DRUaTVO HISTORI

ARA UMJETNOSTI N.R.H. 4 KNJIGA 8

Urednik: Dr MILAN PRELOG
Dr LJUBO KARAMAN

O DJELOVANJU
DOMAE SREDINE
U UMJETNOSTI
HRVATSKIH KRAJEVA

ZAGREB 1563
 UvoD

O staroj umjetnosti Dalmacije

mnogo se pisalo. Pisali su strani stru
mai ljudi. Od stranih stru n jaka osobi njaci i do.
to su pisali histori ari umjetnosti Austr
je posjedovala Dalmaciju posljednjih stotinu godin ije, koja
( Eitelberger, Hauser, Dvorak, a, do ishoda PIYOg Svjetskog
Strevgowski, Folncsics, Frevh, rata
umjetnosti, koji su esto jedno i talijanski histori ari
sirano isticali kulturne veze u
ninskim poluotokom (Rivoira, proalosti Dalmacije s ADC
Monneret de Villard, Venturi,
panju spomeni koj ostavatini Dalmacije i domai Tocsca). Rana su posvetili
spomenicima viae s lokalnog, Patri Pisci. Raniji su pisci Prilazili tim
otskog stanoviata | rromatrali ih
rijskom okviru, a tek u novije doba u kultu
javio se itav niz historijskoumjelni k rnohisto-
akolovanih pisaca. Dogodilo se
ono ato se uvijek zbiva u sli n
i stru no
stru njaci su u prvom redu uo avali im slu ajevima: strani
ono ato su kod nas nalazili. sli no
koji su poznavali iz drugih zemal 5 materijalom
ja i isticali u prvom redu uveze
majstore na radu u naaoj zemlji, ne umjetnine, strano
vanjske utjecaje na razvoj umjetnosti
domai su pisci, zahvaljujui sve kod nas, a
revnijem iskoriatavanju domaih
Sve boljoj stru noj sprem i, otkrili velik udio naaeg ivlja arhivskih izvora i
reakciju dornae sredine u umjetni koj i upozorili na stvarala ku
djelatnosti Dalmacije u proalosti,
Afirmacija i revindikacija doma
ih faktora ispoljila se, prema
Marljivim prou avanjem arhiva velik tome, u dva Travca,
broj spomenika hio je otet anonimno
pisan domaim majstorima, a
viae slavnih tradiranih imena, koja
sti i pri.
ko podrijetlo pod stranim nazivima, su krila svoje etni-
vraeno je naaem narodu. Tako danas
je slavni slikar Nicolaus Ragusinu
s Nikola Boidarevi podrijetlo
znamo da
okolici. Dubrovnika: autor Projekta m iz sela Kru ice u
pregradnje Divone i graditelj gradske
nika, koji se u natpisu sakristije luke Dubrov-
dominikanaca u lom gradu naziv
nus, bio je, zapravo, Paskoje Mili a Pasqualis Ragusi-
evi: graditelj slikovitog romani k
njevaca u istom gradu, Micha de Antib og klaustra fra-
ari, nije ni Arbanas, ni Latin iz Bara,
ven iz tog mjesta u Crnogorskom Primo nego Sla.
rju, Mihoje Prajkov. Ve prvih godin
Drvog svjetskog rata Petar Kolen a poslije
di je u nizu lanaka osvijetlio
lom razna pilanja historije umjetnosli arhivskim materija.
u Dalmaciji, a nedavno je Srpska
nauka nastavila pionirski rad Slove akademija
nca Karla Kova a objavljivanjem dvaju
svezaka arhivskih dokumenala o
staroj
omaanih
dubrova koj slikarskoj akoli u redakciji
Tadia. Ali najviae je na tom polju Jorja
posljednjih godina uradio
Cvito Fiskovi: u mno-
gim studijama, lancima i knjigama
on je iznio stotine imena naaih graditelja
klesara, slikara, zlatara itd. u Dubrovni , kipara,
ku i ostalim mjestima Dalmacije u sred
njem i

5
novom vijeku. Danas moemo mirne duae rei da su sve do vremena nakon turskih
godine 1667, koji su
ratova u mleta koj Dalmaciji i velikog potresa u Dubrovniku
i do-
iscrpli, odnosno slomili, ekonomsku snagu tih naaih krajeva, domai majstori
sredine!
mae radionice najveim dijelom udovoljavale umjetni kim potrebama naae
iala
Ali revindikacija, ako hoemo i rehabilitacija naae sredine od domaih stru njaka
i istakli reagiranje
je i drugim pulem. Tek su domai stru njaci u pravoj mjeri uo ili
razlike
domaih majstora na uljecaje izvana; oni su, osim na sli nosti, upozorili i na
m
izmeu naae umjetnosti i umjetnosti drugih krajeva. Da se izrazimo Sirzveowskijevi
ikom, strani su u enjaci u prvom redu isticali vanjske »sile pokrela« (Bewegungs-
(Beharrungskri fte) u razvoju
"krifte), a domai su istakli autohtone »sile ustrajnosti«
umjetnosti u Dalmaciji. Sile pokreta su politi ka vlast (u naaem slu aju npr. veza Dal:
dalmatin-
macije s Venecijom), ekonomsko-trgova ke veze (npr. pomorstvo i trgovina
skih graova) i kulturno strujanje iz jednog kraja u drugi (npr. iz apeninske, zapadne,
kraja.
na balkarnsku, isto nu obalu Jadrana), koje utjeu na razvoj umjetnosti nekog
Ali umjetnost nekog kraja odreuju, pored bitnog i promjenljivog faktora socijalno-eku-
podneblja pove-
nomskih prilika, trajni i nepromjenjivi faklori scografskog smjeataja,
kao
zanog s timi srnjeatajem, o podneblju ovisnog materijala ato ga domae tlo prua,
prema
i etni ki faktor, koji takoer u stanoviloj mjeri odreuje stav i sklonosti ovjeka
umjetnusti.# ' :
pokazati
Bavei se viae od dva decenija spomenicima Dalmacije, i ja sam nastojao
kako naa kraj reagira na vanjske utjecaje i utvrditi ato on prima, a ato daje. Pokaza
lo mi se zgodno da to u inim promalranjem djelovanja naae sredine kao kraja sa zna-
ajkama provincijske, grani ne i periferijske sredine. To sam letimice u inio u uvodu
pitanjem
svog saelog Pregleda umjetnosti u Dalmaciji i spomenuo namjeru da se tim
posvbno pozabavim, ato inim ovim napisom. Primjere navodim takoer iz konlincn-
talne Hrvatske i Istre, koje sum upoznao kao konzervator,
mje
Provincijskom umjetnoau nazvao bih umjetnost ladaniskor kraja i manjih
srediata. Umjetnost tih mjesta
sta, koja ive i razvijaju se u sjeni veih kulturnih
okvi-
trajno dobiva pobude, majstore i djela iz uvijek istog kulturnog srediata, i to u
pro
ru svojih skromnijih ekonomskih i socijalnih prilika. To posljednje je bitno za
st
vincijsku umjetnost i od toga potje e veina zna ajki le umjetnosti, Monumentalno
u opsegu i raskoa u materijalu nisu na dohvatu ograni enih ckonomskih sredstava pro-
vincije, pa to daje onome ato se u njoj gradi i radi peat relativne skromnosti, koja
u ato
nije bez drai i originalnosti. S istih razloga majslori u provinciji upotrebljavaju
veoj mjeri domai malcerijal koji im je pri ruci, a to opt daje spomenicima izgled ve-
e povezanosli s krajem u kojem se oni nalaze. Srednjovjekovna ikonografija razvija se
pod vodstvom u enih crkvenih i profanih krugova, kojih esto nema u provinciji, pa
majstori u njoj, prepuateni sami sebi, esto naivno interpretiraju, brkaju i proizvoljno
nadopunjuju ili izostavljaju pojedine detalje. Provincijska sredina uz to esto n organ-
ski interpretira i nefunkcionalno primjenjuje arhilektonskoplasti ne detalje i dekora.
tivne motive, koji u arhitekturi vodeih srediata nastaju u uskoj vezi s organskim rac
zvojem konstrukcije. Provincija prima te motive mnogo puta kao prosti dekor, u vezi
s njenom priroenom sklonoau prema raskoanom ukrasu i gomilanju uresnih motiva.
nije na
Provincijalizirana umjetnost pokazuje obi no manju dotjeranost lorme, metier
visini majstora vodeih srediata; ali majstori provincije esto uspjeano iskoriatavaju
svoje mogunosti i skromnim [ormalnim sredstvima postiu visok stupanj izraza. U
tenji za izrazom provincijska umjetnost ponekad prelazi mjeru i stegu visoke umjelno-

6
 kostimima
smjelo uvodi nove mative, pretjeruje u
sti, ne aca se neobi nih akorda boja,
a prikaz efekla pretvara ponekad u grimasu. Kona no, u zatiaju provin-
da fantasti nosti, ive lokal-
telje u okolini i tako nastaju zanimlj
cije neki uspio motiv nade mnoge oponaaa
a nadarenost i ukus majstora (dalmatinsko
ne grupe spomenika, u kojima se ispoljav og zago-
»lopicc« pred crkvama, cinklori Hrvatsk
istarski zvonici na preslicu, istarske
rja, pilovi i poklonci Meimurja itd. razli-
onaj kraj koji na granici dvaju bitno
Crani nom sredinom nazvao bih pak U takvu
utjecajem jednog i drugog takvog kruga.
itih umjetnosnih krugova stoji pod tako ivo i
neato zanimlj
struje dodiruju, sijeku i spliu, stvarajui
se kraju razli ite ko primo-
4 tavAlto Adige 4 , Furlanija, Slovens
novo (tipi ni primjeri: srednji Tirol
Isire na granici srednjo evropsk e i talijanske umjetnosti). U takvim
rje, unutraanjost
grani noj liniji pod ja im utjecajem jednoga,
sredinama nisu samo njihovi dijelovi na toga grani nog
snog kruga, nego se u istom mjestu
odnosno drugoga, susjednog umjetno podrijetla
karaktera, dapa e se oblici razli itog
kraja susreu spomenici raznorodnog Kk
nalaze na istom spomeniku. em jednog
koja je pod dominantnim utjecaj
Za razliku od provincijske sredine, bih,
i pobude i majstore i golova djela, nazvao
umjetni kog srediata od kojega dobiva tom rastojanju od vodeih kul
sredino m kraj koji u stanovi
napokon, perilerijskom -
usvaja ih i prerauje, razvijajui samostal
turnih krajeva prima pobude iz viae strana, iz
ku djelatnost na vlastito m tlu. Takve sredine realiziraju airoke sinteze
nu umjetni ne potje-
u prostoru i vremenu, tj. iz oblika koji
umjetni kih oblika razli ita podrijetla
zna ajni za vremenski razli ite stilske
au samo iz razli itih krajeva, nego su lakoer stilskog podrijetla
periode. U peril koj sredini duboko ukorijenjeni oblici nekog oblici; tako nastaju
dostruje novi stilski
sredinu
odravaju se dugo ak i onda kada u tu
prijelaznih ili mijeaanih stilova na pri-
zanimljive jake retardacije stila i dugotrajne faze
stilskog perioda u drugi. Pored toga, u asovima izostanka ja ih ulje-
jelazu iz jednog
ukorijenjenilh, a dugo zaprelanih slilskih
caja izvana javljaju se recidive ranijih, duboko
perilerijske sredine ini sc sloboda razvoja
sklonosti i oblika. Najzanimljivijom crtom sjaj-
elom i primjerom velikih majstora i njihovih
koju takva sredina, nespulana autarit
majstor ima koji u njoj rade.
nih spomenika, daje ponekad
shvatiti kruto, nego elasti no, i 1o koliko
Sve to ato je ovdje re eno ne smijemo h-
sredine, toliko i u pogledu njihova meusoa
u pogledu la nosti samih naziva za razne
nog odnosa,
su mogue primjedbe na predloene
Kao u mnogim sli nim slu ajevima, i ovdije ne lei
geografski pojam, iako njezina bitnost
nazive. Provincijska sredina je, zapravo, omskim mrilikarmma naru itelja.
koliko u skromnijim socijal no<+kon
toliko u smicataju
srediatima, a visoko kvalitetnih spomeni-
Ima provincijalizirane umjetnosti i u velikim
ka u srcu ladanjs kog kraja, ako je naru itelj ja e i slabije ekonomske snage i socijal-
jih sposobnosti. U Trogiru i aibeniku,
nog poloaja, odnosno izvoa ja ih ili skromni i skulptura, naru enih
i Jurja Dalmatinca, imamo crkvica
odmah do djela Radovana osobinama, a
s izrazilo provincijaliziranim
od bratovatina, u kojima se okupljao puk, kraju ponekad dvorce
u posve ladanjskom
feudalni ivalj u sjevernoj Hrvatskoj die za te
im krajevima Austrije i nabavlja
koji se mogu usporedili s dvorcima u susjedn u svo-
skulpture i slikarije (npr. zidne slikarije
svoje dvorce i crkve zaista kvalitetne
u kapelici u Purgi, slikarije rokoko
skoj erkvi na O uri, barokne slikarije Rangera o provoncijaliziranoj, a ne o
Miljani) . Zato je zgodnije sovoriti
ugoaja u dvorcu u
provincijskoj umjetnosti,
o DELU ZB

u
I naziv grani ne sredine treba ta no odrediti i shvatiti, jer zapravo svaki kraj
Ali grani na sredina u smislu mojih
raznim pravcima grani i sa susjednim krajevima.
i

izrazito
razmatranja je onaj kraj koji je s jedne strane smjeaten izmeu krajeva
i
\ razli itoga umjetnosnog kruga, a s druge strane iz tih susjednih krajeva stvarno
o

otprilike u ravnopravnoj mjeri prima pobude, majstore i djela. Sjeverna Hrvatska

g
je npr. stoljeima grani ila sa srednjoevropskom Ugarskom i sa zemljama Balkansko
po

dio
poluotoka, koji je u srednjem vijeku ivio u znaku Bizanta, a u novom vijeku bio
Turskog Carstva, a ipak taj kraj jedva posjeduje oznake grani ne sredine. Sporadi ni
dodiri s umjetnoau Ugarske, vrlo rijetki ostaci islamske umjetnosti iz vremena tur-
ske okupacije i kasni spomenici srpsko-bizantinskog karaktera u crkvama i manasti-
rima pravoslavnih Srba doseljenih u Hrvatsku tek pod pritiskom Turaka nisu dovoljni
da taj kraj ozna imo u umjetni kom pogledu grani nom sredinom. I periferijska sre-
dina upuuje svojim nazivom na geografski smjeataj, a ipak on nije jedini faktor po
kojem se odreuje takva sredina, jer neki kraj moe stjecajem prilika neko vrijeme
pokazivati airoke sinteze i stvarala ku slobodu periferijske sredine, a kasnije toga
nema. Dalmacija u srednjem vijeku i u prvo vrijeme mleta ke vlasti do velikih turskih
ratova ima zna ajke periferijske sredine, a poslije toga, osiromaaena i iscrpena, postaje
podru je umjetnosti svoga politi kog gospodara Venecije u provincijaliziranom izdanju.
Spomenute sredine nisu, napokon, izmeu sebe bez dodira i prijelaza. Jedan kraj
moe u isto vrijeme pokazivati zna ajke viae tih sredina. Umjetnost unutraanjosti Istre
je, npr., umjetnost grani ne sredine, ali preteno u provincijaliziranim oblicima; peri-
ferijska sredina Dalmacije poznaje i prije dekadanse 18. stoljea provincijalizirane
forme na nekim svojim spomenicima.
Razli ite sredine mogu, s druge strane, pokazivati iste zna ajke, mada u druga i-
jem stupnju i na inu. Mijeaanje razli itih stilskih oblika na jednom spomeniku javlja
se i u grani noj i u periferijskoj sredini: u prvoj viae sporadi no i eklekti no, a u
drugoj u airokim stvarala kim sintezama i u itavim slojevima spomenika. Retardacije
stila pozna provincijska i periferijska sredina: prva u pravilu za relativno krae vri-
jeme, a druga u mnogo duem vremenskom razdoblju i esto spojeno s dugotrajnim
periodama originalnih mijeaanih ili prijelaznih stilskih oblika. Unato svemu tomu
ini mi se da je promatranje naae stare umjetnosti u okviru spomenutih sredina kori-
sno za shvaanje biti i vrijednosti te umjetnosti, pa u u nastavku ovoga napisa pri-
kazati zna ajke tih sredina na temelju nekoliko primjera odabranih spomenika, i to,
kako je ve re eno, ne samo iz spomeni ke baatine Dalmacije, kojom sam se najviae
bavio, nego i one drugih krajeva, koje sam kao konzervator imao priliku upoznati, a to
su kontinentalna Hrvatska i Istra :
volti.< Pdcjniaen a
PROVINCIJALIZIRANA
UMJETNOST
 Naravna posljedica skromnijih socijalnoekonomskih preduvjela provincije je naj
prije skromnost u razmjerima i materijalu svih crkvenih i profanih graevina. Skrom-
nost ose odrazuje takoer u urbanisli koj koncenciji mjesla, u airini ulica i veli ini
trgova, To sve dosljedno provedeno daje provinciji posebnu dra i poseban sklad, kaji
postaje dio tipi nog provincijskog krajolika. Ve to ini umjetnost provincije druga.
ijom od umjelnosti srediata od kojega ona crpe pobude za svoj razvoj, pravi je, u
stvari, novim doivljajem. Tko poslije bogate i raskoane Venecije obilazi male i skrom-
ne istarske gradie na zapadnoj obali toga poluotoka, a ta je obala od kasnoga sred.
njeg vijeka bila pod dominantnim utjecajem Venecije, ima dojam Venecije, ali u
druga ije ugoenom, da tako kaem, depnom formatu,
Skromnost u graenju ne daje spomenicima samo posebnu dra nego ona pone-
kada odreduje graevne tipove koji prevladavaju u nekom kraju. Tako npr. unutra
anjost rimske Dalmacije u slarokraansko doba, a do neke mjere i sjeverna Hrvatska u
srednjem vijeku, perhoresciraju rrobrodnu crkvenu graevinu i zadovoljavaju se u
pravilu crkvenom zaradom na jedan brod. 'Trobrodne bazilike imamo u starokraan-
sko doba u Istri, u veem broju ima ih u staroj Saloni, a takva je bila i kaledrala u
Zadru iz 6. stoljea, koje sjaj opisuje Konstantin Porfirogenet joa u 10. stoljeu; ali
u manjim naseljima obale, u unulraanjesti Dalmacije i danaanjoj Bosni susreemo lo
kalni tip kompleksne crkvene graevine, u kojemu je glavni crkveni prostor pravo-
kutnik neraa lanjen u tri broda (sl. 1).
U kontinentalnoj Hrvatskoj i u srednjem vijeku rijetke su trobrodne crkvene gra-
devine. Takva je, po svoj prilici, u romani ko doba bila crkva bogatih i svjetovnoj
raskoai sklonih templara u Glogovnici i crkva koje su ostaci bili iskopani na mjestu
kasnije takoer trobrodne cislercitske crkve u Topuskom (zabiljeeno je da je crkva
u Topuskom potkraj 12, stoljea davala nov ani prilog Svetoj stolici u Rimu). Tro-
brodne su bile u vrijeme gotike dvije crkve u Zagrebu, katedrala u biskupskom naselju
i Sv. Marko slobodnog kraljevskog grada. Poznate su nam, zatim, ruaevine vclike tro-
hrodne crkve, podisnute u 15. stoljeu od grandsenjerske primorske obitelji Franko-
pana u Oatarijama, a nadavno su u Iloku vikriveni ostaci trobrodne graevine otpri-
like iz istog vremena. Ina e u kontinentalnoj Hrvatskoj u ilavom srednjem vijeku
prevladava i kod veih graevina crkvenih redova osnova crkve na samo jedan brod
(Lepoglava, Remetinec i Voin).

11
 Benina
1 Baravina, tloris starokraanske kompleksne bazilike

Vrlo zanimljivi su takoer stariji zvonici crkava u kontinentalnoj Hrvatskoj, Sve

dok barok, svojom sklonoau razmahnutim konlurama i krivulji, ne daje zvonicima u
vrhu kupolu u obliku lukovice, zvonici se u tom kraju diu u obliku jednostavnog ma-
sivnog pravokutnog stupa, oskudno otvorenog malim monoforama, osim vrha gdje se
otvara biforica (sl, 2). Detalji biforica odgovaraju stilskoj periodi gradnje te su goti ki
ili renesansni, ali opi dojam tih zvonika u prvi mah podsjea na masivnost romani .
kih zvonika. Mislim, ipak, da se kod ovih sjevernohrvalskih zvonika ne radi, kao kod
zvonika u gradu Hvaru (vidi o tome nie), o recidivi dugo zapretanih, a duboko uko-
rijenjenih ranijih sila, nego su oni plod sklonosti majslora da sveu oblike na ono
najjednostavnije, alo proizlazi iz konstrukcije i namjene graevine (visoki stup za zvo-
na u vrhu). Da je tako, upuuje nas injenica da romanika nije u sjevernohrvatskim
krajevima bila razdoblje intenzivnije i duboko ukorijenjene graevne djelatnosti, da
se lakvi zvonici diu u tom kraju takoer u vrijeme gotike i da njihove biforice u vrhu
nemaju uske i visoke arkadice, kao ato ih voli romanika< Skromnija sredstva provin-

21
 ke s# # <da: ... ai aa...
*AAhkta asa *h....
azer dk o kha oda
J Nj ika a a zra
i so }E a aa +
<o... ar <o...
kako od dl i o Ja. ZVE.
AKERE #* <. i
a +

2 Stupnik, zvonik upne crkva (15, 51.)

cije uzrok su, takoer, zanimljivoj pojavi da su dalmatinski majstori slikari iz 15.
stoljea, tzv. primitivci, mjesto skupe zlatne pozadine slika esta upotrebljavali kao
pozadinu tamnocrvenu podlogu.
Provincija voli upolrebljavati domai materijal koji u obilju prua
njezino tlo.
Dalmacija i Islra su kraeviti krajevi, u kojima ima kamena u izobilju, a kontinentalna
Hrvaiska pripada zoni aumovite Srednje Evrope. Zato u Dalmaciji i na zapadnoj
obali
Istre nalazimo crkveni namjeataj od kamena i u manjim crkvama, a
u kontinentalnoj
Hrvatskoj imamo obilal drveni materijal i u veim crkvenim graevinama. Neku sre
dinu u tom pogledu ine sjevernodalmatinski i kvarnerski otoci,
unutraanja Istra i
Hrvatsko primorje zbog vee blizine pojasu aumovilih srednjoevropskih krajeva,
Za izgled crkvenih graevina ima zna enje osobito malerijal iz kojega je izraen
krov. Danas prevladava kao materijal crijep od pe ene zemlje, ali u starije
doba upo-
trebljavao se esto za pokrivanje krova kamen, odnosno drvo. Takav krov, danas
sa-
uvan u rijetkim primjercima, sraslao je i kao iznikao iz sarnog krajolika. U Dalmaciji
i Istri pokrivao se krov kamenim plo ama ili akriljinama (sl, 3), a u kontinentalnoj
Hrvatskoj drvenim daa icama 4 aindrom (sl 4).
 cri-
U svom sadrajnom escju »Umeinost v Primorju« Stele5 piae da je krov odod ka
civilizacija, a krov
jepa u naaem kao i u drugim krajevima uvela lek rimska primorja preko islo -
imena na kuama i crkvicamna, koji moemo pratiti od Slovenskog
na naaem tlu,
ne obale Jadrana do Albanije i Gr ke, ima svoj izvor u ranijoj civilizaciji
izraava rije ima da se pred lakvim
Sraslost takva krova s krajolikom Stele zgodno hridi koje lee na
zgradama ini kao da su one, rastui iz zemlje, same digle terct
njihovu zemljiatu.
On danas sve viae neslaj
1 krov od aindre daje graevinama toplu, domau notu. razmjera
Hrvatskoj i crkve veih
a nekad su se njime prekrivale u kontinentalnoj
je, takoer, da su joa
(Kolari kod Samobora i Mo ila kod Koprivnice). Zabiljeeno
Marka u Zagrebu #
u 17. stoljeu bile pokrivene aindrom katedrala 1 crkva Sv.
upotrebljavalo u kruje-
Osim za namjealaj i krov drvo se u starije «doba esto
Danas se i od toga
vima kontinentalne Hrvatske i za gradnju malih seoskih crkava.
Pokuplja, Turopolja
malo sa uvalo. Do nas su doali samo zanimljivi relikti na podru ju
Topalij. Ali u ranije vrije:
i Bilogore, kojima se bavila i nauka (Szabo, Strzvgowski,
viae nema; ali
me bila je takvih crkvica mnogo viae. Danas ih, npr. u Meimurju
donosi iz arhivskih podataka
Anela Horvat u svom djelu o spomenicima u Meimurju
svih crkava bila od drvetu.
dokaze da jc u tom kraju joa potkraj 17. stoljea treina
baroka takve crkve poslepena nestaju, jer ih istiskuju i zamjenjuju
Tek u vrijeme

3 Gra iae, sv. Marija (15. s1.)

 d Buzeta, drvena crkva sv. Ilije (19. st.)

zidane graevine. Drvene crkvice su veinom bile malih razmjera; ali za drvenu crkvu
u Kotoribi u Meimurju, podignutu godine 1719, spominje se da je mogla primiti oko
500 vjernika?
Materijal od kojega je neko djelo izraeno bitan je za izgled i dojam koje to djelo
ostavlja i on ponekad suodreuje i stilsku formu djela. Mleta ki zvonik u obliku mae
sivnog i neraa lanjenog pravokulnog stupa do vrha, na kojemu se on rastvara u lou
za zvona, ima druga iji izgled i ostavlja druga iji dojam u kranoj Dalmaciji i Istri,

15
 5 Dragu, crkva sv. Elizeja (13. st.)

gdje je graen od kamena, nego u Veneciji, gdje je esto za gradnju upotrijebljena

crvena opeka. Majstori u provinciji takoer rado poseu za raznobojnim kamenom,
da tako na jednostavan na in postignu upadljiv dekorativni u inak (primjeri: donji dio
pro elja katedrale u Rabu, u Dalmaciji, od bijeloz kamena i rui asle bre e; crkva sv.
Elizeja u Dragu u u Istri, s izmjeni nim vodoravnim slojevima kamena svjellije i tam-
nije boje 4 sl. 5),
Dobar i podatan kamen Dalmacije izaziva dalmatinske majstore na virtuoznu
obradu detalja, a meka »muljika« pogoduje nereljefnom tretiranju i plitkom paranju
motiva u kamenu plohu. Uz obilje meke »muljike« u Bosni Truhelka povezuje pojavu
plitkih skulptura s motivima kao uparanim u drvetu na namjeataju i arhiteklonsko-
plasti nim detaljima starokraanskih crkava u tom kraju (sli nih skulptura imamo
lakoer iz Otoka kod Sinja 4 sl. 6 4 i Runovia kod Imotskog u Dalmacijij. Mislim
da ne smijemo u ovom slu aju ispustiti iz vida i laktor stilskih sklonosli nekog kraja
i vremena (Rieglov »Kunstwollen«). injenica je, naime, da je muljike bilo u Bosni ta
koer u prvim stoljeima rimskog carstva, kada u lom kraju ima dosla plastike jedrog
kamena; a za muljikom majstori poseu u tom kraju u veem omjeru tek u kasno

16
 Sinja, ulomak sturokra anske skulprure
 Otak kod

civilizacije u opaula-
mo rimskog carstva i rimske
antikno doba, kada je nivelirajua e sredine k linearnom
autohtone sklonasli keltsko-ilirsk
nju, pa dugo vremena skrivene
na povrainu.
treliranju plastike ponovo izbijaju ista lako stil
suodreuje stilsku formu, ali
Materijal koji je pri ruci, prema lome, od kojega se djelo
i suodreuju izbor materijala
ske sklonosti i razni vanjski uljecaj dio aumovite srednjoevropske zone, a
ka oslaje uvijek
izvadi. Kontinentalna Hrvats crkvenom namjeataju i statuama
mije-
drveta i kamena u njezinu
ipak omjer upotrebe ja a je
doba prema razli itim vanjsk im utjecajima. U 16. 1 17. stoljeu
nja se u razno jalu i ivnja visokih
raskoanom materi
upotreba drva, a u 18. stoljeu sklonost baroka om alirmacijom prouzrokuju veu upo-
vanjsk
crkvenih krugova i feudalne vlastele za
irebu kamena i mramora,
djela, Buvinove drvene
Buvina i Radovan su dva istaknuta majstora, a njihova koj
i portal majstora Radovana u trogirs
uratnice na ulazu u splilsku katedralu nika, split-
visokih u enih crkvenih dostojanstve
drali, nastala su sigurno zauzimanjem
17
 7 Split, Buvinove drvene vratnice 4 :
gora (1214, g.) B Isto 4 Judin poljubac
Mastinova

Treguana iz Firenze.
skog nadbiskupa Bernarda iz Perugic, odnosno Lrogirskog biskupa
interpretaciju
A ipak oni u svojim djelima pokazuju slobodnu primjenu i proizvoljnu
mnogih tradiranih formula srednjovjekovne religiozne i prolane ikonografije.
bil-
Buvina voli jednostavne sheme, pa iz evaneoskih prizora ponekada izostavlja
u hramu i golubica
ne detalje, kao ato su golubi u rukama sv, Josipa u Prikazivanju
Maslinskoj gori
«v. Duha i ruka Boga Oca u Kratenju na Jordanu. U Smrtnoj muci na
Buvina pri-
mjesto tri apostola, Petra, Jakova i Ivana, koji su bili u Kristovoj pratnji,
kazuje pet (sl. 7). U Kristovu hapaenju on obla i Malka, slugu velikog sveenika, u
noanju rimskog vojnika (sl 8). A svetim enama, koje su Krista pratile na Golgotu,
rmirodijama,
daje u prizorima Skidanja s kria i Polaganja u grob u ruke posude s
iako su prema pri anju evanelja tv ene uzele sobom mirodije za pomazanje Krisilova
tijela tek na uskrsnu nedjelju, kada su naiale na anela kraj olvorenog i praznog
gruba.
kom-
Majstor Radovan, sa svojim pomaga ima, donosi na portalu tradicionalnu
Tako
pleksnu ikonografiju Grijeha i Otkupljenja, ali u samovoljno skraenu obliku.
mje-
npr. on donosi uobi ajeni godianji kalendar, ali iz njega prikazuje samo nekoliku
iko-
seci: na jednoj strani su mjeseci od Prosinca do Oujka, dani prema zapadnja koj
ikonograliji
nografiji, a na drugoj strani opet mjesec Oujak i polom Travanj prema
krajeva pod uljecajem Bizanta. Mjeseci se u srednjovjekovnom kalendaru prikazuju
je mjesec
radnjom koju ovjek obavlja u odreenom mjesecu; ali, da bude jasnije koji
prikazan, esto je dodan lik koji u rukama dri listak s ispisanim nazivom mjeseca. I
ne ispisuje na
Radovan zna za taj motiv, ali ga primjenjuje vrlo slobodno. Nigdje
negdje je
listku naziv mjeseca, a negdje izostavlja i listak (Sije anj i Oujak lijevo),
dan sam listak bez lika ato ga nosi (Prosinac), a negdje je lik s listkom ukomponiran
kao dio alegorijskog prikaza mjeseca (Velja a i Oujak desnoj." Sama je ispod Trav-
nja lik s lisikom dan na uobi ajen na in. O ito je Radovan (odnosno njegovi poma-

18
ga i) upotrijebio motiv lika s lisikom viae kao uresni motiv negoli po njegovu zna enju
i svrsi. Uz taj lik i alegoriju mjeseca srednjovjekovna ikonografija esto donosi i znak
zodijaka. I to majstori trogirskog portala ine slobodno, pa ga negdje donose (Kozo
rog do Prosinca, Ovan nad Oujkom desno i Bik nad Travnjem), negdje ga izostav
ljaju, a u mjesecu Sije nju Vodenjak lijeva vodu u aau koju u ruci dri bradat ovjek
ato sprema gozbu do lonca na ognjiatu (sl. 9). U prikazu pak Velja e uobi ajenog
starca do ognjiata zamijenila je mlada djevojka.
Ma portalu je slobodno inicrpretirano, odnosno pobrkano, i nekoliko religioznih
motiva iz evanelja. U Pranju nogu na vanjskom luku portala uali su detalji iz prikaza
Ve ere kod farizeja Simona, gdje Marija Magdalena kle i pred Kristom i cjeliva mu
nage (sl. 11). U Kristovu Iskuaenju u pustinji Krist die u zrak koplje s nalaknutim
kriem s kojega lepraa zastava: ina e u ikonografiji Krist dri u rukama zastavu po
bjede u prizoru Uskrsnua, U Iskuaenju pred Kristom su «dva avla, jedan sa zemalj-
skom kuglom, a drugi s kamenom u ruci, jasne aluzije na kuanje sotone drskom po-
nudom vlasti nad svim carstvima i himbenim pozivom Kristu da pretvori kamen u
hljeb, kuanje koje su slijedile uzaslopce jedna nakon druge. Ali da prizor bude od.
vratniji i smjeaniji, majstor je uzeo slobodu da prikae kako jedan davao vue drugoga

9 Trogir, Radovanov porial 4 mjeseci ,

prosinac i sije anj (1240. m.) if Isto 4 Iskuaenje Kristovo
 I Isto 4 Pranje nogu

polaze s kulijama mirodija na

za uho (sl. 10). Svele ene, koje na uskrsnu nedjelju
na anela kraj praznog groba, ve na samoga Krista, odjevena
Kristov grob, ne nailaze
vana u duboku snu ili dreme
u duga ku koaulju, a iri vojnika kraj groba, obi no prikazi groba kao
ljiva i iznenaena neo ekivanim svjetlom i udom, sjede mirno na klupi do
da ih se ne ti e ato se oka njih dogada.
kontinentalne Hrval-
Sli nih primjera imamo i na srednjovjekovnim spomenicima
Sv. Marka u Zagrebu prikazani su u niaama apostoli; dvojica
ske. Na junom portalu
kojemu stoji 5. Judas, odnosno 5.
od njih, kao apostoli jasno ozna eni listkom na
glave, kako se obi no prikazu ju proroci.
Miatheus), imaju plaateve preba ene preko
vidio je negdje, na nekoj graevini ili u nekom zbur-
Majstor koji je izradio te kipove
uo io njihove
niku crtea ikonografskih predloaka, apostole i proroke, ali nije ta no
Lobora na afresku Sudnjeg dana po
ikonografske oznake. U crkvi Marije Gorske kod luba-
obavije nih ponjav ama i s mrtva kim
kojnici ustaju iz grobova u liku skelela
oj umjetnosti, prema u enju crkveni h pisaca, pokojnici
njama, a u srednjovjekovn
ih godina, koliko
obi no usataju iz grobova goli ili kao odrasli muakarci i ene lrideset
je imao i Krist kada je umrosi

20
 12 Berum, sv. Marija na Skriljinasnta 4
Maslinova gora (I$74. g.)

U vrlo zanimljivim lreskama u Sv. Mariji na Skriljinama kod Berma u Istri,

Maslinskoj
djelu Vincencija iz Kastva iz godine 1474, majstor je u Smrtnoj muci na
kale 4 aluziju na Kristove rije i »Ue, ako je mogue,
gori naivnim potezom stavio
kalee 4 na sam vrh brijega, ije padine nalikuju na istarske
neka me mimoie ovaj
zasaene lozom viae negoli na maslinik u gori (sl 12). Majstor je ponekad
breuljke
U Bijegu
epizodama iz evanelja dao izgled prizora iz svakidaanjeg ivota oko sebe.
s breuljcima okrunje-
u Egipat, danom pred tipi nom srednjoistarskom pozadinom
Mariju i Josipa ponijela je sa sobom kokoai
nim u vrhu naseljima, djevojka koja prati
valjda s hranom za pult, a mali se praaii vrsaju
u rukama i ima na glavi koaaru,
ispod magarevih nogu (sl. 13). Na zapadnoj strani crkve prikazan je Ples mrtvaca,
i pape do
u kojemu kosturi hvataju u obijesno kolo predstavnike svih stalea, od cara
pred kosom smrti
kramara i seljaka (sl. 14). Obi an ovjek je rado gledao da su barem
motiv kao dio svog pou nog likov-
izjedna eni najviai i najnii. Crkva nije smatrala laj
nog programa i relegirala je prikazivanj e njegovo izvan vraliju crkve, u mrtva nice
da prikae
ili stijene zvonika ili zidove groblja. Naa je majstor, naprotiv, uzeo slobodu
same crkve, i to na zapadnoj ulaznoj strani. Pored loga u dugoj
ples mrtvaca unutar
baca pod
povorci mrtva kog plesa majstor, kako je zapazio Kaslelic, mjesta seljaka
kosu smrti valpeta, koji je kod seljaka omraen predstavnik feudalnog gospodara.

21
 u razvoju umjcinosti. Ta
Vodea kulturna srediata iznalaze nove oblike i motive
tehnike, malerijala i namjene graevina i prema
se zbiva u skladu s preduvjetima temperamentu odre
stilskim sklonostima odreenog doba i li nom umjetni kom
opim
usvaja viae vizuelno i primje-
denog majstora. Provincija prima te oblike gotove le ih
ivno. Oblike i motive, nastale organsk i u jednom materijalu, ona
njuje viae dekorat
ih u pravoj funkciji , zomila ih u tenji
izvodi u drugom materijalu, ne upotrebljava izvodi godine
. Graditel j upne crkve u Omiau u Dalmaci ji
za punim i obilnim ukrasom oltara.
nesansn ih drvenih
1610. u kamenu oltar ove crkve u oblicima kasnore
i slikarstvu. Figuralna
Arhirektura u golici dominira i namee se lakoder plastici
poriale i pro elja crkava ostaje
plastika i onda kada mnoinom kipova preplavljuje slupova,
kompozi ciji, a kipovi ne prelaze nikada airinu
uvijek podloena arhitektonskoj
i arhivolt a. Viaestr uki redovi niaa za kipove na porlalu 5v. Marka u Zagrebu
pilastara
i arhivolta u vrhu, briau igru
trgaju, meutim, svaku vezu izmeu stupova na podnoju
i dijelova ata su noaeni, uvijek jasnu u gotici; niae se proteu izmeu
dijelova ato nose a (sl. 15), Kao
na airinu stupova i arhivoll
noseih i noaenih dijelova bez ikakva obzira nije mje
primjene arhiteklonskog motiva ondje gdje mu, zapravo,
primjer dekoralivne
muzeju u Zagrebu, kaji je ure
sto navest u joa kapilel iz Iloka, danas u Povijesnom ir
kruiatem u vrhu (sl. ii. Navest u, takoer, primjer
en goti kim arkadi ama s
jena ie, u pravilu, u bazu,
Sv, Nikole u Varoau u Splitu. Polpora u abliku stupa raa lan
je u 12. stoljeu gradivu crkvicu Sv. Nikole,
sam stup i kapitel; majstor, naprotiv, koji
komada kamena stup, bazu, pa e 1 kapitel.
izradio je od jednog

if Iuto 4 Mriva ki ples [detalij

12 feta 4 Bijes u Egipul
15 Zagreb, sv. Marko 4 juni portal | konas
I4. st.)

6. Mak, fremjeva ka crkva 4 goto ki kapital

(15, 5.)

17 Pore , lupidarij katedrale 4 kameni akvir

kustnelje

Ako je opelovanje i gomilanje motiva koje voli provincijska sredina izvedeno bez
reda i smisla, djeluje nepovoljno, ali ako je dosljedno i smisleno provedeno, ono moe
ostaviti dubok dojam i imali estetsku vrijednost.U sjevernoj Hrvalskoj i Istri imamo
nekoliko primjeraka kasnorenesansnih drvenih »zlalnih oltara«, sli nih onima u slo.
venskim krajevima. Unato aarenoj raznovrsnosti boja i obilju rezbarenih moliva,
koji prekrivaju sve plohe tih oltara, oni djeluju vrlo dobro. Stele je toplo istakao njihov

23
 4 pobo ni portal I4 fsto 4 detalj
18 aibenik, katedrula
(15. st.)
om slovenskog kraja< Iz Istru
popularni karakler i sraslost s provincijskom sredin
je za uvanje hostije u lapidariju katedrale u
donosim sliku i kamene zidne kustodi
kustodija u istarskim
Pore u (sl, 17). Iz vremena kasne gotike imamo viae kienih
nim dekoro m okvira, u kojima se nie
crkvama. Ova iz Pore a isti e se umnogoslru e
nasupr otnih zubaca, pa lisnata lozica, savijeno ue i niz sitnih
dvaput opetovani moliv ne na stra:
m logikom , povalje
konzolica koje su, u protivnosti sa svakom funkcionalno
nu ili sunovraene.
i umjetnost vodeih sredi-
Gomilanje motiva i sklanost k dekoru poznaje, istina,
svog razvoja . Poznato je da se umjetno st na zapadu razvija u
ata u stanovitim fazama
fazom, a zavraavaju fazom preteno de
ciklusirna koji po inju slrogo konstruklivnom
vijek zavraav a kieno m kasnom golikom, a renesansa pre
koralivnog smjera. Srednji
svoda viae rese negoli podr-
lazi u barok. Rebra kasnogoli kog mreastog i zvjezdasltog
a stupovi, zabati i lukovi mnoe, lome i savijaju
avaju svod, a u baroknim se oltarim sti na drugi na
i funkcij e. Ali sve to nastaje u vodeoj umjetno
bez strukturne potrebe portal katedrale u
ji. Glavni i pobo ni
in i u druga ijem slepenu negoli u provinci maj- mleta ki
su, u prvoj polovici 15, stoljea, drugorazredni
aibeniku (sl. 131 izradili
na oblike bljeatave i kiene umjet-
stori uz pomo domaih ljudi. Njihov se rad oslanja
u Mlecima . Obilje raznovr snog ukrasa nagomilano je i
nosti brae dalle Massegne
ono alo se u lo doba radilo u
naslagano na lim portalima na na in koji prelazi sve

24
 |

arhitekturi u Mlecima (vidi npr. arhivolt i strane Pobo nog portala aibenske kate-
dlrale, na injene od mnogostrukih kusastii tordiranih stupia, na kojima
su joa dodane
kuglice, ruice i vraci dijamanata u zavojima stupia 4 sl. 191,13
Dalja je zna ajka provincijalizirane umjetnosti prosje no manja
dotjeranost for-
me. Ta se ispoljava u raznovrsnim nijansama i razli itom stepenu
do pune rustinosli.
Primjer ovog posljednjeg su srednjovjekovne skulpture iz Sv, Mihovila
u Banjolu u
Istri. U provinciji esto nedostaje finau i mekoa obrade, anatomska
ta nost dijelova
i detalja likova, plasli nost nabora haljina, pravilan crie dekora
itd. Primjere loga
imamo u velikom broju u svim naaim krajevima,
Moramo ipak islai da eslo provincijska umjetnost skromnim
formalnim sred
stvima postie jak izraz i, dosljedno provodei svoje sklonosti nereljefn
om i linear-
nom, islo kao i pu ka umjetnost s kojom ima dodira i afiniteta
realizira vlaslil stil
i jako djelovanje. Lijepo to ilustrira nekoliko raspela iz Trogira (sl,
20).
Pisao sam viae pula o aposlolima na portalu Sv. Marka u Zagrebu
kao a provin-
cijskom odrazu junonjema ke plastike 14. stoljea, Mabori haljina su na tim likovima
akrti i opori, ali glave im imaju snaan izraz (sl. 21). Nadaren provincijski majstor,

20 Trogir, sv. Petar 4 drveno raspela 21 Zagreb, sv. Marko 4 apostoli na portalu

33
 22 Zagreb, detalj oltara sv.
Ladislava ( Bernardo Robi,
I6BK. gd

23 Split, zvonik katedrale 4

reljef majstora Otona (13. st.)
 nedotjeran u formi 4 ato se osobito
opaa u prikazu ruku likova 4 ali
djelovanja, takoer je Bernard Bobi jakog izrazai
, slikar u Zagrebu u 17. stoljeu,
na velikom krilnom oltaru Sv. Ladis Njegove slike
lava, nekada u zagreha koj katedrali,
smjelim akordom boja, novoau kompozicija i polen zapanjuju nas
22) Nedavno je D. Ke kemet upozo ciranim izrazom glava likova (sl,
rio na efektno djelovanje skulplura
na, koji sienira kao autor reljef iz inajstora Oto
13. stoljea u prvom spratu zvoni
Splitu (sl. 23). Ke kemet mu « velik ka katedrale u
om vjerojatnoau Pripisuje takoer
likove reljefa na luku ulazne arkad i glomazne
e u zvonik, s prikazom lova kih scena
u Ke kemeta Sjeanje na ekspresionisti ko-kubisli ki
, koje izazivl ju
rad Barlacha.
15
Majstori u provinciji redovito ne
vladaju formom kao majstori vodeih
ali esto oni i ne idu za tim. U vezi srediata,
s lime navest u citat iz djela filoz
zma treeg stoljea 4 Plotina. Citat ofa neoplatoni-
donosim prema Silviju Ferriju, koji
omaane knjige posvetio provincijs je dvije
koj umjetnosti rimskog carstva.
je rimska umjetnost poprimila Provi U lo doba, kada
ncijske forme, spomenuti filozof Piae na jednom
mjestu da mu »je ivo runo u umje
tni kom pogledu bolje od mramorno
lijepog«, a na drugom mjestu da g (hladnog)
»su kipovi koji su ivahniji ljepai
samo skladniji i dotjeraniji«.s od onih koji su

24 Zagreb, Povijesti muzej 4 ulomak nadgrobne plo e Fvenm

ste }elge (1490, g.)

21
 provoenjem svojih sklo
Da pokaem kako provincijska umjetnost dosljednim
e i dolazi do vlastito g stila, odabrao sam lri nadgrobne
nosti postie pozitivne rezullat ." Prvo je ulomak
muzeju u Zagrebu
plo e razli ite obrade i vrijednosti u Arheoloakom iz nekadaanje
Ivana de Zela oko godine 1400.
nadgrobne plo e bosanskog biskupa suca Bernardina
Dominike, supruge
biskupske crkve u akovu (sl. 24); drugo je ploa u Senju (sl. 25); tree,
Marije na Ariu
Belri ia, pokopane godine 1509, iz crkve Sv. u poruaen oj kapelici do
iz godine 1472, nalazila se
plo a Matije, upnika u Graneaini, kvalitet no djelo,
Ivana vrlo je
Sv. Marka u Zagrebu (sl. 26). Ulomak plo e biskupa
prilici slranog majstor a: fino izvedeni plasti n i nabori haljina, ata padaju i
po svoj
dlijeto rutiniranog umjetnika,
savijaju se u mirnim i jednostavnim linijama, odaju
duaeku, ruku prekratenih na trbu-
Supruga senjskog suca, Dominika, po iva glavori na
, u kojem su detalji suhi i opori, a na
hu: to je provincijsko djelo osrednje kvaltete
Majstor plo e upnika iz Graneai ne razrjeaava takoer
bori neplasti ni i pogrubljeni.
pu ke umjetno sli, dosljedno ih
haljinu u nabore, ali, vjeran tenjama provincijske i
daje vrlo zanimlj ivo i efektno djelo. Sli an
spljoalava, aematizira i linearizira, tako da Neki da.
provinc ijskom slikarst vu onog vremen a u Istri.
proces moemo zapaziti i u

25 Zagreb, Povijesti inuzel 4 nadgrobna 26 Zapreh, Muzej grada Zagreba 4 nadgrobna

plo u Dominike Pelri i (1509. 8.) plu a upnika Matije mn Grrameaini (I. £.)
 27 Boije pulje, zidne slikarije na mureastom svodovlju

mai majstori kasnogoli kih [fresko slika islarskih crkvica s kraja 15. stoljea jednu
stavno pogrubljuju bujne oblike plasti nog «mekog« stila kasnogoli kog slikarslva;
drugi, opel, ie oblike spljaatavaju i lineariziraju na na in koji nas nehotice sjea na
efektne igre linija na plo i graneainskog upnika (Oprlalj, Boje Polje 4 sl. 27 4 itd.1.
Provincijska umjetnost nema esto stegu i uravnoteenost umjelnosti vodeih sre
diata. Ona je naivna u odahbiranju sredslava za postizanje izraza i djelovanja. QOna voli
smjele i neobi ne akorde boja, dovodi ki enost kostima do proizvoljne fantasti nosti,
forsira duaevna «lanja i afokte do grimasa i pretjeruje geste i kretnje do lomljenja
udova,
U samoslanu franjevaca na Poljudu u Splitu uvaju se ilumirane koralne knjige
fra Bone Razmilovia (0. g. 1675). U samostanskoj dokolici taj redovnik slikar samouk
upotrebljava i varira za dekor tih knjiga nekoliko tradicionalnih pa i novih uresnih
motiva i boji ih smjelim i neobi nim kombinacijama guslih i jarkih boja.
Slikar Vincenc iz Kastva prikazuje oku 1474. godine na stijenama crkve sv. Marije
na akriljinama kraj Berma u airokom pojasu Pohod triju kraljeva;!< isli sie prikazuje
Antun iz Padove u crkvi sv, Roka u Draguu. U tim slikama je odraz srednjovjekovnog

29
 (kavalkada); ali aarenilu svakovrsnih &i-
viteakog sjaja 1 raskoai povorka na konjima
mjere u Ecrmu kao ni u Dra-
aira pratnje kraljeva, njihovu perju i perjanicama nema
(sl. 28). Pokladno izgleda i kruna
guu, i ono gotovo podsjea na pokladnu maskeradu
u crkvi sv. Marije na akriljinama,
kralja Iruda (?) u Poukolju nevine djece
Juda preska e plot urbom
U slici Smrine muke na Maslinskoj gori, u istoj crkvi,
pala su, s teako spuatenim o nim
policijskog agenta, a tri apostola koja prate Krisla
ih se ne ti e misti no zbivanj e u njihovoj neposrednoj
kapcima, u dubok san, kao da
blizini.
ponavljati i gomilati sugeslivan motiv, U islom prizoru
Majstori u provinciji vole
Kristova dijela, lice, vrat, ruke i veliki ru-
Smrtne muke u Bermu svi otkriveni dijelovi
Kristove, ato vire ispod duge haljine, iaarani su
bac u Kristovim rukama, pa i noge
krvava znoja. Na zidu iste crkve majstor prikazuje sv. Sebastijana,
bezbrojem kapi
nogu. Na slici Davjealanje sa
probodena bezbrojem strelica po itavu tijelu od vrata do
Boidar evia, u kojim je staro dubrova ko slikarsivo do-
Lopuda iz godine 1513. Nikole
sleljelo se oko poprsja Boga Oca
seglo svoj najviai uspon, mnoatvo aneoskih glavica
u riznici katedrale, uva se biskup
u oblacima kao gusto jato ptica (sl, 29). U Hvaru,

28 Dragu, sv. Rok 4 Povorka triju kraljeva Antun iz Padove, 1524. g.)

30
 4
ili i nn
m

29 Dubrovnik, crkva dominikanaca 4 Navjeatenje (Nikola Boidarevi, 1513 g.)

ski atap biskupa Pritia (1509) od pozlaene mjedi, rad domaeg zlatara Pavla Dubrav-
ia. Da razveseli oko i pou i vjernika, ma-jstor je na tom atapu nagomilao u rutinira-
noj, iako formalno nedoljeranoj, izvedbi mnogo motiva: u zavoju atapa je Marijino kru-
njenje, a iz samog zavoja vire mnoge glavice apostola i proroka ata izlaze iz cvjetnih
aaki. Ispod loga, na draku atapa, najprije se niu simboli etiriju cvandelista i glave
svetih patrijarha, a polom dolaze na nodusu atapa joa apostoli i sveci i napokon aest
sli ica ato prikazuju aest dana Stvaranja svijeta (sl. 30).
Gomilaju se i guvaju i likovi bratima i na vrlo zanimljivom reljefu nepoznatoga
skromnog lokalnog majstora, uzidanom na bratimskoj kui Svih Svetih u Kor uli. Dva
bratima do kria dobivaju u forsiranoj skruaenosli gotovo groteskni izgled, a druga dva

31
VIZHNIKA TIA QEesNnom rubu ploce upiru pogled
na kri lako naglo i nespreino da im se gla-
ve ine odsje ene od trupa (sl 31). A. Dea-
novi, koja je u Enciklopediji Jugoslavije
dala ta an prikaz prednosti i manjkavosti
Bobieva slikarskog Lalenta, piae: »lz svih
Bobievih slika zra i nemir, uzbudljiva ge-
stikulacija popraena je ivom mimikot,
koja kod nekih lica prelazi u grimasu.«t
Davno sam konstatirao da je u zatiaju pro-
vincije u doba mleta ke vlasti uspjela grad.
nja nekog zvonika djelovala kao uzor i na-
ala oponaaatelje u drugim majstorima; tako
se stvarala lokalna tradicija koja se dugo
vremena odravala. Hvar je poznat po svo
jim zvonicima na primjer, u kojima su de-

39 Fvar, srebrni atap biskupa Priria

farastor Pavao Dubrav i, f509, g.)

32 fivar, zvomii katedrale (16, st.)

33 Zadar, zvonik sv, flije (18. st)

iaa Milna na Bra u, upna crkva
35b Prainice, sv, Ciprijan 4 reljef iz padine idr.
 talji renesansni uz rijelke reminiscencije
gotike, ali na njima ope linije kompozicije
5 otvorima ato su prema vrhu svo vei pod-
sjeaju na romaniku (sl. 321. Zadar umee
osimoukutni tambur s ovalnim otvorima iz
meu loggie za zvona i zavrane vitke pirami-
de zvonika (sl. 33), Trogir voli na zvonicima
Plohe s proaupljenim karnenim reaetkama,
koje djeluju kau ipke (sl. 34), a Dubrovnik
i njegov teritorij rado stavljaju nisku ku-
polu uvrh zvonika (sl 35). Otok Bra je
poznat po svojim karakterisli nim pro elji-
ma crkvama nemirne svinute linije dsl.
aaaj'ta

ji Kor ulu, Svisveti 4 reljef bratimua

34 Trogir, zvonik katedrale dovraio

VT, Bokani , 1600, g.)

35 Dubrovnik, zvonik crkve Dominika

KAC

2|
a
 Pored tih viae lokalnih pojava u provinciji se stvaraju i aire regionalne grupe
spomenika, u kojima se iivljava nadarenost i invencija majstora. Dalmacija i Istra ra
zvijaju velikim bogatstvom oblika tip tzv. zvonika na preslicu, lj. arkade za zvona,
koja se die otvorena za vjeaanje zvona iznad pro elja crkve. To je jeflina zamjena
zatvorenog zvonika. Zvonik na preslicu je opa pojava mediteranskog podru ja, ali po-
jedini primjerci takva zvonika dopiru i u susjedne krajeve srednjoevropskog umjetno-
snog kruga, do u Liku i, prema pisanju Stel a, do u srce Slovenije."
Male crkvice na selu i kapelice u gradu imaju obi no samo jednu arkadu zvonika
na preslicu, ali ponekad je na njima dvojna arkadica (sl, 36), dapa e imamo zvonika s
lri arkade (dvije u donjem redu, a jedna poviae toga u gornjem redu). Izrada i ukras
tih zvonika raznovrsni su. Ponekad su plohe arkadica glatke i bez ukrasa, a ponekad su
ukraaene molivima odreenog doba, gotike, renesanse i baroka. Tri arkadice na pro e-
lju danaanje pravoslavne crkve sv. Spasa u aibeniku iz vremena baroka pokazuju ka-
kav se bogat dekorativni efekat moe postii tim jednoslavnim molivom (sl. 37).
Druga su regionalna skupina spomenika otvoreni trijemovi ispred crkve. Gradnju
lih trijemova izazvalo je nastojanje da se proairi prostor za vjernike u crkvama malih
dimenzija i potreba zaatite od kiae i vge za one koji borave u blizini crkve. Zato lakvih

4 36 Beram, sv. Marija na Skriljinama (lopica i zvonik na preslicu)

4 57 Sibenik, sv, Spas (zvonik na preslicu)
435 Prelog, «pile sa grupom sv, Obitelji (18. sr.)

39 Dvoriae, poklonac (19, st.) 409 Sv. Juraj na Bregu sa cinklurui

35
irijemova imamo manje u sjevernim krajevima Hrvatske, u kojima je oporija klima, a
viae u primorskim stranama, u kojima je blaa klima, u Dalmaciji i Istri. Osobito su
mnogobrojni i raznovrsni trijemovi ispred crkvice u Istri izv. »lopice« (sl. 36). Oni su
vrlo karakteristi an motiv istarskog krajolika. Gnirs im je posvetio poseban napis i
utvrdio da se trijemovi javljaju u Istri krajem srednje« vijeka, i to najprije u masiv-
nim oblicima s arkadama izmeu dijelova zida, a polom dobivaju sve lakae i zra nije
lorme, dok, kona no, krov trijema ne po iva na samim tankim oblim stupiima
Neki krajevi, kao Zaporje i Meimurje, isti u se mnogobrojnoau i raznovrsnoau
plasti nih spomenika religioznog zna enja pod otvorenim nebom, izv. pokloncima, pilo-
vima i kalvarijama. A. Horvat dala je u svojem djelu o umjetnosti Meimurja uzoran
pregled lipova i razvoja te vrste spomenika (sl. 38, 391,4 Takav bi pregled trebalo da
postoji i o izv. cinktorima Hrvatskog zagorja. Tako se, naime, prema latinskoj rije i

di Komin, sv. Tri kralja 4 ciuktura

36
 Prvi
y
Leb

42 Traki vrh, sv. Marija 4 cinkrura

acinctura« zovu prostrana, zidom ograena dvoriala proateni kih crkava. Namijenjena
su raznovrsnim potrebama i ivotu proalenja. Talent graditelja ispoljava se na unuiraa-
njoj strani cinklora, u gradnji trijemova koji idu uokolo dvoriata (u Kominu je trijem
i na vanjskoj strani), a s vanjske strane invencija graditelja okuaava se u slikovitoni
do monumentalnog isticanja ulaza i ugaonih kula (sl, 40, 41, 42).

31
RAZNOVRSNOST OBLIKA
GRANI NE SREDINE
 Dalmacija, Islra i kontinentalna Hrvatska grani e s morem. More ponekad vee
krajeve viae negoli kopno. To je osobito onda kada je primorski ivalj pomorski i trgo-
va ki ivalj. Trgova ke i ekonomske veze uliru puL kulturnim dodirima «s prekomaor-
skim krajevima, pogotovo s krajem nedaleke suprotne obale. injenica je, svakako, da
zapadna obala Isirc, obalni rub konlincnialne Hrvatske (Hrvatsko primorje) i obala i
otoci Dalmacije pokazuju u stoljeima proalosti druga iju sliku u pogledu umjetni kog
materijala od krajeva ato su dalje od obale,

Zapadna Istra je stoljeima bila damena utjecaja umjetnosti Apeninskog poluolo-

ka, a unutraanjost je Istre tipi na grani na sredina, u kojoj se susreu utjecaji talijan-
ske i srednjocvropske umjelnosti. Hrvatsko primorje odvaja se od drugih krajeva kon-
tinentalne Hrvatske, koji su uglavnom dio srednjoevropskih umjetni kih oblasli, lime
ata su u njemu uo ljivi i jaki utjecaji prekomorske, talijanske umjetnosti. I unutraanjost
Dalmacije pokazuje gotovo u svako doba druga iju sliku od njezine obale.
Za zapadnu Istru esto se govori da ona pokazuje jednoli nu sliku uljecaja iz jed
nog kraja Italije, tj. sliku dominantnog utjecaja bliskih Mletaka. Zapravo je to ta no
lek od 14. stoljea, kada su Mle ii kona no slomili otpor istarskih gradova zapadne
obale. U ranije vrijeme, kako to pokazuju ne baa mnogobrojni sa uvani spomenici iz
toga doba, slika je ipak raznovrsnija; zna ajke svoje umjetnosti u to doba zapadna oba-
la zahvaljuje kontinuitetu romanskog ivlja i ivim Lrgova kim vezama svojih gradia s
raznim krajevima suproine jadranske obale.
U zapadnoj su Istri u obilju sa uvane ranosrednjovjekovne pleterne klesarije, ko
je su se u toku osmog stoljea uglavnom formirale u krajevima srednje i sjeverne Italije.
Ali broj je klesarija iz doba sazrijevanja te umjetnosti u osmom stoljeu u zapadnoj
Istri tolik da se namee dojam da je i zapadna Istra sudjelovala u lormiranju te umjet-
nosti. Konlinuilelu svog ivlja zahvaljuje zapadna Istra tako da ima u ranijem razdoblju
srednjeg vijeka viae primjera crkvene osnove jednostavnog pravokutnika bez izbo ene
apside, kako imaju neke crkve u Istri iz ranog razdoblja starokraanskog graditeljstva,
odnosno nekoliko primjeraka apside iznutra polukrune a izvana poligonalne, kako ima-
ju crkve u Istri iz 6. stoljea, kada je graditeljstvo na obim obalama Jadrana bilo pod
jakim utjecajem umjetnosti Bizanta" A oblici talijanske umjetnosti dopiru u rano doba
srednjeg vijeka u zapadnu Istru iz raznih krajeva Apeninskog poluotoka. Crkva u Sta
rom Milju uva zidne slikarije koje Dvorak vee uz struje mleta kog slikarstva. Mle-

41
 u Ko-
ta ki su radovi, takoer, tzv. palere s fanlasli nim zvijerima u zbirkama muzeja
godine raku sv. Maura i Eleutcrija, sa uvanu
pru i Puli, Pore ki biskup naru io je 1247.
u majstora grada Ankone. Gospa od Earmena u Kopru ima kao
u katedrali u Pore u,
tvo sjeverne
vanjski ukras slijepe lukove i lezene, koje osobito voli crkveno graditeljs
i Puli imaju pro elja uzviaena iznad krova poput
Italije; a crkve franjevaca u Kopru
u junoj Italiji. Nedavno je A. Deanovi objeloani la zidne slikarije
crkava u Apuliji
dragom s primjeso m stila umjetno-
iz 11, stoljea u crkvici sv. Mihovila nad Limskom
sti carcva Otona.
svojim materi-
Od kasnog srednjeg vijeka dalje zapadna istarska obala se, prema
jalnim mogunostima i sredstvima, povodi u umjetnost i za bljealavo m umjetnoau
Mletaka i odatle nabavlja bolje skulpture i slike. Seriju
svoga politi kog gospodara
monumentalnih spomenika mleta kog karaktera otvara ciborij glavnog oltara u kate-
Sjajan predstavnik
drali u Poreu s mozaikom Blagovijesli iz godine 1277 (sl. 43).
umjetnosti mleta kog karaktera je katedrala u Kopru. Pro elje joj je prizemno gra-
fiorito, gornji
deno u prvoj polovici 15, stoljea u bujnim oblicima mleta kog gotico
unu
dio pro elja je nadograen u oblicima zrele renesanse lombardskog karakiera, a
traanjost je preureena u joa kasnije vrijeme baroka (mleta ki graditelj G. Massari).
pro elje, sa svinutom linijom pro elnog zabata, ima upna crkva
Tipi no venecijansko

ari
43 Pore , kotedrala 4 ciborij (1277. g.)

42
 dd Vodnjen, katedrala (paladijeskno pro elje)

u Milju iz godine 1467, u goti koj varijanti sa srednjim dijelom zabata ato se lomi u
venecijanskom goti kom trbuaastom ailjatom luku, a upna crkva u Svetvin entu i ka-
tedrala u Osoru u renesansnoj varijanti sa zabatom polukrunog luka, kao katedrala
u aibeniku i viae crkava u Mlecima. U kasnije vrijeme zapadna je Istra zavoljela i
dugo ostala vjerna u svojim crkvama monumentalnijih razmjera klasicisti kim oblici
ma Palladija (sl. 44). U opoj veduti gradia zapadne obale esto se isti e karakteri-
sti na silhueta visukog zvonika, masivnog i zatvorenog do loggie za zvona u vrhu zvoni-
ka, poput zvonika Sv, Marka u Mlecima.< Mleta ke oblike od gotike do baroka i ro-
kokoa pokazuju, kako je poznalo. i profani spomenici, gradske utvrde, opinski domo-
vi, javne loe, patricijske pala e, pa svaka bolja skulptura, slika i predmeti umjetni -
kog obrta.

Hrvatska primorje i grad Rijeka pokazuju, naprotiv, uz talijanske takoer sred-

njoevropske oblike, koji dominiraju u njihovu zaleu. Spomenik talijanskog karaktera
je katedrala u Senju (sl. 45). Njezino romani ko pro elje, nedavno otkriveno, ima ni-
zove slijepih lukova, izvedenih od opeke kao graevine u Padskoj nizini sjeverne Ita-
lije; talijanskog su karaktera u katedrali goti ki nadgrobni spomenik biskupa de Car-
dinalibusa (sl. 46) i viae oltara, pa grb Frankopana i grobna plo a Iote Frankopanke

43
da 45 Seni, osta i
srednjevjekovie
romani ke katedrale

4& Seni, kaledralui 4

nadprobni spomenik
biskupa De Cardinalibus
(1392. m
 47 Bribir, }uja crkva 4 Pranje nogu (Palma ml.)

iz (ranjeva ke crkve u istom gradu. Umjetnine talijanskog karaktera dopiru i u mjesta

na obroncima poviae obale (renesansna kustodija iz 1491. godine u upnoj crkvi u Hre-
ljinu, renesansna kuslodija i skulptura na pro elju i slika Palme mlaeg u upnoj crkvi
u Bribiru 4 sl. 47). Ali srednjoevropsko podru je je blizu, pa na Rijeci i u crkvi sv.
Margarete u Bakru nalazimo sliku majstora Metzingera (sl. 48), a u upnoj crkvi u
istom gradu slike slovenskih majstora Malcja Langusa iz-1853. godine i Janeza aubica
iz 1882, godine; u kapeli sv. Stjepana u Driveniku uva se tipi an kasnorenesansni
»zlalni« oltar (sl, 49), a iz istog je mjesta dospjela u Muzcj za umjetnost i obrt u Za-
grebu kvalitetna drvena grupa Oplakivanje Krista srednjoevropskog karaktera (15. st.
4 sl. 50). Strujanje iz srednjoevropskog podru ja s vremenom ja a. Zrinjski, feudalci
iz unutraanjosti Hrvatske, silaze u primorje njihov kaatio u Kraljevici), a car Josip 11
gradi cestu via Josephina, koja spaja Senj s Karlovcem.
Srednjoevropske i talijanske oblike nalazimo i u gradu Rijeci. Kao primjer prvih
navodim goti ke arhitektonskoplasti ke detalje, nadgrobnu plo u s likom pokojnika
(sl. 51), i ostatke dekora zidnih slikarija oko god. 1500. u auguslinskoj crkvi sv. Jero-
nima. Kao primjer drugih spomenut u baroknu rotunu sv, Vida (sl. 52). Nee biti
slu ajno da su u Rijeci srednjoevropski ablici, obratno od onog ato vidjesmo u Hrvat.
skom primorju, iz starijega, a talijanski oblici iz mlaeg doba. Rijeka je u srednjem

45
45. Bakar, sv. Margarita 4 pala V,
si Metzingera (iri. g.)

SU Zagreb, Muzej za unrjetnosi i obrt 4

Bb o oFicta (iz augustinskog samostana u
Drivenikn)

49 Drivenik, kapela sv, Stje 4

4 sFlami oltare

Si Rijeka, nadgrobna plo e s goti kim

La ITE PiStN

Sia Kotor, katedrala 4 ciborij

h
 > Fiume.
St Vito

od

52 Rijeka, barokna katedrala sv, Vida (konac 17. st.)

vezana za ivot svog feudalnog zalea. Tek

vijeku bila mjestu bez veeg zna enja i uska
da iz Rijeke na ine uvoznu luku za njihove
nastojanje Habsburgovaca u 18. stoljeu
ja s Apeninskog poluotoka.
zemlje utrla je put ja em strujanju utjeca
kao zemlje bogale umjetni ke baatine
Spomenici koji su pronijeli glas Dalmacije
unutraanjost Dalmacije ima iz svakog doba
uglavnom su ograni eni na obalu i otoke;
je da su prvi kolanizatori Grci, doaavai preko
oskudniju i druga iju baatinu, Razumljivo ani
e prvenstvena uz obalu i na otocima. Rimlj
mora, ostavili tragove svog ivota i kullur ciji Dalmac iji, koja je dopira la
rirmuskoj provin
su osvojili itav Balkanski poluotok, ali u a u unuir aanjo sti Dalmaci-
pravil u doljeraniji,
nreko Drine, spomenici su uz obalu po
niji. I u slarokraansko doba postoji ra
je, kao i u Bosni, eslo manje dotjerani i rusti
trobrodne bazilike nalazimo uz obalu (u
zlika izmeu obalnog kraja i unutraanjosti:
pa u Podgo rici 4 Docleaj, a za unutraanjost je
Zadru, u veem broju u staroj Saloni,
vina lokalnoga jednobrodnog tipa.
karakteristi an sloj manjih crkvenih grae
sko doba, imamo i u obalnim gradi
Samo u ranom srednjem vijeku, u starohrvat
koju abilavaju Hrvati, zanimljiv sloj presvo-
ima romanskog govora i u unutraanjosti,
m ukraaenim pleternim klesarijama. Te
dlenih crkvica raznovrsnih osnova s namjeataje
je izvedene, Monumentalnu rotundu karolin:
su posljednje u unulraanjasti eae rusli ni
Donat), a spomen lakve graevine u tek-
akog tipa imamo sa uvanu samo u Zadru (sv.
rogen eta, i to u Koloru (slarija katedrala.
stu bizantinskog pisca cara Konstantina Porfi
pri kraju ovog perioda u 11. stoljeu u
Ranoromani ka trobrodna bazilika javlja se od
kao potporama i zvonikom odijeljenim
Dalmaciji u dvije varijanie: sa stupovima zi an im stupc ima 1 sa zvo
gradi ima, a sa
crkve prema italskoj praksi u romanskim
skom Icritoriju Dalmacije.
nikom uklopljenim u osnovi crkve na hrvat

485
 Joa je vea razlika izmeu obale i unutraanjosti u k asnim stoljeima srednjeg vi-
jeka u periodu slobodnih komuna uz obalu i vlasti feudalne gospode u unutraanjosti.
Slobod
sn:
ne gikomune
' ' z j
uz obalu m i naBE otocim
a  od
a ivjele su trgovine,
o : , obrta i pomorstva .
Unosna trgovina s balkanskim zaleem i prekomorskim zemljama stvarala je gradskim
komunama materij .>nevEeRni 8 : Rd i
a rek ni e - terijalnu podlogu, raznovrsni obrt razvijen u gradskoj sredini davao im
Ba ni ku spremu, a pomorstvo osvjeujue vanjske pobude za bogatu i raznovrsnu
2
omau
ai (re umjetni k je
jetni ku djelatnost. .
Tvatnla! pored
: Privatnici, toga ;
Pig ato su sudjelovali A
u gradnji crka-
i» izali su za sebe u gradu pala e, a komuna je dizala graevine javnog zna enja, zi-
mda vrata grada, javne loe, esme i bunare, skladiata za ive i arsenale za lae. Dru-
ga ije je bilo u feudalnoj sredini. Nestaaica novca, nerazvijenost obrta i vje ite meu-
sobne borbe feudalaca nisu pogodovale razvoju umjetnosti. Spomenici u unutraanjosti
u to su doba mnogo oskudniji. Karakteristi ni su, ipak, za prilike toga kraja i toga doba
ostaci vrstih burgova, kojima je bila svrha da prue obranu njihovim feudalnim go-
spodarima.
' Na po etku novog vijeka zamijenili su feudalce Turci, a obala je doala u ruke Mle-
ia (osim slobodnog Dubrovnika). I tada je unutraanjost, koja je u vlasti Turaka, siro-
maana spomenicima; ali ona nam je sa uvala ostatke islamskog graditeljstva, kojih,
naravno, nema na mleta kom teritoriju. U mleta kim gradovima umjetnost se i dalje
razvija, u po etku bogata i ranovrsna, a potom, u vezi s opadanjem ekonomske moi
gradova, izazvane dugotrajnim ratovima s Turcima, siromaanija i jednoli nija. Unutra-
anjost zaostaje i poslije osloboenja od Turaka i.po broju i po kvaliteti spomenika za
onima u primorskim mjestima.
Unutraanjost Istre je tipi na grani na sredina u kojoj se, u razno doba i u razli-
itom stepenu, dodiruju, stje u i ispliu utjecaji srednjoevropske i talijanske umjet-
nosti. Kada govorim o unutraanjosti Istre, mislim na sve krajeve koji su neato dalje
od zapadne obale, uklju ivai i kvarnersku, isto nu obalu poluotoka, koja je bila vrsto
vezana s feudalnim krajevima na sjeveru. Srednjoevropski utjecaji su na poluotoku
ipak ja e uo ljivi od kraja srednjeg vijeka. Raniji, istina rijetko sa uvani, spomenici
viae su talijanskog karaktera (romani ko pro elje velike crkve u ruaevinama Dvigrada;
ostatak romani kog klaustra u Sv. Petru u aumi; romani ka drvena raspela u Gra iau
i Galeani: romani ke zidne slikarije u Svetvin entu i Humu 4 sl. 53 4 itd.).
Istra zahvaljuje mijeaanje oblika ne samo svojem geografskom smjeataju nego i
neda-
historijskom zbivanju u proalosti. Samo rukav sjevernog Jadrana dijeli Istru od
slovenskim krajevima
leke Italije i Mletaka, a airokom iarijom ona prelazi kraakim
su bili u
srednjoevropskog kulturnog obiljeja. Pojedini njezini dijelovi stoljeima
s druge strane: za-
vlasti Mletaka s jedne strane, i feudalaca njema ko-rimskog carstva
a krajevi isto no
padni dio i jug poluotoka doaao je postepeno u trajan posjed Mle ia,
i sjeverno odatle trajno su ostali u posjedu feudalne gospode.
dijelovima
To se sve odrazuje u raznovrsnosti stila i vrsti spomenika u pojedinim
feudalaca imamo burgove na istaknutim
poluotoka. U dijelu Istre koji je bio u posjedu
(njem. Mittelburg) i itav niz
strateakim mjestima; u srcu poluotoka imamo grad Pazin
burgova u dolini Raae. U zapadnom i junom dijelu poluotoka, u vlasti Mle ia, gdje je
postojao gradski, municipalni ivot, nalazimo, naprotiv, patricijske pala e u talijanskim,
dvorac u Svetvin-
mleta kim oblicima (goti ke pala e u Balama 4 sl. 54; renesansni obiljeja
Poneka pala a talijanskog
entu; renesansne i barokne pala e u Labinu). isto no od
pala a u . Gra iau,
iavlja se i u feudalnom kraju (npr. goti ko-renesansna se javljaju
otvorenim nebom
Pazina 4 sl. 55). I loe za obavljanje javnih poslova pod
nego i u unutraanjosti poluotoka.
ne samo u gradovima zapadne obale

49
 /M
pm 7
w So
S:S Sia
SE Ku
SG O
O Q
mai rd
vw= >>
m. VM =.<
sona
Yi Ku

S.
m3 >N
S S
SN od
no So
a. S.
Sx s>O
22
=.
3:
aa=
RE= mesS
s
>
u
= s
|) JE
TO AG
nag aa
S
[30) A
LN LS)
 Bembo 55 Gra iae, goti ko-renesan-
54 Bale, goti ka pala a
sna pala a Salomon

i u crkvenom
ci susreu se u unutraanjosti Istre
Srednjoevropski i talijanski obli vropskog za-
Kara kter isti an moti v kasn ogoti kog graditeljstva srednjoe
graditeljstvu. sveti-
ili zvje zdas ti svod ovi u la ama crkava i osobito u njihovim
Jea Istre, mreasti kraja, gdje na liniji
u Istru s dvij u stra na: preko pograni nog kraakog
atima, prod iru o utjecaja ato
u ima vei broj crka va s takvim svodovima, i prek
od Rijeke prema Trst iz 1441. go-
izvr aila preg radn ja svet iata upne crkve u Pazinu
je na domae graditelje iatu feudalne Istre povode
rom mre astog svoda te crkve u sred
dine (sl. 56). Za pri mje isti e se bogatstvom
na polu otok u. Izm eu mreastih svodova u Istri svodove ima
se mnoge crkve ka« upn a crkva u Oprtlju. Mreaste
i »skl epni om
i u gradu Krku na istoimen
figuralne plastike konz ola
iz 1405. godi ne u kate dral
takoer frankopanska kapela ners ko podru je, kraj prijelaznog
karaktera izmeu
kao i ita vo kvar e crkve u Sv.
otoku, koji je, vrij eme 18. stoljea pro elje pavlinsk
57). U kasn ije u Hrvatskoj
Dalmacije i Istre (sl. na pro elje pavl inske crkve u Lepoglavi
jea
Petru u aumi veoma pods
crkve tali-
(sl. 58).
mleta ke vlasti eae su, naprotiv,
Blie zapadnoj obali i na podru ju monumentalnu upnu crkvu s izra-
Vodnjan (sl. 44) ima
Malo naselje i talijanskog karak-
janskih oblika.
Ponekada se crkve srednjoevropskog
zito palladijevskim pro eljem.
51
 56 Pazin, upna crkva 4 zidne slikarije na mreastom svodovlju (svod 1441. BI
slikarije 1474. g.)

tera nalaze u istom mjestu. U Gra iau

biskupska kapela iz 15. S
svodove i bogata kruiata prozora s motivom »ribljeg mjehura« toljea ima mreaste
kapela sv. Marije, graena 1425. godine, (sl. 59), a nedaleka
ima profile i detalje viae t
U trobrodnoj crkvi sv. Marije kod
epia mijeaaju se, dapa alijanskog karaktera.
u istoj graevini renesansni i goti ki moti
vi i javljaju se detalji ¬,talina zanimljiv na in
janskog (stupovi,
baze, kapiteli) i srednjoevropskog zna aja (mreast i svod ovi s figuralnim za Sje obim
kamenjem i konzolama => (81 6061.62), Ta Mijeaanje obli
ka obja
da su tu crkvu u drugoj polovici 15. stoljea gradili majstori Petaanja
r <ava M nam SA i kic
Hane , raa
tej iz Pule.
JuolJ

52
 57 Krk, katedrala 4 svodovlje
»Frankopanske kapele« (15. st.)

58 Sv. Petar u aumi, pro elje crkve

(1773. g.)
 . Do ruaevina
skulpturi od kamena i drveta
Razli iti oblici mijeaaju se i susreu i u kamena kustodija
Walters teina u Pazu s i ka
nalazi se kasnogot
dvorca feudaln e gospode VIa TU je kame-

iz 1486. godine s natpisom u njema koj gotici. 15.

U 4 odani
stoljea, a u u kvi u L Moaeni-
na Madona (sl. 63), djelo ljubljanskog kipara

cama, na isto noj obali Istre, na glavnom oltaru dva su kipa sio boda
Contierija, koji je radio u Ljubljani. U mleta ko in entu nalazi
stoljea Jakova ta ki renesansni
se oltar od kamena, izraen u plosnatom reljefu i Bbojen,
rad. I u kamenoj skulpturi se ponekad mijeaaju oblici: Stel&MPje zapazio da se na sje-

vernom zidu crkve sv. Jakova apostola u Barbanu, poviae po1 tala sjevermogonekog pra
fila, nalazi okrugao prozor s tipi nim mleta kim zup astim motivom
»zlatne oltare« kao
U viae mjesta sjeverne i isto ne Istre imamo kasnorenesansne
u Sloveniji. Na putu kroz Istru zabiljeio sam barokna drvena raspela u sv. Jurju u
Plominu i Kraanu, po svoj prilici radove franjeva kih drvorezbara Slovenije u 18. sto-
ljeu. Pavlinska crkva sv. Petra u aumi sa uvala je mnogo drvenog namjeataja rokoko
stila, sli nog namjeataju crkava u Hrvatskom zagorju. U krajevima bliim | zapadnoj
obali drveni namjeataj ima talijanski karakter. I u tom materijalu imamo prijelaznih

59 Gra iae, biskupska kapela

(15 S.)

54
 polovini 15, st: majstor Petar
60 epi, sv. Marija 4 unutraanjost crkve (graena u drugoj
iz Ljubljane i Matej iz Pule)
61 epi, sv. Marija 4 svodovlje apside
 Lovranu ima velike
oblika. }upna c rkva u
men a od kraja
drvene oltare iz raznih vre
u kojima sred
17. do odmaklog 18. stoljea, sa
u usporedbi
njoevropski karakter tan a
materijalom u Sloveniji. U seriju
srodnim
oltara, u kojima se zapaa prijela
drvenih
od kranjskih zlatnih oltara k mleta kom
liptihu, Stel uvratava oltare u upnoj crk:
eu Mai
u Plominu, u upnoj crkvi u Brs
sko m polj
jinoj crkvi u Gra iau, u Boljun
nskog, mleta
i Lovre u. Drvene oltare talija
e), Mondel
kog tipa ima Umag (15. stolje
lebotte (16. stoljee) i Omiaal j na Krku (16
niku, na
stoljee). U crkvi sv. Marije u Vrb
lima
otoku Krku, nalazi se drveni oltar s kri
»zlatnih oltara«, ali sa srednjim dijelom i
zavranom korniom u posve talijanskim kla-

62 epi, sv. Marija 4 kapitel

63 Zavraie, sv. Primo 4 goti ka madona

2 (ljubljanski majstor, 15, st.)

si nim oblicima (sl. 64). Moda je taj oltar

djelo dviju razli itih ruku ali on je svakako
dokaz da su u tom kvarnerskom kraju jedna
do druge ivjele talijanska i srednjoevropska
Struja. U Boljunu su dvije drvene madone,
jedna s finom igrom nabora haljina i lakim
sagibanjem u bokovima, izrazito srednjo-
ovropski kasnogoti ki rad iz 15. stoljea, po
svo] prilici een izvana,
i viae je mama ro mona,
(3
sjedi na
65) a drug
prijestolju
Nama!
: e ljanskog
ane izrade,
karaktera i provincija-
vjerojatno rad d a &
stora (sl, 66). U crkveni li ode ei
zlatarskom crkvenom m3 ikama na platnu,
ruhu prevladava, zbog peroru i crkvenom
Bine 0 izine l lakoe na-
bave, materijal
nijencije, odnosno aa 2 Sa mleta ke prove-
eta kog karaktera.
 64 Vrbnik, sv. Marija 4 drveni oltar (17. st.)

njima se ispoljava gra-

Osobito blago Istre su njezine brojne zidne slikarije. I u
uz slikarstvo u Italiji, a pred kraj
ni ni smjeataj Istre: one se u ranijim stoljeima veu
razvoju vrlo zanimljive istar-
srednjeg vijeka ja a utjecaj Srednje Evrope i daje povoda
ute slikarije u Sv. Mihovilu nad
ske lokalne slikarske skupine. Najstarije su ve spomen sli- benediktinskog
(11. stoljee). U njima je refleks meunarodnog
Limskom dragom
srednjevjekovnih istarskih slikarija,
karstva otonskog umjetnosnog kruga. U materijalu
razabiru se, kao i na Apeninskom
koje se veu uz zapadnja ku, talijansku umjetnost,
ja e proete utjecajem iz Bizanta, a na dru-
poluotoku, dvije grupe: jedno su slikarije na
r. U prvu grupu idu kvalitetne slikarije
gim je iai zapadnja ki, talijanski karakte Tarvisinus
stoljea (majstor prvih slikarija
groblju u Svetvin entu i Humu iz 12413. sto-
je iz Trevisa u Italiji negoli iz Trvia u Istri), pa slikarije iz 13414.
vjerojatnije i u
eni u Bazgaljima, na groblju u Pi nju
ljea u upnoj crkvi u Lovre u, u Sv. Magdal bizantskih crta najstarije e biti slikarije
ja ih
Sv. Elizeju u Draguu. U skupini bez je dva sloja zidnihDvorak
i Sv. Agate u Kanfanaru (12. stoljee).
Sv. Foske u Peroju 13, odnosno 14. stolje-
Milju povezao uz mleta ko slikarstvo
slikarija u crkvi u Starom u kojima se za:
crkvama zidne slikarije
a. Od sredine 14. stoljea imamo u istarskim
57
 65 Boljun, upna crkva 4 drvena 66 Boljun, upna crkva 4 drvena
madona srednjeevropskog madona renesansnog talijanskog
kasnogoti kog karaktera (15. st.) karaktera

paa refleks sjevernotalijanskih, osobito mleta kih radionica. Najkvalitetnije su zidne

slikarije kasnootesknog karaktera u Rakotolama iz kraja 14. stoljea (sl. 67). Izvr-
stan poznavalac istarskog slikarstva Fr. Stel u svojoj najnovijoj knjizi (Umetnost u
Primorju, Ljubljana 1960) daje saet pregled istarskih zidnih slikarija: u Sv. Antonu
u }minju, graenom 1381. godine; slikarije mleta kog karaktera na slavoluku upne
crkve u Bermu iz druge polovine 14. stoljea; slikarije u Sv. Katarini u Svetvin entu iz
prve polovine 15. stoljea; slikarije sjevernoitalskog karaktera u prezbiteriju upne
crkve u Bermu iz prve polovine 15. stoljea; slikarije u Sv. Antunu i Sv. Jakovu u Bar-
banu iz druge polovine 15. stoljea; slikarije domaeg majstora Cleriginusa iz Kopra
na slavoluku Sv. Mariji u Oprtlju iz 1471. godine; slikarije provincijalnog mleta kog ka-
raktera u Sv. Antunu u Vianjanu iz konca 15. stoljea (majstor Domenico iz Udina).
Potkraj srednjeg vijeka ja a veza Istre sa srednjoevropskim slikarstvom. Djelo
visoke kvalitete su bogate zidne slikarije u prezbiteriju upne crkve u Pazinu, rad maj-
stora iz Tirola oko 1460. godine (podsjea na rad Jakova Suntera i Leonharda iz Bri-
xena). Oono je snano djelovalo na razvoj domae istarske slikarske akole. Ve neato
ranije moemo zapaziti prodiranje srednjovjekovnih motiva u ikonografiju istarskih
zidnih slikarija: Stel isti e sjevernja ku ikonografsku koncepciju slikarija u grobianoj

58
 67 Rakotole, sv. Nikola 4 kasnootovske zidne slikarije

eg majstora su slikarije u crkvi u

crkvi u Butonigi iz konca 14. stoljea, a rad doma
nosti i utjecaja, »}ivi Kri«, u ko-
Lindaru s motivom iz kruga srednjovjekovne umjet m zatvara pakao, jer je na
rukom otvara nebo, a drugo
jemu Krist na kriu jednom
pismenima.
njima 1409. godina ispisana glagoljskim osta-
grupa domaih slikara, koja nam je
Od sredine 15. stoljea javlja se u Istri slikarstva Furlanije i slo-
se spajaju utjecaji
vila mnogobrojne zidne slikarije u kojima doma a akola sli-
spomenutih slikarija u Pazinu. Ta
venske doline So e s djelovanjem i razvija se od prvih radova u kojima je kasnogoti ko
kara hvata u Istri dubok korijen
iz Italije do radova u kojima se ja e osje-
slikarstvo u manjoj mjeri proeto utjecajima oni na krajuradova i
U isto vrijeme opada kvalitet
a prodor talijanske renesanse. karakter pu ke umjetnosti (Boje
16. stoljea, poprimaju u mnogo emu
akole, po etkom ranije faze su bogate slikarije u
(sl. 27) Sv. Rok u Draguu ). Glavni predstavnik
Polje, nc iz Kas-
koje 1474. godine signira majstor Vince
Sv. Mariji u akriljinama kod Berma, majstor
u Hrastovlju, koje 1490. godine signira
tva (sl. 12-14) i slikarije u upnoj crkvi
59
 : ' a: «adetavliaju slika,rijeu Sv, Roku 43
u Draguu, koje je
IRN a
fazu predstav ljaju SLIKATI - sl.
Ivan iz Kastva (sl. 68). Kasnu ( nase lje KI 2) IaSt ra mana
izrdio »meat ar Anton s Padove«
1529. do 1537. godine
slikar ije Sv. Antun a 1 Majke Boje od Lakua u Ivigradu iz
69). Toj skupini pripadaju u lai Sv. Marije: u Oprtlj u, u crkvi utit Bojem Polju
%
' 15. stoljea, slikar '
ije ram
druge polovice otkri vene slikar ije u prezbiteriju upne
Nedavvno
iz kraja 15. ili po etkom 16. stoljea. vezu sa slikarijama u Pazinu, a one
u kapeli-
u Lovranu iz kraja 15. stolje a odaju
crkve
s oznakama slovenskog »mekog« stila, pre-
ci Sv. Trojstva u }minju iz sredine 15. stoljea domaa ska skupina. Pri
slikar
u komponente iz kojih se razvila
ma Stel u, pripadaju prema sjeveru;
istarski majstori, kako se ini, prodiru
kraju, po etkom 16. stoljea, njegov
pasus iz spisa Primoa Trubara koji pri a da je
zna ajan je u tom pogledu
otac dao slikati neku crkvu po »krovaakem malarju«5
odnosno platnu. Velik stepen
Pored zidnih slikarija u Istri ima i slika na dasci,
a i politi ke veze poluotoka
i glas koje je bilo doseglo slikarstvo u Mlecima kao i blizin
u mjestima u
s tom umjetni kom metropolom omoguili su nabavu slika iz Mletaka
a u
Istri. Poznat je vei broj slika mleta kih majstora iz vremena 14. pa do 18. stolje
gradovima zapadne obale; pojedine takve slike doprle su i u neka mjesta unutr aanjo sti
poluotoka.

68 Hrastovlje,
le, upna
 crkva 4 zidne
zi slikarije Ivana iz Kastva (1490. e.)
60
 »s Padove« (1529.41537. g.)
Rok 4 zidne slikarije Antona
69 Dragu, sv.

zna enje istarskih zidnih sli-

na drvu i platnu nisu dosegli
Domai majstori slika a, poznatog pod
a je dala talijans koj renesa nsi majstora Bernarda iz Pore -
karija. Istr
ino, kao ak a veli kog Mantegne. Skromne su vrijednosti Gior
imenom Bernardo Parent (16. stoljee) i Giorgio Vinc
enti, tako-
ra, koji radi u Kopru
gio Ventura, rodom iz Zad 17. stoljea), koji se u provincijaliziranim
for-
j 16. i po etak
er na radu u Kopru (kra oka izradio je 1738.
mle ta kim sli karstvom. U vrijeme bar
mama povode za savrem
eni m u (Fr. Jelovaeku Stel
u za oltar katedrale u Pin
zinger slik
godine slovenski slikar Met ama).
slikarije u grob iano j kapeli u Moaenic
pripisuje
susree s Istokom.
e se Zapad
u je via e pu ta re e no da je to kraj gdj ona je obalni rub
Za Dalmacij rafskog smjeataja
Dalmacije:
o ato se ti e geog og i vezanog svo-
To je, svakako, ta n Ev ro pe , Ba lk an sk og poluotoka, upuen se u mno-
velikog jugoisto nog
poluotoka
i Sr ed oz em lj u. I Zapad i Istok osjeaju
om prema Zapadu i arhitekture bit-
jom razvijenom obal ali na pol ju likovnih umjetnosti om dodiri i
ma odreuju uglavn
ivotu toga kra ja,
gome u kulturi i u Da lmac iji st ol je i v je u
oj umjetnosti u ecaj s Istoka uo lji
no je druga ije. Razv ekomorsk e Ita lij e, a utj
i to IZ zemalja pr
utjecaji sa Zapada, 61
 adi nim pojavama. Iz raznih kra-
ava se u prigodnim 1 spor
mnogo manjoj mjeri i iivlj ho Pia ones se umietnite:r dopiru umjer
JSN Apenihskeg poluotoka dolaze eae umjetne, s cis sarsoa tanja prerauje.
struje, koje domai majstori aata VIS6, a kk ¬ bude i povoi s¬ za umjetnoau
ni ke od Fahog
k : ianije trljesle,
Osiromaaena Dalmacija u vrijeme baroka prima po
Venecije u skromnijim i provincijaliziranim digo sk o i esto u spomenicima Vi-
srednjeg vijeka pa do renesanse, ona originalno 1 stvara m * izmjenjuju se u to vri-
soke kvalitete, reagira na utjecaje izvana. Razli iti krajevi Italije o a i historijskom
jeme u utjecaju na umjetnost Dalmacije prema geografskom. DI i sh esto u posje-
zbivanju u pojedinom dijelu Dalmacije. U Zadru, u sjevernoj mei som atola
du Mletaka ve u srednjem vijeku, ranije se osjea utjecaj Venecije, X. o k S tie
u Kotoru i Dubrovniku, u ja oj se mjeri ispoljava utjecaj Apulije, a kra 2 rasi
Split i Trogir, u srednjoj Dalmaciji, doivljuju originalnu sintezu apulijskil 1 dt
italskih oblika u radu majstora Radovana. To je sve poznato, pa ce ovdje biti dovoljna
ta opa napomena." E Phi
U usporedbi s utjecajem iz Italije ono ato dolazi izravno s Istoka i iz unutraan jo-
sti Balkanskog poluotoka manje je zna ajno. Najmanje dolazi iz neposre dnog isto nog
zalea Dalmacije, Bosne i Hercegovine. Srednjovjekovna Bosna je poznata kao kraj i
ishodiate nadgrobnih steaka. Groblja sa stecima imamo i u Dalmaciji, u unutraanjo-
sti i uzdu obale, a na otocima nisu dosada takva groblja poznata. U kasnijem vremen-
skom razdoblju, u novom vijeku, unutraanjost Dalmacije bila je gotovo dva stoljea u
posjedu Turaka. Okupator je i u tom kraju gradio damije i dizao graevine za javne
potrebe, samo toga je u Dalmaciji bilo i sa uvalo se mnogo manje negoli u susjednoj
Bosni, gdje je turska vlast trajala sve do 19. stoljea i gdje je dio pu anstva prihvatio
islamsku vjeru, tako da je islamska umjetnost i danas najuo ljiviji elemenat ope slike
bosanskih gradova. U Dalmaciji su, naprotiv, ostaci islamske umjetnosti samo zanimlji-
vi riietki relikti iz doba turske okupacije (damija u Drniau i na Klisu, turska esma
na Klisu 4 sl. 70 4, han u Vrani i dr.).
Ni dalja unutraanjost Balkana, Bizant i srednjovjekovna Srbija, nisu bitno utje-
cali na razvoj umjetnosti u Dalmaciji. Pogotovu je ovo ta no ako pravilno apstrahirama
od bizantskih crta u umjetnosti Dalmacije ono ato nije doalo izravno iz Bizanta, nego
je refleks stanovitog bizantinizma srednjovjekovne umjetnosti Zapada i Italije.Rano-
srednjovjekovni nakit dalmatinske Hrvatske nadovezuje se na tipove bizantskog nakita
kao ato, uostalom, i srednjovjekovni nakit kod drugih slavenskih naroda. Teze o hrvat-
sko-bizantskom stilu pleternih klesarija kamenog namjeataja starohrvatskih crkava i
o bitnom utjecaju Bizanta na graditelje starohrvatskih presvoenih crkvica slobodnih
oblika nisu se mogle odrati. Kao primjer stvarnog utjecaja Bizanta na domae gradi-
telje upozorio sam na katedralu u Kotoru iz 12. stoljea, u kojoj je raspored zapad-
nja ke, romani ke bazilike spojen s bizantskim motivom kupole u sredini glavnog bro-
da. Poznato je da se u dokumentima iz 14, stoljea spominju »pictores greci«, koji rade
u Kotoru, Dubrovniku i Zadru. Pretjerano se ponekad piae o utjec aju tih majstora na
domae slikarstvo (bizantinizam dalmatinskih primitivaca 15. stoljea refleks je bizant-
skog kasnogoti kog slikarstva u Mlecima), Majstorima iz Biza nta na radu u naaim stra-
nama moemo, meutim, pripisati dva ulomka skulpture iz 12. stoljea
u Splitu i Dubrov-
niku (sl. 71), pa emajle monika glave i ruku sv. Vlaha u dubrova koj
ene u bizantskoj tehnici email cloisone-a .1 i srebr katedrali, izra-
srebrni monik sv. Oroncija u zadarskoj
katedrali s latinskim natpisima svetaca, pisanim gr kim i latinskim slovima. (11. sto-
ljee4 sl, 72). }ivahnoj trgovini dalmit inskih gradova s Levantom
zahvaljuju ovi gra-
62

> A
 70 Klis, turska esma

rezbarenih kri-
g bro ja kas nob iza nts kih ikona (sl. 73) i drvenih sitno preko Mletaka
dovi posjed vel iko Levanta. Vjerojatno
samostanima ortodoksnog
ia, ato su se izraivali u jed kra sne ikone Krista 'na prijestolju (10.
stoljee).
katedrala u Rabu doala je u pos
iz srednjovj ekovne Srbije. Umjetni ko
caji ato dolaze
Nisu mnogobrojni ni utje obale u Srbiju viae ne-
dnj em vijeku iz Malije preko dalmatinske
strujanje ialo je u sre je crkva iz 14. stoljea
Boki kotorskoj u Podima
Zapad. U
goli iz Srbije i Balkana na u Stolivu zidn e slikarije iz 1499. godine u srp
sko-bizant-
kria, a
s osnovom slobodnog i opeke, i masivni zvonik
74). Crk va sv. Mag dalene, graena od kamena io kod Stona
doba kada je sv. Sava postav ubina veli-
skom stil u (sl.
nsk om polj u sje aju na
Gospe od Luina u Sto i trodijelno svetiate zad
epi sko pa. Sv. Mar ija na Mljetu ima osnovu pravoslavnih
hum sko g
Iz nov og vije ka imamo u Dalmaciji viae ja ke umjet.
e u Raa koj .
icima dalmatinske, zap adn
kog upana Nemanjtih manastira graene su u obl
manastira. Crkve
63
 (1 Dubrovnik, sv. Stjepan ulomak bi Zzantsko g karakter CI (BN st.)
aa
ikad

bj
r

Ks .
_
S

h.
a

pi Zadar , riznica katedrale moni ik sv. Oroncija (11. S.)

64
nost
nos i BRE
ali njih
Gelovi
ova: graditel
i Kru ji su
pai Savzas }itd.)i Ne Hi ma
iahias nji :
kupolu iznad sredine crkvene
odede, kodeksi, dio zlatarskog a
je 4 viae negoli posljedica ge
storijske injenice da su pred & smjeataja Dalmacije 4 posljedica hi-
ne i ponijele sa sobom nom avotu kas mase naroda bjeale u primorske stra-
A e u crkve
re ONI kasnobizantske tradicije srpskih manastira.?
Joa ah Je : a, na Hrvatska u svojoj umjetnosti grani na sredina u smi-
slu izvoenja ovog lanka, l]. ona nije kraj koji na granici dviju izrazito razli itih umjet-
ni kih oblasti prima u jednakoj ili barem u znatnoj mjeri utjecaje iz jedne I iZ druge
oblasti. Na sjeveru kontinentalne Hrvatske preko Drave je Ugarska na jugu s one stra-
ne Save je Bosna i Balkanski poluotok, podru je bizantske, a potom islamske umjetno-
sti, a na zapadu nije joj daleko Italija i krajevi pod talijanskim kulturnim utjecajem.
Ipak, sve te zemlje vrlo su malo utjecale na razvoj umjetnosti u kontinentalnoj Hrvat-
skoj: razvoj umjetnosti u tom kraju bitno i trajno odreuju dodiri s isto noalpskim,
slovenskim i austrijskim krajevima srednjocvropskog karaktera na sjeverozapadu.

Kontinentalna Hrvatska je stoljeima imala uske politi ke veze sa susjednom Ugar-

skom. Zagreba ka biskupija osnovana je 1094. godine od ugarskog kralja Ladislava.
Ipak se utjecaj Ugarske u vrlo maloj mjeri zapaa u umjetno Glavni prilog u tom bi-
sti.

Sao, Su do PPK NJ
: 74 Stoliv, Vasilijea
sv. skar 1 Sveti ratnici, zic
d isveti v. Juraj, sli 15, st)
| Hua, na ikona
Z
65
 75 Otok kod Kor ule, skulptura od
alabastra engleskog porijekla (15. st.)

75a Kotor, katedrala 4 zlatna pala Hansa

iz Basela (detalj; 15. st.)

preko bi-
lo je nekoliko umjetnina koje su dospjele u posjed zagreba ke prvostolne crkve
u ovom
skupa koji su dolazili iz Ugarske ili su imali veze s Ugarskom. Spomenut u
pogledu plaat kralja Ladislava, nekoliko kodeksa pisanih i iluminir anih za crkve i ma-
nastire u Ugarskoj, koje je prvi zagreba ki biskup Duh ponio sobom u Zagreb u po-
vodu osnutka biskupije, pa dva iluminirana kodeksa izraena u iluminatorskoj radioni
na dvoru u Budimu potkraj 15. i po etkom 16. stoljea (misal Kalmancsehi i mlai dio
misala Jurja iz Topuskog). Samo misionarska i kolonizatorska okupacija kontinentalne
Hrvatske po kralju Ladislavu imala je, kako se ini, u prvo vrijeme utjecaj na umje-
tnost juno od Drave (predtatarska katedrala u Zagrebu bez transepta i sa sakristijom
s june strane kao viae ranoarpadovskih crkava u Ugarskoj). Vrlo zanimljiv, ali osa-
mljen slu aj iz kasnijeg vremena je predgradnja portala katedrale u Zagrebu izvedena
u 17. stoljeu od majstora Kozme Millera prema portalu crkve u St. Jaku u Ugarskoj
Ea Bar a
i to po izri itoj naredbi biskupa Vinkovia 4 »porta ecclesiae cathedralis
portae abbatiae de Dyak reformanda et exornanda«. Vjerojatno e se utvrditi joa li i
nih primjera, ali, svakako, umjetnost Ugarske nije u ja oj mjeri ni odredila ni da : de
spomenu
na razvoj umjetnosti u Hrvatskoj. Kao potvrdu toga (njema t uoblika s k& :
u sr d oko.
da su BE
kih)
kovnoj arhitekturi Ugarske, pored srednjoevropskih
} i francuski oblici stilski
u osnovama a i i stilskim
. izrazito talijanski
er detalji
Jima, ega nema u
sjevernoj Hrvatskoj.

66
 at, ja je na njih upozorila, misli da su steci u kranoj Lici
i steke
prirodni nastava« susjednog bosanskog podru ja steaka, a u aumovitoj Slavonij u novi
obi aje
mompessavlo Zivoj koji je bjeao pred Turcima i ponio stare pogrebne ,
kraj."
I Sla onija je, kao i unutraanjost Dalmacije, bila jedno stoljee i po pod Turcima.
kako to pokazuju stare vedute u bakrorezu slavon-
I u njoj Je okupator }ivio 1 gradio,
skih mjesta i rijetki, sa uvani spomenici islamskog graditeljstva. Kao glavne izmeu njih
i tzv. turske kupke u Iloku (sl. 76), esmu Tekiju
navodim damiju u akovu, turbe
u Poegi.
spomenici srpsko-bizantskog stila u crkvama i manastirima pra-
Mnogobrojniji su
je srednjovjekovni
voslavnog ivlja u raznim krajevima kontinentalne Hrvatske. Dok
srednjeg vijeka u blizini
Bizant bio u snazi i cvatu, kao i u vrijeme kada je potkraj dolazile po-
akola Srbije, nisu odatle
Hrvatske cvala moravska graditeljska i slikarska
je srpski ivalj, bjeei pred Turcima,
bude u Hrvatsku. Ali, kao i u Dalmaciji, ovamo
ivotu. Crkve su, istina, veinom graene,
donio srpsko-bizantske tradicije u crkvenom

tursko turbe
76 Ilok,
67
 77 Veliki Poganac, sv Georgija 4 drveni ikonostas (18. SE.)

odnosno opremljene, kod pravoslavaca

postbaroka i kod katolika oblicima zapadnja kog
(sl. 77) i samo se baroka i
ridravaju osnove tradicionalnog
U sredini mo-
crkvene lae (Gomirje). Ali
osue i ruho, crkvene knjige
Italija je, nedaleko itd. zato
od zapadne granic> Hrvatske,
zemlj

vei dio majstora talijanskog POdrijetla

oka (graditelj Allio, atukater na radu u
ibba) < <PTAVO, IZ slovenskih Quadrio, freskoslikar
Sporadi na je I rijetka PoJa | austrijskih krajeva
va spomenika talijanskog (sl. 78, 79).
ima svoj izvor bilo u slu ajnim historij karakt
skim okolnostima gd seka u jadabC a.s. Onapx
Putuju u potrazi za zaradom
iz Jednog kraja u drugi. Kao
A eter pre Benu: u
68 o
78 Zagreb, sv. Katarina 4 atukature A. G. Quadrija 79 Zagreb, sv. Katarina 4 kip
rog 2608) Francesca Robbe (1730. g.)

majstore i zidare (artifices et murarios) koje je patrijarh u Gradu poslao Ljudevitu Po-
vaskom da mu utvrde Sisak u borbi protiv Franaka (9. stoljee), freskoslikarije u sa-
kristiji katedrale u Zagrebu iz vremena biskupa Timoteja, koji je na zagreba ku stolicu
doaao iz Rima, gdje je bio papin kapelan (13. stoljee), pa kasnooteskne freske u ka-
peli sv. Stjepana u nadbiskupskom dvoru Cal 80) i na stupcu crkve sv. Marka u Zagrebu,
koje su, vjerojatno, u vezi s postojanjem naseobine talijanskih trgovaca u srednjovje-
kovnom Zagrebu. Kao primjere talijanskih putujuih majstora navest u drvorezbara
Joannesa Niczaea iz Firenze koji je godine 1507. izradio za biskupa Luku Baratina da-
vno nestale klupe za kor u katedrali u Zagrebu, tvravu Sisak (sl. 81), koju su za obra-
nu od Turaka sredinom 16. stoljea gradili Pietro da Milano i Domenico da Brescia uz
pomo aestorice domaih majstora, pa viae talijanskih majstora u doba baroka.

69
 80 Zagreb, kapela sv. Stjepana 4 zidne
slikarije kasnogiottesknog majstora akole
Riminija (13. st.)

Poor
i.

81 Sisak, stari grad iz Stedine 16 Stoljea

 Umjetnost u kontinent
ne pobude za svoj razvoj st alnoj Hrvatskoj, kako je poznato, primala je bitne i temelj-
| oljeima iz svog srednjoevropskog
padu. To se o ituje ne susjedstva na sjeveroza-
zina razvoja. injenica jena 7 dem i dk m.
zna ajke koje ir i Bibegio. 14 25 u kontinentalnoj Be sr
Hrvatskoj
ima iste razvojne
M ko aj ira E "nija 1 austrijske provincije: rijetkost spomenika iz ranog
srednjeg vijeka 1 romanike, relativno kasni nastup
gotike u drugoj polovini 13. stoljea
; E eoWrajno rgoino odravanje do 16. stoljea, a u pojedinim pojavama do 17. stolje-
a, oskudnu afirmaciju renesanse, tako da domae snage uglavnom od gotike
ravno baroku, bogat cvat zrelog baroka u 18. stoljeu s prelaenjem na prelaze
koko i »zopfstil« u drugoj postbarokni ro-
polovini stoljea.s
Spomenici u kontinentalnoj Hrvatskoj povode se za umjetnoau krajeva na svojoj
sjeverozapadnoj granici sada u Viae, a sada u manje provincijaliziranim oblicima. Pro-
motrimo li spomenike u kontinentalnoj Hrvatskoj kao cjelinu, moemo rei da je dje-
latnost domaih majstora u srednjem vijeku u ja em stepenu
a u provincijalizirana,
kasnije vrijeme baroka i Postbaroka ona ne zaostaje bitno za
prosje nom kvalitetom
umjetnosti slovenskih krajeva i austrijskihprovincija. U vrijem
e gotike npr. i crkve ve-
ih razmjera, odnosno od vee vanosti, kao ato su crkve u Iloku, Voinu ili Sv. Marko
u Zagrebu, pokazuju u plastici i plasti nom dekoru viae ili manje provincijalizirane obli-
ke. Gotovo svaki kvalitetniji spomenik iz toga doba djelo je ili stranih majsto
ra kod nas
na radu (kameni maskeroni na profilacijama prozora zagreba ke katedrale koje je ne-
davno objelodanila A. Horvat u Stel ovu zborniku, izrazito parlerovskog karaktera (sl.
82), fresko slikarije u crkvama Hrvatskog zagorja Sv. Jakobu na O uri (sl. 83) i Ma.
riji Gorskoj, minijaturista Hans Almanus u Zagrebu) ili su po svoj prilici djela prigod-

82 Zagreb, katedrala 4 pok.

maskeron
15. st, parlerovskog karaktera

71
 =

83 Sv. Jakov na O uri 4 kasnogoti ke zidne slike (45. st.)

84 Belec, Marija Snijena 4 zidne slikarije Ivana Rangera (sredina 18 st.)
 i

ne slikarije u
85, 86 Miljana, dv orac 4 zidst.)
rokoko sti lu (18.
 dvorac 4 zidne slikarije u rokoko stilu (CLOSE?)
87 Miljana,

no nabavljena izvana za naae krajeve (nekoliko goti kih iluminiranih kodeksa francu-
skog porijekla u Zagrebu, viae goti kih drvenih madona itd.). Dvorci, crkve, kamena
plastika i crkveni drveni namjeataj kao i njihove zidne slikarije (Ivan Ranger 4 sl. 84
4 i nepoznati slikar u dvorcu Miljanu 4 sl. 85, 86, 87) u 18. stoljeu su, naprotiv, ugla-
vnom na visini susjednih srednjoevropskih i isto noalpskih krajeva:
 SLOBODA STVARANJA
PERIFERIJSKE UMJETNOSTI
oasind mini anatija hdi iiibe

88 Trogir, katedrala 4 portal majstora Radovana (1240. g.)

TT ri
S
i adi
Pr
 Periferijski kraj, u smislu izvoenj
< << a u uvodnom dijelu ovog lanka, pogodna je
sredina za airoke stvarala ke sinteze, ; a Bato J
BERatelvoriu trogirske. katedrsie Najbolji primjer toga je portal majstora Radova-
pro Ju trogirske katedrale (sl. 88). Majstor je na tom portalu, koji u natpisu
navodi njegovo imei godinu 1240, spojio u originalnu cjelinu utjecaje iz raznih krajeva
Italije. Utjecaji koji su na naau obalu dostrujali s poluotoka onkraj mora u ja oj mjeri
u 13. stoljeu pali su na vrlo plodno tlo. Lav i lavica s mladima ato dre strau na kla-
si nim konzolama visoko iznad tla, pa mitoloaki kentauri, sirene u elegantnim zavoji-
ma debele grane vinove loze na izvanjskim pilastrima portala, to su motivi koje pozna-
mo iz katedrala u Apuliji. Ali airoka ikonografska kompozicija na temu Grijeha i Otku-
pljenja, s likovima praroditelja i evaneoskim prizorima Kristova ivota od Blago-
vijesti i Roenja do Raspea i Uskrsnua na Golgoti, sa svecima, posrednicima spasa i
godianjim kalendarom kao i stil u kojemu su izraeni lavovi uvari i uope sve figure
na portalu 4 sve to odiae duhom krepke sjevernoitalske, lombardijske romani ke pla-
stike, koju je oko 1200. godine bio doveo do najveeg izraaja Benedetto Antelami. Sa-
ma luneta na portalu sa airoko koncipiranom kompozicijom Kristova roenja podsjea
pak, sploatenim reljefom i profinjenom modelacijom, na skulpture portala Sv. Marka
u Mlecima, u kojima se osjea utjecaj mramornih ikona ato su iz Bizanta prispijevale
u trgova ku i kulturnu jadransku metropolu Mletke. KA sk Pe.
Motivi koji su nam poznati iz raznih krajeva Hanje mijesapk se ma jou na
tradicije takoer u raskoanom rezbarenom dekoru naslona lupa za
nje starije domae
kor katedrale u Splitu iz druge polovine la. stoljea (sl. 89). U Padak, neona u
dekoru naslona vidimo prizore iz ivota uba ene amo-tamo ibi u ao 1 ple ek 2
najgornjem pojasu naslona, pa niz ivotinja u pravokutnim udu ea 3 ni kod a
naslona, motive omiljene i este u umjetnosti om a jransbuar hi bure
na ' Moki s o liki i
Pih arkada, izvedene u tokarskoj radnji (sl. 90), kao
okakeka. role dr dira ma
malog mjestanca Rosciola; napokon
ibaicoiakoc
sredini naslona, ato podsjeaju na reaetke muhamedans A olja aje ba iii xi
u koptskim crkvama i moda su motiv koji je pored saracena
vlasti motivi
preko ovoga u junoj <tanji,
X" : j a. Ali pleternih klesarija ra-
Apuliji naaao put do splitskog
a ko napuateni kao plasti ni dekorm. u Italiji,
se
jovj crkvenog namjeat Qina 2 < ste
Demrednjovjeke di u splitskih klupa itave pojase.* A stariju domau Masila
Vagoni mon: ii splitskih klupa za kor. Nisu to onovremeni »stalli«, ti. sj

77
 2 PSV
PrPoso ss KLA

89 Split, katedrala 4 romani ka korska klupa (13. st.)

jedno do drugoga u dugom nizu, nego stariji oblik jednostavne korne

dala poredana
klupe s raskoano kienom plohom naslona, poput ploha ranosrednjovjekovnog kamenog
namjeataja, potpuno prekriveni i iskieni pleternim klesarijama.

a. Ali u po-
Retardacije u pojavi novog stila pozna i provincijska i periferijska sredin
sve provincijskoj sredini, izravno ovisnoj o jednom susjednom kulturnom srediatu, re-
tardacije su u pravilu samo za kratko vrijeme, a u periferijskoj sredini one esto traju
u dugom razmaku vremena,
Ne smije nas zavarati injenica da u kontinentalnoj Hrvatskoj puna gotika prodire
tek u drugoj polovini 13. stoljea, a zreli barok potkraj 17. i po etkom 18. stoljea, da-
uskoj, odnosno
kle mnogo vremena poslije nego ato su se ti stilovi bili pojavili u Franc
u Italiji. Gotika i barok javljaju se, naime, isto tako kasno i u susjednom slovenskom
kraju i u austrijskim provincijama od kojih dolaze poticaji za razvoj eodin
umjet nosti u kon
a 15. aan
Renesansa se javlja u Dalmaciji aezdesetih
tinentalnoj Hrvatskoj.

dakle viae od pola stoljea poslije prve pojave tog stila u Toskani. Ali prije negoli u
Dalmaciji renes ansa se ne javlja ni u Mlecima, koji, zahvaljujui svojem vrstom posje-
dovanju gotovo itave Dalmacije od druge polovine 15. stoljea, malo pomalo iz dalma-

78
 90 Split, romani ka korska klupa (detalj)

jiva je injenica da se
tinske umjetnosti istiskuju utjecaje drugih krajeva Italije. Zaniml
godina prije negoli u
prvi skromni po eci renesansnih oblika javljaju u Istri nekoliko
katedrale u Puli, izra-
Mlecima: svjedoci toga su portal danas uzidan u junu stranu iz
renesanse 1456. godine i portal biskupskog doma u Pore u
en u prijelaznom stilu
1461. godine. tra-
retardacija u periferijskoj sredini mogu spomenuti
Kao primjer dugotrajnih
Nedavno je Ke kemet upozo-
janje romani kih oblika u Dalmaciji do kraja 14. stoljea.
katedrale iz 14. stoljea skulp-
rio na injenicu da u gornjim katovima zvonika splitske oblike.
romani ke
tura izraena u nizu konzola pokazuje do kraja stoljea
do kraja stoljea na mno-
I u arhitekturi se, pored prve pojave gotike, podravaju
su donosioci novih goti kih
gim spomenicima romani ki oblici. Zna ajna je injenica da tradicio-
sv. Franje i sv. Dominika, koji dolaze iz Italije, a odravaoci
oblika novi redovi
se asimilirali u naaoj sre-
nalnih romani kih oblika su redovnici sv. Benedikta, koji su
vno sveenstvo i gra-
dini i umjetnosti kao i u opem ivotu Dalmacije te su uz svjeto grad-
anstvo bili postali domai konzervativni elemenat. Zanimljiv je slu aj peripetija
bili podigli
nje crkve sv. Ivana Krstitelja u Trogiru. Crkvu su u romani kim oblicima
i 1270. godine posvetili benediktinci, a potom je crkva u vrijeme graanskih borba i sa-

79
 91 Trogir, sv. Jakov 4 poliptih signiran od Blaa Trogiranina (1436. g.) (tzv. dalmatinski
slikari primitivci iz sredine XV st. povode se za generaciju mlaim slikarstvom u Mlecima)

movlade Mateja Zorija, po etkom 14. stoljea, dana u posjed franjevcima koji su do
svetiata prigradili zvonik na preslicu s arkadicama goti kog ailjatog luka. Ali kada su
benediktinci poslije pada »tiranina« Mateja Zorija ponovo doali u posjed svoje crkve,
oni su je produili prema ulazu, i to opet u oblicima zrele romanike.34

Dugo zadravanje oblika koji su uhvatili korijen u nekom kraju dovodi u perife-
rijskoj sredini do pojave perioda prijelaznih ili mijeaanih stilova. U Dalmaciji moemo
takve periode konstatirati na prijelazu iz predromanike u romaniku, na prijelazu iz ro-
manike u gotiku i na prijelazu iz gotike u renesansu. Jedan izrazito renesansno-barokni
prijelazni stilski period ne javlja se, ato se moe tuma iti opadanjem stvarala ke sna-
ge domae umjetni ke djelatnosti Dalmacije u vrijeme baroka, izazvane sir aenj
radi dugih turskih ratova. ian aia
Najoriginalnije su starohrvatske pleterne klesarije pri svojem izmaku u drugoj
lovini 11. stoljea i u prvoj polovini 12. stoljea, kad se na njima mijeaaju st kh s
ni oblici s novim motivima romanike. U provincijskoj sredini dj LK, n > oo
cije romanike prodirale su malo pomalo, stvarajui prijelazne forme Aa nih I aa
ra, koje su osobito zanimljive. Pribliavanje romanike osjea se u tim aa i jeni

80
skulpturama u veoj tenji za reljefom: ukras izlazi iz ravne plohe, javljaju se mnogo-
struko profilirani rubovi i proaupljene ogradne plo e. Javlja se ponovo plasti ni astragal
koji se bio izgubio iz skulptura nakon prvih godina 9. stoljea, a pletenice dobivaju na-
novo u zavijucima klasi na ka«. Starokraanskim zvijerima, paunovima, golubovima
i lavovima priklju uju se sada zvijeri iz maate orijentalnih sagova i ivotinjskog carstva
srednjovjekovnih »bestijarija«, ka: drugdje u vrijeme romanike. Sada se vraa i ikono-
grafski sadraj i historijsko narativna plastika. Uresi na crkvenom namjeataju ne rese
samo povraine, ve ponovno prikazuju, pri aju i pou avaju. I ljudski lik, koji je dva sto-
ljea bio proskribiran iz plastike, javlja se nanovo i ini prve srednjovjekovne spome-
nike na kojima on «dolazi naro ito zanimljivim. Poznata je plo a s likom hrvatskog kra-
lja u splitskoj Krstionici, a osobitu panju zasluuju dvije skulptirane plo e u zadar-
skom muzeju sv. Donata, na kojima, u dekorativnom nizu arkada, majstor prikazuje i-
tav niz prizora iz Kristova roenja. Majstor tih plo a, koji joa nije bio upoznao roma-
ni ke plasti ne oblike, pomogao je sebi jednostavno i originalno tako da je za novu
figuralnu temu pridrao dotadaanji stil pleternih plosnatih skulptura i razrijeaio ljudske
figure u stilizirani linearni crte (sl. 92).
esto je navoen kao tipi no djelo prijelaznog romani ko-goti kog stila krasan
zvonik splitske katedrale, koji je po etkom ovog stoljea, na alost, radikalno obnov-
ljen (sl. 93). Detalji tog zvonika, njegovi kapiteli i polukrune biforice, arkadice i nizovi
slijepih lukova, kao i skulptirane konzole u svim njegovim spratovima, pa naglaaeno

92 Zadar, Arheoloaki muzej 4 plutej iz sv. Nedeljice (0. g. 1100.)

 kapitel s nase
svoje vitke: lini o A profiliran a
je e
ljuuj svo,
liaem vinov: : nic
idi ropo j
bra u svodu donj: g aen je je
Ss! nijeje gr
jedno
.>, Otoprilike LI
na njemu
pri
drali
« te
ciborij
i
u .ka bovjek tipi ipitela i trolisni

ore propovjedaonic e, ali ti trolisti

. & lukova,
lih lu!
ispodhh oblih
a itav Ok
sagiraspored
izviru
na katove ima svoj e : dza
ciborija
ak u romanici (sl. 51a). Navest u joa jedan
ugaonim
vrlo zanimljiv detalj: kapitel nad
u Tro-
stupom javne loe na trgu katedrale
giru (sl. 94). Od prve loe, graene po etko
m 14. stoljea, ostao je ugaoni kapitel, na ko-
jemu se oko masivne jezgre, isklesane u rom
ani kom obliku kocke s oblo kresanim do-
njim uglovima (njem. Wiirfelkapitel), ovila
vinova loza, ne viae prilagoena tradicional-
noj romani koj stilizaciji antiknog akantuso
va liaa, ve izravno preuzeta iz naravne flore
prema goti koj praksi.

93 Split, zvonik katedrale (obnovljen

1890.41908. g.)

vodoravno dijeljenje zvonika u katove, prip

adaju zreloj romanici, koja se tvrdokorno
odrala u dalmatinskoj sredini u toku itav
og 13. i 14. stoljea. Ali airoko rastvaranje
zidnih masa i postepeno suavanje prema v
rhu, ato zvoniku daje vitkost i eleganciju,
stupii na uglovima gornjih katova zvonika,
koji mu oduzimaju tipi nu romani ku ma-
sivnost, predosjeaju i nagovjeauju gotiku,
koja je ve davno bila prodrla u razli ite
krajeve Evrope.
Romani ki i goti ki oblici mijeaaju se
i u crkvenom namjeataju u itavom razdo-
blju 13. i 14. stoljea. Propovjedaonica u Sp
litu iz druge polovine 13, stoljea duguje ro-
manici polukrune lukove u donjem i slijep
e arkadice u gornjem dijelu propovjedaoni-
ce kao i veinu svojih kapitela, u kojima se
prepliu liae i zmajevi, a gotici ona zahva-
9%4 Trogir, ugaoni kapitel u loi (po . 14. st.)
82
 95 Trogir, krstionica katedrale (Andrija 96 Trogir, pala a Cippico (Andrija Aleai)
Aleai; 1467. g.)

Romanika i gotika mijeaaju se ponekada i u srednjovjekovnoj dalmatinskoj figu-

ralnoj skulpturi. U prvom katu zvonika splitske katedrale nalazi se krasna reljefna pla-
stika Blagovijesti iz druge polovine 13. stoljea. Romani ki su na njoj obli lukovi ar-
kada, ispod kojih se odigrava dogaaj, i vorovi spleteni oko sredine dvojnih stupia ato
dre te arkade, romani ko je prijestolje, na kojemu sjedi Marija, i virtuozno stilizirano
savijanje nabora haljina Marije i anela, a takoer i biljni ornamenat izmeu arkada,
koji ne krije svoje porijeklo od antiknog dekora i akantusove flore. Ali kapitelii s ugao-
nim kovr ama, naravni pad plasti nih nabora oltarnog zastora i finoa i ljupkost glava
likova nagovijeataju gotiku, koja viae nije daleko. Lik Marije izazvao je kod Ke kemeta
djelo
sjeanje na njenost i melodioznost Marije Blagovijesti Simona Martinija. Kasnije
je slobodna plastika Blagovijesti na krovu ciborija glavnog oltara katedrale
zrele gotike
u Trogiru. Djelo je, prema napisu na podnoju statua, rad majstora Mavra iz vremena
kao
dok je nadstojnik crkovinarstva (operarius) bio Vitalis pokojnog Martina, koji se
1330. godine, ato pomi e izradu tih
ugledni graanin joa za ivota svoga oca spominje
zrele gotike u bujnim li-
skulptura prema sredini stoljea. Marija i aneo su skulpture
nijama draperije i u forsiranom sagibanju u bokovima, ali Marija ima joa uvijek strogi
matronski izgled madona Niccole i Giovannija Pisana, a kosa likova se stilizirano vijuga
kao u likova romanike.

83
 97 aibenik, katedrala 4 goti ko-renesansni kapitel

ji je go-
Trei originalni i dugotrajni period prijelaznog i mijeaanog stila u Dalmaci
Andrija Aleai,
ti ko-renesansni. Predstavnik tog stila u srednjoj i sjevernoj Dalmaciji je
iz Dra a u albanskom primorju. Rutinirani majstor, ali povodljive i nesamostal-
rodom
ne naravi, Aleai se odgojio u krugu aka i pomaga a majstora kiene gotike Jurja
a potom je stupio u dodir s Nikolom Firentincem, donosiocem renesanse u
Dalmatinca,
Dalmaciji, i od njega, barem djelomi no, prisvojio renesansne oblike. I tako je Aleai
postao predstavnik zanimljive prijelazne faze u umjetnosti naaeg primorja. Aleai je u
mijeaanom goti ko-renesansnom slogu podigao 1467. godine krstionicu katedrale u Tro-
giru (sl. 95) i lijepu pala u Koriolana Cipika, u enog pisca i mecene umjetnosti u istom
gradu (sl. 96). Svod krstionice zadrao je oatri goti ki luk, ali su njegove povraine
oivljene klasi nim kasetama poput svoda splitske krstionice, nekadaanjeg hrama Di-
oklecijanove pala e. I skulptorski ukras stijena krstionice spaja motive jedne i druge
umjetnosti. Ispod dvostrukog reda kovr avog i bujnog liaa majstora Jurja, koje vjetar
sagiba u dva smjera, friz obijesnih putta, ato nose teake vijence cvijea i voa, pokazu-
je da je Aleai ve bio stupio u dodir s Firentincem. Za Aleaija je osobito zna ajan motiv
plitkih konkavnih udubina, ispunjenih klasi nim kanelirama, a u vrhu zaailjenih ailja-
stom akoljkom. Motiv se javlja na mnogim prozorima pala a ne samo u Trogiru nego
i u Splitu, aibeniku i Zadru, gdje radi Aleaijeva radionica ili radionice ato se razvijaju
u istom pravcu. Motiv se javlja i na koru aibenske katedrale, koji se podizao za po-
sljednjih godina majstora Jurja, kad majstor, star i oronuo, nije viae mogao odrati i
nametnuti svoje goti ke oblike pred renesansom, koja je ve prodirala u naae kraje-
ve. Vrlo su zanimljivi veliki prozori kora aibenske katedrale. Kapriciozno ispre tuja
ipke goti kog kruiata stegnute su ovdje u pravilan pravokutan okvir, ato B Sali re
nesansa, a klasi ni kanelirani stupi s korintskim kapiteliem dijeli eh dva di-

84
 98 Kor ula, katedrala 4 ciborij (Marko Andriji; 1486.41490. g.)

jela. A unutar crkve na dva velika kapitela stupaca, ato nose kupolu, kao da se kovr-
avo liae gotike bori za prevlast s klasi nim korintskim kapitelom (sl. 97).
Predstavnik prijelaznog stila u junoj Dalmaciji je Kor ulanin Marko Andriji. I
on po inje kao majstor kiene gotike i u njenim bujnim oblicima izvodi oko 1480. go-
dine dekor zabata pro elja katedrale svog rodnog grada (pojedine apulijske motive na
skulptorskom ukrasu tog zabata vjerojatno je Andriji preuzeo iz plana za pro elje svog
prethodnika u radu na katedrali Jakova Correra iz Tranija u Apuliji). Ali potom Andri-
ji usvaja u sve veem stepenu renesansne oblike i izvodi u originalnom mijeaanom sti-
lu zavranu loggiu zvonika i ciborij glavnog oltara katedrale. Rastvoreni 1 razmahani obli-
ci loggie zvonika u efektnom kontrastu sa zatvorenim i masivnim podankom zvonika
kapi-
odaju u Andrijia majstora sigurnog ukusa i bogate invencije. Dio detalja loggie,
polu-
teli, lisnati dekor vijenaca i trolisni akroteriji joa su goti ki; ali arkade loggie
ja e afir-
kruno se svijaju, a iz kupole se die renesansna lanternica. Renesansa se joa
lini-
mira u drugom Andrijievu djelu, ciboriju ukatedrali (sl. 98 ). Renesansna je istoa
ciborija, renesansni su stupovi s klasi nim bazama i kapitelima S
ja i sklad proporcija
krilatim sirenama svezanih repova i kapitelima s parom dupina, ato piju 1z vaze. Ali se
gotika joa uporno dri u lomljenim linijama statua Blagovijesti na ciboriju i ona pro-
dekoru trokatnog krova piramide s proaupljenim kriiima i plam-
vijava u prozirnom
teim zvjezdicama.

85
 U 16. Sto
(
njego
Rad Marka Andrijia nastavljaju mnogi : i
lanov a renesansa
Hvaru
u Dubrovniku 2 na , ii goti ko-re-
ljeu spominju, osim u Kor uli, i IZI

se u njihovu radu ja e afirmira i u 16. stolj eu vise ud 11 ile 1 Marka

Aleaij a, dijela korni h partij a :
nesansni stil; kao ato je stil LAKO at
kornim reminiscen ijama
Andrijia, imamo renesansu s tvrdo 1
podizali:
insnim tri-
Dubrovniku i njegovoj okolici do kraja toga stoljea 1 (sl. 99).85 U
jemovima u prizemlju i goti kim monoforama i tritorama u Bo: po htijenju i
Dubrovniku i u drugim mjestima grade se u 16. stoljeu crkvi
na njima konzer-
ali
opem dojmu renesansne
zamisli njihovih graditelja 1 po svom kapiteli imaju
j mjeri, goti ki
motivi:
vativno odravaju, sad u veoj, a sada u manjo oivljuju okru-
to lome, zidne povraini
joa uvijek bujno kovr avo liae, lukovi se ailjas nizovi slijepih lukova
gla okna s etvorolisnimima, a ispod streha graevina teku
otvor
(Sv. Spas, Blagovijest u Dubrovniku). 36

tome barokne sklonosti motivi. U to vri-

Potkraj stoljea pridruuju se svemu
Bokani, rodom iz otoka Bra a, gdje se kao na Kor uli lomio izvrstan
jeme je Tripun
vrsnih kamenara, klesara
kamen, i gdje su se u vezi s time odg ajale itave generacije
kat zvonik a katedrale u Trogiru. Majstor je imao pred
i graditelja, postavio trei zavrani

99 Dubrovnik, ljetnikovac Sorko evi (16. st )

806
sobom nacrt u goti ko-renesansnom stilu, ato je prije bio urezan u plo niku terase iz-
nad junog broda; ali zna ajno je da je Bokani gotiku nacrta ublaio i sveo na etvero-
lisne otvore iznad prozora. Renesansne su balustrade pri dnu uzanih bifora i klasi ni
friz ispod njih s konzolicama, rozetama i maskeronima; ali se iznad biforica trabeacija
ve barokno mnoi i lomi. Mjeaavinu oblika renesanse, reminiscencije gotike i sklono-
sti baroka imamo i na drugim zvonicima u Trogiru iz toga vremena (Sv. Mihovil, Sv.
Nikola, Gospa od Karmela ).s7
U viae navrata upozorio sam na injenicu da u unutraanjosti rimske provincije
Dalmacije, u danaanjoj Dalmatinskoj Zagori i Bosni, u kojima su se autohtoni ilirski
ivalj i njegova kulturna tradicija due odrali, u posljednjim stoljeima prije doselje-
nja Slavena 4 kada je pod udarcima seobe naroda bila slomljena politi ka snaga i s
time u vezi oslabila vodea i ujedna ujua mo rimske civilizacije 4 izbijaju u umjetno-
sti ponovo crte koje se nadovezuju na sklonosti i tradicije umjetnosti Ilira. Mislim na
dekoraciju crkvenog namjeataja iz starokraanskog doba, otkopanu u mnogim srodnim
primjercima u okolici Imotskog i Otoku kod Sinja, u Dalmaciji i u Zenici, Dabravini,
G. Turbetu, Brezi u Bosni itd. Radi se o klesarijama izraenim u mekom domaem ka-
menu »muljici«, u plosnatom reljefu, ato podsjea na rovaaenje u drvetu (sl. 6). Na teh-
niku obraivanja drveta sjeaju i stupii koji kao da su izraeni tokarskim oruem.
Srodne pojave izbijanja na povrainu davnih tradicija autohtone keltskosilirske jezgre
zapazili su austrijski i slovenski arheolozi u umjetnosti kasne antike svojeg kraja.#% Ja
sam nedavno pokuaao objasniti pojavu latenoidnog profila posuda praakog tipa u po-
sljednjim stoljeima antike recidivom ranijih keltsko-latenskih tradicija u krajevima
u kojima se taj-tip posuda javlja.
Izbijanje na povrainu otprije duboko ukorijenjenih i dugo vremena zapretanih
tradicija imamo u Dalmaciji i u mnogo kasnijem vremenu: recidivu romani kih eleme-
nata u graditeljstvu 16. stoljea.
Po etkom 15. stoljea Venecija je za puna etiri stoljea zavladala otocima i pri-
morskim gradovima Dalmacije, osim slobodnim Dubrovnikom. U vezi s time postaju
tjesnije veze dalmatinske umjetnosti s onom preko mora. U 15. stoljeu nailazimo u
dalmatinskom primorju, od jednog kraja na drugi, na struje koje su ve s druge strane
Jadrana, na Apeninskom poluotoku, bile sazrele u konkretne forme; te struje dolaze iz
krajeva Italije koji su i prije oploivali rad i razvoj umjetnosti u naaim gradovima, iz
Apulije, Lombardije i Venecije.Uskoro, oko kraja stoljea, pravac politi kog gospodara,
Venecije, prevladava i istiskuje druge pravce i utjecaje. Uz strane majstore rade u to do-
ba u Dalmaciji mnogi talentirani domai majstori, djelatnost je iva i opa, te 15. sto-
ljee biljei poslije 13. stoljea drugi visoki uspon dalmatinske umjetnosti. U 16. stolje-
u ope ivotne prilike Dalmacije posve su izmijenjene. Preko lako svladane Bosne Turci
se po etkom stoljea spuataju do samih zidina primorskih gradova. Gradovi ive u stra-
hu pred sutraanjicom. Mle ii se brinu u prvom redu da gradove spase od Turaka,
grade u njima utvrde, bedeme i kule, diu arsenale, u kojima se uvaju i grade grad-
ske galije i »fontike«, u kojima se sprema roba i hrana. U tim se prilikama dalmatinska
obala nekako povla i u sebe, cijepa u lokalne pojave, a joa uvijek mnoge graevine diu
gotovo isklju ivo domai majstori u oblicima koji, osim u suvremenim oblicima Mleta-
ka, crpu pobude u davnim vlastitim tradicijama, koje ponekad idu unatrag do davno
zaboravljenog srednjeg vijeka.
. Viae puta sam istakao mialjenje da u 16. i 17. stoljeu Venecija i dalje odreuje
opi edilni i urbanisti ki razvoj, opi izgled i raspored pala a dalmatinskih gradova, ali
u to vrijeme nemamo u njima jasan slijed stilskih faza mleta ke arhitekture kao prije

87
 100 Pag, upna crkva 4 pro elje (po . 16. st.)

Dalmacije oblici gotike,

u 15. stoljeu. Po etkom 15. stoljea javljaju se u viae mjesta
tinskom obalom kieni
pravca della Massegne, sredinom stoljea airi se itavom dalma
inca i njegovih
mleta ki »gotico fiorito«, podignut do zamjerne visine od Jurja Dalmat
e, kao i u
sljedbenika, potkraj aezdesetih godina stoljea prodiru u dalmatinske gradov
iju Niko-
Mletke, prvi oblici renesanse, a prvi airi sloj graevina tog stila unosi u Dalmac
la Firentinac, koji dolazi iz grada Padove u mleta koj terrafermi. Druga ije je u 16.
stoljeu: samo u fragmentima moemo u to doba u Dalmaciji pratiti odraz umjetnosti
Lombardija, Sansovina, Sanmichelija i Palladija. Takvo je doba i takve su prilike bile
zgodne za recidivu starijih tradicija u umjetnosti.
U Jelsi na Hvaru, u Sv. Nikoli u Komii i u crkvi u Tkonu na Paamanu vraaju
se majstori crkvi na tri broda presvoenoj ba vastim svodom; u Jelsi i Tkonu imamo,
dapa e, u pobo nim brodovima svod u ailjastom etvrtluku. To je shema koju poznaje-
mo u srednjovjekovnoj Francuskoj i Apuliji. U Pagu oko 1500. godine diu crkvu s pro-
eljem ravnih ploha (sl. 100) iz kojega strae skulpture; to pro elje podsjea na roma-
ni ka pro elja u Umbriji. Poznati su lijepi i originalni zvonici u Hvaru. Detalji su im
renesansni, uz rijetke reminiscencije gotike; ali ope linije kompozicije, s otvorima koji
su prema vrhu zvonika sve vei i idu od monofora do kvadrifora, uskoa arkadica tih
otvora, sve to podsjea na romaniku. Romani ki uske arkadice ima i zavrani kat trogir-
skog zvonika katedrale Tripuna Bokania.
 Valida najzanimljivija, a malo zapaena, crta periferijske sredine je sloboda raz-
voja, koju takva : lin: \esputana autoritetom i primjerom velikih majstora i.sjaj-
nih spomenika, d: na ko ide u njoj. Histori ari umjetnosti rado istrauju
i utvruju veze jednog kra ugim, od kojega ovaj posljednji prima podstreka i po-
buda u svojem razvoju. P: \ oni ponekada u utvrivanju ovisnosti jed-
nog kraja od drugog idu | e] i s uma dvoje: prvo, da u razli itim krajevi-
ma isti preduvjeti mogu dovesti \ neovisnih pojava, a drugo, da koliko po-
stojanje utjecaja jednog kraja n liko i pomanikanje ja ih utjecaja moe bitno
djelovati na razvoj i ivot umj: u nekom kraju
Relativnoj izoliranosti Dalmacije i pomanjkanju ja ih utjecaja i veza tog kraja s
drugim zemljama u najranijem srednjem vijeku pripisujem odvajkada pojavu osebujnih
oblika i konstrukcija presvoenih crkvica starohrvatskog doba. Moje mialjenje polako
kr i put do priznanja: teze ovisnosti starohrvatskih crkvica slobodnih oblika od suvre-
mene bizantske i ranije starokraanske domae umjetnosti joa uvijek uskrsavaju i odr-
avaju se. Ne nije em injenicu da i starohrvatske crkvice, kao i itava crkvena arhi-

101 Trogir, katedrala 4 kapela bl. Ivana 102 Trogir, katedrala 4 kapela bl. Ivana
(od 1468. g. dalje) (detalj)

89
 novite m ji se javljaju
nij ih em en a, zadravaju sta ako
i kas vr i praksa Bi-
tektura tog vremena, pa da je,
ve u prvo doba" 'kraanst va, ne nije em 1 nogunost Tr ma, ali glavni
x m : : 
mogla
«o
bu S voda LI
djelovati na upotre enih grae-
zanta u stanovitoj mjeri ts a1: 1 razliki
Kiai 8 y
svemu onome
vs
ime se te crkvice odvajaju | Dali lobodi peri-
klju i tuma i
nalazim u prilikama ranosrednjovjekovne <<
vina svojeg doba bilo | s.
ja im utjecajima 1 direktivama
ferijske sredine, nesputane
utjecaja izvana SA se: aba kome
Plod i rezultat domae sredine, bez ja ih
tnice majstora Buvine u splitskoj katedrali (1214. godine zla do di bo ELO
nekoliko dies Kasnije kjer"
majstora s portalom majstora Radovana,
diti rad toga
na svoj nain Radovan je originalan
Oba ta majstora su originalna, ali svaki
godine). u umjetnosti raznih krajeva Apt ninskog po-
elemenata koji imaju svoj korijen
u sintezi koje crte i motiv: on duguje
Lombardije 1 Venecije; lako je uo iti
luotoka, Apulije,
stavljaju, napro-
eva Italije. Buvinove vratnice pred
utjecaju nekog od spomenutih kraj 13. stoljea mogla dati
a sredina po etkom
tiv, onakvu umjetnost kakvu je naaa doma
atinskom primorju bio oploen i obno-
prije negoli je umjetni ki rad u srednjem dalm Ze portalu.
umjetnosti u Italiji, kako se vidi na Radovanovu
vljen ja im impulsima od
da se Buvinove vratnice objasne i tjesnije poveu uz neki odreeni
to su i svi pokuaaji
kraj dtalije ostali neuspjeani.<

ID A Traat,
&Wr, lap naj: ba mea
i
103 aibeni k, katedrala Krstitelja BESI 4 grbvi » Ivana
Nikole Firentinca 0. g. 1470.) *-
90
 Sloboda periferijske sredine ponekad povoljno djeluje i na majstore koji dolaze
u takvu sredinu izvana. Sjajan primjer toga je Nikola Firentinac, donosilac prvih rene- <
sansnih oblika u srednju Dalmaciju, Trogir, aibenik i Split (o. g.
1467 4 1505). Njegovi
su po eci skromni i nejasni. Prema vjerojatnom nagaanju talijan
skog histori ara umje-
tnosti Venturija, traimo ga izmeu mnogih pomaga a Donatella
na radu u Padovi i
on je na naau obalu donio dramatski smjer plastike padovanskog perioda Donatella. Ali
u Padovi se taj talentirani majstor gubio u velikom broju pomaga a
i izvrailaca volje
velikog toskanskog umjetnika i tek boravak i rad u Dalmaciji dao mu
je prilike da ra-
zvije svoj priroeni talenat. Nikola Firentinac, poput mnogih majstora renesanse, zna
raditi kiparskim dlijetom i graditeljskim aestilom, ali u prvom redu on je kipar. Kao
kipar on, istina, zaostaje u poznavanju anatomije i u finoi i izglaenosti izrade za su-
vremenim toskanskim majstorima, ali virtuozne i mekoutne Donatellijeve imitatore on
nadmaaaju krepkoom svojim statua (kapela sv. Ivana u trogirskoj katedrali 4 sl. 101
i 102) i originalnoau motiva (grobnica Sobote u Sv. Dominiku u Trogiru). Majstor se
uspjeano ogledao i u graditeljstvu. Njegovo je djelo originalan krov aibenske katedra-
le s iznutra i izvana vidljivim oblim svodom, graenim u kamenu bez i najmanje primje-
se drva ili crijepa. (sl. 103). Folnesics je istakao da je Firentinac joa prije Bramantea i
Michelangela u istoj katedrali upotrijebio oktogonalni <tambur u njegovoj pravoj ulozi
posrednika prijelaza iz etverokutne osnove u krunicu kupole. Kapelu sv. Ivana u tro-
girskoj katedrali izveo je takvim jedinstvenim osjeajem graditelja i kipara i u njoj
ostvario takvu intimnu vezu arhitektonskog rasporeda s bogatom i obilatom plastikom,
kakvoj emo jedva nai primjera u italskoj ranoj renesansi. Putti ato u ovoj kapeli ru-
icama podravaju korni anticipiraju motiv Michelangela u slikarskoj dekoraciji Sik-
stinske kapele u Vatikanu. Isto tako airoka i jedinstvena kompozicija reljefa Kristova
Oplakivanja Cipikova oltara iz crkve sv. Ivana Krstitelja u Trogiru s mnogo osoba pod-
sjea na kompozicione principe 16. stoljea. (sl. 104)4>
Ovime sam dovraio ovu studiju. Nastojao sam u njoj dati okvir koji e, elasti no
primijenjen ondje gdje je zgodno, moi pomoi da vrlo zanimljivu naau spomen
i ku
baatinu ato bolje shvatimo i objasnimo, ato viae zavolimo i ato revnije uvamo.
Pa, pri
zaklju ku ove radnje, joa neato. Iako nisam u njoj iaao za tim da rehabilitiram vrijed-
nost naae spomeni ke baatine, mislim da iz izvoenja u njoj proizlazi da ne treba da
zaziremo od izraza kao ato su: provincijska, periferijska, konzervativna, retardirana, pri-
mitivna ili u mtieru nedotjerana umjetnost, jer to 4 kako smo vidjeli 4 nisu uvijek
negativne pojave.
 BILJEaKE

1 Od pisaca koji se u svom radu koriste istraivanjem arhiva spomenut u joa Lukau Beritia i Krunu Prija-
telja; prvom zahvaljujemo viae radova o utvrdama dubrova kog teritorija, a drugom itav niz napisa iz povijesti
umjetnosti Dalmacije.
? Bitan faktor socijalno-ekonomskih prilika ne moemo uvrstiti ni u Strzygowskijeve »sile pokreta« ni u njegove
»sile ustrajnosti«: u prve ne zato ato one nisu izvanjski faktor, a u druge ne zato ato se one u toku vremena mije-
njaju. Feudalno je druatvo bitno odredilo umjetnost srednjeg vijeka i baroka, a graansko druatvo umjetnost
bider-
majcra u kontinentalnoj Hrvatskoj. Procvat umjetnosti Dalmacije u 13. i 15. stoljeu po iva na relativnom
blagostanju
dalmatinskih gradova u to doba. Opadanje umjetnosti u tom kraju u kasno mleta ko doba prouzrokovano je osiroma-
aenjem Dalmacije poslije velikih turskih ratova, a Dubrovnika poslije velikog potresa 1667. godine.
* Kako je Istra geografska i kulturna cjelina, to navodim primjere bez obzira na to da li neki njezin dio
nastava hrvatski, slovenski ili talijanski ivalj. Za mnoge podatke u ovom napisu zahvaljujem kolegama Aneli
Horvat i Tihomilu Stahuljaku iz Konzervatorskog zavoda u Zagrebu i Ivan: Per i iz Konzervatorskog zavoda u
Rijeci.
< Da su skromnijim razmjerima spomenika u naaim krajevima u prvom redu uzrok njihova skromnija sredstva,
a ne manja sposobnost majstora, dokazuju naai zemljaci koji su se afirmirali u stranim zemljama i Juraj Dalmatinac,
koji je svoje najmonumentalnije graevine izveo u bogatoj Ankoni (San Francesco alle Scale i Loggia dei Mercanti).
5 Up. F. Stel , »Umetnost v Primorju«, Ljubljana 1940, str. 20.
* Up. I. K. Tkal i, »Prvostolna crkva Zagreba neko i sada«, Zagreb 1885, str. 24 i 25, i J. Barle, »}upa Sv.
Marka«, Zagreb 1896, str. 6.
7 Up. A. Horvat, »Spomenici arhitekture i likovnih umjetnosti u Meimurju«, Zagreb 1956, str. 85 do 90.
* Up. . Truhelka, »Starokraanska arheologija«, Zagreb 1901, str. 10 i 11.
* Zato Eitelberger i Jackson vide u liku sa svitkom u mjesecu velja i radnika u strojarni koe, a Fiskovi
glasnika koji donosi djevojci pismo.
<" Up. Lj. Karaman, »O umjetnosti Srednjeg vijeka u Hrvatskoj i Slavoniji«, Historijski zbornik 111/1950, str.
145, 158 i 160.
'! Up. lanak Lj. Karamana u Alma Mater Croatica, Zagreb 1943, god. VII, br. 144, str. 59. i 61. Slobodnu
interpretaciju ikonografskih formula pozna i umjetnost vodeih srediata. Inovacija jednog majstora nalazi oponaaa-
telje u drugim majstorima, pa se tako ikonografija retuaira i obavlja, a novi motiv u provinciji ostaje samo zanimljiva,
osamljena pojava. Poznato je, npr., da su se tri kese zlata, koje je sv. Nikola darovao trima djevojkama kao miraz,
u prikazu umjetnika esto pretvorile u tri jabuke i da su od geste anela koji dvore Krista pri Kratenju s rukama
prekrivenim u znaku po asti velom, prema ceremonijalu u obi ajenom u Bizantu, na Zapadu nastali aneli koji donose
Kristu haljine i ponjave da se Krist njima suai i obu e poslije kupanja u Jordanu.
12 Up. F. Stel , »Oris zgodovine umetnosti pri Slovencih«, Ljubljana 1924, str. 32.
13 Up. . M. Ivekovi, »aibenik 4 Sebenico«, Wien Tabla 5410.
'4 Up. }. Jirouaek, »Bernardo Bobi«, Hrv, Enciklopedija, Zagreb 1941, i A. Deanovi, »Bernardo Bobi«, Enci-
klopedija Jugoslavije, Zagreb 1955.
!5 Up. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Split 1955, broj 9, str. 1054117. Mislim da smijemo kao ljubi-
telji umjetnosti osjetiti, doivljavati i estetski vrednovati i staru umjetnost prema prilikama i sklonostima danaanjeg
doba, ali je kao histori ari umjetnosti moramo prou avati, objaanjavati i historijsko-umjetni ki vrednovati prema
prilikama i sklonostima njena vremena.
' Up. Silvio Ferri, »Arte romana sul Reno«, Milano 1931, passimi i idem. »Arte romana sul Danubio«, Milano
1930, passim. (Plotinov citat, str. 177.).
'7 Up. Brunamidov lanak u »Vjesniku Hrvatskog Arheoloakog Druatva«, Zagreb 1912, Sv. XII, slika br. 890.
892. i 893,
'" Up. reprodukcije u lanku J. Kastelica, »Jugoslavija«, Beograd 1955, sv. 11.

93
 \ like Posljednje ve ere,
yr
I
blagova1 motiva oja ao
a zidu nad stolomf 1 onih ; noti ive Vjeaaka
iji ma samostana u Pita.
m
la
Sa
1 naslikane
E
na ZIcCi
ie u suvrijeme renesanse ali Za rama
ik 1 3 Loa
19 U refektoriji g ste
iae religiozni
religi i ugoaj.
aj P< iznato i je da dob <leta kog
; slikar:
slikara Paola s Par e
>
JI jedva imaju
3 , viae
uvenog odi dra i hre ena A1 r o radon
peaini mothers i da je inkvizicija ustala protiv slika
ackoane 5goz!
g :
drustwe
Jemajstora E gar
PE aB N ki
ki drugi 2 ida:a-:
j eru iiiketa
' epi ;
druge epizode ev:
S izi evaneljaa : pre«etvarao u raskoane
koju donosim, kao na aA nO: PO nara rika stolnjak, jedai
DE u sostame na Poljudu u Splitu, . o de < : PKI
nima Dalmacijej kao da i je sav interes
z : upravljen
A u ZAWiEGaredu '«
prvom na 1
povte i masnom
; 1pe enkom itd ,
pribor i drvene svijenjake, boce i aae s vinom, pladnjeve s po izraenim u karmmenolomima samog
ia " > vre
skulpturama iz vremena
>Nna re
renesanse
9%) Otok Bra poznat je i po svojim
otoka (sl. 35b).
1956. str. 146 i 184. Slike
i likovnih
i
umjetnosti
i u Meumurju«
ST , Zagreb
:
m
2 Up. A. Horvat, »Spomenici arhitekture
Mohorovia u Ljetopisu JAZU, knjiga 67, Zagreb 1957. moe
1164115. i lanak A.
n. d. rai 1949, Z . o aje: dd E
lanak Lj. Karamana u »Historijskom zborniku«,
22 Up.
umjetnosti JAZU«, Zagreb 1956, broj ?
2 Up. lanak A. D. u »Bulletin odjela likovnih
; j ; ika zatvorenim podankom i
ae, Mnrta a Mte
2 Stel , »Umetnost v Primorju«, Ljubljana 1960, str. 59. U nizu istarskih Ploskjemn Pola a
se povode a dima ps pam er: Bemardiaa
rastvorenom loom za zvona u vrhu Stel razlikuje one koji kojeg je
(katedrala SE ia ka odale a Evi.
cima, a javljaju se na zapadnoj obali Istre i Kvarnerskim otocima
Loainj) i one koji se povode za zvoni om oodrigador roje mintraaajoati
Piranu, Rovinj, Nova Ves kod Pore a,
se posljednji zvonici javljaj
mleta ki Sv. Marko takoer bio do neke mjere RAS Mije:
(Labin, Zminje, Pazin, Buje), ali i na obali (Kopar i Milje). ; :
V. Metzingera iz godine 1738.
5 U stolnu crkvu u Pianu dospjela je oltarna slika slovenskog slikara
Fu i u feudalnom dvorcu u Pazu i
otkrio freske kojeje jeje izizradio, p prema
* Novine su nedavno pisale da je B.
glagolskom natpisu, majstor imenom Albert.
%a) Kao primjer izrazito apulijskog utjecaja donosim detalj katedrale iz Kotora E lo pitoma sje
potpadao pod jurisdikciju nadbiskupa u Bariju u Italiji (par zvonika pro elja, raskoana tril ora sve MiG tekaetih
ciborij (sl. 51a). Veze s Apulijom pokazuje i freska »Deizis« u D. Humcu na otoku Bra u u srednjoj ,
ato podsjea na freske bazilijanskih apilja u junoj Italiji (sl. 53a). X X
27 Sporadi nih pojava umjetnina i umjetnika ne samo iz Italije nego i iz drugih zemalja Zapada ima an
i Dalmacija. Nijedna zemlja nije ni u proalosti bila hermeti ki zatvorena prema drugim zemljama. Dva su fa tora
pogodovala pojavi umjetnina iz dalekih krajeva: jedno je razvijena trgovina iz jednog kraja u drugi, a drugo su maj-
stori koji su obilazili razne krajeve u potrazi za zaradom. Prvom faktoru zahvaljujemo npr. nekoliko skulptura s
prizorima Muke Gospodinove od alabastra (sl. 75) u ari i Badiji na otoku Kor uli, nabavljenih iz Engleske (15. sto-
ljee), preklopni diptih sa slikom Krista i Madone koju Fiskovi pripisuje francuskom slikaru Charontonu u domini-
kanskom samostanu u Dubrovniku (15. stoljee), slikani triptih flamanske akole u riznici katedrale u Dubrovniku ato
su ga dubrova ki poslanici nosili sa sobom na putovanjima, pozlaena srebrna plitica i vr u istoj riznici, rad nirn-
berake radionice (16. stoljee). Od putujuih majstora, koji su due ili krae vrijeme boravili u Dalmaciji, spomenut
u neke od kojih su sa uvana djela: Hansa-iz Basela, majstora srednjeg dijela pozlaene srebrne pale u katedrali u
Kotoru (1523. godine 4 sl. 75a), apanjolskog slikara Joannesa Boschettusa, autora slike u crkvi sv. Duha u Hvaru,
francuskog kipara Beltrandusa Gallicusa, od kojega je skulptura Kristova monograma noaenog od anela u dvoriatu
dubrova ke Divone (1521. godine) i kipara Jakova de Spinisa iz Orleansa, od kojega je ostao kip sv. Vlaha na zidi-
nama u dubrova koj luci (1552. godine). 4 <
Dio tih majstora, koje bih nazvao »magistri vagantes«, osobito ako su rano ostavili rodni kraj, prije nego su
se razvili u izrazite li nosti, poprima u zemljama u kojima nuaju svoju zanatsku vjeatinu u neku ruku kozmopolit-
sko zna enje i prilagouje se sredini u koju dolaze. K. Prijatelj je nedavno sliku u crkvi sv. Duha na Hvaru 4
koju godine 1523. signira Joannes Boschettus, koji se nekoliko godina prije na natpisu obiteljske grobnice
u Rabu
naziva »ispanus piclor« 4 usporedio sa slikarstvom u apaniji iz vremena slikarove mladosti potkraj
15. stoljea. I uz
to joa ustanovio da u apaniji taj slikar nije uope poznat. Stvarno apanjolske crte na toj slici ne visoke kvalitete
prili no su blijede (nije na njoj uo ljiv ja i utjecaj sjevernja ke, osobito flandrijske umjetnosti i nema na njoj ni
nemirnih »drvenih« nabora haljina ni razmetanja sa zlatnim brokatima,
kao na slikama spomenutog doba u apaniji).
Ako je ta no uvjerljivo Prijateljevo nagaanje da je od istog majstora i »pieta« u istom gradu Hvaru, na kojoj se
ja e ispoljuju apanjolske crte, to bi ova posljednja slika mogla biti iz ranijeg vremena, dok je majstor joa blizak svom
apanjolskom podrijetlu. Za reljef Kristova monograma noaenog od anela u dvoriatu
dubrova ke Divone, H Folnesics
je pisao, prije nego je C. Fiskovi naaao dokumenat o autoru
reljefa, francuskom kiparu Beltrandusu Gallicusu. da
pokazuje specifi niI »dubrova ki
lubrova k stil«, a ; Fiskovi misli da reljef nadilazi svo jem kvalitetom (
meni naai domai majstori, ali ne donosi usporedbe s umjetnoau onog doba u Francuskoj. ono ato mogu S s 
dati i suvre-
Drugi kipar iz Francuske, Jakov Spina iz Orleansa, autor prosje ne statue sv... V
luke, jada se u predstavci dubrova kim vlastima na svoje slabe i
ivotne prilike, hvali jod o olesnina Po
mramoru i drvu, u gradnji utvrda i pala a kao i u isuaivanju
mo varnih terena; iz teksta majstorova ugov E ti
va kim plemiem Bobaljeviem Fiskovi zaklju uje da se majstor
obvezao izvesti na Bobaljevievoj baka it aj
kasnogoti kim oblicima, kakve su u konzervativnom Dubrovniku gradili domai majstori dina,
Boschettusa Prijateljev lanak u »Radovi Instituta JAZU u Dubrovniku«, No pina
lanak u »Annales de VInstitut frangais de Zagreb«, Zagreb, No 28429, knj. 4,
1946,41).
a za kipare iz Fr
isus
ka doe (vw.za
Rkoviev
2 Up. lanak Lj, Karaman »O putovima bizantskih crta
svjeti, III serija, Zagreb, u umjetnosti isto nog Jadrana« u Starohrvatskoj Pro-

94
 22 U lan n ku u »His
I torihjskom zbor
skulpture u Srijemu, u  niku« pone de
kojima se osjea bizantsk 4 i eke ranosrednjovjekovne
u ranom srednjem vijeku bio naizmjence u vl i jescaj, ti a V sli nue su skulpturpitiama istog
asti Ugarske i Bizanta. fetg dod.
dob a u Ugarskoj. Srijem je
*% Up.ns lanak A. Horvat u » Hist
orijskom zborniku«, n. d.,
}1o IV 1951, Str. 157) Sa
lanku u »His
NOS tori
U jskom zborn
, iku«, ; n. medi,
d., 1948, » I 1, str. 119 ss. upozorioi sam na pretjerano isticanje
E }an ko kr srednjovjekovnu umjetnos francu-
t u sjevernoj Hrvatskoj: ruaevine pro e lja cistercitske crkve u Topuskom,
navodni primjer rane Pojave francusk
e gotike ve 1205. godine, dakle Prije nego u
mena oko 1300. godine, a biskup Timo Njema koj, potje u zapravo iz vre.
tej je iz boravka u Rimu na papinu dvor
stil crkve Saint Urbain u Troyesu, koju je onda u preuzeo samo tlorisnu osnovu, a ne
anji papa Urban IV bio po eo graditi u tom svom
rodnom gradu.
32 Portal crkve Sant'Andrea u Barlettiju u Apuli
ji, na kojemu se pleter javlja u veem opsegu, djelo je
domoroca Dubrov anina Simona Raguseusa. naaeg
#3 Up. lanak D. Ke kemeta u Prilozima Povijesti umjetnosti
u Dalmaciji, n. d., str. 924125.
% Up. lanak Lj. Karamana u »Hrvatskoj reviji«, Zagreb 1940, broj 6, str. 3124313.
* Up. I. Zdravkovi, »Dubrova ki dvorci«, Beograd 1951, passim.
* Up. . M. Ivekovi, »Dubrovnik 4 Ragusa«, Wien 1927, Table 4, 9 i 11.
37 Up. . M. Ivekovi, »Trogir 4 Trau«, Wien 1927, uvodni tekst, str. 7 i 9.
3 Up. lanak Lj. Karamana u »Hrvatskom narodu« od 15. IX 1944. i lanak Abramia u »Settimane di studio
del Centro italiano di studi sull'alto medioevo, Gli Ostrogoti nell'antica Dalmazia«, Spoleto 1956, str. 37441.
% Up. lanak Lj. Karamana u »Vijesniku za arheologiju i historiju dalmatinsku«, Split 1952, sv. LIV, str. 67470.
<0 Up. o svemu tome odnosna mjesta j u knjizijizi Lj.Lj Karamana, »Iz kolijevke ij hrvatske
i proalosti«, Zagreb
proale Zagr: 1930, str.:
9458, i aitika »Nekoliko zapaanja o srpskoj srednjovjekovnoj arhitekturi« u »Analima historijskog instituta JAZU«,
IV sv.
41 Up. Karamanove radove »Portal majstora Radovana u Trogiru«, Zagreb 1938. i »Buvinove vratnice i drveni
kor splitske katedrale«, Zagreb 1942, passim.
(Zagre b 1933, str. 78494.
42 Up. knjigu Lj. Karamana »Umjetnost u Dejaiji u XV i XVI stoljeu«,
j