24 Vodovod ikanalizacija u zgradama

betonskom plocom iii potpuno zatvorenom

SI. l l.3 Oscilacija razine podzemne vode
ARTESKI
SI. 11.4 Arteski bunari
Razina podzemne vode nije uvijek ista, vec oscilira
prema godisnjem dobu. Na slici 11.3 vide se posljedice
spustanja razine podzemne vode: potok, izvor i bunari
mogu presusiti, a vodostaj u rijeci se spusta.
Ako se podzemna voda zbog polozaja propusnuih
i nepropusnih slojeva nalazi pod tlakom, busenjem se
moze dobiti voda koja izlazi na povrsinu. Takvi se
bunari nazivaju arteskim bunarima (Slika 11.4). Ako
tlak u vodonosnom sloju nije dostatan da izazove
dizanje vode iznad povrsine zemlje, nego se voda u
cijevi popne do odredene visine, tada se ovakvi bunari
nazivaju subarteskim bunarima, a voda se, pomocu
pumpi, mora podici na visinu koja jos nedostaje.
Podzemna voda koju treba dizati zahvaca se bun-
arima (zdencima). Glavne vrste bunara za snabdije-
vanje vodom pojedinih zgrada i njihovih manjih
skupina su: kopani i cijevni bunari.
kucicom. Zbog sprjecavanja prolaza povrsinske
i prolivene vode, okolna povrsina treba biti
poplocena i dovoljnog nagiba (3 do 5%) zbog
brzeg otjecanja vode. Osim toga, najmanje do
dubine od 3 metra oko zidova bunara, nabije
se sloj gline iii masne ilovace, debljine 20 do
50 centimetara.
Da bi se osigurala sto bolja voda i u dovoljnoj
kolicini, zidovi bunara trebaju sezati sto dublje
u vodonosni sloj, i to pri najnizem vodostaju.
Zbog toga se grade u ranu jesen, kad je voda
najniza. Zbog oscilacije vodostaja, a i zbog toga
sto se moguce zagadenje nalazi na povrsini
podzemne vode, zidovi bunara trebaju biti
obzidani nepropusno za vodu, najbolje od
betona MB 160, a voda u bunar treba dolaziti
samo kroz otvoreno dno. Samo u slu-caju da
je zagadenje iskljuceno, donji se dijelovi
bunarskih zidova mogu izraditi propusno (u suho, s
prorezima iii rupama), u kojem se slucaju izdasnost
bunara povecava. Dase pri vadenju vode vjedricama
ili pri pumpanju, voda ne bi zamucivala, na dno se
nabaca sloj krupnog sljunka iii tucanika.
Ako se zidovi grade od opeke iii od kamena, treba
ih zidati nepropusno za vodu, u cementnoj zbuci 1 :3,
a unutamje povrsine ozbukati cementnom zbukom 1 :3
i uglacati. Zbog povremenog ciscenja i mozebitnog
dezinficiranja bunara i vode, ako nema druge mogu-

(1) Kopani bunari

Kopani bunari (Slika 11.5) se grade tamo gdje se
voda nalazi na manjim dubinama, obicno do 10
metara, a ponekad i znatno vecim ( i preko 100 meta-
ra ).
U kopanim se bunarima voda ne samo zahvaca
nego i akumulira, Zbog toga su prikladni i za slabe
vodonosne slojeve. U pravilu su kruznog presjeka,
L o.a ... 1,20 L
promjera od 0,8 do 1,2 metra. Njihova izdasnost ne "l 'l

raste srazmjemo velicini promjera (bunari manjeg

promjera su samo nesto manje izdasni od onih velikog
promjera), ali sadrzaj spremnika vode u njima raste s
kvadratom polumjera.
Kako postoji mogucnost lakog zagadenja vode u
kopanim bunarimna, pri njihovoj se gradnji o tome
treba voditi posebna paznja. Dane bi doslo do sluca-
jnog iii namjemog zagadenja, glava bunara mora biti
potpuno i nepropusno pokrivena, najbolje armirano SL 11.5 Kopani bunar
 Vodovod 25
cnosti, treba izraditi ulazno okno i obraditi ga u svemu
kao i zidove bunara.
Debljina zidova bunara uzima se prema formuli:
d=O,lp+O,l (11.1)
d = debljina zida(m)
p = unutamji promjer bunara (m)
Za zidove od opeke uzima se u pravilu d = 25
cm, a za kamene zidove d = 40 ... 50 cm.
.
.o
Gradnja se vrsi obicno s prethodnim kopanjem <O

do potrebnedubine i naknadnim ozidivanjem. Pri tome

treba obratiti paznju na pravilno razupiranje, da se
pri kopanju zemlja ne bi srusila i zatrpala radnika.
Drugi je nae in da se izrade prstenovi od opeke iii bet-
ona na povrsini zemljista, pa se oni vlastitom tezinom
iii opterecivanjemi vadenjem zemlje, spustaju na pot- 0
FILTAR
rebnu dubinu.
Prije izrade je potrebno pregledati vodu i crplje-
njem utvrditi izdasnost vodonosnog sloja. Priblizno
se mora racunati da 1 m2 dna bunara u finom pijesku Sl. 11.6 Zabijeni bunar
daje I lit./sek. vode (npr. bunar promjera 1 m daje
0,78 lit/sek., tj. 67 m3/dan).
Pri odredivanju mjesta za kopanje bunara treba CIJEV

obratiti narocitu paznju na mogucnost zagadenja

bunara od zahoda i dubrista, a ono ovisi o toku
podzemne vode. Ako tok ima smjer prema bunaru,
voda se moze zagaditi i iz velike udaljenosti (> 100 m).
Zbog toga ga treba postavljati uzvodno od izvora
zagadenja.
Po zavrsetku radova, a prije uporabe, kopane
bunare treba dezinficirati. To se obicno cini klorom u
prahu (hipokloriti, kaporit: klorno vapno nije prikla-
dno).

(2) Cijevni bunari

U cijevne bunare spadaju:zabijeni i buseni bunari.

(21) Zabijeni bunari SI. 11. 7 Tronozac za zabijanje bunara

Ovi (abesinski) bunari se zabijaju samo u plitke
vodonosne slojeve, do dubine od 6 do 7 m, i tamo
gdje su potrebne relativno male kolicine vode.
Sastoje se od sita, usisne cijevi i pumpe (Slika
11.6). Sito je perforirana cijev (j) 40 ...50 mm, duzine
oko I m, sa zasiljenirn vrhom od celika. Ako je
vodonosni sloj u pijesku, ova se cijev obavije ziea-
nom mrezom od bakra iii mesinga.
Za zabijanje sluzi tronozac (Slika 11.7).
Ako voda iz zabijenog bunara sluzi za pice, oko
usisne cijevi se stavlja betonski iii zidni blok,jer bi se
bez toga cijev rasklimala i na tom bi mjestu prolivena
voda ulazila pored cijevi i zagadivala podzemnu vodu.
Isto se tako treba pobrinuti i za odvodnju prolivene
vode.
(22) Buseni bunari
Busenim se bunarima (Slika 11.8) zahvaca
podzemna voda iz dubljih,redovitoarteskihhorizonata
(vodonosnih slojeva), od kojih desetak do vise stotina
metara.
Promjer cijevi iznosi od minimum 75 do 600 mm.
Buseni bunar se sastoji od jedne iii vise kolona
zastitnih ( obloznih) cijevi i usisne cijevi, ukoliko je u
pitanju subarteska voda.
Busi se kroz slojeve dok se ne naide na vodonosni
horizont cija nas izdasnost zadovoljava. Tada se s
posljednjom kolonom ide do podine vodonosnogsloja,