RENESANSA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

RENESANSNI DUH
Renesansni duh se snažno osjetio a književnost razvila u dalmatinskim
gradovima: Dabrovniku, Splitu, Zadru, Trogiru, Šibeniku i na Hvaru, naročito u
šesnaestom sto- iau. Posebno je Dubrovnik, koji je bio slobodna republika
(Dubrovačka republika), oko Šesnaestog stoljeća prošao kroz jak ekonomski i
duhovni preobražaj. To se naročito primijetilo u arhitekturi u kojoj dominiraju
renesansne građevine. Razvija se školstvo. Otvaraju se biblioteke. Pored
hrvatskog jezika u upotrebi su i talijanski i latinski jezik. U Dubrovniku i ostalim
dalmatinskim gradovima bili su razvijeni pomorstvo, trgovina i zlatarstvo.
Naročito su bili čuveni dubrovački zlatari. Kakvo je blo bogatstvo dubrovačkog
plemstva i mnogih gradana, najbolje pokazuje to što su bogati Dubrovčani na
odjeću stavljali zlatnu dugmad i zlatne drške na kišobrane.

NAJPOZNATIJ STVARAOCI

Među humanistima i renesansnim piscima najznačajniji su: Ilija Crijević, Šiško

Menčetić, Džore i Marin Držić i Andrija Mikša Pelegrinović, Dinko Ranjina i
Dominko Zlatarić u Dubrovniku, Marko Marulić u Splitu, Juraj Sišgorić u
Šibeniku, Petar Zoranić u Zadru, Hanibal Lucić i Petar Hektorović Hvaranin.

KNJIZEVNE VRSTE U HRVATSKOJ RENESANSI

Ljubavna lirika

Pod utjicajem antičke lirike, narodne pjesme,a posebno pod snažnim utjecajem
italijanske lirike, uglavnom Frančeska Petrarke, u hrvatskoj renesansi se
naročito njegovala ljubavna lirika.
Poznati hrvatski liričari petrarkisti su:Džore Držić, Šiško Menčetic, Dinko
Ranjina, Hanibal Lucić i Dominko Zlatarić.
Osnovni motivi ove ljubavne lirike su: opis i veličanje ljepote žene, posebno
ljepote kose, lica, usana, vrata i grudi, ljubavna žudnja, ljubavne radosti i patnje,
ljubavni susret i rastanak. Čest je motiv ljepote prirode, posebno proljeća kao
vremena javljanja osjećanja ljubavi Pokladne pjesme ili maškerate.
 U Dubrovniku i drugim dalmatinskim gradovima renesansni duh se ogledao i u
pokladama i karnevalima, maskenbalima na ulicama i u bogatim domovima. Na
tim svečanostima se pjevalo, igralo i veselilo do raskalašenosti, i to je bilo izraz
renesansnog shvatanja života, vedrog i optimističnog pogleda na svijet. Pjevane
su pokladne pjesme ili maškerate. Najljepša pokladna pjesma je Jeđupka
(Ciganka) Mikše Pelegrinovića.

Epska poezija
Epskom poezijom bavili su se: Marko Marulić, autor epova Judita i Davidias,
Petar Hektorović, autor Ribanja i ribarskog prigovaranja, Mavro Vetranović i
Juraj Baraković. Iz oblasti epike značajan je i roman Planine Petra Zoranića. To
je prvi svjetovni roman s rodoljubnim sadržajem u hrvatskoj književnosti.

Dramska poezija

Renesansa u Hrvatskoj je donijela uspon dramskog stvaralaštva. Od dramskih

vrsta, u skladu s renesansnim duhom, najpopularnije su bile pastorale i
komedije. Prvu pastoralu (Radmio i Ljubmir) napisao je Džore Držić. Pastorale
su pisali i Nikola Nalješković i Marin Držić, autor Tirene. Pastorala je vedra,
poetična pastirska igra s elementima komičnog i realističnog. Najvišu
umjetničku vrijednost u hrvatskoj rensansi dosegnule su komedije. U njima je
najbolje i najsvestranije predstavljen rene- sansni duh i način života u
Dubrovniku i drugim dalmatinskim gradovima. Hrvatska dramska renesansna
književnost bila je pod snažnim utjecajem Plautovih komedija. Najznačajniji
dramski pisac, i ujedno najveći pisac hrvatske renesanse, bio je Manu Držić,
autor komedija Dundo Maroje, Novela od Stanca, Skup...