David Rockefeller (ro. 1915.

) je ameriki bankar, te javno najistaknutiji (ujedno i najstariji ivi) lan ekstremno

bogate obitelji Rockefeller, koja veini svojeg bogatstva duguje iznimno profitabilnom poslovanju nekadanjeg Standard
Oil-a; kompanije koja je zbog protuzakonitog stvaranja monopola bila 1911. godine odlukom vlasti SAD-a prisilno
razdijeljena na 34 kompanije. Tijekom ivota je D. Rockefeller uspio ostvariti utjecaj dostojan nasljea jedne od
najmonijih kapitalistikih dinastija u povijesti, te ga dri do danas.
Djetinjstvo je proveo u miljeu obiljeenom neizmjernim luksuzom - 9-etana kua Rockefellerovih bila je najvea i
najluksuznije privatno obitavalite u New Yorku, a obitelj je imala i razne druge dvorce.
Diplomirao je 1936. godine na Sveuilitu Harvard (cum laude, tj. sa osobitom pohvalom Sveuilita), nakon ega radi u
obiteljskoj banci u Londonu i pohaa postdiplomske studije na jednako uglednoj London School of Economics - koja u to
vrijeme prima od Rockefellerovih tako znaajnu financijsku potporu da LSE dobiva nadimak "Rockefeller Baby"
[1]
.
Doktorat (Ph.D) iz podruja ekonomske znanosti stjee 1940. godine na Sveuilitu u Chicagu, ustanovi koju je 1890.
godine osnovao njegov otac John D. Rockefeller.
Godine 1940. godine radi u upravi New Yorka, uz slavnog gradonaelnika Fiorella la Guardiu: ondje je slubeno kao
pripravnik ("intern"), ali mu je dodijeljen ured kojega inae koristi zamjenik gradonaelnika.
[2]

Tijekom II. svjetskog rata sluio je u vojnoj obavjetajnoj slubi, na poslovima vezanima uz gospodarsku pijunau; kraj
rata je doekao sa inom satnika (engl. captain). U tom je razdoblju bio 7 mjeseci akreditiran kao atae kod Amerikog
veleposlanstva u Parizu.
[3]

Od 1946. do 1981. godine bio je D. Rockefeller dunosnik (od 1969. do 1980. glavni izvrni direktor) u Chase Manhattan
Bank (danas JP Morgan and Chase Bank), vodeoj svjetskoj banci i uporitu Dinastije Rockefeller iz vremena Standard
Oil-a.
Slino kao to poslovanje dinastije Rockefeller - koja u najveoj mjeri nastoji zasluiti povjerenje amerike i svjetske
javnosti vrlo obilnim humanitarnim donacijama - stoji i nakon 1911. godine pod stalnom sumnjom je li doista propustila
tajno koordinirati poslovanje kompanija koje su nastale razbijanjem njihovog globalnog naftnog monopola (meu tim
kompanijama je, primjerice, Saudi Aramco, glavni akter u crpljenju nafte u Arapskom zaljevu, te - prema procjeni
"Financial Timesa" iz 2010. god. - najvrjednija kompanija na svijetu
[4]
), tako i javno poznate aktivnosti Davida
Rockefellera izazivaju nedoumice u pogledu ciljeva i dosega povezivanja financijske i politike moi, koju on uspjeno
provodi.
David Rockefeller je 1954. godine pokrenuo Bilderberg grupu, gdje do danas neprikosnoveno odluuje o pozivanju novih
lanova
[5]
, a 1973. godine osnovao je Trilateralnu komisiju
[6]
. Utjecaj tih udruenja na svjetska kretanja je velik, ali ne do
kraja prepoznatljiv.
Meu mnogim filantropskim aktivnostima Davida Rockefellera nalazimo 1994. godine osnovan "David Rockefeller
Center for Latin American Studies", koji djeluje u okrilju Sveuilita Harvard (sa uredima u Latinskoj Americi) i nastoji
osigurati multidisciplinarni uvid u stvarne drutvene i ekonomske procese u Latinskoj Americi, te osigurati povezivanje
znanstvenika i studenata iz SAD-a sa onima u Latinskoj Americi.
[7]

Zbog znaajne uloge koju kao dvije regionalne sile imaju na Bliskom Istoku, na dogaaje u Siriji veliki utjecaj imaju
takozvani 'vjekovni neprijatelji' Saudijska Arabija i Izrael.
Brojne injenice upuuju na njihovu dugogodinju suradnju, prije svega zbog 'zajednikog neprijatelja Irana', ali i zbog
brojnih zajednikih stavova oko goruih pitanja u regiji. 'Netrpeljivost' izmeu vlasti u Tel Avivu i kraljevske kue u
Riyadhu je uglavnom deklarativne naravi i svodi se na obostrane, isprazne verbalne optube i ovinistike eskapade. To
je potvrdio i egipatski klerik, eik Mohammad Alaedin Madhi, kada je, estoko kritizirajui Al Jazeeru i Al Arabiyu, izjavio
'kako Saudijska Arabija i Katar slue iskljuivo interesu SAD-a i Izraela'.
PressTV navodi kako je sveuilite u Tel Avivu objavilo izvjee u kojem stoji 'kako je za obranu politikih interesa u
regiji za Izrael posljednja nada Saudijska Arabija'.
U izvjeu sveuilita u Tel Avivu doslovno stoji:
"Budui da su tradicionalni saveznici Izraela u regiji blokirani ili destabilizirani 'Arapskim proljeem', Saudijska Arabija je
posljednja nada idovskoj dravi u obrani njenih politikih interesa u regiji".
Izrael i Saudijska Arabija surauju desetljeima
Iako nema nikakve sumnje da se taj odnos temelji na politikom naelu: neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj i
gledajui kroz tu prizmu bi se njihova suradnja mogla protumaiti strahom od uspona Irana, to bi neminovno dovelo do
promjene postojeeg poretka u arapskom svijetu (a moda i kraju brutalne diktature u Saudijskoj Arabiji zbog eksplozije
uzavrelih etnikih i vjerskih strasti u regiji), povijest dobrih odnosa Saudijske Arabije i Izraela seu dublje u prolost no
to se misli i njihova dugogodinja suradnja nije uvjetovana iskljuivo sirijskom krizom ili iranskim nuklearnim
programom.
Saudijska Arabija je politika previranja oko izraelsko-palestinskih odnosa savreno prilagodila ulozi koju si je sama
dodijelila: zemlje koja zastupa interese cijelog arapskog svijeta. U pregovorima 2002. kraljevska kua u Riyadhu je
priznavanje idovske drave i normalizaciju odnosa s Tel Avivom uvjetovala povratkom izraelske vojske na granice iz
1967. Takvu mogunost Izrael deklarativno odbija iskljuivo iz razloga kako bi to vie zaradio pristankom na takvu
soluciju, a u meuvremenu se sa Saudijskom Arabijom udruio u borbi protiv zajednikih neprijatelja.
Na primjer, 1962. godine kada je izbio graanski rat i sruena monarhija u Jemenu, Saudijska Arabija, bri tanske
specijalne postrojbe SAS i Mossad su se zajedno borili na strani monarhista kralja Badra, kojega su s vlasti svrgnuli
mladi asnici kolovani i pomagani od strane Egipta.
Jo jedna epizoda je vana za spomenuti, a to je atentat 1985. u Beirutu na Muhammada Fadlallaha, imama koji je
osnovao Hezbollah.
Atentat na Fadlallaha, 8. oujka 1985., zajedno su isplanirali i proveli u djelo Saudijci i Mossad, a prema rijeima
amerikog novinara Boba Woodwarda, tadanji direktor CIA-e, William Casey, izjavio je 'kako su Izraelci isplanirali
atentat, ali su Saudijci bili ti koji su ispred obiteljske kue Fadlallaha postavili vozilo puno eksploziva'. Prilikom eksplozije
je poginulo najmanje 60 ljudi, ali je Fadlallah preivio.
U novije vrijeme imamo situaciju s izraelskim informatikim napadima na iranska nuklearna postrojenja. Teheran tvrdi su
Izraelci napade izveli uz pomo Saudijske Arabije, a New York Times navodi 'kako je Iran u znak odmazde za cyber-
napade na njihove centrifuge, sredinom 2012. isto uinio saudijskoj dravnoj tvrtki 'Saudi Aramco', to je najvrednijoj
tvrtki na svijetu prouzrokovalo enormne gubitke'.
Barry Lando: "Saudijska Arabija financira Mossad"
Sve ovo potvruje i Barry Lando, dugogodinji urednik informativnog programa CBS-a i izvrstan poznavalac prilika na
Bliskom Istoku, sada kolumnist Huffington Posta, koji na svom blogu u lanku: 'Saudijska Arabija financira Mossad' tvrdi
kako Riyadh izravno financira izraelsku tajnu slubu u borbi protiv Irana. Izvor kojeg Lando citira je njegov 'blizak prijatelj
s vrstim vezama u izraelskoj vladi'.
"elnik izraelskog Mossada je nekoliko puta putovao u Saudijsku Arabiju kako bi se tamo susreo sa svojim kolegama,
rezultat tih susreta je bio dogovor da e Saudijci snositi financijske trokove likvidacija iranskih nuklearnih fiziara koje je
Mossad ubio u protekle dvije godine. Dogovoreno je kako e Saudijska Arabija Mossadu za taj 'posao' uplatiti milijardu
dolara. Saudijci su tu svotu smatrali ekvivalentnom teti koju bi im, ako se privede kraju, prouzroio iranski nuklearni
program", pie Barry Lando u listopadu 2012.
Priznaje da pria 'izgleda apsurdna', ali dodaje:
'S duge strane ova informacija ipak ima smisla, jer politika movara Bliskog Istoka u proteklih 30 godina nema nita
zajednikog s onim to politiari u svom obraanju narodu urlaju preko tv ekrana'.
"Budui da Izrael i Saudijska Arabija imaju isti problem, tj. nijedna od te dvije zemlje ne eli da Ahmadinejad doe do
nuklearnog naoruanja, ova tvrdnja o suradnji Mossada i Saudijske Arabije ima smisla. Zbog informatikog napada na
svoja nuklearna postrojenja Iranci su izvrili cyber-napad na 'Saudi Aramco', najskuplju tvrtku na svijetu", potvruje i
Lando navode New York Timesa i potvruje kako se s pravom moemo pitati zbog ega bi se Teheran osveivao
Saudijskoj Arabiji, ako je informatiki napad na njihove centrifuge, kao to je dokazano, izvrio Izrael?
Barry Lando je izjavio kako Izrael, Sjedinjene Drave i Iran 'jednostavno ne razumiju razloge jedni drugih i kako njihovi
dravnici igraju opasnu igru muhe bez glave utroje'. Povijest zamrenih odnosa na Bliskom Istoku je detaljno objasnio u
svojoj knjizi: 'Povijest politike zapada prema Iraku od Churchilla preko Kennedya do Georgea W. Busha'.
Al Nusra Front na Golanskoj visoravni dobiva svu potrebnu pomo od Izraela
Obzirom da se radi o najzanimljivijem saveznitvu na Bliskom Istoku, tajni odnosi izmeu cionistike drave Izrael i
saudijske kraljevske obitelji koja skrbi za Meku i koja se smatra jednom od najkonzervativnijih vlada u arapskom svijetu,
nesumnjivo plijeni pozornost.
U intervjuu kojega je za PressTV dao prof. Michel Chossudovsky s instituta za globalna istraivanja iz Montreala (Global
Research), takoer se govori o vezi Izraela i Saudijske Arabije, ali je tema bila sirijska kriza i uloga Izraela u njoj.
Chossudovsky tvrdi 'kada bi zapadni elnici iskreno bili zabrinuti zbog dogaanja u Siriji i zaista podravali mirovni
proces, istoga bi trena prestali podravati teroristiku organizaciju koja je povezana s Al-Qaedom i koja je odgovorna za
zloine i ubojstva u Siriji.'
PressTV: Gospodine Chossudovsky, Izrael je nedavno u Moskvi prijetio uporabom sile. Kakvu ulogu u sirijskoj krizi ima
Izrael i koliko je mogue izravno uplitanje od strane Tel Aviva?
M.Chossudovsky: Prvo bi htio napomenuti kako Izrael izravno podupire pobunu u Siriji; drugim rijeima: podrava Al-
Qaedu. iroj javnosti nije poznato kako na Golanskoj visoravni podupire teroristike jedinice Al -Nusra Fronta, teroristike
organizacije koja se bori protiv vladinih snaga. Al Nusra Front na Golanu ima svoju logistiku; oruje, potrebni materijal,
izraelskim vozilima ulazi na sirijski teritorij, a i bolnice za pobunjenike se nalaze takoer na Golanskoj visoravni. Dakle,
od samog poetka je Izrael ukljuen u pruanju podrke raznim pobunjenikim frakcijama, tj. islamistikim plaenicima
obuenima u Kataru i Saudijskoj Arabiji.
Moramo se zapitati tko su glavni akteri sirijskog ratnog teatra. To su pobunjenici iz Al Nusra Fronta, koji navodno
predstavljaju opoziciju, a podravaju ih zapadne vojne sile i Izrael. Oni su pjeadija zapadne vojne alijanse i oni vode rat
protiv sirijskog naroda.
Sada kada je Europska Unija odluila ukinuti embargo, moraju nai nain kako dostaviti oruje plaenicima za koje i
sami tvrde da su teroristi. To je razliit stav onog kojeg imaju Rusija i Iran, koji Siriji pruaju vojnu pomo kao suverenoj
zemlji kroz bilateralne sporazume.
Zapad i Izrael pomau teroristiku organizaciju, to je protivno meunarodnom pravu, ali je i u suprotnosti s amerikim
'protuteroristikim zakonima'.
Nedavno je ameriki senator John McCain je uao u Siriju preko Turske. Kako tumaite ovu posjetu?
Chossudovsky: John McCain je nesumnjivo prekrio amerike smjernice o anti-terorizmu. Postoji spisak teroristikih
organizacija kojega je sastavio State Department i John Kerry takoer pregovorima s predstavnicima jedne od tih
organizacija, a ista stvar vrijedi i za Johna McCaina koji protuzakonito ulazi u Siriju. Isto se moe rei i za biveg
ambasadora u SAD-a Siriji, Roberta Stevena Forda, koji takoer podupire teroriste.
Dakle, moramo razlikovati vojnu pomo koja od vlade do vlade ide slubenim putem, kao to je ona to Rusi pruaju
Siriji i pomo koju Izrael, Velika Britanija, Francuska, Sjedinjene Drave pruaju teroristikim organizacijama. Prema
svim kriterijima, ova druga je protuzakonita.
Drugim rijeima, ovi zapadni dunosnici trebaju biti uhieni i optueni na temelju zakona o anti -terorizmu jer kre
meunarodno pravo.
Europska Unija je ukinula embargo na uvoz oruja sirijskim pobunjenicima, mislite li da e zbog toga biti mogue nai
politiko rjeenje za sirijsku krizu na pregovorima u enevi?
Chossudovsky: Mislim da zapadni elnici pokuavaju do mira i demokracije doi prijetei ratom. To je ono to oni rade.
Prijete i dostavljaju oruje teroristima koje su sirijske oruane snage u posljednje vrijeme desetkovale. Sada se zapad
naao u slijepoj ulici i u obzir dolaze sve opcije i kada bi se iskreno zalagali za mirovne pregovore, odmah bi prestali
podravati teroristiku organizaciju koja je povezana s Al-Qaedom, a koja je odgovorna za zloine i ubojstva u Siriji.
I pored nespornih dokaza i injenica koje ukazuju na suradnju, ogromna veina Arapa i muslimana u svijetu i dalje ivi u
uvjerenju kako je Saudijska Arabija (ali i Katar; o emu nije bilo rijei u ovom tekstu) "zakleti neprijatelji cionistike
drave". Prof. Chossudovsky je spomenuo izraelska vozila naena u Qusayru koja su koristili sirijski pobunjenici. U vie
navrata se pisalo o vojnim bolnicama Al Nusra Fronta na Golanu, a politiku potporu Tel Aviva sirijskim pobunjenicima
nije potrebno posebno napominjati. Potom treba podsjetiti na koordinirani napad sirijskih pobunjenika na radarski centar
sirijske protuzrane obrane samo nekoliko sati prije izraelskog zranog napada na Siriju. Bez pomoi islamista, napad
izraelskih zrakoplova bi bio smrtonosna misija, no u ovom sluaju su uli u sirijski zrani prostor, bombardirali Damask i
vratili se u Izrael kao da se radilo o rutinskoj vjebi. Na kraju je nuno zapitati se: koju razinu trebaju dosei stradanja
sirijskog naroda , a da bi u Bruxellesu, Riyadhu, Tel Avivu i, naravno, Washingtonu priznali da se na Bliskom Istoku
gomilanjem oruja i islamskih fanatika ne moe doi do mira.
izvor(i): PressTV | The Guardian | Wikipedia | New York Times | Huffington Post | Barrylando.blogspot.com | Democracy
Now |


Kua Sauda nije nita vie islamska nego Bijela
kua

Kua Sauda nije nita vie islamska nego Bijela kua
Slijedei Hegelijansku dijalektiku, globalisti su stvorili dvije antagonistiki nastrojene strane, odnosno liberalno-
demokratski zapad nasuprot Terorizma ili politikog islama, a sa ciljem da se iroka javnost natjera na prihvaanje
krajnje alternative-Novog svjetskog poretka.
Zapad i islam iza sebe imaju dugu eru kompatibilnosti, no ta je povijest zatirana i poricana, te se istovremeno njegovao
mit o sudaru civilizacija.
Zapad je taj koji podgrijava sentimente zapadnjaka protiv islama na nain da nam se servira slika islama prikazuje u
iskrivljenom obliku, u fokus se stavljaju fanatini vehabije ili Osama bin Laden islamizam.


Ibn Saud i William A. Eddy
Ope poznata injenica je kako su globalisti desetljeima itekako radili na oblikovanju , kao i financirali razne teroristike
organizacije. Uistinu, cijelo 20 stoljee su posvetili tome. Popis financiranih je dug, tu je Muslimansko bratstvo u Egiptu,
Hamas u Palestini, Afganistanski mudahedini...Said K. Aburish, novinar i pisac palestinskog porijekla (autor vie knjiga,
izmeu ostalih i A Brutal Friendship: The West and the Arab Elite)kae o prvoj fazi odnosa izmeu Zapada i Islama,
Svo politiko vodstvo tog vremena se oslanjalo na Islam i njihove voe koji su bili pro-zapadnjaki raspoloeni, a Islam
je bio alat kojim se legitimizirala vladavina, tiranija i korumpiranost tih arapskih voa. No, povijest dvolinosti zapada
datira jo od 18 stoljea kada su Britanci, tj., britanski masoni poradili na stvaranju Vehabijske sekte u samoj Saudijskoj
Arabiji, a kako bi potpomogli svojim imperijalistikim ciljevima. Britanski pijun pod imenom Hempher, odgovoran je za
ekstremna stremljenja vehabizma, kako se spominje u turskom Mirat al-Haramain,Ayyuba Sabri Pasha-e, radu
napisanom izmeu 1933-1938. Britanska politika u kolonijama esto ukljuuje stvaranje devijantnih sekti kako bi se
podijelilo i zavladalo, kao to je bio sluaj i sa Ahmadiyya sektom u devetnaestom stoljeu.


Ibn Saud i Roosevelt na palubi USS Quincy
Detalji ove zavjere se navode u malo poznatom dokumentu pod imenom The Memoirs of Mr. Hempher (Memoari
gospodina Hemphera) objavljenog u nekoliko dijelova u njemakom listu Spiegel, a kasnije i u francuskom tisku.
Libanonski doktor je preveo dokument na arapski i nakon toga ga prevode na engleski i druge jezike.
Dr.Hempher (britanski pijun) je bio u misiji po nalogu svoje vlade koja ga je poslala na Bliski istok radi upoznavanja
naina ivota i openito funkcioniranja Otomanskog carstva. Britanci tada promoviraju rasizam, nacionalizam, alkohol,
kockanje, blud i potiu muslimanske ene da odbace tradicionalnu odjeu. Bitan dio strategije koju su provodili bio je
unjeti herezu meu muslimane i potom kritizirati muslimane i islam za provoenje religijskog terora. Upravo po tom
pitanju, Hempher imenuje korumpiranog pojedinca pod imenom Mohammed Ibn Abdul Wahhab. Kako bismo razumjeli
vrstu fanatizma koji obiljeava Vehabizam, prvo moramo znati kako islam poziva sve muslimane, bez obzira na rasu ili
nacionalnost da se meusobno prepoznaju kao braa po vjeri. Ubojstvo drugog muslimana je strogo zabranjeno.


Ibn Saud i Faisal od Iraka sa idovima na palubi Laure 1949.
Prvobitni cilj Britanaca je bio okrenuti arapske muslimane protiv njihove turske brae, a jedini nain da se to uini je bio
pronai rupu u islamskom zakonu kako bi Arapi mogli proglasiti Turke otpadnicima. Abdul Wahhab je bio instrument
kojemu su Britanci uspjeli podvaliti ovu suludu ideju i koji je prenosi muslimanima arapske peninsule. Wahhab je
prihvatio ovu neprirodnu ideju i odluio provesti reforme, te su po njemu Turci svojim molitvama svecima izdali vjeru i
zato ih je doputeno ubijati, a njihove ene i djecu uiniti robljem. Isto je od tada vrijedilo za sve one koji ne prihvaaju
njegove reforme, a to je znailo da su zatieni od progona ostali tek njegovi malobrojni i zavedeni sljedbenici. No,
Wahhabi pokret bi ostao nezapaen da nije bilo Saudijske porodice, koja iako tvrdi drugaije, zapravo vue porijeklo
odidovskih trgovaca iz Iraka. Ortodoksni pravnici tog vremena biljee Wahhabiste kao heretike i osuuju ih zbog
njihovog fanatizma i irenja netolerancije. Ali, Wahhabisti svejedno nastavljaju iskazivanjem svog prijezira spram svih
koji ne misle isto kao oni pokoljima, bez obzira radilo se o muslimanima ili drugima. Nadalje, poinju unitavati sva sveta
mjesta, groblja, kradu blago Proroka koje ukljuuje i svete knjige, umjetnine i nebrojene darove od neprocjenjive
vrijednosti koje su se uvale u gradu tisuama godina. Koa od koje su bile izraene korice svete knjige je iskoritena da
bi se napravile sandale za Wahhabi kriminalce.


Ibn Saud (Abdul Aziz) i lanovi obitelji blizu Thaj-a ,11. oujak 1911

Otomanski sultan je uguio prvu Wahhabi pobunu 1818., ali sekta ponovo oivljava pod vodstvom Saudi Faysal -a I.
Pokret je tada djelomino obnovljen i ponovo uniten krajem 19 stoljea. Nakon 1.Svjetskog rata regije pod vladavinom
Otomanskog carstva su podijeljene raznim marionetskim reimima, a kao nagradu Ibn Saudu za potkopavanje
Otomanskih vlasti u regiji, stvara se Kraljevstvo Saudijska Arabija 1932. Godinu dana kasnije, nakon to su Britanci
uinili greku izgubivi interes za Saudijce i arapske pustinje, 1933., Saudi daju (za samo 250 000 dolara) koncesiju za
crpljenje nafte California Arabian Standard Oil Company (CASOC), koja je dio Standard Oil of California (SOCAL,
dananji Chevron), na ijem je elu Rothschildov agent i elnik SAD Illuminati familije, Rockefeller. Od tada do danas
je Saudijska Arabija najvaniji saveznik zapada(prvenstveno SAD-a) na Bliskom istoku, koji ne samo to im omoguuje
pristup svojim bogatim naftnim rezervama, ve i kontrolira arapsku agresiju spram Izraela. Zahvaljujui evidentnoj
hipokriziji tog reima, kraljevska obitelj se brutalno obruavala na svaku natruhu neposluha ili otpora bilo koje vrste i
zabranjivala znanstvenicima da komentiraju politiku, drugim rijeima, kritiziraju reim.U knjizi Dva lica islama,
Stephen Schwartzpie, Njihova pouda ih je odvela u taverne, kazina i bordele...Kupili su flote automobila, privatne
avione, jahte veliine vojnih brodova. Investirali su u vrijedne zapadnjake umjetnine koje niti razumiju, niti vole, a koje
vrijeaju osjetljive wahhabi klerike. Troili su kako im se htjelo, postali su pokrovitelji meunarodnog seksualnog
porobljavanja i iskoritavanja djece.
U konanici, kako bi ipak odravali privid zalaganja i praenja islama, saudijski reim je sa svojim marionetskim
uenjacima razvio verziju Islama koja naglaava ceremonijalne detalje religije, na raun shvaanja ire politike
realnosti. Taj njihov nain je omoguio interpretacije islama koje do danas koriste radikalni islamistiki fundamentalisti,
jer im takvo iskrivljeno tumaenje Kurana omoguuje i opravdava ubijanje nevinih.
Ne zaboravimo, upravo obilje kojim Rothschildovi financiraju petro dolare je omoguilo Saudima propagiranje te
iskrivljene verzije islama i u drugim dijelovima svijeta, ak i u Americi gdje su financirali gradnju 80% svih amija. Njihov
pristup i insistiranje na dogmatskoj religiji i ritualnom fanatizmu je substitut politikoj svjesnosti naroda.


Obama u nedavnom posjetu Rijadu

Vapaj Amerikanaca u pustinji

Grupa uglednih penzionisanih amerikih obavetajaca, ukljuujui veterane CIA, NSA, FBI, amerike vojske i diplomatije, objavila je 29. jula 2014.
memorandum upuen amerikom predsedniku Obami u kojem ga pozivaju da konano objavi obavetajne podatke koji potkrepljuju tvrdnje
amerike vlade i medija o odgovornosti za ruenje leta MH17 Malezijskog aerotransporta iznad istone Ukrajine 17. jula 2014. S ozbirom na
ozbiljnost meunarodne krize koja je posle ovog dogaaja usledila, kao i uvida koji sam ovaj dokument prua, vredi ga neto detaljnije prepriati.
Osnovni zakljuak memoranduma je da amerika predsednika administracija jo uvek nije obnarodavala konkretne dokaze, niti dala na uvid
satelitske snimke koji dokazuju tvrdnju da su separatisti, tj. antikijevske snage u Donbasu, bili u posedu naoruanja koje je moglo da srui
pomenuti putniki avion. Takoe, smatra se da bi bilo kakve optube na raun Rusije morale da budu zasnovane na daleko ubedljivijim
dokazima, dok se u isto vreme izraava stid nad injenicom da se dosadanji dokazi zasnivaju na izvorima sa drutvenih medija.
Posebno se apostrofira uloga amerikog dravnog sekretara Dona Kerija, ije su optube o neposrednoj ili posrednoj odgovornosti Rusije
posebno decidne za razliku od ponuenih dokaza. Kerijeve optube su, kau obavetajni veterani, preuranjene i deluju kao pokuaj da se
unapred zatruje javno mnjenje.
Posebno je zanimljiva paralela koju ova grupa veterana Hladnog rata povlai: ponaanje Reganove administracije povodom ruenja korejskog
putnikog aviona iznad Sibira u avgustu 1983. Istiu da su svi oni u to vreme bili u aktivnoj slubi SAD, dok je sadanji predsednik u to vreme
imao 21 godinu. Nadaju se da e, pouen tim iskustvom, Obama shvatiti vanost spreavanja potpunog raspada odnosa izmeu SAD i Rusije, i
da je strateka opasnost koja je na pomolu vanija od svega drugog u ovom trenutku.
Dakle, svega nekoliko sati posle obaranja korejskog aviona, Reganova administracije je iskoristila svoju visoko kvalitetnu propagandnu mainu
kako bi iskrivila postojee obavetajne podatke u vezi sovjetske krivice za smrt svih 269 ljudi na letu KAL007. Avion je oboren poto je skrenuo
vie stotina milja sa svoje putanje i uao u ruski vazduni prostor iznad osetljivih oblasti na Kamatki i ostrvu Sahalin. Sovjetski pilot je pokuao da
signalizira avionu da sleti, ali njegovi piloti nisu reagovali na viestruka upozorenja. Usled konfuzije o identitetu aviona a jedan ameriki pijunski
avion je primeen u blizini samo nekoliko sati pre toga sovjetska zemaljska komanda je naredila pilotu da otvori vatru.
Sovjeti su uskoro shvatili da su napravili uasnu greku, ali su i ameriki obavetajci znali, na osnovu prislukivanja sovjetskih komunikacija, da je
tragedija bila rezultat greke (ba kao to je 3. jula 1988. ameriki brod USSVincennes oborio iranski putniki avion iznad Persijskog zaliva,
ubijajui 290 ljudi, to je predsednik Ronald Regan olako okarakterisao kao razumljiv nesrean sluaj).
Kako bi maksimalno ocrnila Moskvu za obaranje korejskog aviona, Reganova administracija je suzbila oslobaajue dokaze do kojih je ameriko
elektronsko prisluivanje dolo. Mantra iz Vaingtona je glasila: Moskva je namerno sruila putniki avion. Na naslovnoj strani asopisa
Newsweek pisalo je Ubistvo u vazduhu. (Izgleda da se nita posebno nije promenilo: ovonedeljna naslovna strana asopisa Time nosi naslove
Hladni rat II i Putinova opasna igra).
U svojoj potonjoj knjizi, Ratnici dezinformacije, tadanji direktor odeljenja za televiziju i film Informativne agencije SAD, Alvin A. Snajder, kae da
je bio zaduen da baci to vie ljage na Sovjetski Savez, emu su se pridruili i svi glavni ameriki mediji. Percepcija koju smo hteli da
nametnemo je da je Sovjetski Savez poinio varvarski akt. Jo gore, Reganovi ljudi su Savetu Bezbednosti UN predstavili prepravljeni transkript
prislukivanih komunikacija izmeu sovjetskog pilota i komande na zemlji. Tek je deset godina kasnije, kada je proitao kompletne transkripte,
ukljuujui i delove koje je Reganova administracija sakrila, Snajder u potpunosti shvatio koliko je centralnih elemenata amerike javne
prezentacije bilo lano.
Snajder je u svojoj knjizi priznao sopstveno uee u prevari. Njegov zakljuak? Poruka prie je da sve vlade, ukljuujui i nau, lau kada to
odgovara njihovim ciljevima. Klju je u tome da slae prvi.
Sadanje ponaanje Dravnog sekretara Kerija upuuje pisce memoranduma na zakljuak da se i Obamina administracija vodi geslom prvi
lansiraj svoju la u javnost umesto eljom za istinom. I ranije ponaanje Kerija, kada je bez konkretnih dokaza 30. avgusta 2013. optuio ne
manje od 35 puta sirijskog predsednika Asada da je naredio korienje hemijskog oruja protiv tamonjih pobunjenika, ne uliva nikakvo
poverenje.
Ako su obavetajni dokazi kojima SAD raspolau onoliko tanki koliko se moe zakljuiti na osnovu onoga to je dosad objavljeno, pisci
memoranduma Obami predlau da obustavi propagandni rat i saeka nalaze onih koji obavljaju istragu. S druge strane, uli su posredno od
svojih bivih kolega da ono to Dravni sekretar Keri tvrdi nije u skladu sa stvarnim obavetajnim podacima. Savetuju amerikog predsednika da
potrai potene obavetajne analitiare i poslua ta ima da kau, posle ega bi moda bio ubeen da preduzme korake kojima bi se smanjio
rizik da nai odnosi sa Rusijom eskaliraju od Hladnog rata II u oruani sukob. Na kraju pisci memoranduma ponavljaju svoje ranije preporuke, od
4. maja 2014, u kojim pozivaju amerikog predsednika da ukloni seme ovog sukoba tako to e se javno odrei bilo kakve elje da integrie
Ukrajinu u NATO, i da jasno stavi do znanja da je spreman da se lino sastane sa ruskim predsednikom Putinom bez odlaganja, kako bi
razgovarali o nainima da se smiri kriza i priznaju legitimni interesi svih strana. Na kraju primeuju da je ovaj predlog za brzi samit naao veliki
odjek i u kontrolisanim i u nezavisnim ruskim medijima, ali ne i u glavnim mejnstrim amerikim medijima.
Prolo je vie od nedelju dana od ovog uznemirujueg apela. Nikakve reakcije iz Bele kue nije bilo, niti je bilo ko iz amerike vlade ponudio bilo
kakve konkretnije dokaze za optube na osnovu kojih se Rusija faktiki proglaava za stratekog neprijatelja Zapada. S druge strane, raste broj
nezavisnih svedoenja i dokaza koji govore u prilog teorije o obaranju putnikog aviona iz vazduha a ne sa zemlje mogue od strane aviona
poput Su-25 kakvim raspolae kijevsko vazduhoplovstvo a ije je prisustvo registrovano u tom vazdunom prostoru u vreme ruenja MH17. U isto
vreme, isti zapadni mediji koji su prednjaili u iznoenju neosnovanih optubi na raun Rusije i antikijevskih boraca u Donbasu sada su svu svoju
panju preusmerili na prenoenje sve glasnijih poziva zapadnih lidera na otriji kurs prema Rusiji, jaanje NATO-a, pa ak i blokiranje Bosfora
radi odsecanja ruske Crnomorske flote od svetskih oekana. MH17 je, to se njih tie, odigrao svoju ulogu.

Europska unija - Najsuptilniji instrument u
povijesti ovjeanstva u ostvarivanju interesa
financijske oligarhije i olienje totalitarizma
Sunday, 14 September 2014 10:50
Be the first to comment!
font size decrease font size increase font size

Print
Email
Media
Rate this item



1

2

3

4

5
(4 votes)
Narodi zemalja Europske Unije, ako se izuzmu trajkovi i prosvjedi, u biti sasvim mirno i bez
ikakve javne rasprave prihvaaju postepeno umanjivanje temeljnih pravnih i zakonskih
odredbi koje su jo prije nekoliko godina bile apsolutno neupitne.

Da je tijekom 80-ih u bilo kojoj od zemlja koje slijepo slijede neoliberalnu agendu netko
predloio da se nacionalni suverenitet zbog makroekonomske i monetarne politike prepusti
jednoj meunarodnoj banci, koja je apsolutno autonomna i nikom ne mora polagati raune,
proglasili bi ga u najmanju ruku ludim. Onaj koji bi se u to vrijeme usudio istupiti pred narod
i za smirivanje socijalnih nereda uzrokovanih tekom gospodarskom recesijom predloio da
se pozovu meunarodne interventne postrojbe, bio bi zatvoren i optuen za nacifaizam.

Postepeno preputanje gospodarstava zemalja na zapadu (a kasnije i na istoku Europe)
tritima kapitala je dovelo do toga da su ekonomije postale podlone pekulativnim
interesima uskog kruga ljudi koji odluuju u proizvodnji zajednikih dobara, raspodjeli
resursa, o tome kako e se koncentrirati dobit. Financijska oligarhija regulira valutu u i
zajmove, demolira socijalnu dravu i dovela je do situacije da se radnici razvijenih zemalja
moraju takmiiti s onima u Aziji ili Africi, koji su plaeni dvadeset puta manje i koji nemaju
nikakva sindikalna prava.

Isto se dogodilo i s ekonomskom i fiskalnom politikom u bogatim zemljama zapada, nad
kojom su nadzor postepeno preuzeli financijski monici koji su parlamente pretvorili u puke
izvritelje svojih planova. Odluke uskih interesnih skupina donesene iza zatvorenih vrata
provode se bez ikakvog pogovora, a rtva je naravno narod, koji plaa posljedice tog
politikog igrokaza.

U Europskoj Uniji, u kojoj je i Hrvatska ve godinu dana "ravnopravni partner", uloga
nacionalnih parlamenata je da provodi europske norme, koje se proglaavaju pravosnanima
ak i kada su u suprotnosti s interesom ire zajednice. Strukturne reforme i opsjednutost
stabilnou prorauna su doveli do poveanja javnog duga i najdue recesije u modernoj
povijesti, a da ne govorimo o kolapsu drutva u svim segmentima. To to ove injenice
potvruju i najvei meu svjetskim ekonomistima, kao to je npr. Paul Krugman koji u svojoj
kolumni u The Guardianu doslovno poziva u borbu protiv mjesra tednje, jer e pasivnost
neminovno dovesti do propasti drutva i civilizacije kakvu smo poznavali, europskim
sluganskim politiarima ne znai nita (1).

Europska Unija je zamiljena kao zajednica ravnopravnih zemalja lanica, a integracija je na
kraju dovela do jo veih razlika meu narodima. U prvom redu zato jer su neke zemlje dole
u situaciju da mogu odluivati o sudbini drugih, ali i zbog gospodarskog i financijskog
nesrazmjera i razlikama to se tie mogunosti zaposlenja. Takva je situacija ponovo
probudila etnike i druge antagonizme, to je za posljedicu imalo to de se za Europu moe
rei sve samo ne da je ujedinjena, a u ovim okolnostima i dalje uporno insistirati na tome je
postalo apsurdno.

Da bi apsurd bio vei, pozivajui se na "ideale liberalizma" provele su se reforme ija je svrha
bila ukloniti i posljednje ostatke upravo liberalnih sloboda i kako bi se uvela autokracija koja
nikome ne polae raune, osim totalitarnom financijskom kapitalizmu. Sve u svemu, na kraju
smo doli do saznanja da je sve to je uinjeno bilo kontraproduktivno i kako sve ono to
jest, kao u romanima Georga Orwella, znai upravo suprotno.

Slubena tijela Europske Unije koja upravljaju naim ivotima, a postoje i ona "neslubena",
djeluju u suprotnosti s onim zbog ega su utemeljena. Vijee ministara, Europsku komisiju,
Europsku sredinju banku, Europski pakt o stabilnosti nitko nije izabrao, nikome ne moraju
polagati raune za ono to ine, nikome ne prikazuju zapise sa svojih sastanaka i na koji nain
donose odluke na vrhu, ne mogu ih nadzirati ni parlamenti, ni suci i mogu provoditi socijalno
nasilje bez ikakvih posljedica. Posljednja u nizu njihovih ovlasti je ona kojom su si uzeli za
pravo da slobodno raspolau resursima i uteevinama graana jedne od zemalja lanica
zajednice europskih naroda (Cipra). Sada se ponosno naglaava kako su predsjednika
Europske komisije i Europarlamenta izabrani na neposrednim izborima, a iuzbori su bili
takvi, da za koga god glasali, na kraju je predstavnik europske "ljevice" Martin Schulz morao
dobiti jednu funkciju, a Jean-Claude Juncker drugu. Liste su bile tako sastavljene da je
unaprijed bilo predodreeno tko e dobiti koje mjesto u buduoj "demokratskoj europskoj
vlasti".

"Neovisna tijela Europske Unije i dalje narodima nameu svoje odluke, bez da se na njih
ikako moe utjecati, iako su ekstremno bolne u provedbi i zadiru u temeljna prava
stanovnitva. Pored sveg ovoga,
EU
se pobrinula da u sluaju bilo kakve pobune odozdo reagira vojna postrojba koja takoer
nikome ne polae raune, a radi se o Eurogendforu, sigurnosnim snagama sa specijalnim
ovlastima koje su dobile 'zeleno svijetlo' potpisivanjem 'Velsenskog ugovora' 2007. Ugovor,
iji je sadraj bio nepoznanica za stanovnitvo zemalja potpisnica (a i ire), potpisale su
Francuska, panjolska, Nizozemska, Portugal, Rumunjska i Italija (2010.). Nove sigurnosne
snage sa specijalnim ovlastima, stacionirane su u Vicenzi, u Italiji i broje do tisuu ljudi,
uglavnom iz redova andarmerije i vojnih policija zemalja potpisnica i ve su djelovale
nekoliko puta. U Grkoj, u Torinu kada je talijanska policija odbila primjeniti silu protiv
prosvjednika, itd. (2).

"Eurogendfor" ili 'Europska andarmerija' je ime vojno-redarstvenih snaga ujedinjene
Europe, a njihovo osnivanje je zbog "navodng se jaanja sigurnosti na europskoj razini".

Specijalne postrojbe Europske Unije bi mogle intervenirati u sluaju 'nereda zbog teke
gospodarske situacije u zemljama koje su do sada potpisale ugovor'. Dakle, ukoliko bi dolo
do 'pobune' na nacionalnoj razini, redovne sigurnosne snage zemalja potpisnica ugovora bi
'smirivanje situacije' predale u ruke 'Eurogendfora'. On bi se naravno potrudio da uutka sve i
svakoga. Osim toga, prema lanku 4. ugovora, mogle bi obavljati sve aktivnosti koje obavlja
redovna policija i sigurnosne slube, ukljuujui i podizanje kaznenih prijava

Talijanski mediji su pisali kako e te snage biti slobodne da obavljaju svoje zadae prema
svojoj procjeni, te kako im se upravo zbog ove nedefiniranosti u nadzoru i ovlastima 'nitko
nee smjeti mijeati u poslove'.

Kao i u gore navedenim primjerima, sasvim je nejasno kome Eurogendfor polae raune i od
koga dobiva zapovijedi. U lanku 5. ugovora stoji 'kako moe intervenirati samo uz dozvolu
NATO saveza, UN-a, EU, OSCE i drugih organizacija i saveza, a za svoj posao e odgovarati
zajednikom povjerenstvu ministarstava vanjskih poslova i obrane zemalja potpisnica'.
Dakle, postrojba za hitne intervencije e odgovarati povjerenstvu ministarstava koje nije
permanentno, a da se okupi treba mu najmanje nekoliko dana. Prilino konfuzna definicija
razine odgovornosti za tako efikasnu vojnu postrojbu. Ne treba zaboraviti niti potpisivanje
sporazuma o militarizaciji "Viegradske skupine", tj. stvaranja internacionalne vojne
postrojbe od 3000 vojnika u istonoj Europi, a koji bi navodno trebali posluiti kao "sanitarni
kordon" prema Rusiji. Tu su odluku takoer donijeli politiari po naputku Bruxellesa bez
ikakve javne rasprave. Ameriko glasilo koje takorei ureuje CIA, Stratfor, navodi kako e
tek od 2016. postrojba "Viegradske skupine" imati neovisno zapovjednitvo, te nee raune
polagati NATO savezu, ali se sada, s krizom u Ukrajini, vjerojatno odustalo od tog plana (3).

Sav ovaj prijenos ovlasti je proveden u djelo putem ugovora i glasanjem u parlamentima
zemalja lanica EU bez ikakvog otpora i mobilizacije od strane politikih stranaka koje po
vokaciji predstavljaju narod, kao i zbog autizma sindikalnih voa, intelektualaca i pravnika, s
rijetkim izuzecima koje su svi odmah proglaavali populistima. Radilo se o revoluciji bez
presedana u povijesti ovjeanstva koja je dokinula postojee odnose izmeu naroda i drave,
te drave i nad-drave/super-drave; Europske unije. Temeljni principi legitimiteta vlasti su
se uruili kao da se nita nije dogodilo. Demokracija, mogunost izbora, odgovornost za svoje
postupke, mogunost nadzora, jednakost, mogunost obraanja neovisnom pravosuu, sve to
su postale puke floskule. U statutima ovih tijela je ukinuto i temeljno pravo da pravovremeno
budemo informirani o njihovim odlukama, jer se one donose bez pisanih transkripata i javne
rasprave.

Za ne povjerovati je da se ustavne promjene uvode na nain kako su to inili totalitarni reimi
poetkom XX stoljea, a da to nitko ne primjeuje. Ovdje nije rije o revolucionarnoj
promjeni u nekoliko dana, nego se primjenjuje tehnika da se norme odlue danas, uvesti e se
kasnije, a postati e izvrne u onom trenutku kada okolnosti budu zahtijevale da budu
primijenjene i tek e tada pogoditi iri sloj stanovnitva. Tek tada e o njima pisati mass-
mediji, tek tada e se vidjeti to to zapravo znai i tek tada e se nai oni koji e govoriti i
pisati kako su nepravedne, kako su nelogine i kontraproduktivne. No tada e svi govoriti:
to su zakoni, europski zakoni i oni se moraju potivati jer je Europa od nas to traila.
Naravno da e tada biti kasno.

Tako se dogodilo s Eurom i sa svim onim to je sa sobom donio, a to se moglo predvidjeti.
Meutim tek nedavno je Oskar Lafontaine, bivi njemaki ministar financija kojega mnogi
nazivaju "utemeljiteljem" zajednike europske valute, pozvao na "razdvajanje eura" kako bi se
dopustio oporavak ekonomijama june Europe i upozoravao na to da e trenutani smjer
"dovesti do katastrofe".

Isti je sluaj i s "Direktivom Bail-in", instrumentom ija je jedina svrha bila da se opljakaju
uteevine. U prvom su se naletu na prijevaru ispraznile banke i unitile velike tvrtke i sve je
prodano ispod cijene. Potom su se, pod izgovorom kako se moraju pokriti gubici koji su
posljedica tih malverzacija, ispraznile dravne riznice. Nakon toga se pristupilo veem
oporezivanju kako bi se popunile prazne dravne riznice. Na kraju ne preostaje nita nego
posegnuti za onim to posjeduju graani, oporezujui privatna dobra i uteevine, i to one
niskog iznosa, jer su enormna bogatstva sva sklonjena u off-shore porezne oaze, i to pod
izgovorom kako bi se umanjio fiskalni pritisak na cijenu rada. Pljaka kroz Direktivu Bail-
in je odluena iza zatvorenih vrata, potom se odgovornost prebacila na nacionalne
parlamente koji su morali omoguiti provedbu te odluke.

Jo od vremena Francuske revolucije su politike odluke bile predmetom javne rasprave i
nisu odstupale od nekih temeljnih principa. Kroz stoljea se narod kroz masovne mobilizacije
izborio za veu slobodu i jednakost. Sada se ono za to se narod stoljeima borio nalazi u
rasulu, a sve zbog potrebe da se iz teke situacije izae uz velika odricanja kako bi se spasilo
europsko jedinstvo. Meutim, bitne se rasprave odvijaju iza zatvorenih vrata. ak i sada
kada je jasno da je prioritet oduprijeti se mehanizmima Europske sredinje banke, ESM-a i
Eurogendfora, a sve kako bi se spasila temelja prava i slobode, nema nikakve javne rasprave.

Ono to se dogaa u posljednje vrijeme je jednostavno privikavanje na autokratsku vladavinu
financijske oligarhije jer se danas politiari brinu o stvarima koja jesu vane, ali u ovim
izvanrednim okolnostima su ipak marginalne. Danas su predmetom rasprave predsjedniki
ili polupredsjedniki sustavi, povijesne podijele, istospolni brakovi, izborni zakoni (uostalom,
dovoljno je pogledati sjednicu bilo kojeg parlamenta iji jezik razumijete, da bi znali o emu
je rije) i na taj se nain ljudi pasivno priviknu na bitne promjene i gubitak steenih prava, a
da nisu ni primijetili. Za one koji to primjete i usude se pobuniti, tu su "europski andari",
vojska "Viegradske skupine", a ni nacionalne policije ne pokazuju preveliku empatiju za
svoje sunarodnjake koji svoje nezadovoljstvo ele iskazati na ulici "bez slubenog odobrenja
gradskih ili sredinjih vlasti". Sporadino odbijanje izvrenja zapovijedi je vie iznimka nego
pravilo. Policija je u zemljama Europske unije "vrlo efikasna" i do sada nije postupala kao
ukrajinski Berkut kojem je iz Bruxellesa nareeno da se tijekom prosvjeda u Kijevu "suzdri
od uporabe sile", zbog ega su nestali i Berkut, ali i Ukrajina.