Klasicizam i prosvjetiteljstvo u Hrvatskoj

Klasicizam i prosvjetiteljstvo u Hrvatskoj se javljaju u 18. stoljeću. 18. stoljeće je u Hrvatskoj

obilježeno velikim brojem neknjiževnih termina, a to su prosvjetiteljstvo, jozefinizam i
racionalizam.
Prva tri desetljeća, prije pojave ilirskog pokreta, mogu se označiti opisno, odnosno za to
razdoblje kažemo da je književnost uoči preporoda.
Književna situacija 18. stoljeća više je nego atipična u odnosu na europsku. Glavna obilježja
klasicizmu i prosvjetiteljstvu mogu se uočiti u društveno-političkim okolnostima koji su
vezani za oslobođenje Slavonije od okupatora Turaka, prosvijećeni apsolutizam Josipa II i
Marije Terezije, slabljenje položaja Dubrovnika i sve jača mletačka vlast u Dalmaciji i Istri.
Do polovice 18. stoljeća djela hrvatske književnosti pisana su štokavskim, čakavskim i
ikavskim književnim jezikom i nije bilo važnijih književnih pojava. Prosvjetiteljstvo se
počinje razvijati tek u drugoj polovici 18. stoljeća.
Klasicizam i prosvjetiteljstvo u Hrvatskoj u četiri kulturna kruga
Dubrovnik – postoji još puno latinštine. Velik broj pisaca odlučuje prepjevati ili prevesti
poznata djela na latinski jezik. Rajmundo Kunić je odlučio “Ilijadu” prepjevati na latinski
jezik, a Bruno Zamanja je prepjevao “Odiseju” na latinski jezik. Ruđer Bošković u to je
vrijeme pisao na latinskom, a Đuro Ferić je objavio basne na hrvatskom i latinskom jeziku.

Dalmacija – književnost je u skladu s pučko-prosvjetiteljskim karakterom. Andrija Kačić

Miošić je pjevao o junaštvu svoga naroda kroz povijest u djelu “Razgovor ugodni naroda
slovinskoga”, a Filip Grabovac je pjevao o položaju Dalmacije u svom djelu “Cvit razgovora
naroda i jezika iliričkoga”.

Sjeverozapadna Hrvatska – djela su tada pisana kajkavskim književnim jezikom. Vrhunac tog
razdoblja je autor Tituš Brezovački koji je napisao odgojno-prosvjetiteljske komedije
“Diogeneš” i “Matijaš grabancijaš dijak”.

Slavonija – javlja se raznolika književnost klasicističkog, baroknog i predromantičarskog

stila, no najveću popularnost imala je književnost s prosvjetiteljskim obilježjima. Svojim
djelom “Stair iliti divji čovik” Matija Antun Relković želi pomoći unapređenju Slavonije.
Matija Petar Katančić pisao je pjesme na latinskom i hrvatskom jeziku.
Glavni nosioci prosvjetiteljstva u Hrvatskoj su pisci Matija Antun Reljković i Andrija Kačić
Miošić. Njihova djela sadrže odlike prosvjetiteljstva, a to su odgojna funkcija pisane riječi i
didakticizam. Veliku ulogu imali su i zagrebački bogoslovi. Iz njihovih kazališnih družina
izašla su i djela Tituša Brezovačkog.