DIJADINAMSKE STRUJE (DDS)

Prvi ih je uveo u medicinu stomatolog Bernard 1938. g u liječenju zubobolje, a danas se od svih struja najčešće
koriste. To su sinusoidne poluvalno ili punovalno ispravljene struje frekvencije 50 – 100 Hz. To su
niskofrekventne struje. Glavno im je djelovanje u ublaživanju boli i izazivanju aktivne hiperemije
(prokrvljenje tkiva i organa). Danas postoje 10 odvoda, a anjčešće se koriste prva 4.

 odvod 1 – modulacija I (DF)

- frekvencija je 100 Hz
- 1 impuls traje 1 ms bez pauze
- fini titraji i vibracije

- indikacije:

 bolna stanja u području glave i vrata

 cirkulacijski poremećaji
 Burgerova bolest (kronična bolest arterija i vena, trombovi)
 algodistrofije (refleksna simpatička distrofija)
 gastralgija (bolovi u želucu)

- sva ova stanja vezana su za poremećaj vegetativne inervacije simpatikusa.

- djelovanje:

 analgetsko
 kočenje simpatikusa

- najčešće se koriste elektrode u obliku glačala

 odvod 2 – modulacija II (MF)

- to su poluvalno ispravljene struje frekvencije 50 Hz

- 1 impuls traje 10 ms i nakon toga dolazi pauza od 10 ms
- brze vibracije

- indikacije:

 poremećaj trofike vezivnog tkiva

(stanja nakon traume– distorzije, luksacije– najčešće kod sportaša)

- djelovanje:
 analgetsko
 toniziranje vezivnog tkiva
 uspostavlja ravnotežu između simpatikusa i parasimpatikusa

 odvod 3 – modulacija III (CP)

- to je kombinacija punovalno ili poluvalno ispravljene struje

- to je kombinacija modulacije I i II
- prvi dio ove modulacije ima frekvenciju od 100 Hz, a drugi dio od 50 Hz
- najbolji učinak postiže se ako modulacija I traje 1 s, a modulacija II isto 1 s
- treperenje je jače i vibracije su trajnije

- djelovanje:

 analgetsko
 uklanjanje hematoma (javlja se nakon ozljede i ako se ne ukloni može kalcificirati i izazvati
smetnje)

1
  uspostavlja normalnu cirkulaciju limfe i tako uklanja edem (time se sprečavaju komplikacije
nakon ozljeda)
 smanjenje mišićnog tonusa

 odvod 4 – modulacija IV (LP)

- to su sinusoidno ispravljene struje frekvencije 50 Hz

- između pojedinih impulsa dodaju se rastući impulsi i to je prvi dio modulacije
- drugi dio ima također frekvenciju od 50 Hz, ali bez umetanja rastućih impulsa
- najbolji terapijski učinak postiže se ako prvi dio modulacije traje 10 s, a drugi dio 6 s
- treperenje je jače i vibracije su trajnije

- djelovanje:
 analgetsko (intenzivna i dugotrajna analgezija)– elektroanalgezija ili elektroblokada.

- indikacije:
 bolni sindromi kralježnice
 izvanzglobni reumatizam
 sva bolna stanja

Vrste elektroda kod DDS-a

 pločaste elektrode
 elektrode u obliku šalice
 vakuum elektrode

Djelovanje DDS-a:
analgetsko djelovanje (putem fenomena prikrivanja i kočenja simpatikusa)
djelovanje na skeletnu muskulaturu:
 DDS povećava podražljivost skeletne muskulature smanjenjem praga
podražaja
 modulacije III i IV smanjuju povišen tonus mišića
uklanjanje edema i hematoma
hiperemija
uspostavljanje ravnoteže vegetativnog živčanog sustava (simpatikusa i
parasimpatikusa)

Doziranje DDS- a

1. BASIS
- to je mala količina galvanske struje jakosti 2 -3 mA kojom ispitujemo podnošljivost bolesnika
- ako bolesnik bazu osjeća kao mravinjanje, trnce, žmarce, onda apliciramo dozu
- ako bolesnik osjeća pečenje, bol i nepodnošljivost, onda odustajemo od doze

2. DOSIS
- to je ona jakost DDS-a za koju smatramo da će postići terapijski učinak
- za doziranje DDS-a koristimo se subjektivnim osjećajem bolesnika:
 modulacija I – fini titraji i vibracije
 modulacija II – brze vibracije
 modulacija III i IV– treperenje je jače i vibracije su trajnije

Tehnike primjene DDS-a

 transregionalno
- može biti poprečno ili uzdužno egionalno
- katoda ide na bolno mjesto, a anoda na suprotnu stranu

 primjena po bolnim točkama

- primjenjuju se manje elektrode (npr. kod PHS- a)

2
  primjena po bolnim točkama duž zahvaćenog živca
- bol kod iritiranih živaca najčešće se manifestira na mjestima gdje živac prelazi prema periferiji
neposredno ispod kože
- katoda se stavlja distalno, a anoda proksimalno (silazni tok struje  inhibicija živca)
- aplikacija traje 12 min (najbolnija točka tretira se 3 min, druga manje bolna 2 min, a ostale se
raspoređuju na preostalih 12 min)

 paravertebralna ili segmentalna primjena

- DDS se primjenjuje na pojedine korjenove spinalnih živaca (cervikalno, torakalno, lumbalno)

 gangliotropna primjena
- primjena DDS-a na patološki podražene ganglije ako se ta pojava manifestira kliničkim simptomima
- DDs na ganglijum stellatum (na vratu).  jedna elektroda ide na lateralnu stranu na hvatište m.scm za
ključnu kost, a druga na lateralnu stranu 3 cm višlje.

 vazotropna primjena
- koristi se kod bolesti krvnih žila
- primjenjuje se poprečno ili uzdužno, najčešće nakon preboljele upale vena (posttromboflembitički
sindrom)

Kontraindikacije DDS-a:
akutna upala (izaziva hiperemiju, djeluje dubinski)
kontraindikacije iste kao i za galvanizaciju

- trajanje liječenja je 6– 10 dana, a nakon toga slijedi pauza u istom trajanju (nakon 10 puta nema više
učinka).
- trajanje jedne aplikacije je 3– 6 min, a iznimno 12 min.

GALVANIZACIJA

Galvanizacija je primjena istosmjerne konstantne struje u terapijske svrhe. Kao izvor struje koristi se struja
gradske mreže napona 220 V, koja se mora transformirati u struju napona 30 – 60 V i jakosti 0 – 80 Ma.
Elektrode su građene od dobro savitljivog materijala, debljine od 0,5mm i veličine 5 – 400 cm². Elektroda je
obavijena hidrofilnom tkaninom, koja je debljine 1 – 2 cm i služi da spriječi prodiranje štetnih tvari koje nastaju
na elektrodama. Ona mora biti namočena vodom da omogući dobru provodljivost struje i u nju se stavlja
elektroda i aplicira na određeni dio tijela.

Ljudski organizam je otopina elektrolita (anorganskih soli koje su disocirane na ione). Galvanska struja najčešće
se prenosi ionima natrija (+) i klora (-).
 na anodi: Cl¯ - 1e¯ = Cl
4 Cl¯ + 2 H2O = 4 HCl + O2  nastaje kiselina

 na katodi: Na + e¯ = Na
2 Na + 2 H2O = 2 NaOH + H2  nastaje lužina

Metode primjene galvanizacije:

 Suha galvanizacija – primjena galvanske struje putem elektroda koje su obložene hidrofilnom
tkaninom ili spužvicama natopljenim vodom.
 Vlažna galvanizacija – dio tijela koji tretiramo uronjen je u vodu.
 Specijalni oblici galvanizacije – primjenjuju se kada zbog anatomskih obilježja određenog dijela tijela
ne možemo primijeniti druge metode galvanizacije.

Tehnike primjene suhe galvanizacije:

 Poprečna (transregionalna)
- koriste se dvije elektrode koje se postavljaju jedna nasuprot drugoj. Katoda ide an bolno
mjesto, a anoda na suprotnu stranu
- tako postižemo cjelovitije prostrujivanje tijela i koriste se veće elektrode, pa se može
primijeniti jača struja

3
 - primjenjuje se kod dublje boli

 Uzdužna (longitudinalna)
- koriste se manje elektrode, kod kojih se jedna postavlja proksimalno, a druga distalno, ovisno
o dijagnozi
- sedativno djelovanje  katoda ide distalno, a anoda proksimalno
 to je silazno tok galvanizacije i primjenjuje se kod spazma
- podražujuće (ekscitirajuće) djelovanje  katoda ide proksimalno, a anoda distalno
 to je uzlazi tok galvanizacije i primjenjuje se kod
mlohavih stanja kao uvod u elektrostimulaciju

 Točkasta
- aplicira se pomoću male elektrode promjera 1- 5 cm
- koristi se kod pacijenata kod kojih je bol locirana na malom mjestu (epikondili, mišići i
zglobovi prstiju)

Tehnike primjene vlažne galvanizacije:

- vlažna galvanizacija je primjena galvanske struje na kožu putem vode

- prednosti:  bolji kontakt između struje i kože
 veća podnošljivost struje
 bolji učinak
 uz električno djelovanje imamo i toplinski učinak vode
- postoje 2 oblika primjene:
i. hidroelektrična kupka
ii. galvanska kupka

Hidroelektrična kupka (stanična kupka)

- struja se dovodi na distalne dijelove ekstremiteta koji su uronjeni u vodu

- u svakoj kadici nalazi se elektroda koja je izolirana od kože
- jakost struje je 20 – 30 mA, a trajanje kupke 20 – 30 min
- može biti:  jednostanična
 dvostanična
 trostanična
 četverostanična

Galvanska kupka

- cijelo tijelo je uronjeno u vodu do glave

- jedna elektroda ide na uzglavlje,a druga u podnožje kade
- jakost struje je 500 – 1500 mA
- postupak traje 30 min
- 2/3 struje ostaje u vodi, a 1/3 dospije u tijelo

Djelovanje galvanske struje:

 Djelovanje na vazomotorne živce

 aktivna hiperemija
 analgezija
 smanjuje se kožni otpor
 koristimo ju kako uvod u elektrostimulaciju

 Djelovanje na motorne živce

 povećava se podražljivost
 povećanje mišićnog tonusa
 pri uključivanju i isključivanju galvanizacije javlja se mišićna kontrakcija

Indikacije:

4
 Pareza perifernih živaca
Reumatske bolesti, u kroničnoj fazi
Cirkulacijski poremećaji
Bolesti krvnih žila

Kontraindikacije:

Lokalno prisutni maligni tumori i madeži

Febrilna stanja
Krvarenje i sklonost krvarenju
Akutne upale
Metalno strano tijelo ili nakit
Dekompenzirane srčane bolesti (pacemaker)
Trudnoća

Jontoforeza

- je unošenje lijekova lokalno pomoću konstantne galvanske struje

- lijekovi prolaze kroz izvodne kanale znojnih i lojnih žlijezda
- dio ostaje u koži, a dio se resorbira preko limfe i odlazi u krvotok, a preko krvotoka na mjesto gdje
djeluje aktivno
- treba poznavati stanje lijeka jer kationi putuju prema katodi, a anioni prema anodi
- lijek moramo postaviti ispod elektrode koja ima isti naboj i zbog razlike potencijala elektroda, lijek ide
prema suprotnom polu i ulazi kroz kožu

- količina lijeka koji se resorbira ovisi o:

 vremenu trajanja terapije ( 5 – 30 min)

 veličini elektroda
 koncentraciji lijeka
 jakosti struje (0,5–1mA)
 stanju kože

Opća jontoforeza  jedna elektroda ide na torakalni dio kralježnice, a druge dvije na stražnje strane
potkoljenice

Prednosti jontoforeze:

 lijek se primjenjuje na određeni dio tijela

 postiže se velika količina lijeka na određenom području
 ne opterećuje se probavni sustav
 pozitivan učinak galvanske struje

Nedostaci jontoforeze:

 nemogućnost točnog doziranja lijeka

 nemogućnost davanja velikih doza

Indikacije:

 degenerativni reumatizam
 upalni reumatizam
 smrzotine
 kožne bolesti

Kontraindikacije:

 iste kao i kod galvanske struju

5
Specijalni oblici galvanizacije:

Bergonijeva polumaska
- koristi se kod neuralgije n.trigeminusa
- elektrode su u obliku polumaske
- katoda ide na mjesto neuralgije n.trigeminusa, a anoda ide naprsnu kost ili između lopatica

Ščerbakov okovratnik
- jedna elektroda ide na zatiljak i ramena u obliku ovratnika
- druga ide na lumbosakralnu regiju
- koristi se za reguliranje tonusa simpatikusa kod iritacije vegetativnih ganglija u području vratne
kralježnice ili gornjeg dijela thoraxa

Ščerbakove hlačice
- jedan elektroda površine 300 cm² ide na križa, a druge dvije s prednje strane natkoljenice
- koristi se za reguliranje tonusa simpatikusa kod iritacije vegetativnih ganglija u području male zdjelice

Doziranje galvanske struje

1. gustoća struje po jedinici površine ( 0,1 – 0,5 mA/cm²)
2. subjektivan osjećaj bolesnika (oprez kod starijih ljudi, atrofirane kože svježijih ožiljaka i rana, stanje
poslije ICV-a, diabetes – smanjena osjetljivost  locus minoris rezistencije {mjesto smanjena otpora})

DIJATERMIJA

Dijatermija je dubinska toplinska terapija gdje se energija dovedena izvana pretvara u toplinsku energiju u
samom organizmu. To je konverzijska metoda termoterapije. Dijatermijom uspijevamo zaobići termoregulacijski
mehanizam u koži, pa zagrijavamo dublje smještena tkiva. Treba biti oprezan, jer u dubljim tkivima prisutnost
termoreceptora je oskudna.

KRATKOVALNA DIJATERMIJA

- frekvencija je 27,14 Hz, a dužina vala iznosi 11 m

- tehnike primjene kratkovalne dijatermije:
 u kondenzatorskom polju
 u magnetskom polju

 u kondenzatorskom polju imamo dvije vrste elektroda:

 krute (elektrode po Šlifakeru)

- sastoje se od okruglih metalnih ploča koje se nalaze u kućištu od pleksi stakla
- dio tijela koji tretiramo nalazi se između elektroda koje su razmaknute i ne dolaze u izravni kontakt s
kožom
 savitljive
- sastoje se od metalne mreže koja je vulkanizirana između dvije gumene ploče
- dolaze u kontakt s tijelom

 u magnetskom polju

- dio tijela koji tretiramo nalazi se unutar zavoja svitka, koji je od metala, a okolo je ovijen koluturom

Aparat za kratkovalnu dijatermiju:

- snaga mu je 100 – 400 W

- u aparatu se nalazi generator visokofrekventnih titraja koji se u obliku transverzalnih valova prenose na
pacijenta
- pacijent se ne smije micati za vrijeme tretmana (sjedi ili leži)
- stolica ili krevet moraju biti od drveta, niti smiju biti ostali metalni dijelovi
- elektrode moraju biti postavljene paralelno zbog homogenizacije

6
 - za razliku od niskofrekventne struje, visokofrekventna struja prolazi kroz nevodiče, slabo vodljiva
tkiva i zrak
- kablovi ne smiju dodirivati pacijenta niti se smiju križati
- ako dajemo KV na koljena ili neko drugo mjesto gdje postoji odbojnost između dva dijela pacijenta,
stavljamo jastučić za vrijeme terapije

Fiziološko djelovanje KD:

na krvne žile:  aktivna hiperemija i vazodilatacija

na motorne živce:  povećanje podražljivosti
na vazomotorne živce:  analgetski
na mišiće:  smanjenje spazma

Doziranje KD:

razlikujemo 5 stupnjeva:
 1. stupanj: ispod osjećaja topline
 2. stupanj: upravo nastupa osjećaj topline
 3. stupanj: ugodan osjećaj topline
 4. stupanj: jak podnošljiv osjećaj topline
 5. stupanj: nepodnošljiv osjećaj topline

- trajanje terapije je najčešće u dozi 3 10 – 20 min

- kod akutnih bolesti 10 min
- kod kroničnih bolesti 20 min

Indikacije:

 ankilozantni spondilitis (upalna reumatska bolest koja najčešće zahvaća kralješnicu)

 artroze (kronična degenerativna bolest zglobne hrskavice)
 neuralgije (napadajem boli u tijeku čitavog živca ili u pojedinim njegovim granama, ali bez vidljivih
anatomskih promjena)
 Burgerova bolest (kronična bolest arterija i vena, koju karakterizira stvaranje upalnih, vaskularnih
oštećenja, na kojima se stvaraju trombi)
 adneksis (upala jajnika)
 sinusitis (upala sinusa)
 laringitis (upala grla)
 atitis (upala srednjeg uha)
 degenerativne bolesti

Kontraindikacije:

 febrilna stanja
 krvarenja
 menstruacija
 akutne upale
 aktivna TBC
 maligni tumori
 metalna strana tijela u tijelu
 trudnoća
 oštećena koža
 poremećeni kožni osjet za toplinu
 edemi
 pacemaker
 djeca u fazi rasta

Mikrovalna dijatermija (reflektori)

- toplina nastaje djelovanjem EM valova.

7
Djelovanje:
- vazodilatacija
- hiperemija
- protuupalno djelovanje
- zagrijavanje unutarnjih organa

ELEKTROSTIMULACIJA (ES)

- je postupak primjene električnih impulsa u svrhu postizanja mišićne kontrakcije

- naziva se još i elektrogimnastika
- kemijski, mehanički i termički impulsi mogu izazvati mišićnu kontrakciju
- elektrostimulacija se kao i kineziterapija provodi u svrhu poboljšavanja i održavanja neuromuskularnog aparata

Indikacije:

Mlohave klijenuti (pareza ili plegija  nastaje kod oštećenja donjeg motoneurona)
Zaostale klijenuti  to je mišićna klijenut koja nastaje kod pacijenata koji dugo leže zbog neke
bolesti  nakon izliječenja, bolesnik nije u stanju izvesti pokret, jer izgubi osjećaj za
izvođenje pokreta
Psihogena klijenut (simptom neke psihijatrijske ili duševne bolesti gdje bolesnik zauzme jedan
prisilni položaj  elektrostimulacijom bolesniku pokazujemo da se ne radi o parezi, već o
zdravom ekstremitetu)
Inaktivitetna mišićna atrofija (nastaje zbog inaktiviteta mišića)

Zakonitosti elektrostimulacije:

ES mora biti selektivna (mora se stimulirati oštećeni živac ili mišić, a ne okolni zdravi mišić)
Mišićna kontrakcija mora biti dovoljno jaka da utječemo na jačanje atrofične muskulature
- možemo ju koristiti za:
 održavanje metabolizma i tonusa mišića kao prevencija atrofije mišića- dovoljni
impulsi male jakosti
 za izazivanje hipertrofije (kontrakcija mora bit jaka, barem 70 % max. mišićne snage)
kontrakcija mora biti dovoljno duga i jaka
treba izbjegavati senzibilne podražaje ili ih svesti na najmanju moguću mjeru
impuls ne smije trajati predugo
pauza mora trajati duplo duže od trajanja impulsa
možemo smanjiti prag podražaja primjenom uzlazne galvanizacije ili soluxa

Tehnike primjene elektrostimulacije:

 bipolarna tehnika

- koriste se dvije elektrode jednake veličine prilagođene veličini mišića

- aktivna elektroda postavlja se na mjesto ulaska motornog živca u mišić (mišićna motorna
točka)
- ona se obično nalazi na mjestu gdje mišić prelazi iz trbušastog dijela prema tetivi
- bipolarnu tehniku koristimo kada želimo stimulirati velike mišiće i dobivamo selektivnu
stimulaciju određenog mišića, za razliku od stimulacije preko živčane motorne točke gdje
dobijemo kontrakciju svih mišića koje taj živac inervira
- živčana motorna točka je mjesto gdje je živac najbliže površini kože

 monopolarna tehnika

- aktivnu elektrodu postavljamo na motornu točku mišića kojeg želimo stimulirati

- aktivna elektroda se postavlja na udaljenije mjesto
- najčešće se koristi za stimulaciju mišića lica, šake ili stopala iz anatomskih razloga

Oblici električnih impulsa:

 Pravokutni impulsi

8
 - koriste se rijetko, jer izazivaju jake senzibilne smetnje
- oni se osjećaju već kod male jakosti (8-10 mA), a to nije dovoljno da dobijemo mišićnu
kontrakciju
- kod jakosti od 20 mA bol postaje nepodnošljiva i kontrakcije zdravih mišića su munjevite,
a ozljieđenih su spore i trome

 trokutasti impulsi (eksponencijalni)

- koriste se kod tretmana mlohave klijenuti
- pauza traje dvostruko dulje nego impuls i služi za odmor mišića

 rastući impulsi (impulsi modelirani po jakosti)

- to su oni impulsi gdje se u seriji impulsa postupno povećava njihov intenzitet
- impulsi najmanje jakosti u toj seriji su ispod motoričkog praga podražaja, a zatim se
povećanjem intenziteta dostiže motorički podražaj gotovo svih miofibrila u mišiću
- postupno se smanjuje intenzitet impulsa, struja se polagano išuljava iz mišića

 kombinacija serijskih pojedinačnih impulsa

- njihova prednost se sastoji u tome da se izmjenjuju tetoničke (grčevite) kontrakcije i
pojedinačne kontrakcije i zato je skraćeno vrijeme pauze
- koristi se kod sportaša za napredniji trening

STIMULACIJA GLATKIH MIŠIĆA

glatki mišići nisu pod kontrolom naše volje, pa stimulacijom tih mišića kontrakcija ne nastaje brzo ili nakon
jednog impulsa, pa ih moramo duže vrijeme stimulirati

- kontrakcije spore i trome, a podražljivost im je niska

- indikacije:  spastična i atonična opstipacija

 postoperativna atonija mokraćnog mjehura
 respiratorna muskulatura u kombinaciji s vježbama disanja

Stimulacija mjehura po prof. Jušić (Hušmit)

- koriste se 4 elektrode i 2 odvoda (svaki odvod ima 2 elektrode)

- stimulacija traje 40 min
- po 20 min sa prednje i sa stražnje strane mokraćnog mjehura
- svakih 10 min mijenjaju se odvodi i smjer struje

Stimulacija bolesnika sa lezijom gornjeg motornog neurona

- kod oštećenja donjeg motoneurona (periferni živci) nastaje mlohava klijenut, a kod
oštećenja gornjeg motoneurona (CNS  kod ICV, cerebralna paraliza, hemiplegija)
nastaje spazam, povećani tonus, nefunkcionalni i nekoordinirani pokreti

Funkcionalna elektrostimulacija (FES)

- javlja se kod hemiplegičara

- koristi se aparat FEPA 10 (funkcionalni električni peronealni aparat)
- jedna elektroda ide na gornje hvatište peroneusa (na glavici fibule), a distalna elektroda na
na donje hvatište (iznad maleola)
- prekidač se nalazi na peti (kad stane na petu aparat je isključen, podizanje pete izaziva
kontrakciju peroneusa)

- može se provoditi i funkcionalna elektrostimulacija šake, ali dobijemo samo pinceta hvat
(kliješta – zange – hvat, nokti se dodiruju)

- elektrostimulacija kod skolioza, elektrode idu paravertebralno jedna iznad druge,

stimuliramo konveksne mišiće da isprave skoliozu

9
INFRACRVENO ZRAČENJE (IC)

Infracrvene zrake dio su elektromagnetskog spektra valne dužine između 770 i 15000 nm (nanometara).
Infracrvene zrake dijelimo na bliske (od 770 do 1500 nm) i daleke ( između 1500 i 15000 nm). IC zrake koriste
se u svrhu površinskog zagrijavanja.

Izvore IC zračenja dijelimo na :  prirodne (Sunce)

 umjetne (izvori s nevidljivim i vidljivim zračenjem)

 Izvori s vidljivim zračenjem

 zrake prodiru dublje u kožu, a sastoje se od jedne ili više žarulja, kod kojih je žarna nit od wolframa ili
tunkstena
 ako je snaga žarulje veća od 300 W, mora postojati čelična mrežica (za zaštitu ako pukne)

 Izvori s nevidljivim zračenjem (radijatori crnog tijela)

 zrake se apsorbiraju u površnom dijelu epidermisa

 izvori se sastoje od metalnog spiralnog navoja okruženog izolacijskim materijalom, najčešće porculanom
 struja prolazi kroz žicu, ona se zagrijava, toplina prelazi na izolator i on emitira IC zrake

 izvor s nevidljivim zračenjem mora se prije aplikacije nekoliko minuta zagrijati, a izvor s vidljivima
zračenjem možemo odmah upotrijebiti

Priprema bolesnika:

 Pregledati i očistiti kožu

 Odstraniti nakit i zaštiti oči
 Prekriti kosu jer se ona tijekom tretmana isušuje
 Tijekom procedure pacijentu davati vode zbog pojačanog znojenja

 Razlikujemo 3 stupnja jačine zračenja prema subjektivnom osjećaju pacijenta:

 osjećaj ugode i topline

 podnošljiv osjećaj topline
 nepodnošljiv osjećaj topline

Način primjene:

 Zrake moraju padati okomito na tijelo

 Tretman traje 15 – 20 min

 Tretman vlažnom toplinom – nastaje ako stavimo vlažan ručnik preko tijela pacijenta

 Ako tretiramo dekubitus koristimo lampu jakosti 150 W kroz 30 min, a udaljenost od tijela je 90 cm (s
time se postiže bolja prokrvljenost)

 Dinamička termostimulacija – posebna tehnika kod koje se koristi diskontinuirani oblik zračenja, gdje
se osim površinskog zagrijavanja postiže i regulacija vegetativnog živčanog sustava

 prednosti IC zračenja:  mogućnost primjene na veće površine

 nema direktnog kontakta
 mogućnost promatranja kože

 nedostaci IC zračenja:  isušivanje kože i opekotine, osobito na koštanim

izbočenjima

10
ULTRALJUBIČASTO ZRAČENJE

To je elektromagnetsko zračenje valne dužine između 180 i 400 nm. Dijelimo ih na bliske (UV-a i UV-b) i
daleke (UV-c zrake, koje su štetne).

Pozitivni fiziološki učinci UV-zračenja:

ERITEM je crvenilo kože koje nastaje zbog kongestije kapilara i povećava se opskrba krvlju,
pospješuje se cijeljenje rane i metabolizam kože. Razlikujemo 4 stupnja eritema:
1. stupanj: lagano crvenilo koje nestaje bez traga
2. stupanj: deskvamacija (ljuštenje kože) i lagana pigmentacija
3. stupanj: koža je vruća i bolna i to nestaje za 7 dana. Prisutna je jača deskvamacija i
pigmentacija
4. stupanj: jako crvenilo s mjehurima

Baktericidno djelovanje
Cijeljenje rana
Zadebljanje epidermisa
Stvaranje vitamina D
Smanjenje krvnog tlaka
Psihološki učinak (sedacija)

Izvori Uv- zračenja:

 Kremene svijetiljke:  generatori vrućeg kremena

 generatori hladnog kremena

 Fluorescerntna svijetiljka

Kontraindikacije:
Oprez:
 Fotosenzibilnost
 Porfirija i pelagra  Osobe svijetle puti
(dermatološke bolesti)  Sifilis
 Akutne infektivne  Alkoholizam
bolesti  Bubrežni bolesnici
 Aktivna TBC  Herpex simplex
 Teške srčane bolesti  Antibiotici
 Diabetes  Osjetljiva hrana (jagode, jaja i školjke)

Indikacije:

 Psorijaza
 Akne vulgaris
 Ulcusi (čirevi)
 Žutica
 Lupus vulgaris (tbc kože)
 Bolesti lokomotornog sustava
 Plućne bolesti
 Disfunkcije vegetativnog živčanog sustava

LIJEČENJE POLARIZIRANOM SVJETLOSTI I BIOSTIMULACIOJOM

Polarizirana svjetlost nastaje lomom prirodne svjetlosti prilikom prolaska kroz kristale sa specijalno obrađenim
površinama. Djeluje na povećanje aktivnosti živih stanica što predstavlja biostimulaciju organizma.

Učinci:

 Dovodi do povećanja imunološkog potencijala

11
  Dovodi do povećanja imunoproteina u sekretu iz rane
 Povećava se protok kisika u tkivima
 Povećava se produkcija kolagena
 Aktiviraju se oksidacijsko- redukcijski procesi (toksični produkti metabolizma postaju topljive i mogu
se izlučiti mokraćom)

Indikacije:

 bolesti kože (upala, svrab, herpex, akne, psorijaza, alergije, infekcije i razne opekotine)
 sportske povrede (glavobolje, upale sinusa i razne povrede)
 dekubitusi

Liječenje rana:

1. stupanj: inflacija
- povećava se sposobnost makrofaga da uništavaju bakterije za oko 10 puta i bakterijska
kontaminacija postaje kontroliranija

2. stupanj: proliferacija (reepitalizacija)

- ponovno stvaranje tkiva i povećana produkcija kolagena

3. stupanj: remodiliranje
- proces obnove mjesta koje je liječeno

 nema kontraindikacija

LASER

To je akronim za pojačanje svjetla stimuliranom emisijom zračenja.

L – Light
A - Amplification by
S – Stimulated
E – Emission of
R – Radiation

Aparat se sastoji od štapića, crvenog stakla ili rubina i sistema ogledala koji služi za sinkroniziranje svjetlosnog
zračenja. Dubina prodiranja u kožu je 5-6 cm.
Frekvencija mu je 5 – 5120 Hz, najčešće 640 ili 1280 Hz.

Podjela lasera prema britanskom institutu (dijelimo ih u 4 skupine):

 1. i 2. skupina lasera: laseri vrlo male snage (potpuno neškodljivi za kožu i oči)
 3. skupina: terapijski laseri (potencijalno rizični za oči, a sigurni za kožu; mogu oštetiti retinu pa
zahtijevaju nošenje zaštitnih naočala)
 4. skupina: kirurški laseri (s termalnim učinkom)

Karakteristike laserskih zraka:

Monokromatičnost (sve zrake imaju istu valnu duljinu)

Kolimiranost (prisutna je odsutnost divergencije)
Koherentnost (svezrake imaju istu fazu – i vremenski i prostorno)

Biofiziološki učinci terapijskog lasera:

 Stimulira sintezu kolagena (djeluje na cijeljenje rana)

 Djeluje analgetski i antiinflamatorno (smanjuje upalu)
 Ima toplinsko djelovanje
 Djeluje na smanjenje edema (otoka) i ožiljka

12
Indikacije:

 Akutne i kronične bolesti

 Upalne i degenerativne bolesti
 Ozljede mekih tkiva i ligamenata

Kontraindikacije:

o Akutni tromboflebitis (upala vene koju obično uzrokuje infekcija ili ozljeda)
o Hemoragije (krvarenje)
o Primjena na oko
o Trudnoća
o Tumori
o Oprez kod djece zbog mogućnosti zastoja u rastu

Tehnike aplikacije:

 izravnim kontaktom po bolnim točkama: - snaga je 1 – 30 mW

- daje se 15 – 30 s po točki, a ukupno 5 – 10 min

 skenirajuća tehnika: -laser se daje na udaljenosti sonde 1 cm od kože

 tehnika mrežnice: - bezkontaktna tehnika

INTERFERENTNE STRUJE (IFS)

Usavršio ih je 1960. g Nemec. Spadaju u srednje frekventne struje, a nastaju križanjem dviju sinusoidnih
izmjeničnih struja pod pravim kutem koje se preklapaju po intenzitetu, frekvenciji i fazi. Interferencija se zbiva u
tkivu i zato se nazivaju endogene struje. Ulazna frekvencija jednog strujnog kruga je oko 4000 Hz, a drugog
3900 Hz ili 4100 Hz. Na taj način nastaje struja frekvencije 100 Hz, s mogučnošću regulacije do ispod 10 Hz

Djelovanje IF struje:

 Odgovara djelovanju DDS- a uz jače dubinsko djelovanje i bolju podnošljivost

 Potiču stvaranje kalusa
 Metalna strana tijela nisu kontraindicirana, jer IF struje nemaju toplinski učinak i stalno mijenjaju
smjer, pa nema ni ekektrolize

Trajanje liječenja:  je od 6 – 15 x, a iznimno 20 x, a nakon toga nemaju više nikakvog učinka, pa treba
napraviti pauzu od 15 dana

Indicirano područje pojedinih frekvencija:

 Frekvencija 1 – 10 Hz primjenjuje se kod inaktivne atrofije kao mišićna gimnastika (stimulacija)

 Frekvencija 25 – 50 Hz koristi se pri pojačanom vježbanju oslabljene muskulature
 Frekvencija 50 – 100 Hz ima izrazito dugotrajan analgetski učinak
 Frekvencija 100 Hz koristi se za još jaču analgeziju kod bolnih stanja, najčešće lumboišijalgije
 Frekvencija 80 – 100 Hz ima najbolje djelovanje na vegetativni živčani sustav u obliku smanjivanja
tonusa simpatikusa (brz analgetski učinak, ali kratkotrajan)
 Frekvencija 1 – 100 Hz (ritmička frekvencija) potiče površinsku i dubinsku hiperemiju, poboljšava
cirkulaciju i brzu resorpciju edema i hematoma

Tehnike primjene IF struje:

13
 statička (stabilna) inteferencija
- elektrode su fiksne, pritisak na kožu je stalan
- primjenjuju se pločaste elektrode veličine 50 – 200 cm²

kinetička (mobilna) inteferencija

- dvije se elektrode postave fiksno, a dvije elektrode su spojene na rukavice koje navlači
fizioterapeut
- fizioterapeut mijenjajući mjesto primjene rukavica mijenja jesto djelovanja IF struje

dinamička inteferencija
- elektrode su fiksne, a automatski se mijenjaju frekvencije

Vrsta elektrode:
 vakuum elektrode
 pločaste elektrode (četveropolne, dvopolne  kad je malo mjesto, ili jednopolne)

Indikacije:

 bolna stanja
 reumatizam
 cirkulatorni poremećaji
 poremećaji trofike vezivnog tkiva
 Burgerova bolest (kronična bolest arterija i vena, trombovi)
 algodistrofije (refleksna simpatička distrofija)
 gastralgija (bolovi u želucu)

Kontraindikacije:

 Akutni i subakutni tromboflebitis

 Parkinsonov sindrom
 Spastična klijenut
 Zarazne bolesti
 Opasnost od hemoragije
 Maligna bolest
 Srčani stimulatori (pacemaker)
 Trudnoća
 Odsutnost kožnog osjeta

MAGNETOTERAPIJA (MT)

To je terapija niskofrekventnim elektromagnetskim poljima. Djelovanje joj je na staničnoj osnovi jer prodire u
svaku stanicu, pokreće ione u stanici i izvan nje i tako se ubrzava prolazak iona kroz staničnu membranu, što
pozitivno utječe na metabolizam. Ako se to provodi u određenom periodu, dolazi do normalizacije električnog
potencijala stanice, što dovodi do poboljšane opskrbe kisikom. Magnetoterapija djeluje na poboljšanje funkcije
stanice i ima inhibitorno djelovanje.

Izgled aparata:

- aparat se sastoji od dva velika svitka za tretman lumbalne kralježnice i dva mala za
druge dijelove tijela
- ili od kolutova sa posebnim krevetima u koje se pacijent uvlači

14
 - upravljanje aparatom može biti automatsko (kada su po dijagnozi već određeni frekvencija, intenzitet i
trajanje) i ručno (sve to se određuje ručno)

Indikacije:

- ima atermičko djelovanje (nema zagrijavanja), pa se može primjenjivati kod ugrađene osteosinteze
- ishijalgija
- ozljeda mišića i zglobova
- miopatija (bolest mišića)
- tvrdokornih epikondilitisa
- artroza
- i raznih bolesti unutarnjih organa

Kontraindikacije:

 pacemaker
 juvenilni diabetes (može se poremetiti metabolizam inzulina)
 trudnoća
 krvarenja
 hipotenzija (nizak tlak)
 rekonvalescenti (onaj koji se upravo oporavio od neke bolesti ili ozljede.)

 stariji i djeca pola doze

NAFTALAN

To je specifična vrsta naftenske nafte, koji se počeo koristiti prije 600 – 700 g u Azerbejdžanu. Tu i u Ivanić-
Gradu je jedino nalazište u svijetu. Glavna komponenta naftalana je CIKLOPERHIDROFENANTRENSKA
struktura. Prirodni naftalan je gusta tekućina tamnosmeđe do crne boje, karakterističnog mirisa i visoke
specifične težine.

Djelovanje naftalana:

 Mehaničko  ne razlikuje se od djelovanja drugih prirodnih agenasa

 Toplinsko  ne razlikuje se od djelovanja drugih prirodnih agenasa
 Biokemijsko  specifično, neke komponente naftalana ulaze u razne fiziološke i patološke procese

 aktivne tvari naftalana direktno prodiru u kožu, apsorbiraju se u krv, stimuliraju biosintezu kore
nadbubrežne žlijezde i odlikuju se analgetskim i protuupalnim djelovanjem
 naftalan ima desenzibilizirajuće djelovanje na razne alergene kod psorijaze, ekcema i neurodermitisa
 naftalan utječe na imunološka zbivanja u organizmu i ima vazodilatacijski učinak

Naftalan se primjenjuje kao:

 Opće i lokalne kupke u kadi s naftalanom

o Primjenjuje se u kadama za opće kupke, temp je 34 – 38 °C
o Pacijent je uronjen u naftalan do bradavica ili pupka 8 – 14 min

 Premazivanje naftalanom
o Primjenjuje se kad postoji kontraindikacija za kupke
o Premazuje se cijelo tijelo i nakon toga primjenjuje se IC zračenje
o Postupak se provodi 3-4 tjedna

 Mastika
o pripravak naftalana zajedno sa parafinom, vosokom i kamforom, a primjenjuje se u obliku
obloga i stavlja se na određeni dio tijela 20 – 30 min

15
 o može se koristiti i kao kupka za vježbe sa šakom 20 – 30 min
o toplinski učinak je duži nego kod parafinoterapije

 Sonoforeza naftalanom
o unošenje naftalana u kožu putem ultrazvuka
o koristi se mobilna tehnika
o intenzitet ultrazvuka je 0.5 – 0.8 W/cm², a frekvencija je 1 mHz
o postupak traje 3 – 5 min sa 10 – 12 aplikacija

 Tamponi s naftalanom kod ginekoloških bolesti

 Jontoforeza naftalanom
o unošenje naftalana u kožu putem galvanske struje (katoda je aktivna elektroda)
o koncentrira se na određeni zglob
o jakost struje je 0.1 – 0.3 Ma
o primjenjuje se 10 – 15 min sa 10 – 15 aplikacija

 indikacije za naftalan

 dermatološke indikacije (psorijaza, neurodermitis, sklerodermija, psorijatični artritis)

 nedermatološke indikacije (bolesti koštanog sustava, živčanog sustava i posttraumatska stanja)

PELOIDOTERAPIJA (lutoterapija)

Dolazi od grč. Riječi pelos (blato, mulj) i terapeia (liječenje). To je liječenje pomoću blata, treseta, mulja ili
gline.
Peloide dijelimo na minerale, liman i organske peloide.
Mineralni peloid  sastoji se od organskih tvari i nije topljiv u vodi.
Liman  sadrži anorganske tvari s nešto organskih tvari i djelomično je topljiv u vodi
Organski peloid  sastoji se pretežno od organskih tvari i djelomično je topljiv u vodi

Načini primjene peloida:

 peloidne kupelji:  to su peloidi zasićeni vodom (blato

pomiješano s vodom) i imaju snažno
termičko djelovanje
 traje 20 min,a nakon toga dolazi vruća
kupelj u običnoj ili mineralnoj vodi
 oblozi:  upotrebljavaju se peloidi veće gustoće
 oblog je vruć do 50 °C i stavlja se na cijelo tijelo ili
pojedine dijelove
 primjena obloga traje 1 sat

Djelovanje peloida:

 termičko djelovanje nastaje kod svih peloida, a kemijsko više kod organskih peloida, a manje kod limana

TENS (TRANSKUTANA ELEKTRIČNA ŽIVČANA STIMULACIJA)

U upotrebi je od 70 – tih g. Koristi se struja frekvencije 75 – 125Hz, a trajanje impulsa je od 0,8 ms.Na taj način
dobivamo konstantnu, asimetričnu ili bifazičnu struju.
Metoda se zasniva na elektroanalgeziji.
1965. Melzak i Woll iznijeli su svoju „Gate Control“ teoriju“: u stražnje rogove leđne moždine ulaze 2 tipa
senzibilnih vlakana. Prva su A-vlakna koja nemaju veze s provođenjem boli, a druga su C- vlakna koja prenose
bol. Ako su stimulirana A- vlakna (npr. kad nema nikakve boli) vrata su zaključana. Ako su stimulirana C-
vlakna vrata 3se otvaraju, stimulusi putuju gore prema CNS-u, a rezultat je osjet boli.

16
Djelovanje TENS-a:

-postoje dvije teorije o tome kako TENS djeluje

1. teorija kontrolnih vrata
2. teorija endogenih opijata (djelovanjem TENS-a potiče se stvaranje endorfina, koji utječe na nastanak
analgezije)

- osjećaj TENS-a mora biti podnošljiv (trnci, mravci), a ne smije se dostići prag motornog podražaja
(dolazi do kontrakcije)
- nakon 5 – 10 min zbog smanjenog otpora kože smanjuje se senzibilni osjet, pa struju treba pojačati
- elektrode se apliciraju na popdručje kože gdje se proicira bol (dermatom)
- jedna elektroda ide na bolni dermatom, a druga na isti dermatom s druge strane tijela
- vrijeme trajanja jedne aplikacije je 10 – 15 min, a analgezija traje 4 sata

Kontraindikacije:

dekompenzirane srčane mane

pacemaker
oprez kod subokcipitalne regije, jer može doći do spazma mišića grkljana i ždrijela  gušenje

Indikacije:
akutne i kronične boli

ULTRAPODRAŽAJNE STRUJE

su niskofrekventne struje frekvencije 140 Hz

- usavršio ih je 1967. Traebet
- koriste se pravokutni impulski trajanja 2 ms s pauzom od 5 ms i frekvencijom 140 Hz

djelovanje:  analgetsko
 aktivna hiperemija

- za primjenu UP struja koriste se pločaste elektrode različitih veličina ( 3x4, 6x8, 8x12 cm)
- doziranje se provodi prema subjektivnom osjećaju pacijenta, a izbjegava se davanje prejakih doza, jer
možemo dobiti kontrakciju, a to nije poželjno
- mehaničko djelovanje UP struja bazira se na fenomenu prikrivanja
- bolni podražaj iz periferije putuje prema centru A vlaknima do stražnjih rogova leđne moždine i ondje
se prekapča na neuronski vez
- na tom mjestu UP struja smanjuje ili potiskuje bolni podražaj i pacijenti ne doživljavaju bol (one ne
liječe, nego imaju analgetsko djelovanje)
- liječenje traje 12 dana po 15 min, a nakon toga slijedi pauza od isto toliko dana, jer se pacijent privikne,
pa se osjećaj boli ponovno javlja
- duljinom aplikacije smanjuje se osjet na koži, pa se nakon 10 min struja treba pojačati

Djelovanje UP struja:

 analgetsko djelovanje putem fenomena prikrivanja

 aktivna hiperemija

Indikacije:
 različita bolna stanja izazvana degenerativnim procesima
 poremećaj cirkulacije, gdje se daju u kombinaciji s galvanizacijom
 posttraumatska stanja

Kontraindikacije:
 iste kao i za galvanizaciju

ULTRAZVUK (UV)

17
Je nečujni zvuk. Frekvencije mu je veća od gornje granice čujnosti od 800 kHz do 1 MHz. Prodire 7 – 8 cm u
dubinu, a trajanje procedure je 2 min kod akutnih stanja i 8 – 10 min kod kroničnih stanja. Intenzitet ultrazvuka
je od 0.1 – 2 W/cm². Uređaj za dijagnostičku i terapijsku primjenu radi na principu obrnutnog pijezoelektričnog
efekta. Proizvode mehaničke oscilacije, koje se prenose na kristal smješten u glavi aplikatora. Procedura se može
primijeniti samo ako se glava aplikatora dovede u tijesan kontakt s kožom. Glava ultrazvuka mora biti okomita
na tijelo.

Da bismo eliminirali zrak i ostvarili prijenos energije primjenjuje se kontaktni mediji:

Voda (ona apsorbira malo ultrazvuka)

Glicerin (on je viskozan, koža ga lako podnosi, a zbog topljivosti u vodi lako se čisti s kože i aplikatora)
Parafinsko ulje
Gotovi gelovi

Metode aplikacije ultrazvuka:

 Kontaktni postupak
- procedura sa glicerinom ili parafinskim uljem (masaža UZ – glavom)
 Imerzna metoda
- to je postupak kroz vodu, primjenjuje se na sva mjesta gdje zbog anatomskih razloga ne
možemo postići kontakt, glava UZ-a je udaljena 20 cm od kože
 Sonoforeza
- je unošenje lijekova nanaesenih na površinu kože, oni se pomoću UZ unose u dublje slojeve
tkiva

Djelovanje ultrazvuka:
 mehaničko: - UZ djeluje kao mikromasaža
- dolazi do mehaničkog zbijanja i rastezanja tkiva
 biokemijsko: - dolazi do pretvaranja gel stanja u sol stanje i do razbijanja velikih molekula (miogleoze i
ožiljno tkivo)
 toplinsko: - to je najvažnije djelovanje, jer se mehanička energija u tkivima pretvara u toplinsku,
osobito na mjestima gdje dolazi do refleksije, a to ej granica između mekih tkiva i kosti
- na taj način zagrijavamo dublje smještena tkiva, pa govorimo o ultrazvučnoj dijatermiji.

Indikacije:
 kronične degenerativne bolesti i bolesti iz skupine izvanzglobnog reumatizma
 kod artroza (na hvatištima tetiva, tetivne ovojnice, burze, hvatište ligamenata, meniskusi,
zglobne hrskavice)

Kontraindikacije:
 akutne upale
 svježe ozljede
 osteoporoza
 trudnoća
 lumbalna kralježnica u plodnim danima
 pacemaker
 metalna strana tijela u tkivu (osteosinteza, endoproteza)

Ultrazvuk po Seltzeru

To je posebna metoda primjene ultrazvuka kod pacijenata oboljelih od multipla skleroze. To je neurološka bolest
koja nastaje zbog demijelinizacije živaca (nestanka mijelinske ovojnice). Prijenos živčanog impulsa je sporiji ili
nikakav.
1. dan Uz dajemo paracervikalno, intenzitet je 0.2 W/cm², sa svake strane kralježnice po 1 min. Prije UZ
provodi se lagana sedativna masaža glađenjem 2 min.
2. dan provodi se ponovno masaža glađenjem paravertebralno 2 min, a ankon toga ponovno ide UZ
intenziteta 0.2 W/cm² u trajanju od 2 min

Djelovanje:  sedativno
 relaksirajuće

18