i Rvchmanova.
Jan Horniček bio je profesor lingvistike na Praškom
filološkom fakultetu i Maks ga je posve slučajno upoznao za
vrijeme jednog seminara u Zagrebu. Nakon seminarskih pre-
davanja vodio je Dvorski svog gosta po najpoznatijim
zagrebačkim gostionicama, gdje se pokazalo da Horniček uživa
u vinu ne manje nego u lingvističkim teorijama. Sve to završilo
je pomalo žalosno, jer je praški lingvist u mjesecu studenom
upao u fontanu na Džamiji, pa kako mu Dvorski nije mogao
pomoći, pomogla im je obojici milicijska patrola, koja im je
nakon toga ukazala neku vrst tradicionalnog gostoprimstva u
Petrinjskoj ulici. Tako je umalo propalo i Horničekovo pre-
davanje koje je imao održati sljedećeg dana na Filozofskom
fakultetu. Od toga dana uspjeli su Dvorski i Horniček održati
neku vrst veoma svježeg "dopisnog" prijateljstva.
Monika Rychmanova radila je kao stalna glumica
Realističkog teatra Zdeneka Nejedlvja na Smichovu. Bila je
veoma dobra poznanica Rute Dvorske, čiji su roditelji bili
.................. 77
OSMI OKULAR
češkog podrijetla, pa je ona, prije negoli je upoznala Maksa,
nekoliko puta duže boravila u Pragu. Ono što je bilo donekle
neobično i zbog čega su se znali često šaliti, bilo je to da su svi
bili rođeni iste godine, tridesetčetvrte, svi odreda, i Maks, i
Ruta, i Jan, i Monika.
Konobar donese još dvije čaše, a Maks naruči još nekoliko
butelja "Vlaste". Razgovaralo se, uz ugodno i pomalo trpko
vino, neobvezno, o svemu i svačemu. Horniček je pričao o
problemima svoje nove "Škode" tražio od Maksa da mu na-
bavi neke dolare, pitao ga nije li mu donio nove Katičićeve i
Solarove knjige, zatim je Rvchmanova govorila o godišnjem
planu njihova teatra, žučno branila novi film Miloša Forma-
na, ispitivala Maksa o "Slamnatim psima" Peckinpaha, koje je
on gledao u Beču, a zatim nekoliko puta tražila da joj se natoči
još vina. S vremena na vrijeme, pjevušila bi tiho neku pjesmicu
koja se Maksu činila neobično poznatom:
I par milencujsi mela
Pro potešeni sve'ho telci
Horniček nenadano skrene razgovor na židovsko groblje.
Maks naćuli uši. Praško židovsko groblje neobično ga je zani-
malo i on je, možda zastrašen nekom slutnjom, odgađao trenu-
tak kada će ga posjetiti.
"Inače, sama riječ golem hebrejskog je podrijetla i najbolje
bismo je preveli riječju embrion", nastavljao je Horniček, ne
bez osobitog stručnog lingvističkog patosa u glasu.
Riječ je bila o Golemu, glinenu, čovjekoliku kipu koji je
napravio i oživio praški rabin Levi ben Bezabel. Znao je Maks
podosta o toj legendi, znao je i to da je rabin pokopan na
praškom židovskom groblju.
"U literaturi se Golem javljao više puta, u Vrhlickog, Gri-
18
PR AŠ K A SMRT
mma, Arnima, Auerbacha, a i iz tog legendarnog kompleksa
poniknuo je i homunculus iz Fausta", dovrši Jan.
Dvorski ga opomene kako je zaboravio vrlo poznati ro-
man o Golemu Gustava Mevrincka te Wegenerov film "Der
Golem, wie er in die Welt kam".
"Iste provenijencije je i Frankenstein Shelleveve žene", na-
dopuni ih Ruta, "a ti kao Čeh", obrati se zatim Horničeku,
nisi smio zaboraviti Robota vašeg Karela Čapeka. Maks mi je
nabavio englesko izdanje te čudesne knjige".
"No ono o čemu sam htio pripovijedati", prekine ih
Horniček, očito želeći spasiti razgovor od beskonačnog na-
brajanja i nadopunjavanja, "vrlo je zanimljivo vjerovanje o rabi-
nu Leviju i njegovu grobu. Golema je rabin Levi, da se izra-
zim suvremeno, tehnički, puštao u pogon pomoću ceduljice
na kojoj je bila ispisana tajanstvena formula. I dandanas ljudi
odlaze na Levijev grob i u kamenu napuklinu stavljaju papiriće
sa svojim željama, vjerujući očito da će ih pokojni rabin ispu-
niti. To je ipak donekle zanimljivije od bacanja novčića u otvor
kule Daliborke, iako se radi o praznovjerju istoga tipa".
Dvorskog to većma zainteresira.
"Imam jedan, možda ružan običaj da često zagledam u te
ceduljice i čitam želje praznovjernika ili šaljivčina", nastavljao
je Horniček.
"Ne bojiš li se židovskog prokletstva?" - uz smijeh će
Monika, prijeteći upirući prst u Horničeka.
"Opaska nije baš umjesna", uozbilji se Jan, "s tim se baš
nije šaliti. Želje su uglavnom obične, svagdašnje. Neke
izražavaju pohlepu za novcem, neke su upravo tragične zbog
naivnosti kojom se traži izlječenje voljene osobe i slično. No
neki dan pronašao sam jednu želju, koja se doista svojom
bizarnošću izdvaja od ostalih, i koja malo kome može upasti u
oči, jer je pisana na francuskom".
19
OSMI OKULAR
"Kako to: i koja malo kome može upasti u oči?" - prekine ga
Maks. "Znači, nisi ti jedini koji čita te papiriće."
"Upravo tako!" - odvrati Horniček, otpije iz čaše, a zatim
nastavi dalje: "Nepoznati, pretpostavimo, Francuz želi u jednoj
šturoj rečenici da Vaclavske namesti propadnu u zemlju."
Ova suluda i bizarna želja nije izazvala toliko iznenađenja
kako se nadao Horniček. Jedino se Maks trgne, ali ne kaza
ništa. Monika je ponovno pjevušila onaj isti napjev. "Ne kuje
li to netko zavjeru protiv mene?" - pomisli Maks.
Koji tren kasnije stolu priđe glavni konobar i zamoli Ma-
ksa da na tren iziđe, vani ga je, naime, netko tražio. Tko bi to
mogao biti, čudio se u sebi Maks, jedini njegovi praški pozna-
nici bih su sada ovdje s njim. Umjesto objašnjenja konobar stade
gestikulirati nešto rukama, nešto što Maks nikako nije mogao
shvatiti.
Ispričavši se društvu, Maks iziđe. Ruta začuđena pogleda
za njim. I ona se isto tako u sebi pitala, "tko li ga to traži?".
"Oprostite na smetnji gospodine Maks, što ja ovako protiv
navade i pristojnosti, no objasnit ću vam mili, sve ću vam obja-
sniti. Po redu sve po redu, kako bi uzviknuo kakav valjan pe-
dagog. No što ja to sve onako bez reda, valja da se predstavim.
No i to ukratko - Fjodor, ime mi je Fjodor" - kitnjastim i
usiljenim škriputavim glasom upravo je mljeo sitne, uljudne
češke riječi nakazni stvor, što je tako nenadano tražio Dvor-
skog.
Taj Fjodor bio je patuljak upravo groteskna izgleda. Bio je
visok jedva osamdesetih devedeset centimetara, kržljavih udova
i, za svoje tijelo, upravo abnormalno velike glave. Starost bi se
teško pročitala s njegova lica, no sijeda brada i proćelava glava
govorili su da nije baš mlad. Dok je govorio, u nekoj smiješnoj,
literarno kitnjastoj maniri, sav se vrpoljio, klatio rukama i gla-
vom, baš kao da namjerno želi ostaviti vrlo ugodan dojam na
80
PR AŠK A SMRT
sugovornika te možda tako skriti nedostatke svoje prirode.
Ipak, iz čitave njegove pojave izbijala je neka pritajena, per-
fidna zloća. Na desnoj ruci, opazio je to Dvorski kada su se
rukovali, nosio je neobičnu metalnu narukvicu u obliku tri
puta kružno presavijene zmije.
"Tko ste vi, ta kakav Fjodor, što mi to govorite?" - gotovo
će neljubazno Maks.
Patuljak mu pokaza rukom da se sagne kako bi mu nešto
šapnuo. Dvorski se sagne iznenađen i sam time što se tako
pokorava ovoj rugobi.
"Brate dragi, pa zar ne prepoznajete po glasu, ovaj nesretni
Fjodor zvao vas je prije nekoliko dana telefonom. Pa zaboravili
ste me rođeni", šaptao je glasom koji je drhtao kao da će za-
plakati.
Maks nije znao da li zna više ili manje nego prije. Mislio je
Fjodoru postaviti tisuću pitanja, no nije postavio niti jedno.
Umjesto njega govorio je patuljak:
"Pođite, molim vas najponiznije, sa mnom. Ta zar se ne
sjećate da sam vam nešto obećao. Društvance se neće ljutiti, i
bez vas će se dobro zabaviti. Ugodne su češke noći uz vino i
razgovor. Hajde pođite, nećete zažaliti!"
Maks se vrati i zamoli društvo da se nekako snađu i bez
njega. Crno vino učinilo je svoje, svi se nasmiju i bez većeg
objašnjavanja slože se da im Maks neće previše nedostajati.
Horniček je upravo nešto objašnjavao o ljubavnom životu
Antonina Dvoraka.
Dvorski i Fjodor izađu van i sjednu u automobil. Već je
pala noć. Onako uvaljen u prostrano sjedište Maksova starog
"Mercedesa", Fjodor je izgledao užasno komično. Maks se tiho
nasmije.
"Ne bismo li to ipak malo razjasnili?" - upita Maks dok je
pritiskao akcelerator. "Kako ste doznali za mene, zašto me
11
OSMI OKULAR
uopće uznemirujete, što želite od mene, što ćete mi to pokazati
i sve, sve ostalo?"
"Ta rekoh vam da mi se neobično dopadaju vaše groteske.
Ha, ha, koji li su to tekstovi! Vi pogađate u srž ljudske biti, he,
he, he. No ja ću vam pokazati kako izgleda prava ljudska, ovoze-
maljska groteska. Literatura je, oprostite na izrazu, gnoj. Važan
je samo život. Pa znate, u povjerenju, zar se takvom susretu
niste nadali kada ste odlučili odmor provesti ovdje kod nas u
Pragu?"
"Niste mi odgovorili kako vi sve to znate o meni, tko vas je
uputio i rekao vam da se nalazim u Pragu? Tko vam je rekao
da sam u Pragu i to baš u hotelu Evropa}" - nastavi Maks,
osjećajući kako se njegova upornost lomi, sluteći da mu Fjo-
dor ponovno neće pravo odgovoriti.
"Hajde, hajde, kako smo samo vješti! Pravite se da ništa ne
znate? Pa zar bi to mogla biti kakva prepreka na putu našeg
prijateljstva. Hajde recite i sami, hajde iskreno recite: zar je
sve to važno, zar će nas to spriječiti da se zbližimo? A groteskne
praške krhotine nas čekaju, njih možda ne želite vidjeti? Uzmi-
mo da sam ja samo vaš vodič kojeg je poslala, recimo, neka
Providnost, he, he. No, prijane, pa vi ćete učiniti najbolje, ja
imam pouzdanja u vaš izbor, samo previše ne ispitujte!"
Premda je Maksa nerviralo Fjodorovo cerekanje i premda
je neprestano razmišljao o tome kako bi najbolje bilo zausta-
viti kola i bezobraznika jednostavno izbaciti, na kraju ipak
upita:
"Kamo ćemo?"
"Kod Pinkasa je još i sad najbolje pivo!" - zacereka se pa-
tuljak i njegov se hihot razliježe kroz mirnu prašku noć. Ni
brujanje automobila nije ga moglo prigušiti.
"Jedna stvar je u svemu tome dobra", pomisli za sebe Maks,
"kod Pinkasa je uistinu najbolje pivo."
J2,
PR AŠK A SMRT
Pinkas
Zižkov 23/24. srpnja 1974.
O identitetu svog novog neobičnog poznanika Maks nije
saznao gotovo ništa, istina, nije se baš mnogo ni trudio, jer je
veoma brzo osjetio umor od onih nekoliko krigli piva koje je
popio i koje su se vrlo neugodno pomiješale sa svim onim cr-
nim vinom koje je prije ispio u restoranu. Na Fjodora je alko-
hol djelovao mnogo snažnije, ta u njegovo gotovo sićušno ti-
jelo nije moglo stati mnogo tekućine. Pinkasova pivnica bila
je gotovo puna, zadimljena i veoma bučna. Patuljak je, uslijed
velike količine piva koju je ispio, neprestano podrigivao i,
gledajući netremice Maksa, neumorno pripovijedao.
"I eto mili moj, eto nas zapravo na početku. Dakle, početak
groteske sam ja, jadni mali gnomobil. Pa odgovorite mi, zar
ćete naći i jedan glosarij grotesknog bez patuljaka? Patuljci u
slikarstvu, patuljci na filmu, patuljci u književnosti... Ha, ha,
ha, gnomi su prapočelo svijeta koje će s njima i utrnuti.
Milostivi gospodine, milostivi gospodine, vama je možda
sve to smiješno, kao i drugima, te vas samo uznemirujem
glupošću svih tih jadnih sitnica, no vi ćete smoći strpljenja da
saslušate moju priču. Otac moj, neka mu se smiluju na onom
svijetu, nemilosrdno je svagda tukao moju majku, mnogo više
no što je to običaj u našem narodu, pa se već iz toga vidjelo da
će sve to svrnuti na loše. Ali ipak ja nisam samo degenerirani
porod jednog propalog braka, ne, prevarit ćete se ako tako
zaključite, jer govorim vam, u stvari, samo o mom legitimnom
ocu, o čovjeku koji mi je dao svoje ime. Naime, moja je majka
prevarila svog muža, sve iz neke ustrajne želje za osvetom.
Prevarila ga s nakazom, cirkuskim patuljkom koji se nekoliko
dana zadržao u našem gradu. Kažu da je spavala i s ostalim
članovima trupe - gutačem vatre, čovjekom od gume i hipno-
...................................... „..,„....... 8 3
 OSMI OKULAR
tizerom Dalijem. Čini se da je ipak mnogo toga izmišljeno.
Nakon sedam mjeseci dobila je nakazna sina, što je njezina
muža ipak unekoliko i veselilo, jer je sada imao razlog više da
mlati svoju ženu učestalije nego prije. Ne, nije moj otac majku
otjerao u grob batinama, otjerala je ona njega, naravno, kada joj
je sve to dozlogrdilo. Sjekirom u glavu. Ha, ha, ha. Spavao je
tako da nikada nije saznao što ga je to otpravilo s ovoga svijeta.
No, što vam ja to pričam, što vam ja to dosađujem. Sve je to samo
užasna tragikomedija, upravo shakespearovski podlivena krv-
lju, ali nikako ne i groteska. A groteska vas zanima. No pa da
vidimo dalje, stvarnost je prepuna poučnih primjera, kao što je
to znao već ona dobričina Švejk. Rekoh vam, i ja sam primjer
groteskna obličja, koje vi nikada niste unijeli u vaše tekstove.
Doista, gospodine, u vašim romanima ima svega nastranog, sve-
ga osim patuljaka."
Maks nije stigao reagirati na taj nepovezani slijed patuljko-
vih rečenica. Dakle, nije ga uopće prekidao, nego je, oslonjen
laktovima o stol, pokušavao u toj zbrci pronaći osmišljavajuću
nit.
"A sada je na redu mala domaćinska groteskica, pravo je-
dno praško našijenstvo. Tu nedaleko od nas sjedi moj stari
prijatelj kojeg je priroda, kao i mene, nadarila neobičnom dis-
proporcijom. No, pogađam li, vi ga zaista želite vidjeti?"
Dvorski ne odgovori, a Fjodor bez oklijevanja pozove pri-
jatelja koji se zvao Vladik. Vladik priđe stolu i sagne se ponizno
prema Fjodoru, koji mu je podulje šaputao nešto u uho. Či-
nilo se da patuljak nagovara Vladika na nešto te da on to upo-
rno odbija. Na kraju, učini se Maksu, Vladik pristane.
Dvorski naruči još tri piva. Treće je bilo za Vladika.
"Pazite dobro, prijatelju, ovo je prekrasna groteska, spoj
komike, fantastike i frapantne disproporcionalnosti. Vi ćete
se oprezno sagnuti pod stol i pogledati prema Vladikovim
.......................... _ .......... _. 84 ...._ .... ..................................
P R AŠ K A SMRT
nogama. On će vam ga dolje ispod stola na tren pokazati. Bu-
dite sabrani, show će trajati veoma kratko. Ha, ha, tako nešto
zacijelo još niste vidjeli."
Maks nije znao o čemu je riječ, ali nije protuslovio. Ponovno
nije znao da li se to on pokorava magičnoj autoritativnosti
patuljka ili mu je alkohol oduzeo svaku volju. Prizor koji je
vidio pod stolom odista je bio neobičan i, čak bi se reklo, bi-
zarno groteskan. Kada se Maks sagnuo i pogledao prema
Vladikovim nogama, raskopčao je on brzo hlače izvukavši iz
njih debeli, nabrekli ud upravo nevjerojatne dužine. Na go-
rnjoj strani uda, koliko je Maks u polumraku uspio razabrati,
vidjela se plava tetovaža - slika kornjače.
"Jeste li kad vidjeli takav penis? Sigurno niste, ta to je pravi
mitski falički orijaš, koji je sudbina podarila tako beskorisnu
čovjeku kakav je Vladik" - komentirao je samouvjereni patu-
ljak.
"Tako nešto..." - pokušavao je prozboriti Maks, ali mu se
jezik zapletao.
"No, pazite sada!", nastavi patuljak, "Vladik aport!"
Na taj uzvik, gotovo krik, Vladik uzme svoj enormno ra-
zvijen ud i njome snažno udari odozdo po stolu. Udarac je bio
toliko jak da se jedna krigla prevrnula Maksu u krilo.
Patuljak bijesno skoči nogama na stol i udari Vladika šakom
u lice, na što ovaj plačući izjuri van.
"Svinjo, ne treniraš više", vikao je Fjodor za njim. Neko-
liko se ljudi okrene prema njihovu stolu i nasmija. Maksu se
činilo da su svi ti pijanci kod Pinkasa razumjeli smisao prizora
bolje nego on. Htjede stoga upitati zašto je Vladik kažnjen, ali
ga Fjodor prekine nervoznim objašnjenjem:
"Nekada je znao udariti tako da bi se sve čaše i boce na
stolu u trenu preokrenule. Izgleda da više ne vježba. Stari se,
stari, što ćemo. Ali, hajd'mo odavde, hajd'mo k meni kući na
OSMI OKULAR
Žižkov, da upoznate moju ženu. Eh da vidite kakav je to biser,
kakva je to dragocjenost, a ja ovako po krčmama, bogu kradem
sate! No neka sam ja i podlac, a ona je i visoka srca i puna
osjećaja, oplemenjenih odgojem. A ipak... samo da me ona
požali! Gospodine moj, gospodine, ta svaki čovjek treba da ima
bar jedno mjesto gdje bi i njega žalili", raznježio se nenadano
patuljak i otpočeo tu patetičnu tiradu koja je u umornim ušima
Maksa Dvorskog izgubila svaki smisao i značenje. Jedino što je
donekle djelovalo na njega, bila je ta nova i nenadana činjenica
da patuljak ima ženu koja ga kod kuće čeka. I ponovno se Maks
nije protivio, odmah je pristao da podu na Žižkov.
Kada su krenuli prema nedaleko parkiranom autu, Fjodor
je još nešto pričao o svojoj ženi patnici, o sebi patniku i o
njihovoj vezi kao o najvećoj groteski koju Maks ima ovdje u
Pragu vidjeti. A onda naglo, kako to samo pijani ljudi umiju,
skrene s teme razgovora i s nekim cinizmom u glasu obrati se
Dvorskom:
"A ne znate li baćuška, golube, da će nam ovaj lijepi glavni
trg doskora dolje u zemlju? Ostat će samo rupetina sa štakori-
ma. He, he, he, pričao mi o tome onaj gad Vladik. Vidite,
svinja ne trenira više, oslabio mu udarac."
"Kako, odakle vam to o rupetini i štakorima?"
Ali patuljak nije htio kazati više ni riječi.
Daleko je bilo do Domažlicke ulice. U Konevovoj su pla-
tili pedeset kruna kazne. Vozili su bez upaljenih svjetala, a bila
je već skoro ponoć. Maks više ni na što nije mislio. Nakon
nekog vremena zaustave se pred Fjodorovom kućom, malom,
starom, gotovo straćarom. Onako pijani, stali su jedan drugom
pomagati da iziđu iz automobila, što je završilo padom u blatni
jarak pored ceste. Ušli su zatim kroz veliko dvorište do kuće,
a onda je Fjodor otključao velika ulazna vrata i Maks je
mogao upoznati njegovu ženu. Neobičan je to prizor bio.
PR ASK A SMRT
Čitav stan sastojao se od jedne jedine velike sobe koja je
bila upravo pretrpana pokućstvom; bilo je tu nekoliko divana,
pet ili šest fotelja, nekoliko ormara, polica, tri stola, desetak
stolica, jedno prljavo korito, mnogo praznih krletki, dva stara
gramofona i još mnogo predmeta koji niti izgledom niti
namjenom nisu spadali ovamo.
Ona je spavala na jednom od divana, potpuno obučena i
gotovo nepokretna. Jedino se po laganu podizanju i spuštanju
njezinih grudi moglo zaključiti da je živa. Haljina, koju je
imala na sebi, bila je potpuno bijela s nekoliko modrih cvjeto-
va. A to lice, to lice Maks više nikada nije uspio izbrisati iz
pamćenja, bilo je to NJEZINO lice, lice iz sna. One iste duboke
oči, jer začudo, spavala je otvorenih očiju, onaj isti, gotovo
prćasti nos, i one iste nabubrele usne s kojih je čuo one za-
gonetne riječi: "Cesta na popravisko". Dakle, Fjodorova žena
bila je lijepa i mlada, a ne neka patuljasta starica, kako je to
ranije, još u automobilu, pretpostavljao. Kako li ih je samo
sudbina povezala?
"Duga je to priča" - započe Fjodor, baš kao da će odgovoriti
na neizrečeno pitanje svog gosta, "i valja mi je ukratko ispričati.
No ne bojte se, sjest ćemo tu na divan pored nje, ona ima vrlo
tvrd san i neće se probuditi. Mogla bi, ponekad mi se tako čini,
spavati ovako stoljećima, ovako mirno i nepokretno. Tko zna
što li sada sanja, ne proganja li možda kakvog neznanca u njego-
vu vlastitu snomornu snu?
Sreo sam je, sirotu, prije petnaest godina, ne, ili lažem,
točno prije deset godina. Sva u bijedi prosila je na Karlovu
mostu. Ništa mi o sebi nije znala reći, a možda nije ni htjela
meni gadu i nakazi. Pričala je tek, a vrag bi znao je li i to
istina, da je odgojena u otmjenom plemićkom institutu, a na
završetku je plesala pred plemićima i drugim ličnostima, pa je
zato dobila zlatnu medalju i pohvalnicu. Bit će da je to ipak,
OSMI OKULAR
rođeni moj, laž, ta koliko već dugo nema u nas plemića, osim
ako se pod tim ne misli na nešto drugo.
S početka sam joj htio biti valjan muž, no nije išlo, nije išlo
gospodine. Ona je još i dandanas nevina, djevica, prava vestal-
ka, kunem se najdraži prijatelju. Spava ona tako duboko, a ja
joj zavučem prst u vaginu i tamo nađem mali, majucni
djevičnjak, još netaknut. Zove me ona nedjeljom poslijepodne
k sebi u krevet. Skinula se kao od majke rođena i nekako
stidljivo veli (riječima od kojih vam se srce lomi): No hodite
malo, pokušajte supruže mili, Fjodore moj. A ja ne mogu i ne
mogu, bogom vam se kunem mili gospodine. Ta odvratnost i
gađenje čitam u njezinim očima, a i nekako se bojim kao da
me iz njezina krila vreba smrt."
I tu patuljak zaplače. Maks rukavom obriše znoj s čela.
Kamo li je to zašao, sve je to ludo, ludo do krajnosti. Tko je taj
đavolski Fjodor i ta krasnolika prikaza koja spava tu na di-
vanu, tik do njih dvojice. Ponoć je već zacijelo prošla, a on je
zasjeo u ovu ludnicu i nikako da se makne. A Ruta, Rych-
manova i Horniček? Sigurno su već otišli i ljute se na nj.
"No, prijatelju, ne biste li vi? Pomognite jadnom Fjodoru
kada već on ne može..."
"Što to želite od mene?" - nije razumio smisao Fjodorove
ponude.
"Pa gledajte jadnicu kako spava. Ispod te haljine ne nosi
ništa. Nikakvih gaćica, čarapa i ostalih dosadnih stvari. He,
he. Smilujte se mili nad patnjama drugih. Ja ću strpljivo čekati
vani, sat, i dva, i tri ako treba. A vi se nekako raskomotite i
zadovoljite. Spavajte s njom, nje radi, uzmite je, ja ću vam to
platiti ako treba" - grcao je Fjodor sav u suzama, a Maks se
nikako nije mogao oteti dojmu da je sve to samo prepredena
igra podmuklog patuljka-lakrdijaša.
I u trenu kada se patuljak bacio na koljena pred njim, Maks
xx ...................... ........... ..__ ..
P R AŠ K A SMRT
skoči i istetura van. Dok je povraćao u dvorištu, čuo je unutra
užasne urlike izbezumljene nakaze. Osjećao je u ustima gadan
okus bljuvotina, piva i vina i jedva je doteturao do svog "Mer-
cedesa" čija su vrata zjapila otvorena. Osjeti da se nenadano
otrijeznio, zalupi vratima i krene prema hotelu. Nemilice je
pritiskivao pedalu gasa i kazaljka je vrtoglavo jurila na-
gore...90...110...120...125. Za tili čas bio je pred hotelom,
parkirao kola, zaključao ih i gotovo odletio do svoje sobe. Ruta
je spavala. Na noćnom ormariću nalazila se boca Becherovke
do pola ispijena. Maks je zgrabi i u nekoliko halapljivih gu-
tljaja ispije gotovo svu preostalu tekućinu. Istog trena osjeti
olakšanje u želucu, a onda se strovali na krevet i pokuša zaspati.
Luđački, fantazmagorični prizori bljeskali su mu pred očima, a
škriputav patuljkov glas lutao mu je slušnim kanalima.
Ponovno osjeti vrtoglavicu, premda mu je u želucu sada bilo
lakše. Izgleda da je ipak previše popio čudotvorne Becherovke.
A onda, već negdje pred jutro, onako izmučen i otrovan alko-
holom, izgubi svijest i potone nekamo. U san ili u neku sličnu
tminu.
Hradčanj
Hropky, Zlatna ulička,
Kula Daliborka
21. srpnja 1974.
Dolje ispod katedrale Sv. Vita nalazi se labirintna grobni-
ca čeških kraljeva. Maks udahne miris pijane češke prošlosti, a
onda se sav strese, u kratkim rukavima bilo mu je hladno. Želio
je što prije van, jer u grobnici čeških kraljeva, barem mu se u
tom trenutku tako činilo, nije bilo ugodnije no u ostalim gro-
bnicama. Osjeti vlažan stisak Rutine ruke. Šaptala je nešto tiho,
OSMI OKULAR
posve tiho, upravo onako kako se i šapće u grobnicama. Htjela
je da odgode večerašnji posjet Rvchmanovoj. Znao je dobro na
što cilja i bi mu pri tom čudno, ipak je ovo mjesto donekle
neprilično... No doskora mu sine, pa da, ova sveta kamena
škulja za nju je najobičniji turistički eksponat: češki kraljevi za
pet kruna uključujući i vodiča. Čemu se dakle uzbuđivati, ona
nije kao on, koji u grobnici vidi važnu transverzalu vremena
što izranja iz vlažne, aproksimativne prošlosti i objektivira se
u tjeskobnu trenutku sadašnjosti. Upravo kao i zvona čijim
metalnim jezicima, s časa na čas, procvili opominjuća prošlost.
Konačno, uočivši svu nevažnost tih nekoliko riječi, pristane.
"Odložit ćemo posjet" - reče.
Nebo nad Hradčanima bilo je plavo, konačno je sunce,
nakon tolike kiše, pomilovalo malo stara praška zdanja. Tek tu
i tamo, u irelevantnom impresionističkom interijeru, pomo-
lio bi se gdje koji oblačić s kojeg je, možda, Libuša blaženim
pogledom promatrala svoj porod.
Zatim krenuše prema kuli Daliborki. Putem je u Makso-
voj glavi Treperila sitna glazba, koja je nekoć tako očarala
Daliborove tamničare. Bili su upravo u Zlatnoj uličici kada ga
Ruta iznenada zaustavi. Ona je vrlo dobro poznavala sva ta
mjesta kojima su sada, poput svih turista, dokono šetali, dok
je Maksu to bio prvi susret s Hradčanima.
"Zatvori oči i okreni se nalijevo!" - zapovjedi ona u šali.
Maks posluša, zažmiri i poput djeteta koje uživa u neozbi-
ljnim igrama, okrene se ulijevo, udarivši pritom nekoliko
prolaznika. Ruta mu reče da može otvoriti oči. Otvorivši ih
opazi pred sobom malu plavu kućicu, koja je podsjećala na
stotine sličnih sa zagrebačkog Gornjeg grada. U prvi mah Maks
nije mogao shvatiti zašto ga je žena uopće zaustavljala, zar
samo zbog te prosječne straćare? A onda na kućici primijeti
mali metalni natpis, priđe bliže i naglas pročita:
.... 90
P R AS K A SMRT
ZDE ŽIL FRANZ KAFKA
Tu je dakle podstanarčio boležljivi službenik osiguravajućeg
zavoda u čijoj su se slici nesigurne konture svijeta još više
zamaglile. Tu je dakle stanovao zajedno sa svim onim fanto-
mima koji su tako sretno izbjegli plamenu. Odjednom, obuze
ga mučnina i on, povukavši Rutu za ruku, produži dalje. Ona
se čudila kako ga je Kafkina kuća tako malo zainteresirala.
Konačno stignu i do kule Daliborke, gdje je jedan vodič
skrparenim francuskim jezikom beskonačno dugo prepričavao
legendu o Daliboru. Maksu se učini da vodič prima plaću sho-
dno broju izrečenih riječi, tolika brbljavost se nikako drukčije
ne bi mogla objasniti. Gomila turista šutke je stajala i strpljivo
podnosila čitavu tu bujicu riječi, tek bi poneki od njih s vre-
mena na vrijeme škljocnuo fotoaparatom.
"Kako to samo Fjodor javno i drznički nudi svoju predi-
vnu ženu drugima na upotrebu?" - mislio je Dvorski. "A ona,
ona je tako puna neke neobične, mahnite privlačnosti." I Maks
pomisli kako bi sada vrlo, vrlo rado vidio nepoznatu patuljko-
vu ženu. Ali niti ime joj nije znao.
Zveket novca prene ga iz razmišljanja. Dosadni tumač
završio je svoj epski intoniran turistički komentar, pa je go-
mila turista pojurila k otvoru tamnice da baci koji novčić za
sreću. Odzvanjala je metalnom, novovjekovnom simfonijom
tamnica tankoćutnog Dalibora. Kada je posljednji novčić (tko
zna da li sue, haller ili cent) zveknuo o dno tamnice, gomila
šareno odjevenih ljudi s fotoaparatima iziđe. Vani, s ulice, čuo
se već neumorni vodičev glas koji je počinjao novu tiradu o
lukovima katedrale Sv. Vita.
Maks priđe otvoru i, ne gledajući dolje, potraži novčić u
džepu. Ruta je razgledavala debele svodove kule.
............. 91 ................................. ......... ..... ...,.. ,,..
OSMI OKULAR
"Što da zaželim?"
"Najbolje je zatražiti sreću" - kratko i nezainteresirano će
Ruta.
"Što je to sreća?" - mislio je Maks, ma koliko mu se takvo
razmišljanje činilo patetično. "Kako možeš zaželjeti nešto što
uopće ne poznaješ, nešto za što uopće ne znaš što to jest?" I
sjeti se pritom položaja u kojem se našao junak jednog
Matsonovog romana. Ali tamo je vještica, koja je ponudila is-
punjenje, bila ipak veće jamstvo od ovog novčića što će u
sljedećem trenu zveknuti o dno tamnice.
"Za sreću?" - reče glasno Maks, a u sebi pomisli: "Za Fjo-
dorovu ženu!"
A onda lagano baci novčić od jedne krune.
Da li su ga to uši prevarile ili se dogodilo nešto neobjašnjivo.
Naime, zveket nije začuo, baš kao da je novčić zastao negdje u
zraku. Stoga se nagne nad otvor.
Dolje je, gol golcat, stajao Fjodor i cerekao se. Na dlanu je
držao Maksov novčić. "Za sreću, za sreću!" - urlao je i hiho-
tao se. Njegovo malo, deformirano tijelo previjalo se i drhtu-
rilo, i onako golo, odavalo je svu svoju nakaznost, koja se
odjećom dala nekako prikriti. Zatim se naglo uozbilji i po-
digne glavu prema Maksu.
"Rođeni, nema više sreće, nema je više!" - a potom stade
vrištati: "Gotovo je, sada je sve gotovo. Sve je izvjesno. Prag je
klopka. Tu iz njega vreba njegova prošlost, njegovi demoni.
Golube, ta to je stupica za vas, sve je tu odlučeno, samo da se
probudi ona!"
"Koja ona?" - proturi Maks jedva kroz zube, osjećajući da
će izgubiti svijest.
"Praška smrt, prekrasna praška smrt."
Dvorski više nije mogao izdržati. Povuče se do zida i klone
na nj. Ruta pritrči.
...... _ ..........._.. „....... „. ..._............. 92 ........
PR AŠK A SMRT
"Što ti je?"
"Užasna je vrućina ovdje. I zagušljivo, zagušljivo je."
"Zar ti nisam rekla da je bolje ići uvečer?"
Ruta izvadi iz torbice osvježavajući rupčić i s Maksova lica
obriše debele kapi znoja. Maks bez riječi iziđe van i poče pu-
nim plućima udisati svjež zrak. Gore nad Hradčanima ponovno
su se stali okupljati oblaci, oblaci koji donose novu kišu i novo
osvježen) e.
"Pričekaj tu, htjela bih te iznenaditi" - reče ona i otrči Zla-
tnom uličkom do malenog antikvarijata. Maks se nasloni na zid
i otpravi oči nekamo prema nebu. Ubrzo ga prene glas iz
neposredne blizine. Bio je to pogrbljeni čovječuljak u prljavom
radničkom kombinezonu. Predstavi se kao Karl Vidaček, čistač
kule Daliborke.
"Oprostite mi što vas ovako oslovljavam, ali čini mi se da
vam je tamo unutra pozlilo. Kao da ste se nečeg uplašili?"
"Jest" - kratko će Maks.
"Upravo zbog toga želim vam se ispričati. Onaj dolje, koji
je tako nepovoljno djelovao na vas, to je moj prijatelj. Znate,
puno tu ljudi baca novac i bilo bi šteta da to sve propadne. Netko
to, da tako kažem, treba pokupiti. A opet, ružan bi prizor bio da
pod ostane čist. Stoga su meni dopustili da pobirem taj bačeni
novac, samo da namjesto njega stavim dosta raznobojnih
komadića lima. He, he, turistima to i nije važno, to jest važna je
samo forma. Ne prezrite me zbog toga, moja je plaća tako mala
da mi taj sitniš dobro dođe. O ne mrštite se, ne radi se tu o
velikim sumama. Samo vidite, mene je nekako strah zaci dolje u
tamnicu, pa taj posao obavlja moj prijatelj. Dadnem mu za to
nekoliko kruna. I on je sirotinja, muči se a žena bolesna... On
vas je malo uznemirio i oneraspoložio, no ne ljutite se na njega,
ne ljutite se preklinjem vas. Nama je naravno stalo do dobrog
dojma, pa mi živimo od takvih kakvi ste vi."
OSMI O K U L A R
"Ali zašto to radi gol?"
"Gol?" - začudi se mali čistač kule Daliborke. Maks je
ponovno bio na rubu svojih snaga i strpljenja. Stoga, onako
iznerviran, sasvim neobazrivo vikne:
"I tko je on do sto đavola? Tko je taj vaš prokleti prijatelj?
0 kakvoj to bolesnoj ženi bulaznite?"
Mali se čistač zbuni, poplaši, oči mu se ispune suzama i
počne uzmicati, mucajući nešto o tome kako on ne smije ništa
odgovoriti i kako uopće nije ovlašten da se obraća turistima.
Zatim se baci u paničan bijeg.
Uto se vrati Ruta, mašući već izdaleka knjigom koja je tre-
bala biti iznenađenje za Maksa.
"Mislim da će te veseliti, o tome smo neki dan razgovarali
1 činilo mi se da te ta stvar zanima."
"Kakve on veze ima s Fjodorom?" - mislio je Maks ne
slušajući Rutu. "Koje li ludosti, stavljaju limene kružiće namjesto
novca. Fjodor ima bolesnu ženu. Kako? Čiji je to trik?" I tek
sada spazi ženu koja se već vratila iz obližnje antikvarnice. Držala
je knjigu i govorila je nešto, ah pa da, to ga ona želi iznenaditi.
"Pogledaj" - reče i pruži knjigu.
Dvorski uzme staru antikvarnu knjižurinu i, otirući prašinu
s korica, pročita naslov:
"DER GOLEM, WIE, ER IN DIE WELT KAM."
Strahovska biblioteka Hotel Evropa
29. srpnja 1914.
Duga, mirna, krotka, gotovo pobožna
kiša lijevala je tog dana nad Pragom. Stopili se tmasti, olovni
oblaci u sivu ploču,
...................................... ._. ..... 99
P R AS K A SMRT
pa je onda iz njih lijevalo, lijevalo... I večer je stoga pala mno-
go ranije no što bi inače u to doba godine; oko šest sati već se
polako mračilo. Posve nestaložen i nesabran, sjedio je Maks
Dvorski u velikoj čitaonici Strahovske biblioteke i odsutna
pogleda prelistavao naručene knjige. No kada bi ga sve to do
kraja umorilo, gledao bi kroz prozor u kišu. Baš u kišu, jer se
kroz taj prozor nije moglo vidjeti ništa osim kapi koje su se u
nekom čudnom ritmu slijevale.
Posjetio je tog dana, kao i mnogi turisti, Strahovsku bibli-
oteku, a onda sasvim slučajno u katalogu pronašao knjige za
koje je pretpostavljao da će ga zanimati. Valja priznati da je
mnogo očekivao od tog popodneva u biblioteci, ponajviše stoga
što se nadao nekakvu smirenju u onom dobro poznatom,
snenom miru starih biblioteka. Trebalo je uistinu stati na kraj
tom halucinantnom praškom kaleidoskopu što se tako izne-
nadno stao kovitlati uokolo njega i koji uopće nije razumio.
Međutim, prevario se. Tekstovi, koje bi u određenom trenu
i raspoloženju upravo gurmanski halapljivo progutao, sada ga
uopće nisu zanimali. Prelistao je tako čitavo 192 5. godište "The
Occult Review" i pronašao da je sve veoma prosječno i neza-
nimljivo, to jest potpuno nepoticajno za njegovu stvaralačku
imaginaciju. Prevrtao je potom bezvoljno prasne latinske lis-
tove "De Ecclesiasticis Disciplinis et religiozne Christiana" i
činilo mu se pritom da se ne može sjetiti niti jedne latinske
riječi. Uzeo je zatim jedan latinsko-češki rječnik i nakon sva-
kog pronađenog značenja čudio se slabosti svoje memorije.
Kako se samo toga nije mogao sjetiti? Na koncu pokuša
pročitati reprint iz 1917. poznatog djela Jeana Wiera "Cinq
livres de l'imposture et tromperie des diables", ali mu se auto-
rova obrana Jeanne d'Arc učini prozirnom i retorički blije-
dom čak i za šesnaesto stoljeće. Sklopi stoga korice, složi
posuđene sveske i vrati ih knjižničaru.
OSMI OKULAR
Nedugo zatim dokono je šetuckao prostorijama biblioteke
koje su postupno tonule u nadolazeću tminu; čekao je trenu-
tak kada se zgrada zatvara i kada će ga upozoriti da mora izaći.
Jednostavno, nije mu se išlo van u kišu. U jednoj od prostorija
upadne mu u oči polica neobična oblika, nešto kao ormarić,
čiju su prednju stranu činila žičana vratašca zatvorena s neko-
liko masivnih lokota. Kroz debelu, čvrstu žicu vidjele su se
knjige, mahom latinski nazivi. O čemu li se to radi, mislio je
Maks i baš u tom trenu opazi da mu se približava uniformira-
ni čuvar biblioteke, jedan od mnogih koji čuvaju strahovsko
književno blago.
"Oprostite što sam znatiželjan, ali, zanima me kakve su
ono knjige tamo gore u zaključanoj polici?"
Čuvar, prava ljudeskara, za glavu viši od Maksa i s pomalo
neandertalskom fizionomijom, nadmoćno se osmjehne na
znatiželjnikovo pitanje.
"Izvrsno govorite češki gospodine. Izvrsno. Po jeziku se
ne bi dalo zaključiti da ste stranac."
Maksa nije zanimalo po čemu je onda (ako ne po govoru)
ljudeskara zaključila da je stranac.
"Knjige su, da ne duljim, ovdje zaključane tek pro forma,
više kako bi se to reklo, zbog turističkih razloga, To su vam
knjige zabranjene od inkvizicije, nekada bi onaj koji ih je čitao
smrtno stradao. A i danas se ova polica vrlo rijetko otključava,
strancima gotovo nikada... he... he... Nešto više o tome rekao
bi vam stručni vodič, no on je otišao kući, jer upravo zatvara-
mo. Gospodine, molim vas stoga da krenete lijepo svojoj kući.
Ili kamo vas volja nosi."
Medu mnogim latinskim knjigama, čiji su se naslovi, zbog
slabog svjetla i visine police, jedva nazirali, Dvorski spazi i
jednu češku knjigu na čijem je hrptu bilo mnogo riječi od ko-
jih je razabrao tek tri: LEGENDA i PRAŠKE SMRTI. Pošto ga je to
96 .. ........................................ ..__
P R AŠ K A SMRT
stalo zanimati, obrati se ponovno ne baš ljubaznom čuvaru:
"A ona smeđa knjiga s češkim naslovom, čini se, ne spada
ovamo. Što je to?"
"Gospodine, dosađujete i uzalud navaljujete. Mi sada za-
tvaramo. No reći ću vam o čemu se radi. To je, naime, zapis
jedne stare praške legende još iz Libušinih vremena, legende
koja pada u zaborav. I dobro je to, jer je nanijela mnogo zla.
Konačno i tu bi knjigu trebalo uništiti."
"Ne biste li mi kazali nešto više o toj legendi. Mislim, ako
vas to ne bi uvrijedilo, ja bih bio spreman i platiti određenu..."
"Ali gospodine", prekine ga čuvar, "vi ste i nerazboriti i
neuljudni. Ne smijete se tako igrati mojim strpljenjem!"
"Ali samo..."
"Žalim, mi zatvaramo! Izvolite se udaljiti!"
Na dnu prostorije otvore se vrata i na njima se pojavi suho-
njavi čovjek s naočalama na licu. Nosio je crnu kutu koja je
bila sva prašna, vjerojatno od prašine starih knjiga.
"Što je Tonda, što se dereš?" - obrati se čuvaru koji je sta-
jao s Maksom. Čuvar mu točno i veoma detaljno opiše sve što
se dogodilo. Suhonjavi se predstavi kao František Vrtiška, niži
bibliotekar-arhivar, i davši znak čuvaru da se udalji, povjerlji-
vo će Maksu:
"Tonda ima pravo. Zbog Praške su smrti mnogi izgubili
glavu. To su samo čežnje i tlapnje, a onda smrt, nježna prekra-
sna smrt u njezinu zagrljaju. Znate, legenda je morbidna i la-
scivna, upravo nepristojno lascivna. To je tako neka žena-sa-
blast, ili što ja znam. Evo... evo, vidite Zvjer, Jindra Zvjer me
vreba, udaljio sam se s radnog mjesta. Krenite, ja moram na-
trag. Krenite, mi zatvaramo, a za Prašku smrt više ne pitajte. Ne
valja se s tim šaliti, a ima za vas i vedrije literature. Dođite sutra
pa ću vam pronaći jednog zgodnog Čapeka i jednog prešvercanog
Škvoreckog."

OSMI O K U L A R
Od sveg tog povjerljivog i na momente histeričnog šapu-
tanja, Dvorski nije razumio gotovo ništa. Taj arhivar mora da
je, barem malo, umno poremećena ličnost. Nije mu preostalo
ništa doli da se sa svime pomiri, kao što je ovih dana navikao, i
da napusti Strahovsku biblioteku. Kad je stigao do kola, okre-
nuo se još jednom prema biblioteci. Kroz njezine prozore sada
je probijalo svjetlo, jarko svjetlo električne rasvjete.
Prošavši kroz predvorje hotela "Evropa", Maksu se učini
da je kroz staklene zidove hotelskog restorana vidio Rutu. Vrati
se stoga da provjeri, premda je bio umoran i željan postelje i
odmora. Doista, Ruta je sjedila u dnu dvorane s Janom
Horničekom i, tumačeći nešto, veoma živo gestikulirala.
Horniček se smijao, potvrđivao glavom i rukama tjerao dim
kojeg je dvorana bila prepuna. Dvorski odluči ne javiti im se,
pa se stoga okrene i brzo ode u sobu.
U TOM TRENU u ćelavoj glavi nekog novovjekog alkemičara
praške su se perspektive rušile u prah.
Otvorio je vrata, stijenu prošlosti.
Pokuljaju iz bunara LEGENDE.
Pogled mu se raspe u tisuće staklenih kuglica, ne-
ravnomjernih odslika. Začuđen pogled.
Na njegovu krevetu sjedila je ONA.
ONA, Fjodorova žena!
Tinjala je potom mala svjetiljka, a ona je skidala svoju tanku,
tanku bijelu haljinu, onu istu što je tonula s njom u zelenu,
zelenu, blatnu Vltavu. Dakle, ona je sama došla nakon one
drske Fjodorove ponude, sama je došla da mu ponudi svoje
krhko, nevino tijelo.
"Čudim se kako ste došli sami? Kako ste znali?"
Presahle su riječi u njemu.
Vltavski virovi izvirali su i ponirali u njezino nago tijelo,
koje se poput skrovite glazbe pojavljivalo ispod tanke haljine i
ox
PR AŠK A SMRT
ona, ona nije ništa govorila nego je samo gledala u njega onim
istim, uvijek budnim očima. AMaks je tonuo, propadao u onaj
mali prostor koji ih je dijelio, u onu sićušnu simetralu svemira.
Ona ogoli grudi, dvije jabukolike dojke koje su podsjećale na
tajanstveni kabalistički znak. Zdenek Košler ponovno lupi diri-
gentskom palicom o, za ovu priliku, mramorni pult. Njihale
su se te dojke dok je pritiskala Maksa prema krevetu. Gurala
mu ih je ravno pod lice, ravno pod usta. Mirisale su mirisom
dalekih stepskih vjetrova. O vjerujte da je inkvizicija imala
pravo zabranivši sve one knjige! Rikao je stepski vuk Fjodor u
kuli Daliborki i griskao metalni dukat. Običan bezvrijedan
dukat od bakrenog lima. Maks lizne bradavicu i ona sva za-
drhti. Vrba na vjetru, lopoč na valu. Sada joj se čelo rosilo,
tihe su kapi plazile mekom kožom, a ona je brzim, ali ujedno
i mirnim pokretima skinula ostatak odjeće. Ponovno je dopi-
rala ta glazba. Sa svakim izvježbanim, odmjerenim pokretom
njezine ruke. Sve glasnija "Cesta na popravisko". Dvorski od-
baci svoju odjeću nekamo u kut. Nije bilo vremena da se
zaključaju vrata, još je manje bilo vremena da se pomisli - ne
bi li se Ruta mogla vratiti prerano. I dok se rađala tema
dijabolične glazbe, Maks punim šakama zahvati meso, zno-
javu put. Ona ga povuče na sebe i on nestane u uskovitlanoj
glazbi njezina tijela. Zdenek Košler ponovo obriše dirigentski
znoj. Ta glazba bila je njezino tijelo, ta zelena zmija bio je
Fjodor. On joj raširi noge u trenu kada se svijest vraća mate-
rijalnim obrisima tijela i lagano ude u nju. Eto opet kvadri-
fonija sna! Ne, to je stvarnost, to je prava glazba, to je prava
vlažna, topla stidnica. Bila je laž da je nevina, mislio je Maks
dok se pokušavao oduprijeti ritmu koji je sada upravljao nji-
hovim tijelima. Njihovim nijemim tijelima. Zajedno s gla-
zbom tonule su Vaclavske namesti nekamo u zemlju iz koje su
se pomaljale ljupke glavice gladnih štakora. No, oni to nisu
.. _ ....... _.„,„ .. _ ................................. , 99
OSMI OKULAR
mogli vidjeti, premda je prozor bio jedva nešto viši od kreve-
ta. A da su samo malo kroza nj provirili. Bar on! Onda je Žito
požurio filharmoničare koji su svirali dolje u rijeci, dolje na
dnu Vltave. Ritam postane furiozniji, a osnovne se linije počnu
gubiti. Ona ga je, kao da ćuti nadolazak tog velikog vala, primila
čvrsto oko stražnjice i povukla dublje u svoje tijelo. Brže i brže
ukapao se u nju, osjećajući da mu dolje ispod pupka prska
utroba. Jedan štakor lizne svoj bolesni pupak. Žito je pridržavao
iznemoglog dirigenta čije su se ruke luđački klatile, lb je glazbu
držalo u životu. Oh dragi čarobnjače Žito. I Maks je osjećao
tu bujicu koja nadolazi i koja se ne da zaustaviti, pa se potpu-
no predao. Čekao je kraj. Još se malo, malo moglo muzicirati.
Žito predvede PRAŠKU SMRT. A onda kraj. Mnogo je njega u
njoj. Znaj. Ne, nije toliko strašna. Vaclavske se namesti privre-
meno vrate.
Ne, nije to bio san, pomisli Maks i okrene se ka goloj Fjo-
dorovoj ženi, koja se opružila nauznak, duboko dišući. Izraz
zadovoljstva prekrio je njezino, inače indiferentno i pomalo
zagonetno lice. Prvi put vidio je da drži kapke sklopljene.
Odmarala se zatvorivši oči. Čudesno bijelo tijelo i nigdje -
niti na njoj niti na njemu - tragova krvi. Sve je išlo tako lako,
čini se da je Fjodor lagao kada je rekao da je nevina. Čini se da
je on sve do sada lagao.
"Izgleda da je Fjodor sve lagao!" - reče glasno.
Nju kao da uplaši riječ "Fjodor" pa se stane brzo oblačiti
ne obazirući se više na Maksa, te se činilo da su sva njegova
pitanja, molbe i nagovaranja potpuno suvišni i besmisleni. On
je već potpuno smetnuo s uma da se ovdje u hotelu nalazi sa
suprugom koja bi se svaki čas mogla vratiti u sobu. Fjodorova
se žena već obukla. "Ostani!" - ponovo pokuša Maks, ni sam
ne znajući zašto, ali ona ipak iziđe i ne pogledavši ga. On po-
juri za njom. Već je bila na kraju hodnika i na početku stubišta,
............................ ................. 100 .
P R AS K A SMRT
gotovo se sudarila s Horničekom koji je krenuo gore da potraži
svog prijatelja. Vidjevši Maksa pred otvorenim vratima hotel-
ske sobe, Horniček sve shvati.
Posve blijed on priđe Maksu.
"Ne valja to. Ne zbog Rute. Nisi se smio spetljati baš s
njom."
Maksa začudi Janov preplašen izgled. Odista, Horniček je
gotovo drhtao.
"Kako to: s njom. Ti kao da poznaješ Fjodorovu ženu?" -
iznenađeno će Dvorski.
"Kakvu Fjodorovu ženu? O čijoj ti to ženi pričaš. Rekao
sam samo da se nikako nisi smio spetljati s ovom što je odjuri-
la dolje. S Vobornikovom."
"Zar je njoj ime Vobornikova?"
Horniček uzdahne i protisne kroza zube:
"lb je usud. Nakon toliko godina ponovno."
"Dobro, do đavola, hoćeš li mi reći tko je ta Vobornikova?
Prepao si se tu kao da sam počinio preljub sa samim vragom.
Pričaj već jednom tko je ta, kako je ti zoveš, Vobornikova!"
Horničeku najednom pozli. Gotovo zelen u licu odvuče se
do zahoda gdje je dugo i bučno povraćao. Kada se nakon pet-
naestak minuta oporavio, ispriča se Maksu i reče kako mu se
neodložno žuri kući:
"Oprostite, Ruta neće ništa saznati, a ti pokušaj prekinuti
tu vezu ako još ima vremena. Vobornikova radi brzo. Pričat
ću ti, pričat ću ti sutra o Vobornikovoj."
"I on mora da je poludio" - pomisli Maks pošto se vratio u
sobu.
101
OSMI OKULAR
Kod kaleža 1. kolovoza 1974.
Nažalost, o tome tko je misteriozna Vobornikova, Maks
nije doznao ništa, pošto je već sljedećeg jutra Jan Horniček
sjeo u DC-9 i otputovao preko Frankfurta u Južnu Ameriku,
gdje je kao gost sveučilišta u Rio de Janeiru trebao održati
nekoliko predavanja o razvoju lingvističke misli u slavenskim
zemljama. Bio je to tradicionalan ljetni seminar za koji je
Horniček dobio poziv prije šest mjeseci. Zašto mu nije ranije
rekao da odlazi, mislio je Dvorski, nego ga je tako ostavio,
moglo bi se kazati, na cjedilu. Tajna je bila ponovno dobro i
pomno skrivena pred njegovim znatiželjnim pogledom. Baš
kao u romanu tajni, pomisli Dvorski i otare s brade debelu
pjenu prekrasna plzenjskog piva.
Vergl, čija je funkcija da evocira stare probančene noći,
tihi prštavi noćni snijeg i po koju zaboravljenu ljubav, odje-
dnom umukne i Maks primijeti da jedan od gostiju potiho
sluša glazbu s tranzistora. Bila je to ona vrst glazbe koja nam
je neobično draga, poznata i prisna, ali ujedno i izuzetno
tajanstvena jer joj nikako ne možemo otkriti podrijetlo,
odnosno tren u kojem se vezala za neko dirljivo sjećanje.
Bilo je pomalo nepristojno slušati glazbu u lokalu, no bio je
to "Kalih", dragi stari lokal koji je tijekom vremena navi-
knuo na najrazličitije oblike nepristojnosti. I Maks se vrati
toplini i prisnosti šansone:
A čim vic je na nas stari znat
Tim vic se ženem do neštesti
Cožpak pro milenceje snad
Možne klidny život mesti.
102
PR AŠK A SMRT
"Eto nas dakle, rođeni, u lokalu stare protuhe i prividne
budale Jozefa Švejka. Bravo, bravo, baš kao i svaki revni turist. A
znate li vi majstore groteskne literature da se eto sada nalazite
na izvorištu groteskne slike jednog bivšeg carstva. Ha, ha, ha,
zar mislite da naša civilizacija neće za koje desetljeće buditi
groteskni dojam?"
Naravno, bio je to Fjodor. Dogegao se nespretno
lamatajući svojim malim krhkim udovima. Maksu se, začudo,
sada činilo da ta majušna deformirana kreatura izazivlje u
njemu neku vrst samilosti ili žaljenja, a ne više bijes i odvra-
tnost. No, bilo mu je pomalo neugodno - kako zapravo razgo-
varati s njim nakon onog što se odigralo između Maksa i
Fjodorove žene. Ali na sreću činilo se ipak da patuljak ništa
ne zna. Obradovan tom činjenicom Maks ga gotovo radosno
pozdravi.
"Fjodore, ne vida vas se baš ovih dana?"
"Tja, tja, mnogo je posla, mnogo toga treba obaviti za ono
što će se odigrati."
"A recite mi Fjodore, je li vam poznata stanovita Vobor-
nikova?" - upita ga Dvorski nakon nekoliko beznačajnih
rečenica koje su tek tako, reda radi, izmijenili.
"Vobornikova, Vobornikova. Čekajte da se sjetim. Znam
jednu cvječarku koja radi u Jindriškoj ulici, ali nije li njoj ime
Vibornik? Ne, nikakvu Vobornikovu ne poznajem. A što će
vam to golube? Zanimaju vas Pražanke? He, he, he..."
Maks se malko zbuni i zašuti no Fjodoru, kao obično, nije
nedostajalo riječi.
"Čitajte pažljivo Hašekova Švejka i naći ćete tisuću ane-
gdotica koje su obojene stanovitim apsurdnim tonom, mogli
bismo kazati, sasvim modernističke provenijencije. A nije li
apsurd znatan činitelj u grotesknim fakturama? I Karei Kosik
je upozorio na to."
OSMI OKULAR
Zatim je na dugačko i opširno prepričavao spomenute zgode,
što je Maksa umnogo oneraspoložilo i zamorilo. On je uistinu
vrlo temeljito pročitao Hašeka, pa mu je sve ovo što je Fjodor
pričao bilo potpuno dosadno. Ali jedna ga je stvar iznenadila:
odakle patuljak sve to zna. Kako to da mu je (njemu koji je po
svemu sudeći bio običan žiškovski proleter) poznat Karei Ko-
sik i njegovi tekstovi, pojmovi grotesknog i apsurdnog, Hašek i
Kafka i još mnogo štošta što je zdušno i bez greške rabio u
razgovoru.
"A ona sirotica, njoj su činili nažao, obeščastili je" - prekine
odjednom Fjodor svoj literarno-filozofski monolog.
Dvorski problijedi. U Fjodorovu se glasu pojavila opasna
klica sumnje. Zna li on za čudesnu vezu između Maksa i ta-
kozvane Vobornikove? Za svaki slučaj Maks se pravio nevješt:
"Kako to? Koga su obeščastili?"
"Pa moju ženicu, nju su, sirotu, obeščastili."
U Fjodorovim očima pokažu se suze, opet one, kako se
Maksu činilo, hinjene suze koje su trebale predstavljati žalost,
dok su oči odražavale samo zlo. I ponovno se, zaboravivši na
samilost i žaljenje, koje je patuljak u njemu pobudio, zgadi
nad tom nakazom. No ipak je trunka straha treperila u njemu
pred onim što će doći.
"Tko joj je učinio nažao? Uostalom, ako joj je netko učinio
nažao zašto ga ne kaznite, pa vi ste joj muž."
"Kako tko joj je učinio nažao?" - ponovi on kao da ne vje-
ruje svojim ušima. "Ta vi ste je obeščastili gospodine Dvorski!
Vi ste je obeščastili..." - dodade on gotovo šapćući, s glasom
punim uvjerenja.
Dvorski skoči sa stolca, postoji nekoliko trenutaka i sjedne
opet, bez ijedne riječi. Maleni grčevi zatrzaju mu cijelo lice.
Zašute oba i šutnja im potraja neobično dugo, desetak časa-
ka. Tako se šuti u romanima Dostojevskog, gdje su svi istodo-
ind
PR AS K A SMRT
bno i krivi i nevini, pomisli Dvorski i istog se trena začudi -
odakle mu samo takva misao.
I najednom šutnju prekine Fjodor, ali ne riječima, nego tihim
krotkim plačem, koji je polako postajao glasniji, zatim prelazio
u grcanje i ridanje, da bi na koncu postao nesnosno glasan i bu-
čan. Svi se gosti okrenuše prema njima. Maks ga pokuša utješiti:
"Dobro, dobro, pa vi ste me sami molili. Čak ste onda i
novac ponudili."
"Da, ali je ona jadnica onda spavala, a sada..." - pokušavao
je govoriti patuljak, ali ga je plač gušio. Uto dođe konobar i
veoma ih obazrivo zamoli za mir. Zbog gostiju, reče. Fjodor
onda najednom prestane plakati i njegovo lice, nakon što je
obrisao suze, poprimi potpuno staložen izraz. Zatim mu se
usta razvuku u podrugljivu grimasu:
"Pa eto, priznajte da ste je obeščastili i zato ćete platiti. Ja
sam dapače uvjeren da ćete smisliti da primite patnju na sebe:
mojoj riječi sada ne vjerujete, ali ćete sami zastati na tom. Jer
patnja je velika stvar gospodine Maks: ne gledajte vi što sam ja
minijaturna kreatura, svejedno je, znam; ne smijte se tome, u
patnji ima ideja."
"Ali što to trabunjate o patnji. Dobro je, spavao sam s vašom
ženom, ako je to uopće vaša žena, ali je obeščastio nisam. To
je najpodlija laž. Tko zna s kime se je već vucarala. Osim toga,
da nije bilo vašeg nagovaranja ne bih niti spavao s njom. Uosta-
lom, tko joj je dao moju adresu? Duboko sam uvjeren - vi!
Hvatate se za nekakve moralne kvačice i cmizdrite tu, a trenu-
tak prije nudili ste tu vašu 'siroticu' na najodvratniji način,
bestidno i mizerno!"
"Smirite se prijatelju, ne žestite se odviše. Zašto uopće vje-
rujete meni starom pokvarenjaku Fjodoru. Ne pridavajte sve-
mu tome veliku važnost. Ta to su riječi, to je literatura, to je
sve bezvrijedno. Valja se igrati!"
....,..„ ........................................... 105 ..... . ....................................* . ,,,, .....
OSMI OKULAR
P R AS K A SMRT

Dvorski se jedva obuzdavao i da se nisu nalazili u lokalu

sred nepoznatih gostiju, vjerojatno bi već zgrabio nakazu, pre-
bacio je preko koljena i izdevetao je kao što se to radi s bala-
vom djecom.
"Uostalom za vas sve stvari imaju vrlo, vrlo malo važnosti",
nastavi Fjodor, ovaj put s tonom prijetnje u glasu. "Ta ona se
već probudila i ide po vas. Legende nikada ne lažu, one nisu
literatura!"
Maksa nešto stegne oko srca. Posta mu odjednom strašno
nelagodno. Ura u Kaležu otkuca ponoć premda je bilo tek
devet i petnaest. Konobar požuri da popravi grešku
istočnonjemačkog mehanizma, grešku za koju se Maksu učini
da nipošto nije slučajna.
"Tko se probudio?" - upita Dvorski iako je odgovor već
naslućivao.
"Praška smrt!" - odgovori Fjodor i krene van, plativši prije
toga četiri piva koja je Maks popio. "To vam je popudbina!" -
dobaci i izađe.
Eto, sada je konačno sve bilo sasvim svejedno, ona se
probudila, a svijet se rasuo u krhotine koje više nitko neće
sjediniti u nekom smislenom redu. Možda bi samo ljubav s
Vobornikovom mogla spasiti koherenciju svijeta, mislio je
Maks, ali ona, gdje li je ona sada...
Židovske hrbitovy -
Židovsko groblje 5. kolovoza 1974.
Ostao je u Pragu, još jednom želio je vidjeti Vobornikovu,
vižljastu, bijelu vltavsku sirenu, avet iz dubina prošlosti. Kiša je
sada ponovno prijetila da se sruši na Praško židovsko groblje
106
kojim je šetuckao izgubljeni vitez grotesknih priča Maks Dvo-
rski, pokušavajući u glavi srediti bezbrojne krhotine slike u koju
se i sam nehotice zapetljao. I nakon svakog novog pokušaja sli-
jedilo je novo rezignirano odustajanje kojim je kao da je htio
iskazati onaj nemoćni odgovor: Neka ide kako ide! Potom bi se
poigravao poznatim stihovima, koji su mu taj dan neprestano
igrali u ušima, odjekujući nekom neočekivanom prisnošću:
Do sloga posljednjeg u knjizi vremena;
Polako puzi kraju ovaj sitni hod I svako
"jučer" ludama posvijetlilo
Je put U PRAŠKU SMRT,
gdje ga je osobito uveseljavalo ovo premetanje na kraju. I
tada se najednom sjeti, iznenada, sasvim slučajno i neočekivano:
"Cesta na popravisko", "Put na stratište" bio je stavak neke
poznate simfonije. Ali koje?
Upravo prije tri dana Ruta je napustila Prag i otputovala
kući u Zagreb. Njezina je majka bila ozbiljno bolesna, pa je
tako jedan telegram bio signal za još brižnu kćer da spakuje
stvari i vrati se kući. Maks se dvoumio. Nije nikako mogao
odlučiti treba li se i on vratiti zajedno sa suprugom ili ostati
ovdje. Ako se vrati u Zagreb, pobjeći će ujedno iz ovog češkog
vrtloga u sigurne gričke bedeme. No, jedna tajna svjetlucava
želja, koju je skrivao pred Rutom, ipak je prevagnula, želja da
sretne Vobornikovu... Ostao je stoga u Pragu i, pošto je ot-
pratio ženu na aerodrom, tri je dana uzaludno lutao mjestima
gdje bi se mogla zateći ONA. Obilazio je sva ona draga mjesta,
one ezoterične zakutke u kojima je ćutio dodir neke čudne
prisnosti, upravo praške prisnosti. Šetao bi tako uvečer pred
zgradom Laterne magike i medu publikom, koja je čekala na
početak predstave, pokušavao je nazreti nju. Odlazio bi zatim
 P R AŠ K A SMRT
OSMI OKULAR

da nekamo u daljinu. Grobovi, drveće i visoka trava. Ništa se

uvčer gore na Hradčane, vraćao se, zastajkivao pred Jugo-
drugo nije vidjelo. A onda se iza obližnjeg spomenika pojavi
slavenskom ambasadom i obazirao se na sve strane. Jutrima bi
visoka, vitka prilika djevojke. Zašto li je došla? Je li znala? Nije
ne-obvezatnim, ležernim korakom mjerio Vaclavske namesti,
li je hitno poslao sam mrtvi rabin Levi ben Bezabel, koji rado
zalazio u jeftine restorane, otpočinjao nevjerojatno dugačke
ispunjava želje živih, ili se pak radilo o najobičnijoj koincide-
razgovore sa švercerima koji su na glavnom trgu pokušavali
nciji? Taj tren u kojem je prepoznavao crte njezina lica, bio je
kupiti nešto deviza... Poslije podne bi kolima odlazio gore do
tren u kojem se sažimalo čitavo njegovo biće, sva prošlost i
Vetrnika i dugo gledao grupice mladih turista koji su došli da
budućnost, sve je bilo tu u jednoj blistavoj zraci posvemašnje
vide Prag i odsjeli u studentskim domovima. A sve to vrijeme,
istine. Pa ipak, idućeg trena sve je zaboravio.
što je donekle bilo neuobičajeno za to doba, padale su nad
"Zašto ste tako zanijemjeli, zar se bojite jedne djevojke? Ah,
Pragom guste, hladne kiše. A čim bi prestalo kišiti i malo se
da, ovo je dosta neprilično mjesto za iznenađenja. Na groblju
razvedrilo, skupljali bi se ponovno oblaci tko zna otkuda,
smo i vi ste se zacijelo isto toliko uplašili koliko i iznenadili."
ponovo bi počele dosadne, neumorne kiše. Uistinu, praško je
Ona ga je prva oslovila. Ne, nije ona utvara: njezino je lice
ljeto bilo izuzetno loše. Ljudi su oblačili čak i kišne kabanice,
lijepo, ali je ta ljepota obična, ljudska! A njezin glas; ta niti u
a zamazano vltavsko kupalište bilo je posve napušteno.
njemu nema ničeg mističnog, sablasnog... Čitava ta farsa o
I tko zna gdje se po takvu vremenu skrivala Vobornikova?
Praškoj smrti samo je tlapnja i treba samo protresti dobro gla-
Maks priđe grobu rabina Levija, prisjetivši se nedavne večeri
vom pa će sve nestati.
kada je Horniček onako važno i meritorno pripovijedao o
"Upravo sam bacio ceduljicu na grob. Napisao sam da vas
demonskoj lutki rabinovoj. Nigdje, kao ovdje na groblju, nije
želim vidjeti. I eto, u času se želja ispunila. To me je pomalo
čovjek tako izravno i dojmljivo suočen sa svjetskom kronikom
zbunilo."
raspadanja. Sve se osipa, sve nestaje, čak je i rabinova glinena
Ona sva pocrveni, pa se onda nasmije nekako stidljivo. Kao
lutka, nadahnuta beskonačnom mudrošću kabalističkih slova
da to više nije bila ona Vobornikova što se onako ušuljala u
i brojeva - propala. A rabin Levi? I on isto tako. Mevrink je
njegovu sobu i legla mu, tako reći, bez riječi u krevet.
doduše napisao da se kip mogao još vidjeti u Novoj sinagogi.
"Zaista je to čudno, ja sam upravo prije vas stajala tu po-
Nije li lagao? No, sve je to nevažno, baš kao i ova pomalo
nad groba i napisala jednu ceduljicu. Željela sam vas vidjeti.
romantična praznovjerica vezana za rabinov grob. Maks ipak
I eto, želje su se ispunile. Je li nas to sam dobri rabin vezao
izvuče papirić iz džepa, a potom napipa i olovku. Kiša još nije
zajedno?"
bila počela. Napiše.
Počela je lagana kiša, kapi su prskale po njihovim licima i
Želio bih vidjeti Vobornikovu,
Dvorski je sada prvi put bio svjestan činjenice da je dovijeka
vezan za taj fabulozni grad. Kako li će sada pobjeći iz Praga?
smota papirić u kuglicu i baci ga na rabinov grob. Nasmije Da li se to poput nezrela školarca zaljubio u djevojku o kojoj
se svojoj praznovjernosti ili samo neozbiljnosti, a onda pogle- ne zna ništa, koja je možda i tuda žena? Ništa nije znao i ni na
109
 OSMI OKULAR
što više nije niti pokušavao odgovoriti. Praški su događaji
nadilazili njegovu moć rasuđivanja.
Reče mu da se zove Hana. Maks ponovno nije znao što da
kaže. Fjodora nije htio niti spomenuti, o Vobornikovoj nije
htio ništa pitati. Što ako ona kaže kako ne zna nikakvu
Vobornikovu? lb bi samo unijelo zbrku u stvari, koje su se
tako povoljno stale razjašnjavati. "Što se to počelo razjašnja-
vati?" - upita se i doskora mu bi jasno da odgovor ne može
naći, no svejedno mu se i dalje činilo da se ipak nešto i nekako
projašnjuje. Mislio je da je sada najvažnije djelovati odlučno,
muški, treba je jednostavno bilo kako napasti. Najbolje pita-
njima, unakrsnom vatrom pitanja koja će sve razjasniti. No od
svega toga ništa. Čudeći se samom sebi, Maks priđe djevojci i
pokuša je poljubiti. Ništa konvencionalnije nije mogao izmi-
sliti. Ona mu se izmakne i još jače pocrveni, zatim ponovi da
se zove Hana. Bilo je to suvišno i nespretno. Maks joj ponovo
priđe. Sada se više nije opirala.
"Toliko sam te dugo tražila. Obišla sam sva mjesta gdje
sam mislila da bih te mogla pronaći" - poče ona nešto kasnije.
Maks i ne primijeti da je prešla na "ti".
"Lutala sam dugo, dugo, tražila te pred Laternom
magikom, šetala Hradčanima, zastajkivala pred vašom amba-
sadom. Zatim sam te tražila gore u studentskom gradu i tko
zna gdje..."
"Pa to su sve mjesta gdje sam i ja tražio tebe!" - u čudu će
Dvorski.
Ona mu se pomalo podrugljivo nasmije i pogleda duboko,
duboko u njegove oči, a zatim prasne hitac, lišće zatreperi,
odjek se vrati, lišće ponovno zatreperi. Daleko su se čula praška
zvona, metalni pipci prošlosti. Kraj kamenog spomenika, is-
pod treperava lišća i debelih kapi kiše, još je tren stajala Hana.
Onaj isti podrugljivi izraz ostao je na kamenu bijelom licu. A
110
PRAŠKA SMRT
na čelu zjapila je krvava rupa, tane je prosviralo lubanju, mo-
zak umastio mramorni grob. Zatim se lagano spustila na kolje-
na i nestala u visokoj travi.
"Netko je pucao, netko ju je ubio!" - proleti Maksu stre-
limice glavom. Obazre se brzo oko sebe.
Malo dalje, iza jednog spomenika, izroni sitna prilika Fjo-
dorova grabeći prema izlazu groblja. S puškom u rukama, trčao
je glavom bez obzira. Bila je to neka starinska puška, zlatom
optočena i gotovo veća od patuljka. Tko zna zašto je nije odba-
cio, ta u takvom trenu odbacuju se puške i od samog zlata.
Maks nije potrčao za njim, čak se nije niti sagnuo k Hani-
nom tijelu koje je beživotno ležalo u visokoj travurini. Kao da
mu mozak uopće nije radio, stajao je onako obeznanjen, po-
gleda prikovana za grob rabina Levija. Zatim se sagne. Htio je
pronaći Haninu cedulju. I uistinu, na grobu su bile samo dvije
cedulje, dvije koje su bile toga dana bačene, sve ostale su oda-
vale trag dugog stajanja. Rastvori prvu - bila je njegova. A na
drugoj, na drugoj je bilo nešto načrčkano na francuskom je-
ziku, nešto što je na jedvite jade uspio odgonetnuti. Na ceduljici
je pisalo:
JE VEUX QUE VACLAVSKE NAMESTI
DISPARAISSE SOUS LA TERRE, HECTOR
Hector, kao Hector Berlioz, mislio je Dvorski, osjećajući
kako neki zamišljeni etimon, koji upravlja duhom svijeta, po-
lako silazi s uma. Zatim, ne misleći na ovozemaljske stvari kao
što su ubojstvo, leš, istraga, svjedočenje i slično, odjuri do svo-
jeg auta i nestane zajedno s njim u apokaliptičnom grotlu grada.
111
OSMI OKULAR
Žižkov Na
prikope
8. kolovoza 1914.
Maksov je automobil umorno kašljucao praškim ulicama,
baš kao da se i njegov metalni organizam, shrvan napetim
snovidajima, počeo kvariti. Bila je kišna, ljetna srijeda i Maks
je sjedio pogrbljen za upravljačem, ćuteći kako se neobičan
miris Monikina parfema razlijeva u valovima sve do njegovih
nosnica, pa onda kroz nosne kanaliće duboko u glavu koja će,
činilo se, prsnuti od boli. Poslije ručka je progutao tri tablete
protiv glavobolje, no nikakva rezultata. Monika je sjedila do
njega i već pomalo zamorena beskonačnom, unakrsnom
vožnjom praškim ulicama, očigledno je čekala da on prvi pro-
zbori i objasni joj zašto je uopće to popodne došao po nju i
zašto je tako bezobzirno i glupo, bez ijedne riječi razjašnjenja
vozi gradom.
Istina, Dvorski je toga poslijepodneva svratio do Rych-
manove u bolesnoj želji da s nekim porazgovara. Sa svojom
ženom, koja je sada bila kod svoje majke u Zagrebu, nije zapra-
vo od dana njihova vjenčanja ozbiljno i povjerljivo razgovarao,
ni sam ne znajući zašto. Vjerojatno zbog toga što je mislio da je
takav "kratki spoj" u komunikaciji bitno obilježje svak( >g braka,
bez obzira na to je li ljubavi već nestalo ili ona još traje. S
Horničekom pak nije mogao razgovarati, jer se on već nalazio u
Južnoj Americi. Ostala mu je tako jedino Monika.
S početka je mislio kako će joj sve ispričati, a onda bi se,
baš u trenu kada je bio najsigurniji u to da će se povjeriti,
kolebao i bojažljivo se pitao hoće li ga ona uopće razumjeti. I
što da joj ispriča? Da li samo ono očito, opipljivo i razložno,
što zapravo i nije ništa ako se izdvoji iz onog snovitog, na iz-
gled slučajnog i apsurdnog.
Ona prva prekine tišinu:
112
P R AŠ K A SMRT
"Čemu ti tolike novine?"
Zadnja sjedišta automobila bila su pretrpana svim mogućim
izdanjima čehoslovačkih dnevnika u kojima je Dvorski uzalu-
dno pokušavao pronaći jednu vijest, vijest o ubojstvu na
židovskom groblju.
Niti radio-program nije javio ništa o nesretnoj Hani.
No kako se Dvorski tješio onom malom mogućnosti da
mu je vijest ipak nekako mogla promaknuti, ostavio je čitavu
hrpetinu novina da ih navečer u hotelu mirno pregleda.
I onda mu padne na um kako bi sada mogao potražiti Fjo-
dora, što mu se učini vrlo vrijednom i pametnom mišlju, prem-
da ga je u ova dva dana već pet ili šest puta tražio u njegovoj
kući na Žižkovu. Tražio ga je ni sam ne znajući zašto. Da li
zato što se sada nadao da će mu patuljak konačno sve objasniti
ili jednostavno zato da mu se osveti zbog ubojstva Hane? No
kakva bi on prava imao da se sveti? Pa Hana je bila, čini se,
Fjodorova žena, a ne njegova. Ili se možda nadao da će uhva-
titi patuljka i odvući ga na milicijsku stanicu gdje bi se potom
sve objasnilo?
Ne samo da nikako nije uspijevao razjasniti svu tu zbrku
tajanstvenih znakova koji su, poput svitaca neke druge stvar-
nosti, palucali oko njega, nego isto tako nije mogao odrediti
koji to osjećaji upravljaju njim samim, što ga to vuče k Fjo-
doru, što ga to priječi da napusti Prag. Da, Prag! Unatoč sve-
mu iz dana u dan, gotovo iz trena u tren, sve se više zaljubljivao
u taj basnoslovni, šareni grad, u tu patiniranu utvrdu prepunu
najrazličitijih mirisa legendarne, fantomske prošlosti koja ne-
prestano prijeti da vas, ne budete li krajnje oprezni, zaskoči
iza svakog ugla, na svakom raskrižju, sred hladovine bilo ko-
jeg parka...
Vožnja na Žižkov ponovno se pokazala potpuno uzalu-
dnom. Dok je Maks nijemo stajao pred vratima Fjodorove
113
OSMI OKULAR
kuće, Monika ga je strpljivo čekala u kolima, ni sama ne znajući
što on to traži u Domažličkoj ulici. Sve je bilo zatvoreno i
kuća je, tko zna zašto, izgledala kao da je već desetljećima
napuštena. Gusto, ljepljivo blato omotalo se oko Maksovih
cipela, a kosa mu se, isprana kišom, slijepila za čelo. U suludoj
nadi Maks poče lupati po vratima sve dok mu stara, rdava kva-
ka nije ostala u rukama. Tada se gore na prozoru visoke su-
sjedne zgrade pojavi neki muškarac u zamazanoj potkošulji i sa
smiješnim slamnatim šeširom na glavi. Jedan je tren gledao
kao da ne shvaća što Maks radi, a onda zavikne:
"Nema nikoga, sve je napušteno. U ponedjeljak će doći
rušiti!"
Maks shvati da je najpametnije otići, pa se okrene i vrati u
auto. Unutra je bilo toplo i ugodno. Monika je sjedila visoko
podignutih koljena, nehajno ih obvila rukama, tako da joj se
suknja zadigla gotovo do ruba čarapa.
Monika, draga, putena, pohotna, izazovna Monika na koju
su se upravo lijepili svi muškarci koji bi se zatekli u njezinu
društvu, Monika, ezoterična i poluprovidna s čarapama u hla-
dnom praškom ljetu... I nemalo je puta, za dugih noćnih nago-
voru po ludim praškim barovima, i sama Ruta uhvatila čudne
svjetlucave oči svoga muža kako pomno prate svaki gest praške
glumice, njezine stare prijateljice. Monika, fatalna Monika,
zrcalo njegove netransparentne, koncentrične sudbine što u
sve užim valovima uvire u predodređenu joj točku. I premda
je ćutio da je, eto sada, došao tren kada mu Monika ništa ne
bi uskratila, on rezignirano okreće ključ, pritišće akcelerator i
vraća se u centar grada.
Nedugo nakon toga stajali su oboje u jednom malom bi-
strou u ulici Na prikope. Oslonjeni o maleni pult, pred ve-
likim oknom koje je gledalo ravno na ulicu, pijuckali su kavu i
pričali. Dvorski je postao donekle razgovorljiviji, bio je, naime,
114
PR AŠ K A SMRT
čvrsto odlučio pobjeći iz Praga. Sutra će jednostavno otići u
Čedokovu agenciju, uzeti avionsku kartu do Zagreba i otići.
Kola će ostaviti kod Rvchmanove i za njih će se poslije već
nekako snaći. Samo da se sada što prije svega toga otarasi,
ponajviše one zebnje, onog straha, koji se poput provalije bez
dna otvarao pod njim čim bi pomislio na beživotno Hanino
lice, na njezino metkom probijeno, krvavo čelo.
Kiša je stala i ulicama se ponovno razmilješe prolaznici.
Doskora se upali i ulična rasvjeta. Bio je već pao mrak i mokre
su praške ulice bliještale tisućama svjetiljki i njihovim odrazi-
ma. Maks opet osjeti onu drhtavu, uzbudljivu prisnost prema
gradu u čijem se labirintu već gotovo nepovratno izgubio.
Gledao je tako tupa i odsutna pogleda van na ulicu i nije ni
čuo Monikino pitanje.
"Onda u automobilu, gore na Žižkovu, činilo mi se da ćeš
učiniti nešto nepristojno...?"
Bila je to njezina mala provokacija popraćena stanovitim
osmijehom kojega je značenje bilo sasvim nedvojbeno.
I baš kada je htio odgovoriti, pažnju mu privuče jedna silue-
ta na ulici.
Koračao je sporim, umornim korakom između prolaznika
koji se uopće ne osvrtahu na njega. Činilo se kao da ne
primjećuju. Izgledao je upravo stravično jadno. Onako malen,
patuljast, još se više pogrbio nekamo k zemlji. Odijelo mu je
bilo skroz-naskroz mokro, a kosa nekako prorjedenija i gotovo
sijeda. Za sobom je vukao pušku, onu istu kojom je pucao u
Hanu.
"Fjodor!" - vikne Maks i izjuri van. Monika krikne sva
užasnuta, premda, kako se Maksu činilo, nije znala patuljka.
I Fjodor je pravodobno spazio Dvorskog, pa se bacio u
očajnički bijeg. Stigavši do Havirske ulice, patuljak se osvrne
prema progonitelju koji ga je pristizao, koristeći prednost svo-
7 7 5' ............................................... „..„..........
OSMI O K U L A R
jih znatno duljih nogu. Jedan je tren, kao da ne zna što će,
oklijevao, a onda, ne odbacujući pušku, pojuri Havirskom. U
sljedećem trenu i Maks stigne do ugla i krene za patuljkom
čiji su koraci sada odjekivali sredinom ulice.
Sada je možda kucnuo čas obračuna, mislio je Dvorski čvrs-
to odlučivši da uhvati patuljka. Gonit će ga do besvijesti, do
paklenog ždrijela, do slova posljednjeg u knjizi vremena, kako
je nekoć rekao neki od Shakespeareovih junaka.
No, ne prešavši ni trideset metara, Dvorski se zaustavi
nasred ulice. Nešto mu je bilo čudno, nejasno. Havirska je
ulica, što je bilo gotovo nevjerojatno, bila potpuno prazna,
niti jednog jedinog čovjeka nije bilo vani. Ta još je rano, pomisli
Maks i pogleda na sat. Nije vjerovao očima, kazaljke su se, tko
zna kako, slomile i sat je bio neupotrebljiv. I tada najednom u
čitavu kvartu nestane struje, što je za Prag bilo sasvim
neuobičajeno i neočekivano. Sve je zanijemjelo i utonulo u
mrak. Samo se dolje u daljini čuo šum Vltave. Ili, možda je to
bio tihi, podmukli smijeh čarobnjaka Žita? Sto se to događa?
- upita se ni sam više ne znajući kako se našao tu nasred mračne,
nepoznate mu ulice. Sam, samcat.
A onda se uz nenadani štropot otvori obližnja veža i iz nje
punom brzinom izleti bijela "Tatra", jureći pravo na Maksa.
Blještavi ga farovi zaslijepiše.
Ni za što više nije imao vremena, niti da se skloni, niti da
vikne. I kada je padao pod kotače, učini mu se da za upravljačem
sjedi djevojka u bijelom, poznatih mu crta lica i s čudnom
mrljom posred čela. Još nekoliko trenutaka njegova je svijest
bila budna. Ležeći nepomično na mokroj cesti, u onim poslje-
dnjim trenucima kada se umiruća svijest bori s nadmoćnim
utvarama Mraka, on začuje čudesnu melodiju koja je, dolazeći
vjerojatno iz neke nepoznate nam daljine, tiho i spasonosno
uvirala u njegove uši:
116.
PR AŠK A SMRT
Na Petrinah (bolnica) Grad
8. kolovoza 1974. i dalje u beskraj
Noć.
Dvorski ustaje s obdukcijskog stola i gleda: svud okolo njega
vonjava trupla mrtvaca umotana u bijele plahte. Hladni
mramor i ne osjeća. A tamo naprijed otvorena vrata bolničke
prostorije vode van u mrak. U mračni Prag. Ah, kakav je to
doživljaj kada osjetiš da ti srce više ne kuca, nego stoji mirno u
grudima u nekakvom ledenu spokojstvu. Vani krekeću žabe,
laje neki šugavi pas. Obukavši bijelu odoru bolničara, jer je na
obdukcijskom stolu ležao sasvim gol, Dvorski izlazi u tminu.
Grad ne daje niti znaka života, kamena kulisa! Sada se i treba
spustiti u opustjelo grotlo grada i skinuti posljednji veo s tajne
koja nas je toliko mučila. Krene van prema najbližoj stanici,
ubrzo razabravši da se nalazi Na Petrinah u jednoj od velikih
bolnica. Na ono što se dogodilo dan prije nije mislio. Kao da
je zaboravio na onaj, vjerojatno smrtonosni, udar bijele "Ta-
tre". Bio je, naime, sav okrenut budućem, to jest onom blisko-
budućem koje se sada imalo dogoditi.
"Samo da dođe tramvaj!"
Jedva da je stigao to i pomisliti kad se iz mraka baš kao iz
same njegove mutne, nerazgovijetne svijesti, pojavi metalna
neman "dvadesetke". Tramvaj se zaustavi pred njim.
Uistinu, nikog živog nije primijetio Dvorski, niti pred bol-
nicom, niti ovdje na tramvajskoj stanici. U tramvaju isto tako
ne bijaše nikoga, čak niti vozača. Okolo jedine upaljene
svjetiljke u tramvaju rojilo se mnogo različitih kukaca. Bilo je
tu muha, obada, noćnih leptira, osa, čak i nekoliko stršljena.
Insekti su izvodili svoj tajanstveni, opsesivni ples sav satkan
od enigmatski zagonetnih putanja. Dvorski, čudesno miran,
čila i odmorena tijela sjedne i tramvaj sam od sebe krene pre-
f 77 ............................... „ ........................
OSMI OKULAR
ma gradu. Domalo se i ono jedino svjetlo ugasi te se samotni
putnik nade u tami. Gledao je van kroz paučinu koju je neki
marljivi pauk ispleo oko tramvajskog prozora. Pred njim su
sve brže i brže promicale poznate zgrade, ulice, trgovi, parko-
vi, svi uvijeni u gustu jedva providnu tminu. Tramvaj bez
vozača jurio je sve brže i brže. Nesnosno kloparanje vozila
gotovo je zaglušilo Dvorskog. Ne znajući ni sam zašto, on
laktom razbije prozor. Snažni vjetar odnese krhku paukovu
mrežu. Za njom izleti roj insekata. "Eto, sve živo teži svom
uništenju, kukci odletješe za paukovom mrežom" - pomisli
Dvorski. Kod Chotkovvh Sady uletješe nesmanjenom brzi-
nom u oštri zavoj i samo ih je čudo spasilo da nisu izletjeli s
tračnica.
Maks se zgrozi i uhvati rukama za glavu, a onda se naje-
dnom prenu - ruke su mu bile hladne, ledeno hladne i mrtvački
beživotne. Tek po kretnjama koje je njima mogao izvoditi
djelovale su živo.
Tramvaj uskoro prijeđe preko Monusova mosta i Maks
pogleda dolje u Vltavu. Začudo, bila je brza, zapjenjena i uz-
burkana poput gorskog potoka i tekla je obrnutim smjerom,
dolje prema Karlovu mostu. Što se to dogodilo s rijekom?
Nije li to maslo njezinih demonskih, podvodnih stanovnika:
čarobnjaka Žita, doktora Fausta, rabina Levija ben Bezabela
ili možda Praške smrti?
Praška smrt.
Još se nešto neobično događalo s Vltavom, ta neobična
dijabolična mjesečina u kojoj se kupala hučna, uzburkana voda.
Odakle zapravo mjesečina? Mjesec se nije vidio nigdje, zvije-
zde su isto tako bile skrivene, nebo je bilo oblačno, neprovidno.
I sve je izgledalo podosta tužno, ili barem sjetno, kao u onoj
pjesmi Hane Hegerove.
Onda najednom gromovi zaparaju nebo. U bljesku se munja
PRAŠKA SMRT
polako rušio jedan od tornjeva katedrale na Hradčanima. Ka-
taklizma u Starom mjestu.
"Vidi kako se samo polako ruši", pomisli Maks šćućuren u
tramvajskom sjedalu, "kakav je to zapravo spektakularni slow-
motion, baš kao u onim divnim kadrovima Jeana Vigoa."
U ulici 28. rujna tramvaj stane, njegova se vrata uz šištaj
otvore i Dvorski izađe na ulicu. Ubrzo mu posta jasno zašto su
se zaustavili. Ispred tramvaja vidjela se raskopana zemlja, zdro-
bljeni asfalt i izvijene tračnice. I nigdje nikoga, ulice su bile prazne,
prozori mračni. Dvorski krene prema Vaclavskim namestima
kada mu jedna prilika iznenada prepriječi put. Bio je to muškarac
srednjih godina i prosječna rasta, u crnom odijelu i s crnim cilin-
drom na glavi. Imao je smiješan, židovski, kukasti nos, dok mu je
lice bilo posve blijedo kao u mrtvaca, osim ako to nije bila varka
slaba svjeda. Do Vaclavskih namesti bilo je stotinjakmetara i nepo-
znati se ponudi Dvorskom kao pratnja. Maks nije imao ništa protiv,
čak ga nije smetala niti neuljudnost kojom je nepoznati zaobišao
predstavljanje. Polako su krenuli prema glavnom trgu. Čovjek s
cilindrom govorio je češki, ali s jakim francuskim naglaskom, pa je
Maks odmah shvatio da je stranac.
"Malo je neobično, možda čak i neuljudno, što vas ovako
zaustavljam u ovoj noći koja je tako važna za vas. Koja ima, da
se bolje izrazim, neopisivo veliku važnost za vas. Ta vidite da
su iz nje brižno uklonjeni svi ostali i da je ona, da tako kažem,
namijenjena isključivo vama" - započe neznanac kukasta nosa.
"Moram priznati da me je u početku to čudilo, no ako se
stvari postave logički", odgovori mu Maks, "onda me ova moja
samoća baš u ovoj noći i ne čudi. Ali zašto sam naišao na vas,
kakve vi veze imate s mojom sudbinom?"
Stranac se zagonetno nasmije, a onda nastavi:
"Vidim da vam je jasan vaš položaj već samim tim što govo-
rite o sudbini. Ja vas, naime, već duže vrijeme pratim, ne toliko
119
OSMI OKULAR
ja, koliko neke moje teme i motivi (tu stranac zazviždi nekoliko,
Maksu veoma dobro poznatih, muzičkih linija); pa je onda i
prirodno da ste prvo naišli na mene. Ali nemojte misliti da sam
ja jedini, srest ćete ovdje i ostale dijelove tlorisa vaše sudbine,
koja je sada jasna."
"Približavamo se Vaclavskim namestima..." - promuca Maks.
"Da, i vaše se kobne slutnje ispunjavaju, slutnje koje su
nadošle kroza san. A i san ima svoju važnost, baš kao i oni
insekti u tramvaju. Sve to ima svoje značenje. No, kako ste
rekli, približavamo se Vaclavskim namestima u ruševinama i
malo nam je još vremena ostalo. Moram vam stoga što prije i
ukratko ispričati svoju životnu priču. O, proklet sam time. Sva-
kom koji dođe moram pričati to isto. I sve zbog te proklete
melodije. Ha, ha, Cesta na popravisko, to vam je ona vragoljasta
paučića, Čehinja rekla. Vidite, priča iz te glazbe već se miješa s
pričom mojeg života i ja stoga ne jamčim da je sve što ću ispričati
živa istina. Krhke su granice između života i djela, ali i vi to
dobro znate. Ako se ne varam, Fjodor mi je rekao da pišete?"
"Da, u samom početku trebao sam shvatiti da i Fjodor pri-
pada ovoj Noći?" - kao za sebe će Maks, a onda se okrene
prema subesjedniku i reče mu, pomalo afektiranom fran-
cuskom dikcijom, neka nastavi.
Stranac se još jednom ispriča time kako ne zna ima li to
uopće smisla, a onda će:
"Vidite, ona jučerašnja tema što se čula na radiaparatu au-
tomobila koji vas je pregazio, melankolični je odraz uzora koji
me progoni poput neke idee fixe. Zaljubljen u tu ženu, živio
sam najrazličitijim životima koji se svi ukrštaju na tom ko-
bnom balu."
Maksu je sada sve bilo potpuno jasno i on se sa straho-
poštovanjem okrene prema važnom i uglednom sugovorniku:
"Rekao bih prije sabatu. Sabatu, a ne balu."
.. 120 ........................
PR ASK A SMRT
"Ha, ha, ha, konačno ste otkrili, konačno ste sve shvatili. I
ovako u retrospekciji mora vam sve biti jasno!" - oduševljeno
će stranac. Potom potapša Maksa po ramenu, a onda ga izne-
nada poljubi u desni obraz.
"A je li vam sada i patuljak poznat?"
"Kako da ne" - brzo će Maks. "Ponajprije po govoru." I
onda mu u ušima zabruje mnoge Fjodorove rečenice kojih se,
začudo, vrlo jasno sjećao.
"Mnoge su od njih već napisane, golube moj!" - namigne
Dvorski svom novom prijatelju, misleći pri tom na Fjodorove
rečenice. Nepoznati je sve shvatio.
"Sasvim obična metamorfoza", nastavi nepoznati, odno-
sno, sada već poznati, "ni ja ne izgledam baš sasvim tako...
jedino... mislim taj nos... No da nastavim. Kako bi bilo da
vam nastavak svoje životne priče, koja se ujedno račva s mo-
jim umjetničkim pričama, nadalje pročitam s papirića što sam
ga spremio za ovu priliku?"
"Ali ja sve znam!", prekine ga Maks, "slijede pastirski na-
pjevi, uzimanje droge, put na stratište i vještičji sabat."
Pomalo nezadovoljan, stranac izgužva papirić s kojega je
mislio čitati.
"A sabat, to je sada" - reče i okrene se. "A dalje idete sami.
I samo je vaša greška to što ste se zaljubili u Vobornikovu, isto
kao što je samo moja greška to što sam zavolio Harriett. Moj
je sabat muzička katarza, a vaš je ovo sada!"
Mora se priznati da Maksu nije baš sve bilo jasno, ali vre-
mena za pitanja više nije bilo. Čovjek u crnom, sa cilindrom
na glavi, trčao je natrag prema tramvaju. Maks produži prema
uglu gdje su počinjale Vaclavske namesti. Grozan je prizor
pukao pred njim.
Vaclavske su namesti utonule u zemlju. Namjesto prekrasne
široke ulice, bila je sada ovdje ogromna rupa što je podsjećala
OSMI OKULAR

na krater koji iza sebe ostavlja eksplozija bombe. Rupa se pro-

stirala sve gore do muzeja od kojeg su ostale samo jadne
ruševine, a u širinu tik do zgrada koje su lišene pločnika i ulice
jezivo stršale nad provalijom. A provalija je bila prepuna šta-
kora koji su, cvileći, trčali na sve strane.
Što se to dogodilo s Vaclavskim namestima?
A tamo daleko, gotovo u sredini rupetine stajala je, osvi-
jetljena bakljom, mala prilika koju je jedva nazreo i tek po
glasu prepoznao.
Fjodor je vikao promuklim glasom riječi koje su već jednom,
ne tako davno, bile napisane:
"Evo me rođeni, tražili ste me, malko i bijesni. A što biste
vi sa mnom. Da me strijeljate i pružite zadovoljstvo moralnom
osjećaju? Kazujte gospodine Dvorski!"
Maks mu ne odgovori nego se počne lagano spuštati u to
silno ždrijelo CARSTVO KUŽNJAKA
bez ikakvih usta.

Negdje u daljini prštale su šarene rakete da bi se potom

začuo smireni kreket žaba i pjesma cvrčaka, svetih životinjica.
Uplašeni su štakori bježali ispred bojažljivih koraka Maksa
Dvorskog. "To je dakle Praška smrt, bijela žena i Fjodor koji
je zmija" - mrmljao je Dvorski sebi u bradu.
"No sada je to konačno stvarnost", reče, vjerojatno da bi
se utješio.
Iza sebe je čuo lagani, plahi ženski korak koji ga je uporno
slijedio. Ipak, okrenuti se bojao, moglo bi sve, mislio je, kre-
nuti po zlu. Krene stoga dalje ne okrećući se. Orfejevu grešku
nije želio ponoviti.

17?
 CARSTVO KUZNJAKA

Oduvijek su me držali osobom kojoj je usud uskratio dva

bitna ovozemaljska užitka: svjetlosnu mnogostrukost svijeta i
uzbudljivu toplinu ženske puti. Naime, dvije mutne i za mene
potpuno neodredive bolesti obilježile su moju prirodu: dal-
tonizam i anafrodizija. Daltonizam je svekoliku stvarnost sveo
na crnu i bijelu krajnost, između kojih se prostiralo beskonačno
polje sivih nijansi, dok mi je anafrodizija učinila ne-
spoznatljivom bilo kakvu putenu želju spram drugog ili istog
spola. Mnogi su držali da su moje boljke hereditarno vezane
uz običaje mojih predaka - prekomjerno uživanje u alkoholu,
naročito onom lošem; drugi pak, oni mističniji, misle da su te
bolesti zapravo kazna i iskajavanje grijeha koji su počinili moji
preci žitelji našeg malog grada. Moram priznati da sam se
unatoč ovim ograničenjima osjećao sasvim normalno, čak
možda i ugodno, jer kako patiti zbog nedostatka nečeg što
uopće ne poznaješ? Tako su mi boje i seks nedostajali isto tako
kao i, recimo - Marsovi kanali, indijski začini ili kineski ruko-
pisi. I premda bi me mnogi, baš zbog mojih nedostataka, držali
traljavim i nepouzdanim svjedokom, ipak sam odlučio ispričati
ovo tamno mjesto iz kronike moga grada. Ime mu, jasno, neću
spominjati; njegov današnji ugled naoko je nespojiv s ovom
okrutnom i beščasnom storijom, koja zaslužuje da bude zabo-
............................................ 125.................................. ,.,.,.„_.._
OSMI OKULAR
ravljena. I kao što treba uraditi sa svakom stvari koja zaslužuje
zaborav, ispričajmo i ovu još jednom!
U tijeku četverogodišnjeg rata sve vojske koje su prolazile
ovim krajem pronalazile bi po neki svoj strateški razlog da
razruše bar dio moga grada. Ono što nisu uspjele razrušiti
vojske, razrušili su avioni različitih oznaka, tako da je u proljeće
1945. grad bio tek gomila veoma raznolikih ruševina što su se
sporo i mučno obnavljale. Kao u nekom čudnom snu, u ko-
jemu se sve odvija ubrzano ili trenutno, ruševine je stala prekri-
vati neka neobična biljka, tamnosiva lišća, bijelih zvonastih
cvjetova i neugodna zadaha. Pojedini dijelovi grada, oni što su
ponajviše stradali, postali su nalik na nepreglednu šumu ni-
skog grmlja sred kojeg su stršale tamnosive, svjetlosive i crne
ruševine. Kako je stanovništvo znatno manje stradalo od
zgrada, bilo je teško pronaći prikladnu nastambu, pa su se
mnoge obitelji privremeno kućile po upotrebljivijim dijelovi-
ma ruševina, a neki su odvažniji pojedinci za toplijeg vremena
znali spavati i u grmlju, čije ih je široko, nazubljeno lišće dosta
dobro štitilo od iznenadnih kiša.
Odmah po svršetku rata zaposlio sam se u lokalnoj bolni-
ci, koja je, vjerojatno zbog jasno naznačenih bolničkih ozna-
ka, pretrpjela tek neznatna razaranja. Dobio sam bijelu kutu i,
premda bez ikakve stručne spreme, postao bolničar. Prionuo
sam tako na jedan meni sasvim nejasan i neizvjestan posao.
Premda su radio i novine neprekidno grmjeli o tome kako se
stvari okreću nabolje, kako je sjajna budućnost tu nadomak,
pred vratima zapravo, situacija u gradu bila je katastrofalna:
nije bilo dovoljno hrane, ogrjeva, stambenog prostora, po-
sla... Stanje u bolnici, usporedi li se sa stanjem u gradu, bilo je
još katastrofalnije. Osim zidova, kreveta i nešto sitnijeg pri-
bora, bolnica nije imala ničeg što takvoj ustanovi treba, po-
naj-manje dobrog liječničkog kadra. Glavninu liječnika koji
CARSTVO K U Ž N J A K A
su, jasno, bili Zidovi, odvukla je bivša vlast od pacijenata i ope-
racijskih stolova ravno u koncentracione logore, a ono što je
ostalo, nažalost, jedva da je služilo osnovnoj svrsi. Hospita-
lizacija je u tim danima bila najgora stvar koja se mogla do-
goditi pacijentu. Ako ga ne bi dokrajčila nestručnost, onda bi
ga sveopća nedostatnost lijekova i pribora zacijelo stajala glave.
Mučen grižnjom savjesti jedan je internist poludio, drugi je
pobjegao. Po kirurga su došli udbaši jer s naknadno doznalo
da je kolaborirao. Dok su lupali na ulaznim vratima, on je
uspio pobjeći, ostavivši pacijenta s otvorenim prsnim košem.
Oni koji su ostali nisu znali zatvoriti prsni koš. Tada je vlast
intervenirala poslavši u bolnicu tri čovjeka iz centra. Kad je
shvatio gdje se nalazi, jedan od njih se mjesec dana po dolasku
ustrijelio, dok se drugi propio. Treći je bio epileptičar. Odmah
po oslobođenju stigle su u grad i manje količine penicilina, pa
je tako i naša bolnica vrlo rano izašla iz tamnog predantibi-
otskog doba. Doduše, na najneslavniji način. Kao da je sudba
umiješala svoje prste, prvi pacijent bio je preosjetljiv na peni-
cilin, pa je naočigled nesavjesnog i sasvim nespremnog liječnika
umro od alergijskog šoka.
Prva neobična stvar vezana uz mračni odsječak naše kro-
nike zbila se u srpnju 1945. Na vrata bolnice zakucao je, ka-
sno noću, možda baš oko ponoći, bivši slikar Ranko Keber
koga su provincijalci, oduvijek skloni bagateliziranju umje-
tnosti, prozvali Mrlja. Sad, bilo je tu zlobe, a bilo je, zapravo i
pravog povoda. Mrlja je prije rata pripadao nekom čudnom
"izmu", koji je vidio i pokupio negdje u Evropi, pa su mu slike
uistinu podsjećale na zamršene spletove mrlja. Kako novi režim
nije pokazivao neku očigledniju potrebu za slikarskim talen-
tom tog tipa, Mrlja je prestao slikati i nastanio se negdje u
ruševinama južnog, najporušenijeg dijela grada, spavajući malo
pod slomljenom strehom, a više u kužnom grmlju neobične
 OSMI OKULAR
biljke koja je u tom dijelu grada satkala pravo klorofilno carstvo.
Mrlju je sirov i neobrazovan puk držao ludom, bićem nešto
razumnijim, ali mnogo manje korisnim od domaće životinje
na primjer.
Kad je bolnički portir otvorio vrata, zadrhtao je od groze i
iznenađenja. Bivši slikar bio je gol do pojasa, prsti i nokti bili
su mu crni od krvi, a prsni koš izgreban. Oči su mu bile širom
otvorene, buljave zapravo, a usta poluotvorena. Kad ga je portir
upitao što želi, Mrlja je počeo urlati na sav glas, a onda je
utrčao unutra i luđački se smijući stao juriti bolničkim ho-
dnicima, probudivši sve one pacijente koji se nisu nalazili u
komi. Zatim je pao i počeo dugo povraćati. Bio sam u noćnoj
službi pa sam pomogao portiru da unese jadnog poludjelog
slikara u jednu nusprostoriju gdje smo ga ostavili ležati na dr-
venoj klupi. Tada se ustanovilo da dežurnog liječnika nema u
bolničkom krugu, a kad se nakon dva sata vratio, u onoj pro-
storiji pronašli smo samo gomilu sivih i crnih bljuvotina, dok je
pacijent nekamo izvjetrio.
Sljedećeg dana ugledao sam slikara u gradu kako kupuje
kruh i mlijeko na točkice. Bio je posve pribran i djelovao je
naskroz zdravo. Bolnice se uopće nije sjećao te je tvrdio da je
sve to što sam mu napričao gola izmišljotina jednog daltoni-
sta. Rekao je k tome i nešto veoma ružno: da mi daltonisti
posjedujemo urođenu mržnju prema slikarima, majstorima
bogatih kolorističkih potencijala. Nije mi bilo jasno zbog čega
bih mrzio ljude koji spretno barataju meni nepoznatim ma-
terijalima. Naprosto, bio sam prema njima ravnodušan isto
onako kao i prema dežurnom liječniku internistu, koga sam
skinuo s obnažene medicinske sestre pošto mu je vani urlao
čovjek mučen napadajem slijepog crijeva.
Zgoda s Mrljom ponovila se nekoliko dana kasnije, samo
ne u bolnici, nego u drugom dijelu grada, gdje je primijećen
...... „....„....................................... 128
CARSTVO KUŽNJAKA
kako posve gol, s cvjetnim vjenčićem na glavi, juri ulicom i
glasno se smije. Kad su ga sljedećeg dana pronašli u jednoj od
njegovih mnogobrojnih biljnih nastambi, bio je posve miran,
pribran i normalan, tvrdeći ponovo da se ničeg ne sjeća. Tako
nije bilo čvrstih razloga za hospitalizaciju, ali je zbog javne
sablazni bio na licu mjesta kažnjen. Uz pomoć pendreka, ja-
sno.
Veoma brzo Mrljini su izgredi postali nešto svakidašnje,
pa se protiv toga, kao ni protiv ostalih svakidašnjih stvari, nije
ništa poduzimalo. I premda ga nitko nije ni pokušao fizički
izdvojiti, u duhovnom smislu vrlo brzo je bio prognan u geto
luđaka i nakaza, postavši predmetom poruge i gađenja. Osu-
dili su ga na status najgore gradske lude, i kao sve lude, i on je
vrlo brzo postao glavnim sadržajem različitih tračeva i
fantastičnih priča. Govorilo se čak da je do te mjere poludio
da jede nekakvu sivu travu i zoblje crne sjemenke.
Zanos obnove u kojem smo se nalazili i koji nam je pomagao
da sve nedaće shvatimo kao kratkotrajnu prijelaznu stubu k
nečem ljepšem i vedrijem, poprimao je najrazličitije forme.
Jedna od najvažnijih bio je miting koji je upriličen negdje kra-
jem ljeta. Na mitingu je trebao gostovati i govoriti neki važan
drug iz centra, koji je za nas bio osobito značajan, jer je dio
njegova dječaštva bio vezan uz naš grad. Na njega smo gledali
s ponosom i blagom zavišću jer je predstavljao pravo ostvarenje
naših snova: poniknuti ovdje i postati "netko i nešto" tamo gore.
Naš ponos bit će umanjen već nekoliko godina kasnije, kada će
taj "naše gore list" naprosto nestati u nekakvoj kominformovskoj
zavrzlami, da bi se pet godina nakon toga iznenada vratio i postao
običan marveni trgovac.
Na dan mitinga na središnjem trgu bila je postavljena po-
zornica, sagrađena od nagorjelih jelovih dasaka što su dovučene
iz raznih porušenih zgrada, a preko prednjeg dijela pozornice
...................... __ ................ 770 ........................... ................ ____
 OSMI O K U L A R
prebačen je ćilim s narodnim vezom. Vez se sastojao od crnog
ornamenta i oblika satkanih od vlakana u raznim sivim ni-
jansama. Iznad bine vijorile su se sivobijele zastave s petokra-
kom i siva zastava sa srpom i čekićem. Nekoliko koraka dalje
svirala je "pleh-glazba" u tamnosivim paradnim uniformama.
Sivi odsjaji sunca igrali su po njihovim sjajnim, uglačanim in-
strumentima. Naš drug stajao je na pozornici zadovoljna i
nadmoćna izraza na licu, jedne ruke na ogradi, a druge uperene
prema vedrom nebu prekrasne svijetlosive boje. Govorio je
mnogo i vješto, koristeći sve izraze koji su se i inače rojili po
novinama i radioemisijama, obećavajući nam brda i doline ako
i sami budemo spremni proliti dovoljno znoja i posegnuti za
njima. Već u okvirima prvog petogodišnjeg plana našao je
dovoljno prostora za svijetlu viziju našeg grada, viziju kojom
dominiraju novi stambeni objekti, škole, pa čak i jedna manja
željezara podignuta na mjestu južnih ruševina. Ukazao je na
ozbiljne zadatke koje nam nalaže partija, kao i na odgovor-
nost koju nam nameće sjajno svjetlo u kojem nas gleda i vidi
drug Staljin. Na kraju je upozorio i na pojavu odmetnika i
ostataka razbijenih neprijateljskih vojski po našim šumama,
rekavši da takve stvari moramo najenergičnije rješavati. Kao
jedna od posljedica takve energičnosti, mjesec dana kasnije u
jednoj od obližnjih šuma bit će sasvim neoprezno ubijen lu-
gar.
Po završetku ovog lijepog i uspješnog mitinga visoki drug
krenuo je s našim lokalnim drugovima na malu zakusku.
Razgledavajući putem prve rezultate obnoviteljskih zahvata
naletjeli su na neobičan prizor. Širokom cestom prema njima
je nailazila grupica od petero, šestero djece. Sva djeca bila su
gola, zakićena cvijećem, držala su se za ruke i pjevala pjesmice.
Pjesmice su djelovale pomalo besmisleno, bezumno, a riječi
im se nikako nisu mogle nazreti. Jednako tako djelovala su i
........................................... i w ................... „....... _.,.... ..
.......................................,
CARSTVO KUŽNJAKA
djeca; suludo i odsutno, kao u nekom zanosu, hodala su napri-
jed i samo naprijed, ne osvrćući se ni na što oko sebe. Jednom
dječaku curile su sline niz bradu, dok je jedna djevojčica mokrila
u hodu.
Drugovi su zastali, prvo iznenađeni, zatim zapanjeni. I tek
što su se uspjeli pribrati, djeca su već prošla, svejednako zani-
jeta svojim ritualom. Visoki drug upitao je svoje domaćine
znaju li što se to događa, pa kad nije dobio nikakav odgovor,
ljutito je pretpostavio da bi se moglo raditi o čistoj provoka-
ciji, o transu i obliku vjerskog zanosa u kojem se ponajbolje
ogleda štetan i manipulatorski rad crkve. Zatražio je da se stvar
po hitnom postupku ispita, te da se utvrde odgovornosti i
poduzmu potrebni koraci. Jedan od drugova hitno je potražio
lokalnog svećenika, a isprepadani pop zakleo se da crkva s tim
nema nikakve veze, te da i sama ovakav ispad drži blasfemičnim.
Obojica su se razjurili gradom ne bi li pronašli djecu što im je
vrlo brzo i pošlo za rukom. Međutim, djeca više nisu pjevala,
već su, smalaksala, bezvoljna, na rubu snaga zapravo, sjedila
na travnjaku u blizini porušene škole i buljila nekamo preda
se. Jedno je dijete sagnulo glavu i dlanovima pokrilo oči, dok
se drugo izvalilo u travu i povraćalo. Svećenik priđe jednom
od mališana, osam ili devet godina starom, opipa mu bilo, dirne
čelo, a potom mu zaviri u oči. Zjenice su mu bile široke i osje-
tljive na svjetlo. Pop se prekriži i reče tihim, drhtavim glasom
da su djeca otrovana. Ubrzo se odnekuda stvorio i nastavnik
biologije koji je paničnim glasom počeo vikati kako djecu treba
što prije otpremiti u bolnicu.
Konačno, nesretna djeca su hitno, ili hitno koliko je to
bilo moguće, sprovedena u bolnicu, gdje je nad njima izvedena
rutinska intervencija ispiranja želuca, te su se sva do jednog
izvukla. Tada se postavilo i ono presudno pitanje: tko, zašto i
čime je otrovao djecu? Bolničko osoblje nije moglo dati brz i
OSMI OKULAR
pouzdan odgovor, jer je uzorke trebalo poslati u centar na
analizu, a iznemogla i preplašena djeca nisu mogla dati odgovor
koji bi istragu pokrenuo u nekom određenom smjeru. Šef
policije je također za tili čas bio u bolnici, ali osim nervoznog
šetuckanja po hodniku nije mogao uraditi ništa konstrukti-
vnije.
Gotovo nerješivu zagonetku rasvijetlio je nastavnik biolo-
gije koji je, vodeći djecu u bolnicu, skinuo cvjetni vjenčić s
glave jednog mališana.
- Djeca su jela ovu biljku - rekao je, našto su se svi iznenadili,
jer se radilo o biljci koja je prekrila gotovo sve ruševine u gradu
i postala nešto obično i svakidašnje. A u običnim i svakidašnjim
stvarima nikada ne naziremo moguću opasnost.
Pred iznenađenim, zabezeknutim ljudima nastavnik je
počeo detaljno govoriti o biljci koju su svi držali bezazlenim
korovom. Govorio je tako iscrpno i fanatično, da su njegove
riječu u pojedinim trenucima imale znanstveni karakter, u dru-
gim pak ton vatrene propovijedi.
- Ovo je Datura stramonium, kužnjak, tatula, bikov list,
svinjski bob, smrdac ili bulnjak, a pojedini je narodi zovu i
đavoljom travom. Postoji vjerovanje po kojem su ovu biljku,
nekada davno, Cigani donijeli iz Indije i raširili je po čitavoj
Evropi. Raste uz putove, po bunjištima, smetlištima, uz
pruge, a osobito rado po ruševinama. Spada u najotrovnije
biljke našeg podneblja, a otrovnost joj potječe od hiosciami-
na i drugih opasnih alkaloida. Oduvijek je služila kao sre
dstva za različite nečasne radnje, za trovanja, premazivanje
hladnog oružja, a u kultovima vještica koristila se kao sre
dstvo izazivanja đavolskih vizija. U malim količinama je lje
kovita, u većim izaziva trovanje praćeno glavoboljom, vrto
glavicom, vidnim smetnjama, halucinacijama i konačno...
konačno izaziva komu i smrt. Osobito rado i brzo širi se za
112 ____ ................... _ ...........
CARSTVO KUŽNJAKA
vrijeme rata, prekrivajući u tili čas ruševine, kao da voli miris
razaranja i smrti. Ta zla, prokleta biljka koja voli rat, koja
opčinjuje svojim vizijama i haluci-nacijama, i koja brzo i
nepogrešivo donosi smrt, pošast je koja je opsjela naš grad. I
ne sluteći opasnost živimo u carstvu kužnjaka koji, eto, vidite,
ne bira svoje žrtve! Djeca su je jela i ne sluteći da je u njoj
Sotona. A na Sotonino prokletstvo treba brzo reagirati i is-
trijebiti ga. Odmah treba posjeći sav kužnjak i tako likvidirati
opasnog neprijatelja.
Lokalni svećenik vidno je živnuo na riječi "Sotonino pro-
kletstvo treba istrijebiti", dok je šefa policije osobito obra-
dovala rečenica: "likvidirati opasnog neprijatelja".
I uistinu, glas o opasnoj otrovnoj biljci, koja se zavukla
gradu pod kožu, raširio se već iste noći, obletio naselje ne-
koliko puta, dobio pritom obvezatne ukrase i pretjerivanja, i
već sljedećeg dana uvečer, ne čekajući službenu akciju vlasti,
nekolicina samosvjesnih građana, medu kojima i nekoliko
očeva otrovane djece, krenula je da se odlučno suprotstavi
opasnom i podmuklom neprijatelju - carstvu kužnjaka.
Slušajući nastavnika biologije, predvodnika i najupućeniju
osobu, oboružali su se noževima, srpovima i kosama, koje su
skinuli s drvenih držala, tako da su podsjećale na mačete koji-
ma istraživači prosijecaju put kroz prašumu. Tako opremlje-
ni, odvažni i hrabri, okruženi sutonom koji je polako gutao
dan, krenuli su prema opasnoj i nepreglednoj sivoj prašumi
đavolje trave, nesvjesni opasnosti koje krije to moćno,
tisućljetno carstvo.
I tu počinje najstrašniji i najnečasniji odsječak kronike
koju sam vam nakanio ispričati, odsječak kojeg se nitko od
sudionika ne voli prisjetiti, već bi, zacijelo, negirao sve moje
navode i pripisao ih zlonamjernosti daltonista koji kužnjak
drži sivom, a ne zelenom pošasti.
 CARSTVO K U Ž N J A K A
OS Ml OKULAR

se pobjednički i kao da im više ništa nije stajalo na putu.

Dakle, naši su pravednici krenuli u svoj križarski pohod
Spazivši svoje obitavalište u blizini, jedan od njih skokne do
protiv đavolje biljke u sumrak i proveli u njemu čitavu noć
kuće i vrati se s dvije boce u rukama. Sada se više nisu kri-
koja će mnogima od njih obilježiti i čitav život.
jepili gutljajima, nego su žestoko lokali, bijesni, razgaljeni,
Zašli su odvažno u ruševine i počeli sjeći sivo grmlje tako
ljutiti, odlučni da obračunaju s otrovnim korovom, da egzo-
žestoko da su bijeli cvjetovi i bodljikave čahure letjeli na sve
rciraju zloduha. Nakon što su sasvim slučajno udarcem kose
strane. Najkorisnijima su se pokazale oštre, blještave mačete,
odsjekli rep zalutaloj mački, koja se tuda vucarala, stali su
zapravo kose lišene drvenih držala, ali se dobro sjeklo i sr-
medu grmljem tražiti i druge žive stvorove da ih sasijeku
povima, samo što se pritom moralo čučnuti ili sagnuti. Netko
britkim, metalnim oštricama. Pjevali su, vikali, psovali i ju-
medu njima bio je vičan košnji pa je poučio i ostale tome
rili grmljem sve manje koseći korov, sve više obračunavajući
kako treba zasjeci a da se ne ošteti sječivo udarcem o kamen,
s mačkama, štakorima, žabama, da bi na koncu izmasakrirali
opeku ili tvrdi korijen. Veoma brzo je pala i noć, pa su fijuci
poluslijepog psa bivšeg čuvara pruge.
njihovih sječiva sablasno parali tminu, dok je gusto grmlje
U jednom trenu netko se sjeti da ne bi bilo loše izbliza i
šuštalo pod njihovim nogama kao da uzdiše. Zatim su stali
potanje upoznati strašnog neprijatelja, pa ubere rascvali, lje-
da predahnu na tren, pa je netko izvukao bocu rakije koja je
vkasti cvijet kužnjaka, stavi ga u usta i sažvače. Nastavnik
svima prijala. Vratiše se onda predano svom noćnom poslu.
biologije ga upozori da je najbogatiji rezervoar tajanstvenog
Gore na nebu ukaza se sjajni, svijetlosivi mjesec i oni zado-
i opojnog otrova siva čahura s crnim sjemenkama. Kako bi
voljno ustvrdiše da sada imaju više svjetla i da im je lakše
bio zorniji i uvjerljiviji, otrgne jednu, otvori je i sažvače ne-
raditi. Kako se mjesec uspinjao, bivali su sve zadovoljniji,
koliko sjemenki. Probaše i ostali. Pola sata kasnije više nisu
posebno kad bi se osvrnuli iza sebe, gdje više nije bilo niti
imali ni kapi rakije, pa su stali to više kušati biljku o koju su
jednog uspravnog grma. Nakon novog odmora i novih gu-
se sve češće zapletali i koja im je derala odjeću, grebla noge i
tljaja rakije uhvati ih takav polet da su gotovo pojurili prema
lica. Pred ponoć je nestalo i mjeseca, sakrili su ga tmasti oblaci
novim, nenačetim poljima kužnjaka. U tom zanosu nečiji srp
iz kojih je počelo sijevati i grmjeti. Shvatili su da više ne
završi u jednom koljenu. Bolan jauk propara tminom zavi-
znaju gdje su, da su se izgubili. Naime, sve im je djelovalo
jene ruševine. Morali su stati da previju nesretnika i popiju
nekako blisko i poznato, ali nigdje nije bilo puta, dovoljno
još po koji gutljaj, nakon čega su i dalje bili sigurni u svoju
dobrog da se krene njime. Kroz grmlje i tminu pred njih je
nakanu, ali manje sigurni u vlastite noge. Oko deset uvečer
izašla bijela, dlakava sablast u kojoj su čas kasnije prepoznali
stao ih je hvatati umor, pa je njihova mržnja prema prokletoj
običnu kozu. Radosni zbog toga što je strašna avet tako brzo
biljci bivala to veća. Nečija mačeta zasječe oveći grm
poprimila bezopasan i dobroćudan oblik, sasjekli su začuđenu
kužnjaka, a noga obori nešto okruglo, šuštavo, za što se čas
životinju u stotinu komadića. Zatim su se vratili kužnjaku i
kasnije ispostavilo da je ptičje gnijezdo. Stajali su nekoliko
nastavili ga sjeći, ali im se činilo da kužnjaka, kako ga sijeku,
trenutaka začuđeni i neodlučni, a onda se prvi pribrao na-
ima sve više i više, da brzo, misteriozno izniče i na onim
stavnik biologije i bijesno izgazio gnijezdo s jajima. Ćutjeli su
OSMI OKULAR
CARSTVO KUŽNJAKA

mjestima gdje su ga uništili, da ih opkoljava i prijeti im. U

gradske kronike. Kao i početak, njezin neslavni završetak
jednom trenu nisu više znali jesu li to oni krenuli na opasnu
zbiva se u našoj traljavoj bolnici u kojoj sam i sam otpočeo
biljku, ili je to ona krenula na njih. U taj čas ošinuo je grom
svoj radni vijek. Tog ranog kolovoskog jutra, nakon bijesne
negdje u blizini i gusta se kiša prosula iz mrkih oblaka.
olujne noći, dva su snažna pružna radnika donijela izmrcva-
Uplašili su se i počeli pjevati, čudeći se i sami kako ne raza-
reno tijelo nesretnog slikara i spustila ga na stubište ispred
znaju ni riječi, ni smisao vlastite pjesme. Ali su pjevali i dalje,
ulaza u bolnicu. Oči su mu bile zatvorene, obrazi blijedi, a
kao da ih na to goni neka strašna, nepoznata sila; mračne
prsti modri, ukočeni, ali je još uvijek disao. Unijeli smo ga u
čini koje je netko prosuo po njima. Zagazili su dublje u mokru
prostoriju koju smo sasvim proizvoljno zvali operacionom
prašumu kužnjaka i zapleli se o nešto meko i toplo. Bio je to
dvoranom i rastrčali se da nađemo liječnika. Kada je dvade-
lokalni luđak, slikar Mrlja, prvi upražnjavlac opojnog koro-
setak minuta kasnije debeli, neispavani liječnik u pretijesnoj
va i njegov zli emisar, koji je ovdje, nesmetan od kiše i oluje,
kuti ušao u dvoranu, pacijent je još uvijek disao, pa su sve
mirno spavao. Kad je pri svjetlu munje ugledao njihova
kasnije doktorove tvrdnje da je Mrlja dopremljen u bolnicu
izmučena, iskrivljena lica i razderanu, okrvavljenu odjeću,
mrtav, bile čista laž. Inače, medu nesposobnim osobljem naše
vrisnuo je od iznenađenja i straha, a oni, i sami preplašeni,
bolnice ta debela neznalica spadala je medu najnesposobnije
spustiše svoja mokra, metalna sječiva na njegovo toplo tijelo.
i najnesavjesnije spodobe koju je lišavanja liječničke časti
Zastali su, vjerojatno i sami začuđeni onim što se zbilo, a
spasila tek kasnije otkrivena činjenica da mu je diploma kri-
onda su, zaobišavši krvavo tijelo, krenuli dalje kroz grmlje i
votvorena, te da nikakve liječničke časti i ne posjeduje. Da-
ruševine, očajnički tražeći put koji će ih odvesti do spaso-
kle, bez obzira na prirodu njegovih rana, Mrlja je otišao s
nosnog jutra, svjesni jedino toga da su bitku protiv opasnost,
ovoga svijeta zahvaljujući njemu; ubijen je uz pomoć tran-
sivog klorofilnog carstva definitivno izgubili.
sfuzije krivom krvnom grupom.
Kažu da su ih rano ujutro građani našeg malog mjesta
No, sve ove rane afere iz prošlosti moga grada zataškane
mogli vidjeti kako se umorno vuku prema glavnom trgu. Bili
su i zaboravljene, pri čemu je nužnost zaborava pravdana
su izmučeni, poderani i krvavi, a glave su im bile iskićene
različitim općim i širim koristima. Grad je polako ozdra-
bijelim cvjetovima kužnjaka. Oči su im bile širom otvorene,
vljao, ruševine se krčile, a na njihovu mjestu nicale su nove i
buljave pomalo, a zjenice široke i osjetljive na svjetlo. Neki
nove zgrade. Bolnica je pretvorena u školu, potom u skladište
od njih su pjevali, drugi povraćali. Jednom od ljudi pjena je
da bi na koncu bila srušena. Od svega ostali su samo izdvoje-
tekla niz bradu, drugi je mokrio u hodu. Znatiželjnici bi im
ni sivi grmovi tatule ili kužnjaka, koji se rano ljeti zabijele
prilazili, pokušavajući nazreti o čemu se radi, ali su muškarci,
dolje uz pružni nasip u južnom predgrađu.
suludo i odsutno kao u nekom zanosu, koračali naprijed i
samo naprijed, ne osvrćući se ni na što oko sebe, zanijeti
(1986)
svojim tajnim ritualom.
Ali tim ritualom, nažalost, ne završava tamni dio naše
136
LJETNIKOVAC
 L J E T N I K O V AC

BRUNINA PRIČA: NEVJEROJATAN DOGAĐAJ

Još ni dan-danas ne mogu potpuno suvislo i bez drhtavice

u glasu govoriti o događajima koji su se te svibanjske nedjelje,
dvije godine prije rata, odigrali u ljetnikovcu N. Vjerujte mi,
ni dandanas ne mogu a da se sa zebnjom ne prisjetim svega što
se odigralo, premda je od tada prošlo mnogo godina i premda
je rat, koji je nedugo nakon toga izbio, svojim strašnim i zvjer-
skim licem trebao izbrisati ilinekako neutralizirati sve ono
strašno što nam se prije njega u životu dogodilo.
Za sve nas koji smo gotovo u istom sastavu provodili svoj
svibanjski odmor u ljetnikovcu N, bio je to kutak pun prisnosti,
gdje ste bili sigurni da će, naravno uz stalne goste, i sve ostalo
svake godine ostati uglavnom nepromijenjeno: raspored
pokućstva, posluga, kućni red, radno vrijeme bara i salona i
sve ostalo.
Uistinu, prekrasan je bio naš ljetnikovac i prekrasan je bio
naš posljednji odmor u njemu sve do kobnog dana kada se
odigralo sve ono...
Za vrijeme rata, savezničke su bombe, iz tko zna kakvog
razloga, razrušile do temelja staru zgradu. Zemljište je kasnije
raščišćeno i poravnano, a na mjestu ljetnikovca nalazi se sada
141
OSMI OKULAR
veliki auto-kamp. Pričali su mi to, pokazivali mi slike, ali ja
ipak više nikada nisam otišao tamo. Ne zbog straha, nego zbog
tuge, zbog tuge koja se uvijek javi kada se prisjetim svih onih
velikih ljubavi i prijateljstva koja sam znao stvoriti u tih tride-
setak dana što bih ih proveo u ljetnikovcu.
Te godine, zbog teške prometne nesreće, prestao je dolaziti
jedan moj stari prijatelj, pa su u moju sobu, naravno uz moj
pristanak, doveli jednog mladog studenta tehnike, koji se pre-
dstavio kao Grabovski. I premda mi je već u samom početku
izgledao vrlo čudno, na kraj pameti mi nije bilo da će počiniti
takvu glupost, bolje reći - takvu strašnu ludost! Znate, kada
vam se čovjek, koji s vama dijeli sobu - objesi, hoćeš-nećeš
mora ipak kompromitirati donekle i vaš ugled.
Grabovski je svakog jutra izlazio sa mnom na kupanje. Pro-
lazeći kroz salon u ogrtačima za plažu, domahnuli bismo dama-
ma koje su pile svoju bijelu kavu, zatim ispili po viski, a onda
krenuli k obližnjoj plaži. Ja sam u tih nekoliko godina stekao
glas prvog kupača, to jest onog koji prvi, gotovo u samu zoru,
odlazi na kupanje. Moram priznati da mi je Grabovski odmah
postao simpatičan, upravo zbog toga što je bez nagovaranja pri-
stao da sudjeluje u ovoj mojoj maloj nastranosti. "Ujutro je to
najzdravije!" - samo je to rekao i otada postasmo nerazdvojni.
Sada ste jamačno pomislili kako je Grabovski bio staložena
i mirna osoba, ali ne, upravo obrnuto, bio je to čovjek neobično
napetih živaca, poput strune koja na blagi dodir zatreperi. O
njemu niste mogli ništa doznati osim da je student tehnike (i
to, čini se, ne baš osobito uspješan), ako biste pak navaljivali
na njega pitanjima, znao bi potpuno zašutjeti i gotovo čitav
sat nervoznim pokretima ruke bacati sitno kamenje u morsku
vodu. Njegovi napeti živci očitovali su se osobito u načinu na
koji je čitao novine. Uzeo bi čitati članak na prvoj strani, za-
tim, nemajući strpljenja da ga dovrši, prelazio bi na onaj s druge
142
L JE TNI KOV AC
strane, pa zatim onaj s treće i tako dalje, da bi se opet vratio na
prvu stranu. Preklapao bi tako i prelistavao novine i deset,
petnaest puta, a onda bi ih gužvao i bacao, baš kao da se boji
da bi ih netko nakon njega mogao čitati. A novine su se u tim
burnim predratnim godinama, morate i to imati na umu, čitale
posve drukčije - mirno i staloženo i s velikom nadom u kakvu
povoljnu, optimistički intoniranu vijest.
Da je Grabovski uistinu neuravnotežena osoba, potvrdilo
se nekoliko dana nakon njegova dolaska kada je išamarao ne-
kog seoskog deliju, koji se usudio reći nešto na račun njegovih
gospodskih naočala. Debeli, jaki seljačić stajao je nemoćno i
gledao kako ga odvažni student šamara. Bilo je nečeg zapravo
ropskog, služničkog u seljaku koji se, iako jači, bojao podići
ruku na gospodina, i koji se već uplašio i same svoje brzople-
tosti kojom je dobacio ono o naočalama. Te iste večeri saznao
sam da je Grabovski somnambul. Cijelu je noć govorio nešto
nerazgovijetno, zatim ustajao iz kreveta i dugo sjedio na njego-
vu rubu. Pa ipak, unatoč svemu tome, još mi je bio drag,
ponajviše stoga što bi, zajedno sa mnom, već u sedam ujutro
skakao naglavačke s visoke stijene u prohladnu morsku vodu.
Da, uistinu smo nas dvojica bili prvi kupači te stoga prava meta
dobronamjernih šala, ali i neskrivenih simpatija gostiju ljetni-
kovca. Slovili smo kao zgodni, kršni momci, jer sam i ja bio
jedva tri ili četiri godine stariji od Grabovskog.
No da će se Grabovski objesiti, na to stvarno tada još nisam
mogao pomisliti!
Nakon deset dana provedenih u ljetnikovcu, ja sam upra-
vo prestao ljubiti jednu užasno razroku kćer bogatog veletrgo-
vca pokućstvom, koju sam upoznao prošlog ljeta i koja je,
unatoč katastrofalnom pogledu, imala neobično lijepo obli-
kovane noge, a Grabovski se baš zaljubio u Katarinu, kćer
poznatog bankara. O ljetnikovcu N. valja napomenuti da je
143
OSMI O K U L A R
bio otvoren samo gostima izuzetno debelih lisnica, te da svoju
prisutnost (jer tada još nisam pripadao tom krugu ljudi) mogu
zahvaliti svojoj bogatoj sestrični koja je... no to je ipak malo
preduga i nezanimljiva digresija.
Katarina je bila djevojka jednako neobična kao i on. Mo-
ram priznati da sam se prije dvije godine mnogo trudio oko
nje, ali mi ništa nije uspijevalo, osim što sam je privolio da
jednom rano izjutra krene sa mnom na kupanje. Za vrijeme
jednotjednog udvaranja nisam čuo niti jedne jedine riječi iz
njezinih usta. Na kraju je ipak progovorila i tada sam joj, čini
mi se, prvi i zadnji put čuo boju glasa. Rekla je kako užasno
zaudaram po alkoholu. I tako je završila naša veza, to jest svi
moji pokušaji da joj se nekako približim. Priznajem, bilo mi je
vrlo žao i upravo zato ne govorim ništa o njezinoj izuzetnoj
ljepoti. Ostavio sam sve, užasno se napio i pronašao još iste
večeri jednu modisticu iz unutrašnjosti, koja ne samo da mi
nije ništa prigovorila zbog alkoholnog zadaha, nego mi je
odmah dopustila da je odvedem u šikaru iza ljetnikovca, koju
smo mi mladi gosti, iz posve razumljivih razloga, zvali
"bračnom posteljom".
No, eto, Grabovski je uspio osvojiti Katarinu. Kada sam
se navečer znao vraćati sa šetnje ili partije karata u gostionici
koja je bila nekovrsni kulturni centar obližnjeg mjestašca, za-
tekao bih ih kako sjede zagrljeni u mraku na klupi ili kakvom
kamenu i nešto šapuću. Suzbijajući bijes i stežući šake žurio
bih tada dalje praveći se da ih nisam opazio. Kako je to uspjelo
Grabovskom? Kako li je on, koji je djelovao poput pravog
nespretnjakovića, uspio zavesti Katarinu, taj šutljivi, neosvo-
jivi bedem?
A meni, meni je tada rekla da zaudaram po alkoholu!
Eto, tko bi tada u tim trenucima pomislio da će se
Grabovski objesiti? Nitko, kažem vam nitko!
144
L J E T N I KO V AC
Moram priznati da mi je ljubav između Grabovskog i Ka-
tarine izgledala poput neke dječačke, platonske idile, pa mu
nisam mnogo ni zavidio, premda je moja taština bila donekle
povrijeđena.
A onda, za koji dan, na moje veliko iznenađenje, Grabovski
mi sam počne pripovijedati o najfantastičnijim, bestidnim de-
taljima onih radnji koje su se između njih dvoje odvijale. Bilo
je u njegovim riječima nekog cinizma i sadističkog uživanja,
ali laži ne! Znao sam to odmah, Grabovski je bio čovjek koji
nije mogao izustiti laž, jednostavno, nije to bilo u njegovoj
prirodi, a svaki je čovjek do kraja određen svojom prirodom.
Ta on bi radije šutio no lagao. Znao bi tako ući navečer u našu
sobu sav raskopčan i umrljan. Odmah se vidjelo da dolazi ravno
iz "bračne postelje"; izraz je bio već i on usvojio. Pričao bi
tada te svoje ljubavne pojedinosti, dok sam se ja smijuckao i
jedva nekako prikrivao potpunu zbunjenost, zavist, što li?,
uglavnom neki osjećaj koji me iznutra potpuno razjedao. Kaže
on tako: "Danas sam joj noge stavio na ramena." Ili drugi put:
"Da si samo mogao čuti kako je jecala kada sam je uzeo stra-
ga." Ili konačno: "Noćas ga je imala u ustima". Kako sada
spojiti tu prozračnu, nijemu Katarinu, kojoj je onda prije dvije
godine zasmetalo to što sam ja malko zaudarao po alkoholu,
sa svim ovim što je Grabovski o njoj napričao? Kako to sada
dovesti u vezu?
Viđao bih sada Grabovskog kako čitavo povlijepodne sjedi
za stolom u perivoju ljetnikovca, zajedno s Katarinom, nje-
zinim ocem i majkom. Jedno jutro, kada sam po običaju ustao
vrlo rano, opazim da je krevet Grabovskog prazan. Bio je, znači,
ustao prije mene i nekamo otišao. Spremim se za kupanje,
siđem dolje u salon i zatražim dupli viski. Tada mi, dok sam
čekao, priđe vrlo otmjen gospodin, bolesna izgleda. Njegov
sivi ten, crvene oči, raspucale usne koje je jedva micao i suho-
........ ____ . .................... __ 74S" ............................... ..- ........ - .- .....
OSMI O K U L A R
njavi udovi odavali su uistinu krhko zdravlje. Neprestano se
ljuljao kao da će se srušiti i ispričavao se kako mu se žuri, jer
mora što prije leći. Začudim se. Mora leći sada ujutro! Sto li
je onda do sada radio? Ta po njegovu izgledu ne bi se reklo da
je negdje bančio. Zdravlje mu to ne bi dopustilo.
"Grabovski neće danas s vama na kupanje, otišao je s Ka-
tarinom i njezinima na veliki sajam u S. Eto, toliko sam vam
htio kazati", reče tihim, pomalo promuklim glasom nepoznati
gospodin neprestano se povlačeći nekamo u sjenu, bježeći
pred zrakama sunca koje je počelo prodirati u salon. Slegnem
ramenima i odvratim kako ću se onda jutros sam kupati.
Neznanac mi tada priđe bliže i ja osjetim da će mi sada kazati
ono zbog čega mi se maloprije obratio.
"I recite mu", nekako povjerljivo će on, "da se ne drži
previše Katarine. Znate, ona nema baš odveć svijetlu
budućnost. Vjerujte mi, ja to najbolje znam."
Ja mu kimnem glavom u znak povlađivanja, premda me to
sve i nije osobito zanimalo, pa se okrenem i pođem k plaži. Još
sam brinuo za svoj renome prvog kupača, lb se nije smjelo
tek tako prokockati.
Sljedećeg dana upozorim Grabovskogna neznančeve riječi
pa mu ga ukratko pokušam opisati. On se počne gromoglasno
smijati.
"Bio je to Hildesheimer, vidio sam ga jedanput ili dvaput.
Taj čovjek izlazi samo noću, danju uvijek spava. Priča ne-
prestano o nekakvim velikim stvarima. Umjetnosti, humani-
zmu, moralu. Ponajviše pak o nepromjenljivosti ljudske pri-
rode, to mu je, čini se, centralna tema. Upoznao se s nama
nekako na silu, reklo bi se samovoljno, jedne noći u parku.
Premda je sav nekako zagonetan i mističan, meni je neodoljivo
smiješan. Nitko u ljetnikovcu ne zna ništa o njemu, većina ga
čak nije ni vidjela. Vjerojatno stoga što izlazi samo noću."
......... 146............................
LJETNIKOVAC
Prekinem ga nenadanim pitanjem voli li Katarinu. On je
dugo šutio, a onda se ipak odluči i odgovori:
"Da je volim, zar bih sve ono pričao?"
"Ali što je to onda mislio s njezinom budućnošću? Rekao
je da ona nema baš najbolju budućnost."
"Ta Hildesheimerova napomena o Katarininoj budućnosti
najobičnija je besmislica", ražesti se Grabovski, "zar bankare-
va kći može imati lošu budućnost? Još k tome tako lijepa. Mora
da je lud taj stari Hildesheimer. Znaš li kako ga Katarina i ja
zovemo?"
"Kako?"
"Nacereni mrtvac. Ha, ha, ha, zar nije to najbolja riječ za
onaj njegov antipatični mrtvački osmijeh s jedva malo raširenim
usnama."
Bio je tog dana uistinu veseo, čak ga ni upozorenje "nace-
renog mrtvaca" nije moglo oneraspoložiti. I tko bi tada pomi-
slio da će se objesiti? Da će se objesiti on - Grabovski!
Pojava tajanstvenog Hildesheimera nije unijela pomutnju u
naše redove, naime, mi ga otada više nismo viđali. U brojnim,
neobvezatnim razgovorima i ćaskanjima s ostalim gostima ljet-
nikovca, u razgovorima na plaži, u salonu, baru i tko zna već
gdje, nitko nije niti jednom riječi spomenuo Hildesheimera,
nitko ničim nije stavio do znanja da uopće i zna za njega.
Poslijepodne te svibanjske nedjelje kada su se odigrali ti
užasni događaji koje i danas nosim u pameti, čak više od mnogih
užasnih ratnih katastrofa, proveo sam razgledajući vrlo derutne
razvaline staroga dvorca tri kilometra udaljene od našeg lje-
tnikovca. Dvorac je bio gotovo potpuni uništen za vrijeme pr-
voga rata i mene je pomalo čudilo kako se za sve ovo vrijeme
koje sam proveo u ljetnikovcu nikada nisam stigao informirati
o prošlosti te ruševine. Stajao sam tamo na uzvisju i gledao
dolje naš ljetnikovac koji se slabo razabirao sred guste borove
141
OSMI OKULAR
šume. Malo dalje vidjela se pješčana plaža i visoka stijena s
koje smo se Grabovski i ja neumorno bacali u zapjenjeno more.
Sve je bilo mirno i nepomično, samo su boje okoliša užasno
treperile u vrućem zraku svibanjskog poslijepodneva. Dola-
zile su ljetne vrućine; u šestom i sedmom mjesecu ljetnikovac
N postaje prikladan medij za silaženje s uma - sve se zapali,
zakipi od vrućine.
I tko bi tada pomislio da će se Grabovski objesiti?
Upravo negdje oko sedam uvečer našli smo se Grabovski i
ja u sobi. Spremali smo se za večernji izlazak i on, na moje
veliko veselje, predloži da iziđemo zajedno. Bio je vrlo dobre
volje i prema onom što je govorio činilo se da je između
njega i Katarine sve završeno. Ne krijući oduševljenje,
predložim mu da odemo do gostionice, tamo izgubimo nešto
novca na kartama, a zatim da se, u društvu seoskih
djevojčura, čestito izopijamo. On pristane, trebala je to biti
večer našeg izmirenja, premda se uopće nismo svađali. Žena
koja je stajala između nas sada je polako napuštala bojno polje.
Tada stvarno nisam uopće sumnjao u to da ćemo se
Grabovski i ja i dalje sastajati svake godine u našem
ljetnikovcu.
Preko puta naše sobe nalazila se Katarinina soba i njezinih
roditelja. Oko pola osam začuli su se iz te sobe tihi jecaji, zatim
jedva nešto čujniji bolni uzdasi. Grabovski i ja začuđeno se po-
gledamo; što li se to događa? Njezini su roditelji u ovo vrijeme
uvijek u šetnji. Grabovski naglo problijedi i iziđe. Naravno,
prepustio sam njemu samom da sve sredi, ta nakon one večeri
Katarina i ja ne samo da nismo razgovarali nego se nismo čak
niti gledali. Kao da jedno za drugo nismo niti postojali.
Najednom se vrata naše sobe otvore i Grabovski bez riječi
dotetura do svoje postelje srušivši se na nju. Izgledao je kao
mrtvac, blijeda, potpuno blijeda lica, plavih usana i prozirnih,
zacakljenih očiju.
148
L J E T N I K O V AC
"Do đavola, Grabovski, što si to vidio?" - upitam ga i po-
letim k njemu. On se samo okrene potrbuške i počne povraćati
po podu. Isuse, izgledao je kao da se vratio iz paklenog grotla.
Jednu riječ nije mogao izustiti. Kasnije u ratu, vidio sam izbe-
zumljena lica roditelja nad mrtvom djecom, vidio sam lica ljudi
pod vješalima, ali tako, tako nešto kao lice Grabovskog nikada
nisam vidio. Polijem ga kantom vode, a on samo bulji u strop.
Zatim ga još jednom polijem. Soba je izgledala užasno,
njegove bljuvotine, isprolijevana voda... Na koncu ga dobro
išamaram i nabijem mu grlić boce s konjakom u usta. lb ga je
osvijestilo i on me bez riječi povede preko u Katarininu sobu.
Vrata su bila širom otvorena i pravo je čudo kako netko već
nije ušao unutra. Ta ja sam se barem četvrt sata bavio obezna-
njenim Grabovskim.
Uistinu, imao sam što vidjeti! I danas mi je teško opisati
čitav taj grozni prizor, pa ću ga stoga iznijeti svega u nekoliko
riječi. Katarina je ležala na svom krevetu polugola, to jest imala
je na sebi samo grudnjak i tanku bluzicu. Ostali dijelovi
njezine odjeće ležali su razdrapani širom sobe. Naravno, bila
je mrtva. Na vratu joj se vidjelo nekoliko uboda koji su na-
jvjerojatnije potjecali od škara što su ležale na podu. Inače,
čitav vrat, grudi, košulja, sva krevetnina, sve je to bilo upravo
okupano krvlju. Tko li je mogao počiniti takav strašan zločin?
"Treba odmah obavijestiti direktora ljetnikovca, policiju..."
- rekoh sav uzbuđen. Međutim, Grabovski se već iza mene
skljokao na pod i ostao tamo sjediti, leđima oslonjen o zid.
Tupa pogleda buljio je nekamo kroz prozor.
Dalje se sve zbivalo onako kako se to inače i zbiva, mogli
bismo reći, po protokolu. Obavijestio sam direktora, ubrzo je
došla i policija, zajedno sa svojim šefom i liječnikom-mrtvo-
zornikom. Katarinine roditelje smjestili su u jednu rezervnu
sobicu, no oni, naravno, te noći nisu sklopili oka. Zatim smo
OSMI OKULAR
L J E T N I K O V AC

skoro svi redom davali izjave šefa policije. Što se tu govorilo,

sobu? Hildesheimer je ležao pored nje zubiju zarivenih u njezin
ja naravno ne znam, kao što uostalom nikada nisam ni saznao
vrat, dok se ona previjala i grlila ga. A njezini uzdasi nisu bili
tko je počinio ubojstvo. Jer objašnjenje Grabovskog bilo je
uzdasi boli nego sladostrašća i pomame. I onda je njezina
uistinu i suviše fantastično. A što biste drugo mogli i očekivati
užasna, opčinjavajuća erotska igra odjednom prestala, očito,
od jednog somnambula prenapetih živaca, koji je možda čak
bila je mrtva. Hildesheimer je podigao glavu i dok mu se još
bio i zaljubljen?
krv slijevala niz bradu, reče:
Šef policije sjedio je u sobi direktora ljetnikovca i
"Ne možete ništa protiv svoje prirode!"
pojedinačno nas ispitivao. Ja sam bio drugi ili treći po redu,
Ono što je Grabovskog najviše zapanjilo bilo je to da je u
naravo ako se još dobro prisjećam. Dakako, govorio sam istinu,
Hildesheimerovu glasu bilo neke pritajene boli i tuge, nečeg
čistu i svetu istinu koju sada vama govorim. I čini mi se, svo-
što je graničilo sa shvatljivim.
jom sam izjavom potpuno skinuo sumnju s Grabovskog, jer,
Pravio sam se kao da mu vjerujem i nekako ga uspio smi-
priznat ćete, dosta je toga upućivalo na to da bi on mogao biti
riti. Ipak, dugo je još drhtao i cvokotao zubima da bi tek oko
ubojica.
tri ili četiri izjutra zaspao. Sljedećeg jutra nisam više bio prvi
Oko pola noći sve je bilo okončano pa smo Grabovski i ja
kupač. Vrlo dugo sam spavao, to jest sve dok me oko devet
mogli leći. Bio sam strašno iscrpljen te sam ubrzo uspio usnu-
nije probudio tresak na vratima. Probudim se, protrljam oči i
ti. Međutim, činilo mi se da sam tek zaspao kadli me Grabovski
pogledam naokolo. Krevet Grabovskog bio je prazan, a na
probudi. Osjetih njegove ledene, hladne ruke koje su me dr-
vratima je stajao policajac. Bio je ogroman, zakrilio je čitava
musale.
vrata naše sobe. Čekao sam da progovori, a on je, kao da se
"Što je bilo?" - upitam ga jedva otvarajući kapke koji su mi
igra sa mnom, šutio i čekao da ja prvi progovorim.
se od umora skoro zalijepili.
"Što je, do đavola, što trebate?" - izderem se na njega.
"Odlučio sam da ti ispričam što se u stvari dogodilo. Niti
"Šef policije vas očekuje dolje u direktorovoj sobici.
šefu policije se nisam usudio kazati pravu istinu. Nitko mi ne
Grabovski se jutros oko šest objesio dolje u praonici" - reče
bi vjerovao, a nećeš najvjerojatnije ni ti. No ipak..."
policajac budno iščekujući moju reakciju.
I evo što mi je ispričao. U posljednjih je nekoliko dana
Tko bi prije pomislio na to da će se Grabovski objesiti?
opazio kako se Katarina sve više udaljava od njega. Kao u ne-
Hitro sam se obukao i krenuo za policajcem. Šefa policije za-
kom hipnotičkom transu govorila je neprestano o nekom sta-
nimalo je da li je Grabovski noćas o čemu razgovarao sa mnom.
rijem čovjeku čija ju magična privlačnost opčinjava. Uskoro je
Što sam mogao napraviti, sve sam ispričao.
Grabovski shvatio da to nije nitko drugi nego Hildesheimer,
"nacereni mrtvac" kojeg je svega jedanput ili dvaput vidio. No
to ga nije pogodilo, jer Katarinu, premda to nitko od nas koji
smo ih znali ne bi rekao, uopće nije volio. Dakle, odlučio je
od svega dignuti ruke. I što je vidio kada je ušao u Katarininu
150
 LJETNIKOVAC
OSMI OKULAR

koju je čovjek tamo mogao zateći, neki Hildesheimer, koji je

KOHOVA PRIČA: NOĆNI PRIJATELJ
valjda iz svojih privatnih razloga, baš kao i ja, spavao danju, a
izlazio samo noću. No, o njemu poslije!
Jeste li ikada išta čuli o kozmičkoj glazbi, o skladnim
Vjerojatno se već pitate kakvi su to ljudi obitavali u ljetni-
galaktičkim i planetarnim simfonijama koje su posljedica
kovcu N, kakve su to strašne nakaze bile da smo ih Hildeshe-
beskonačnog, pravilnog gibanja nebeskih tijela? Ili ako već
imer i ja morali zaobilaziti na tako drastičan način - izlazeći
nemate tako istančan sluh i tako dalekosežnu imaginaciju, jeste
samo noću. No, eto nekoliko grotesknih portreta tih dičnika.
li barem ikada u životu poslušali muziku prirode? Onu pravu
Najviše su mi išla na živce neka dva, očito maloumna
glazbu još nepomućenu rogobatnim krikovima atonalne civi-
mladića, koji su već ranim jutrom odlazili na kupanje, vjero-
lizacije. Da li ste ikada zapazili da šum valova može katkada
jatno u želji da steknu status ljetnikovačkih lakrdijaša, što im
nositi u sebi uzburkanu, herojsku dimenziju koju jedva da
je u priličnoj mjeri uspijevalo. Zamislite, koje li slave: biti la-
možete naći u najboljim Beethovenovim simfonijama? Drugi
krdijaš lakrdijaša. Njihovo je društvo bilo svima dosadno. Ne-
pak puta, taj isti šum valova, pomiješan s cilikom cvrčaka, po-
prestano su pričali o športu i drugim trivijalnostima, napuhivali
prima svečanost sitne, prštave madrigalske linije.
i napinjali svoje mišiće i uglavnom čitavo vrijeme provodili u
Eto, ljetnikovac N bio je upravo takvo mjesto - transver-
dotjerivanju svog vanjskog izgleda ne bi li se dopali priglupim
zala svih mogućih prirodnih orkestracija i inkantacija, pravi i
sisatim kćerima raznoraznih bankara, trgovaca i tvorničara.
potpuni medij za razmišljanje, tada, sred one ratne halabuke i
Potom je tu bio neki škrti Židov, koji je svaki razgovor
zveckanja oružjem, uistinu prava rijetkost. I upravo zbog toga,
završavao besmislenim riječima kao primjerice: "Židovstvo će
svake bih godine u mjesecu svibnju spakirao stvari i otputovao
trijumfirati na terenu samoga Reicha" ili "Gospodo, VVeltli-
u ljetnikovac N, gdje sam tri do četiri tjedna mogao mirno
teratur je u ozbiljnoj krizi". Sjećam se još dobro, bila je tu i kći
razmišljati o svojim stvarima i pomalo sređivati tekstove koje
nekoga poznatog bankara, guščica od koje su napravili mit
je već jednom trebalo izdati.
šutljive, ezoterične sirene. Proveo sam s njom u društvu tek
Inače, vjerujte mi, nije bilo ničeg odvratnijeg od društva
nekoliko minuta i ona je uistinu bila veoma šutljiva, ali
koje se svake godine sastajalo u ljetnikovcu - uvijek jedni te
isključivo stoga što njezina primitivna glavica nije nikako mo-
isti deformirani degenerirani aristokrati, buržujski punogla-
gla suvislo izreći više od dvije, tri riječi.
vci s debelim lisnicama i sisate kokote. Muka da vas spopadne
No, dosta o svemu tome, jednostavno, ja nisam nikakav
od tih ispraznih i trivijalnih fizionomija! Čovjek upravo nema
mizantrop, nego samo običan čovjek koji želi imati svoj mir,
hrabrosti da iziđe van u pol bijela dana, jer zna da će ih ne-
svoje pravo na tiho i neprimjetno življenje ispunjeno
prestano gledati. Stoga ja, već trećeg ili četvrtog dana, preo-
razmišljanjem i koji stoga mrzi svakog onog koji mu u tome
brnem dan u noć, pa počnem izlaziti noću, a spavati danju. I
neopravdano smeta.
sve je onda u najboljem redu. Ne samo da mi mozak počne
Dakle, ono o čemu ću vam pričati jest moje ugodno, ali
bolje funkcionirati, nego mi se i probava popravi. U tim mo-
pomalo zagonetno noćno prijateljevanje s Hildesheimerom.
jim noćnim šetnjama pratila me je inače jedina srodna duša
...... _ ............. , ...... m .......... _ ............... ,
OSMI OKULAR
L J E T N I K O V AC

Hildesheimer je bio dosta visok čovjek, otmjena držanja,

carstvo mraka gdje ustreptali duh, pod tinjavom svjetlošću
plemenitih crta lica i vrlo elegantno odjeven. Kosa mu je bila
punog mjeseca, naslućuje nedokučive tajne apsoluta! Hildeshe-
tek malo prosjeda, ali mu je ta prosijedost dobro pristajala.
imer je bio osoba koja se uvijek vrlo nepovoljno izražavala o
Ten mu je stvarno bio prilično loš i boležljiv, dok su mu oči
suncu i danjem svjetlu uopće.
bile zakrvavljene. Očito, patio je od kroničnog konjuktivitisa.
Sa starog gramofona čula se tiha glazba koju nisam odmah
A usta, usta je uvijek tako lijeno i nevoljko otvarao, baš kao
prepoznao. Toga sam popodneva, naime, bio veoma smeten,
ljudi koji se boje pokazati svoje pokvarene zube. No najčudniji
nepribran, nekako mislima odsutan...
je u Hildesheimera bio njegov način govora. Nikada niste bili
"Ne prepoznajete još?" - upita me Hildesheimer i nasmije
na čistu s onim što je govorio. Kao da se svaki njegov iskaz
se gotovo ne otvarajući usta. Još i dandanas se pitam zašto se
sastojao od čitavog spleta podzemnih tokova koji su se račvali
stidio pokazati zube. Muziku nisam prepoznao. Bila je to, kako
u tisuće smjerova. I upravo kad vam se činilu da ste onu
mi je kasnije rekao, Mahlerova Četvrta simfonija. U poslje-
temeljnu liniju uspjeli uhvatiti, njegove bi riječi krenule u ne-
dnjem stavku vokal je pjevao sanjariju o nebeskom životu.
kom sasvim drugom smjeru. Stoga ih ja, naravno, neću moći
Pogledam sugovornika i ugledam suze u njegovim crvenim,
točno reproducirati, premda ih se još vrlo dobro sjećam.
zapaljenim očima. Je li Mahler bio krivac?
Za mene je najimpresivniji razgovor koji smo vodili one
"Sanjarija o nebeskom životu", ironično će i s gorčinom u
nedjelje kada se odigralo ono senzacionalno umorstvo, nakon
glasu, "vjerujete li u to da su pojedinci upravo jednom čeličnom
kojeg se u ljetnikovcu ni o čemu drugom nije pripovijedalo.
logikom Svevišnjeg isključeni iz mogućeg nebeskog života? A
Stvarno, taj razgovor čini završnu kariku u našem poznan-
ovaj pomalo dječački nevin glas najeklatantniji je izraz njiho-
stvu. Nekoliko dana nakon ubojstva ja sam se vratio kući u
va pomalo naivnog sna o raju. Sna o nebu, sna o vječnosti."
unutrašnjost, sljedećeg sam ljeta već bio mobiliziran i Hilde-
"Ne razumijem vašu zabrinutost za vječnost", odvratim mu.
sheimera više nikada nisam vidio. Tko zna što li se s njim do-
"No, hajde u nekom spekulativnom, da tako kažemo, filo-
godilo? Ne vjerujem da je preživio rat, ta bio je tako krhka
zofskom smislu. Tako sam mislio."
zdravlja i imao slabašnu, upravo nevjerojatno malu želju za
Što sam mogao odgovoriti Hildesheimeru? Rekao sam mu
životom. Možda sam ga upravo zato i volio, zato što je uvelike
kako sam ja doduše ateist, ali smatram da nebeska vrata nisu
posjedovao nešto što sam i sam želio posjedovati - tu neza-
zatvorena niti za jednog iskrenog pokajnika. Pri tome mi je
interesiranost za život. Jer, istini za volju, na dnu svih mojih
bilo pomalo i neugodno, jer sam govorio tako kao da pre-
rezignacija buktala je neutaživa žed za životom, za njegovim
tpostavljam da je on nekakav pokajnik s tamnom i nerazgovi-
najrazličitijim oblicima i manifestacijama.
jetnom prošlošću.
Sjedili smo tog popodneva već od četiri sata u mračnoj
"Ne, to nije tako!" - usprotivi se on. "Istina je da se i najveći
podrumskoj prostoriji ljetnikovaćkog bara. Oboje smo tog dana
zločinac, pokaje li se iskreno, može nadati nebu, ali postoje
rano ustali, pa smo u mraku barskih prostorija čekali da padne
pojedinci koji su unaprijed isključeni iz čitave te igre, bez obzira
noć. O, koliko smo Hildesheimer i ja voljeli noć, to magično
na to jesu li veliki zločinci ili veliki dobročinitelji."
JS4,
OSMI OKULAR
Priznajem da sam se našao u priličnoj nedoumici, jer za
tako nešto do sada nisam čuo. Moje se iznenađenje poveća
kada mi Hildesheimer reče da i sebe smatra jednim od takvih
koji o raju mogu sanjariti samo na Mahlerov način, ali ga ugle-
dati nikada neće. Naravno, raj ne treba gledati pogledom, koji
je pomućen folklornim, literarnim ili biblijskim predodžbama,
raj je potpuno apstraktna kategorija, govorio je Hildesheimer,
dovodeći me sve više i više u nedoumicu.
Ipak, priznat ćete, bilo je ugodnije provoditi vrijeme s njim,
negoli, recimo, s onim momcima što su rano ujutro odlazili
na kupanje.
Naručio sam dupli konjak. Hildesheimer nije mogao ništa
piti. Neprestano je pogledavao na sat. Još jednom ga ponudih
pićem, no on se ispriča kako u sedam mora uzeti lijek. Onda
će piti, reče, i nekako se zagonetno nasmije, opet ne otvarajući
usta. Zatim počne svoj dugi monolog:
"Vidite, dragi moj Koh, vama mogu kazati istinu. Ja vam
pripadam, da tako kažem, jednoj vrlo nečasnoj profesiji. Ili
nečem što nadilazi okvire onog što nazivamo profesijom,
nečemu što je mnogo šire. Naravno, ja tu svoju profesiju nisam
sam odabrao, ona mi je već ranije bila namijenjena i protiv
toga se nije dalo ništa uraditi. Sto možete učiniti protiv svoje
prirode? Očito ništa! I vidite, meni je sada dosta svega toga, ja
se upravo nalazim pred velikom odlukom. Ha, ha, mislim po-
bijediti svoju prirodu. A kako se priroda može pobijediti? Bi-
jegom u nepostojanje? Ha, ha, ha! Ne mrštite se Koh, ne go-
vorite mi da sam defetist, kukavica, bjegunac pred stvarnošću!
Ta shvatite, čovječe, velika je to stvar usprotiviti se svojoj vlas-
titoj prirodi."
Nisam potpuno razumio smisao njegovih riječi, čak me je
bilo i pomalo strah pitati ga za razjašnjenje.
"Pokušat ću vam razjasniti, dragi moj Koh. Eto, zabavimo
LJETNIKOVAC
se pretpostavkom da postoje vještice, što je, naravno,
praznovjerje - jednom riječju glupa izmišljotina..."
Mahler ga je sada ponovno uzbudio i njegovo se lice jedva
primjetno zgrči.
"... eto, ako postoje vještice, onda je u njihovoj prirodi to
da, recimo, uništavaju usjeve ili prouzrokuju kakav pobačaj i
tome slično. Da li su krive one ili onaj koji ih je stvorio i odredio
im prirodu? I što te jadnice mogu uraditi protiv svoje pri-
rode? Ništa, dragi moj Koh, ništa? No, ne mislite, Koh, da su
moje riječi pune bunta i poruga Stvoritelju, jer ja naime ništa
ne znam, pa tako ne mogu ni prosvjedovati protiv nečeg o
čemu ništa ne znam. lb je sve samo more čežnje, baš kao i
Mahler."
I tada mi se učini da se Hildesheimer u stvari šali. Bilo mi
je čak pomalo neugodno što to nisam ranije zapazio. Nasmi-
jem se i potapšem ga po ramenu. Iz njegova se elegantna ka-
puta podigne oblak prašine. On uzvrati osmijeh, opet jedva
razmičući usne. Sada smo ponovno mogli razgovarati o nešto
jasnijim temama, i uistinu, iz njegova glasa ubrzo nestane one
dosadašnje patetike. Govorio je nešto o politici, napadno ger-
manski vampirizam i kukastu nacističku klaonicu, zatim smo
prešli na umjetnost i filozofiju.
Začudo, Hildesheimer nije toliko mrzio ono društvo koje
se okupilo u ljetnikovcu, čak se pomalo čudio meni koji sam,
po njegovim riječima, iz suštine mizantropije pretvorio noć u
dan. A on, on je živio noću opet zbog svoje prirode. "Ništa ne
možete protiv svoje prirode!" - bila je, shvatio sam to uskoro,
omiljena Hildesheimerova krilatica.
Debeli, uznojeni konobar donese mi još jedno piće, a za-
tim ode otvoriti mali ventilacijski prozorčić u dnu dvorane.
Svježi nas zrak povrati. I tada se dogodi pravo malo čudo, ne-
koliko je šarenih leptirića uletjelo unutra u mračni bar. Na-
OSMI OKULAR
pustili su svjetlo i uletjeli u mrak da bi sjeli Hildesheimera na
ramena. Ostali su tu kao zalijepljeni, dugo mašući krilcima.
"Čudno, vole vas leptiri!"
Hildesheimer slegne ramenima. Leptiri su još bili na njemu.
Zatim će:
"Čitali ste vjerojatno bajke? Vidjeli ste kako tamo postoji
čudesno dvojstvo između princeza i žaba. Žaba je uvijek neki
alterego princeze. Neprestano se te, pomalo dosadne, princeze
pretvaraju u žabe i obratno. Tako isto mi i leptiri. Zar niste
čuli da su leptiri i..." - ovdje zastane kao da se malo zaletio.
No ja nisam inzistirao ni na čemu. Rekao sam da sam toga
dana bio potpuno smeten, nepribran... Unatoč svojoj znatiželji
nisam htio dosađivati Hildesheimera, kao što on nije dosađivao
meni.
Nakon nekog vremena, on ustane i priđe gramofonu, upi-
ta konobara "smijem li?", a onda polako postavi ploču da se
ponovno okreće.
Činio mi se sada taj Mahler mnogo uzbudljivijim nego prije.
Sada sam, u pravom smislu riječi, ulazio u tu glazbu. Utapajući
se u njoj, zaboravljao sam svoje tekstove, ljetnikovac i sve osta-
lo. Iznenada me prene njegov glas:
"Izgleda mi da Mahler izuzetno povoljno djeluje na vaše
raspoloženje. Vidite, i na mene je glazba uvijek neobično
snažno djelovala, čak mi se čini da sam u njoj doživio tu vrst
katarze o kojoj sam vam govorio. Možda mi je baš ona i uci-
jepila ovo nezadovoljstvo, ovu čežnju. Eto i danas pred nekim
čudnim zidom u koji se bojim pogledati, pred djelom koje ću
najvjerojatnije i nehotice učiniti, baš zbog podlosti vlastite
prirode. To vam dolazi isto kao i napadaj epilepsije. I poslije,
poslije jedva da se ičeg sjećate. Pa ako ikada o meni dočujete
nešto ružno, opravdajte me, molim vas, ovom predivnom
Mahlerovom glazbom. Kažite sebi, ako već ne budete imali
LJETNIKOVAC
kome dragome, kažite, Hildesheimer je volio tu simfoniju!
Bit će to dovoljno opravdanje, nekome važnije od čitave
beskonačne božje milosti.
Zatim smo se prepustili muzici koja nas je odnosila iz ovog
smrdljivog bara nekamo daleko u noć, nas velike poklonike
Tmine, Hildesheimera i mene. I u toj kozmičkoj Pranoći rađala
se nova, prvotna, astralna glazba, podarena samo našem sluhu,
Hildesheimerovu i mojemu.
I danas se često autom odvezem na mjesto gdje je stajao
naš ljetnikovac, koji je još za rata do temelja razrušen. Izvučem
vreću za spavanje i prostrem je točno na ono mjesto gdje se
nekada nalazio bar. Legnem potom i razmišljam do kasno u
noć. Sada se ovdje nalazi auto-kamp, sve bruji od automo-
bilskih sirena, divlje buke s plesnog podija, gitara uz koje omla-
dina provodi večer, tako da se ona profinjena, gotovo čarobna
glazba prirode više ne može čuti, glazba zbog koje sam svake
godine posjećivao ljetnikovac, glazba sred koje sam mogao
razmišljati o svojim tekstovima što su izgorjeli za vrijeme rata.
Oko pola osam Hildesheimer ustane i reče kako mora gore
u sobu da popije lijek. Oprosti se sa mnom i reče kako se sada,
po svoj prilici, duže vrijeme nećemo vidjeti, jer se on, kako je
kazao, nalazi pred jednom velikom odlukom. Ne znam što
nas je toliko vezalo, ta vidjeli smo se tek nekoliko puta i medu
nama nije bilo ničeg što bi se moglo okrstiti nekim pri-
jateljstvom, to jest nekom dubljom prijateljskom vezom.
Hildesheimer je otišao i ja ga više nikada nisam vidio. Dakle,
Hildesheimer je te večeri otišao zauvijek.
Zatim je došla čitava ona parada oko ubojstva šutljive koko-
te, parada u kojoj su figurirala ona dva naduta mladića. Pričalo
se nešto i o navodnom Hildesheimerovu udjelu u svemu tome.
Čak sam i ja dao dvije izjave. Jednu nakon ubojstva, a drugu
nakon pozerskog samoubojstva onog mladića. Ne znam kako
................................ ............. 159 .................... ,. ...... _:.,,,. ........ ...
OSMI O K U L A R
se zvao, ali čini mi se da je imao neko poljsko prezime. Nara-
vno, u obje sam izjave namjerno izbjegavao sve ono za što sam
pretpostavljao da šef policije neće razumjeti, dakle sve dijelove
našeg razgovora koji su bili iole suptilniji. Kazao sam samo da
smo dugo pričali o Mahleru i njegovoj Četvrtoj simfoniji. Kao
što sam i mislio, šef policije nije pokazao ni trun zanimanja za
Mahlera. On je potpuno pripadao društvu iz ljetnikovca N.
PRIČA ŠEFA POLICIJE:
SAMOUBOJICA IZ STAROG DVORCA
Ma koliko vam se to činilo neskromnim s moje strane, slučaj
Katarine Kriškove i Ivana Grabovskog, jedan je od rijetkih u
mojoj dugogodišnjoj praksi, koji je do dana današnjeg ostao
nerasvijetljen. Međutim, danas mislim da je spomenuti slučaj
ipak prilično logičan u sebi pa čak i objašnjiv, ali nikako ne
onako kako to iziskuje jedan kriminalistički način. Dakle, da
objasnim, kada danas iz ove perspektive od tridesetak godina
odmaka gledam na predratne događaje u ljetnikovcu N, posve
mi je jasno da je riječ o naročitom supernaturalnom fenome-
nu o kojem u službeni dosje ne valja ništa napisati, osim ako se
čovjek ne želi izvrći poruzi i podsmijehu. Stoga sam dosje osta-
vio nezavršenim ne unoseći u njega ništa od ovog što ću vam
ispričati.
Liječnik i ja dolazili smo u ljetnikovac dva puta. Prvi put u
nedjelju oko osam i trideset uvečer, nakon ubojstva Katarine
Kriškove, a drugi put u ponedjeljak oko osam izjutra, kada su
pronašli obješenog Grabovskog.
Prve smo večeri ispitali čak dvadeset i dvije osobe, drugi
dan još četrnaestero. Svi iskazi bili su gotovo bezvrijedni, na-
160
L J E T N I K O V AC
ravno osim njih nekoliko koji su upućivali na nevjerojatnu pri-
rodu čitavog slučaja.
Za vrijeme saslušavanja, u nedjelju uvečer, Grabovski
gotovo da nije mogao prozboriti ni riječi. Mucao je nešto, bio
sav smeten, uzbuđen, padao je u nesvijest i konačno, umalo
mi ispovraćao stol. I premda su mnoge stvari upućivale na to
da bi on mogao biti ubojica, ja sam bio gotovo stopostotno
uvjeren da on to nije. Debeli šef ljetnikovca nije bio ni od
kakve koristi, jedino je vrlo ljubazno ustupio svoju kancelariju
kao sobu za ispitivanje. No to mu je bila dužnost! Svaki je svoj
bezvrijedni iskaz prekidao molbom da mu pomognemo kako
njegov ljetnikovac zbog ubojstva ne bi došao na zao glas. Na
kraju je čak i zaplakao.
Stanoviti Bruno Krlek, inače čudak kojeg su svi ismijavali
zbog manije ranojutarnjeg kupanja, dao je veoma vrijedan iskaz
koji je skinuo svaku sumnju s Grabovskog. Njih dvojica čuli
su oko pola osam uvečer uzdahe i jecaje koji su dopirali iz
sobe Katarine Kriškove. Grabovski je otišao u njezinu sobu i
vrlo se brzo (za nekoliko minuta) vratio. Tako su dvije stvari
postale sasvim očite. Prvo: u sobi Katarine Kriškove događalo
se nešto neobično i prije negoli je u nju ušao Ivan Grabovski.
Drugo: u tom kratkom vremenskom roku Grabovski nije
mogao ubiti djevojku, ukloniti tragove krvi sa sebe i vratiti se
natrag. Ne, Grabovski nije bio ubojica!
Koh, čudni mizantrop, koji potpuno, baš u svemu pripada
bratiji što se svake godine okuplja u ljetnikovcu, neprestano je
brbljao o večeri koju je proveo s nekakvim Hildesheimerom s
kojim je pripovijedao o Mahleru. Naravno, mene uopće nije
zanimalo tko je taj gospodin o kojem su pričali, što je Koha
izgleda veoma razočaralo. Čini mi se da je otada postao za
trunku veći mizantrop. Negdje oko pola osam Hildesheimer
je napustio bar i otišao u svoju sobu da popije lijek. Čudi me
7/C7
OSMI O K U L A R
kako tada još nisam posvetio veću pažnju tom Kohovu pri-
jatelju.
Roditelji Katarine Kriškove neprestano su plakali. Od njih
se moglo saznati samo to da su večer proveli šetajući i berući
cvijeće. Išli su čak gore do ruševina starog dvorca...
Nakon toga ostao sam potpuno sam u direktorovoj sobi.
Ostale sam ljude saslušao na brzinu unaprijed osjećajući da od
njih neću ništa saznati. Čekao sam policajca i liječnika koji su
ostali gore u sobi Kriškovih tražeći moguće polazište od kojeg
bi krenula istraga. Meni su bila dovoljna dva, tri letimična
pogleda da bih shvatio kako u toj sobi nema ničeg zanimljivog
za mene, naravno, osim onih škara koje su najvjerojatnije bile
corpus delicti.
Opustio sam se u direktorovoj fotelji i naručio da mi iz
bara donesu bocu Merlota. Glava me užasno boljela, činilo se
da će prsnuti.
Uskoro se vratio liječnik, sve je bilo jasno. Žrtva je iskrva-
rila uslijed uboda u vrat. Ubodi su bili naneseni, čini se, udar-
cima škara koje su nađene na podu. Međutim, bilo je potre-
bno da se djevojka prebaci u bolnicu gdje će se obdukcijski
utvrditi točan uzrok smrti i porijeklo uboda.
"Kako bi bilo doktore da sada sve ostavimo na miru i vra-
timo se u grad?" - rekoh nakon četvrte čaše. Doktor naravno
pristane i mi se brzo smjestismo u džip. Iza nas su išla velika
bolnička kola s tijelom nesretne djevojke. Bila je topla ljetna
noć i džip je užasno skakutao preko loše kamene ceste. Do
grada je bilo nešto više od sedam kilometara. Gore na
brežuljku, okupane svjetlom punog mjeseca, nazirale su se
ruševine starog dvorca. Tada mi nešto sijevne glavom, neka
tanana i još nejasna misao zbog koje sam kasnije sve uspio
shvatiti. Upitam iznenada liječnika, zna li kome je pripadao
ovaj dvorac? On nije znao, a ja sam se još dobro sjećao ba-
162 ...................... ,.
L J E T N I K O V AC
binih priča o neobičnim stanarima dvorca koji je razrušen za
vrijeme prvog rata. Bila je to porodica s neuobičajenim, čini
mi se, njemačkim prezimenom. Sutra se valja propitati! Naj-
bolje će biti kod fratara, ta oni znaju sve o prošlosti ovoga
kraja.
Drugo smo jutro dobili vijest o samoubojstvu Ivana
Grabovskog, što su mnogi protumačili kao priznanje. No meni
je bilo jasno da odgonetka mora biti drugdje. Ispitao sam bez
ikakve volje nekoliko ljudi i naravano - ništa nisam saznao. I
onda sam se iznenada sjetio jučerašnje Kohove izjave da je
Hildesheimer otišao u pola osam u svoju sobu da popije lijek.
Pozvao sam brzo direktora i upitao ga tko je taj Hildesheimer.
Direktor je očajno slegnuo ramenima i rekao da takvog gosta
uopće nemaju.
Pozvao sam tada Brunu Krleka, čovjeka s kojim je poko-
jni Grabovski dijelio sobu.
"Nije li vam Grabovski noćas nešto pričao?" - upitam ga
oštro. On se odmah nekako smekša i počne pričati, premda
se nekoliko puta ispričavao kako je sve to užasno glupo i ne-
ozbiljno, sve to što mu je Grabovski ispričao. Grabovski je,
naime, te noći probudio Brunu i ispričao mu sve ono što je
zatajio meni. Kada je ušao u sobu Katarine Kriškove zatekao
je tamo spomenutog Hildesheimera zubiju zarivenih u
djevojčin vrat. Katarina se uopće nije opirala već je, prema
riječima Grabovskog, u svemu tome uživala.
Brunin iskaz unio je u čitav slučaj mnogo više svjetla, ako
ne bi bilo pravilnije kazati - mraka!
S vampirizmom se u svojoj praksi nikada nisam susreo.
Imao sam posla i sa sodomijom i s dva slučaja nekrofilije, ali
s vampirizmom se stvarno nisam sreo. Vjerojatno je Hilde-
sheimer, ako je priča pokojnog Grabovskog bila istinita, bio
manijak-vampir, bolesnik čiji su porivi i nagoni upravo užasni
OSMI OKULAR
i neshvatljivi. Ali odakle li je samo banuo taj Hildesheimer?
Nitko živ, osim Brune i Koha, nije znao ništa o njemu. Nar-
avno, potraga za njim završila je bez ikakvih rezultata.
Dugo sam se dvoumio da li da pretpostavku o Hildeshei-
meru kao ubojici odbacim, ili da je još jednom razmotrim.
Kako smatrati ubojicom nekoga čije se postojanje uopće ne
može utvrditi? Što ako Bruno laže, što ako je i Grabovski
lagao? Ta bio je mjesečar, a takvi ljudi ponekad ne razlikuju
san od zbilje.
Oko dva poslije podne ponovno sam se našao s liječnikom.
Zamislite što mi je ispričao! Rane na vratu umorene djevo-
jke nisu potjecale od škara nego od zubiju. I to od vrlo
dugačkih, snažnih očnjaka neke životinje. Najvjerojatnije psa
ili vuka. Vukova u našem kraju nije nikada bilo, a u ljetniko-
vcu su se nalazila samo dva psa, naravno vlasništvo
ljenikovačkih gostiju. Pinč i pudlica. Niti pinč niti pudlica
nemaju tako snažne očnjake da bi mogli prouzročiti tako
dubok ujed. Osim toga, oba psa, ako vam to nije smiješno,
imala su neoborivi alibi - bili su u šetnji sa svojim gospodari-
ma.
Sve to navodilo me da prihvatim kao istinitu izjavu Brune
Krleka. Međutim, ako je sve to istina, onda je jednako tako
istina da je Hildesheimer pravi vampiri I zašto se Grabovski
onda objesio? Očito on nije bio ubojica, i prema Bruninoj
izjavi, nije čak niti volio Katarinu. Zašto se ubio? Čitav pri-
zor, fantastičan i dijaboličan zbog svoje okrutnosti i
stravičnosti, očito je slomio njegove prenapregnute živce.
loga sam popodneva svratio i do starog samostana gdje
mi je jedan fratar prilično detaljno ispričao povijest staroga
dvorca. U dvorcu je živjela obitelj čudaka sa, za ove krajeve,
neobičnim njemačkim prezimenom Hildesheimer!
Sve je sada bilo jasno, no ništa se nije moglo dokazati.
L J E T N I K O V AC
Zamislite u kakvom bi se položaju našao jedan šef policije da
za ubojstvo optuži vampira! Bilo je bolje i razumnije čitav
slučaj vješto zataškati. Tako smo i učinili. Dosje o slučaju
Katarine Kriškove i Ivana Grabovskog za godinu i pol dana
bio je zatvoren.
Međutim, to nije kraj čitavog slučaja. Mnogo godina po-
slije zbila su se još dva događaja koja su me često dovodila do
dileme da li da se i dalje bavim kriminalistikom ili da se pre-
bacim u sfere okultnih znanosti.
Jednog ljeta, čini mi se 1956. ili 57., potražio me je u
uredu jedan stariji gospodin koji je želio razgovarati sa mnom.
Jedva sam u njemu prepoznao onog Koha koji je jednu čita-
vu večer proveo s tajanstvenim Hildesheimerom. Pričao mi
je sada opširno o njemu i njihovu razgovoru, ne spominjući
više Mahlera oko kojeg se onda toliko zaintačio. Saznao sam
tada sve o Hildesheimeru, o njegovoj neobičnoj navadi da
izlazi samo noću, o velikoj dilemi pred kojom se nalazio i o
jedva vidljivim suicidnim aluzijama koje su izbijale iz njegova
govora. Koh niti tada nije imao pojma o tome tko bi taj
Hildesheimer mogao biti. Došao je jednostavno do mene
hoteći nešto saznati o svom slučajnom prijatelju, htio ga je
još jednom sresti. Bilo je nečeg u Hildesheimerovoj prirodi
što ga je sve te godine neodoljivo privlačilo. Nisam mu mogao
pomoći, pa smo se uskoro rastali nenadano kao što smo se i
sreli. Moram priznati, dugo me mučila ta pomisao da se Hil-
desheimer bavio mišlju o samoubojstvu.
Drugi događaj o kojem bih vam htio pričati stravičniji je
od svih prijašnjih. Dvije godine nakon mog susreta s Kohom
započeli su radovi na restauriranju starih ruševina dvorca.
Medu gustim žbunjem koje se ispreplelo svud okolo starog
kamenja pronađen je uski hodnik koji je vodio u obiteljsku
OSMI OKULAR

grobnicu nekadašnjih vlasnika građevine. U grobnici je

pronađen oklopljen skupocjeni lijes u kojem se nalazio kostur
sav u raspadanju. Iz njegovih rebara stršao je zašiljen kolac
dugačak oko pola metra. U mjesnim novinama izišla je i slika
neobičnog otkrića. Uz to se mnogo pisalo, onim dobro pozna-
tim novinarskim, senzacionalističkim stilom, o starom običaju
ubijanja vampira. Naravno, sve se to povoljno odrazilo na turi-
zam koji je jedini izvor zarade u našem kraju. No ono što su svi
zanemarili, bila je veoma zanimljiva činjenica da su ruke ko-
stura pronađene u položaju koji je jasno pokazivao da si je
dotična osoba najvjerojatnije sama zabila kolac u grudi.
Eto, upravo zbog toga kazao sam u samom početku da je
ovaj nerazjašnjeni slučaj meni potpuno jasan. Toliko jasan
da u službenim dokumentima nisam smio ništa napisati. Ili,
možda se ipak i ja varam; možda je sve bilo mnogo običnije i
prozaičnije? Tko zna, no sada je sve to samo dio nejasne i
KLASICI NA EKRANU
mutne prošlosti u koju ne valja previše dirati, da se u njezinu
grotlu ponovno ne probude njezini vampiri, fantomi i de-
moni.
 KLASICI NA EKRANU

U proljeće 1980., nakon upornog, dugotrajnog nateknuća

limfnih žlijezda, Rudiju Graberu su dijagnostičari uglednog
zagrebačkog onkološkog instituta otkrili veoma neugodan
oblik karcinoma (limfogranulomatoza). Poslije složene i neu-
godne kemoterapije koju je, iako već 74-godišnjak, veoma
dobro podnio, ponudili su mu utješan, ali i fragilan niz od
mogućih desetak godina života. 1986., dakle šest godina ka-
snije, iskustveno fundirana prognoza istanjila je njegov živo-
tni vijek na svega četiri godine preostatka, premda je mogao
umrijeti već i sutradan. Zahvaljujući toj činjenici postalo mu
je jasno da mu za života spomenik neće podići, ali je isto tako
dobro znao da će ga u ovih nekoliko preostalih godina obasuti
svim mogućim oblicima društvenih počasti, nagradama i me-
dijskom pažnjom. Naprosto, država je morala držati do svojih
klasika, e da bi i oni držali do nje, što je vrst kulturne simbioze
koja teško da prestaje čak i onda kada se klasik malo raskuraži
i postane neka vrsta "zločestog djeteta" režima. Te iste go-
dine, u nadležnom ministarstvu valjda, s ushitom su ustanovili
da se u mjesecu srpnju sretno poklapaju 80-godišnjica života i
60-godišnjica rada velikog pisca, pa su odlučili počastiti ga još
jednom od brojnih životnih nagrada, kao i različitim
obljetničjdm slavljima. Uz smrt, koja ga je vrebala u neizvje-
 KLASICI NA EKRANU
OSMI OKULAR
nakon "Dnevnika", to jest u dvadeset sati i traje točno do dvade-
snoj tmini nastupajućih godina, stavili su ga tako pred još dva set jedan sat. Uspjeli smo srediti da u isto vrijeme na drugom
sasvim neugodna događaja. Odlučio je i to izdržati, pretpo- programu ide snimka medurepubličke smotre tamburaša ama-
stavljajući naivno da se književne proslave i obljetničke mani- tera, tako da ćemo zasigurno imati čitav jugoslavenski televi-
festacije ipak lakše podnose od kemoterapije, primjerice. zijski auditorij... Možda ne bi bilo loše da se dogovorimo o
Sredinom srpnja došli su velikim crnim mercedesom da ga
koncepciji razgovora.
pokupe iz njegove vile, što ju je sagradio u šumovitom srcu
Ničim ne odajući da ga je čuo, klasik je šutke promatrao
Bilogore, i odvezu ga u Zagreb, gdje je iste večeri trebao biti
podlakticu, kao da nešto traži u spletu svijetlih malja.
upriličen šezdesetminutni TV-razgovor s velikim piscem na
Tbnković se nakašlje pa nastavi:
prvom kanalu. Nakon razgovora prikazao bi se "Dan mrtvih",
- Pročitao sam svih vaših trinaest knjiga...
film snimljen po njegovoj ratnoj epopeji napisanoj 1948. Film
- Četrnaest - zamišljeno će Graber, ne skidajući pogleda s
nije nikad vidio, ali je dočuo da se radi o velikoj modernističkoj
podlaktice.
gnjavaži u kojoj se izdašno rabe svi prokušani filmski postupci
Tbnković ga u čudu pogleda, a onda se dosjeti i nasmije.
za uspavljivanje kinopublike. U mercedesu, koji je vozio šofer
Starac je očigledno mislio na svoje minorno djelce krimi-
iz ministarstva ili televizije, sjedio je i drug Tbnković, jedan
nalističkog žanra, koje je objavio 1966. i to pod pseudonimom.
od najozbiljnijih aspiranata na najdublje televizijske fotelje,
Knjiga, sveščića zapravo, doživjela je ogroman uspjeh, ali je
inače voditelj svih najelitnijih političkih i kulturnih emisija,
književni establišment na nju prezrivo odmahnuo rukom. Rudi
stručnjak za intervjue. Drug Tonković neugodno se iznenadio
Graber napisao je previše ozbiljnih, važnih i presudnih knji-
kad je vidio u kakvom se stanju nalazi veliki pisac, koji je život
ga, pa je zbog toga njegov krimić "Internacional 305" držan
provodio na osami sred gustih bilogorskih šuma. Osamde-
tek simpatičnom, ali zanemarivom stilskom vježbom.
setogodišnji Rudi Graber bio je neobrijan, nosio je neukusno
- Zbog određenih razloga možda bismo u razgovoru mo-
i demodirano odijelo na kojem je nedostajalo nekoliko puce-
gli zaobići nekoliko vaših spornih tekstova. Recimo "Kleve-
ta, cipele su mu bile blatnjave i sav je zaudarao po "autanu"
tnike" i "Izgubljene", pa konačno i onaj krimić... - predloži
kojim se brižno mazao, štiteći se od bilogorskih krpelja. Premda
drug Tbnković, gledajući u stranu prema zaraslim jarcima koji
se pomirio s neumitnošću svoje limfogranulomatoze, i dalje se
su rubili cestu.
panično i iracionalno bojao krpeljnog encefalitisa.
Graber ostavi na tren podlakticu, strjelimice pogleda
Drug Tbnković, razmišljajući o svim mogućim predradnja-
Tonkovića, a onda se pozabavi podlakticom druge ruke. Bit će
ma koje će biti nužno izvesti nad senilnim majstorom umjetničke
da je znao na što Tonković cilja. "Klevetnici" su povijesni ro-
riječi, prije no što ga se izvede pred kamere, počeo se pomalo
man objavljen 1943. i nikad više. U ideološkom pogledu nisu
bojati za ishod televizijskog razgovora koji će morati voditi sa
predstavljali bogzna kako kompromitantno štivo, ali sam ter-
starcem čija su svježina i prisebnost krajnje dvojbeni.
min njihova izlaska bilo je nešto nepogodno za televizijsku
- Gospodine Graber - oklijevajući će Tbnković, dok se auto
uporabu. S druge strane, "Izgubljeni", velik moderni roman
sporo vukao lošom šumskom cestom - razgovor počinje odmah
111

OSMI OKULAR
izuzetno složene strukture, čiji se ideološki sloj iscrpljuje u
depatetizaciji i demitologizaciji naše ratne proze, bio je od
strane kritike dobro dočekan, ali nije bilo previše rezona da
mu se na televiziji pridaje preveliko značenje. Jedan nadležni
drug, s tim u vezi, korisno je posavjetovao Tonkovića: "I
nemojte mi tu udariti nekakav šta ti ja znam, epepe za te
Izgubljene!"
- Možemo napokon izbaciti sve romane - odsutnim će gla
som Graber.
- Vidite, mogli bismo početi s romanom "I Ahasver je pre-
dahnuo". Tim gotovo egzistencijalističkim romanom vi ste
pokušali izaći iz revolucionarne patetike i utrti...
- Ništa nisam pokušao utrti! - prekine ga klasik. - Ono što
sam pokušao nisam uspio... Šezdeset godina pokušavao sam
se dopasti ljudima, ali ništa nisam uspio ni postići, ni utrti...
Nikom se nisam dopao...
- Ali, kako?! - začudi se Tonković. - Vi ste uspješan i cijen
jen čovjek. Zato večeras i razgovaram s vama. Vi ste se dopali
i kritici... i publici...
- Ne lupetajte, mladiću! No, ako sam se nekom čak i dopao,
nitko me nije zavolio. I to je najstrašnije za pisca, to je strasnije
od...
Tbnković zažmiri i zgrozi se. Sada više uopće nije vjerovao
u uspjeh večerašnjeg razgovora. Navikao je intervjuirati samo-
dopadne tipove koji su se televizijskim kamerama koristili kao
izlogom za propagiranje vlastitog šarma i pameti, a ovaj
ozlojeđeni senilac istrest će u šezdeset minuta toliko žuči i
cinizma da će emisija definitivno propasti, potonuti, a zaje-
dno sa sobom u tamne će dubine anonimnosti povući i svijet-
lu televizijsku budućnost njega, čuvenog druga Tonkovića.
- Evo ga! Evo ga! - vrisne stari pisac tako glasno da je
uplašeni vozač smještao zakočio.
172
K L A S I C I NA E K R A N U
Rudi Graber, klasik koga, prema vlastitoj tvrdnji - nitko
nije volio, pokazivao je prstom prema crnoj točkici na podla-
ktici desne ruke. Tonković se radoznalo nagne i pogleda,
- Krpelj! Već se ukopano! Ixodes ricinus. Pričekajte da iz-
vadim pincetu. Sva je sreća da sam uzeo svoj Imstopfgegen Ze-
cken!
Tonković se zavali u sjedalo i duboko uzdahne poželjevši
iskreno da onih nekoliko milijuna televizijskih pretplatnika
večeras marljivo prione uz snimku medurepubličke smotre
tamburaša amatera, ostavljajući nebuloze prvog programa
grobnoj osami.
U dvanaest i petnaest Rudija Grabera ostavili su u njego-
voj sobi u hotelu "Internacional", posavjetovavši ga da se okupa
i odrijema kako bi do večerašnjeg razgovora bio sasvim odmo-
ran i koncentriran. Tonković je najavio da će mu kasno
popodne poslati garderobijera s novim odijelom i brijača što,
jasno, nisu zahtjevi urednosti, nego specijalne kolorističke
propozicije medija.
Ostavši sam u dobro klimatiziranoj hotelskoj sobi, klasik
osjeti stanovito olakšanje. Strovali se na krevet i pogledom
preleti po sobi. Kako već dvadesetak godina nije boravio u
hotelima, nije primjećivao stanovita komforna dotjerivanja i
poboljšanja što su predstavljala znak pažnje prema izuzetnom
gostu. Very important person usluga, kako bi se to kazalo je-
zikom hotelijerske branše. Frižider, kolor-televizor, umjetničke
slike po zidovima bilo je nešto čega u drugim sobama ovog
hotela nije bilo. Neka naivna budala dala je čak da se u sobu
unese pisaća mašina i hrpa bankposta, ako bi maestru pala na
pamet kakva zgodna literarna ideja. Iluzornost te geste nala-
113
 OSMI OKULAR
žila se u činjenici da umorni i ostarjeli klasik već pet godina
nije napisao ni retka, niti je u pogledu toga imao bilo kakvih
određenih nakana.
Nakon nekoliko minuta koje je proveo na krevetu, Graber
polako ustane i počne se svlačiti, nakanivši se dobro istuširati. I
kad je ostao u gaćama, primijeti bijelu policu na koju je ho-
telska uprava poslagala njegovih trinaest knjiga. Shvativši da
bar deset godina nije listao svoje sveske, počne pregledavati
knjigu za knjigom, čudeći se toj svojoj papirnatoj pastorčadi.
Sve je bilo tu. I ona sentimentalna pjesmarica iz 1926. i
patetični bildungsroman iz 1929. i fantastične "Groteske" izašle
na dan ubojstva Aleksandra Karadordevića, i endehazijski
"Klevetnici", zatim revolucionarno-politički romani iz perioda
obnove, i ozbiljna djela što su predstavljala radikalan zaokret
i zalet prema modernizmu, i trotomna "Obiteljska kronika",
njegovo pravo životno djelo... sve osim malog krimi-sveščića
koji je napisao u trenutku slabosti sa željom da se dopadne i
osvoji najširu publiku. Jasno, obazrivi hotelijer nije ga htio
podsjećati na taj mali, nepromišljeni posrtaj, pa je izostavio
"Internacional 305", koji se prije dvadeset godina prodao u
trideset ili četrdeset tisuća primjeraka. A on bi sada baš htio
vidjeti tu svoju mrlju iz prošlosti, prelistati stranice i omirisati
slog koji je već zaboravio.
Vrati posljednju knjigu na policu i ode pod tuš, pa se stade
tuširati jako toplom vodom u kojoj je oduvijek uživao. Nakon
pola sata istrlja se debelim frotirnim ručnikom i obuče svoje
dotrajalo odijelo. Ponovo ga zaokupi grozna večer što je bila
pred njim. Ni sam nije znao zašto je pristao na tu šezdeset-
minutnu gnjavažu. Možda zbog trunka taštine koji je ostao
negdje duboko u njegovoj nutrini, možda zbog želje da se
posredstvom televizijske slike javi nekom dalekom prijatelju,
zaboravljenom znancu ili ostarjeloj ljubavi. Odluči dostojan-
114
K L A S I C I NA E K R A N U
stveno izdržati i tu medijsku kušnju, ali se zarekne da gle-
dateljstvo neće zasipati aforističnim mudrostima literarnog
tipa, već da će mirno i trezveno odgovarati na ozbiljna pitanja
tako jednostavnim načinom kao da se radi o susjedskom čavr-
ljanju ili pijačnom razgovoru prostodušnih domaćica, lb će
biti njegov odgovor na ozbiljnost i pretencioznost na koje ga
navode otkad je "propisao".
U dva sata zazvonio je bijeli telefon na noćnom ormariću i
umorni klasik podigao je slušalicu, pretpostavljajući da se to
javlja Tbnković sa svojim večerašnjim koncepcijama (svaku
bedastoću koja im padne na pamet televizijski autori
proglašavaju koncepcijom). Istina, pomalo mu se dopala
mogućnost da se i dalje poigrava s tim nadobudnim TV-klau-
nom, dovodeći ga do očaja svojim replikama neuračunljivog
čovjeka. Stoga se spremno javi, ali to nije bio Tbnković.
- Karlo ovdje - reče tihi starački glas s druge strane. - Rudi,
jesi li ti? Karlo ovdje.
- Koji Karlo?
- Karlo Majsec, vrag te odnio! Zar si toliko posenilio da se
vlastitih izdavača ne sjećaš?
Karlo Majsec bio je lukavi lisac koji je tridesetak godina
vodio izdavačku kuću koja je izdavala sva važnija djela klasika
Grabera. Majsec je bio partijski kadar, direktor po zadatku, i
nije imao nikakvog literarnog obrazovanja, ali je posjedovao
nepogrešiv njuh za naslove koji će se prodavati, kao i za one
koji se neće prodavati, ali će ući u literarnu vječnost. "Cuj,
Graber, to ti se možda ne bu prodavalo ko halva, al' buš s tim
ušel u povijest literature" - znao je govoriti Graberu a da ovaj
nikad nije uspio doznati da li je Majsec pročitao ijednu njego-
vu knjigu.
- Gdje si, Majsec, lopovčino? - upita Grđber, začuđen i
pomalo obradovan.
115
 OSMI O K U L A R
- Gde bi bil! Pa u penziji. Već dvadeset let!
- Ma ne. Gdje si sada?
- Tu u Zagrebu. Sad bum došel do tebe. Čuj, čital sam ti
onaj zadnji roman o grobarima. Jaka stvar!
Rudi Graber, premda su ga mnogi držali podosta senil-
nim, bio je sasvim siguran da nikad u životu nije napisao ro-
man o grobarima, ali ga Majsecova primjedba nije uopće
začudila. Karlo Majsec znao je pobrkati svoje silne ljubavnice,
pa kako ne bi pobrkao knjige koje nije pročitao. Uglavnom,
dogovorili su se da će stari 80-godišnji bivši izdavač odmah
pohitati do svog starog prijatelja 80-godišnjeg klasika.
Odloživši telefonsku slušalicu Graber se vrati do kreveta i
legne. Jastuk je bio mek i hladan. S Majsecom neće imati bog-
zna što razgovarati, ali će ga njegova prisutnost spasiti
Tonkovićevih gnjavatorskih koncepcija. Pomakne potom gla-
vu kako bi malo prodrijemao, ali u tom času osjeti nešto tvrdo
pod potiljkom. Pridigne se i odmakne jastuk, ugledavši tvrdi
predmet koji ga bje nažuljao.
Pred očima mu se zamuti, a srce mu brže zaigra, što nije
bio rezultat njegove kronične tahikardije. Jednostavno, ono
što je ugledao bilo je preiznenadujuće za njegovu umornu,
sporu i monotonu starost.
Točno ispod jastuka, na bijeloj izglačanoj plahti, ležao je
svijetli, kromirani revolver, colt s rotirajućim bubnjićem za šest
metaka.
U pretoploj prostoriji redakcije Tonković je obrisao znoj s
čela, otpio gutljaj mineralne vode, a onda počeo posljednji
put redigirati proslov kojim je namjeravao otvoriti večerašnju
emisiju "Klasici na ekranu". Otvorila su se vrata i u redakciju
116
K L A S I C I NA E K R A N U
je ušla Stela, njegova darovita pomoćnica koju su zli jezici zvali
"mali Tonković". Uopće, zli jezici kreirali su čitav niz lažnih,
ali i vjerodostojnih tračeva o njoj i drugu Tonkoviću, medu ko-
jima je gotovo slavan postao onaj po kojem mu "tekstove pišu
drugi, ali zato pomoćnicu tuca sam".
- Dobro da si došla! - reče Tonković, ne dižući glavu s
papira čiji je sadržaj pokušavao upamtiti. - Poslušaj kako ću
početi emisiju o Graberu!
Stela šutke sjedne, prekriži noge i zapali cigaretu, a Tonko-
vić još jednom obriše čelo i počne:
- Kao da je slijedila neko paradoksalno načelo, sudbina nam
je dala da budemo narod s najvećim brojem pisaca i s najma
njim brojem pismenih. U takvoj konstelaciji biti pisac ne znači
ama baš ništa, a biti umjetnik, klasik, pero za sva vremena,
znači začuđujuću, meteorsku pojavu...
- To ne proizlazi... nema zapravo logike - primijeti Stela,
otpuhujući dim.
- Ostavi logiku! Znaš da svojim uvodnim besjedama pu
cam na poetski učinak, a ne na logičku egzekutivu. Vidi sad
kako s nekoliko rečenica ocrtavam čitavu jednu retrospektivu.
Stela je šutjela i slušala.
- Počevši sa "Svitanjem", tom sentimentalnom i lirski za
crtanom topografijom mitskog zavičaja, čijem arkadijskom
zrcaljenju suprotstavlja bešćutnu tehnološku avet urbanog in-
ferna...
- Možda bi bilo dobro da malo pojednostavniš stvar - pri
mijeti Stela.
- Dobro, dobro - odmahne on glavom. - Dalje je mnogo
receptabilnije. Dakle, učvrstivši svoj image tankoćutnog lirika
rusoovski pojmljenog jedinstva čovjeka i prirode u sentimen-
talno-političkom romanu "Davljenik", prešavši preko
fantazmagoričnih prostora svojih "Groteski", 1939. domogao
. 171 ....
 OSMI OKULAR
se nadrealističkog pisma kao pravog i jedinog amblema
tadašnjeg moderniteta...
- Dalje?
- Dalje... - nakašlje se Tbnković - dalje tiho i diskretno
preskačem onaj endehazijski mućak i eto me u slavnim godi
nama 1948-oj i 1950-oj. Slušaj! Pridruživši se revoluciona
rnom oduševljenju obnove, prihvatio se revolucionarno-pro-
svjetiteljskih zadataka intelektualnog preobražaja modernog
čovjeka i zadužio slavni period našeg "estetičkog prohodava-
nja" sa šest stotina stranica romanesknog eposa o našem
radničkom pokretu, pridruživši im veoma brzo i "Tvornicu
ideala", dramski uprizoren roman "Dan mrtvih". Shvativši
povijesnu nužnost, ali i estetičke nedostatnosti socrealističke
utilitarnosri, 1959. naš gost ponovo se uspinje na tron moder
niteta, ovaj put sa složenim romanom neobično kompleksne
strukture, kojem su određeni dogmatski centri kulture
spočitavali dekadentnost, nerazumljivost i povođenje za fran
cuskim egzistencijalističkim uzorima.
- Dobro, što je bilo 1959.? - upita Stela, obvivši ruke pre
ko koljena, baš kao da skriva onaj dio nogu koji je otkrila bla
go zadignuta suknja.
- "I Ahasver je predahnuo" - otpovrne Tonković kao da se
čudi Stelinoj neobaviještenosti. - To mu je sigurno najbolja
stvar.
- Ah, ona gnjavaža! - dosjeti se ona.
- Zatim malo pričam o "Obiteljskoj kronici" i...
- I na kraju, jasno, preskačeš "Izgubljene"! - prekine ga
pomoćnica - kako te netko ne bi opalio po prstima.
- Čitala si "Izgubljene"? Čitala si "Izgubljene"? - ražesti se
Tonković.
- Ma nisam ih čitala. Ništa nisam čitala od tih pametnih
gnjavaža. Ništa osim "Internacionala 305".
...............................................17«.
KLASICI NA EKRANU
- Onog krimića?
- Da. Ništa osim onog krimića koji je potpisao kao... Zbi
lja, kako ga je ono potpisao?
- Rebarg - reći će Tonković nakon kraćeg razmišljanja. -
To je anagram, zapravo palindrom njegova prezimena... Zbi
lja, čudno je to... jutros kad sam ga vozio, spomenuo sam mu
da sam pročitao svih njegovih trinaest knjiga, a on se pobunio
i rekao da ih ima četrnaest.
- Pa što! Valjda ih ima četrnaest.
- Ima ih trinaest, dok se četrnaesti, taj krimić, iz estetičkih
razloga prešućuje. Zaboga, pa taj krimić je literarni mućak,
neoprezna poserotina velikog pisca.
- Prešućuju se i "Klevetnici" - primijeti Stela.
- "Klevetnici" se prešućuju zbog ideoloških razloga. Ble
savo zvuči podatak da je klasno svjestan i lijevo orijentiran
pisac objavljivao tekstove u "endeha".
- Pa što ako je objavljivao! - otrese se Stela. - Glavno da
nije bio u "Handžar diviziji"!
Tonković se nasmije i odluči prijeći preko njene šašave
primjedbe.
-1 slušaj sad kraj! Iako nije baratao krležijanskim retoričkim
aparatom i instrumentarijem, i premda nije imao intelektual-
ni skalpel jednog Marinkovića...
- Čekaj, čekaj! - skoči Stela. - To pomalo i vrijeđa! Zar ga
dovodiš u studio da bi mu rekao kako nikad nije uspio dokaskati
do Krleže, Marinkovića i što ja znam do koga...
- Misliš li da bih to trebao ublažiti? - neodlučnim će glas
om Tonković.
- Izbaciti! - primijeti ona paleći novu cigaretu i nudeći
njegovu pogledu nove centimetre svojih golih bedara. On
odbaci papir i položi ruke na Stelina koljena. - Stela, moram
ti priznati, bojim se večerašnjeg razgovora.
119
OSMI OKULAR
- Zašto? Pa izbacio si sve čega bi se trebalo bojati: krimić,
endehazijsku neopreznost, kritizerstvo i zlonamjernost poslje
dnjeg romana... Ako se bojiš samog Grabera, izbaci i njega...
- Ne zbog toga, ne zbog toga - reče on, krenuvši dlanovi
ma prema njenim glatkim bedrima. - Stari mi ne djeluje baš
prisebno, a razgovor ide u živo. Što ako mi na ozbiljno pita
nje, umjesto odgovora, zapjeva "Sve ptičice iz gore"?
Stela mu odgurne ruku, popravi suknju i ustane.
- Nema ništa! Večeras moraš biti fit!
- Pa, bogamu! - raširi on nemoćno ruke. -Ja sam voditelj,
a ne boksač.
Karlo Majsec, premda Graberov vršnjak, djelovao je ipak
mnogo mlade. Tu "mladolikost" volio je pripisivati nezdra-
vom načinu života kojim je odavno živio, uživajući u piću i
prekomjernim količinama hrane. Ponosno je tvrdio kako ne
može izmjeriti tlak, jer mu je brojčanik tlakomjera nedosta-
tan, kako su mu u kolesterolu pronašli jako nisku koncentra-
ciju krvi i tome slične bedastoće. Vidjevši njegov EKG, jedan
je kardiolog, kleo se Majsec, doživio pravi infarkt. Sve to njemu
nije smetalo da uživa u životu koji si je organizirao ili dezorga-
nizirao na svoj osobit način.
Razgovarali su neko vrijeme sjedeći za stolom u Graberovoj
hotelskoj sobi, a onda je, veoma brzo, kako se to događa pri-
jateljima koji se predugo nisu vidjeli, razgovor posve utihnuo
i prešao u neugodnu šutnju.
- Cesto puta sam se pitao - odluči Graber prekinuti muk -
jesi li kao urednik uopće čitao rukopise koje si objavljivao?
- Nisam! Kaj bi ih čital! - začudi se bivši urednik kao da je
takva stvar sama po sebi razumljiva. Majsec je spadao u one
180
K L A S I C I NA E K R A N U
ljude koji se, kada žele biti duhoviti ili ležerni, služe žargonom,
dok u svim ostalim situacijama rabe književni jezik. Po tom
jezičnom dualizmu lako se prepoznaju došljaci.
- Mogao ti je netko podvaliti... mislim politički. Mogao ti
je u rukopis upakirati kakvu političku minu da se...
- Kaj mi je mogel upakirati! - nasmije se Majsec. - Minu,
veliš. Ma daj... pisac je bil tak usran od straha da na to ni ni
pomišljah.. Nije trebalo cenzora jer je svatko bio cenzor za sebe.
- I baš ništa nisi čitao? - čudio se klasik. - Čak ni moje
knjige?
- Čak ni tvoje - kratko će hipertonizirani urednik. - A i kaj
bi s tvojim knjigama! Zanimao si me ti kao čovjek i prijatelj,
recimo. Što bih s tvojim knjigama? Da od njih ima kakve ko
risti, prvi bi se ti okoristio. Što si postigao svojim knjigama?
Dobivao si nagrade, pokazivao se na televiziji, držao preda
vanja... Zrezali su ti iz romana takozvane najljepše odlomke i
spasirali ih u čitanke da bi s njima plašili decu. I kaj s tim? Jesi
li ikada izvukao iz knjiga kakvu korist koja ne bi imala veze sa
slavom i parama? Jesi li zbog knjiga postao pametniji i
promućurniji? Je li te zbog knjiga ikada zavolila kakva ženska?
Jesi li se možda manje bojao smrti?
Graber ga prestane slušati i okrene se prema polici na ko-
joj je čučalo njegovih trinaestoro nahočadi. Uistinu, od tih
knjiga nikada nije imao neke prave, ljudske koristi. Ostao je
sam, uglavnom neshvaćen, sasvim sigurno neomiljen i nevoljen,
bez žene, djece, društva, korisnih sjećanja i ugodnih iskustava.
Njegove knjige više su koristile sastavljačima udžbenika, do-
djeljiteljima nagrada, površnim izdavačima, pa i tipovima poput
Tbnkovića, koji - na tuđim literarnim lešinama grade svoje
image, dopadljivost i šarm, no što su koristile njemu, zabora-
vljenom, karcinomiziranom i kemoterapeutiziranom sla-
vljeniku potamnjela sjaja.
181
OSMI OKULAR
- Ni Veroniku nisi uspio zadržati svojim književnim sjajem.
Nakon kratkog vremena ostavila te zbog onog lakoatletičara...
- Da, da - tihim će glasom klasik. - U tom smislu bicepsi su
pokatkad korisnija stvar od literarnog talenta.
- Ironičan si?
- Nisam ironičan - otpovrne Graber. - Prije će biti da sam
rezigniran. Pišući knjige mislio sam obogaćivati i poučavati
ljude, da bih u osamdesetoj shvatio da sam, poučavajući druge,
zaboravio poučiti sebe.
- Obogaćivati i poučavati ljude - posprdno se nasmije de
beli Majsec. - Ti bokca! Pokušavao si uraditi nešto što nije
uspjelo vlastodršcima, apsolutistima, crkvi, ideologijama, par
tijama, revolucijama... Joj, Graber, pa kak si ti smešan! Kak si
mogel spiskati život na nekaj tak bedastoga! Na nekaj tak
nevažnoga. Zmudrival si tu nekakve životne filozofije... Nema
nikakve filozofije, nema... Važno ti je pozabaviti se malo,
požderati, popiti, procunjati naokolo otvorenih očiju i na koncu
mirno i s gađenjem krepati...
- A nama to nikako ne polazi za rukom - gorko se nasmije
Graber.
- Kaj nam to ne polazi za rukom? - začudi se Majsec.
- Pa to... da konačno krepamo!
Naručili su potom ručak u sobu, što je, jasno, osobito
razveselilo Majseca, koji je pojeo svoje i više od polovice Gra-
berova jela, zalio sve to s tri boce piva, nakon čega je priznao
da ga užasno boli glava, što je posljedica visokog tlaka koji
mu nakon svakog obilnijeg obroka pomahnita. lb "nakon
svakog obilnijeg obroka" značilo je zapravo "nakon svakog",
jer Karlo Majsec nije pamtio kada je posljednji put umje-
reno jeo.
Čačkajući zube polomljenom šibicom nečeg se iznenada
prisjeti, pa reče:
182
K L A S I C I NA E K R A N U
- Zapravo, kad malo bolje promislim, čitao sam jednu tvo
ju knjigu.
Graber ga radoznalo promotri. Pretpostavljao je da je
Majsec kao urednik morao pročitati neku od njegovih "vrućih
stvari", ali se prevario.
- Čitao sam onaj krimić koji si objavio pod pseudonimom.
I koliko se sjećam dobro sam se zabavljao. Zapravo, začitao
sam se i propustio jednu važnu pijanku s drugovima odozgo.
- Propustio si pijanku!?
- No dobro, skoro sam je propustil...
- Ali svi tvrde da je taj roman čisto smeće. Jeftina razo
noda...
- Uopće nije! - prekine ga Majsec. - Prodan je u četrdeset
tisuća primjeraka. I da si dopustio, tiskalo bi se još bar pet,
šest izdanja. Vidiš, tu si bio na najboljem putu da te zavole, da
se nekom dopadneš... al' si sve prokockal bedastom željom da
budeš velik, ozbiljan i značajan pisac. Konačno, to si i postal...
i kaj ti je to donelo?
- Čudno - zamisli se Graber. - Taj roman se izgleda svima
dopao, a istovremeno ga se svi stide... Evo, tu u ovu stelažu
stavili su sve moje knjige osim "Internacionala"...
"Internacional 305"! - pucne Majsec zadovoljno prstima. -
Točno! Tak se zval. Bio je simpatično i uzbudljivo djelce. Go-
vorio je nešto o ljudima kao ljudima, a ne o ljudima kao kate-
gorijama...
- Ali, vidiš, ja gotovo da se i ne sjećam o čemu je govorio...
- zamisli se klasik. - Svih ostalih knjiga se sjećam...
- Ako se ti ne sjećaš - prekine ga bivši urednik - ja se veoma
dobro sjećam!
-Da?!
- Da. Počinjao je jako intrigantnom situacijom. Neki pisac
odsjeda u hotelu. Umoran legne na krevet i osjeti da ga nešto
 K L A S I C I NA E K R A N U
OSMI OKULAR

znog revolvera u hotelskoj sobi, nije želio da mu netko pod

žulja pod glavom. Odmakne jastuk i spazi revolver koji je netko
bradom barata ubojitom britvom. Umjesto da se da obrijati,
ostavio u njegovoj sobi...
uspio je posredstvom hotelske uprave dobaviti jedan električni
- Revolver?! - začudi se Graber, osjetivši kako mu nešto
brijaći aparat marke Philips, kojim se riješio tvrde desetdnevne
tvrdo i trpko klizi grlom. Zatim brzo izvadi iz džepa tablete za
bradice. Ne bi se moglo reći da je nakon te konfekcijsko-
umirenje i popije jednu.
kozmetičke intervencije djelovao mlade i svježije, ali je bar
- Eto, a sad bum krenul - reče Majsec iznenada i počne se
bio donekle uredniji.
dizati. - Valjda bumo se opet vidli na tvojoj devedesetgodišnjici.
I baš kao što je onaj Hemingwayev junak rekao da vjeruje
Do tad napiši još koji krimić. I nemoj se više koristiti pseu
u Boga pokatkad noću, tako je i Grabera nadolazak večeri na-
donimima.
gnao na mističnija razmišljanja u kojima je revolver pod jastu-
- Zbilja... - reče Graber, isprativši Majseca na hodnik - sjećaš
kom dobivao značenje poruke koju mu upućuje usud ili neki
li se zašto se taj roman zvao "Internacional 305"?
drugi metafizički emitent. Zataknuo je revolver za pojas, skrio
- Pa, zbog hotela i sobe. Pisac je odsjeo u hotelu "Interna
ga poširokim sakoom i osjetio se sasvim spremnim za
cional", u sobi 305. Zgodno, evo baš kaki ti! Samo bi još trebalo
Tbnkovićevu medijsku gnjavažu koja se zvala "Klasici na
da pod jastukom nadeš revolver, ha, ha, ha!
ekranu".

Sve to što se dogodilo, Rudiju Graberu djelovalo je kao

Nakon pompozne špice u fin de siecle stilu, popraćene gla-
niz šašavih koincidencija. Osim zaboravljenog i zatajenog
zbom, Mozartovom vjerojatno, na malim se ekranima poka-
krimića "Internacional 305", niti jedno svoje djelo nije zasno-
zao ugodno namješten kutak za razgovor. Dvije kožne fotelje,
vao na koincidencijama, pa nije previše ni vjerovao u njihovo
nizak stol prekriven porazbacanim knjigama (koje je scenograf
značenje i skroviti smisao. Više od koincidencija zabrinjavalo
namještao bar petnaest minuta), zasjenjena podna svjetiljka i
ga je pitanje što uraditi s revolverom. Bio je svjestan svih opa-
regal krcat knjigama odisali su spokojem pogodnim za ćaskanje
snosti, pa i kažnjivosti ilegalnog posjedovanja revolvera, ali se
s klasicima. Držeći upaljenu cigaretu medu prstima desne ruke,
nikako nije mogao odlučiti na to da pozove hotelsku upravu,
drug Tonković je ugodnim baritonom lako i vješto izdeklami-
Tonkovića ili čak policiju. U razmišljanju ga je prekinuo dola-
rao prolog o klasiku koji danas slavi šezdesetgodišnjicu rada i
zak televizijskog garderobijera koji mu je donio elegantno
osamdesetgodišnjicu života. Za sve vrijeme, očito ne prateći
svijetlosmede odijelo, maslinastu kravatu i sivu košulju, te ve-
Tbnkovićev mudri i poetični panegirik, Rudi Graber proma-
oma moderne cipele koje su se pokazale malo pretijesnima.
trao je sav onaj čudni nered koji je ostao izvan kadra: razasute
Tek što je uspio otpraviti garderobijera, na vrata je banuo bri-
praktikable, pince s kompliciranim zaslonima, lake metalne
jač koji se nekoliko minuta kasnije morao vratiti neobavljena
skele, more kablova koji su zmijugali nepočišćenim podom...
posla. Prenapet zbog čudna događaja i prisutnosti misterio-
185
OSMI OKULAR
KLASICI NA EKRANU

U jednom trenu primijeti kako se Tonković s namještenim

tehnološkog napretka", jer sam te godine prvi put u živo vidio
smiješkom na licu okreće prema njemu, spreman da mu postavi
automobile i tramvaj... I dopali su mi se.
prvo pitanje. Počeo je nizom eksplikativnih naznaka, raskošno
Tonkovićevim licem razliju se kapi znoja koje nisu potje-
iskićenim raznim retoričkim figurama, a onda se iz te pre-
cale od vrućine u studiju, nego od nelagode i nervoze. Stari je
ciozne, barokne smjese panegiričkog tipa iskristalizirao i prvi
ukenjao već prvu loptu. Ipak, nekako se izvuče iz kaše koju je
upit na koji je klasik trebao odgovoriti.
sam zamijesio.
- U vašoj prvoj zbirci "Svitanja", koju ste objavili 1926.,
- Ha, ha, ha, vrlo duhovito! Poznata mi je sklonost auto
naznačili ste opreku između kategorija idilički, pastoralno i
ra da se humorom i ironijom distanciraju od mladalačkih
po mjeri čovječjoj zasnovanog zavičaja s jedne, te otuđenog
kreacija. Nego, da krenemo dalje. Evo nas u 1934- oj godini.
svijeta suvremene tehnologije s druge strane. Čini se da ste
Vaša zbirka fantastičnih pripovijedaka "Groteske" svojevrsna
naznačivši tu opreku na neki način anticipirali odrednice ka
je inauguracija tog žanra u hrvatsku literaturu. Pripovijetke
snije nadošlog moderniteta. Kako ste tako rano uspjeli naslu
su pune nadnaravnih bića, demonskih sila noći, neočekivanih
titi negativitet, odnosno alijenacijsku prirodu tehnološkog ra
obrata i paradoksalnih rješenja. One kao da uspostavljaju
zvoja i napretka?
jedan snoviti, apsurdni, kaotični svijet u kojem nitko ne može
Graber ga je promatrao upornim, ali djelomice i odsutnim
pronaći pravu osnovu i orijentire. Otkuda vam inspiracija,
pogledom. Pitanje koje je čuo bila je loša parafraza jednog
poticaj...?
davno napisanog eseja. Eseja o njemu. Fraze koje su držane
Graber se osloni o naslonjač fotelje i duboko uzdahne.
relevantnim sudovima o njegovom trapavom prvijencu sada
Snažni reflektor neugodno mu je grijao ćelu. Posuti na tren, a
mu više nisu djelovale samo slaboumno, nego i gadljivo.
onda prozbori stidljivim i plahim glasom pokajnika:
- Molim? - reče odsutno, našto se drug Tonko vić
- Znate, u to vrijeme sam dosta pio.
promeškolji, već spreman da drugačije formulira pitanje, vje
Nervoznim pokretom ruke Tonković popravi kravatu, za-
rojatno parafrazama nekog drugog, jednako slaboumnog ese
tim popravi frizuru.
ja. No čim je zaustio da kaže nešto, Graber ipak pokaže da je
- Želite li kazati da vas je oniričnost privatnih događanja
čuo i shvatio pitanje, odgovorivši polako i isprekidano:
odvela u fantazmagorične svjetove?
- Tu vašu "alijenacijsku prirodu tehnološkog napretka"
- Ne, ne - mirno će klasik. - Mnogo sam pio. Nakon dvije
nisam uopće naslutio, nego sam zapravo pozirao... sve je samo
stranice bih se napio, pa bih nastavljao pisati pijan... Znate,
poza...
nakon pola boce konjaka lako se izgubi orijentacija i odluta u
- Kako?! - zbuni se Tonković. - Mora da ste naslutili užas
te... kako ste rekli... snovite i oniričke svjetove.
pred nadolazećim...
Pobojavši se da će i svoje nadrealističke pjesme iz 1939.
- Nikakav užas nisam naslutio... Selo iz kojeg sam se do-
Graber objasniti utjecajem alkohola, Tbnković hrabro preskoči
klatio u Zagreb živjelo je u predindustrijskom dobu. Nije bilo
petnaest godina i zaustavi se na "Danu mrtvih" i "Tvornici
nekih osobitih razloga da me preplaši "alijenacijska priroda
ideala", ključnim djelima majstorove revolucionarne, ili kako
................... ., ......................... 186 .................................... _ .........
OSMI O K U L A R
bi se još reklo - socrealističke faze. Odgovori klasika bili su
nešto ozbiljniji i koherentniji, ali bez trunke zanosa ili strasti.
- Čini se da baš ne volite ta djela - primijeti Tbnković. -
No, iz današnje perspektive to je donekle i razumljivo. Kao
što su u određenom povijesnom trenutku bila nužna, tako je
kasnije bilo nužno i njihovo nadrastanje...
- Uopće ne volim svoja djela - prekine ga Graber. - Osim
jednog koje sam već gotovo zaboravio.
Tonković kao da je prečuo piščevu repliku. Ne ispitujući
koje to djelo voli, postavi novo pitanje.
- Da, društveni i književni razvoj nametnuo je izlazak iz
socrealističkog prosvjetiteljstva i utilitarnosti. Zato je bilo
nužno da se pojavi jedan od stožera našeg moderniteta - vaš
roman "I Ahasver je predahnuo". lb je knjiga koja fascinira
složenošću strukture, pomnjom u građenju karaktera i
konačno: idejnom nadgradnjom u kojoj se naziru tragovi fran
cuskog egzistencijalizma, psihoanalize, dubinske psihologije...
Zaključili smo da je bilo nužno da se nakon svega pojavi takvo
djelo. Možete li nam kazati nešto o karakteru te nužnosti?
- Literatura uvijek nudi dvije opcije - sasvim ozbiljno će
Graber. - Jedna je nužnost, koja je neka vrst diktata izvana,
druga je spisateljska strast, koja je neka vrst diktata iznutra.
Moja je pogreška u tome što sam se opredijelio za nužnost i
postao značajan pisac, umjesto da sam se opredijelio za strast
i postao voljen pisac.
- Čekajte! Ali vi ste i značajan i voljen pisac. U tom smislu
vi ste univerzalan, pisac bez ograničenja...
- Nažalost, ja sam ipak pisac s ograničenjem.
- Kakvim ograničenjem?
- Onkološkim - mirno će Graber.
Tonković se naježi. Neizlječiva bolest intervjuiranog nešto
je što je posve izvan kodeksa ovakvih razgovora. U žustroj želji
K L A S I C I NA E K R A N U
da popravi dojam i promijeni ton razgovora, Tonković se
naglavačke zaleti u "Obiteljsku kroniku", trotomno remek-
djelo Rudija Grabera, koje je sukcesivno izlazilo od 1967. do
1972. Nevoljko, ali ipak ozbiljno, Graber pojasni nekoliko
manje važnih stvari iz "Obiteljske kronike", a onda jednom
gestom omalovažavanja završi repliku.
- Ali, jednu moju knjigu ste nenamjerno ili namjerno
preskočili - reče kao da se iznenada prisjetio.
- Oprostite, a koju sam to knjigu zaboravio?
Razgovor je postajao sve življi i životniji, ali je zato nemi
novno klizio izvan žanra TV-intervjua.
- Pa, "Internacional 305". Roman koji je izašao 1966.
Vidite, umjesto osamdesetgodišnjice života i šezdesetgodišnjice
rada, ja bih radije da slavimo dvadesetgodišnjicu tog romana.
- Zanimljivo, zanimljivo - nasmije se Tonković, mučen že
ljom da se sve ovo što prije završi, ili da se odmah prekine i
zamijeni nekom veselom serijskom burgijom. - Dobro,
možemo se spomenuti i "Internacionala 305". Ali, zašto vam
je toliko stalo do toga?
- Zato što sam danas odsjeo u hotelu "Internacional", i to
u sobi broj 305.
Tonković se ponovo nasmije, ovaj put nekako kiselije i ble-
savije.
- Ali, druže Graber, taj roman je krimić. U usporedbi s
vašim visokoestetskim ostvarenjima on je ipak, dopustite mi
da tako kažem, samo minorni exercice de style. Za tu vrstu lite
rature Krleža je imao jedan zgodan naziv... zvao ju je "parfi-
miranim smećem"...
- Ozbiljno sumnjam da je Krleža u životu pročitao ijedan
krimić.
- No, dobro, pretpostavimo da je tako... Ali još uvijek ne
vidim...
 KLASICI NA EKRANU
OSMI OKULAR

-Ja vidim - živahno će Graber. - lb je jedina knjiga u kojoj - Naravno da se sjećam! - otpovrne Tbnković kao da je
sam strast pretpostavio nužnosti. Nakon toliko godina, danas uvrijeđen. - Roman počinje dolaskom jednog pisca u hotel.
Pod jastukom on pronalazi revolver... Eto, ta situacija je bi
sam ga se, eto, prvi put sjetio i čini mi se da u mom spi-
zarna i posve nevjerojatna.
sateljskom životu taj roman predstavlja neku vrst katastrofalne
pogreške. - A zašto, molim vas? - upita Graber glasom učitelja koji
- Možda... kako to mislite? provjerava stoji li iza učenikova odgovora razumijevanje ili
- "Internacional 305" bio je moja jedina šansa da se do- naučena fraza.
padnem ljudima... da me zavole... I tu sam šansu nepovratno - Pobogu! - zaboravi se Tonković. - Pa kome se može do
goditi nešto tako?
prokockao. U tome je pogreška. Trebao sam pisati knjige za
- Meni se, na primjer, dogodilo - reče klasik, zagonetno se
ljude, a ne za vas...
- Kako, za mene?! smješkajući.
-Vama?! Kada?
- Dobro, ne možda za vas. Točnije: trebao sam pisati za
- Danas. Ušao sam u hotelsku sobu i pod jastukom pronašao
ljude, a ne za obljetnice i nagrade.
ovo...
- Dobro! Popričajmo onda i o tom krimiću - reći će Tbnko-
Rekavši to, Rudi Graber zavuče ruku pod sako, izvuče svi-
vić glasom u kojem se nazirala dopuštena doza televizijske lju
jetli colt i stavi ga na stolić koji se nalazio ispred njih.
tnje. - Ja ću vam prvo reći zbog čega sam u svom ekspozeu
U studiju nastane strka. Režija ubaci odmah desetminutni
preskočio vaš kriminalistički roman. Za mene, jedna od osno
kolorfilm u kojem su se nalazila patetična mjesta piščeve bi-
vnih pretpostavki vrijednosti romana leži u njegovoj kore-
ografije: primanje nagrada, odlikovanja, promocije i slični
spondentnosti s čovjekom i svijetom. Tu korespondentnost
videopabirci. Ljudi iz osiguranja bili su za tili čas u studiju,
ne treba shvatiti doslovce mimetički, nego interpretacijski. Vaš
gdje je odmah odlučeno da se pozove i policija kako bi se
roman, vaš krimić, po mom sudu, tu korespondnetnost ne
provjerilo podrijetlo i legitimitet revolvera. Grabera su ulju-
posjeduje. On je literarna konstrukcija koja počinje bizarnom,
dno zamolili da im pomogne okončati ovu emisiju bez doda-
nemogućom situacijom, koja nije ni u kakvoj relaciji sa živo
tnih incidenata, što je on obećao, te uglavnom i ispunio.
tom.
Nakon dokumentarca, Tbnković je izvanredno spretno izvu-
- Vi se sjećate te situacije? - provokativno će Graber, pa
kao stvar, objasnivši gledateljstvu kako je revolver (bezazlena
zaškilji na jedno oko, baš kao da se raduje što je Tbnkovića
igračka zapravo) bio dogovoren, i - režiran štos kojim se htjelo
naveo na tanak led. Ali, Tbnković je bio savjestan i uzoran
upozoriti na jedno neopravdano zanemareno djelo velikog
televizijski pregalac koji si nije mogao dopustiti da nešto ne
pisca. Negdje pred kraj emisije Tbnković reče:
pročita, pa makar i sasvim površno. Pročitao je on "Interna
- Uistinu smo se čitavim bićem unijeli u ovaj razgovor i
cional 305" i te kako, i to na dušak. Ali, osim uživanja u priči,
nikakav duhovni etimon nije uspio pronaći u jednoj strogo lijepo se nazabavljali. Izrekli ste mnoge pametne i korisne, ali
detekcijskoj enigmi. i heretične tvrdnje. Između ostalog, dojmila me se osobito
191
OSMI O K U L A R
ona u kojoj ste izjavili da ne volite vlastite knjige. Zbog čega
ste onda uopće pisali?
- Pa, znate - premišljao je Graber - to je istovremeno užasno
složeno, ali i sasvim jednostavno. Pisao sam da bih se dopao
jednoj ženi, koja je ipak otišla... I na kraju... na kraju se čovjek
pita je li to onda uopće vrijedilo.
- Kakva sad žena? - zbuni se Tbnković, pogledavajući na
sat. Svega nekoliko minuta dijelilo ga je od spasa.
- Veronika... ona... Veronika - promrmlja Graber, pa
zamišljeno nastavi. - Sve mi je to rekao Karlo Majsec. Da nije
bilo tog revolvera pod jastukom, ne bih mu uopće vjerovao. A
ovako...
- Karlo Majsec?!
- Da. Bivši nakladnik Karlo Majsec, čovjek s najvišim
sistoličkim i dijastoličkim tlakom u državi. Tvrdi da se već
deset godina nalazi u predinfarktnom stanju i da će bar još pet
izdržati.
- Eto, i to ste čuli - reče Tbnković, snužden i pokisao, pa
uobičajenom odjavom završi emisiju.
Bilo u privatnom, bilo u javnom životu, pojava revolvera
nalaže policijsku provjeru. Druga klasika su, uz dužno
uvažavanje i kurtoaziju, zamolili da nekoliko časaka pričeka u
udobnoj sobici, nekoliko koraka od studija u kojem se odi-
grao nesvakidašnji razgovor. Njegova priča o tome kako je
došao do colta djelovala je bedasto i neuvjerljivo, ali je i sama
pretpostavka da bi jedan stari, poznati i uvaženi umjetnik po-
sjedovao neprijavljeno, ubojito oružje, bila isto tako bedasta i
neuvjerljiva. Brza i jednostavna provjera, koju danas potpo-
mažu digitalna čuda kompjutorske tehnike, nije dala nikakvih
JLS2
K L A S I C I NA E K R A N U
rezultata, pa je mučnu situaciju riješio sasvim mudro jedan
veoma autoritativan drug, koji je došao s policijom, ali je bio u
civilu. Pozvavši Grabera u stranu, upitao ga je:
- Znači, nemate pojma otkuda taj revolver?
- Rekao sam vam. Našao sam ga u hotelu pod jastukom.
-1 što mislite, kako je tamo dospio?
- Dospio je tamo... znate, sasvim je izvjesno da je dospio
na neki metaforički način. Da me upozori gdje i kako sam
zabrljao. Vi ste mladi i sve vam je to možda jako šašavo, ali u
starosti su takve stvari sasvim moguće. Starcima na odlasku ono-
stranost se obraća i putem najobičnijih materijalnih znakova.
Drug u službi zapali cigaretu i zamisli se. Činilo se da pre-
ma starom piscu gaji stanovitu naklonost.
- Dopali ste mi se večeras - reče nakon poduže šutnje, pa
pljucne mrvicu duhana, jer je pušio cigarete bez filtera.
- Dopalo mi se što ste tako dobro prešli onu nadutu krpe-
nu lutku, onog Tbmekovića ili Tbnekovića... Znate, niti jedno
njegovo pitanje nisam razumio, ali su mi vaši odgovori bili
jasni. I još nešto...
-Još nešto? - zagleda se Graber u njega.
- Pročitao sam vaš "Internacional 305". U cugu. Strašna
stvar! Zbog toga ćemo ovu stvar riješiti na najbezbolniji način.
Sredit ću vam urednu dozvolu za tu pucaljku i mirna Bosna!
Samo, pazite, u vašoj dobi bolje je ne posjedovati municiju.
Koristite taj revolver radije u dekorativne svrhe!
Nakon što je opća pomutnja bila nekako stišana, oprostio
se Tonković sasvim hladno s jogunastim piscem, primio
pomoćnicu za ruku i krenuo prema izlazu. U jednom trenu
Stela mu se otme i pojuri prema Graberu.
- Gospodine Graber, gospodine Graber - reče sva zapuha-
na. - Večeras ste u razgovoru spomenuli Karla Majseca... rekli
Ste da vas je on uputio na neke stvari...
193 ............... _,..._„,.,.:.... , ..... ,....... ^ ..... _..
OSMI OKULAR

- Da, djevojčice. Majsec je učinio da progledam. Kao da ga

je sama providnost poslala. Čudno je to, ali sad mi se čini da je
u mom životu odigrao važan metafizički zadatak. Nažalost,
sasvim prekasno.
- Onda mi je jako žao - reče ona oklijevajući. - U drugom
dnevniku će biti njegova slika i obavijest o smrti. Znate, ona
ko kako se to radi s nosiocima Partizanske spomenice.
- Obavijest o smrti?! Kako? - začudi se klasik, osjećajući
kako mu koljena klecaju.
- Umro je danas navečer. Srčani udar. Upravo smo primili
vijest.

Kasno uvečer crni je mercedes jurio odvozeći iscrpljenog

klasika natrag u njegovo bilogorsko carstvo sjenovitih šuma, OSMI OKULAR
naftnih tornjeva i pošasti zvane hcodes ricinus. Prštava mjesečina,
isprekidana sjenama jurećih stabala, titrala je dremljivim licem
autora tolikih zaludnih knjiga. Nesposoban da i dalje bdije,
pisac se opruzi na zadnjem sjedištu automobila i pod glavom
osjeti neki tvrdi predmet. Napipa ga rukama i shvati da se radi
o knjizi. Pridigne je, prinese bliže i pri slabom svjetlu mjeseca
uspije pročitati naslov svoje zaboravljene i zatajene četrnaeste
knjige.

(1986.)

.IM,.
 OSMI OKULAR

Zbunjujuću i tamnu pojavu Serafina Laurenčića na obzo-

rju hrvatske znanosti i filozofije ne bilježe ni nacionalne po-
vijesti znanosti, niti stručni kompendiji, niti leksikografska ili
enciklopedijska izdanja. Samozatajno šćućurena medu gala-
ksijama koje je nekoć promatrao, napaćena duša ovog opsku-
rnog tragaoca za apsolutnim, čeka nove sanjare koji će imati
vremena i sredstava da se pozabave netransparentnim tijeko-
vima alternativne hrvatske kulture, medu kojima će bljesnuti
čudan lik i tek djelomice sačuvan opus tajanstvenoga do-
minikanca koji se usudio usprotiviti ne samo temeljnim zna-
njima i predodžbama svojega doba, nego i jednako temeljnim
postavkama Crkve u kojoj je odgojen i oblikovan.
Prema oskudnim i ne sasvim pouzdanim podacima, Se-
rafin Laurenčić rodio se vjerojatno 1870. u Zadru, ali se to
moglo zbiti i godinu dana poslije u Pešti ili Pečuhu. Zna se da
je završio teologiju i filozofiju, ali se ne zna gdje. Izvjesno je
također da se bavio naravoslovljem, matematikom, meha-
nikom i astronomijom te da je ovladao s osam europskih je-
zika, kao i s nekoliko klasičnih, ali nije jasno je li u ta znanja
ulazio znanstveničkom temeljitošću i l i amaterskom po-
vršnošću. Stare gradske isprave, kao i arhiv Zagrebačke zvje-
zdarnice, nedvojbeno pokazuju da se u Zagrebu pojavio u
OSMI OKULAR
proljeće 1904., dakle, kad mu je bilo trideset četiri godine,
došavši iz matice dominikanaca, to jest iz Kongregacije anđela
čuvara s otoka Korčule. S dopuštenjem Rudolfa Miškova trebao
se baviti zvjezdoznanskim promatranjima na zvjezdarnici na
Popovu tornju, a čini se da mu je povjerena i zadaća i organiza-
cija dominikanskog povratka u hrvatsku metropolu, koja će se,
bez ikakva Seraflnova udjela ili zasluge, dogoditi tek 1927. go-
dine.
Treba svakako spomenuti kako to razdoblje rada novootvo-
rene zvjezdarnice nikako ne pripada sjajnim i dičnim stranica-
ma hrvatske znanstvene povijesti, te kako se njezina važnost
svodi tek na njezino postojanje. Zvjezdarnica je, naime, osno-
vana s početkom stoljeća ponajviše zaslugom dr. Kučere, koji
je u mtinchenskoj tvornici Reinfelder und Hertel dao izraditi
teleskop s objektivom promjera 162 milimetra, i s lećama od
croron iflint stakla, te sa sedam izmjenjivih okulara. Optička
sprava imala je i razmjerno djelotvoran polarizacijski
spektroskop kojim se dala promatrati površina Sunca. Na toj,
jednostavno rečeno, osrednjoj ili skromnoj opremi radili su
hobisti i zanesenjaci koji nisu imali prevelikih astronomskih
znanja. Tako se ravnatelj samoborske štedionice, stanoviti
Zorislav Mančić, bavio izučavanjem Mjeseca, zagrebački
odvjetnik Gorjanski pratio je promjenljive zvijezde, neki ple-
mić iz Kupinca pokušavao je izračunati stazu kometa što ga je
1903. otkrio opservatorij u Nici, dok se, za nas iznimno važan,
Karlo Tbbias bavio evidentiranjem promjena na sunčevoj
površini.
Iza Tbbiasa ostali su u znanstvenom pogledu posve nevažni
zapisci, u kojima, medu dnevnim trivijalnostima s Popova tor-
nja i raznim astronomskim zabludama, spominje i lik i djelo
Serafina Laurenčića. Prema Tobiasu, Laurenčić je bio visok i
koščat čovjek, poduže kose, nemirnih kretnji i nepredvidiva
198
OSMI OKULAR
ponašanja, koje se ponajviše očitovalo u šutljivosti i ljubomo-
rnu skrivanju vlastitih zabilješki i nalaza, nad kojima je bdio
budnošću ptice grabljivice. Nekoliko nejasnih rečenica kao da
aludira na njegovu teško zatomljivu sklonost prema mladim
ženama, što je svakako u suprotnosti s časnošću svećeničkog
mu poziva, ali nam se napomena o tome kako je ponajviše
volio raditi sam, osobito u trenutcima kada na Popovu tornju
nije bilo drugih proučavatelja nebeskog svoda, čini sasvim pri-
hvatljivom. U onom dijelu zapisa, u kojem gospodin Tobias,
taj površni proučavatelj Sunca, pokušava globalno ocijeniti
domete zvjezdoznanstva koje se početkom stoljeća gajilo u
Zagrebačkoj zvjezdarnici, stoji nadasve iskrena rečenica po
kojoj sam ravnatelj, doktor Kučera, nije bio zadovoljan rezulta-
tima toga rada, te da je brižno zanimanje pokazivao samo prema
Laurenčićevim istraživanjima, u koja zbog dominikančeve in-
trovertiranosti nije mogao imati dubljeg i cjelovitijeg uvida.
Kako to Tbbias sa zluradim zadovoljstvom piše, u proljeće
1908. dogodio se veliki skandal, prava javna sablazan, kada se
otkrilo kako je Serafin Laurenčić, doduše pod lažnim imenom,
tajno oženjen stanovitom Martom Kulmer. Nakon kratke i
učinkovite procedure morao je bespogovorno napustiti red i
svući odoru, a zalaganjem korčulanske matice ostao je i bez
prava posjećivanja zvjezdarnice. Dakle, odluka je bila jasna i
besprizivna, premda je on u svojoj obrani tvrdio kako je riječ
o himbenoj potvori, te da uopće nije oženjen navedenom oso-
bom. Ne zna se kakav je put usud namijenio spomenutoj
gospodi Kulmer, ali se zna da je Serafin unajmio sobu u iličkom
hotelu Kaustrijskom caru, gdje je, trošeći neveliku ušteđevinu,
nastavio danima, vjerojatno i noćima, sređivati gomile papira
sa svojim astronomskim nalazima.
No, kako je život Serafina Laurenčića od samog začetka,
čini se, bio predodređen trajnim stranputicama, padovima i
OSMI OKULAR
skandalima, slučaj koji se zbio sredinom 1910. svojim je ra-
zmjerima umnogome nadmašio ženidbeni skandal iz 1908.
godine. Naime, toga se ljeta Serafin pojavio kod jednog nepo-
znatog nam zagrebačkog tiskara, tražeći da mu majstor tiska
tristotinjak stranica debelu studiju, za što je tiskaru ponudio i
adekvatnu naknadu. Studija, koja je nosila intrigantan naslov
- Kristus oder Kreis, bila je u svemu heretična, jer je opovrga-
vala kršćanstvo kao oblik interpretacijske prijevare (Falschpiel
und Schivindlerei naslov je zaključnoga poglavlja), koja uz
pomoć koordinatnog sustava, opredmećenoga u križu,
pokušava zastrti svu mnogostrukost i nepredvidivost Unive-
rzuma. Naslutivši u tom hermetičnom rukopisu natruhe koje
su mu zazvučale bogohulno, smjerni je tiskar odnio spis ka-
ptolskim "ideolozima", koji su ga nakon dva tjedna vratili uz
pismenu zabranu tiskanja na području cijele biskupije. Ne
znamo je li kaptolska zabrana mogla imati valjanost pravnog
akta, ali igrom slučaja, ili po tamnim nakanama usuda, nakon
nekoliko dana planula je spomenuta tiskara, u kojoj je, kako
izvješćuje Agramer Tagblatt, izgorjelo baš sve - zgrada, tiskar i
njegova obitelj, rukopisi, čak i olovna slova. Nesretni Serafin,
lišen svojeg Lebensiverka, našao se čak i pred crkvenom eks-
komunikacijom, koje ga je spasio jedan bešćutni zagrebački
džepar, koji ga je zbog samo nekoliko novčića, kasno noću
negdje na početku Vlaške ulice, orobio, usmrtivši ga pretho-
dno udarcem željezne šipke u potiljak.
Naravno, na ovom bi mjestu čitava povijest Serafina
Laurenčića morala naglo završiti da uz nepouzdanoga Tobia-
sa, amatera koji je difrakcijske efekte držao promjenama na
Sunčevoj površini, nije postojao i Krešimir Henneberg, po-
najbolji Kučerin učenik, koji je u rujnu 1911., nakon zatva-
ranja zagrebačke astronomske sekcije, otišao u Pariz, nadajući
se da će tamo polučiti uspjeh velike znanstveničke karijere.
200
OSMI OKULAR
Sudeći po njegovim objavljenim mladenačkim radovima, u
tome bi zacijelo i uspio, da ga pet godina po dolasku u ovu
kulturnu metropolu svijeta nije pregazio četveropreg neke
ekscentrične buržujske obitelji. Ne zna se otkuda i kako, ali
Henneberg je posjedovao i stanovitu količinu Laurenčićevih
spisa, od kojih je dio dao objaviti u minornom pariškom
časopisu Le Bizarre. Samo ime govori nam kako je posrijedi
periodik koji se manje bavio ozbiljnom znanošću, a više znan-
stveno-bulevarskim senzacijama i ekscentričnostima.
Ono što je najvažnije za naše poznavanje Laurenčićeve oso-
bnosti nalazi se u memoarskim zapiscima mladog i tragičnog
Henneberga, koji onaj dio svoje autobiografske proze što se
odnosi na zagrebačke dane uvelike posvećuje korčulanskom
dominikancu i otpadniku od vjere. Laurenčićevi radovi, kako
piše Henneberg, pripadaju najčudnijim i najracionalnijim
stranicama koje su na tom znanstvenom polju ikada napisane,
te stoje između znanosti, filozofije i književnosti s jedne, i oso-
bnih sanjarija i mogućega ludila s druge strane. Doduše, prvo-
tna dominikančeva tradicionalistička astronomska istraživanja,
u kojima prevladavaju utvrđivanja putanja kometa, izračuna-
vanje efemerida, mikrometrička mjerenja na Mjesecu i Jupi-
teru, rad na reviziji kataloga dvostrukih zvijezda Dembowskog
i slične stvari, Henneberg drži superiornom astronomskom
prvovrsnošću, ali se negdje oko 1906. u Serafinovu radu počinje
iščitavati radikalan lom, napuštanje astronomskog tradiciona-
lizma i fizikalne racionalnosti te otklon prema iracionalnom,
fantastičnom i neprovjerljivom. Ta se razdjelnica podudara s
Laurenčićevim kratkim boravkom u Ferrari, odakle se vraća u
Zagreb s osmim okularom, što ga je po njegovim uputama
izradio židovski brusač stakla Finzy. Novonabavljeni okular
Laurenčić ljubomorno čuva i koristi ga sam, tako da nitko
nikada nije uspio saznati što i kako se kroza nj moglo vidjeti.
.. M L
OSMI OKULAR
Henneberg, koji je spravu ipak vidio, tvrdi da je imala spiralan
oblik sa sustavom sitnih, prizmatično brušenih stakalaca nalik
dijamantima. Oboružan "osmim okularom", dominikanac je
posve zaboravio na dotadašnja temeljna astronomska zanima-
nja i počeo se baviti onim što je nekako najzahtjevnije i što
stoji na samim granicama znanosti; riječju, posvetio se svemiru,
pitanjima njegova uređenja, nastanka i razvoja. U zabilješkama
i gotovim razradama, piše Henneberg u Parizu, Laurenčić se
služio kriptogramima, znamenima koje je samo on poznavao,
te je rabio formule koje u tradicionalnoj astronomiji, mate-
matici ili rizici nisu imale baš nikakva smisla, pa je taj osobni i
osebujni kvaziznanstveni rad bilo gotovo nemoguće razumjeti.
Ne pretendirajući na neku cjelovitiju interpretaciju, Henne-
berg nam nudi tek osnovne crte onoga što je u spomenutim
spisima uspio nazreti. Tako, primjerice, Laurenčić nije uopće
rabio decimalni sustav, nego je svoja složena izračunavanja izvo-
dio u jednom hibridnom duo-decimalnom sustavu, u kojem
se jedan piše kao n (Ludolfov broj), a deset kao \2n, što na
neki način ukazuje na sferično ili zaobljeno poimanje prirode
koju je Laurenčić pokušavao "pokriti" aritmetikom koju je sam
izmislio. Naravno da se takve brojevne veličine nisu dale
predočiti tradicionalnim brojevnim pravcem, te da za njega u
dominikančevu sustavu uopće nije bilo mjesta. Stoga se, umje-
sto brojevnim pravcem, isprva služio kružnicom, a potom bro-
jevnom spiralom, na kojoj su bile naznačene pertinentne je-
dinice. Iz opsežnih navoda, ma koliko to paradoksalno zvučalo,
zdvojan i začuđen piše Henneberg, proizlazi da su La-
urenčićevi brojevi morali biti shvaćeni kao nekovrsne više-
dimenzionalne veličine, da su između njih postojali entro-
pijski ponori, te da u tom sustavu nije bilo mjesta za ništicu,
odnosno da se ona mogla nalaziti na bilo kojem dijelu bro-
jevne spirale(!?).
202
OSMI O K U L A R
I dok si je pokušavao nekako predočiti takav sustav, priznaje
sam Henneberg, uvijek bi mu se pomalo zavrtjelo u glavi, ali
bi ga ona prava vrtoglavica spopala tek kad bi vidio na koje sve
načine Laurenčić uvodi svoj suludi matematički sustav u fiziku
i astronomiju. Polazeći od samo njemu jasne temeljne zami-
sli, ili od zaključka izvedena iz nejasnih kriptogramskih
izračuna, dominikanac je u svojim kozmološkim razmišljanjima
došao do gotovo svetogrdne ideje o postojanju nekovrsne osi
svemira, oko koje je spiralno "namotan" sustav premnogih
galaksija. Kako je posve ispravno pretpostavio da u prirodi ili
svemiru nije moguć platonovski idealan pravac, zaključio je
da će i najmanje zakrivljenje pravca dovesti do toga da se on u
nekakvoj hipotetičnoj i pregolemoj, ali konačnoj i određenoj,
udaljenosti zatvori u kružnicu, odnosno da je svaka, čak i je-
dva zamislivo velika dužina omeđena dvjema točkama - tek
dio oboda koji određuje neku pretpostavljenu kružnicu. Stoga
je svakako nužno, misli ili sanja Laurenčić, da se i os svemira u
nekoj točki spoji sama sa sobom, odnosno da svemir i nije
ništa drugo doli galaktička spirala omotana oko osi koja se
zatvara u krug, pa je tako, banalno rečeno - kraj svemira u
samoj točki njegova početka, odnosno svaka se točka svemira
može promatrati kao njegovo ishodište, ali i završetak. Svemir
je beskraj, tvrdi on, ali samo u onom smislu u kojem kružnica,
kao oblik bez početka i kraja, oslikava ili metaforizira
beskonačnost. Iz tako dosanjana svemira Laurenčić je izveo i
prirodu vremena koje, sasvim sljedno, oblikuje zakrivljeno
kretanje, što se, prisiljeno kozmičkim silnicama, vraća svojem
ishodištu.
Henneberg, taj hladni, pragmatični i posve neliterarni duh,
završio je svoju razmjerno plauzibilnu interpretaciju Lau-
renčićeve kozmološke teorije jednim onomatopejskim "uh!",
što zvuči kao izraz olakšanja činjenicom da je iz kaotičnih
OSMI OKULAR
zabilješki ipak uspio izvući nešto donekle koherentno, ali is-
tovremeno i kao užas što proizlazi iz ovako konstruirane slike
Univerzuma.
Svoje lude izvode i dokaze, izvedene vlastitom "spiralnom
aritmetikom", kako to tvrdi privremeni Parižanin, Serafin
Laurenčić predao je plamenu u rujnu 1907.
Nakon nenadane smrti što ga je zatekla 1910. godine, pre-
ostali Laurenčićevi spisi, dakle oni što ih je napisao od paleži
1907. pa do nesretna kraja 1910., doživljavaju pravu lutalačku
golgotu, u kojoj dobar dio njih nepovratno propada. Prvo su
iz hotela K austrijskom caru prebačeni na zagrebačko redarstvo,
koje će ih mjesec dana poslije proslijediti korčulanskom do-
minikanskom samostanu, koji ih s indignacijom i vjerskim
gnušanjem vraća onamo odakle su došli. Zatim su, ne budeći
ničiju radoznalost, tavorili u mračnom i vlažnom podrumu
zvjezdarnice na Popovu tornju, da bi se desetak godina poslije
našli u dislociranom arhivu Hrvatskog naravoslovnog društva
na Gornjem gradu. Baš kao da ih bije zlehuda sudba heretika
osuđenih na plameno iscjeljenje, i ovih će rukopisa dobar dio
nestati u požaru koji je 1933. poharao spomenuti arhiv.
Pa ipak, prema onom što se srećom ili čudom sačuvalo,
daju se djelomice otkriti zanimanja što su Laurenčića preokupi-
rala nakon 1907., dakle u posljednje mu tri godine života.
Navodno je te 1907. u zagrebačkoj rezidenciji Družbe Isus-
ove pronašao čudan jantarni predmet što ga je neki marni
misionar pedesetak godina ranije donio iz Paragvaja. Pred-
met je imao oblik razmjerno pravilna diska promjera desetak
centimetara i bio je urezanom uspravnom crtom podijeljen na
dva polukruga. Desni je pak polukrug bio podijeljen na dvije
jednake četvrtine, a donja četvrtina na dvije osmine, i tako
dalje, dokle su se uopće dale razaznavati urezane crte. U po-
jednostavljenu prikazu izgledao je upravo ovako:
OSMI OKULAR
Laurenčić je vjerojatno s pravom zaključio kako predmet
ne potječe iz Južne Amerike, nego da ga je spomenuti hrvatski
isusovac negdje u Paragvaju najvjerojatnije dobio od kojeg
drugog europskog misionara. Rabeći golemu intuiciju, kojoj
se inače i prečesto predavao, Laurenčić je zacijelo u trenu kakva
noćnog nadahnuća zaključio kako je riječ o - kako on to zove
- primordiumu, mističnom i prvotnom, ali na neki način ipak
bezvremenom artefaktu koji svojim tajnovitim šiframa svjedoči
0 krajnjim stvarima i smislu svega postojećeg. Iskusan u opti
ci, stavio je disk pod mikroskop i u njegovu donjem dijelu
pokušao otkriti gdje se nalazi posljednja crta razdjelnica, to
jest gdje prestaje dioba kružnoga polja na isječke. To mjesto
nije pronašao, pa je uzeo još jači mikroskop, ali rezultata sve
jedno nije bilo.
Nekom nama nepoznatom duhovnom ili intelektualnom
operacijom, o kojoj u neizgorjelim rukopisima nema ni slov-
ca, Laurenčić je iz jantarnoga diska izveo svoju teoriju čovjeka
1 svemira: Univerzum u prostornoj i vremenskoj biti određuju
kategorije binarnosti i beskonačnosti. Prelazak iz nepostojanja u
postojanje, dakle rođenje, tvrdi taj neobični dominikanac,
naprosto je prva binarna disjunkcija. Svijet novorođenčeta di
jeli se odmah potom na zonu ugode i zonu neugode, zona
ugode dijeli se na zonu sitosti i zonu topline, a zona neugode
na zonu gladi i zonu hladnoće. Potom se toplina dijeli na to
plinu okoline i toplinu majke, čime se rada duša, koja se odmah
dijeli na zonu dobra i zonu zla. Sve te binarne podjele tijekom
OSMI OKULAR
vremena stvaraju ljudsko biće do vrhunca složenosti, nakon
kojega počinje binarna razgradnja koja ide do posljednje točke
u kojoj se iz života odlazi natrag u zonu nepostojanja, čime je
fenomen čovjeka u figurativnom i metaforičnom smislu za-
tvoren.
Ali, gdje je u svemu tomu Bog?, zasigurno bi zapitao tko-
god bogobojazan, ili barem u vjeri blizak korčulanskome domi-
nikancu. Naravno, Laurenčić ima jednostavan i prikladan
odgovor: Bog je upravo to, ta dva načela - binarnost i
beskonačnosti I izvan toga nema nikakve metafizike, i nikakve
onostranosti.
Potom je, voden upornošću i metodičnošću, pokušao su-
vislo odgovoriti i na pitanje beskonačnosti ili je barem nekako
predočiti. Ako se podjela diska odvija do u beskraj, jer se svaki,
pa i beskrajno malen isječak dade podijeliti na dvije jednake
polovine, mozgao je Serafin, onda takva podjela iziskuje i
beskonačno vrijeme, što znači da se podjela na disku događa i
dalje, čak i u ovom času dok ga gledam, a zbivat će se i nadalje
bez kraja i konca. Ako je pak svemir beskonačan, onda on još
nije završen do kraja, niti će to ikada biti. Svemir, dakle, kao
ni čovjek pojedinac, nije završeni prirodni fenomen nego be-
skrajan proces!
Zagledavši se u paragvajski disk, odjednom je prozreo
božansku dosjetku zbog koje stalno mislimo da se, upitani o
smislu svemira, nalazimo pred nespoznatljivim. Iako je već
jednom odustao od teorije spiralnog svemira, odgovor je bio
posve sličan. Bog nas je opsjenio paradoksom! Univerzum jest
beskonačan, ali ta beskonačnost ima formu kruga; ergo: kao i
vrijeme, univerzum je u svojoj beskonačnosti tek cikličan!
Nikada nije otkriveno kako se i gdje Serafin Laurenčić
zarazio sifilisom, ali će svakako zazvučati ironično to da je la-
gani silazak s uma čovjeka koji je dosanjao teoriju o spiralnoj
OSMI OKULAR
formi svemira uzrokovala spiroheta, ubojita klica spiralna obli-
ka. Kako je s vremenom njegova bolest progredirala (na obdu-
kciji su navodno otkrivena i znatna sifilistična oštećenja moz-
ga), sve je više tonuo u mistiku, roneći noćima kroz guste i
mutne vode Kabale i alkemičarskih spisa. Zacijelo je u tim dani-
ma završio i već ranije spomenutu studiju {Kristus oder Kreis),
u kojoj tvrdi da je koordinatni sustav križa ovozemaljska varka
onih koji su se pobojali da će se jednoga dana genijalni pojedi-
nci početi propitivati o smislu svemira. U newtonovskom pore-
tku, u kojem jabuka kojoj pukne peteljka pada na tlo, koordi-
natni sustav ima svojega rezona, ali ako peteljka pukne negdje
u izmaglicama Kumovske slame, jabuka može ostati u mjestu,
ili krenuti nekamo gdje "gore", "dolje" , "desno" i "lijevo"
više nemaju nikakva smisla ni značenja. Zapadajući u oniri-
zam i misticizam, Laurenčić je iz osobne opsjednutosti ide-
jom binarnosti došao do začudne postavke po kojoj u svijetu u
svakom trenu postoje po dva istovjetna čovjeka. Naravno, svi-
jet je i 1910. već bio prevelik da bi se validnost takve tvrdnje
empirijski ispitala, ali je Laurenčić, barem kako kažu, znao
danima lutati zagrebačkim ulicama i zagledati u fizionomije
prolaznika, nadajući se valjda da će nabasati na svoj filgie (kako
on zove tu drugu osobu), premda mu se dvojnik jednako tako
mogao nalaziti u Paragvaju, Bavarskoj, Transilvaniji ili tko zna
gdje.
Kada je nesretni ex-dominikanac ubijen na Vlaškoj cesti,
donio je Agramer Tagblatt vješticu o ubojstvu neobičnoga
zagrebačkog znanstvenika, kojega nije propustio ironično na-
zvati svrzimantijom i bludnikom. Uz vješticu su bili priloženi
i portreti Laurenčića i njegova ubojice, stanovitog Anđela
Dominkusza, što ih je izradio novinski ilustrator Mirko Schle-
gel. U broju koji je izašao nekoliko tjedana nakon toga, neki
pozorni čitalac prosvjeduje da je redakcija napravila grubi pro-
207 ...... ^ ...
OSMI OKULAR

pust otisnuvši dva različita crteža istoga lica. Naravno, glavni

se urednik ispričao čitateljstvu, ali je svejedno ostalo dvojbeno
je li se uistinu radilo o pogrešci ili o dva čovjeka istih crta lica.
Ubojica Dominkusz tjedan je dana po uhićenju uspio na
neobjašnjiv način pobjeći te mu se otada zameo svaki trag.

FANTASTIČNI INVENTAR
GORANA TRIBUSONA
 FANTASTIČNI INVENTAR GORANA TRIBUSONA

Početkom sedamdesetih na književnu scenu stupa genera-

cija mladih pisaca (Albert Goldstein, Pavao Pavličić, Goran
Tribuson, Irfan Horozović, Nenad Šepić, Drago Kekanović)
s proznim pismom dominantno obilježenim fantastičnim.
Uzmemo li u obzir da se skoro pola stoljeća u hrvatskoj
književnosti fantastično vrlo rijetko javlja, riječ je bila o prilično
novoj i raširenoj pojavi. Najavila su je neka djela Ivana i Mate
Raosa, koja su do tada uglavnom potvrđivala u nas marginalni
položaj ovoga žanra. Upravo novi val pisaca osvještava njegovo
postojanje (od Rikarda Jorgovanića) u domaćim okvirima, te
ćemo ubrzo dobiti i prvu obuhvatniju antologiju (Donat-Zidić:
Antologija hrvatske fantastične proze i slikarstva, Liber 1975.).
Međutim, službena kritika sporo je prihvaćala novo pismo.
Tekstom Astrolab za hrvatske borhesovce, objavljenim u
časopisu Teka 1972. godine, Branimir Donat uvodi u opticaj
nesretni pojam borhesovci, koji će se nastaviti primjenjivati za
cijelu generacijsku formaciju, često, raznovrsnih karakteristi-
ka. Na prvi dostupan prijevod J.L. Borgesa nailazimo 1963.,
nakon toga, njegova proza rijetko se pojavljuje, te je teško pret-
postaviti da je jedan autor mogao odrediti poetički smjer ne-
kolicine pisaca. Uostalom, i oni sami osporavali su etiketu koja
je upućivala na epigonstvo, navodeći uzore od devetnaesto-
.... -. ................................. .,,., 211
 POGOVOR
stoljetnih majstora Poea i Hoffrnanna do Kafke, Bulgakova,
Calvina, Čapeka i sličnih. Da je Borges prije "interpretativna
i strukturalna šifra" za hrvatske fantastičare, upozorio je
Cvjetko Milanja. Raspad prostorno-vremenske kauzalnosti,
eksteritorijalnost i ekstemporalnost, nestanak psihološke kara-
kterizacije, opis sveden na komentar, sklonost besmislu, para-
doksu, oksimoronu i paralogičkim spekulacijama, izrazita
knjiškost, metatekstualnost i intertekstualnost te prebaciva-
nje polja referencije sa stvarnog života i socijalne sredine na
jezik i književnost, naći ćemo u velikoj mjeri i u njihovim ra-
dovima. Upravo ovo posljednje kritika im je oštro zamjerila:
subverzivna se narav fantastičnog (R. Jackson), čini se, poka-
zala i ovdje. Jer, dok je koncept socrealizma bio izrazito ori-
jentiran na realističke pripovjedne tehnike i na naglašeni
angažman književnosti, a krugovaška i jeans-proza promovi-
rala tip nonkonformista te buntovnika i njegovu klapu,
fantastičari donose radikalan rez na liniji literatura - društvena
zbilja. Fantastično se ipak temelji, kao što Tblkien kaže, "na
slobodi od dominacije opaženih činjenica", a kako neshvatljivo,
nemoguće, neobjašnjivo može rasti samo na tlu jezika i opstati
u literarnoj tradiciji, jasno je bilo da tu relacija s problemima
socijalno - svakidašnjeg neće naći mjesta.
U tom smislu, Borges se pokazuje i te kako pogodnim pri
promatranju pojava poput Gorana Tribusona. Njegova prva
knjiga priča Zavjera kartografa (1972) najavila je pisca svje-
snog zahtjeva žanra. Mladi Tribuson čitatelja uvlači u polje
zamršene simbolike, ezoteričnog, pučkolegendarnog,
mitološkog i demonološkog, a proces očudenja započinje već
pri susretu s leksikom i organizacijom rečenice. Neologizmi,
arhaizmi, neprohodnost sintakse, baroknost (isticanje, rasipa-
nje, gomilanje), naglašavaju autorovu orijentiranost na svijet
jezika kao i izrazitu artificijelnost. Iz kvalitativno neujednačene
212
FANTASTIČNI INVENTAR GORANA TRIBUSONA
zbirke izdvajaju se Kitajski carski vrtjona Tadeusza i novela Sa-
mostan, koja je kao zreli primjerak obrade fantastičnog inven-
tara ušla u ovaj izbor, iako su je antologije zaobilazile, a sam
autor kasnije zauzeo oštar stav prema ranim tekstovima.
Zadržavajući sličnu premisu, koja se ovaj put, međutim, os-
tvaruje u daleko izradenijem obliku, nakon tri godine Tribuson
objavljuje novu zbirku novela Praška smrt. Za razliku od prve
knjige prostor i vrijeme dobivaju egzaktne odrednice, a likovi
obrise bliske svakidašnjem. Tamo gdje se briše granica između
literature i zbilje, gdje misao nalazi svoje otjelotvorenje, gdje se
san izjednačava s javom i gdje je, ukratko, na snazi još nespozna-
ti pandeterminizam, tamo fantastično dolazi na svoje. U dužoj
prozi Praška smrt pisac groteski uhvaćen je u "groteskno-legen-
darnu povijest češke prijestolnice", a čitatelj u intertekstualnu i
citatnu igru pri čemu autor jasno upućuje na uzore - Dosto-
jevskog, Kafku, Hašeka, Mevrinka i praške legende. Intermed-
ijalna mreža koju plete okreće nas svijetu filma, čiji je utjecaj
obilježio Tribusonovo stvaranje, uspostavljanjem paralela s,
primjerice, J. Vigoom ("a ona samo ide i ide, kao da lagano
lebdi u usporenim kadrovima Jeana Vigoa"), ali i glazbi Hecto-
ra Berlioza, čiji pasaži iz Fantastične simfonije vjerno prate ras-
plet. Struktura Simfonije donekle se poklapa sa strukturom same
priče, što je svojevrsni intermedijalni mise-en-abime, te otvara
nove mogućnosti čitanja. Simfoniju, inspiriranu pojavom glu-
mice Herriett Smitson, autor je nadopunio detaljnim pro-
gramom: ukratko, u prvom stavku junak se zaljubljuje u idealno
biće; u drugom luta gradom opčinjen njezinom ljepotom i
privlačnošću; u trećem miješaju se u njemu nada i strah s crnim
predosjećanjima, neprestano se čuje tutnjava grmljavine; u četvr-
tom junak sanja da je ubio voljenu te da ga vode na gubilište
{Cesta napopravisko - put na gubilište); u ovoj priči sam će Ber-
lioz tim putem povesti Dvorskog do njezina posljednjeg stavka,
......................................... 213 _ .................... ..- ..... - .......... .
POGOVOR FANTASTIČNI INVENTAR GORANA TRIBUSONA

Vještičjeg sijela ili sabata - dana kad se bog odmara, a đavo djelu- gu), višetomni krimi-ciklus o detektivu Nikoli Banicu, te vrlo
je. popularne romane o stasanju jedne generacije {Povijestpornogra-
Pomak u Tribusonovoj fantastičnoj obradi donosi zbirka fije, Polagana predaja). Čini se da je Tribuson na ovom mjestu
Raj za pse (1978.). Autora i dalje nosi fantastični poriv, ali se iskoristio priliku za obračun s onim kritičarskim pogledima,
često gubi naglašena žanrovska određenost ranijih radova. Priča koji su slijedili misao "druga Tonkovića", vezanu uz fenomen
0 obiteljskoj mržnji...ostaje baština čudesnog tek po finalnom krimića, ali i fantastičnog, po kojem "jedna od osnovnih pret-
događaju, čije je mukotrpno rješenje ostavljeno čitatelju u rasu postavki vrijednosti romana leži u njegovoj korespondentnosti s
tim indicijama. U drugim tekstovima u ovoj knjizi prisutni su čovjekom i svijetom".
kafkijanski i bulgakovljevski elementi, ali, također, i izleti u Novela novijeg datuma Osmi okular {Vijenac, br. 90, 1997.)
ruralnu tradiciju hrvatske književnosti, kao i poetsko-prozni u kojoj prevladava kvazihistoriografski diskurs i gdje se iznova
zapisi. Slične elemente zadržat će i četvrta knjiga priča Spavaća javljaju zanimanje za apokrif, paralogička spekulacija i tema
kola (1983.). Iz cjeline zbirke izdvajaju se Bečke gljive: vremen- dvojnika, svjedoči da je prostor kratke priče, kod ovog autora,
sko-prostorni diskontinuitet, kršenje fizikalnih granica, tema ostao rezervatom fantastičnog. Nakon više od dvadeset i pet
dvojnika (historija raspolućivanja ličnosti vodi nas kroz Beč godina literarnog djelovanja, na taj način, Tribuson potvrđuje
1913/14, u koji je đavo kao i u Pragu upetljao svoje prste), da i dalje, u domaćoj književnosti, kuca puls žanra.
vraćaju čitatelja nakratko na opća mjesta fantastičnog pisma.
Da kod zrelog Tribusona fantastično neupečatljivo bode
leda poput colta ispod Graberovog jastuka, pokazat će, konačno, Igor Štiks
1 Klasici na ekranu (1987.), izbor iz njegove novelistike dopu
njen trima novim prilozima. U izvrsnoj prozi Carstvo kutnjaka
stvara se napetost na relaciji pripovjedačka pouzdanost - nepo
uzdanost, te se zanimljivom čini dosljedno provedena unutar
nja fokalizacija, ali teško da bi priča, s druge strane, izdržala
žanrovsku provjeru (slijedimo li Todorova, njezino je mjesto
u zoni čudnog (tajanstvenog)), dok je u noveli Klasici na ekranu
naglasak prebačen na poetološku raspravu (viši - niži žanr). Tre
ba napomenuti da je nakon brzog rasapa formacije s početka
sedamdesetih novi okvir za neke njezine pripadnike nađen upra
vo na području trivijalnih žanrova (P. Pavličić, G. Tribuson), ali
se, s druge strane, javlja i zaokret k ruralnom pismu (D. Ke-
kanović). Od početka osamdesetih kod Tribusona nalazimo
fantastično-trivijalno strukturiranu prozu {Snijeg u Heidelber-
 KAZALO

SAMOSTAN 5

BEČKE GLJIVE 19

PRIČA O OBITELJSKOJ MRŽNJI, FIRENTINSKOM

STILETU I RAJU ZA PSE 39

PRAŠKA SMRT 67

CARSTVO KUŽNJ AKA 12 3

LJETNIKOVAC 139

KLASICI NA EKRANU 167

OSMIOKULAR 195

FANTASTIČNI INVENTAR
GORANA TRIBUSONA (IgorŠtiks) 209
 CERES
nakladnička kuća
P R E D S T A V L J A VA M I Z D A N J A
B I B L I O T E K A M A
CERES
Alain Finkielkraut Kako se to može biti Hrvat?
Petar Šegedin Frankfurtski dnevnik (rasprodano)
Pascal Bruckner Ledeni mjesec (rasprodano)
Stanko Andrić Enciklopedija ništavila
Bela Hamvas Filozofija vina (rasprodano)
Predrag Matvejević Istočni epistolar
Albert Camus Prvi čovjek
Hrvoje Lorković Odjeci izrona
Bela Hamvas Scientia sacra, i-iii, iv-vi
Mislav Tičinović Četiri jahača i Marta Rozekolis
Ante Gugo Da se ne zaboravi
Paul Garde Život i smrt Jugoslavije (rasprodano)
Massimo Cacciari Geo-filozofija Europe
Annie Le Brun Izopačena perspektiva
Alain Finkielkraut Zločin je biti rođen
Alain Finkielkraut The crime of being born
Žarko Paić Gotski križ
Bela Hamvas Jasmin i maslina
Philip J. Cohen Tajni rat Srbije
Paul Garde Dnevnik putovanja u Bosnu i Hercegovinu
Philip J. Cohen Drugi svjetski rat i suvremeni četnici /
The VVbrld War II and contemporarv chetniks
Bela Hamvas Filozofija vina (II. izdanje) Mladen Machiedo
Duž obale Gustave Flaubert U mjesecu studenom Milana
Vuković Runjić Krila od etera
džepnaCeres
Italo Calvino Nevidljivi gradovi
Marguerite Duras Ljubavnik
Gabriel Garcia Marquez Dvanaest hodočasnika
Thomas Pvnchon Dražba predmeta 49
Emma Tennant Elinor & Marianne
Goran Tribuson Osmi okular
VALLIS AUREA
Janine Matillon Dvije smrti Orimite Karabegović
Marija Paprašarovski Blue note
Ružica Hrnjkaš Kupreška saga
U Marguerite Yourcenar Orijentalne priče
Vjekoslav Tomašić Istarski requiem
Anto Marinčić S onu stranu
Hermann Broch Pripovijest služavke Zerline
Ratko Cvetnić Kratki izlet
Zapisi iz Domovinskog rata
Marko Margaritoni Svi smo mi samo ljudi
SALONA
Saint-John Perse Eloges / Pohvale
Saint-John Perse La gloire des rois / U slavu kraljeva
Saint-John Perse Anabase / Anabaza
Saint-John Perse Exil / Progonstvo
Dragutin Tadijanović Stihovi na poklon / Des vers en cadeau
Ivan Golub Ultima solitudo personae / Lice osame
HAIKU
Vladimir Devide Trenutak / The Moment
Robert Bebek Oblici praznine / The shapes of emptiness
ANTOLOGIJE
Višnja Machiedo Osamnaest izazova
Francuski pjesnici 20. stoljeća
Tanja Tarbuk Antologija portugalskog pjesništva druge
polovice 20. stoljeća
POEZIJA DANAS
Milana Vuković Ažurno zlatno
Boris Biletić Radovi na nekropoli
Anđelko Vuletić Pismo nebeskome gromu
Neda Miranda Blažević NeoNTTNTA
Zdravko Kordić Svjetlost, plodovi praha
Zlatko Tomičić Povratak u postojbinu duha
Višnja McMaster Doba pomrčine / Seasons of the edipse
Ljerka Car Matutinović Jerbo samo tebe gledim
LEPTIS MAGNA
Drago Štambuk Morski Božić
Drago Štambuk Alat bola
Drago Štambuk Krvavi most
Ante Lučić Naovamo Janko
Bubalo Na kraju žetve

VOLUBILIS Knjižnica Zelina

Maro Pitarević Harlekin

a.
Dražen Markota Na putu u jesen
Miljenko Stojić Pjesma blizini
Elia Patricia Pekica Sama 540012080
Elia Patricia Pekica U podnožju neba

POSEBNA IZDANJA
Karol VVbjtila Izabrane pjesme

CONTEMPLATIO UNIVERSALIS Emil

Staiger Temeljni pojmovi poetike
PREMIJERA
Patrick Marber Closer / Bliže

MALI PRINC
Michel Tournier Pierrot ili tajne noći

MONDO
J.M.G. Le Clezio Mondo i druge priče
Michel Tournier Petko ili divlji život

MONOGRAFIJE
Stane Stanič Slovenija
Carlo Hugues Maslinarstvo Istre / Elaiografia Istriana
{Ilustrirao Giulio de Franceschi)

SVE KNJIGE MOŽETE KUPITI ILI NARUČITI

UZ POPUST KOD NAKLADNIKA!

CERES
Tomašićeva 13,10000 Zagreb
tel.+385(01) 4558-50, fax/tel.+385(01) 4550-387

E-mail:ceres@zg.tel.hr http://www.ceres.hr/
A/