PETRODOLARSKI SISTEM I DRŽAVE

Petrodolaski sistem vezan je za historiju zlatnog standarda.

Nakon Drugog svjetskog rata Sjedinjene Američke Države
držale su najveći dio svjetske zalihe zlata. SAD su bile
spremne otkupiti bilo koji američki dolar za vrijednost u zlatu
ako druge zemlje vežu svoje valute za dolar. Ostale zemlje
potpisale su ovaj sporazum na konferenciji u Bretton Woodsu
1944. godine. Tako je uspostavljen američki dolar kao svjetska
rezervna valutu. U februaru 1945. predsjednik SAD-a Franklin
D. Roosevelt inicirao je savezništvo sa Saudijskom Arabijom.
Sastao se sa saudijskim kraljem Abdul-Azizom. Sjedinjene
Američke Države izgradile su aerodrom u Dahranu zauzvrat za
vojnu i poslovnu obuku. 1971. godine američka stagflacija
potaknula je kretanje dolara. Mnoge su države zatražile otkup
američkih dolara za zlato. Kako bi zaštitio preostale američke
rezerve zlata, predsjednik Richard Nixon uklonio je dolar iz
zlatnog standarda. Kao rezultat toga, vrijednost dolara je
naglo pala. To je pomoglo američkoj ekonomiji jer su se i
izvozne cijene smanjile, što ih je učinilo konkurentnijim. Pad
dolara je naštetio zemljama izvoznicama nafte jer su ugovori
određivani u američkim dolarima. Njihov prihod od nafte
opao je zajedno s dolarom. Povećali su se troškovi uvoza,
denominirani u drugim valutama. Nixon je 1973. zatražio od
Kongresa vojnu pomoć Izraelu u ratu Jom Kipur.
Novoosnovana Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC)
zaustavila je izvoz nafte u Sjedinjene Države i druge izraelske
saveznike. OPEC-ov embargo za naftu učetverostručio je
cijenu nafte za šest mjeseci. Cijene su ostale visoke i nakon
završetka embarga. 1979. godine Sjedinjene Američke Države
i Saudijska Arabija pregovarale su o Zajedničkoj komisiji SAD-a
i Saudijske Arabije o ekonomskoj saradnji. Dogovorili su se da
će američke dolare koristiti za naftne ugovore. Američki dolari
bi se reciklirali natrag u Ameriku putem ugovora s američkim
kompanijama. Te kompanije poboljšavaju saudijsku
infrastrukturu transferom tehnologije. To povećava uvoz,
osigurava veće plaće državnim službenicima i jača lokalnu
ekonomiju.Ostatak se koristi za poboljšanje finansija država.
Oni svoje petrodolare recikliraju putem bogatih državnih
fondova. Ta sredstva koriste za ulaganje u poslove koji nisu
povezani sa naftom. Dobit od ovih poslova čini ih manje
ovisnima o cijenama nafte.
Evo pet najvećih svjetskih reciklirača petrodolara rangiranih
po imovini:
Globalni penzijski fond Norveške vlade - 1,187 biliona dolara
U.A.E. Investiciona uprava Abu Dabija - 697 milijardi dolara
Kuvajtska investicijska uprava - 534 milijarde dolara
Saudijska Arabija SAMA - 494 milijarde dolara
Uprava za ulaganje u Katar - 328 milijardi dolara