VJEROVANJE U ALLAHOVO ODREĐENJE

U temeljne komponente imana ubraja se i vjerovanje u kader – Allahovo određenje i

sudbinu. Sve što se dešava, bilo dobro ili zlo, dešava se Allahovom voljom.
Kader je sve ono što je Uzvišeni Allah, iz Svoga apsolutnog znanja, znao da će se
dešavati od praiskona – pa dovijeka, i sve ono što je perom već zapisano. Uzvišeni Allah već je
unaprijed odredio sudbinu svih stvorenja, kao i sve ono što će desiti i prije nego što je išta
postojalo u praiskonu, i On je znao šta će se desiti, kada će se desiti i na koji će se način to zbiti.
Sve se dešava samo na način kako je to On već unaprijed odredio.
Kader, odnosno odredba Uzvišenog Allaha, skrivena je tajna koju je Allah od svih
stvorenja sačuvao, zaklonivši od Svojih robova potpuno znanje o njemu i zabranivši im da
pokušaju proniknuti u njegovu suštinu i pojedinosti.
Vjerovanje u Allahovo određenje zasniva se na četiri temelja, a to su:
1. Allah je Sveznajući. Ovo podrazumijeva čvrsto vjerovanje da Allah poznaje i zna
apsolutno sve, i u globalu i podrobno. On zna i ono što se desilo i ono što će se desiti,
ali i ono što se nije desilo, a da se desilo, kako bi se i na koji način desilo. On zna šta
kriju ljudske misli, ali i ono što oni na javu iznose. On zna njihova stanja i njihova
djela, i zna gdje će i kako skončati. On ih je izveo na ovaj svijet i propisao im naredbe
i zabrane, te ih na kušnju stavio kako bi svima postalo očito ono što je On unaprijed
znao, i kako bi Njegova mudrost došla do izražaja: “A Allah je Sveznajući” (El-
Ahzab, 40). Uzvišenom Allahu pripada apsolutno sveznanje i On nikada ne
zaboravlja niti Mu išta promiče.
2. Allah je sve zapisao. Shodno Svom apsolutnom sveznanju, koje je svemu prethodilo,
Allah je zapisao sudbinu svih stvorenja. Uzvišeni je Allah rekao: “Zar ne znaš da je
Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u (glavnoj) Knjizi; to je,
uistinu, Allahu lahko!” (El-Hadždž, 70). A ta knjiga je Levhi-mahfuz – Ploča
pomno čuvana ili Ummul-kitab – Glavna, praizvorna knjiga. Ne postoji ništa a da u
toj Knjizi nije jasno zapisano i to pedeset hiljada godina prije nego što će Uzvišeni
Allah stvoriti nebesa i Zemlju. On je u toj Knjizi zapisao ko će biti sretan, a ko
nesretan, zapisao je opskrbu stvorenja, njihova djela, dužinu njihovog životnog vijeka
i to još dok su bili u utrobama svojih majki. Ovu vrstu određenja zovemo
predodređenje životnog vijeka. U noći Lejletul-kadr određuje se tzv. godišnje
predodređenje, a kada se u tačno datom momentu nad čovjekom obistini ono što mu
je unaprijed određeno kaderom, to se zove dnevno predodređenje. A svaki nagovještaj
ima svoje utvrđeno vrijeme, i to će svima očito postati.
3. Allah Svojom voljom čini šta hoće. Ovo znači bespogovorno i čvrsto vjerovati da je
volja Uzvišenog Allaha punovažna i da mora biti sprovedena u djelo. Ono što On želi
da se desi, to će se neupitno i desiti, a ono što ne želi da se desi, to se nikada neće
 dogoditi. On Svojom dobrotom na Pravi put upućuje onoga koga hoće, a Svojom
pravednošću u zabludu odvodi koga hoće. Niko ne može spriječiti Njegovu odredbu,
ni dokinuti Njegovu presudu, ni izmijeniti Njegovu odluku. Ljudi također posjeduju
slobodnu volju, pa onaj ko od njih želi ići Pravim putem, izabrat će put ka svome
Gospodaru, a onaj ko od njih želi u zabludu odlutati, sebi će za vodiča šejtana uzeti.
Međutim, kada neko nešto želi učiniti, Uzvišeni je Allah već htio da on tako želi, pa
je Allahova volja prethodila njegovoj volji i Allahovo je htijenje prethodilo njegovom
htijenju. Uzvišeni je Allah rekao: “A vi ne možete htjeti ništa osim ono što hoće
Allah, Gospodar svjetova!” (Et-Tekvir, 29). Allahova apsolutna volja utemeljena je
na Njegovom sveznanju i na Njegovoj neograničenoj mudrosti.
4. Allah je sve stvorio. Ovaj postulat obavezuje vjernika da čvrsto i nepokolebljivo
vjeruje da je Uzvišeni Allah stvorio sve što postoji. Uzvišeni je Allah rekao: “Allah
je Stvoritelj svega…” (Ez-Zumer, 62). Dakle, Svevišnji Allah stvorio je i ljude i
njihova djela. U tom kontekstu, Allah je rekao: “Allah je stvorio i vas i ono šta
radite” (Es-Saffat, 96).
Vjernik zna da ga nije moglo mimoići ono što ga je zadesilo i da ga nije moglo zadesiti
ono što ga je mimoišlo. Allahova odredba će se, sigurno i bez ikakve sumnje, ostvariti, pa zbog
toga, nesretan je i neznalica onaj ko se histerično žali na svoje stanje. Legitimno je da se čovjek
poziva na Allahovo određenje onda kada ga zadese tegobe i iskušenja, a ne onda kada čini
grijehe i sramotna djela. Nevolje i probleme koji su mu predodređeni čovjek mora prihvatiti
kao neminovnost koju nije mogao izbjeći. Na taj način on pokazuje da je u potpunosti
zadovoljan Allahom kao svojim jedinim Gospodarom. S druge strane, ukoliko je riječ o
grijesima, niko nema pravo griješiti i onda te grijehe pravdati kaderom, međutim, ukoliko i
učini grijeh, čovjekova je obaveza da od Allaha zatraži oprost i pokaje se. Dakle, svaki je čovjek
dužan kajati se zbog sramotnih djela koja je učinio i biti strpljiv u nevoljama, ukoliko se u njima
obreo.
Vjerovanje u Allahovo određenje i sudbinu daje izuzetno lijepe i korisne plodove, u koje,
između ostalog, ubrajamo potpuno oslanjanje na Allaha, ali tek nakon što se na putu ostvarenja
određenog cilja poduzmu svi legitimni uzroci; zadovoljstvo nevoljama i poteškoćama koje su
kaderom predodređene; očekivanje nagrade od Allaha za strpljivost i zahvalnost na svemu što
je vjernika zadesilo.

Pitanja:
- Šta je kader?
- Koja su četiri temelja na kojima se zasniva vjerovanje u Allahovo određenje i
sudbinu?
- Koji su plodovi vjerovanja u kader?