4.

DRUGA PREDODZBA
Medunarodni konflikt iunutraSnja
struktura driaca
Kakav joj god bio poIoiaj unutar slike svijeta, vanjska
politika je jedna Jaza unutrasnje politike, i tojedna
nezaobiIazna Jaza.
CHARLES BEARD. A Foreign Policy for America

P rvapredodzba nije iskljuCila utjecaj drzave, alije uloga drzave bila

uvedena u raspravu kao manje vaZan predmet rasprave od ljud-
skog ponaSanja, a koji tek treba objasniti u pojmovima ljudskog po-
nasanja. Govoriti da drZava »djeluje«, u skladu s prvom predodzbom,
znaci govoriti metonimijski. Kazerno da drzava djeluje kada mislimo
da ljudi u njoj djeluju, jednako kao sto kazemo da lonae vrije kad
mislimo reci da voda u njemu vrije. Prethodna su se poglavlja usre-
dotocila na sadrZaj radije nego na posudu; ovo poglavlje narusava
ravnotezu snaga u korist ovog drugog. Nastavimo slijediti ovu sliku:
voda koja tece iz slavine kemijski je ista kao i voda u posudi, ali cim
se voda nalazi u posudi mozemo je navesti da se »ponasa« na razlicite
nacine. Mozerno je pretvoriti u paru i upotrijebiti za pokretanje stroja
iii, ako je voda zatvorena i zagrijana do krajnjih temperatura, moze
postati instrumentom razorne eksplozije. Ratovi ne bi postojali kada
Ijudska priroda ne bi bila takva kakva jest, ali ne bi bilo ni vjeronauka
ni bordela, dobrotvomih organizaeija ni zlocinackih bandi. S obzirom
daje sve povezano s Ijudskom prirodom, dabi se sve objasnilo co\jek
mora uzeti u obzir vise od Ijudske prirode. Zbivanja koja treba obja-
sniti tako su brojna i tako razlicita da Ijudska priroda nikako ne moze
biti jedina determinanta.
Pokusaj da se sve objasni pomocu psihologije znacio je, na kraju,
da je psihologija uspjela u tome da nista ne objasni. A dodati sociolo-
70
giju ovoj analizi znaCijednostavno zamijeniti zabludu sociologizma sa
zabludom psihologizma. Gdje je Spinoza, primjerice, grijesio tako sto
Covjek, drzava i rat
1 DRUGA PREDODZBA
je izostavio iz vlastite procjene uzroka svako upucivanje na uzrocnu
ulogu drusrvenih struktura, sociolozi su u pristupu problemu rata i
mira cesto grijesili kad su izostavljali svako upuCivanje na politicki
okvir unutar kojega se odvija individualno i drustveno djelovanje.
Zakljucak je ocevidan: za razumijevanje rata i mira moramo se po-
sluziti politickorn analizom da bismo upotpunili i sredili podatke do
kojih su dosle psihologija i sociologija. Kakva je vrsta politicke analize
potrebna? Da bismo pronasli moguca objasnjenja za dogadanje ili
nedogadanje rata, moramo promotriti medunarodnu politiku (jer se
ratovi zbivaju medu drzavama), ili moramo usmjeriti pogled na same
drzave (jer se, zapravo, ratuje u ime drzave). Prvi smo pristup odgodili
za sesto poglavlje; u skladu s drugom predodzborn, unutrasnja orga-
nizacija drzava je kljuc za razumijevanje rata i mira.
IIustrirat cemo ovdje jedno objasnjenje koje spada u objasnjenja
sa stajalista druge predodzbe. Rat cesto potice stvaranje unutrasnjeg
jedinstva svake upletene drzave. Drzava koju razdiru unutrasnje borbe
rnoze tada, umjesto da ceka napad izvana, sarna zapodjenuti rat koji
ce donijeti unutrasnji mir. Bodin je to jasno uocio, jer je zakljuCio da
je »najbolji nacin za ocuvanje drzave i njeno osiguranje protiv nemira,
pobune i gradanskog rata da odrzava svoje podanike u medusobnoj
sIozi i da u tu svrhu pronade neprijatelja protiv kojega ce se boriti za
zajednicku stvar.« Povijesnu je potvrdu primjene toga principa pro-
nasao poglavito kod Rimljana, koji »nisu mogli naci boljeg protuotrova
za gradanski rat, ni sigurnijeg u svojem ucinku, nego da svojim gra-
danima suprotstave vanjskog neprijatelja«;' Drzavni tajnik William
Henry Seward slijedio je ovakav nacin razmisljanja kad je, da bi po-
taknuo na jedinstvo u zemlji, nametnuo Lincolnu vodenje energicne
vanjske politike kojaje ukljuCivala i mogucnost objave rata Spanjolskoj
ili Francuskoj.? Mih;U1Skobelev, utjecajni ruski vojni casnik iz trece
J. Bodin, Six Books of the Commonwealth, preveo Tooley, str. 168 01. knjiga, poglavlje V). U originalu:
Les six liures de LaRipublique.
2 »Sorne Thoughts for the President's Consideration«, 1. travanj 1861., u: H. S. Commager (ur.),
,l
Documents of American History, str. 392.
~
cetvrtine devetnaestog stoljeca, rekao je otprilike tako nesto kad je
tvrdio da je ruska monarhija osudena na propast, osim ako ne uspije
71
postici vece vojne uspjehe u inozemstvu.'
Iskoristavanje unutrasnjih nedostataka da bi se objasnilo djelovanje
na vanjskom planu drzave koje dovodi do rata moze poprimiti razne
oblike. Takvo objasnjenje moze biti povezano s vrstom vlasti 0 kojoj
se misli da je opcenito losa. Cesto se, na primjer, misli da despotsko
uskraCivanje prava svojim podanicima dovodi do napetosti koje se
mogu izraziti u vanjskopolitickoj avanturi. IIi se pak objasnjenje rnoze
pronaci u nedostacima unutar vlasti koja se sarna po sebi ne smatra
losom. Stoga se cesto tvrdi da restrikcije nametnute jednoj vladi u cilju
da se zastite propisana prava njenih gradana djeluju kao prepreke u
vodenju i provodenju vanjske politike. Ove restrikcije, hvale vrijedne
zbog svoje prvobitne namjere, mogu imati nesretan ucinak da otezaju
ili onernoguce djelotvornu akciju te vlade za odrzanje mira u svijetu."
I napokon, kao posljednji primjer, objasnjenje se moze dati u pojmo-
virna geografskih ili ekonomskih gubitaka ili pak u pojmovima gubi-
taka previse neodredeno definiranih da bi ih se uopce moglo okarak-
terizirati. Tako jedan narod moze tvrditi da nije ostvario svoje »pri-
rodne granice«, da su takve granice nuzne za njegovu sigurnost, da je
rat za prosirenje drzave do svoga zasluzenog opsega opravdan ili cak
nuzan.> Moguce varijacije na tu temu udornacile su se kroz argumente
»nemanja«, toliko popularne u ovom stoljecu. Takvi argumenti su
istodobno iskoristavani da bi se objasnilo zasto »zakinute« zemlje kre-
cu u rat i da bi se natjeralo namirene drzave na ustupke koji se smatraju
potrebnima ako se zeli odrzati mir.s
Ovi navedeni primjeri dovoljno razlicito ilustriraju jedan dio dru-
ge predodzbe, a to je ideja da nedostaci u drzavarna izazivaju ratove
3 H. Herzfeld, »Bisrnarck und die Skobelewepisode«, u: Historische Zeitschrijt, CXLII, 1930., str. 296
biljdka.
4 Vidi R. E. Sherwood, Roosevelt and Hopkins, str-,67-68, 102, 126, 133-36,272, osobito str. 931; vidjeti
i izjavu drzavnog tajnika Haya u: H. Adams, The Education of Henry Adams, str. 374.
5 Usp. B. Russel, koji je 1917. napisao: »Ne moze biti dobrog medunarodnog sistema dok se granice
drzava gotovo posve pocfiitlarajus granicama nacija«, u: Political Ideals, str. 146.
6 Usp. Simonds i Emeny, The Great P()Wm in World Politics, passim; W. S. Thompson, Danger Spots in
World Population, osobito Predgovor, poglavlja I i XIII.
72 Covjek, drzava i rat
medu njima. Moguce je, medutim, misliti da se ratovi mogu objasniti
pomocu nedostataka u nekim ili u svim drzavama a da se istodobno
ne vjeruje da bi puko uklanjanje tih nedostataka uspostavilo osnovu
za trajni mir. U ovom poglavlju, predodzba 0 medunarodnim odno-
sima koju ovdje razmatramo bit ce istrazena prvenstveno u njenom
pozitivnom obliku. Hipoteza koju cemo razmatrati glasi da se kroz
reformu drzava ratovi mogu smanjiti ili eak eliminirati zauvijek. Ali
na koji nacin valja promijeniti strukturu drZava? Koja ce nam definicija
»dobre drzave« posluziti kao standard? Medu onima koji su prihvatili
ovaj pristup medunarodnim odnosima u uporabi su brojne razlicite
definicije. Karl Marx definira »dobru« drzavu u smislu vlasnistva nad
sredstvima za proizvodnju;? Immanuel Kant u smislu apstraktnih
principa prava; Woodrow Wilson u smislu nacionalnog samoopredje-
ljenja i moderne demokratske organizacije." lako svaka od ovih defi-
,
.nicija izdvaja razlicite sadrzaje kao kljucne, sve su jedinstvene u tome
sto tvrde da ce uslijediti svjetski mir sarno ako se sve drzave bitno
reformiraju. Nairne, propisana reforma smatra se dovoljnom osnovi-
com za svjetski mir. To, dakako, ne iscrpljuje ovaj predmet. Marxje,
primjerice, vjerovao da ce drzave nestati vrlo brzo nakon sto postanu
socijalisticke. Problem rata tada nece vise postojati, definira li se rat
kao nasilni konflikt medu drzavarna. Kant je vjerovao da ce drzave
koje su po obliku republike dobrovoljno pristati da njihovim poslovi-
ma upravlja kodeks zakona koje ce same te drzave formulirati.? Wilson
je za ostvarenje mira pretpostavljao razlicite instrumente, kao sto su
povecano medunarodno razumijevanje, kolektivna sigurnost i razo-
ruZanje, i uspostavljanje svjetskog saveza drZava. No povijest je Wil-
sonu dokazala da se ne moze ocekivati spremna suradnja nedemokrat-
skih drzava u bilo kojem takvom programu za mir.
Za svakog od tih ljudi, reforma drzava na propisane nacine mora
se uzeti kao conditio sine qua non svjetskog mira. Ovakvih bi se primjera
moglo naci jos mnogo. Klasicni ekonomisti kao i socijalisti, aristokrati
7 Vidi nize, 5. poglavlje, str. 106--108.
8 Vidi nife, 6. poglavlje, str. 138-139.
9 Vidi nize, str. 99-101.
-I DRUGA PREDODZBA 73
kao i monarhisti, kao i demokrati, ernpiricari i realisti, pa tako i tran-
scendentalni idealisti - svi oni mogu navesti primjere ljudi koji su
vjerovali da se mir moze postici sarno ako se dani obrazac unutrasnje
organizacije prosiri i provede u zivot. Recepti za organizacijske oblike
koje ce uspostaviti mir odrazi su prvobitne analize uloga nekih drzava
u otpoCinjanju rata. Razlicite se analize mogu usporediti u detaljima.
Nasa je namjera, medutim, ne toliko da usporedimo njihov .sadrzaj,
vec da utvrdimo i kritiziramo pretpostavke koje se opcenito izvode,
cesto i nesvjesno, u procesu prervaranja analize uzroka u recept za
lijecenje. Zbog tog razloga istrazitcemopoliticku misao liberal a iz
devetnaestog stoljeca. Potrebno je u prvom redu razmotriti njihova
politicka gledista 0 unutrasnjoj politici, jer je njihova teza da unutras-
nje okolnosti odreduju ponasanje drzave prema van. To ce nam orno-
guciti i da pronaderno neke paralele izmedu njihovih strategija poli-
tickog djelovanja, kako na unutrasnjem tako i na vanjskom planu.
Unutrasnja politika: liberalno stajaliste
Po Hobbesu, covjekov primarni interes jest samoodrZanje; ali buduci
da neprijateljstvo i nepovjerenje nastaju iz takmicenja.jer su neki Ijudi
sebicni, ponosni i zeljni osvete, svatko se u prirodnim uvjetima boji
za svoju sigurnost, i svaki ce covjek nastojati povrijediti drugoga prije
nego sto i sam bude povrijeden. Buduci da je zivot u prirodnim
uvjetima nernoguc, Ijudi su se okrenuli drzavi da bi kolektivno pro-
nasli sigurnost koju nisu kadri pronaci individualno. Gradanska je
drzava lijek za uzasne uvjete prirodnog stanja, a kako za Hobbesa
drustvo ne postoji, nista osim neodlucnih pojedinaca na jednoj strani
i vlasti na drugoj, drZava mora biti jaka. Hobbes je definirao slobodu
kao odsutnost prisile, ali Ijudi moraju zrtvovati neke slobode zele Ii
uzivati bilo kakvu slobodu, a istodobno moraju zadovoljiti svoj osnov-
ni impuls, a taj je da prezive.
Postoje tri glav;e varijable u ovoj analizi: pojedinac, njegovo
drustvo i drzava. Prve dvije varijable odreduju opseg i vrstu funkcija
 Covjek, driava i rat
74
koju drzava mora vrsiti. U individualistickim teorijama drZava postaje
zavisna varijabla. Clanovi prevladavajuce skole misljenja u Engleskoj
u kasnom osamnaestom i devetnaestom stoljecu bili su skloni indivi-
dualizmu poput Hobbesa, ali su oni uglavnom odbacivali Hobbesovo
glediste 0 ljudskoj prirodi, a uvijek su odbacivali njegovo misljenje 0
drustvenim rezultatima sebicno motiviranog ponasanja, Vecinaje njih
s jedne strane vjerovala da je covjek opcenito prilicno dobar, as druge
strane da cak iako individualno ponasanje moze biti sebicno orijenti-
rano jos uvijek vlada prirodna harmonija koja vodi ne ratu svih protiv
sviju vec prema stabilnom, uredenom i naprednom drustvu tako da
je potreba za intervencijom vlasti mala.
Dva najvaznija pitanja koja se mogu postaviti 0 svakom drustve-
no-ekonomskom sustavu glase: Sto je to sto ga pokrece? Sto mu
omogucuje da se odvija bez teskoca? Na ova pitanja, liberalni politicki
pisci u Engleskoj devetnaestog stoljeca odgovarali su gotovo jednogla-
sno daje individualna inicijativa pokretac sustava, a daje konkurencija
na slobodnom trzistu njegov regulator. Da je naglasak bio na indivi-
dualnoj inicijativi, ne treba posebno obrazlagati. To je ocevidno kod
Adama Smitha, koji je postavio formalne temelje engleskog liberaliz-
ma, kao sto je to vidljivo i kod Johna Stuarta Milla, koji predstavlja
njegov vrhunac. Millov zakljucak da je »jedini nepogresivi trajni izvor
napredovanja sloboda, s obzirom da u drusrvu postoji toliko mnogo
nezavisnih centara napredovanja koliko ima i pojedinaca«, nije nista
drugo nego odraz misljenja sto ga je vec formulirao Smith kad je
napisao: »[edinsrven, konstantni i neprekinuti napor svakog cmjeka
da poboljsa svoje stanje, nacelo iz kojega izvorno proizlaze javna i
nacionalna, kao i privatna, dobrobit cesto je dovoljno snazno da odrzi
prirodni progres stvari prema razvoju, unatoc neobuzdanosti vlasti i
najvecim pogreskama drzavne upravee.l? Ne sarno da su pojedinci
izvor napretka u drustvu, vec se oni i stalno razvijaju. »Sto vise Ijudi
'live u javnosti«, pisao je Jeremy Bentham, »to su vise podlozniji
moralnom sudu«. Oni postaju »svakim danom sve kreposniji ... sve
10 J. S. Mill, On Liberty, str. 87 (III. pogl.); A. Smith, The Wealth of Nations, str. 389-90 (II. knjiga, II!.
pog!.); usp.: The Theory of Moral Sentiments, str. 218 (N. dio, II. pog!.).
DRUGA PREDODZBA 75
dok, ako ikad, njihova priroda dostigne svoje savrsenstvo«. Savrsensrvo
mozda nece biti postignuto, ali je napredak prema savrsensrvu ne-
zaustavljiv poput rjecnog toka.'! Ogranicavanje pojedinaca predstavlja
tada vise od osobno uznemirujuceg uskracivanja slobode, jer one
zagaduje same izvore drustvenog razvoja.
»Ostavite nas na miru« - motto koji se javlja na naslovnoj stranici
jedne Benthamove rasprave, je one sto bi liberal iz devetnaestog sto-
ljeca htio da gradanin vice, i da to uporno vice svojim potencijalnim
upravljacima.F Ali ljudi, iako mozda slijede put k savrsenstvu, nisu
jos dostigli taj cilj; a vlast, iako njeni zakoni ogranicavaju, ne predstav-
lja jedini element kontrole i prisile covjeka nad covjekom. Ne zahti-
jevaju Ii ovakva razmatranja, cak i u svijesti liberala i utilitarista iz
devetnaestog stoljeca, vecu ulogu namijenjenu vlasti nego sto se to
Cini na prvi pogled?
Liberali su bili skloni ogranicavanju vlasti u nacelu; a to nacelo
slijedi, kao ikod Godwina, iz optimisticke procjene moralnih kvaliteta
i intelektualnih sposobnosti cmjecanstva. Utilitaristi su bili skloni
ogranicavanju vlasti sarno na osnovi testa njezine efikasnosti. Na koji
nacin moze vlada najvise pridonijeti sreci najveceg broja ljudi? Moze
li zadanu zadacu bolje obaviti pojedinac gradanin sam ili netko drugi
za njega? To sto su Bentham i njegovi sljedbenici cdce odgovarali da
to moze sam gradanin a ne netko drugi za njega, moze se pripisati
utjecaju Adama Smitha. Ovdje nije vazan stari princip podjele rada
nego novi argument da rezultati rada podijeljeni na proizvodnju i
raspodjelu dobara mogu ponovo biti spojeni i pravedno raspodijeljeni
bez nadzora vlade. U proslosti je Cinjenica da svaki proizvodac, svaki
trgovac i svaki seljak tezi ne javnoj dobrobiti nego vlastitom osobnom
dobru dovela do zakljucka da je regulacija vlasti potrebna da bi se
sprijecio kaos. Ako vlada nece nadzirati u opcern interesu, a tko ce
onda? Smithov je odgovor da ce to, pod odredenim okolnostima,
uciniti bezlicne sile trzista. Proizvodnjom ce se ucinkovito upravljati,
11 J. Bentham, Deontology, trr. Bowring, I, 100-101.
12 J. Bentham, »Observations on the Restrictive and Prohibitory Commercial Systern«, u: Works, ur.
J. Bowring, III, 85.
 76 Covjek, drialJa i rat
.' a dobra ce se pravedno dijeliti zahvaljujuci sarno me trzisnome meha-
rnzmu.
ZahvaljujuCi pretjeranorn oslanjanju na slobodno trziste kao regu-
latora, liberalna definicija dobre drzave kao ogranieene drzave mogla
bi se odrzati eak i kod onih koji su odbacili pretpostavku, cesto vezanu
uz.Iiberalizam, da se eovjek maze beskrajno usavrsavati. »Tako je i
porok takoder koristan, kad je pravdom zauzdan i vezan« - glasi jedan
ad kupleta iz poznate Bajke 0 pielama, kojoj je njezin autor Bernard
Mandeville dao znakovit podnaslov: »Privatni poroci, javna korist«.
Pohlepa svakog eO\jeka, kaze Mandeville, tjera na naporan rad da"bi
zgrnuo bogatstvo, a to je dobra za cijelo drustvo. Poroci jednog covjeka
pridonose, zapravo su nuzni za progres cijelog drustva.P To je upravo
sazetak principa harmonije, slijepa vjera kojuje Voltaire izvrgnuo satiri
u osobi doktora Panglosa koji je, prolazeci kroz beskrajne nedace,
nastavio govoriti da je sve sto se dogada »najbolje u ovom najboljem
ad svih mogucih svjetova«." No aka pohlepa tjera svakog eovjeka na
tezak rad za njegovo vlastito dobro i, usput, za dobro drustva, moze
ga nagnati i da vara, laze i krade sarno za vlastito dobro. Odavde izvire
funkcija vlade. Kao sto je opat Morellet, suvremenik Adama Smitha,
napisao ujednom pismu liberalnom lordu Shelburneu: »Buduci daje
sloboda prirodno stanje a prisila je naprotiv neprirodno stanje, vraca-
njem slobode sve ponovo zauzima svoje mjesto i sve zivi u miru, pod
pretpostavkom da se sarno lopovi i ubojice i dalje vjesaju«." ZloCinci
moraju biti kaznjavani. U najmanju ruku, vlada-postoji zato da pruzi
sigurnost osobama i njihovom vlasnistvu. S ovom tvrdnjom slozit ce
se ne sarno liberali i utilitaristi, vec gotovo svatko tko je ozbiljno
razrnisljao a problemima eovjeka u drustvu, iako ce se ocitovati velike
razlike u definiranju vlasnistva.
Pravda je prva briga vlade, no je Ii pravda, definirana u uskim
pravnim terminima, ujedno i njena zadnja briga? Moze se ukazati na
13 B. Mandeville, The Fable of the Bees, str. 11. Usp. i njegov predgovor.
14 Millov iskaz ujednom pismu iz 1868., da »buduci daje sreca osobe A dobro, osobe B dobro, osobe
C dobro itd., zbroj svih dobara mora biti dobro«, sazetije iskaz principa harmonije lito ga nalazimo
izrecena ponesto drukCijim rijecirna kod svih utilitaristickih pisaca. Vidi: Letters, ur. H. S. R. Elliot,
II. sv., str. 116. '
15 Lettres de I'abbe Morellet a Lord Shelburne, str. 102.
DRUGA PREDODZBA 77
mnoge IZJave liberala i utilitarista da bi se pokazalo da u njihovoj
svijesti to doista ijest. Njihova vjerovanje u strogo ogranicenu drzavu
maze se, medutim, jos uvjerljivije pokazati upucujuci na njihove re-
akcije na drustvene Cinjenice koje ani smatraju uznernirujucima. Ada-
ma Smitha, primjerice, uznemirila je tendencija koju je iskazala klasa
poslodavaca da iskoriste svoje ekonomske pozicije kako bi maksimi-
malizirali profite monopolistickim mjerama na ustrb radnickih klasa.
Rijetko se, kako primjecuje Smith, ljudi iz iste branse nalaze, »makar
i zbog zabave ili razbibrige, a da razgovor ne zavrsi na nekoj uroti
protiv drustva, ili na nekom tajnom planu za podizanje cijena«. Gdje
je tu uloga vlade? Ona ne bi smjela nista uciniti da ohrabri elanove
neke strukovne skupine da se rnedusobno sastaju.ls Smithjebio toliko
uvjeren u to da su neprirodne nejednakosti proizvod vladina mijesa-
nja, kao sto one doista to i jesu danas, da je izvrgao kritici cak i najuze
definiranu policijsku funkciju vlasti. Otisao je taka daleko da je eak
aplaudirao povlacenju zakona protiv nakupaca, monopolista i speku-
lanata, iako su takvi zakoni bili neophodni za odrzavanje slobodnog
trZista koje lezi u temelju njegova idealnog sistema.'? Slicna je zabri-
nutost ocevidna i kod Ricarda, iako je problem definiran drukCije.
Ricardo je zamijenio Smithove poslodavce zemljoposjednicima, kao
onom. klasom eiji se interesi razlikuju ad interesa drugih dviju klasa.
Prihod se zemljoposjednika povecava ne toliko zbog njihovih vlastitih
napora nego zbog povecanog pritiska stanovnistva na zernlju. Oni se
tada doimaju kao paraziti koji se hrane na povecanom proizvodu ad
rada i kapitala. A kakav je lijek? Opozvati Zitni zakon, smanjiti vladin
dug i otkriti Ijudima istinita Malthusova nacela, No tek u radovima
jedne publicistice, Harriet Martineau, iznose se tvrdnje kojom se sve
vladine aktivnosti, osim hvatanja kriminalaca, proglasavaju glupim i
opasnim. U jednoj ad njezinih pripovijetki, napisanoj s ciljem raz-
otkrivanja nacela nove politicke ekonomije na nacin da svi ani koji
mogu Citati, ili slusati, mogu razumjeti, jedan kirurg kad shvati Ci-
16 A. Smith, The Wealth of Nations, str. 375-77 (XI. pogL i zakljuCak);str. 368 (X pogL, II. dio).
17 W. H. Hutt, »Pressure Groups and Laissez-Faire«, u: South AfricanJournal of Economics, VI, 1938., br.
17.
78 Covjek, d,zava j rat DRUGA PREDODZBA 79

njenice politicke ekonomije, ne sarno sto prekida svoj dobrotvorni rad usmjeren ka ogranicenju djelovanja drzave da bi se ornogucila prevaga
u dispanzeru i bolnici za siromasne, vec nagovora i zabludjelog prijate- prirodne harmonije interesa.
lja da ukine svoj dobrovoljni prilog od 20 funti godisnje. avo su No jesu Ii opisane funkcije drzave dovoljne da se odrzi stanje koje
plemenitija djela, pokazuje gospodica Martineau, jer su racionalnija i zahtijevaju laissez-faire ekonomija i liberalno drustvo? Ti su nuzni
hrabrija od klasicno nazvanih filantropskih djela. A vlada bi morala, uvjeti cestc opisivani kao priblizno jednake jedinice koje se slobodno
pa makar i iz straha od javnog mnijenja, uciniti to isto. Ako je takav natjecu, i kao moralno odgovorni i mentalno oprezni pojedinci. Tako
primjer tesko slijediti, nije zato nacin razrnisljanja. Milosrde ne lijeCi dugo dok su jedinice koje sudjeluju u konkurenciji priblizno jednake,
siromastvo vec ga povecava, ne sarno nagradivanjem lakomislenosti o njihovu ce uspjehu odlucivati komparativna efikasnost u zadovolje-
nego i ohrabrivanjem lakomislenih na razmnoZavanje. Da bi se izvu- nju potrosacevih potreba. Ubrzo je postalo ocito da je Smith, tvrdeci
kle pouke iz te pripovijetke, ako ih je vec netko prapustio shvatiti, da su vladine intervencije glavni izvor neprirodnih nejednakosti, u
gospodica Martineau na kraju sazima svoje misli: najmanju ruku kriv za pretjerano povijesno uopcavanje, Ako u izo-
Broj potrosaca mora biti proporcionalan fondu za prezivljavanje.U tom stanku vladine intervencije neke jedinice zasjene druge, nece li pos-
cilju, svako ohrabrivanje na povecanje stanovnistva mora prestati, a te- tena, ili ekonomska, konkurencija biti zamijenjena nepostenom, ili
ziste pravnih mjera mora biti na prevenciji; primjerice, dobrotvorni rad konkurencijom s pozicije moCi? Za one koji su, poput nekih Iiberala,
mora biti usmjeren na prosvjeCivanjeduha, umjesto na olakSanjetjele- priznaIi da je vlasnistvo potencijalna moc, slijedi da ekonomska ne-
snih potreba.J''
jednakost mora dati neku prednost u rnoci nad drugima.P Na odre-
denom podrucju, proizvodac koji je prefivio moze tada biti, ne onaj
To je mozda bio dobra shvaceni Malthus, ali ne i dobra politika.
Pa ipak su filozofski radikali iz 1830-ih pokusali pretociti takva nacela koji je bio najefikasniji, nego jednostavno onaj koji je imao dovoljno
u politicki program. Dok su eartisti trazili reforme koje ce dovesti do sredstava da dovede svoje konkurente u stecaj. Johna Stuarta MilIa
opipljivih i trenutnih rezultata - do opceg prava glasa, zakona 0 zabrinjavala je upravo ta okolnost. On je, zapravo, dao i prilog od 10
tvornicama i liberalnijeg zakona 0 sirornasnima, glasnogovornik radi- funti jednoj manufakturnoj zadruzi koja se, po njegovim rijecirna,
kala John Stuart Mill opravdavao je pravo glasa za vise i srednje klase, borila protiv »nepostene konkurencije krupnih trgovaca«. Izaslo je na
ismijavao prijedlog zakona 0 osmosatnom radnom vremenu i tvrdio vidjelo da bi ti veletrgovci bili financijski sposobni voditi posao s
da ako su vec nadnice niske a posla nema, to nije zato sto je konku- gubitkom dovoljno dugo da istisnu svoje konkurente. Millje vjerovao
rencija nereguIirana vec prije zato sto su sirornasne klase ignorirale da se to moze opravdano nazvati »tiranijom kapitalae.s' Iako je Mill i
Malthusovo ucenje. Program radikala bio je uglavnom negativan - dalje davao prednost privatnim rjesenjima, priznao je da ona nisu
ukloniti poreze na nuzne potrepstine, zabraniti kaznu sibanjem u uvijek dovoljna. To je posebno vidljivo u njegovom tretiranju proble-
vojsci, opozvati Zitni zakon - s jednim pozitivnim ciljem, a to je ma zemlje. Suprotno Ricardovim negativnim rjesenjima, Mill se zau-
uspostava nacionalnog obrazovnog sistema.l? Oba aspekta, negativni zimao da nezaradeni visak vrijednosti od zemlje mora biti oporezovan,
kao i pozitivni, vjerni su odrazi onih dvaju nacela koja smo ranije i eakje bio voljan razmisljati 0 drzavi kao 0 univerzalnom vlasniku.F
identificirali kao osnovicu utilitaristickog liberaIizma. Napor je bio
20 Primjerice, W. Godwin, Political Justice, I, str. 19; II, str. 465; J. S. Mill, Letters, ur. Elliot, II, srr. 21.

18 H. Martineau, Cousin MarshaU, VIII. pog!. i Summary of Principles, u njezinoj: Illustrations oJPolitical 21 J. S. Mill, Letters, ur. EITIOi, II, str. 21.
Economy, III. sv. j 22 J. S. Mill, »The Right of Property in Land«, u: Dissettations and Discussions, V, str. 279-94; Political
19 L. Stephen, 7k English Utilitarians, III. sv., I. pog1., 3. odjeljak. Economy, ur. J. W. Ashley, II. knjiga, II. pog!., odjeljci 5 i 6.

,". :
~
80 Covjek, drzava i rat" DRUGA PREDODZBA 81

'U osobi Johna Stuarta Milla, utilitaristicki je liberalizam presao sa sin istaknuo da je nagrada pojedinca cesce »gotovo obrnut odnos«
zabrane drZavnog djelovanja na propisivanje koji je oblik dje.lova~a prema njegovu radu i umjerenosti.P
drzave pozeljan. A pozeljnost djelovanja drzave povecala se ~d je Liberali i utilitaristi opisali su nuzne uvjete za posteno i ucinkovito
utvrdeno da drzava oslobodena okova ne stvara automatski niti odr- fukncioniranje laissez-faire drustva. U samoj logici liberalizma lezala
zava opisane uvjete kao pretpostavke uCinkovitog funkcioniranja slo- je tada prikrivena mogucnost da bi vladino djelovanje moglo biti
bodnog trZista kao regulatora. Mill je pokazao razumijevanje ove Ci- potrebno za ostvarenje i odrZavanje tihuvjeta. Ako su liberali i utili-
taristi korektno opisali nuzne uvjete, mozda ce morati uciniti nesto
njenice u svojim, ovdje navedenim, komentarima 0 dvjema politickim
vise od sirenja evancielja laissez-jairea da bi ih stvorili i odrzali. Mozda
orijentacijama. Takoder je pokazao razumijevanje da ovakvi specificni
ce drZava morati intervenirati na nacine, koji prvobitno nisu bili uzeti
problemi ukazuju na teorijski problem koji postoji u pozadini kad je .
u razrnatranje; primjerice, da bi se sprijeCilo izbijanje ekstremnih eko-
pisao Carlyleu da se negativni princip laissez-fairea, nakon sto je ostva-
nomskih nejednakosti. Zakoni koje usvoje vlasti nisujedina ogranice-
rio svoj inuzni ucinak destrukcije, »rnora brzo iscrpstie.P Cime ga
nja osobne slobode. Vlasnistvo, kad postane moc, valja podvrgnuti
nadomjestiti? Mill je pokusao utemeljiti politicke recepte na razlici regulaciji u interesu slobodne i uiinkovite konkurencije! Ovu je misao,
izmedu dviju vrsta djelovanja, onoga koje pogaciaju samog aktera i barem neodredeno, uocio Adam Smith kad je napisao da »u trci za
onoga koje pogacia druge.v' No sto aka Cin pojedinca ne utjece na bogatstvom, castima iprivilegijama svatko smije trcati koliko moze, i
druge? Teske daje predlozeni kriterij dovoljan za prosuciivanje isprav- iscrpsti svaki zivac i svaki misic da bi svladao sve svoje takmace. No
nosti vladinih djelatnosti. To dobro ilustrira Cinjenica da je pod tom ako bi gurnuo, ili srusio kojega od njih, dobrohotnost promatraca ce
pretpostavkom Mill mogao razmisljati 0 tome da bi se dokaz 0 spo- nestati. To je povreda Jair-playa koja se ne moze dopustitie.f Takvo
sobnosti uzdrZavanja obitelji trebao zatraziti prije braka, sto predstavlja je nesto natuknuto u sarnoproglasenom socijalizmu Johna Stuarta
narusavanje privatnosti koja navodi i one mnogo manje liberalne od . Milla kasnijih godina, socijalizmu kojije u biti bio potraga za uvjetima,
njega da zadrhte.f Teskoca je u tome sto je Mill predlozio- da se za koje je mislio da nisu ostvareni u Engleskoj njegova vrernena, i pod
kojima se plodno ifair nadmetanje moglo od\zavati.28 To je eksplicitno
konkretna politika testira starrdardorn koji proizlazi iz brige za indivi-
priznao za vrijeme Prvog svjetskog rata Thomas Nixon Carver, koji
dualnu slobodu, a to je sarno jedan od dvaju stupova liberalnog drus-
je uvjeravao »da kad bi drZava ucinila nekoliko pravih stvari, tada bi
tva. Zapravo, Millove su se brige okrenule drugom stupu. Ono sto ,ga
bilo nepotrebno uciniti tisucu i jednu krivu ili neucinkovitu mjeru za
sve vise zabrinjava jest nedostatak pravde kojom slobodnotrzisni re-
koje se ljudi sada zauzimajux-? Takvo misljenje nalazi svoj skori i
gulator dodjeljuje nagrade onima koji sudjeluju u proizvodnom pro-
najizravniji izraz u radu dvojice americkih ekonomista koji razrnisljaju
cesu. Laissez-faire nacelo moze povecati proizvodnju. No da li ono
o svom frustrirajucern vremenu provedenom u drZavnoj sluzbi. Kon-
posteno raspodjeljuje plodove te proizvodnje? Mill smatra da ne. Ja- kurencija, napisali su oni, »jest drustvena institucija koja je uspostav-
mes Mill je mislio da ce zastita imovine zakonom osigurati svakome
najvecu mogucu kvantitetu proizvoda njegova vlastita rada. Njegov je 26 James Mill, »Government«, u: Essays, br. I, str. 4-5; J S. Mill, »Socialist Objections to the Present
Order of Sociery«, u: Fortnightly Review, veljala 1879., reprint u: J S. Mill, Socialism, ur. W. D. P.
Bliss, str. 73.
23 J S. Mill, Letters, op. cit., I, str. 157. 27 A. Smith, The Theory ofMoral Sentiments, str. 121 (II. dio, II. odjeljak, II. pegL).
24 J S. Mill, On Liberty, str. liS W pogl.). 28 Tako su go privukli Owen, Fourier i Blanc ali ne i Marx.
25 J S. Mill, Letters, op. cit., II, 48; Political £lonomy, ur. J W. Ashley, II. knjiga, XI. pogI., 4. odjeljak. 29 T. N. Carver, Essays in SocialJustice, str. 349.
82 Covjel«, driava i rat DRUGA PREDODZBA 83

ljena i odrzava se u jednoj zajednici za opce dobroe.P Ton njihove mum funkcija. U medunarodnim poslovima, odsutnost potrebe ko-
knjige pojasnjava da one jest treba Citati kao trebala bi biti. Ogranicena nacne politicke vlasti namece sarno minimum problema. No ipak su
vlada ostaje ideal onoga sto Wilhelm Ropke naziva »liberalnim revi- postavljeni problemi vazni. Bas kao sto, s Hobbesom, liberali prih-
zionizrnorn«, ali, kako on istice, vlada iako ogranicena mora biti jaka vacaju da drzava obavlja nuzne funkcije, tako i, s Treitschkeom, prih-
u svojoj sferi djelovanja. Unatoc tome sto mora ostati izvan trZista, 1 vacaju rat kao konacno sredstvo za rjeSavanje sporova medu drzavama.
vlada mora biti kadra sprijeCiti nejednakosti u bogatstvu koje mogu Rat je u medunarodnim odnosima slican drzavi u unurrasnjoj politici.
izopaciti trZiste ili upravljati njime.t! Smith, primjerice, s jednom beznacajnorn iznimkom, priznaje da »sve
Inzistiranje liberala na ekonomiji, decentralizaciji i slobodi od vla- sto je predmet prava moze biti razlog za rat«.33 Bentham priznaje
dine regulacije ima smisla sarno ako je valjana njihova pretpostavka da nuznost drzavama da se povremeno uteknu ratu radi ispravljanja ne-
se drustvo samoregulira. Zato sto je samoregulirajuce drustvo nuzno pravde, iz istih razloga zbog kojih pojedinci ponekad moraju pribjeCi
sredstvo, one ustvari postaje i dio idealnog cilja liberala. Ako je lais-
sudskoj parnici.I" Spencer je tu usporedbu ovako izrekao: »Policajci
sez-Jaire politika moguca sarno na osnovi uvjeta opisanih kao nuznih, su vojnici koji djeluju pojedinacno; vojnici su policajci koji djeluju
laissez-Jaire ideal moze sa svoje strane zahtijevati djelovanje drzave.
zajednieki«.35 A sir Edward Grey, sa iskustvom ministra vanjskih po-
slova liberala u vrijeme rata, pise u svojim memoarima da medu
drzavama, kao i u okviru drzava, valja koristiti silu da bi se provodio
Medunarodni odnosi: glediste liberala zakon-"
Liberali prihvacaju nuznost drzave i tada je ogranicavaju. Oni
prihvacaju ulogu rata, i tada ga minimiziraju - i to na temelju slicne
Treitschke je definirao primarnu duznost drZave »kao dvostruke u
analize. Za razumijevanje gledista liberal a 0 drzavi bilo je potrebno
odrZavanju rnoci izvan nje, i odrZavanju vlasti u njoj«. Prva zadaca
analizirati njihove koncepcije covjeka i drusrva; za razumijevanje gle-
drzave, po njegovu misljenju, »mora biti briga za svoju vojsku i za
dista liberala 0 medunarodnim odnosima, potrebno je analizirati nji-
svoje zakonodavstvo u cilju da se zastiti i ukroti zajednica njenih
hove koncepcije 0 drzavi i 0 zajednici drzava.
gradana«.32 Istu je stvar izrekao i Adam Smith. Drzava se stiti prema
Rani liberali i utilitaristi pretpostavili su postojanje objektivne har-
van obranom, a prema unutra pravdom. Ali dok se liberal Smith i
monije interesa u drusrvu. Ista je pretpostavka primijenjena na medu-
neliberal Treitschke slazu u pogledu duznosti drzave, njihova se sta-
narodne odnose. »Vjerujem«, pise john Stuart Mill, »da dobro nijedne
jalista jako razlikuju u tome kakvo je djelovanje nuzno da bi se obje
zemlje ne moze biti ostvareno bilo kakvim sredstvima osim onima
te duznosti ostvarile. Nasuprot Hobbesu, liberalima je problem unu-
kojima teze sve zemlje, a ne treba ih drukCije ni traziti eak i kad bi ih
trasnjeg reda olaksan optimistickom pretpostavkom 0 emjeku i drus-
se moglo ostvaritie.F Takve su tvrdnje liberala, a one su eesto iznosene
tvu. Nasuprot Treitschkeu, liberalima je problem vanjske sigurnosti
olaksan optimisticnim pretpostavkama 0 naravi drzava i medunarodne
33 A. Smith, Lectures onJustice, Police, Revenue. andAnns, str. 33001. dio, I. odjeljak); vidi i izbor njegovih
zajednice. U domacirn pitanjima drzava mora obavljati sarno mini- radova u: Wolfers i Martin (ur.), The Anglo-American Tradition in Foreign Affoirs, sto je izvrstan izbor
tekstova brojnih aurora s kojima se bavimo u ovom poglavlju,
34 J. Bentham, »Principles ofIntemational Law«, u: Works, (ur. J. Bowring), II, str. 538-39i 544.
30 Adams i Gray, Monopoly in Amerira, str. 117. 35 H. Spencer, Social Statics, str. 118.
31 W. Ropke, The Social Crisis ojOurTime, prij. A. i P.Jacobsohn, str. 192-93.Vidi ijedan od najboljih 36 E. Grey, Twenty-five Years, II, str. 286.
sazetaka njegovih predlofenih pozitivnih politika u: Civitas Humana (prij. Fox), str. 27-32.
37 J. S. Mill, utters, II, str. 47;usp .• A Few Words on Non-Intervenrion«, u: Dissertations "rid Discussions,
32 H. yon Treitschke, Politics, prij. Dugdale i de Bille, I, str. 63. Ill, srr, 249.
 84 Covjef, drzava i rat
., ~
isumirane u -raznirn prilikama tako da je sada potrebno iznijeti stirn
u vezi dvije stvari: navesti pojavu ideja koje su ovdje poistovjecene s
liberalizmom i .naglasiti one njihove aspekte koji ce kasnije postati
vazni u analizi.
U sedarnnaestom se stoljecu La Bruyere upitao: »Kako je moguce
biti u sluzbi naroda i uciniti ga sretnijim, kad njegov vladar siri svoje
carstvo anektiranjem teritorija svojih neprijatelja; ... kako to po maze
. meni i mojim zernljacima sto je moj vladar uspjesan i ovjencan sla-
. vom, sto je moj~ zemlja mocna i postovana ako ja,tuian i zabrinut,'
zivim u tjeskobi i bijedi?« Prolazni interesi kraljevskih kuca mQgu biti
zadovoljeni ratom; stvami interesi svih ljudi mogu biti zadovoljeni
mirom. Najvise ljudi pati zato sro su neki ljudi na takvom polozaju
koji im ornogucuje da udovolje svojim kraljevskim ambicijama. Trije
stoljeca kasnije James Shotwell napisao: »Politicka doktrina meduna-
rodnog mira paralelna je s ekonomskom doktrinom Ad~ma Smitha,
jer se na slican nacin temelji na priznavanju zajednickih i uzajamnih
materijalnih interesa koji idu mimo drzavnih granica«.38Da su stvarni
interesi imali mogucnost da se razviju do kraja, drzavne bi granice
prestale postojati. Suradnja, ili konstruktivna konkurencija, naCinje za
istodobno zadovoljenje interesa svih naroda. U jednoj trgovini ili u
jednom gradu, podjela rada povecava blagostanje sviju. Isto mora
vrijediti na nacionalnoj i na globalnoj razini.'? Nema kvalitativnih
promjena koje bi nanijele stetu valjanosti ovoga nacela, iako se po-
vecava razmjer. Argumenti liberala u prilog slobodne trgovine, for-
mulirani opcenitirn i lokalno relevantnim pojmovima, glasili su jed-
nostavno: Imaju Ii Michigan i Florida koristi od slobodne trgovine u
kojojjedni drugima prodaju automobile za narance? IIi, bi li Michigan
bio bogatiji kad bi svoje narance uzgajao pod staklom, umjesto da
uvozi proizvode »tudeg« rada? Odgovor je ocevidan. A buduci da je
nacelo jasno, mora biti tocno da tame gdje su prirodni uvjeti proizvod-
nje manje napadno razliciti, zarada od trgovine, iako manja, bit ce ipak
38 J. de La Bruyere, »Du souverain ou de I. republique«, u: Oeuvres completes, ur. J. Benda, str. 302-3;
J. Shotwell, War as an Instrument oj National Policy, str. 30.
39 J. Cobden, Speech", ur. Bright i Rogers, II, str. 161.
DRUGA PREDODZBA 85
stvarna. Svaka strana ima koristi od trgovine, bez obzira na to je Ii rijec
o trgovini medu pojedincima, korporacijama, lokalnim zajednicama
ili nacijama. Inace ne bi uopce ni doslo do trgovine.
Nekada su cak i relativno neupuceni publicisti razumjeli ne sarno
ovu pojednostavljenuverziju klasicnog argumenta slobodne trgovine,
vec i njegovo suptilnije granjanje. Iz toga argumenta slijedi ne sarno
da je slobodna trgovina korektna politika nego i da su pokusaji sirenja .
teritorija jedne drzave, bilo anektiranjem susjeda ili stjecanjem kolo- .
nija, ludost. Troskovi osvajanja i drzanja teritorija pod svojom vlascu
ne mogubiti nadoknadeni prednoscu u trgovini,jer se te iste prednosti .
mogu ostva~iti bez ikakva troska provodenjem politike slobodne trgo-
vine.t'' U svojem najopcenitijem obliku, ovaj argument sto ga navode
liberali postaje jednostavno sastavni dio zdravog razuma. Na kraju,
kazu oni, dobrobit stanovnistva u svijetu moze se povecati sarno u
onoj mjeri u kojoj raste proizvodnja. Proizvodnja cvjeta u miru, a ;
raspodjela ce biti pravedna ako su svi drzavljani slobodni da teze
ostvarenju svojih interesa bilo gdje u svijetu. Rat je razaranje i stoga
bogacenje od rata ne moze biti nista drugo nego iluzija.f Pobjednik
ne dobiva pornocu rata; on se sarno moze ponositi da je izgubio manje
;-
nego pobijedeni. Ovo je razmisljanje u korijenu tradicionalne tvrdnje
da se rat ne isplati, te potjece u najmanju ruku od vremena Emerica
Crucea iz sedamnaestog stoljeca a razvili su ga podrobno Bentham i
oba MilIa, koristio ga je William Graham Sumner da osudi americki
rat protiv Spanjolske a do vrhunca gaje doveo Norman Angell kojije
sumirao rad liberalnih ekonomista, mahom engleskih i francuskih,
koji su mu prethodili.
Liberali su pokazali, barem na vlastito zadovoljstvo, objektivni
sklad interesa medudrzavama. Njihove racionalne tvrdnje - da se
rat ne isplati, daje mir u svaCijem realnom interesu - suprotstavljaju
se iracionalnoj praksi drzava. Problem glasi: Kako moze racionalno
prevagnuti nad iracionalnim? No prvo se mora objasniti zasto rat,
iracionalni tok dogadaja za sve drzave, obiljeiava odnose medu njima.
40 J. Bentham, »Emancipate Your Colonies«, u: Works, op. cit., lV, str. 407-18.
41 Vidi ]. Bright, Speech", ur.J. E. T. Rogers, str. 469.
86
Zasto vlade ulaze u rat? Jer im rat daje izgovor da povise poreze, da
povecaju birokraciju, da povecaju kontrolu nad svojim gradanima.
Covjek,
Ovakve osude liberali stalno ponavljaju. Prividni uzroci rata uglavnom
su trivijalni. No prividni su uzroci sarno izgovori i metode kojima se
narodi prisiljavaju na ratove koje njihovi upravljaCi zele iz vlastitih
sebicnih pobuda. Ovu je tezu objasnio Bright u govoru svom birac-
kom tijelu u Birminghamu 1858. godine. Engleska je vodila takvu
politiku, rekao je u svom govoru, »da nas zadrzi izvan europskih
komplikacija«. Ali je sa Slavnom revolucijom, revolucijom koja je
ustolicila velike teritorijalne porodice dokje istodobno zauzdala kralja,
prihvacena nova politika: »Sad cemo poceti djelovati kroz sistem stal-
nog upletanja u poslove stranih drzava«. Tako je bilo ratova »za ocuva-
nje europskih sloboda«. Bilo je i ratova »za ocuvanje protestantskih
interesa«, a bilo je i mnogo ratova radi ocuvanja naseg starog prijatelja,
»ravnoteze snaga«. Od toga je vremena Engleska bila u ratu »sa, zbog
i protiv svake znacajnije nacije u Europi«. I cemu sve to? Moze li itko
reci, pita se Bright, da je Europa danas bolja zbog svih tih ratova?
Smisao je jasan. Engleska je nacija izgubila tim ratovima; Europa je
izgubila; sarno su, mozda, velike »teritorijalne porodice« profitirale.F
Iako je interes ljudi u miru, njihovi vladari vode rat. To su oni
djelomice u stanju Cinitijer ljudi nisu jasno shvatili svoje prave inte-
rese, i jos vaznije jer pravi interesi eak i kad su shvaceni, nisu nasli
izraza u vladinoj politici. Godine 1791., Thomas Paine, jedan od
najvecih svjetskih publicista, opisao je dostignuca francuske revolucije
ovako: »Monarhijski suverenitet, neprijatelj covjecanstva i izvor bije-
de, ukinut je; sam suverenitet ponovo je uspostavljen na svom prirod-
nom i prvobitnom mjestu, a to je u naciji«. Posljedicu toga za meduna-
rodne odnose Paine navodi u sljedecoj recenici. »Da se to zbilo sirom
Europe«, tvrdi on, »uzrok rata bio bi eliminiran«. Demokracija je
dominantno miroljubivi oblik drzave. Kontrola ljudi nad politikom
znaci mir.P
42 Ibid., str. 468-<>9.
43 T. Paine, The Rights of Man, u: Complete Writings, ur. Ph. Foner, !, str. 342. U djelu The Age of Reason,
nakon sto je otkrio da svi plodovi arnericke i francuske revolucije nisu slatki, Paine se od promjene
vlasti okrenuo ka promjeni ljudskog uma.
driava i rat
1 DRUGA PREDODZBA
Vjera u prirodenu miroljubivost demokracija ima dvije glavne
87
osnove. Prvu je razvio Kant koji je, poput kongresmena Louisa L.
Ludlowa tridesetih godina ovog stoljeca, zelio da buduci vojnik-pjesak
sam odluci hoce Ii svoju drzavu obvezati na rat iIi ne. Premisa i
Ludlowa i Kanta jest ta da bi davanje izravnog prava glasa onima koji
najvise pate u ratu drasticno smanjilo ucestalost rata. Drugu je osnovu
za takvu vjeru razvio Bentham koji je, poput Woodrowa Wilsona i
lorda Cecila, bio uvjeren da je svjetsko javno mnijenje najefikasnije
jamstvo, mozda cak i dovoljno jamstvo za mir.t' Stogaje on predlozio
»medunarodni sud pravde koji bi raspravljao 0 sporovima medu dr-
zavama, iako takav sud ne bi raspolagao provedbenom rnoci«. Sto bi
dalo snagu odlukama takva suda? Javno mnijenje! Sudske rasprave bile
bi otvorene, a zadaca bi suda bila objavljivanje presuda i misljenja koja
bi se podijelilo svim drzavama. Nepokorne bi drzave bile »izopcene
iz Europe«, sto bi bila dovoljna sankcija koja bi sprijecila neku drzavu
da ignorira sudsku odredbu.f Interes i javno mnijenje stavljeni su
jedno drugome uz bok da bi osigurali politiku mira,jer budu li uprav-
ljaci dovedeni u polozaj da pokazuju razumijevanje za zelje ljudi, tada
se rnoze ocekivati dajavno mnijenje djeluje efikasno kao kazna.w
Vjera u javno mnijenje, ili opcenitije, vjera u podjednako miro-
ljubive teznje demokracija pokazala se utopijskom. No utopizam li-
berala prilicno je slozen. Njihovo misljenje nije da rat moze biti u
svakom trenutku ukinut djelovanjem svjesne volje, vec prije da je
napredak doveo svijet do tocke na kojoj rat moze biti eliminiran u
odnosima medu drzavarna. Povijest dostize onaj stupanj na kojem se
moze ocekivati darazurn, na medunarodnom kao i na unutrasnjern
planu, prevagne u ljudskim poslovima. Korist je cilj drzave, kao sto je
djelovanje cilj pojedinca. Da bi se ostvario mir, despotizam mora
ustupiti rnjesto demokraciji - tako da korist ljudi, a ne korist ma-
njinskih grupa postane ciljem kojemu se tezi, Srecom, despotizam je
44 Navedeno prema H. Morgenthau, Politics among Nations, str. 235.
45 J. Bentham, »Principles Ofintemational Law«, u: Works, op. cit., n, str. 552-54.
46 Kao StoJames Mill kaze: »Akojedan covjek posjeduje apsolutnu vlast nad ostatkom zajednice, tada
je on slobodan od svake ovisnosti 0 njihovim osjecajima«.• Law of Narions«, u: Essays, br. 6, str. 8-9.
88 Covjek, drzaoa i rat DRUGA PREDODZBA 89

na. zalazu. Vjeru koja je ostala Cvrsta u dvadesetom stoljecu, i koja jos protiv svakog mijeSanja vlade jedne zemlje u poslove druge nacije«,
nije mrtva.rsazeo je ranih 1790-ih Thomas Paine: napisao je 1858. godine, »cak i ako je ta intervencija ogranicena sarno
na moralno uvjeravimje«.48 Intervenciju u poslove drugih Cobden je
Nije tesko razumjeti, sa stajalista prosvijecenog dijela covjecanstva, da
nasljedni vladari idu prema svom zalazu, i da revolucije na sirokoj osno- smatrao jalovom, jer Engleska ne moze donijeti slobodu ostatku svi-
vici nacionalne suverenosti i predstavnicke vlasti osvajaju teren u Euro- jeta; nelogicnom, jer Engleska ne moze znati sto je dobro.za taj ostatak
pl.. .: svijeta; bahatom, jer Engleska mora ispraviti mnoge svoje propuste i
Ne vjerujem da ce monarhija i aristokracija trajati vise od sedam godina pogreSke kod kuce, pa joj nije potrebno traziti propuste i pogreske kod
u bilo kojoj prosvijecenoj zemlji Europe.i?
drugih; nepotrebnom, jer »posteni i pravedni interesi ove zemlje ... su
pravedni i posteni interesi cijelog svijeta«;"? i opasnom, jer rat voden
radi ispravljanja nepravdinajednorn kraju svijeta moze se lako izroditi
od prvobitne namjere, i epee unistenje, jednom zapoceto, moze se
Teskoce u praksi
brzo prosiriti.
Unatoc uloge sarnoodricanja koju je propisao za najvece i najlibe-
Stajaliste liberala iz devetnaestog stoljeca temeljilo se na pretpostavci ralnije drzave Europe. devetnaestog stoljeca, Cobden je s povjerenjem
harmonije, koju je cesto pratila komplementarna pretpostavka 0 neo- ocekivao dan kad ee mir prevagnuti medu drzavarna. U jednom pismu
granicenoj sposobncisti usavrsavanja cO\jeka, koja ce voditi do situacije napisanom 1846. godine onje iznio teskoce i sredstva pomocu kojih
gdje ee se vladine funkcije smanjiti a vecina njih otpasti. Njihovo se one mogu prevladati.
stajaliste 0 medunarodnim odnosima temeljilo se na pretpostavci har-
monije i neogranicenoj sposobnosti usavrsavanja drzava, koja ce voditi Ne vjerujem da ce nacije na zemlji imati rnogucnost moralnog napre-
takvoj situaciji u kojoj ce rat biti sv« nevjerojatniji. Da bi se ta liberalna dovanja u svojim unutrasnjim poslovima do najviseg stupnja do kojega
ideja 0medunarodnim odnosima ostvarila, drzave se moraju promi- bismo mi zeljeli, sve dok su rnedunarodni odnosi svijeta postavljeni na
jeniti. Kakvi ce biti mehanizmi promjene? Po tom pitanju Iiberali su drukciju osnovicu. Postojeci sistem kvari drustvo, iscrpljuje njegovo
bogatstvo, uzdize lazne bogove kroz oboZavanje heroja, i postavlja pred
oscilirali izmedu dva pola: optimisticke neintervencije Kanta, Cobde-
nove generacije poticajne i blistave standarde slave. Zato sto vjerujem da
na i Brighta s jedne strane; mesijanski intervencionizam Painea, Maz-
je princip Slobodne trgovine stvoren da bi promijenio odnose svijeta na
zinija i Woodrowa Wilsona s druge strane. Misljenja okupljena na
bolje, u moralnom smislu, zahvaljujem Bogu sto mi je bilo dopusteno
jednom i na drugom polu istodobno su oCitovala elemente realizma i da znacajno sudjeIujem u
njegovu zagovaranju. Pa ipak, nemojmo biti
idealizma. potisteni. Ako mozerno sacuvati svijet od rata, a ja vjerujem da ce to
Cobden, kao i Kant prije njega, izrazio je duboko nepovjerenje u Trgovina uciniti, veliki ce impuls ods ad biti dan drusrvenim reformama.
revoluciju i nasuprot tome cvrstu vjeru u evoluciju. Unutrasnje re- Javno mnijenje je prakticno raspolozeno, i sad ce se baciti svim silama
forme postupno ce se dogoditi kroz obrazovanje, a ne iznenada kroz na Odgoj, Umjerenost, Reforrnu kriminala, Zdravstvenu zastitu, i tako
nasilje, jer se sarno u prvom slucaju moze ocekivati naposljetku na- dalje, s vecirn zarom nego ikad.50
predak. I kao sto je odbacivao revoluciju na domacern planu, tako je
odustao i od intervencionizma na medunarodnom planu. »[a sam 48 Citirano kod J. Hobsona, Richard Cobden, str. 400. Usp. R Cobden, Speeches, op. tit., II, str. 225; J.
Bright, Speeches, str. 239._.
49 R Cobden, Speeches, ur. Bright i Rogers, II, str, 27.
47 T. Paine, The Rights of Mall, u: Complete Writings, op. cit., J, str, 344 i 352. 50 Citirano kodJ. Morley, The Life of Richard Cobden, str, 276.
90
Kant je bio u nekom smislu cak i optimisticniji. Rat ce eak iscrp-
Ijivanjem drzave koja se u njega upusti, prijetnjama rata, prisiljavanjem
Covjek, drzaoa i rat
l DRUGA PREDODZBA
drZave da svojim podanicima da slobodu nuznu da je ucini jos jacim,
ubrzati dolazak republikanizma i mira.>'
Sistem u kojem vlada rat pokazao se mocnijim od instrumenata
mira koje je opisao Cobden, a vodenje rata cesto je dalo suprotne
efekte od onih koje je pretkazao Kant. Gladstone, koji se slaze s
Cobdenom 0 doprinosu sto ce ga slobodna trgovina dati miru u
svijetu, takoder je smatrao da treba drzati na oku ravnotezu sila u
Europi. U listopadu 1853. godine, za vrijeme preludija Krimskom
ratu, primijetio je da bi jacanje ruske sile kroz poraz Turske moglo
ugroziti mir u Europi. Bila je duznost Engleske da se tome suprotstavi
po svaku cijenu.52 Cobden i Bright vidjeli su, za razliku od Gladstonea,
opasnost za Englesku kao jedini legitimni uzrok za njeno okretanje
ratu a jedinu pravu opasnost pronasli su u pokusaju invazije. Tako je
Bright, surpotstavljajuCi se ratu protiv Rusije, iskoristio prigodu da
ukori Engleze, pripadnike jedne druge generacije, zbog rata vodenog
s ciljem »da Francuska ne bi smjela birati svoju vlastitu vladu« Treba
sarno procitati govore koje je Pitt izrekao u doba francuskih revolu-
cionarnih ratova da bi se shvatilo da je, za premijera vlade barem, cilj
rata bila sigurnost Engleske, a ne restauracija starog poretka francuske
drZave.53 Uska definicija drzavne sigurnosti, medutim, obiljezava one
koji su se okupili na neintervencionistickorn polu liberalizma. Bryan
je, primjerice, zauzeo isti stay 0 americkom sudjelovanju u Prvom
svjetskom ratu sto gaje Bright zauzeo ranije. Na dan 2. veljace 1917.
godine, obratio se skupu od pet tisuca ljudi u Madison Square Gar-
denu s porukom da ce se »ova zemlja boriti do posljednjeg cO\jeka
51 l. Kant, »Princip progresa razmotren u vezi s odnosom teorije i prakse u medunarodnom pravu«, u
engl. prijevodu Vjelnog mira: Eternal Peace and Other International Essays, u prijevodu W. Hastie, str.
63, i »Prirodni princip polinckog poretka razmotren u vezi s idejom univerzalne kozrnopolitske
povijesti «. Vidjeti kod Milia prirnjer kako to moie funkcionirati, Letters, op. ca., str. 277-78.
52 J. Morley, The Life if WiUiJlm Ewart Gladstone, I, str. 476, 483-84.
53 Vidjeti Morgenthau i Thompson, Principles and Problems if International Politics, gdje su prenijeti
kljucni govori u vezi rata s Francuskom.
ako bude napadnuta, ali inace sve druge stvari morali bismo rijesiti
arbitrazome.f+
91
Stay neintervencionistickih liberala razumljiv je imamo li na umu
druge njihove pretpostavke. Dobar primjer naprednih zemalja u oslo-
badanju trgovine, smanjenju naoruzanja i emancipiranju kolonija,
imao bi pozitivan ucinak na sve zemlje; a javno bi mnijenje sarno
ohrabrilo oponasanje takvih primjera.v Prijetnja oruzanorn silom ni-
kad se vise ne bi postavila. Nadalje, snaga jedne zemlje ne moze se
poistovjetiti s njenom velicinorn. Osvajanje u ratu cesto dovodi do
slabosti.w Lazna je tada tvrdnja da razlozi drzavne sigurnosti zahtije-
vaju od jedne zemlje da se suprotstavi osvajanjima druge. Najzad,
snaga jedne drZave vise je povezana s duhom naroda, koji je visi u
slobodnim zemljama, i s do brim stanjem gospodarstva, nego sto je to
velicina vojnog pogona u doba mira.V Ove su pretpostavke razumljive
prisjetimo Ii se da se geografija udruzila s tehnologijom da ih ucini
vjerodostojnim za Sjedinjene DrZave, a u manjoj mjeri za Englesku u
devetnaestom stoljecu. Logicno, ako Bryan priznaje daje obrana legi-
timna briga drzave, tada on mora priznati i cak preporuciti da njegova
drzava mora paziti na manevre drugih i pripremiti se za napad. Prak-
ticno, takve su brige bile nepoznate Sjedinjenim Drzavama sve do
dvadesetog stoljeca. A sto se tice Engleske, njezina je snaga zasjenila
mnogima mjeru u kojoj je njena sigurnost ovisila 0 njoj.
Opasno je graditi teoriju rnedunarodnih odnosa na slucajnostima
geografije i povijesti. Neintervencionisticki liberali nisu nikada bili
kadri nositi se s teskocama koje je Cobden ustanovio u spomenutom
pismu - kako mogu drzave napredovati na unutrasnjem planu dok
medunarodni odnosi svijeta ostaju na staroj osnovi? Taj je problem
uocio Mazzini. Kao talijanski domoljub koji je zivio sredinom devet-
naestog stoljeca nije to mogao izbjeci. Despotske sile, iznio je on u
svojoj poslanici Vijecu Medunarodne lige naroda (1847. godine), »ba-
54 The New York Times, 3. veljace 1917., str. 11.
55 0 sudbini ideje razoruhnja kod socijalista vidi nize, 5. pogl., str. 129-130.
56 Usp. R. Cobden, Speeches, ur. Bright i Rogers, I, str. 483.
57 Usp. W. Godwin, Politicaljustice, II, SIr. 170-71 i 193.
92
caju nam svoj izazov: 'Mi cemo vladati, jer nas vodi odvaznost Zla;
mi djelujemo a vi nemate hrabrosti da ustanete u ime dobra'.« »[e li
dovoljno«, pita se 'on, »propovijedati mir i neintervenciju, i ostaviti
Silu kao neizazvanog vladara nad tri cetvrtine Europe da intervenira,
zbog svojih ciljeva, kada, gdje i kako ona smatra za shodnoe.P' Rijecju,
kakvog smisla ima propovijedati nacelo laissez-jairea u medunarodnim
odnosima kad ga se sve zemlje ne pridrzavaju? A one koje ga provode,
naci ce se na milosti i nemilosti onih koje ga se ne pridrzavaju. .
To je je~lan od problema koji se postavlja pred neintervencioni-
sticke liberale. On dovodi do opcenitijeg pitanja: Moze li se sa spo-
kojnim povjerenjem cekati dan kada ce s,edespotske drzave, koje su u
proslosti vodile ratove, preobratiti zahvaljujuCi drustvenim i ekonorn-
skim snagama povijesti u miroljubivedernokracije? Krecu li se snage
.evolucije dovoljno brzo? Krecu li se uopce u pravom smjeru? Moze
Ii »dobro«, ne CineCi nista, omoguciti trijumf »Zla«? Ima trenutaka
kada djelovanje moze biti potrebno. I cak ako Kant i Cobden korektno
opisuju odnos cilj-sredstvo, ne ubrzavaju Ii Ijudi proces evolucije
svojim vlastitim naporima? Ako vec nema potrebe za djelovanjem,
postoji barem pozeljnost djelovanja.
U unutrasnjim poslovima, liberali zapocinju s doktrinom sterilne
drzave. Sve dobre stvari u zivotu stvorene su kao rezultat napora
pojedinaca; drzava postojijednostavno zato da bude nepristrani arbitar
medu individualnim konkurentima. A zavrsavaju s preporukom da
drzava mora ne samo odrzavati, vec u ponekim instancijama i stvarati,
potrebne uvjete za funkcioniranje liberalnog drustva i ekonornije.
Javlja li se usporediva nuznost djelovanja u medunarodnim poslovi-
ma? Neki su liberali predlozili neintervenciju kao sredstvo kojim se
dopusta prirodnoj harmoniji da nadvlada nad interesima medu drza-
varna. No hoce li harmonija interesa prevladati ako, da upotrijebimo
Carverovu recenicu, »ima nekoliko pravih stvari« koje su pretpostavka
funkcioniranja sistema, i ako uz to nedostaju posrednici koji ce to
ostvariti? Sredstva su toliko vazna da mogu biti usporediva s vaznoscu
58 G. Mazzini, Selected Writings, ur. N. Gangulee, str. 143.0 is tome vidi trijezniju
Milia, u: Dissertations and Discussions, III, str. 51-52.
Covjek, dri:ava i rat
DRUGA PREDODZBA 93
cilja.· Ako je cilj mir i ako osnovu za mir nalazimo u postojanju
slobodrtih drZava, tada neki aktivni posrednik mora zarnijeniti spon-
tano djelujuce snage evolucije kad god se cini da ce ovaj sistem poto-
nuti. S takvom logikom, mnogi liberali u medunarodnirn kao i u
domacim stvarima krecu od zabrane djelovanja drZave do propisivanja
vrste nuznog djelovanja. U medunarodnim su stvarima demokratske
drZave koje vec postoje jedini posrednici na koje liberali mogu racuna-
ti.
Dok bi se Cobden i Bright sluzili silom u medunarodnim odno-
sima sarno tame gdje je to potrebno kake>bi njihova demokracija bila
sigurna, Paine, Mazzini i Wilson dali bi se na posao da cijeli svijet
ucine demokratskim. Posvecujuci drugi dio svoga djela Praua covjeka
markizu de Lafayetteu, Paine obecaje da ce mu se pridruziti ukaze Ii
se potreba poduzimanja proljetnog rata kako bi Francuska istrijebila
»njernacki despotizam«, okruzila se revolucijama, i tako mogla zi\jeti
u miru i sigumosti.t? Mazzini je 1853. godine, zbog slicnih razloga,
htio uvjeriti Englesku da je njena »aktualna zadaca rat«. Vrsta rata na
koji on poziva ne bi bila ona ista vrsta koju vode apsolutisticke drzave,
nego-
Rat, s ciljem rjeSavanja,jednom za svagda,svih starih problema i pitanja,
da li da covjek ostane pasivan rob po kojemu se gazi organiziranom
grubom silom, ili da postane slobodni Cimbenikodgovoran za svoje djelo
pred Bogom i svojim drugovima-ljudima ... Rat, u plemenitoj namjeri
da uspostavi Istinu i Pravdu, i da zaustaviTiraniju u njenom neljudskom
pohodu, da ucini sve nacije slobodnim i sretnim, i da navede Boga da se
na njih dobrohotno smijesi, da okruni politicku i vjersku slobodu, i da
ucini Englesku ponosnom i mocnorn, jer je zadobila simpatije i zahval-
, nost nacija koje je sarna darivala.f"
Woodrow Wilson, treci od intervencionista koje ovdje razrnatra-
mo, bio je prilicno sposoban govoriti kao da ga u prvom redu vodi
sigurnost drzave kojoj je na celU.61 Ovakav primjer nije netipican za
59 T. Paine, The Rights of Man, u: Complete Writings, I, str. 348.
60 G. Mazzini, Selected Wrilittgs, op. cit., str. 91.
argumentaciju J. S. 61 J. Woodrow Wilson as 1 Know Him, str. 248; vidi i govor ~to ga je Wilson napisao za Four
Tumulty,
Minute Speaken, 4. srpnja 1918., u: Woodrow Wilron, Selectionsfor Today, ur. A. B. Tourtellot, str.
107"'{)8.
94

intervencionisticke liberale. Ono sto je zanimljivo u vezi s njima nije

Covjek, drzava i rat
l DRUGA PREDODZBA

No buduci da ima vise od jednog mesije, tako ima i vise misija.

Dostojevski je 1880. godine objavio rusku ljubav za svoju bracu na
95

to sto oni odbacuju politiku ravnoteze sile nego to sto misle da je se

moze ukinuti.s- Oni bi htjeli uciniti skok u buducnost i povesti nas Zapadu. »Oh, europski narodi nemaju pojma koliko su nam dragil«
sve sa sobom. »[e li ovaj rat«, zapitao se jednom Wilson, »borba za Toliko dragi da rat kojim bismo ih izbavili od grubog materijalizma i
pravedan i siguran mir, ili sarno za novu ravnotezu snaga?«63 Sto se sebicne etike postaje sveta duznost Rusije. Dostojevski je vjerovao u
vise Prvi svjetski rat razbuktavao, to gaje on sve ceSce nazivao »ratorn mudrost i hrabrost svojih sunarodnjaka: »Buduci Rusi, do posljednjeg
Sadasnjosti protiv Proslosti«, ratom »dobrog protiv loseg«, ratom koji co\jeka«, pisao je on, »shvatit ce da, zele li postati pravim Rusima,
ce dovesti do kraja kobne sile autokracije i uspostaviti slobodu i pravdu moraju nastojati napokon pomiriti sve europske proturjecnosti, poka-
za sve ljude u svijetu. »Nitko nema pravo«, objasnio je on stranim zati da rjeSenje europskih tjeskoba lezi u nasoj sve-ljudskoj i sve-
dopisnicima s kojima se susreo u Bijeloj kuci u travnju 1918. godine, ujediniteljskoj ruskoj dusi, obgrliti svojom bratskom ljubavlju svu
»da izvuce korist iz ovoga rata,jer se mi borimo za mir. .., za trajni mir. nasu bracu, i konacno, mozda, prozboriti pravu rijec 0 velikoj, uni-
Nijedna nepravda ne moze biti osnova za trajni mir. Ostavite li bilo verzalnoj harmoniji, bratskom sporazumu svih naroda koji postuju
gdje gnojni osjecaj nepravde, ne sarno da ce on izazvati zivu ranu zakon Kristova Evandelja!«. Ne osvajanje, vec oslobadanje mora biti
danas, koja ce sutra rezultirati nevoljama a moguce i ratom, vec ce ona cilj ruskog rata na Zapadu, a oslobodenje ce stvoriti temelje za mir.f?
zasigurno negdje izazvati rat«.64 Rijec je 0 istoj teznji kao i kod Mazzinija, ali sarna simetrija te teznje
Kao sto je jedan moderni engleski filozof-povjesnicar upozoravao povecava vjerojatnost sukoba. Isto vrijedi i danas. »Covjekov drustveni
pred Hitlerovom prijetnjom zapadnoj civilizaciji, mir je dobar razlog napredak neizbjezno ce pomesti rat, to bratoubilacko cudoviste, i to
za rat. Postojanje drzave-riasilnice sarno je po sebi opasnost za drzavu- ce se dogoditi u bliskoj buducnosti. No postoji sarno jedan nacin da
nenasilnicu.f Duznost drzava-nenasilnica tada rnoze biti da pociste se to ucini - rat protiv rata«, Ovo bi lako mogle biti rijeCi jednog
svijet, da preusmjere ratove od predmeta usko definirane sigurnosti zapadnog liberala; medutim, to su rijeCi jednog istocnog komunista,
drzave prema krizarskim ratovima radi uspostavljanja stanja u kojem Mao Ce Tunga.w Ovuje tezu kasnije razradio Liu Shao Chi, za kojega
sve drzave mogu koegzistirati u trajnom miru. Liberalizam, koji je se drzi da je drugi u hijerarhiji kineske Komunisticke partije. N arodi
prije svega filozofija tolerancije, poniznosti, i sumnje, razvija svoju svijeta, tvrdi Liu, nemaju druge alternative nego da se ujedine u borbi
vlastitu oholost. Tako Michael Straight, suvremeni liberalni publicist, za oslobodenje od kapitalistickog tlacenja. Oslobodenje je nezaustav-
s odobravanjem navodi izjavu R. H. Tawneya: »Rat je ili krizarski rat, ljiva povijesna zakonitost. Lose drzave moraju biti unistene zato da bi
ili je zlocin, Nema srednjeg puta«.66 Tako se Wilson nasao u situaciji dobre mogle zivjeti u miru.s? Ovo je upravo politika americkih libe-
da na vise nacina kaze: »]a govorim u ime cO\jeeanstva«. racionista. Nasa se misija, navedimo sarno akademski izraz te doktrine,
»sastoji u tome da uvjerimo one koji su jos uvijek slobodni da oni
62 Usp. Millovu preporuku da Gladstone iskoristi prijetnju britanske intervencije da bi razuvjerio mogu s (americkorn) pomoci uspjesno i profitabilno slijediti njen put,
Francusku i Njemacku od medusobnog napada 1870.godine; u: Letters, op. cit., II, str. 274.
63 Wilsonova poslanica Senatu Sjedinjenih DrZava 22.sijecnja 1917.,u: Woodrow Wilson, SelectionsJar
Today, op. tit., str. 131.Usp. argument drZavnog tajnika Daniela, u: H. i M. Sprout, Toward a New 67 F. Dostojevski, PiScev dnevnik, engl. prij. B. Brasol, The Diary of a Writer, II, str. 66&-68,
979-80;usp.
Order of Sea Power, str. 71. I, str. 476,i II, str. 628-36.
64 Prenijeto u J. Tumulty, Woodrow Wilrom as I Know Him, str. 274.Usp. i Wilsonovu poslanicu 68 Mao Ce Tung (Mao Zedong), Strategic Problems ofChifla's Revolutionary War, str. 4 (napisano ujesen
navedenu u prethodnoj biljesci. 1935.). -
65 .R. G. Collingwood, The New Leviathan, xxx. poglavlje. 69 Liu Shao Chi, Internationalism and Nationalism, str. 24,31,41-42i 50--51(napisano u studenome
66 M. Straight, Make This the Last War, str. 1. 1948.).

~
96 Covjek, drzava i rat DRUGA PREDODZBA 97

i da spasirno one koji su zrtve tiranije i vratirno i njih na pravi put ... .richa de Vattela, diplomata i pisca .iz sredine osamnaestog stoljeca,
nasa ce goruca rnisija biti ne sarno da spasimo ponizne nego i da svatko ce tada sebi »prisvojiti pravednost rata i tvrditi da je njegov
oslobodirno potlacene. U tu svrhu doista moramo-povesti rat outran- a neprijatelj na strani nepravde ... Odluka a tome tko je U' pravu nece
ee, beskornpromisni rat protiv oholih diktatora koji izvrcu sve prineipe uslijed toga biti donesena, a sukob ce postati krvaviji, strasniji po
i ponizavaju ljude koje su najprije pritiskivalie." posljedicama, i teze ce ga biti zavrsiti«." Ratovi koji su vodeni na
To sto bi obje strane razvile proturjecne ciljeve ne dokazuje sarno temelju uske kalkulacije drzavnog interesa gotovo su sigurno manje
po sebi da je svaki ad tih ciljeva bezvrijedan. To maze znaciti da su razorni nego ratovi koje je potaknuo pretpostavljeni nesebicni ideali-
oba neprakticna. Planirani krizarski ratovi liberala, kao i onaj Dosto- zam. Cesto je u povijesti valjanost ove logike bila ocevidna. Nitka to
jevskoga i komunista, rnoraju, ostvare li se, voditi neogranicenom rat~ nije taka jezgrovito sazeo kao A. f. P. Taylor. »Bismarck je vodio
za neogranicene ciljever Oni mogu dovesti do trajnog rata zbog trajnog 'nuzne' ratove«, napisao je, );iubi~je na tisuce ljudi; ide~listi dvade-
mira. Ovu su misao izrekli ne sarno drzavnici poput Georgea Kennana . setog stoljeca vade 'pravedne' ratove i ubijaju milijunee.P
i znanstvenici kao sto je Hans Morgenthau, vec i liberali kao sto su
Cobden i Bright.
Pogreslee u teoriii
Neintervencionisticki liberali ne zalazu se za neke posebne aktivnosti Mir i rat proizvodi su dobrih i losih drzava. Aka je to tacna, sto se
koje bi trebale ostvariti toliko pozeljan trajni mir; umjesto toga, mo- maze uciniti da se drzave iz sadasnjeg stanja preobraze u propisano
ramo sve izvoditi iz nase nade u njihovu tvrdnju da je povijest na strani stanje? Ova je pitanje dovelo do prvih kritika liberalnih teorija medu-
andela. To je odmah i stay doktora Panglossa, kao sto je ocito, ali i narodnih ad nasa. Druga kritika, jednako fundamentalna, proizlazi iz
stay jednog realista, sto mozda nije ocito. Ono sto je realisticno u propitivanja prvobitnih tvrdnji. Lose drzave mogu voditi rat. Istinitost
takvom stavu je sljedece: oslanjanje na snage povijesti radi ostvarenja ove izjave maze se utvrditijednostavno etiketiranjem bilo koje drzave
zeljenog cilja maze biti priznanje da covjek maze malo uciniti da ubrza kao »lose«, No hoce li postojanje brojnih drzava koje pripadaju anima
povijesno dogadanje. Intervencionisticki liberali nisu, medutim, zado- koje se mogu definirati kao »dobre« znaciti mir? Dok se prva kritika
voljrii s realizmom koji maze produziti doba ratova unedogled. Nji- oslanjala na prakticnost lijeka, druga se oslanjala na dostatnost analize
hov realizam lezi u odbacivanju pretpostavke a automatskom napfet- koja je do takvog zakljucka dovela.
ku' u povijesti i u iz toga proizlazecoj tvrdnji da ljudi moraju eliminirati Liberali nisuocekivali stanje nirvane u kojemu ce sve borbe pre-
uzroke rata zele li uzivati mir. Ovakav ih realizam uvlaci u utopijske stati jer ce svi sukobi biti eliminirani. J as ce uvijek biti sporova medu
pretpostavke koje su zastrasujuce po svojim implikacijama. Drzava drzavama ali nece biti sklonosti da se ti sporovi rijese putem rata. S
koja bi djelovala na temelju intervencionisticke teorije mora se posta- razvojem drzava, pod pretpostavkom da one doista napreduju, prilike
viti dvojako, i kao sudac i kao egzekutor u stvarima nacija. Dobar za rat ce se smanjiti istodobno s porastom sposobnosti drzava da
razlog maze opravdati svaki rat, ali tko maze reci u sporu medu rjesavaju svoje sporove prijateljski i racionalno. Taka T. H. Green,
drzavama ciji je razlog pravedniji? Aka se jedna drzava zaogrne plas- liberal-idealist iz sredine devetnaestog stoljeca, ne vidi razloga zasto
tom pravednosti, i njena ce protivnica uciniti isto. Po rijeCima Emme-
71 E. de Vartel, The Law of Nations, prij. Ch. G. Fenwick, SIr. 304-05.
70 Cook i Moos, Power through Purpose, SIr. 1 i 210. 72 A. J. P. Taylor, Rumours of War, str. 44.
98 Covjel«, drzava i rat DRUGA PREDODZBA 99

drzave, buduci da postaju sve vise predstavnici svojih naroda, »ne bi metode mogu ostvariti slicne usporedive rezultate u medunarodnim
dosle do hladne nepristranosti u medusobnim odnosimae.P No sto odnosima.?? Ne sarno sto to zanemaruje teskoce koje je Vrhovni sud
bi tad a moglo nadomjestiti sistem ratovanja - sistem arbitraze, sistem tada imao.- s predsjednikom Andrewom Jacksonom, primjerice, ili
pomirenja, labavi pravni sistem u kojem drzave dobrovoljno iznose danas s odlukom 0 desegregaciji - vec takoder Cini temeljnu po-
svoje sporove pred medunarodnim sudom i dobrovoljno postuju nje- gresku turnacenja onih instancija gdje sila nije tako vidljiva kao dokaz
gove odluke? 0 takvim pitanjima liberali se nisu slozili, od Benthama da je vlast neprisutna. Oni koji podrzavaju takvo gledisre rjeSavali bi
do onih danasnjih. Sve do nedavno, medutim, vecina njih ipak se sporove na medunarodnom planu jednako kao i na domacern, a da u
uspjela sloziti tek 0 malom broju temeljnih pitanja. Mora postojati prvom redu ne razumiju kako se sporovi rjesavaju na domacern planu.
minimum organizacije i ne smije biti upotrebe vojne sile osim izravno U medunarodnim stvarima oni bi rado da razum prevlada nad sna-
radi suprotstavljanja napadu. J avno mnijenje mora predstavljati najvisi gom, dok se dornaci sporovi rjeSavaju pomocu institucija koje udruzuju
sud, a ravnoteza interesa mora biti osnovno jamstvo.r' Na taj nacin bi razum sa silom.?? Sporovi se izrnedu pojedinaca rjeSavaju ne zato sto
se sporovi rjeSavali racionalno, miroljubivo i bez politicke manipula- ,) je uspostavljen razradeni sistem sudova, vec zato sto ljudi, kad god je
clJe. to potrebno, mogu biti prisiljeni da se njime sluze, Koliko bi puta
Opet je rijee 0 anarhistickom idealu primijenjenom na meduna- nepovoljne odluke sudova bile zanemarene da se temelje na volji
rodne odnose, no liberali ga uglavnom nisu dozivjeli kao takvog - optuzenika da ih dobrovoljno izvrsi, da sam krene u zatvor i pokorno
neki, jer su pogresno shvatili znacenje politike, a drugi jer su primi- stavi glavu u omcu, ili da dobrovoljno nadoknadi stetu zbog cijega je
jenili drukciju logiku na medunarodne odnose od one koju su primi- izbjegavanja i dospio na sud? Medunarodni sud, bez organizirane sile
jenili unutar drzave. Tako je Cobden, primjerice, s vremena na vrije- koja ce stajati iza njegovih odluka, radikalno je drukCija institucija od
me pogresno shvacao politiku. U lipnju 1849. godine on se vrlo rjecito sudova koji postoje unutar svake drzave. Liberali prizeljkuju pogod-
zauzeo u Donjem domu za rezoluciju kojom se britanski Foreign nosti jednog uCinkovitog pravnog sustava, a cesto nisu voljni platiti
Office poziva da pregovorima zakljuci ugovore 0 arbitrazi s drugim cijenu za to.
zemljama. U tijeku svoga govora, on je svoj plan opisao rijeCima da U ogranicenorn smislu, Wilson oznacava prekretnicu. Vecina ra-
»bismo se mi, jednostavno, morali okrenuti takvom nacinu rjeSavanja nijih liberala smatrala je medunarodnu organizaciju jednako nepo-
sporova u zajednici kakvim se pojedinci sluze u privatnom zivotu«.75
trebnom kao i opasnom. Iako postoje razlike rnedu njima, ravnoteza
William Howard Taft, u eetvrtom poglavlju svoje knjige Sjedinjene
je jasno prevagnula na drugu stranu. Kao sto mnogi liberali prelaze na
Drzaue i mir, zatim senator William Borah u rezoluciji kojom se poziva pitanja unutrasnje politike od negativne do pozitivne formulacije kon-
na proglasenje rata nezakonitim, Salmon Levinson i Charles Clayton
kretne politike jednog laissez-faire sistema, tako su i mnogi liberali u
Morrison u svojim spisima u kojima podrZavaju takvu ideju - svi oni
medunarodnim odnosima presli sa oslonca na obrazovanje i racional-
odrazavaju isto nerazumijevanje. Vjerujuci da ce se odluke Vrhovnog
no rjesavanje sporova na zagovaranjejedne medunarodne organizacije,
suda Sjedinjenih DrZava provesti ne sarno primjenom organizirane
koja ce vrsiti neminovnu funkciju vlade. Ako je rat analogija vlade,
sile vlasti, vec i spontanom snagom javnog mnijenja, oni tvrde da iste
tad a treba donijeti odredbu 0 iskorjenjivanju rata da bi se njena funk-
cija ispunila. No ipak, stara razmisljanja jos uvijek opstaju, ana njima
73 T. H. Green, Lectures on the Principles oj Political Obligation, par. 175.
74 0 ideji ravnoteze vidi, primjerice,J. Bentham, »Principles of International Law«, u: Works, op. dt.,
II, str. 538. 76 Preneseno u: S. de Madariaga, Disarmament, str. 365-67.
75 R. Cobden, Speeches, op. cit., II, str. 161. 77 Levinsonovo glediste je, primjerice, potpuno supromo. Vidi: S. Levinson, Outlawry of War, str. 14.
 DRUGA PREDODZBA 101
100 COlljek/ dr:ialla i rat

i stare pogreske. Wilson je predvidio novu eru u kojoj ce prevladati stari optimizam ranih laissez-faire liberala koji su mislili da odnosi
medu proizvodacima mogu na zadovoljavajuCi nacin biti rijeseni
isti moralni standardi za drzave kao i za ljude. Bitan je uvjet, dakako,
rnedusobno sklopljenim sporazumima."
da drzave postanu demokratske - misao koja nigdje nije tako jasno
Rjesenja za problem rata, zasnovana na obrascu bilo koje od dviju
izrecena kao u njegovoj poruci Kongresu kad se zauzimao zaproglase-
predodzbi moraju pretpostaviti mogucnost usavrsavanja unutar su-
nje rata Njemackoj. »Uporna briga za rnir«, rekao je tom prigodorn,
kobljenih jedinica. S obzirom da je savrsenstvo drzave nernoguce, kao
»ne moze se odrzati, osim uspostavom partnerstva demokratskih na-
i perfekcija eovjeka, liberalni sistem moze u najbolju ruku proizvesti
:cija. Nijednoj autokratskoj vlasti ne moze se vjerovati da ce odrzati
aproksimaciju svjetskog mira. Mozerno li s takvom aproksimacijom .
rijec ili postivati svoje obveze ... Sarno slobodni narodi mogu ustrajati
logicno ocekivati da ce se jedna drZavaoslanjati n~ dobroj volji drugih
u svojim namjeramai u svom postenju u ostvarivanju zajednickog.cilja
da bi suradivale? Hoce Ii nuzrio nesavrsena ravnoteza interesa udru-'
i postavljanju interesa eovjeeanstva ispred svojih uskih ihteresa«.78
zena sa snagom javnog mnijenja prekinuti nuznost da svaka drzava
Mir u svijetu i dalje ce pocivati na sili - u Wilsorto':'oj formulaciji
bude spremna povecati svoju snagu radi obrane svojih interesa? A ako
»organiziranoj glavnoj sili eovjeeanstva« - no ta ce sib biti razliCita
je odgovor negativan, sto tad a moze sprijeCiti zalosni prizor politike
od sile iskazane u politici ravnoteze snaga iz proslosti. Wilsonov ideal
ravnoteze snaga koji ce se opet ponoviti? Liberalna je tdnja beznadna
nije ravnoteza sile nego »zajednica sile«.79A kad se ostvari demokratska
upravo iz toga razloga da je anarhizam neostvariv ideal. OdrZavanje
medunarodna zajednica, nova ce silajavnog mnijenja zamijeniti staru
reda i pravde gotovo bez sredstva za donosenje i provedbu odluka
silu nacionalnih vojski i momarica. »Ono eemu mi tezimo«, rekao je
zahtijeva visi red savrsenstva medu jedinicama sistema - bez obzira
jednom Wilson, »to je vladavina prava, temeljena na pristanku onih
na to jesu li u pitanju ljudi ili drZave. Ostvarenje poboljsanja moze
kojima se vlada i koju podrzava organizirano javno mnijenje eovjeean-
nuzno zahtijevati vise sile nego sto bi to bilo potrebno za odrzanje
stva«.80 Nacionalno samoopredjeljenje proizvest ce demokraciju, a
minimuma reda i pravde medu manje savrsenim subjektima. A ako
demokracije su po de~niciji miroljubive. Wilsonova tvrdnja da jedi-
do konf1ikta dode ne sarno zbog nedostataka u subjektima, nego i zbog
nice, zele Ii formirati zajednicu, moraju usvojiti slicne vrijednosti, nije
kvalitete odnosa medu njima, moze se dogoditi da nikakva kolicina
irelevantna. Mi smo vec naznacili teskocu da se slicnost postigne, a to
poboljsanja u pojedinacnim subjektima nece biti dostatna da se proiz-
je teskoca koju ce Wilson i sam uskoro iskusiti. Osim toga, moramo
vede harmonija u anarhiji. A to ce reci da je liberalni recept neprak-
se suociti sa sljedecim pitanjem: Koliko je mnogo zajednice potrebno
tican, a njegova je neprakticnost neposredno povezana s neadekvat-
prije nego sto sila, konvencionalno definirana, bude nevazna U odno-
noscu liberalne analize. Mir s pravdom zahtijeva organizaciju sa sve
sima medu njenim jedinicama? Bi li bilo dovoljno da drzave pokazu
vise kvaliteta vlade, upravo kao sto je utvrdeno da unutrasnja pravda
onu moralnost Engleza ili Amerikanacau njihovim medusobnim od-
zahtijeva jacu i aktivniju vladu.
nosima? Kad je Wilson pozvao drzave da sklope sporazume kojima ce
se obvezati na postivanje prava malih naroda, on se zapravo vratio na

78 Wilsonova poslanica Kongresu, 2. travnja 1917., u: Woodrow Wilson, Seleaions for Today, op. dt., str.
143-44.0 postupnorn razvoju Wilsonovih stajali!ta i utjecaja drzavnog tajnika Lansinga na taj razvoj
vidi: E. H. Buehrig, Woodrow Wilson and the Balance of Power, osobico str, 138-44.
79 Wilsonova poslanica Senatu SAD, 22. sijecnja 1'918., u: Woodrow Wilson. Selectionsjor Today, op. {it.•
str. 131.
81 Wilsonova poslanica Kongresu, 11. veljace 1918" ibid" str. 166,
80 Wilsonova poslanica iz Mount Vernon>, 4. srpnja 1918., op, cit., str. 54,
102 Covjek, driava i rat DRUGA PREDODZBA 103

ca!82Engels je napisao 1891. godine: »Izmedu socijalisticke Francuske

akljucak
i isto takve Njernacke problem Alzasa i Lorene ne bi uopce postojaoc.P
.Interesi dviju burzoaskih vlada mogu doci u sukob; interesi radnika
Ovo je poglavlje predstavilo obrasce liberalne misli, koja se na unu- ne mogu. Ali Tito je prekinuo sa Staljinom. Moglo se predvidjeti, pise
trasnjem planu razvija od laissez-faire liberalizma do liberalnog revi- Roy Macridis, »da ee dvije nacionalne kornunisticke zemlje iskazati
zionizma, a na vanjskom od oslonca na usavrsavanje unutar pojedinih istu nespojivost kakvu su burzoaske nacionalisticke zemlje pokazale u
drzava do prihvacanja potrebe za organizacijom koja ce ih povezati. proslostie.P' A to je gotovo isto one sto je Max Weber predvidio, pisuci
Ali tip zamisljene organizacije ne raspolaze dovoljnim sredstvima da o tome gotovo trideset godina prije nego sto ce se to doista i dogoditi."
bi ona ostvarila svoje ciljeve. Na ovome mjestu bolno izlazi na vidjelo, Optimizam francuskih racionalista iz osamnaestog stoljeca bio je
u medunarodnim kao i cesto u dornacim poslovima, stara sklonost porernecen francuskim revolucionamim ratovima. Optimizam libera-
liberala da silu nadomjeste razumom. Stroga prirnjena njihove vlastite la devetnaestog stoljeca bio je poremecen Prvim i Drugim svjetskim
logike vodila bi ih ceSeem postavljanju pitanja u kojoj se mjeri orga- ratom. Za mnoge Francuze iz prijasnjeg razdbolja, prosvijeceni je
nizirana sila mora primijeniti da bi se zajamcio takav rniroljubivi svijet despotizam trebao pruziti jamstvo za trajni mir; za vecinu liberala iz
kojem oni teze. Cak ni mnogi koji se smatraju liberalima nece ovo kasnijeg razdoblja, republicka je vladavina morala izvrsiti istu zadacu.
prihvatiti kao vlastiti obrazac misljenja, Doista, i najpronicljiviji se Jesu li optimisti zbunjeni zato sto su njihovi posebni recepti krivi?
liberal, kad primijeti one sto smo ovdje opisali kao teskoce u praksi i Demokracije zagovaraju mir, no jesmo li ipak imali ratove zato sto
propuste u teoriji, moze lako naci u prigodi da se zauzme za pravu nikad nije bilo dovoljno pravih demokracija? IIi je pak tocno da soci-
svjetsku vladu, ili za nesretnu altemativu prihvacanja nuznosti politike jalisticki oblik vladavine sadrzi u sebijamstvo za mir, ali dosada nikad
ravnoteze sile, ili dajednostavno potone u ocaj. Ukratko, moze otkriti nije bilo prave socijalisticke vlasti?86 Da je odgovor na bilo koje od
da analiza medunarodnih odnosa s gledista druge predodzbe nije ade- ovih pitanja pozitivan, tada bismo morali procijeniti vrijednosti raznih
kvatna. recepata i pokusati odluciti koji je pravi, ili koja kombinacija sadrzi
neuhvatljivu tajnu formulu za mir. Doprinos nase kritike liberalnih
Svijet napucen demokracijarna bio bi svijet u miru za svagda, ali
teorija, medutim, sastoji se u tome da nijedan recept za medunarodne
su autokratske vlasti ratobome ... Monarhije su miroljubive; demokra-
odnose napisan u pojmovima druge predodzbe ne moze biti valjan,
cije su neodgovome i impulsivne, a iz toga proizlazi da poticu na rat ...
naime da je sam pristup los. Nasa kritika liberala moze se primijeniti
Nije politicka, vee je ekonomska organizacija kljuc rjeSenja: kapitali-
na sve teorije koje se oslanjaju na generalizaciju jednog obrasca drzave
stiCke demokracije aktivno podupiru rat, socijalistiCke su demokracije
i drustva koji moze dovesti do mira u svijetu.
miroljubive. Svaka od tih formulacija privlaci brojne pristase, a svakog
Ali drzave stupaju u rat. Kao sto vec rekli, ovo je u odredenorn
su pristasu, sa svoje strane, na tu zadacu pozvali i kriticari i povijest.
smislu, i to znacajnorn, tocno. Suprotna tvrdnja ovoj izjavi, da dobre
Walter Hines Page, ambasador u Engleskoj za vrijeme Prvog svjetskog
rata, izrekao je sljedeci komentar: »Nerna sigumosti u bilo kojem
82 W. R. Inge, Lay Thoughts of a Dean, str. 116-17.
dijelu svijeta gdje ljudi ne mogu razrnisljati 0 vladi bez kralja, i nikad 83 Engels Bebelu, 24. listopada 1891., u: Marx i Engels, Selected Correspondence, prij. D. Torr, str, 491.
je nece ni biti. Ne mozete ni zamisliti demokraciju koja ce se, neizaz- 84 R. Macridis, »Stalinisrn and the Meaning of Tiroisrn«, u: World Politics, IV, 1952., str. 226.
85 From Max Web,,: Essays mSocio/ogy, prevo i ur. Gerth i Mills, str. 169.
vana, odluciti na osvajacki put«. N,ovo je Dean Inge vrlo jednostavno
86 Usp. V. Dedijer, »Albania, Soviet Pawn«, u: Forl!ig/lAffairs, xxx. 1951., str. 104: Socijalizam znaci
replicirao: Pitajte to jednog Meksikanca, Spanjolca, Filipinca iliJapan- mir, a ne sovjetski drZavni kapitalizarn.
104 Covjele, drZava i rat

drzave znace mir u svijetu, iznimno je dvojbena tvrdnja. Teskoca koja 5.

je urodena kod druge predodzbe 0 medunarodnim odnosima isto-
vrsna je kao i teskoca s kojom smo se susreli kod prve predodzbe.
Tamo smo podvrgli kritici izjavu da ljudi stvaraju drusrva, ukljucujuci
NEKE IMPLlliAClJE DRUGE
i medunarodno drustvo - ne zato sto je ona pogresna nego zato sto PREDODZBE
je nepotpuna. Morali bismo dodati da drustva u kojima zive stvaraju
Ijude. Isto vrijedi i za medunarodne odnose. Djelovanje drzava ili, jos
Medunarodni socijalizam iizbijang"e
tocnije, djelovanje Ijudiu ime drzava, cini sustinu medunarodnih Proogsvjets/wg rata
odnosa. No medunarodni politicki okolis u velikoj mjeri utjece na
nacin na koji se drzave ponasaju, Utjecaj koji se pripisuje unutrasnjoj Ciin jedna od nasih. industrijskih grana ne nade tr1:iSteza svoje
strukturi drzava u pokusaju rjesenja jednadzbe rat-mir ne moze se proizuode, potreban je rat za otvaranje novih trziita ... U Tretem
odrediti dok se nerazmotri vaznost medunarodnog okolisa. Tocemo Zealandu ubili smo dvije tretine stanovnika da bismo naijerali
uciniti u sestom i sedmom poglavlju. U meduvrernenu, osvrnut cerno preostale da kupuju naie kiSobrane i naramenice.
se na jedan ozbiljan pokusaj razrade programa za mir temeljenog na ANATOLE FRANCE, <;Jtok pingvina
drugoj predodzbi.

U povijest~.cov)ekov~vspekulacije.o politic~rr: problemirr:a javile

su se dVIJe djelomicno kontradiktorne misli 0 odnosu izmedu
strukture drzava i vrste ratova koje one vode. Das Primat der Aussenpo-
litik - stajaliste koje je u Njemackoj devetnaestog stoljeca postalo
glasovito po broju uvjerenih pristasa, a i po snazi toga uvjerenja, staro
je u najmanju ruku koliko i stari Grci. Aristotel je, primjerice, tvrdio
da na politicku strukturu drzave moze znatno utjecati njezina vojna
organizacija i da vrsta potrebne vojne organizacije moze sa svoje strane
biti odredena takvim izvanpolitickim faktorima kao sto je geografski
polozaj.' Suprotno misljenje, da ce unutrasnja politicka struktura od-
rediti organizaciju i upotrebu vojne sile jednako je stara i smatra se
jednako vaznom. Za ilustraciju, dovoljno je spomenuti Platona i prim-
jer francuskih revolucionarnih vojski.? Druga je predodzba opcenitiji
iskaz ovoga posljednjeg misljenja: nairne, da unutrasnja struktura dr-
zava odreduje ne sarno oblik i uporabu vojne sile vec i vanjsko ponasa-
nje drzave opcenito. Mnogi su u to vjerovali, kao sto smo naveli u
prethodnom poglavlju. Mnogi jos uvijek vjeruju. Dok su se Woodrow
Wilson i sir Edward Grey sluzili 'tom predodzbom u objasnjavanju

1 Aristotel, Politika (engL prij, B. Jowett), str. 132Ia; usp. str. 1274a, 1304a,
2 Usp, Platon, Zakoni (engL prij. B. Jowett, Laws), str. 628.

.~
106
zasto su Centralne sile zapocele prvi svjetski rat, poslijeratni su je
Coujek, driava
revizionisticki povjesnicari iskoristili za dokazivanje usporedive kriv-
nje Francuske, Rusije, Velike Britanije i Sjedinjenih DrZava. A cetrde-
setih i pedesetih godina ovoga stoljeca povijesni revizionisti Drugoga
svjetskog rata nastavili su pisati i govoriti na nacin jednog Benthama
i Brighta. Sjedinjene se Drzave optuzuju da su digle ruke od svoje
politike »otresanja od europskih komplikacija«, da se posluzimo Bri-
ghtovim umjesto poznatijim Washingtonovim jezikom, i sunovratile
bi se u rat cak i tada kada vise nije bilo opasnosti za zemlju, i bas
nikakve koristi za narod, vee sarno moc i bogatstvo koje se moglo steci,
ili zadrzati, u korist interesa vlade ili izvan nje. Tako je po misljenju
Johna Flynna, Franklin D. Roosevelt zelio iskoristiti sudjelovanje Sje-
dinjenih Drzava u Drugom svjetskom ratu kao pokrice za potporu
domacem zakonodavstvu u vezi s New Deal politikom; po misljenju
Charlesa Bearda, Roosevelt nas je sve dublje uvlacio u svjetska zbiva-
nja iz suprotnog razloga, da izbjegne zamrsene politicke probleme koji
su se javljali u realizaciji ekonomskih reformi kod kuce.'
Marx i marksisti najpotpunije utjelovljuju razvoj druge predodzbe.
U prvi bi se mah cinilo da socijalisticki pogled na rat i mir nije nista
vise od ovoga: da su kapitalisticke drzave uzrok rata; da ce izbijanje
revolucija u drzavama i rusenje kapitalizma, kao i izgradnja socijaliz-
ma, donijeti mir. Nadalje, moze izgledati da drzanje raznih socijali-
stickih stranaka za vrijeme Prvog svjetskog rata - ne njihov neuspjeh
u sprjdavanju rata, vec njihov neuspjeh u suprotstavijanju ratu - na ovaj
ili onaj nacin optuzuje socijalisticke stranke i teorije na koje se one
toboze oslanjaju. Ovaj jednostavni sazetak izostavlja vecinu zanim-
ljivih pitanja. Detaljnije razmatranje ponasanja socijalistickih stranaka
u proslosti i socijalisticke teorije u odnosu na rat i mir posluzit ce kao
ilustracija za znacenje, prakticne teskoce i opcenitu primjenu druge
predodzbe u posebno pogodnom obliku.
Sastavni dijelovi marksisticke analize vec su tako dobra poznati da
ihje potrebno navesti samo u sazetom obliku. (1) Kapitalisticki nacin
3 J. T. Flynn, The Roosevelt Myth, passim; Ch. A. Beard, Giddy Minds and Foreign Quarrels, passim, i A
Foreign Policyfor America, V. pog!.
i rat
1 NEKE IMPLIKACijE DRUGE PREDODZBE
proizvodnje stvara dvije antagonisticke klase, burzoaziju i proletarijat.
107
(2) Kapitalisticka drzava predstavlja kontrolu aparata vlasti u interesu
jedne od tih klasa, burzoazije. (3) Kapitalisticka drzava stavlja klasnu
borbu pod izvjesnu kontralu, ali je zapravo ne uklanja. (4) Rat je
vanjska manifestacija unutrasnje klasne borbe, sto cini problem rata
suvremenikom postojanja kapitalistickih drzava." (5) Socijalizam ce, s
druge strane, ukinuti rat zauvijek. Peta tocka proizlazi, neoborivom
logikom, iz prethodnih. Ako je drZava vladavina jedne klase nad dru-
gom, tada socijalizam ukidanjem svih klasa ukida i drzavu. A ako je
rat oruzani sukob izmedu drzava, tada ukidanje drzava mora biti i kraj
rata. Problem rata i mira vise ne moze postojati.>
Dok zvuce logicno, takve su postavke dvosmislene s gledista pri-
marnog interesa mnogih kasnijih socijalista. Dvosmislenost proizlazi,
kako slijedi po Marxu, iz nemoci socijalisticke teorije da se izjasni 0
pitanju: Mora Ii se unistiti kapitalizam ili drzava da bi se ostvario mir,
ili se mora unistiti oboje? Prividno, nema nikakve dvosmislenosti u
ovom pitanju za one koji slijede Marxa prema socijalistickom carstvu.
Jer u socijalistickom carstvu nema ni drzava ni kapitalizma, paje stoga
nevazno je li krivac bio onaj prvi ili ova druga, ili oboje. A s duznim
postovanjern prema razdoblju koje prethodi socijalistickom carstvu,
marksist ce tvrditi da unatoc tome sto se ti pojmovi mogu rasclaniti,
u stvarnosti kapitalizam nikada nije odvojen od klasne borbe, ili od
drzava, ili pak od rata. Za vjernog marksista, Marxova dvosmislenost
u vezi s ratom i mirom je beznacajana. Vaznost Marxa i Engelsa po
ovom pitanju leZi ne u misli da je kraj drzave ujedno i kraj rata, nego
upravo u Cinjenici da marksisticka teorija podreduje problem rata i
mira trijumfu revolucionarnog svjetskog proletarijata, gdje ljudi vise
ne zive u drzavama nego su udruzeni u nepolitickorn slobodnom
4 Vidi Marx i Engels, Komunistiik! manifest (engl. prij. S. Moore), str. 12 i 39; K Marx, Kapital (eng!.
prij. Moore i Aveling), I. sv., pog!. XXXI; F. Engels, Porijeklo porodice, privatnog vlasniitva i driave, str.
150-157; usp. V. I. Lenjin, Propast Druge internationale (eng!. prij. A. Sirnis), str. 22; H. Laski, »The
Economic Foundations of Peace«, u: 1. Woolf, ur., The Intelligent Man's Way to Prevent War, str.
500-05; J. Strachey, A Faith to Fight For, str. 44.
5 U rnarksistickoj teoriji pitanje mira rnedu socijalistickirn drfavarna maze se javiti sarno u razdoblju
izrnedu revolucije i nestanka drzave, a to nije bio problem koji je u to vrijerne zaokupljao Marx> i
Engelsa.
108 Covjek, driava i rat
drustvu." Prije nego sto je proleterska revolucija dozivjela univerzalan
uspjeh, marksista su u medunarodnoj politici vise od eliminiranja rata
zabrinjavala druga dva problema: produzenje stanja mira tako dugo
dok mir mozesluziti interesima medunarodnog socijalizma i, tamo
gdje je to potrebno, takticka uporaba rata da bi se ubrzao dan izbijanja
revolucije.
Kapitalisticke drZave uzrokuju rat, a socijalizam propovijeda mir.
Marxje jasan u tim pitanjima. No hoce li svijet socijalistickih drzava
biti svijet u miru? Iz radova Marxa i Engelsa slijedi da se na ovo pitanje
nikad nece dobiti odgovor; u njihovoj teorijskoj konstrukciji ovo ce
pitanje, zajedno s pitanjem drzave u socijalizmu,jednostavno »odum-
rijeti«.
SocijalistiCke stranke u razdoblju
Prvog svjetskog rata
Kakve veze ima marksisticka teorija s ponasanjern socijalista za vrijeme
Prvog svjetskog rata? Jednostavno to da je Druga intemacionala po-
kusala pretociti Marxovu pretpostavku jedinstvenog proleterskog in-
teresa u cjelovit akcijski program radi ocuvanja mira u Europi. Prim-
jena ovog tumacenja bila je doista teska, kao sto je to sve vise bilo ocito
s priblizavanjern sudbonosne 1914. godine. Svaka od brojnih konfe-
rencija Druge internacionale donijela je rezoluciju 0 rrtiru, a Cinilo se
da se u svakoj rezoluciji kaze da su socijalistijedinstveni u suprotstav-
Ijanju ratu. Oni su bili jedinstveni u tome da se slazu 'da je rat los, a
ipak su se razlikovali u tome kako se socijalisti trebaju ponasati u ratnoj
situaciji. S podrskom mnogih francuskih i britanskih socijalista, Jean
jaures i Keir Hardie rjecito su se zauzimali zajedan pozitivni program
neposredne primjene. Socijalisti, govorili su, mogu natjerati eak i
kapitalisticke drzave da zive u miru. Oni to mogu uciniti na brojne
nacine koji ce kulminirati u prijetnji generalnim strajkom i ustankom
6 Marx i Engels, Komunistiihi manifest, op. dt., str. 43-44.
NEKE IMPLIKACIJE DRUGE PREDODZBE 109
protiv svake vlade koja se upusti u rat. Ovakav se stay propisno odra-
Zava u rezoluciji Druge internacionale.? No u istim je rezolucijama
zabiljezeno i drukcije glediste. Neki su francuski, a vecina njemackih
socijalista tvrdili da su kapitalisticke drzave po svojoj prirodi vjencane
za sustav ratovanja; tako da nada u svjetski mir lezi u radu na njihovoj
sto skorijoj smrti.f
Unatoc tome sto je doslo sarno do povrsinskog pomirenja diver-
gentnih stavova, medu socijalistima je porasla uvjerenost da ce soci-
jalna dernokracija posluziti kao efikasno sredstvo protiv rata. Ali ona
nije uspjela u tome. Njemacka Socijaldemokratska partija.? najveca od
svih socijalistickih stranaka, ne sarno da se nije uspjela suprotstaviti
ratu kojije poceo u kolovozu 1914. godine, vecje 4. toga istog mjeseca
jednoglasno podrzala odobrenje ratnih kredita burzoaskoj njemackoj
vladi, iako je na stranackoj konvenciji bilo i suprotnih misljenja. So-
cijalisticke stranke u drugim drzavama, uvucenirna u rat, takoder su
podrzale svoje vlade. Netko bi, zbog svojih predrasuda, mogao biti
iznenaden bilo propascu marljivo gradenog mirovnog programa In-
temacionale bilo trajnoscu naizgled nestabilne sinteze. Vec je mnogo
puta objasnjeno kako je ta sinteza u razdoblju koje je prethodilo ratu
mogla prezivjeti mnoge rasprave. Jedni su velicali urnijece kojim je
jaures postigao kompromis izrnedu raznih gledista prilikom svake
tajne medunarodne skupstine da bi dao privid jedinstva tamo gdje su
zapravo razlike bile mnogo vaznije; drugi su isticali covjekoljubivu
stranu mirovnog programa koji je sam po sebi bio kadar prevladati
-rnnoge razlike. Moglo bi se, mnogo opcenitije, istaknuti da su oni u
opoziciji mogli lako ostaviti dojam jedinstva, iako je postojao izvjestan
broj suprotstavljenih gledista. Upravo kao sto se cinilo da je SPD
jedinstvena sve dok nije trebala djelovati, tako je i Socijalisticka inter-
nacionala ostala jedinstvenom, ili gotovo jedinstvenom, sve dok nije
bila prinudena na primjenu svoga proturatnog stava. Ilustrirajmo ovo
nacelo jednom kucnom usporedbom: muz i zena mogu se sloziti da
7 Stuttgart, 1907., ponovljeno u Kopenhagenu, 1910. Prema: W. E. Walling, The Socialists and the War,
str.99-1oo.
8 Stuttgart, 1907., u: ibid., str. 38; Kopenhagen, 1910., ibid., str. 40.
9 Sozialdemoeratische Partei Deutsehlands, skraceno SPD.
106 Covjek, driaua i rat
zasto su Centralne sile zapocele prvi svjetski rat, poslijeratni su je
revizionisticki povjesnicari iskoristili za dokazivanje usporedive kriv-
nje Francuske, Rusije, Velike Britanije i Sjedinjenih DrZava. A cetrde-
setih i pedesetih godina ovoga stoljeca povijesni revizionisti Drugoga
svjetskog rata nastavili su pisati i govoriti na nacin jednog Benthama
i Brighta. Sjedinjene se Drzave optuzuju da su digle ruke od svoje
politike »otresanja od europskih komplikacija«, da se posluzimo Bri-
ghtovim umjesto poznatijim Washingtonovim jezikom, i sunovratile
bi se u rat eak i tada kada vise nije bilo opasnosti za zemlju, i bas
nikakve koristi za narod, vec sarno moc i bogatstvo koje se moglo steci,
ili zadrzati, u korist interesa vlade ili izvan nje. Tako je po misljenju
Johna Flynna, Franklin D. Roosevelt zelio iskoristiti sudjelovanje Sje-
dinjenih DrZava u Drugom svjetskom ratu kao pokrice za potporu
dornacem zakonodavstvu u vezi s New Deal politikom; po misljenju
Charlesa Bearda, Roosevelt nas je sve dublje uvlacio u svjetska zbiva-
nja iz suprotnog razloga, da izbjegne zamrsene politicke probleme koji
su se javljali u realizaciji ekonomskih reformi kod kuce.'
Marx i marksisti najpotpunije utjelovljuju razvoj druge predodzbe.
U prvi bi se mah Cinilo da socijalisticki pogled na rat i mir nije nista
vise od ovoga: da su kapitalisticke drzave uzrok rata; da ce izbijanje
revolucija u drzavama i rusenje kapitalizma, kao i izgradnja socijaliz-
ma, donijeti mir. Nadalje, moze izgledati da drZanje raznih socijali-
stickih stranaka za vrijeme Prvog svjetskog rata - ne njihov neuspjeh
u sptjeiavanju rata, vec njihov neuspjeh u suprotstavljanju ratu - na ovaj
ili onaj nacin optuzuje socijalisticke stranke i teorije na koje se one
toboze oslanjaju. Ovaj jednostavni sazetak izostavlja vecinu zanirn-
ljivih pitanja. Detaljnije razmatranje ponasanja socijalistickih stranaka
u proslosti i socijalisticke teorije u odnosu na rat i mir posluzit ce kao
ilustracija za znacenje, prakticne teskoce i opcenitu primjenu druge
predodzbe u posebno pogodnom obliku.
Sastavni dijelovi marksisticke analize vec su tako dobro poznati da
ihje potrebno navesti samo u sazetom obliku. (1) Kapitalisticki nacin
3 J. T. Flynn, The Roosevelt Myth, passim; Ch. A Beard, Giddy Minds and Fortign Quarrels, passim, i A
Foreign Policyfor America, V. pog!.
NEKE lMPLIKACI]E DRUGE PREDODZBE 107
proizvodnje stvara dvije antagonisticke klase, burzoaziju i proletarijat.
(2) Kapitalisticka drZava predstavlja kontrolu aparata vlasti u interesu
jedne od tih klasa, burzoazije. (3) Kapitalisticka drzava stavlja klasnu
borbu pod izvjesnu kontrolu, ali je zapravo ne uklanja. (4) Rat je
vanjska manifestacija unutrasnje klasne borbe, sto Cini problem rata
suvremenikom postojanja kapitalistickih drzava." (5) Socijalizam ce, s
druge strane, ukinuti rat zauvijek. Peta tocka proizlazi, neoborivom
logikom, iz prethodnih. Ako je drZava vladavina jedne klase nad dru-
gom, tada socijalizam ukidanjem svih klasa ukida i drzavu. A ako je
rat oruzani sukob izrnedu drZava, tada ukidanje drzava mora biti i kraj
rata. Problem rata i mira vise ne moze postojati.>
Dok zvuce logicno, takve su postavke dvosmislene s gledista pri-
marnog interesa mnogih kasnijih socijalista. Dvosmislenost proizlazi,
kako slijedi po Marxu, iz nemoci socijalisticke teorije da se izjasni 0
pitanju: Mora li se unistiti kapitalizarn ili drzava da bi se ostvario mir,
ili se mora unistiti oboje? Prividno, nema nikakve dvosmislenosti u
ovom pitanju za one koji slijede Marxa prema socijalistickom carstvu.
Jer u socijalistickom carstvu nema ni drZava ni kapitalizma, paje stoga
nevazno je li krivac bio onaj prvi ili ova druga, ili oboje. A s duznim
postovanjem prema razdoblju koje prethodi socijalistickom carstvu,
marksist ce tvrditi da unatoc tome sto se ti pojmovi mogu rasclaniti,
u stvarnosti kapitalizam nikada nije odvojen od klasne borbe, ili od
drzava, ili pak od rata. Za vjernog marksista, Marxova dvosmislenost
u vezi s ratom i mirom je beznacajana. Vaznost Marxa i Engelsa po
ovom pitanju ldi ne u misli da je kraj drzave ujedno i kraj rata, nego
upravo u cinjenici da marksisticka teorija podreduje problem rata i
mira trijumfu revolucionarnog svjetskog proletarijata, gdje ljudi vise
ne zive u drzavama nego su udruzeni u nepolitickorn slobodnom
4 Vidi Marx i Engels, KomuniJtilki manifes: (engl, prij. S. Moore), str. 12 i 39; K Marx, Kopital (eng!.
prij. Moore i Aveling), I. sv., pogl. XXXI; F. Engels, Porijeklo porodice, privatnog vlasniltua i drzave, str.
150-157; usp. V. I. Lenjin, Propast Druge intemationale (eng!. prij. A Simis), str. 22; H. Laski, »The
Economic Foundations of Peace«, u: L. Woolf, ur., The Intelligent Man's Way to Prevent War, str.
500-05; J. Strachey, A Faith to Fight For, str. 44.
5 U marksistickoj teoriji pitanje mira rnedu socijalistickim driavama rnofe se javiti sarno u razdoblju
izmedu revolucije i nestanka driave, a to nije bio problem koji je u to vrijeme zaokupljao Marxa i
Engelsa.
108 Cor;jek, driava i rat NEKE IMPLIKACI]E DRUGE PREDODZBE 109

drustvu.> Prije nego sto je proleterska revolucija dozivjela univerzalan protiv svake vlade koja se upusti u rat. Ovakav se stay propisno odra-
uspjeh, marksista su u medunarodnoj politici vise od eliminiranja rata zava u rezoluciji Druge internacionale.? No u istim je rezolucijama
zabrinjavala druga dva problema: produzenje stanja mira tako dugo zabiljezeno i drukCije glediste. Neki su francuski, a vecina njernackih
dok mir mozesluziti interesima medunarodnog socijalizma i, tame socijalista tvrdili da su kapitalisticke drzave po svojoj prirodi vjencane
gdje je to potrebno, takticka uporaba rata da bi se ubrzao dan izbijanja za sustav ratovanja; tako da nada u svjetski mir lezi u radu na njihovoj
revolucije. sto skorijoj smrti.f
Kapitalisticke drzave uzrokuju rat, a socijalizam propovijeda mir. Unatoc tome sto je doslo sarno do povrsinskog pomirenja diver-
Marxje jasan u tim pitanjima. No hoce Ii svijet socijalistickih drzava gentnih stavova, medu socijalistima je porasla uvjerenost da ce soci-
biti svijet u miru? Iz radova Marxa i Engelsa slijedi da se na ovo pitanje jalna demokracija posluziti kao efikasno sredstvo protiv rata. Ali ona
nikad nece dobiti odgovor; u njihovoj teorijskoj konstrukciji ovo ce nije uspjela u tome. Njernacka Socijaldemokratska partija,? najveca od
pitanje, zajedno s pitanjem drzave u socijalizmu,jednostavno »odum- svih socijalistickih stranaka, ne sarno da se nije uspjela suprotstaviti
rijeti«. ratu koji je poceo u kolovozu 1914. godine, vec je 4. toga istog mjeseca
jednoglasno podrzala odobrenje ratnih kredita burzoaskoj njernackoj
vladi, iako je na stranackoj konvenciji bilo i suprotnih misljenja. So-
cijalisticke stranke u drugim drzavama, uvucenima u rat, takoder su
SocijalistiCke stranke u razdoblju podrzale svoje vlade. Netko bi, zbog svojih predrasuda, mogao biti
Prvog svjetskog rata iznenaden bilo propascu marljivo gradenog mirovnog programa In-
temacionale bilo trajnoscu naizgled nestabilne sinteze. Vec je mnogo
Kakve veze ima rnarksisticka teorija s ponasanjem socijalista za vrijeme puta objasnjeno kako je ta sinteza u razdoblju koje je prethodilo ratu
Prvog svjetskog rata? Jednostavno to da je Druga intemacionala po- mogla prezivjeti mnoge rasprave. Jedni su velicali umijece kojim je
kusala pretociti Marxovu pretpostavku jedinstvenog proleterskog in- jaures postigao kompromis izmedu raznih gledista prilikom svake
teresa u cjelovit akcijski program radi ocuvanja mira u Europi. Prim- tajne medunarodne skupstine da bi dao privid jedinstva tame gdje su
jena ovog tumacenja bila je doista teska, kao sto je to sve vise bilo ocito zapravo razlike bile mnogo vaznije; drugi su isticali covjekoljubivu
s priblizavanjern sudbonosne 1914. godine. Svaka od brojnih konfe- stranu mirovnog programa koji je sam po sebi bio kadar prevladati
rencija Druge internacionale donijela je rezoluciju 0 rrtiru, a Cinilo se ·mnoge razlike. Moglo bi se, mnogo opcenitije, istaknuti da su oni u
da se u svakoj rezoluciji kaze da su socijalistijedinstveni u suprotstav- opoziciji mogli lako ostaviti dojarn jedinstva, iako je postojao izvjestan
Ijanju ratu. Oni su bili jedinstveni u tome da se slazu ·da je rat los, a broj suprotstavljenih gledista. Upravo kao sto se cinilo da je SPD
ipak su se razlikovali u tome kako se socijalisti trebaju ponasati u ratnoj jedinstvena sve dok nije trebala djelovati, tako je i Socijalisticka inter-
situaciji. S podrskom mnogih francuskih i britanskih socijalista, Jean nacionala ostala jedinstvenom, ili gotovo jedinstvenom, sve dok nije
jaures i Keir Hardie rjecito su se zauzimali zajedan pozitivni program bila prinudena na primjenu svoga proturatnog stava. Ilustrirajmo ovo
neposredne primjene. Socijalisti, govorili su, mogu natjerati eak i nacelo jednom kucnom usporedbom: muz i zena mogu se sloziti da
kapitalisticke drzave da zive u miru. Oni to mogu uciniti na brojne
7 Stuttgart, 1907., ponovljeno u Kopenhagenu, 1910. Prerna: W. E. Walling, The Socialists and the War.
nacine koji ce kulminirati u prijetnji generalnim strajkom i ustankom str. 99-100.

8 Stuttgart, 1907., u: ibid., str. 38; Kopenhagen, 1910., ibid., str, 40.
6 Marx i Engels, Komunistiik! manifest, op. ca., str. 43-44. 9 Sozialdemokratiscne Parte! Deutscnlands, skraceno SPD.
110 Covjel«. drzava j rat
je spavaca soba trenutno obojena neugodnom bojom, ali jao si ga
njima ako je pod povrsinom toga sklada on i dalje uvjeren da je soba
pretamna a ona da je presvijetla.
Izbijanjem rata, povrsinski sklad ostvaren u mirovnim rezolucija-
ma Druge internacionale otvorio je vrata sukobima interesa i namjeri
kojaje lezala pod povrsinom. Sukob u djelovanju izmedu razdvojenih
socijalistickih stranaka mogao bi se objasniti upucivanjern na podjelu
u socijalistickim redovima oko pitanja teorije, kao sto se pokazalo u
raspravama na konferencijama Internacionale. Rasprava se umjesto
toga usredotocila na drugu temu. Buduci da je postignut sporazum da
socijalisti mogu s Cistom savjescu podrzati svoje zemlje u obrambe-
nom ratu, opsesivnim pitanjem je postalo: Za koje je zemlje taj rat
obrambeni? U Engleskoj, Francuskoj i Njemackoj velika je vecina u
svakoj od tih stranaka brzo i jasno zakljucila: Za nasu je zemlju ovaj
rat obramben. U Francuskoj, uvjerenost da je rijec 0 obrambenom
ratu i da se ona unatoc svojoj kapitalistickoj vladi ne moze naci ni u
kakvoj drugoj vrsti rata, odrazava se u izjavi koju je jaures dao nepo-
sredno prije izbijanja rata:
Nasa je duznost, kao francuskih socijalista,jednostavna: mi ne moramo
nametati nasojvladi politiku mira,jer to vecjest njena politika. Ijer nikad
nisam oklijevaonavuci na sebe mrznju nasih sovinista... imam pravo reci
da francuska vlada danas zeli mir i da radi na njegovu ocuvanju.l''
Jasno je da u ovom ponesto nepotpunom pogledu na francusku
politiku rat moze uci u Francusku jedino ako joj se nametne. No nije
li i za Njemacku rat bio obrambeni, isto kao i za Francusku? Njernacki
su socijalisti bas tako mislili, kao sto proizlazi iz izjave SPD-a kojom
objasnjava svoje stajaliste 0 ratu:
... nalazimo se pod prijetnjom terora strane invazije. Pitanje pred nama
nije pitanje relativnepreporucljivosti rata ili mira, vec razmatranje koraka
koje treba poduzeti da bismo zastitili svoju zemlju.
... sto se tice naseg naroda i njegove neovisnosti, mnogo bi, ako ne i sve,
bilo dovedeno u opasnost pobjedom ruskog despotizma, koji se vec valja
u krvi vlastitih plemenitih sinova.
10 Odgovor Haaseu na sjednici Medunarodnog socijalistickog korniteta, 28. srpnja 1914. u Bruxellesu.
Navedeno kod P. G. La Chesnais, Le Groupe Socialistedu Reichstag et la Declaration de Guerre, str. 30.
NEKE IMPLIKACIJE DRUGE PREDODZBE 111
Stogaje na nama sprijeciti ovu opasnost, zastiti civilizacijui nezavisnost
nase rodne grude. Stoga danas moramo opravdati one sto smo uvijek
govorili. U ovom trenutku opasnosti, Njernacka moze uvijek racunati
na nas.
Mi zauzimamo stay na temelju osnovne doktrine medunarodnog rad-
nickog pokreta, koja u svako doba priznaje pravo svakog naroda na
nacionalnu nezavisnost i nacionalnu obranu, i u isto vrijeme osudujemo
svaki rat koji se vodi radi osvajanja.U
I sve to unatoc Cinjenici da je, barem do 31. srpnja, polusluzbeni
organ SPD-a Vorwdrts osudivao sve ratove, a posebno onaj koji se
spremao izbiti, kao kapitalisticki rat koji zasluzuje sarno otpor dobrih
socijalista gdje god oni bili. U skladu stirn jasnim izjavama koje su
dnevno izlazile u njernackom socijalistickom tisku, njemacki se rad-
nici nece boriti za njernacke kapitaliste cak i ako Rusija ude u taj rat.
Socijalisti svih zaracenih zemalja nasli su se zahvaceni u vrtlogu
medunarodne politike kao i clanovi svih drugih stranaka. Francuski
su se socijalisti bojali da ce se u aktualnoj ratnoj situaciji njernacki
socijalisti nedovoljno efikasno usprotiviti njernackom militarizrnu.l?
Ne uspiju Ii njemacki socijalisti sprijeCiti svoju vladu da ude u rat,
francuski ce socijalisti morati priteci u pornoc obrani Francuske. Nje-
macki su socijalisti, s druge strane, strepili da ce, uspiju li oni zakociti
njernacki militarizam, rezultat toga biti rusko osvajanje Njemacke'P
Da bi to sprijecili, njemacki socijalisti moraju suradivati s ostalima u
obrani Njemacke. Za vecinu Engleza, socijalista kao i nesocijalista,
obrambena narav rata bilaje utvrdena njemackim napadom na Belgiju;
za mnoge Nijemce, socijaliste kao i nesocijaliste, invazija Belgije pred-
stavljala je ofenzivnu taktiku koju je odredila defenzivna strategija .
11 Pretiskano u Walling, The Socialistsand the War, str. 143-44 .
12 Vidi osobito jauresov govor u Amsterdamu 1904., citiran u: M. Lair.]aurcr et !'Allemagne, str. 91-93.
13 Usp. izjavu clana francuske manjine Guesdea na Francuskom socijalistickorn kongresu odrfanom
nekoliko ~edana prije proglasenja rata .• Opci ~trajk«, tvrdio je on, »bio bi prava opasnost za socija-
lizam razvijenih zemalja. A kako bi Internacionala mogla organizirari ~trajk istodobno? A kad bi i
mogla, zar ne bi razlika snazi raznih radnickih organizacija ostala? Snaznije organizirana zemlja
"'U'
bila bi smlavljena. A to je veleizdaja socijalizma .« Navedeno u: Walling, The Socialists and the War,
str. 60. Slicnu je izjavu dao i A Bebel 1891.; vidi M. JolI, The Second International, str. 73.
 112 Covjek, drzava i rat
Prijeratne rezolucije 0 miru dopustale su socijalistima sudjelovanje
, u obrambenom ratu. Sada se pak dogodilo da je rat za svakoga bio
obramben! Ovaj problem nije bio predviden. Na inzistiranje Augusta
, ' Bebela da bi se odricanjem od izjasnjavanja u prilog defenzivnog rata
izbjegla dvosmislenost, Karl Kautsky je, 1907. godine, odvratio da bi
se oko pitanja koja je zemlja zapocela rat mogIi razici cak i oni politicki
najsofisticiraniji umovi, osobito neposredno nakon izbijanja rata. Ka-
utsky je predlozio drugi test, za koji je pretpostavljao da je manje
.
subjektivan. Hoce Ii ili ne proletarijat sudjelovati u doticnorn
.
ratu,
tvrdio je, treba odluciti u interesu proletarijata.l" RazmatrajuCi ovu
proturjecnost iz perspektive kasnog ljeta 1914. godine, Kautsky je
mogao doci sarno do jednog zakljucka: Ni jedan od ova dva kriterija
ne omogucuje objektivnu pornoc. Francuska i njernacka socijaldemo-
kratska partija razmotrile su oba pitanja - tko je bio odgovoran za
izbijanje rata, i koji ce kurs najbolje posluziti interesima proletarijata
- i dosle su do suprotnog zakljucka. Ovaj bi se primjer mogao Ciniti
kao da upucuje na to da je jedinstvo proleterskih interesa fikcija, barem
u ratno vrijeme. A to je zakljucak sto ga je Kautsky, predlozivsi treci
kriterij, prihvatio.J> Moze se raspravljati, kaze on, tko je agresor, i
mozerno se ne slagati u tome je li proletarijat vise ugrozen njemackorn
pobjedom nad Francuskom ili ruskom pobjedom nad Njemackom:
no jedno je jasno: »Svaki narod, i proletarijat svakog naroda, ima
Cvrstog interesa da sprijeCi neprijatelja da prijede granicu i da sa sobom
donese ratne uzase i stradanja«. Buduci da nitko ne moze vjerodostoj-
no reci tko je agresor, iIi gdje leii medunarodni interes proletarijata,
svaki narod mora »spasavati svoju kozu kako najbolje zna«. Treci
kriterij, tada, .zahtijeva da se rat vodi kao obrambeni rat. Trvdnja da
proletarijat moze podrzati sarno obrambeni napor zahtijeva da prole-
tarijat sudjeluje u ratu sarno dotle dok je rijec o . istinskoj obrani
zemlje.l" Predstavlja li ovaj pristup uporabljiviji kriterij ili ne, pitanje
14 Kaurskyjev test je bolji marksizam. Usp. iznad, srr. 107-108.
15 Usp. K Kaursky, »Die Internationalitat und der Krieg«, u: Die Neue Zeit, 27. srudenoga 1914., br.
248.
16 K Kaursky, »Die Sozialdemolcratie im Kriege«, u: Die Neue Zeit, 2. listopada 1914., str. 4 i 7-8.
NEKE IMPLlKACljE DRUGE PREDODZBE 113
je kojemu jedva treba komentar, U porna potraga za kriterijem sam je
po sebi dovoljan komentar.
Kao .sto smo naglasilivrezolucije Druge internacionale nisu zabra-
nile sudjelovanje proletarijata u.obrambenim ratovima. No u tim se
rezolucijama odrazavala uvjerenost da ee europski rat biti signal za sve
socijalisticke partije da se pridruze medunarodnom pokretu protiv
rata, a ne za svaku partiju da pohitau obranu svoje domovine. Kakvog
bi interesa, na kraju krajeva, mogli imati socijaIisti u pomaganju obra-
ne svojih burzoaskih drzava? Unatoc razlikama koje su se stalno po-
javljivale .u raspravama na konferencijama, mnogim se socijalistima
Cinilojasno da odgovora na to pitanje nerna.'? Nije tada dovoljno reci
da se socijalisti, Cim rat izbije, moraju ukljuCiti u pokusaj da se razli-
. kuje agresivni od defenzivnog rata. Da bi se objasnilo zasto im je
obrana njihovih zemalja postala tako vazna, moramo uzeti u obzir
unutrasnju kao i vanjsku politiku, ocekivanja socijalista kao i Ijubav
prema domovini.l'' Francuska bi sigurnost bila mozda i nepopravljivo
ugrozena njemacko-austrijskorn pobjedom na Istoku. Da bi takvu
pobjedu ucinila manje vjerojatnom, Francuska bi morala intervenirati.
Buduci da su francuski socijalisti ujedno i francuski domoljubi, oni
bi, kao i svaki gradanin, morali prihvatiti takav zakljucak, A francuski
su socijalisti, kao sljedbenici jauresa, ujedno ifrancuski domoljubi;jer
je jaures zastupao tezu da su i socijalizam i nacionalna suverenost,
r' , umjesto da budu nespojivi, nuzni sastojci sretne socijalisticke buduc-
. nosti. Ako se socijalizam mora razvijati unutar nacije, tada naciju treba
braniti. Za njernacke socijaliste pitanje je bilo malo teze jer je njihova
teorija, barem verbalno, ostala vjernija marksistickoj doktrini. U dru-
gu ruku, njernacka je partija' narasla do tocke u kojoj je na izborima
koji su prethodili ratu uspjela privuci vise od cetiri milijuna glasova i
osvojiti gotovo trecinu zastupnickih mjesta u Reichstagu. Ostvari li
Njernacka brzu vojnu pobjedu, sto se u ljeti 1914. cinilo mnogo vise
od pustog sna, nece li SPD zbog svoga nesudjelovanja trpjeti nena-
doknadivu stetu u dornacoj politici zbog Cinjenice da ee sva zasluga za
17 Usp. K Kautsky, »Die Triternarionalitat und der Krieg«, u: Die Neue Zeit, op. cit.
18 0 tome vidi osobito G. D. H. Cole, A History o[Socialist Thought, III, str. 60, 84, 91-96, 947-48, i C.
E. Schorske, German Social Democracy, XI. poglavlje.
114
pobjedu ici burzoaskim strankama? A ako Njernacka izgubi, nece li
tada upravo SPD biti optuzen kao glavni krivac za poraz, jer je prido-
nio rusenju solidamosti unutar drzave u trenutku krize? U svakom
slucaju, suprotstavljanje ratu moglo je znaciti politicko samoubojstvo,
a sto bi se tada dogodilo sa sansama socijalizma u Njemackoj, indu-
strijskom gigantu u srcu Europe cijaje buducnost bila toliko vazna za
sve socijaliste, bili oni Nijemci ili ne? Dok sunjernacki socijalisti,
suoceni s realnoscu rata, jos jednom promislili i odlucili da bi poraz
Njernacke od strane Rusije bio ne sarno poraz kapitalistickog aparata
njernacke drzave nego bi zapravo bio poraz socijalistickih teznji u
cijeloj Srednjoj Europi, engleski su socijalisti odlucili da bi bez engle-
ske intervencije na strani njenih partnera iz Antante njemacka pobjeda
bila izgledna - »a pobjeda Njernacke znacila bi smrt demokracije u
Europi«.'? Proturjecne reakcije na takve pritiske bile su moguce cak i
medu predanim socijalistima. Politika sile, kako na unutrasnjern tako
i na vanjskom planu, osujetila je napore socijalista da ostvare jedinstvo
za koje su se tako marljivo borili u godinama koje su prethodile ratu.
Ponasanje radnika u Prvom svjetskorn ratu pokazalo je da nema
medunarodnog proletarijata nego da postoje sarno nationalne socijali-
sticke partije, Cije djelovanje odreduju njihove vlastite definicije po-
sebnih interesa. Spontanu harmoniju interesa rnedu raznim nacional-
nim proleterskim partijama bilo bi tada isto tako tesko objasniti kao i
pretpostavljenu harmoniju interesa medu raznim burzoaskim viada-
ma!20 Da bi se razumjele teskoce koje stoje na putu spontanom spo-
razumu izrnedu nacionalnih socijalistickih partija, a to je ono sto su
preptostavile socijalisticke rezolucije, valja sarno shvatiti da harmonija
interesa ovdje pretpostavlja suglasnost 0 taktici, kao i 0 ciljevima.
Zajednicka teZnja svih socijalista, ako je uopce postojala, nije vise bila
dovoljna veza za jedinstvo. Puko verbalno protivljenje politici kapita-
listickih drzava nije vise bilo moguce; socijalisticke su se partije morale
19 Deklaracija kojuje potpisalo 25 Iaburistickih zastupnika u parlarnentu;
phrey. International Socialism and the War. str. 112-13.
20 Kautslcy. primjerice, ne vidi razloga mto dalekovidni kapitalisti ne usvoje slogan: »Kapitalisti svih
zernalja, ujedinite se!« •• Der Imperialisrnus«, u: Die Neue Zeit, 11. rujna 1914. Vidi i kod J. Hobsona,
Problems of a New World. str. 182-86.
Covjek, driava i rat NEKE lMPLIKACI]E DRUGE PREDODZBE 115
aktivno suprotstaviti, ili se prestati suprotstavljati uopce. Upravo se na
ovom mjestu pretpostavka spontane harmonije in teresa raspala - kao
sto je to bilo i neizbjeZno.
Ako su vec motivi raznih socijalistickih partija u izrahvanju po-
drske svojim vladama bili konvencionalne naravi, kao sto je briga za
obranu zemlje i zelja da se sacuva snaga partije za nadmetanje u
domacoj politici, sto se tada dogada s marksistickim uvjerenjem da
interes proletarijata za socijalisticku revoluciju nadilazi sve druge in-
terese i odbacuje ih na smetliste prevladanih ideja? Kautsky je iskreno
priznao da se doktrina uskladenosti interesa mora srusiti u praksi. To
je vise od zrtvovanja ortodoksne socijalisticke teorije nego sto se moze
podnijeti, ako socijalisticki cilj ostaje naizgled prakticni projekt. Soci-
jalisticka teorija, ako je treba spasiti, mora se brzo i pametno prilagoditi
novim uvjetima. Lenjin je poveo racuna 0 tome i izvrsio one prilagod-
be u teoriji koje je smatrao prikladnim. I stoga cerno se na njega
osvmuti u sljedecern odlomku.
Prilagodba teorije Cinjenici: Lenjin
U razdoblju Prvoga svjetskog rata, svaka se socijalisticka partija nasla
povezana sa svojom nacionalnom drzavom sponama emocionalnog i
materijalnog interesa; interesi nacionalno organiziranih radnika u so-
cijalisticke partije nisu se u praksi podudarali tako savrseno kao sto su
trebali u teoriji. Ovo otkrice iznenadilo je vecinu socijalista. Lenjin,
primjerice, u pocetku nije zelio vjerovati da su socijaldemokrati od-
lucili podrzati ratne nap ore njernacke vlade i time izrazili barem ogra-
nice no prihvacanje rata. Kad je bio obavijesten 0 tome dogadaju,
mogao je to objasniti sarno kao zavjeru kapitalistickog tiska. On je, s
ocevidnim namjerama, krivo izvijestio 0 stavu njemackih socijalista.
Cirnje Lenjin otkrio daje njegovo prvo objasnjenje bilo pogresno,
navedeno kod A. W. Hum-
marljivo se bacio ~ to da smisli drugo, kao sto je to doista i morao
uciniti ako je zelio spasiti socijalisticku teoriju. U skladu s Marxovom
teorijom, proletarijat doista ima jedinstven interes. Neuspjeh nacio-
 --"

116 Covjek, driava i rat NEKE IMPLlKACljE DRUGE PREDODZBE 117

nalnih stranaka da djeluju u skladu s tim uvidom mora znaciti, ako se ustaje, [aia, cvrsca, mocnija«.22 Zato sto su- vjerovali da je ova tvrdnja
taj uvid ne odbaci, ili da se postojece socijalisticke partije ne mogu tocna, mogli su gledati na proleterski pokret kao na »samosvjestan,
poistovjetiti s proletarijatom ili da socijalisticko vodstvo nije uspjelo nezavisni pokret goleme vecine, u interesu goleme vecine«. Zato sto
u tumacenju pravog interesa proletarijata i nije sposobno odluciti se se pretpostavlja da je taj pokret istodobno i samosvjestan, i politicki
na djelovanje u skladu stirn - ili oba ova objasnjenja mogu biti tocna. svjestan, nema provalije izmedu voda i vodenih; a komunisti su jed-
Bilo je i drugih teskoca. Kad razlike prevladaju tamo gdje bi po pret- nostavno »najnapredniji i najcdlucniji dio stranaka radnicke klase u
postavci trebalo vladati suglasje, moze se uv!jek po novo uspostaviti svakoj zernlji«. Oni jasnije izrazavaju interese koje mas a vec razumije,
jedinstvo izopcenjern disidenata pustajuci im da formiraju vlastitu iako nesavrseno.P
sektu. To, medutim, vodi beskrajnoj .svadi 0 tome- koje od ovih dvaju Razvoj ekonomskih uvjeta pogoduje uspostavljanju osnovne har-
(ili vise) tijela vjerno predocava izvorno vjerovanje. Lenjin je mogao monije interesa medu radnicima; funkcija socijalistickog vodstva jest
reci, a to je i ucinio, da neki od takozvanih proletera uopce nisu stvarni da izrazi ovaj interes u konkretnim pojmovima. U teoriji ovo vodi
prilicno definiranom odnosu u kojemu vode predvode, ali je teoriju
proleteri, vec da su potkupljeni neposteno stecenorn imperijalistickorn
tesko primijeniti. Kakva ce biti praksa pojedinog vode ovisit ce 0 mjeri
zaradom. Ovaje skupina dala nesretni primjer masi bona fide proletera,
u kojoj je postojala harmonija interesa medu radnicima. Godine 1915.
izazivajuCi i njih da se priklone malim nagradama koje imje kapitali-
tri su se socijalista s lijevog krila, Karl Liebknecht, Rosa Luxemburg i
zam nudio u zamjenu za buducu, -stoga i problernaticnu, nadu u
Franz Mehring, s nostalgijom prisjecala optimistickih procjena koje
socijalizam.f Pokusaj ponovnog uspostavljanja stanja jedinstvene slo- su socijalisti tako cesto znali donositi. »Sve do ovog trenutka«, pisali
ge definiranjem socijalisticke baze u prakticnijim pojmovima imao je su oni, »gajili smo uvjerenje ... da su klasni interesi proletarijata har-
znatnu prednost zadrZavanja evrstog elernenta materijalistickog deter- rnonicna cjelina, da su istovjetni, da ne mogu nikako doci u medusob-
minizma. No takoder je imao i veliki nedostatak u postavljanju jednog ni sukob. To je bio temelj nase teorije i prakse, dusa naseg politickog
neugodnog pitanja, Ako se proletarijat da&. tako lako zavesti, kako oni . djelovanja«>' Da je harmonija prevladala kod proletarijata, tada bi
ikada mogu raditi sa solidarnoscu koja je potrebna za izvodenje soci- funkcija socijalistickog vodstva bila jednostavno svedena Sarno na od-
jalisticke revolucije? Sto je, drugim rijeCima, moglo sprijeciti bezgra- goj i ohrabrivanje. Iskustvo Prvog svjetskog rata pokazalo je u kojoj
nicno urnnozavanje sekti od kojih svaka tvrdi da je odana izvornom su se mjeri socijalisti zavaravali. Ocito, interesi radnika, odnosno oni
vjerovanju? .. interesi koju su ih poticali na djelovanje nisu bili taka homogeni kao
sto je njihova teorija navodila socijaliste da to ocekuju. Ovo otkrice
Problem se ukazao i Marxu i Engelsu; ali ne u tako ozbiljnom
nije sarno po sebi bilo fatalno za marksizam. Moglo bi se, prirrtjerice,
obliku. Oni su predvidjeli jasnu podjelu drustva na dvije klase, razvoj
tvrditi da radnici nisu uspjeli ostvariti medunarodnu solidarnost zato
koje ce od proletarijata uciniti monolitnu masu, isto toliko neizdife-
sto ekonomski uvjeti nisu bili dovoljno sazreli da bi proizveli univer-
renciranu koliko je bila nesretna. A na primjedbu da bi se podjele
zalni interes medu njima. Socijalisticki odgovor na otreznjujuce isku-
mogle pojaviti unutar rnase, odgovarali su sljedecom tvrdnjom: »Ovo stvo Prvog svjetskog rata zahtijevao bi tada vece strpljenje. Ovaj od-
organiziranje proletera u klasu, a dosljedno tome i u politicku stranku, govor pretpostavlja daje dodijeljeni odnos voda da vode bio ispravan.
stalno je ometano konkurencijorn rnedu samim radnicima. Ali ona opet
22 Marx i Engels, Komunlsiilki manifost, op. cit., str. 24-26. Porcrtao K Waltz.
21 V. L Lenjin, ProP(JJt Druge intemacionale, op. cit., str. 47. Usp, i njegovo djelo Imperija/izam kao najuiii 23 tu«, str,
28-32.
stadij kapita/izrna. 24 Liebknecht, Luxemburg i Mehring, The Crisis in the Social-Democracy, str. 21.
 Covjek, drZa~a i rat NEKE IMPLIKACijE DRUG): PREDODZBE 119
118

Lenjin nije bio tako siguran. U proslostije isticao potrebu zajakim ali ne i to da ce socijalisti morati usvojiti Lenjinove metode da se ona
vodstvom, ali je istodobno stavio u odnos funkcioniranje ovakvog ostvari. Lenjin je u neku ruku i korektan. Aka socijalisticki program
vodstva prema sve vecoj prijemljivosti masa. Prijemljiva skupina sljed- zahtijeva da gotovo svi clanovi proletarijata djeluju tako kao da imaju
benika; obavijeSteno i energicno vodstvo: nista ovdje nije u sukobu s jedinstven i trajan interes, tada je upotreba velike sile, cak i u okviru
tradicionalnom demokratskom koncepcijom politickih procesa.P A1i samog radnickog pokreta, jedini nacin na koji socijalizam moze biti
uspostavljen.27
suocavajuci se s preprekama na koje je naisao socijalisticki revolucio-
narni pokret, Lenjin je tezio sve vise isticanju potrebe za vodstvom
neslomive volje i kaznjavanju masa koje nisu shvatile da njihov pravi
interes ldi u tome da slijede takvo vodstvo - ili, radije, da slijede one Prilagodba teorije Cinjenici: revizionisti
medu marksistickim liderima koje je Lenjin oznacio kao istinske pri-
padnike revolucionarne avangarde. Snaga partijske avangarde trebala
»Proletarijat osvaja drzavnu vlast i pretvara sredstva proizvodnje, u prvoj
je nadoknaditi nesposobnost radnika da ostvare harmoniju u djelova-
instanci, u drzavno vlasnistvo.« No kad to cini, on istodobno ukida sebe
nju. Lekcija Prvog svjetskog rata nije bila ta da nije postojao nikakav
kao proletarijat, i ukida drzavu kao drzavu ... Vladavina nad ljudima
interes koji bi bio zajednicki radnicima svih zemalja, vec prije da se nadomjesta se vladavinom nad stvarima, upravljanjem proizvodnim pro-
mase mogu navesti da djeluju u svom istinskom interesu, svojoj re- cesima. Drzava nije »ukinuta«, onaje »odumrlae.P'
volucionarnoj sudbini, sarno pod pritiskom jakog vodstva. Kao sto je
Lenjin rekao: »Neposredna zadaca s kojom se suocava klasno svjesna Konvencionalni su marksisti prihvatili Engelsovo predvidanje 0

avangarda medunarodnog radnickog pokreta, 1j. kornunisticke partije, promjeni forme doslovno - iz proleterske revolucije rada se socija-
grope i tendencije, jest biti sposobnom voditi siroke mase (koje su sada listicka drzava, koja isto tako nestaje ostavljajuCi svijet u miru i bla-
vecim dijelom drijemljive, ravnodusne, zaostale, nepokretne i uspava- gostanju. Sve veci broj »revizionista«, pocevsi od kasnog devetnaestog
ne) prema njihovu novom poloZaju«.26 stoljeca, odbacujuci druga Marxova nacela odbacuju i ovo. Eduard
Preraspodjela naglasaka unutar marksisticke teorije omogucuje Bernstein, glavni medu njemackim revizionistima, osporavao je na-
glasak na krajnjem cilju i one sto iz toga proizlazi, i brigu za taktiku
Lenjinu povratak na izvornu Marxovu tezu 0 ratu: Proletarijat nema
koja moze dovesti do toga. Umjesto toga on se usredotocio na sva-
sto traziti u ratovima koje je izazvao kapitalizam, osim da ih iskoristi
kodnevno poboljsanje polozaja radnika i to na oba plana - ekonorn-
za izbijanje komunisticke revolucije. Takoder mu omogucuje da s
skom i politickom. Revolucijuje zamijenio evolucijom; a evolucijaje,
nesmanjenim zarom tvrdi da proletarijat svuda ima jedinstven i trajan
dakako, bila ona koja se upravo odvijala.F? Slicne je ideje Francuskoj
interes. Jer one sto je Lenjin ucinio jest da je objasnio zasto je teze
formulirao jaures, a u Engleskoj ih je iznijelo Fabijansko drustvo.I"
prepoznati taj interes nego sto se to opcenito moglo pretpostaviti, i
tada je iz ovog objasnjenja izvukao zakljucak da partijsko vodstvo mora
27 Vama je pogodbena tjete a »ako«. Moguce je odbaeiti tezu 0 spontanoj harrnoniji a da se ne ode u
posjedovati celicnu volju da bi nametnulo celicnu disciplinu. U svojoj drugu krajnost rigidnog konfonnizma, koji se nikad ne rnoze ostvariti bez ocirovanja velike sile u
nekom od oblika,
glavnoj tezi, Lenjinova je vizija u biti stara Marxova vizija; u procjeni 28 F. Engels, Revolucija u znanosti gospodina Eugena Diihringa (Anti Diihring), engl. prij. E. Bums, He"
nuznog postupka, ona to nije. Marx je predvidio nuznost revolucije, Eugen Diihring's Revolution in Science (Anti Diihring), str. 306-07.
29 E. Bernstein, Euolutivni socijalizam, engl. prij. C. Harvey, Evolutionary Socialism, str. 202,usp. str.
XI-XIII. -.
25 Usp. V. I. Lenjin, Sto da Sf radi? (engl. izd. What is to Be Donei, srr. 52). 30 Njernacki su revizionisti prihvatili Marxa za temelj svojeg miSljenja i potom su ga 'leljeli aktualizirati.
26 V. I. Lenjin, Djelje bolestikomunizma (engl. izd.• Left-Wing« Communism: An Infantile Disorder, str. 73). Britanski i francuski soeijalisti tdce su uzimali Marxa kao jednog od mnogih izvora svojih ideja.
 Covjek, drzava i rat NEKE IMPLIKACI]E DRUGE PREDODZBE 121
120

Predrnet sadasnjeg interesa jest da su revizionisti, tame gdje su cipa u vecoj mjeri nego ikada prije. Cini se da je nacionalna samo-
marksisti isticali medunarodnu solidarnost na racun nacionalne neza- adredenje, da se posluzimo jednom prigadnam recenicom Alfreda
visnosti prihvatili drzavu kao utjelovljenje nacionalnog jedinstva i 'Cobbana, neibjezno dovelo do nacionalne samouvjetovanosti, a takva
~
instrument napretka nacionalnog proletarijata. Bernstein usmjerava se misao-rada iz pavijesti gotovo svake nacije u svijetu, ne iskljucujuci
svoju paznju na »ovdje i sada« i otklanja »odumiranje drzave« kao ni Sjedinjene Drzave .
apstraktnu kategoriju i akademsko pitanje. Tamo gdje su ortodoksni . Vjera u nacionalni princip kao temelj mira tesko odumire. Aka
marksisti mislili da je mir suvremenik nestanka svih drzava, novi su nacionalno samaadredenje ne donosi mir, tada bi mir trebala danijeti
•socijalisti gledali napostupno svitanje jedne miroljubive ere, a ta era nacionalnosr plus demakracija. Mazzini je pretpostavio da ce sarrio-
. mora naci svoj temelj u postupnom poboljsanju i usavrsavanju odvo- odredena drzava biti dernokratska; Waadrow Wilsan' eksplicitno Cirii
jenih drzava. Jos uvijek sarno socijalizam moze eliminirati rat, ali tu pretpostavku preduvjetam za svjetski mir.· No pavijesne su vjero-
socijalizam ne znaci vise revoluciju, a svakako ne znaci nestanak drza- dajnice takve doktrine jos uvijek nesavrsene.F Treba Ii doktrinu zbog
va. Tako jaures, nadornjestajuci svoje obicno neodredene iskaze iskre- taga odbaciti, ili ce je .vece bavljenje njame uciniti upotrebljivom?
nim nadama, pise da ce »sarno socijalizam ... rijesiti klasni antagonizam Revizionisti su izabrali drugu alternativu. Politicka je demokracija bila
i uciniti od svake nacije, koja ce konacno imati mir, dio covjecan- fasada za izvjesne sebicne interese, tako su oni razmisljali, a zbag tih
stva«>! . sebicnih interesa drzave su se upustale u rat »suprotno onome sto bi
Ovdje smo odmah suoceni s dvostrukom paralelom, S jedne stra- bile namjere naroda, sarno da im je bilo dopusteno znati medunaradne
ne, nova socijalisticka ideja povezana je s povijesnim razvojem koji Cinjenice zivata«. Sacijalizam ce eliminirati utjecaj »interesa« i pa prvi
svoje korijene posebno nalazi u nacionalnoj doktrini osamnaestog puta dopustiti glasu naroda da se cuje u svoj svajaj neiskvarenoj
stoljeca i opcenito u liberalizmu devetnaestog stoljeca; s druge strane, cistoci. To ce znaciti mir.
povezana je sa standardnim socijalistickim teznjama predratnog raz- Kao sto su revizionisti bili u vezi s glavnim tokovima liberalne
doblja. Prvi od ta dva utjecaja, prvotno formuliran u nacianalno-kul- misli a medunaradnim politickim pitanjima, takoder su bili povezani
turnim idejama Herdera i njegovih suvremenika, pronasao je svaj is konvencionalnom marksistickom misli teepahe. Njihova uvjere-
. ,
razradeni politicki izraz kad Mazzinija. Kad bi svaka narodnost tvorila nost da ce se socijalisticke drzave uvijek gledati aci u oci pri odlu-
posebnu nadju, bit je ove tvrdnje, tad a bi svaka nacija bila zadovoljna cujucim pitanjima rata i mira u drugomje oblikujedna ad pretpostav-
sa svojam sudbinom i ratovi bi zauvijek prestali. Ideja nacionalnog ki na kajima su se zasnivale mirovne rezalucije Druge internacianale.
samaadredenja kao pravag puta prema- miru prezivjela je unatoc tame Oni koji magu pretpostaviti da ce djelavanje u skladu s razumljenim
sto su je dagadaji osparavali. Ona je doista izvorno farmulirana usred
interesima bilo kaje nacionalne socijalisticke stranke biti u savrsenoj
prave proturjecnosti jer se francuska drzava, Cim je dastigla istinsku
harmaniji sa slicno motiviranim djelavanjem svih drugih takvih stra-
nacianalnu svijest, upustila u jedno ad najimpresivnijih pavijesnih
naka mogu, pa istaj takvaj mentalnaj shemi, pretpostaviti da ce soci-
divljanja. Osvajanja i ubijanja poduzimana su u ime nacianalnag prin-
jalisticke nacije biti trajno i automatski u miru jedna s drugam. Prije
nega sto dodemo do opcih zakljucaka valja, medutim, podrobnije
Pojarn >revizionist« prirnjenjuje se, strogo uzevsi, sarno na one koji slijede ovaj prvi put. Ovdje je
korisno upotrijebiti pojarn sire, da bi se njirne obuhvatio veci broj socijalista koji su se, razlikujuCi analizirati paziciju revizionista.
se cesto u svojirn idejama 0 podobnoj dornacoj politici, opcenito slagali i s uzrocirna rata i sa
sredstvima za osrvarenje mira.
32 Vidi iznad, 4. poglavlje.
31 M. Lair,Jaures et l'AUemagne, str. 84.
122 Covjek, drzava i rat NEKE IMPLIKACI]E DRUGE PREDODZBE 123

John Hobson postavio je neposredni temelj za glavna stajalista ove

1 nost. Vaznost ovoga mjesta zasluzuje da navedemo ovaj relevantni
skole, barem sto se medunarodne politike rice. Njegova studija Bur- odlomak:
skog rata navela ga je na zakljucak da je do rata doveo »rnali savez
Potpuno socijaliscicka drZava kojaje vodila dobro knjigovodstvo i poda-
medunarodnih financijasa koji djeluju vrseci stalni pritisak«. A njihovi
stria uredan izvjestaj troskova i prihoda brzo ce odbaciti imperijalizam;
ciljevi? Jednim udarcem dobiti izvor jeftine radne snage za buducnost inteligentna laissez-faire demokracija kojaje u svojoj politici dala propor-
i razviti mogucnost za brzu zaradu u sadasnjosti.P Hobson je uskoro cionalnu rezinu svim slicnirn ekonomskim interesima ucinit ce to isto.
generalizirao svoje objasnjenja jednog rata u objasnjenje 0 svim mo- Ali drzava u kojoj su neki dobro organizirani poslovni interesi u stanju
dernim ratovima i, pored toga, dodao je tome objasnjenju za neZeljenu prevagnuti nad slabim, rasprsenim interesom zajednice primorana je
voditi politiku koja se poklapa s pritiskom prijasnjih interesa.ls
pojavu recept koji je jamcio njegovu propast. U svom eksplikativnom
vidu, njegova je tvrdnja toliko dobro poznata da moze biti sazeta u
jednoj recenici: Nekontrolirana kapitalisticka proizvodnja omogucuje Na ovaj odlomak vraca se i sam Hobson kao i vecina revizionista,
kad je rijec 0 pitanju rata i mira.
rast industrijskih viskova; iz pokusaja da se ti viskovi plasiraju na
Kad vanjsku politiku kapitalistickih drzava etiketira kao »ludost«,
trziste, dolazi do medunarodne borbe za trZiste; rat, izravno ili nei-
Hobson je na evrstom tlu, jer uvijek postoji velika primjesa ludosti u
zravno, proizlazi iz te borbe za trzista.
cinima ljudi i drzava. No obiljeZavajuCi imperijalizam kao jedinu vaz-
Da bi svoju tezu potkrijepio, Hobson prvo utvrduje imperijali-
nu ludost i vezujuci imperijalisticku ludost u cijelosti s ciljevima
sticku formulu profita i gubitaka, koja ga navodi na zakljucak da se
sebicne i samovoljne manjine, onje zamijenio materijalizam Marxove
imperijalizam ne isplati. Troskovi za svaku drzavu visi su od moguce dijalektike za jos naivniji i neprilicniji materijalizam. To je, ukratko,
dobiti.v' Zbog cega bi onda bilo koja drzava usvojila imperijalisticku jednouzrocno objasnjenje u jednom od njegovih manje dojmljivih
politiku? Hobson nalazi odgovor u sebicnom interesu manjinskih oblika. Povrsna vrlina jednouzrocnog objasnjenja jest da ornogucuje
grupa. Za naciju kao cjelinu, imperijalizam je posebno skup oblik jednostavno, cisto rjesenje. Upravo je to ovdje slucaj. Kapitalizam je
ludosti; za manjinu financijskih i industrijskih interesa on je izvor poistovjecen s ratom jer omogucuje da manjinski interes upravlja
velikog profita. Tim objasnjenjem imperijalizam, po izjavi koju Hob- voljom vecine; socijalizam je poistovjecen s mirom jer je vladavina u
son posuduje od Milla, nije nista drugo nego »veliki sistem vanjskog interesu naroda u najsirern smislu. Pod socijalizmom, arhetipovi ka-
olakSanja za vise klase«.35 Stoga je, valja zabiljeziti, imperijalisticka pitalisticke podlosti bit ce uklonjeni - posebni interesi, ako uopce
politika isto toliko iracionalna za drzavu laissez-fairea koliko bi to bila postoje, nece vise biti u mogucnosti kvariti racionalne postupke drza-
ve.
i za socijalisticku drzavu. Bitna razlika izmedu ta dva tipa drzave jest
sto ce socijalisticka drZava slijediti racionalnu politiku, dok drzava U strogom marksizmu, prisjetimo se, drzava je odumrla ostav-
laissez-fairea, pod dominacijom kapitalistickih interesa, to nece ciniti. ljajuCi za sobom slobodno i spontano drustvo ljudi. Rat je medu
drzavama prestao, jer vise nema drzava koje medusobno ratuju. Za
Pitanje vrijednosti odredeno je Cinjenicom, i1i radije pretpostavkom,
revizioniste drzava zadrzava svoje politicke osobine, ali politicka funk-
da je socijalisticka drzava u sebe ugradila predispoziciju za racional-
cija postaje manje kontroverzna; interes naroda je stavljen u prvi red,
a za takav se interes pretpostavlja da je jasno odreden i postojan u teznji
33 J. Hobson, The War in South Africa, str. 229.
34 J. Hobson, Imperialism, Ldio, II. poglavlje.
35 Ibid., str. 51. 36 Ibid., str. 47-48.

J
124
miru. Socijalisticka je drzava, da parafraziramo Jauresa, istinski dio
covjeeanstva koje je u mira sarno sa sob om i stoga u miru sa svijetom.
Hobson je to kazao na ovaj nacin: »Nacionalizam je ravna autocesta
koja vodi internacionalizmu, a ako se vec pokazu neke razlike; tada
rnozerno sumnjati na izopacenost njegove prirode i njegove namje-
re«.37A rani laburist, sir M. E. Grant Duff, pridruzio se toj misli kad
je napisao da »Engleska mora teziti zivotu u zajednici nacija onako kao
sto dobro odgojeni ljudi ziv~ u drustvu; velikodusno priznajuci prava
drugima i vjerujuCi da ce i drugi, ako ikada 0 tome uopce razrnisljamo,
doci na to da jednako Cine za nas«,38Sarna drzava nece odumrijeti, ali
se zato to ocekuje od medunarodne politike. Revizionisti su se vratili
liberalnom idealu - podvrgavanju vanjske politike unutrasnjem raz-
voju i, napokon, potpunom nestanku ove prve.
Kakav su ucinak imala iskustva prvog svjetskog rata na optirni-
sticke hipotezerevizionista? U tomje ratu svaka socijalisticka partija
djelovala na temelju svoga vlastitog tumacenja interesa proletarijata.
To je bilo veliko odrnetnistvo koje su revizionisti nuzno morali obja-
sniti. ani su mogli slijediti Lenjina, nakon sto su napustili laku pret-
postavku 0 spontanoj harmoniji medu socijalistima koji su nacionalno
organizirani i ustrajati na organiziranju snage potrebne za ostvarenje
harmonije u buducnosti, koja je naoko potvrdila iluziju. Mogli su, s
druge strane, ponuditi objasnjenje utemeljeno na nemogucnosti pro-
svijecenog socijalistickog djelovanja unutar kapitalistickog okvira. ani
nisu, medutim, krenuli ni'jednim od ta dva puta. Umjesto toga, posli
su trecim putem - pronasli su zrtveno janje. Nije bilo niceg po-
gresnog, rekli su, u revizionistickirn nacelima, s tom iznimkom da ih
njemaCka socijalisticka partija nije slijedila. Da je ta iznimka dokazala
da se ni pravilo nije branilo, ali da se nikad nije ni priznalo da je
omogucila opovrgavanje. Ne, njemacka je drzava osudena na agresiju,
a njernacki su socijalisti propustili izvrsiti svoju duznost i pruziti
aktivan otpor. Umjesto razrnisljanja 0 valjanosti socijalistickih nacela,
krivnja SPD-a prufila je sarno dokaz da je duga izlozenost izopacenim
37 tu«, str. 11.
38 Navedeno kod J. R. MacDonald, Labour and the Empire, str. IS.
Covjek, drzava i rat
NEKE IMPLIKACI]E DRUGE PREDODZBE 125
'politickiminstitucijarna autokratske njernacke drzave iskvarila SPD,
koja je nekad bila smatrana stupom snage rnedu nacionalnim socija-
listickim partijama. Zbog toga sto je njernacka partija propustila iz-
vrsiti svoju duznost, ni druge nacionalne partije nisu takoder mogle
izvrsiti svoju. Zapravo, njihova duznost da se suprotstave ratu obra-
cena je njemackim odrnetnistvom u obvezu potpore rata koji je time
doista postao obrambeni. Uvjerenje da Njernacka, ukljucujuci i nje-
macke socijaliste, mora snositi svu krivnju i sramotu za rat sarno je
ucvrstilo vjerovanje revizionista da je promjena unutrasnje strukture
drzava vrhunski lijek za sprjecavanje rata!'? •.
. Vanjski pritisak pridonosi stvaranju unutrasnjeg jedinstva. Ova
jednostavna formula pornaze ocjeni sposobnosti svake nacionalne
stranke da ustanovi, Cim rat zapocne, da se njena drzava ponasala
defenzivno (odnosno pravedno, ili u najmanju ruku pravednije nego
druge). S toga gledista, nije tesko shvatiti kako je suprotstavljanje
gotovo svim ratovima omogucilo podrsku ratu koji je u toku. Malo je
teze shvatiti kako je glavna struja revizionisticke misli mogla ignorirati
izazov koji su pruzili razni poslijeratni izvjestaji, jer je nakon rata
povijesni revizionist upirao optuzivackim prstom na svaku od velikih
drzava ukljucenih u rat, i u svakom slucaju s odredenorn vjerodostoj-
nosti. No upravo kao sto je i grof Grey, objavljujuCi svoje memoare
sedam godina poslije rata, mogao ignorirati dokumentirane dokaze
koji su mogli uzdrmati njegovu jos uvijek evrstu vjeru u gotovo
iskljucivu krivnju njernackih militarista.w tako je i vecina revizionista
nastavila vjerovati kako je socijalisticki program propustio sacuvati mir
sarno zato sto njemacki socijaldemokrati nisu imali hrabrosti da se
suprotstave svojoj vladi. Revizionisti barem nisu bili potaknuti na
preispitivanje osnovanosti svoje teze 0 ratu i miru otkricima do kojih
je doslo postupnim orvaranjern nacionalnih arhiva.
Hobsonje pruzio dobar primjer prije- i poslijeratnog kontinuiteta
u revizionistickoj misli. Godine 1919., vjerovao je da ce se razviti
jedno demokratsko drustvo naroda, drustvo u kojem ce svaka nacija
39 Vidi A. Henderson, TIle Aims of Labour, str. 50.
40 E. Grey, Twenty-jive Years, I. dio, str. 275-76; II. dio, str. 22-32 i 278.
126 Covjek, drzava i rat
1
I NEKE IMPLIKACI]E DRUGE PREDODZBE 127

pronaci svoju punu mogucnost za razvoj, isto kao sto u okviru demo- Revizionisti se slazu da uzrok rata treba traziti u postojanju kapitali-
kratske drzave svaki pojedinac tezi najboljem mogucern zivotu za sebe. stickih drzava. Sistem ratovanja moze prestati, pise Charles Trevelyan
Prakticni internacionalizam, pisao je on, svakodnevno nas poucava da u ime Saveza za demokratsku kontrolu, sarno »izravnim dovod:enjem
je suradnja »razlikovna osobina nacionalne aktivnosti«. Slogan »od u pitanje sredisnjih nacela sistema koji je zavrsio katastrofom (velikog
svakoga prema njegovim mogucnostima, svakome prema njegovim rata)«.47 A koja su sredisnja nacela takvog sistema? Jednoglasan odgo-
potrebamae+' mora se primijeniti i na drzave i na pojedince; a uvjet da vor glasi da je srz problema »unutrasnja struktura drZava 0 kojima je
se to ostvari u prvom slucaju nije ista promjena u strukturi rneduna- rijec«. Kapitalizam i lazni nacionalizam - oni su krivci.t'' Lijek nije
rodnog drustva nego postupno poboljsanje svake posebne drzave. Pod nista slozeniji od uzroka jer, kako kaze on, »vanjska politika usmjerena
neposrednim utjecajern rata Hobsonje izgubio nesto od vjere u prim- na uspostavljanje 'kooperativne svjetske zajednice naroda' neizbjezna
jerenost svoje prijasnje analize. »[avno mnijenje i zdravorazumsko
je nadopuna domacoj politici koja tdi uspostavljanju socijalisticke
poimanje pravde«, priznaje on, »nedovoljne su garancije. Mora posto-
drZave«.49 A kao osnovica za terapiju, za pouzdanost njene dostatnosti
jati izvrsna vlast sposobna primijeniti ekonomski bojkot, ili u krajnjoj
i ovisnosti, uvijek stoji interes naroda u miru. »Otvoreni sporazumi
liniji neka medunarodna snaga«.42 Ali medunarodna vlada kojoj treba
do kojih se dolazi otvorenim putem« trebaju biti politika laburisticke
teziti nije po, njegovom vlastitom odredenju, vlada u doslovnom smi-
vlade, i to ce sarno po sebi biti najveca garancija za mir. »Da su
slu rijeCi nego skladni skup moci. A taj skladni skup, kako mozerno i
parlament i zemlja bili potpuno obavijesteni 0 vanjskim poslovima, ne
pomisliti, mora pocivati na medusobnorn povjerenju i na dobroj volji
bi nikad slijepo podrzavali rat. Pravodobno znanje ucinilo bi rat go-
drzava koje u tome sudjeluju. Tako on tvrdi da ce se teskoce smanjiti
tovo nemogucims.w Pod novim okolnostima, bit medunarodne poli-
»ako Liga naroda moze jednom biti uspostavljena na prilicno stabilnim
osnovama i ako joj se da prilika da potvrdi svoje urodene vrline. Jer tike ostala bi ista,jer kako istice Philip Snowden, »laburisticka bi vlada
ako su inteligencija i vjera nacija dovoljno Cvrste da se ona uspostavi, bila jednako ljubomorna na nacionalnu cast i revna prema velikim
tada ce ambicije, strahovi i sumnje, koji su duhovna hrana posebnih mogucnostima razvoja imperija ... kao i svaka britanska vlada u proslo-
saveza i skupina, odumrijeti ili opastis.f Kao i prije rata, tako je za sti«.51 Pretpostavlja se, medutim, da ce dobra volja i bratstvo nadom-
vrijeme i poslije rata Hobson nastavio gledati na kapitalizam kao na jestiti militarizam i rat u onom omjeru u kojem volja naroda zamje-
glavni izvor »volje za moc«,44 na rapidno nadolazecu socijalisticku njuje volju manjine, za koju se mislilo da je dominirala medunarod-
organizaciju drZava kao na ucinkovito uspostavljanje volje meduna- nom politikom pod sistemom kapitalistickih drzava. U socijalistickom
rodne suradnje.f i na razum kao na kamen temeljac cijelog sisterna.w svijetu drzave ce jos uvijek postojati i nastavit ce uzivati svoju nezavi-
Cim socijalizam zamijeni kapitalizam, razum ce odredivati politiku tih snost, ali ce biti mnogo pristojnije.V To je srz problema.
drzava. Ovdje je rijec 0 plemenitom optimizmu. Je li on doista opravdan?
Na ovom je mjestu moguce sazeti Hobsonovu filozofiju mira, a Liberali devetnaestog stoljeca mislili su da ce biti relativno jednostavno
istodobno odraziti i jedinstvo revizionisticke misli 0 tom predmetu.

47 Ch. Trevelyan, The Union oj Democratic Control, str. 9.

41 J. Hobson, The Crisis oj Liberalism, str. 260. 48 »Vigilantes«,Inquest on Peace, str. 315--19,
335,
42 J. Hobson, Towards International Covernment, str. 6.
49 Vidi Socialism and Peace, str. 7. Usp. A. Henderson, The Aims oj Labour, str. 29.
43 Ibid., str. 23.82.
50 Ph. Snowden, If Labour-Rules, str. 51.
44 J. Hobson, Democracy afier the War, str. 7.
45 Da navedemo jedno kasnije djelo, vidi J. Hobson, The Recording Angel, str. 121-26. 51 Ibid., str. 47.
46 J. Hobson, Problems oj a Neu/ World, str. 272;navedeno niie, str. 128. 52 Ibid., str. 50.

J~
128 Coojek, drzava i rat NEKE IMPLIKACIJE DRUGE PREDODZBE 129

nadomjestiti silu razumom. Oni su kombinirali opcenito pozitivnu . snagom; razum ce, umjesto toga, biti sredstvo kojim ce se odnosi
procjenu covjekova karaktera s pretpostavkom da ce harmonija u drus- izmedu drzava prilagoditi na takav nacin da oni proizvedu dobrobit za
tvenim i ekonomskim odnosirna biti ostvarena kroz slobodnu konku- sve drzave.
renciju medu pojedincima, u idejama kao i na planu elobara. Bili su U ovu je tvrdnju ugradeno nesto vise od trivijalne logike. Ratovi
uvjereni da su protekcionizam i rat iracionalnosti koje su nametnute su bili tako strasni i tak; cesti da bi se mogli izbjeci pred nekom
svijetu interesima manjine. Vjerovali su da ce te drzave, kako se na povrsnom promjenom u ponasanju aktualnih drzava, kao sto se moglo
unutrasnjem planu budu priblizavale obliku koji pogoduje stvarnim posticiprisiljavanjern na prihvacanje slobodne trgovine. Starije sistem
interesima njihovih gradana, biti sve sposobnije regulirati medusobne . proizvodio rat, a ako rat treba ukinuti, stari se sistern mora radikalno
odnose otvorenim raspravama i dobrovoljno postivati sporazume. promijeniti. Dovde je sve neupitno. Postoje, medutim, dvije teskoce ,
Osim pitanja dornacih ekonomskih aranzrnana, revizionisticko se u djelovanju i rnisljenju revizionista. Prvo, uvijek postoji u revizioni-
misljenje moze, naoko, sazeti slicnim rijecima. Moze nas stoga izne- stickirn krugovima tendencijaoslanjanja na sok-terapiju koja ce sarna
naditi kad primijetimo da je Hobson doveo u pitanje olaki optimizam po sebi uzdici svijet na razinu njegova punog senzibiliteta. Tako je
liberal a iz devetnaestog stoljeca, posebno »slabost garancija na koje su Ramsay MacDonald jos prije Prvog svjetskog rata vjerovao da ce
se oslanjali liberali i dobrodusni mislioci«, i da je izdvojio njihovu privlacnost militarizma, pristojbi, sumnje, agresivnog nacionalizma
vjeru u »ekonomski internacionalizam, demokraciju i ogranicene dotuci sarno jedna od nacija koja ce hrabro »istupiti iz zatocenisrva«.
funkcije drzave«, i podvrgao je posebnoj kritici. Pa ipak,na kraju djela A Engleska je, po njemu, bila ta nacija koja je morala dati primjer.s>
u kojem se javlja ta kritika, on moze tvrditi: »Razum ukazuje na Tako je Leon Blum, rezonirajuci poput socijalista Louisa Garnier-Pa-
ekonomski red, demokraciju i internacionalizam, na mirno rjesavanje gesa nekih sezdesetak godina prije njega, tvrdio da bi se epee razo-
sukoba koje vidimo kako nicu iz bojnog polja. Spas svijeta Idi u ruzanje nakon Prvog svjetskog rata moglo ostvariti dramaticnim prim-
tvrdnji da je razum nadmocane.P Cini se da Hobson, nakon sto je jerom jedne od velikih sib koja ce se odreci svoga naoruzanja. A
kritizirao Ijber;ve, na kraju usvaja njihov program: Ova je prividna upravo je Francuska, po nj emu , morala dati taj primjer.56 Tako se
nepostojanost ot'klonjena njegovom ekonomskom analizom. Cobden Hobson nadao da ce crkve, ujedinjene u molitv~ina za »zdrav korijski
je potcijenio miroljubive vrline slobodne trgovine, kazeHobson, ali razum«, moci preokrenuti tok zbivanja.57 Kad bi se sarno nacije pro-
je precijenio lakocu s kojom se moze ostvariti medunarodna slobodna budile iz ludosti svoga ponasanja - to je istodobno i nada i apel
trgovinae.r' Cobden je napao imperijalizam, protekcionizam i milita- revizionista. Nada se temelji na ekonomskoj analizi koja ihje uvjerila
rizam: ali nije u potpunosti procijenio njihov ekonomski domasaj. . u velike miroljubive potencijale socijalistickih drzava. Apel se temelji
Prvo ce socijalizam, kaze Hobson, a potom i vrline koje su slavili na njihovoj velikoj vjeri u snagu razuma, i ta je vjera toliko velika da
liberali devetnaestog stoljeca, efikasno djelovati kako bi se stvorio
ponekad zaboravljaju ekonornsko-politicke preduvjete koje su sami
svijet u miru. Trzavice u trgovini nece vise zagorcavati odnose medu
potanko naveli. Oni, ustvari, nastavljaju tradiciju koju je uspostavila
drZavama; umjesto toga trgovina ce ih medusobno povezati u uzajam-
Druga internacionala, a koja se sastoji u vjeri u tehnike burzujskih
nost interesa. Razum nece vise izrnisljati nove podvale i nove nacine
mirovnih pokreta, arbitrazu, razoruzanje, otvorenu diplomaciju, u
kako nadmudriti druge zemlje iIi, ako to ne uspije, kako ih nadvladati

55 J. R. MacDonald, Labour and the Empire, SIr. 109.

53 J. Hobson, Problems oj a New World, str. 32,272. 56 L. Blum, Us Problimes de la Paix, str. 152-53.
54 J. Hobson, The New Protectionism, str. 116. 57 J. Hobson, The Recording Angel, str. 58.
130
vjeri da socijalisti, iako nisu na vlasti, mogu izvrsiti pritisak na svoje
nacionalne vlade da se ostvari mir.58
Prva je teskoca slucajna, logicno iskliznuce pod pritiskom zelje za
mirom u sadasnjosti prije nego obecanje mira u problematicnoj bu-
ducnosti. Druga teskoca, koju cemo ovdje razmotriti, bitnaje za razvoj
nase teze. lako revizionisti nisu uvijek djelovali ili pripovijedali na
nacin koji bi bio dosljedan s njihovom analizom, ipak su jasno for-
mulirali misao da se stari sistem mora promijeniti aka zelimo mir. Ali
sto se to u starom sistemu mora promijeniti? Socijalisticka analiza,
Marxova kao i ana revizionista, ukazuje na kapitalizam kao na davola;
ali socijalizam koji ce zamijeniti kapitalizam bio je za Marxa kraj
kapitalizma i ujedno kraj drzava. Za Marxa ce medunarodni politicki
problem odumrijeti sarno kad drzave nestanu. Za revizioniste ce prob-
lem odumrijeti ne s nestankom drzava, vec kad pojedine drzave po-
stanu na unutrasnjern planu savrsenije. Ovdje su revizionisti takoder
napustili Marxa i vratili se Kantu i, opcenito, politickoj misli liberala
iz devetnaestog stoljeca. Oni su mislili da ce problem rata biti uklonjen
unutrasnjim poboljsanjima sukobljenihjedinica, sto je upravo rjesenje
koje predlazu revizionisti. Hobson je, poput mnogih liberala, u vise
navrata izrekao zakljucak da su rnedunarodni sporazumi iza kojih ne
stoji sila beskorisni.>? No ovaj zakljucak nije nikada primijenio na
hipoteticni slucaj vise socijalistickih drzava koje postoje jedna uz dru-
gu u situaciji u kojoj ce se njihovi interesi dodimuti u stotinama
prilika, ad kojih ce neke vjerojatno pridonijeti porastu razlika u mis-
ljenjima izmedu dvije ili vise takvih drzava. Mnogi su liberali ocekivali
iz evolucije svih drzava prema modelu idealne republike dvostruki
rezultat: smanjenu ucestalost sukoba i povecanu sposobnost rjdavanja
sukoba mimim putem. Revizionisti su ocekivali da ce evolucija svih
drzava prema modelu socijalisticke drzave proizvesti iste ucinke. Re-
vizionisticki recept razlikuje se po svojim sastojcima ad recepta sto su
ga liberali propisali u proslom stoljecu, Tamo gdje su ani isticali
58 Usp. sturtgartsku i kopenhagensku rezoluciju. Usp. Cole, A History cf Socialist Thollght,lII,
84-85.
59 Vidi osobito Hobsonove komentare u: Notes on Law and Order, passim.
Covjek, drzava i rat NEKE IMPLIKACljE DRUGE PREDODZBE 131
politicku formu, revizionisti isticu ekonomski i socijalni sadrzaj.
Osnovna je pretpostavka, rnedutim, ista: svaka drzava, zato sto je na
unutrasnjern planu taka savrsena, postaje u vanjskoj politici toliko
prosvijecena da sukobi mogu jedva postojati i zacijelo ne mogu nikada
dovesti do nasilja. Za revizioniste kao i za liberale to nisu drzave koje
nestaju vec prije potreba za rnedunarodnom regulativnom vlasti. Us-
postavi li se socijalizam u okviru razlicitih drzava, kazu revizionisti,
tada ce »ambicije, strahovi i sumnje, koji su duhovna hrana posebnih
saveza i skupina, splasnuti i odumrijetie.w
Kautsky je ipak priznao da u ratno doba nema automatske harmo-
nije in teresa rnedu proletarijatom raznih naroda. To je prihvatio i
..(
Lenjin, ali se Lenjin zauzimao za uporabu sile u promjeni cinjenica
koje je smatrao neugodnima. Revizionisti su pokusali objasniti tu
Cinjenicu svaljujuCi svu krivnju najednu ad nacionalnih socijalistickih
partija; taj je proces ucinio buduci svjetski mir ovisan a pobjedi u
tadasnjern ratu, a istodobno je sacuvao privid spontane harmonije
interesa medu anima koji su se osjecali istinskim socijalistima. Ten-
dencija redefiniranja kategorije »socijalista«, Cim bi se neki socijalisti
ponijeli na nacin koji se drugim socijalistima nije svidio, postavlja na
drukciji nacin pitanje postavljeno u 4. poglavlju: U kojoj mjeri mora
biti savrsena svaka drzava da bi osigurala trajni mir sto ga obecavaju
revizionisti? Na ova pitanje mora se odgovoriti cak i aka se podrazu-
mijeva pretpostavka da socijalizam predstavlja miroljubiv oblik drzave.
Zakljucak
Ne nedostaju ni slucajevi u kojima se ova vizija liberala i socijalistickih
revizionista cinila stvamom. Danas, sa zapadnog stajalista, doima se
gotovo bolno stvamom. »Da nije komunisticke prijetnje«, kaze pot-
predsjednik Richard Nixon, »slobodni bi svijet mogao zivjeti u mi-
str. 6&-69,
60 J. Hobson, Towards International Gooemment, str. 82. Navedeno iznad, str. 126.
 NEKE IMPLIKACIJE DRUGE PREDODZBE 133
132 Covjek, drzava i rat

od koristi kod procjene analiza i recepata koji proizlaze iz razlicitih

ru«.61 Ova nedavno izrecena konstatacija odjekje francuskih, britan-
vremena i koji se razlikuju u kontekstu. Na ovom mjestu nije potreb-
skih i americkih povika protiv njernackog militarizma s pocetka ovog
no ponavljati, upucujuci na revizioniste, svu kritiku kojoj su bili pod-
stoljeca, cobdenskog povika protiv Rusije i Austro-Ugarskog Carstva
vrgnuti liberali. Ako je bjelodano ,da seista vrsta kritike moze prim i-
sredinom proslog stoljeca i, nedvojbeno,povika primitivnih plemena
jeniti, tada je svrha ovog poglavlja ispunjena.
jednih protiv drugih, jos od najstarijih vremena. Kad bi sarno ova
druga drzava ili skupina bila bolja, tada ne bismo imali sve ove pro-
bleme. Revizionisti su pretpostavili da odstraniti htveno janje znaci .
l~
ostvariti trajni mir. Prvo treba poraziti militaristicku Njernacku, zatim
treba eliminirati pridjev »kapitalisticki. iz sintagme »kapitalisticke dr-
zave«, i vise nece biti ratova. Neposredni je krivac bila Njernacka; u
opcenitijern smislu, krivac je kapitalizam; no u svakom slucaju, mak-
nuti one sto je lose rijesit te problem. Socijalisticke drzave, tvrdili su
oni, bit ce miroljubive. To moze biti i tocno, ali cak i da je tako, iz
toga ne slijedi automatski da ce medu socijalistickim drZavama uvijek
vladati mir. To je one sto revizionisti nisu shvatili. Reci da su kapita-
listicke drzave uzrok rata moze, u neku ruku, biti tocno; ali uzrocna
analiza ne moze biti jednostavno preokrenuta, kao sto je to tvrdnja da
socijalisticke drzave znace mir, a da se prije ne utvrdi da je analiza
uzroka potpuna. Treba Ii ukloniti kapitalizam ili drzave, ili pak obje
kategorije moraju biti ukinute? Dvosmislenost Marxove analize, koja
u izvornom kontekstu nestaje s dolaskom socijalistickog carstva, po-
staje od vitalne vaznosti za testiranje anti-utopijske revizionisticke
teorije.62 Sami revizionisti ocito to nikad nisu shvatili. I
Analiza socijalisticke teorije i prakse pruza nam primjer kontinui- .
teta i ponovnog pojavljivanja modela misljenja u medunarodnoj poli-
I
!
tici i moze nam posluziti kao detaljna studija za primjenjivost
analize koju smo primijenili u ovoj knjizi. Ona pokazuje
one vrste
da razrada i I
kriticka usporedba tipova misljenja u medunarodnoj politici moze biti I
61 The New York Times, 19.srudenog 1953., str, 1.Usp. kornentar Harryja Trumana u istim novinarna
od 28. travnja 1957.,
str. 1. .Im. nekih ljudi - i Zalim Sto to morarn reci, nekih vlada - kojijos
nisu prihvarili tinjenicu d. bi svijet sad. uziv.o u miru d. nije bilo ruske nepopustljivosti. Covjecan-
srvo danas zivi u tjeskobi i razdirano strahom od jos jednog svjetskog rata samo zato sto to Rusija
tako zeli .«
62 Vidi iznad, str. 107.
 6.

TRECA PREDODZBA
Merlunarodni sukob imedunarodna
anarhija

A ito se uopie protiv sile moze uiiniti bez sile?

CICERON, Pisma prijateijima

S tolikim suverenim drzavama, koje postoje bez nekog sustava

nametanja prava, gdje svaka zemlja sarna prosuduje svoje zahtjeve
i ambicije u skladu s diktatom vlastitog razuma ili zelje - moze jedino
izbiti sukob, koji ponekad vodi ratu. Da bi se postigao pozitivan ishod
takvog sukoba drzava se mora osloniti na svoje snage, 0 Cijoj se rela-
tivnoj ucinkovitosti mora stalno brinuti. Ovu ideju trece predodzbe
raspravit cemo u ovom poglavlju. To nije neka ezotericna ideja, a nije
ni nova. Jos ju je Tukidid dao nazrijeti kad je pisao da je »porast
atenske moci uplasio Lakedemonjane i prisilio ih na rat«.! John Adams
takoder ju je podrazumijevao kad je pisao gradanima Petersburga u
Virginiji da bi nas »rat s Francuskom, pod pretpostavkom da je prave-
dan i nuzan, mogao odviknuti od ljubavi i slijepe naklonosti koju
nijedna nacija ne smije osjecati prema drugoj, kao sto to nase iskustvo
u vise slucajeva obilato dokazuje«? Postoji ocit odnos izmedu brige za
poziciju relativne moci kako ju je formulirao Tukidid i upozorenja
Johna Adamsa da je ljubav medu drzavama neprilicna i opasna. Ovaj
je odnos ucnila izricitim izjava Fredericka Dunna da »tako dugo dok

Tukidid, Povijest PeioponeJkog rata, engl. prijevod B.Jowett, History oflhe Peloponnesian War, I. knjiga,
odjeljak 23. -.
2 Pismo J. Adamsa gradanima grada Petersburga, od 6. lipnja 1798., pretiskano u programu posjeta
w. H. Tafta, Petersburg, Virginia, 19. svibnja 1909.

~L
136 Covjek, drzava i rat
postoji pojam samopornoci, cil] zadrZavanja pozicije rnoci jedne nacije :
znacajniji je od svih drugih razmatranja«.'
U anarhiji n~ma automatske harmonije. Tri prethodne izjave od-
raZavaju tu Cinjenicu. Drzava ce upotrijebiti silu da ostvari svoje ciljeve
ako, nakon procjene izgleda za uspjeh, vrednuje ove ciljeve vise nego
sto vrednuje zadovoljstva mira. Zato sto je svaka drZava krajnji sudac
svoga vlastitog .slucaja, svaka drzava moze u svakom trenutku upotri-
jebiti silu radi ostvarenja svoje politike. Buduci da svaka drzava moze
u bilo kojem trenutku upotrijebiti silu, ~ve d~Zave moraju stalno biti
spremne ili da se si1iodupru silom, ili da plate cijenu slabosti. Zahtjevi
djelovanja drzave su, po ovom misljenju, nametnuti okolnostima u
kojima sve drzave postoje. . U prethodnim smo poglavljima istrazili razmisljanje jednog broja
Na neki nacin, sve su ove tri predodzbe dio prirode. Tako su
coviek, drzava i drzavni sistem fundamentalni u svakom pokusaju
razumijevanja medunarodnih odnosa, da analiticar rijetko moze, bez
obzira na to koliko bio vezan uz jednu predodzbu, potpuno izgubiti
iz vida druge dvije. Isticanje jedne predodzbe rnoze iskriviti necije
tumacenje drugih predodzbi. Nije neuobicajeno, na primjer, naci one
koji su skloni vidjeti svijet u pojmovima bilo prve bilo druge pre-
dodzbe kako se suprotstavljaju cesto iznesenom argumentu da oruzje
donosi ne rat nego sigurnost, a mozda cak i mir. Pritom jos ukazuju.
i na to da je taj argument mjesavina nepostenog mita koji sluzi kao
pokrice interesa politicara, proizvodaca oruzja i drugih, i postene ilu-
zije koju gaje domoljubi iskreno zainteresirani sa sigurnost svojih
drZava. Da bi rasprsio tu iluziju Cobdenjejednom, prisjetimo se sarno
jednog od mnogih koji je razmisljao na taj nacin, ukazao na to da
povecanje naoruZanja ne Cini drzavu sigurnijom i, slicno tome, da
nitko ne bio ugrozen kad bi se svi vojni establishmenti istodobno
smanjili za, recimo, pedeset posto.! Zanemarimo li misao da aritme-
tika nije nuzno brizan odraz onoga sto bi se moglo dogoditi, ovaj
argument ilustrira pretpostavljenu prakticnu primjenu prve i druge
3 F. S. Dunn, Pea(eful Change, str. 13.
4 R. Cobden, osobito njegovi Speeches on Peace, Financial Reform, Colonial Reform, and Other Subjects
Delivered during 1849, str. 135.
TRECA PREDODZBA
137
predodzbe. IIi odgojem gradana i voda pojedinih drzava ili poboljsa-
njem organizacije svake od njih, tezi se stanju u kojoj ovdje iznesena
lekcija postaje ternelj drzavne politike. A koji je rezultat? RazoruZanje,
a odatle ekonomija zajedn6 s mirom, .pa potom i sigurnost za sve
drzave. Ako neke drZave pokazu volju za smanjenje svoga vojnog
establishmenta, druge ce drzave biti u stanju provoditi slicnu politiku.
U naglasavanju meduzavisnosti politika svih drzava, ova tvrdnja iska-
zuje postovanje trecoj predodzbi. Optimizam je, medutim, rezultat
ignoriranja nekih urodenih teskoca. U ovom~ i u sljedecern poglavlju,
razvijajuCi i podrobno ispitujuci trecu predozbu, pokusavamo rasvije-
tliti koje su to teskoce.
ljudi Cije su misli 0 medunarodnim odnosima bile u skladu s prvom
ili drugom predodzborn. U ovom poglavlju, radi raznovrsnosti raspra-
ve i zbog toga sto nam politicka filozofija daje nedovoljno iskoristene
kljuceve za razumijevanje medunarodne politike, usredotoCit cemo se
prvenstveno na politicku misao jednog covjeka, a to je Jean Jacques
Rousseau. Iz istih razloga, kad budemo usporedivali tu misao s prvom
i drugom predodzbom, obratit cemo se najcesce dvojici filozofa koji
su slijedili te obrasce - Spinozi za prvu predodzbu i Kantu za drugu.
Iako su obojica spomenuta vec ranije, sazetak razrnisljanja na kojemu
su oni terneljilisvoja stajalista 0 rnedunarodnim odnosiina ucinit ce
takvu usporedbu jo·s korisnijom.
Spinoza je objasnjavao nasilje ukazujuci na: ljudsku nesavrsenost.
Strast razara urn, i zato se ljudi, koji bi iz vlastitog interesa zeljeli
suradivati jedan s drugimu savrsenoj harmoniji, upustaju beskrajno
u svade i fizicko nasilje. Nesavrsenost covjeka uzrokje sukoba. Ako
je to jedini uzrok, logicno, kraj sukoba mora ovisiti 0 reformiranju
ljudi. Spinoza je ipak rijesio problem, sarno na nacionalnom planu, i
to ne manipuliranjem pretpostavljenog uzrocnog faktora nego prom-
jenom okoline u kojoj on djeluje. To je istodobno predstavljalo veliku
nepostojanost i spasonosnu plemenitost njegova sistema. Spinoza je
posao od pojedinca lnacije prema drzavi rnedu drzavama, dodajuCi
svojim prvobitnim pretpostavkama jos jednu. Drzave, smatrao je on,
slicne su ljudima; one oCituju podjednako i zudnju za zivotom i
138
postojanu nesposobnost sredivanja svojih poslova prema diktatu ra-
zuma.> Drzave se, ipak, mogu pobrinuti i organizirati protiv vlastitog
tlacenja, dok pojedinci, »obuzeti svakodnevno snom, cesto i bolescu
ili mentalnom nesposobnoscu, a na kraju i kasnom Zivotnom dobi«,
to ne mogu. Pojedinci, da bi prezivjeli, moraju se snalaziti; drZave, po
samoj svojoj konstituciji, nisu podlozne takvoj nuzdi.v Ratovi medu
drzavarna su tako neizbjezni kao !ito su i nedostaci u ljudskoj prirodi.
Kantova je analiza, iako u nekim tockama slicna Spinozinoj, isto-
dobno slozenija i sugestivnija. On definira ljude kao pripadnike i
svijeta osjecaja i svijeta razumijevanja. Kad bi pripadali sarno ovom
posljednjem, oni bi uvijek djelovali prema univerzalno vrijednim,
samonametnutim nacelima. Rijecju, slijedili bi kategoricki imperativ.
No buduci da su takoder pripadnici i prvog svijeta, impuls i naklonosti
prevladavaju nad razumom, a kategoricki imperativ rijetko se slijedi,
tako da u prirodnom stanju vladaju sukob i nasilje. Gradanska drzava
nam tako izgleda kao nuzno ogranicenje. Odreden broj ljudi koji
djeluje na empirijskoj »i stoga jednostavno slucajnoj« spoznaji mora
imati suca medu sob om, i to suca koji moze nametnuti svoje odluke,
zeli Ii se izbjeCi nasilje. Nakon sto je drzava uspostavljena, ljudi imaju
neku sansu za moralno ponasanje. Prije uspostave drzave, nesigurnost
i nasilje to sprjecavaju. Ljudi trebaju sigurnost zakona prije nego sto
bude moguce bilo kakvo poboljsanje njihovog moralnog zivota. Gra-
danska drzava Cini mogucim eticki zivot pojedinca stiteci prava koja
su mu logicno pripadala u prirodnom stanju, iako ih on nije u stvar-
nosti mogao uzivati. Gradanska drzava, medutim, nije dovoljna. Mir
medu drzavarna, kao i mir unutar drzava, bitan je za razvoj jedinstve-
nih ljudskih sposobnosti. Drzave u svijetu su poput pojedinaca u
prirodnom stanju. One nisu ni savrseno dobre niti su pod kontrolom
zakona. Stoga su sukobi i nasilje medu njima neizbjezni. Ali ovaj
isjecak analize ne vodi Kanta zakljucku da je odgovor na to svjetska
drZava. Bojeci se da bi se svjetska drzava mogla pretvoriti u strasan
5 Vidi Politilki traktat, II. poglavlje, 3. odjeljak; III. poglavlje, 2. odjeljak; usp. III. poglavlje, 14. odjeljak;
takoder i TeoloJk<>-politilkitraktat, XVI. poglavlje (I, str. 208).
6 B. Spinoza, Politilki traktat, III. poglavlje, 11. odjeljak.
Covjel«, drZava i rat TRECA PREDODZBA 139
1
despotizam, gusiti slobodu, ubijati inicijativu i na kraju se srozati u
anarhiju, on mora potraziti drugo rjesenje, No druga se mogucnost
otvara pred njim: da se sve drzave poprave toliko da pocnu djelovati
na nacelima koja mogu biti univerzalizirana bez sukoba. Dok se Kant
boji prve mogucnosti, onje preoprezan i previse razborito kritican da
bi se nadao u ovu drugu. Umjesto toga on pokusava kombinirati obje.
Cilj je njegove politicke filozofije stvoriti nadu da se drzave mogu
dovoljno popraviti i nauciti dovoljno iz ratnih stradanja i razaranja da
bi ucinile mogucom vladavinu zakona medu njima iza koje ne stoji
sila nego se ona dobrovoljno postuje.? Prvi je faktor unutrasnje po-
pravljanje drzava; drugi je vanjska vladavina zakona. Ali ova druga,
buduci da je dobrovoljna, u cijelosti ovisi 0 savrsensrvu s kojom je
prva ostvarena. »Sila« potrebna da se zakon nametne proizlazi ne iz
izvanjske sankcije nego iz unutrasnjeg savrsenstva.f To je rjesenje u
skladu s drugom yredodzbom, odnosno poboljsanje posebnih drZava,
iako nas Kantova analiza vodi propitivanju njegova zakljucka. Na ra-
zini drzave, odgovarajuCi politicki sustav omogucuje pojedincima da
se ponasaju eticno; odgovarajuCi sistem koji bi se s time mogao uspo-
rediti nije moguce ostvariti na medunarodnoj razini. Jos uvijek smo
prinudeni nadati se miru medu drZavama. Nepostojanostje ocita, iako
je njen sjaj ponesto zatamnjen Kantovim priznanjem da on nije po-
stavio »neizbjeznost« trajnog mira, vec sarno to da postojanje takvog
uvjeta nije nezamislivo.?
U Rousseauovoj filozofiji, koja se razmatra u ovom poglavlju kao
teorija medunarodnih odnosa, naglasak na pretpostavkama djelovanja
drzave cini neke od Spinozinih i Kantovih pretpostavki nepotrebnima;
druge njihove pretpostavke Cini nemoguCima.
7 Vidi »Osnovne principe metafizike rnorala«, odjeljci 2 i 3, ~ Kantovoj Kritici praktilnog uma (engl.
prijevod T. K Abbot, Critique '!fPractical Reason and Other Works on the Theory '!f Ethics). 0 prirodnim
i gradanskim driavama, vidi njegovu Filozoftju prava (The Philosophy of Law, engl. prijevod W. Hastie),
odjeljci 8, 9, 41, 42 i 44. 0 ovisnosti rnoralnosti i uvjetima za mir medu drzavarna, vidi: »The Natural
Principle of the Political Order Considered in Connection with the Idea of a Universal Cosmopo-
Iitical History«, u: Eternal Peace and Other International Essays, prijevod W. Hastie. 0 osobinama
medunarodne federacije, vidi: »The Principle of Progress Considered in Connection with the
Relation of Theory to Practice in International Law«, ibid., str. 62-65; »Eternal Peace«, u: ibid.; i The
Philosophy cf Lm», odjeljak 61.
8 I. Kant, »The Principle-of Progress Considered in Connection with the Relation of Theory to
Practice in International Law«, u: Eternal Peace and Other International Essays, op. cit., str. 64.
9 Ovo rumacenje je u suprornosti s Friedrichovom knjigom 0 Kantu, Inevitable Peace.
.r
140
Jean-Jacques Rousseau
Montesquieu i, poput njega, Rousseau, nakon sto su ispitali pokusaje
drugih filozofa da razumiju stvarno ili hipoteticno prirodno stanje,
obojica su bili natjerani iznijeti istu kriticku opasku. Montesquieu
kaze za Hobbesa da on »pripisuje covjecanstvu prije uspostavljanja
drustva one sto se moze dogoditi kao posljedica toga uspostavljanjae.l?
IMontesquieu i Rousseau smatraju da Hobbesovoprirodno stanje-
a isto se moze primijeniti ina Spinozu - predstavlja fikciju iskon-
struiranu na pretpostavci, da ljudi u prirodi posjeduju sve osobinei
navike koje usvajaju u drustvu, ali bez stega koje to drustvo namece.
Ljudi nisu prije nastanka drustva razvili nedostatke kao sto su ponos
i zavist. Doista i nisu mogli, jer se nisu cesto ni vidali medusobno.
Gdjegod ihje slucaj doveo u doticaj, svijest 0 slabosti i nernoci navodi
ih na to da odustanu od napadanja jedan drugoga. S obzirom na to da
nitko od njih ne poznaje ni ponos ni zavist, sebicnost ili pohlepu,
jedan ce napasti drugoga sarno ako ga glad na to navede.!'
U jednu ruku ova kritika Hobbesa predstavlja puko prigovaranje.
Montesquieu i Rousseau dolaze do razliCitog zakljucka jednostavno
stupajuci jedan korak natrag u svojoj imaginarnoj prethistoriji u od-
nosu na Spinozu ili Hobbesa. CineCi ta~o oni, "medutim, isticu jedno
vazno mjesto. Zbog teskoce poznavanja takve stvari kao sto je ljudska
priroda.F jer ljudska priroda koju mi poznajemo odrazava i cO\jekovu
prirodu iutjecaj njegove okoline.P definicije ljudske prirode poput
Spinozine i Hobbesove proizvoljne su, i mogu odvesti prema socijal-
nim i politickim zakljuccima koji nisu valjani. Teorijski, mozerno
barem oguliti osobine stecene u okolini i doci do pogleda 0 Ijudskoj
10 Montesquieu, Duh Zilkona, engl. prijevod Th. Nugent, The Spirit of the Laws, I. knjiga, II. poglavlje;
usp. J. -J. Rousseau, Nejednakost (engl. prijevod G. D. H. Cole, Inequality), SIr. 197,221-23. Srranice
se odnose na Druliveni ugallOri rasprave (TIte Social Contract and Discourses).
11 Montesquieu, The Spirit of the Laws, op. cit., I. knjiga, III. poglavlje; J. -J. Rousseau,
227-33.
12 J. -J. Rousseau, Inequality, op. cit., SIr. 189-91.
13 J. -J. Rousseau, Us Confessions, IX. knjiga, u: Oeuvres compUtes de]. -]. Rousseau, VIII, SIr. 289.
Covjek, dr:iava i rat
TRECA P~DODZBA 141
prirodi samoj po sebi. Rousseau je i sam naveo »neke argumente, i
izvrgao se opasnosti s nekim pretpostavkama« u tom CiljU.14 Veliki
problem takvog pothvata i neizvjesnost rezultata naglasavaju pogresku
dokoje dolazi zbog uzimanja drustvenog covjeka kao prirodnog cov-
jeka, sto su ucinili Hobbes i Spinoza. I umjesto da izvodi drustvene
zakljucke izravno iz pretpostavljenih ljudskih osobina, Montesquieu
tvrdi da sukob nastaje iz drusrvene situacije: »Cim covjek ude u drus-
tveno stanje, on gubi osjecaj za svoju slabost.jednakost prestaje, i tada
poCinje stanje rata«.15
.•Ovakvu ocjenu uzroka sukoba preuzima Rousseau i razvija je.16
On postavlja tri pitanja: (1) Zasto je co\jek uopce napustio izvorno
prirodno stanje aka je ana bilo stanje relativnog mira i spokoja? (2)
Zasto se sukobi mnoze u drusrvenim situacijama? (3) Kakoje kontrola
sukoba povezana s njihovom uzrokom?
Za Spinozu i Hobbesa formiranje drzave i drustva bio je Cin volje
koji je posluzio kao sredstvo bijega iz jedne nepodnosljive situacije.
Cini se da tako i Rousseau povremeno, objasnjavajuci uspostavu dr-
Zave, prihvaca Cisto voljnu upotrebu urnijeca i domisljatosti.!? Povre-
me no opet Rousseau opisuje uspostavu drzave kao kulminaciju du-
gaga povijesnog razvoja koji u sebi sadrzi elemente iskustva, zami-
jecenog interesa, obicaja, tradicije i potrebe. Prva razina razrnisljanja
vodi Drustvenom ugovoru; druga prema objasnjenju ~to ga nalazimo
u Raspravi 0 porijeklu i osnovama nejednakosti. Ova je prividna kontradik-
cija eliminirana Cinjenicom da Rousseau smatra prvo objasnjenje filo-
zofskim objasnjenjern onaga sto se dogodilo u povijesnim procesima;
drugo objasnjenje je hipoteticna rekonstrukcija takvih procesa."
U ranoj fazi prirodnog stanja ljudi su bili dovoljno rasprseni a da
bi ikakav model suradnje bio potreban. Ali na kraju su spoj povecanog
broja stanovnistva i uobicajene prirodne nedace postavili, u razlicitim
14 J. -J. Rousseau, Inequality, op. cit., Sir. 190.
15 Montesquieu, The Spirit cf th« Laws, op. cit., 1. knjiga, III. poglavlje.
Inequality, SIr. 16 Vidi osobito Inequality, s~ 234 biljeske.
17 Vidi, primjerice, Drultveni ugallOr(engl. prijevod G. D. H. Cole, The Social Contract), SIr. 4 i 7 (I.
knjiga, poglavlja I i IV).
18 VidiJ. -J. Rousseau, Inequality, op. cit., str. 190-91; usp. ibid., str. 198.
i

142
situacijama, dilemu: suradivati ili umrijeti. Rousseau ilustrira ovaj
nacin razrnisljanja na jednostavnom primjeru, Vrijedno ga je repro-
ducirati, jer je on polazna tocka uspostave vlasti, a sadrzi takoder i
osnovu za njegovo objasnjenje sukoba u rnedunarodnim odnosima.
Pretpostavimo da petero ljudi, koji su stekli rudimentarnu sposobnost
govorenja i razumijevanjajedan drugoga, dodu u doticaj u vrijeme kad
svi trpe glad. Glad svakoga od njih bit ce zadovoljenajednom petinom
jelena i oni se »sloze« da ce suradivati u zajednickom projektu koji se
sastoji u tome da ulove jednogjelena. Ali glad svakoga od njih mogla
bi biti zadovoljena ijednim zecom, pa kad tako zec naide.jedan ga od
njih doista i ulovi. Onaj koji je iznevjerio zajednicki projekt dosao je
do sredstva za utazenje svoje gladi, ali je na taj nacin omogucio jelenu
da pobjegne. Njegov je neposredni interes prevladao nad obzirima
prema drugovima.'?
Ova je prica jednostavna; njen dublji smisao golem. U zajednickoj
akciji, eak i kad se svi slazu oko cilja i imaju jednak interes u ostvarenju
nekog projekta, cO\jek se ne moze osloniti na druge. Spinoza je su-
kobe povezao s covjekovim nesavrsenim umom. Montesquieu i Rous-
seau suprotstavljaju se Spinozinoj analizi s prijedlogom da izvori su-
koba nisu toliko u ljudskom umu koliko su u prirodi drustvenih
aktivnosti. Teskoca je na neki nacin verbalna. Rousseau jarnci da nam
»ne bi trebalo ni vlasti ni zakonas-" kada bismo znali kako primiti
istinsku pravdu koja dolazi od Boga. avo odgovara Spinozinoj tvrdnji
da »ljudi, ako zive slusajuci razum, nuzno uvijek zive u harmoniji
jedan s drugimc." Ova misao predstavlja truizam. Kad bi ljudi bili
savrseni, njihovo bi se savrsenstvo odrazavalo u svim njihovim proc-
jenama i djelima. Svatko bi se mogao osloniti na ponasanje drugih i
sve bi odluke bile donesene na nacelima koja bi sacuvala pravu har-
moniju interesa. Spinoza naglasava ne teskoce koje proizlaze iz po-
sredovanja sukobljenih interesa, vec nesavrsenost ljudskog uma, sro
sprjecava dosljedno donosenje odluka koje bi bile u interesu svakoga
19 Ibid., str. 238.
20 J. -J.Rousseau, Druitveni ugovor, (II. knjiga, poglavlje VI; engl. izdanje, str. 34); usp. Political Economy,
str. 296.
21 B. Spinoza, Etika, IV. dio, tocka XXXVI.
-
Covjek, driava i rat TRECA PREDODZBA 143
i za dobro sviju. Rousseau se suocava s istim problemom. On zamislja
kako su se to ljudi mogli ponasati da bi zadovoljili svoje svakodnevne
potrebe, kad su poceli ovisiti jedan 0 drugome. Dok se svaki od njih
brine za svoje vlastite zelje, ne moze biti sukoba; Cim kombinacija
prirodnih prepreka i porasta stanovnistva ucini suradnju potrebnom,
dolazi do sukoba. Tako u primjeru lova na jelena napetost izmedu
cO\jekova neposrednog interesa i zajednickog interesa grupe biva rije-
sena jednostranim Cinom jednoga od tih ljudi. U mjeri u kojoj je on
bio motiviran osjecajern gladi, njegov je Cin plod strasti. Razum mu
je trebao reci da njegov dugorocni interes ovisi 0 uspostavi uvjerenja,
kroz iskustvo, da ce zajednicka akcija biti od koristi svim sudionicima.
No razum mu takoder govori i to da bi ako propusti uloviti zeca,
covjek do njega mogao napustiti svoje mjesto da bi ga sam ulovio,
ostavljajuCi ovog prvog da se hrani mislju 0 vlastitoj gluposti i lojal-
nosti.
Problem se sada postavlja u znacajnijim pojmovima. Ako harmo-
nija mora postojati u anarhiji, ne sarno da ja moram biti savrseno
racionalan vec moram biti sposoban pretpostaviti da je i svatko drugi
takoder racionalan. Inace nema osnove za racionalnu procjenu. Do-
pustiti u vlastitoj procjeni iracionalna djela drugih moze odvesti do
neodredenih rjesenja, ali pokusati djelovati na temelju racionalne pro-
cjene a da se takvo sto ne uzme u obzir moze dovesti do moje propasti.
Ovaj posljednji argument nasao je odraza u Rousseauovim kornenta-
rima 0 tvrdnji da »bi narod pravih krscana stvorio najsavrsenije zami-
slivo drustvo«. Na prvom rnjestu on istice da takvo drusrvo »ne bi bilo
ljudsko drustvo«. Stovise, kaze on, »da bi drzava bila miroljubiva i da
bi se sacuvala harmonija, svi gradani bez iznimke morali bi biti jednako
dobri krscani; kad bi kojom nesrecom medu njima bio jedan jedini
samoziv ili dvolican pojedinac. .. on bi zacijelo bolje prosao od svojih
smjernih drugova«.22
Definiramo li suradivacku akciju racionalnom, a svako skretanje
od nje iracionalnim, tada se moramo sloziti sa Spinozom da sukob
proizlazi iz ljudske J.racionalnosti. No ako ispitamo pretpostavke ra-
22 J. -J. Rousseau, Drultveni ugovor, IV. knjiga, VIII. poglavlje (engl. izdanje, str. 135--36).
J_
 144
cionalne akcije, otkrit cemo cak i u taka jednostavnom primjeru kao
sto je to lov na jelena da moramo pretpostaviti da razum svakoga vodi
identicnoj definiciji interesa, da ce svatko doci do istoga zakljucka kad
se na prikladan nacin 'succi s izvornom situacijom, da ce se svi sloziti
u istom trenutku a akciji koju zahtijeva svaki slucajni incident koji
postavlja pitanje promjene prvobitnog plana, i da ce se svatko moci
osloniti na postojanost namjera ostalih. Savrseno racionalna akcija
zahtijeva ne sarno opaZanje da je nasa dobrobit vezana uz dobra bit
drugih, vec i savrsenu procjenu detalja, taka da bismo mogli odgovo-
,. riti na pitanje: Kako je to u svakoj situaciji povezano bilo s kim
drugim? Rousseau se slaze sa Spinozom kad odbija da djelo covjeka
kojije ulovio zeca oznaci kao dobra ili lose; za razliku ad Spinoze, on
takoder odbija i da ga oznaci kao racionalno ili iracionalo. On je
primijetio da problem nije sarno u akterima nego i u situaciji s kojom
su ani suoceni. Dok ni u kom slucaju ne zanemaruje udio koji pohlepa
i ambicija igraju u radanju i razvoju sukoba.P Rousseauova analiza
pojasnjava u kojoj mjeri sukob postaje neizbjezan u drustvenim zbiva-
njima u kojima cO\jek sudjeluje.
Ukratko, pretpostavka da je iracionalnost uzrok svih svjetskih ne-
daca, u smislu da svijet savrseno racionalnih ljudi ne bi poznavao ni
nesporazume ni sukobe, isto je toliko istinita koliko i irelevantna, kako
to daje nazrijeti Rousseau. Buduci da svijet ne mozerno definirati u
pojmovima savrsensrva, pravi realni problem, kako ostvariti nesto sto
bi bilo priblizno harmoniji u suradivackoj i natjecateljskoj aktivnosti,
uvijekje prisutan. A kako ne postoji mogucnost savrsenstva, rijec je a
problemu koji se ne maze rijesiti jednostavno promjenom ljudi. Vec
je Rousseau ornogucio da se rijesimo dviju od Spinozinih i Kantovih
pretpostavki. Aka je sukob nus-proizvod nadmetanja i pokusaja su-
radnje u drustvu, tada je nepotrebno pretpostaviti da je samoocuvanje
jedina cO\jekova motivacija; jer sukob rezultira iz teznje za postiza-
njem bilo kojeg cilja - eak i ako u toj teznji pokusavarno djelovati u
skladu s Kantovim kategorickim imperativom.
23 J. -J. Rousseau, ALasting Peace Through the Federit'ion of Europe and the State of War (engl. prijevod C.
E. Vaughan, str. 72).
-'-
Covjeh, drzaua i rat TRECA PREDODZBA 145
•
Od prirode do drzaue
.. ; -:
.Po-Rousseauu, kao i po Spinozi i Kantu, ljudima u prirodnom stanju
upravljaju »instinkti«, »fizicki impulsi« i »pravo na zelje«; a »sloboda
je ... ogranicena sarno snagom pojedinaca«. Sporazumi ne mogu obve-
zivati, jer »u nedostatku prirodnih sankcija, zakoni pravde nedjelot-
varni su medu ljudirnax-" Bez zastite gradanskog zakona cak je i
.poljoprivreda nernoguca - jer tko bi, pita se Rousseau, »bio toliko
apsurdan pa da se poduhvati mucnog.obradivanja polja, Cije plodove
maze pokupiti prvi dosljak?« Nernoguce je biti marljiv, jer bez drus-
tvene regulative ne maze biti ni obveze postivanja interesa, prava i
imovine drugih ljudi. No pozeljno je biti marljiv, jer to Cini zivot
Iaksim; ili je to eak i nuzno, jer stanovnistvo poCinje biti teretom
raspolozivim zalihama hrarie u takvom nacinu proizvodnje. Neki se
ljudi udruzuju, postavljaju pravilakojim ureduju suradivacke i korn-
petitivne situacije, i organiziraju mehanizme kojima ce ih nametnuti.
Drugi su prinudeni slijediti nove modele, jer oni koji ostanu izvan
organiziranog drustva ne mogu djelotvorno suradivati i ne mogu se
nositi s ucinkovitoscu udruzene skupine koja uziva blagodati drustve-
ne podjele rada.25
'. Jasno je da ljudi materijalno riapreduju prelazeci iz prirodnog
stanja u gradansko stanje. No ovdje je rijec a necernu mnogo vis emu
nego sto su materijalni probitci. Rousseau to objasnjava u kratkom
poglavlju Drustvenog ugovora, koje je Kant kasnije dosta vjerno slijedio.
, »Prijelaz iz prirodnog stanja u gradansko stanje«, kaze Rousseau, »iza-
ziva vrlo znacajnu promjenu u cO\jeku, zamjenjujuCi pravdom instin-
kte njegova ponasanja i pridajuCi njegovim djelima moralnost koja im
je prije nedostajala«. Covjek posjeduje prirodnu slobodu prije uspo-
stavljanja gradanskog stanja; on ima pravo na sve sto maze uzeti. Ali
kad ulazi u gradansko stanje, on napusta ovu prirodnu slobodu. U
zamjenu dobiva »gradansku slobodu i vlasnistvo nad svim sto posje-
24 J. -J. Rousseau, Drustffl.i ugovor, l. knjiga, poglavlje VIII. (engl. izdanje, str. 18--19), te II. knjiga,
poglavlje VI. (str. 34).
25 J. -J. Rousseau, op. cit., str. 212, 249-52.
 146 Covjek, drzava i rat
duje«. Prirodna sloboda postaje gradanska sloboda; posjedovanje po-
staje vlasnistvo. I osim toga, »covjek u gradanskom stanju stjece mo-
ralnu slobodu, koja ga jedino Cini pravim gospodarom samoga sebe;
jer puki impuls zelje je ropstvo, dokje pokoravanje zakonu sto si ga
sami propisujemo - sloboda.e=
Drzaua medu drzavama
Za Rousseaua, kao i za Kanta, gradansko stanje pridonosi mogucnosti
moralnog zivota, iako Rousseau taj doprinos shvaca pozitivnije, goto-
vo na Platonov i Aristotelov nacin. Ali sto je sa stanjem medu gradan-
skim drZavama? Na ovom mjestu Spinoza se ponovo okrenuo analizi
koju je primijenio na pojedince u prirodnom stanju gdje je, po njemu,
sukob rezultirao iz eovjekova nesavrsena razuma. Kant se takoder
vratio svojoj analizi izvornog konf1ikta medu ljudima, no u njegovu
slucaju objasnjenje ukljucuje i prirodu sukobljenih jedinica i njihovo
okruzenje. Rousseauova i Kantova objasnjenja su slicna, ali je Rous-
seauovo dosljednije i potpunije.
Teoreticar drustvenog ugovora, bio to Spinoza, Hobbes, Locke,
Rousseau ili Kant, usporeduje ponasanje drzava u svijetu s ponasa-
njem ljudi u prirodnom stanju. DefinirajuCi prirodno stanje kao stanje
u kojemu jedinice koje djeluju, bili to ljudi ili drzave, koegzistiraju
bez vlasti nad njima, ova se definicija moze primijeniti na drzave u
modernom svijetu kao i na ljude koji zive izvan gradanske drzave.
Ocevidno, drzave ne priznaju medu sobom nadredenu drzavu, no
moze li ih se opisati kao djelatne jedinice? Ovo pitanje moramo
istraziti prije nego sto razmotrimo Rousseauov shematski opis ponasa-
nja drZave rnedu drZavama.
Rousseau se, poput Spinoze, s vremena na vrijeme slufi analogi-
jom korporacija-trust kao i organicistickorn analogijom. Prva je sa-
drzana u njegovoj izjavi da vladar ne moze uciniti nista stetno u
26 J. -J. Rousseau, Drultveni ugovor, I. knjiga, poglavlje VIII. (engl. izdanje, str. 18-19).
TRECA PREDODZBA 147
neprekidnom postojanju drzave. Cilj je drzave »ocuvanje i boljitak
njenih pripadnikae.-? Organicisticka se analogija odraZava u izjavi da
se »politicko tijelo, uzeto pojedinacno, moze smatrati kao organizira-
no, zivo tijelo, koje nalikuje eO\jekovu tijelu«. Kao zivo bice, njegova
je »najvaznija briga briga za samoocuvanjee.P Rousseau, medutim,
upozorava na to da je ova analogija vrlo labava. Jednakost motivacije
pojedinca i drzave tekje moguca podudarnost a ne, kao kod Spinoze,
nuzna pretpostavka. A s posebnom brizljivoscu on definira sto misli
pod tim kad opisuje drzavu kao jedinicu s voljorn i svrhom.
U ovom smislu, za Rousseaua se rnoze smatrati da razlikuje dva
slucaja: drzave s kojima se suocavamo i drzave koje su ustrojene kao
sto bi to morale biti. Za ove prve, pojasnjava, ne moze se pretpostaviti
da su interes drzave i djelovanje vladara podudarni. Doista, u vecini
drzava bilo bi cudno da je tako, jer vladara, daleko od toga da ga vodi
briga za interese vlastite drzave, rijetko pokrecu drugi motivi osim
osobne tastine i pohlepe. Organicisticke i korporativne analogije mogu
se ograniceno primijeniti eak i na takve drzave, jer je na neki nacin
drzavajos uvijekjedinica. Vladar, sve dok ima dovoljno vlasti, provodi
svoju volju kao da je to volja drzave. Ovo je slicno Spinozi, koji
jednostavno pretpostavlja da se drzava u medunarodnim odnosima
mora dozivljavati kao da djeluje u korist svih svojih pripadnika. Rous-
seau, nadopunjujuCi tu analizu, koja svoju potvrdu dobiva kroz kasniju
povijest nacionalizma, otkriva da drZava moze postati jedinica u dub-
ljem smislu nego sto to Spinozina filozofija moze pojmiti. Rousseau
tvrdi da ce pod odredenim uvjetima drzava aktualizirati opcu volju u
svojim odlukama, ako se opca volja definira kao odluka drzave 0 tome
sto je »najbolje« za njene pripadnike, uzete u obzir kolektivno. Jedin-
stvo je drzave postignuto kad postoje potrebni uvjeti za aktualizaciju
opce volje.
Iz ove apstraktne formulacije tesko se moze izvesti odgovor na
pitanje koje zanima Rousseaua: pod kojim ce uvjetima drzava ostvariti
27 lbid., I. knjiga, poglavl);VII (engl. izdanje, str. 16-17).
28 J. -J. Rousseau, Political Economy, op. (it., str. 289; Drultveni llgovor, I!. knjiga, poglavlje IV (engl.
izdanje, str. 28); usp. Montesquieu, Duh zakona, X. knjiga, poglavlje II.

148 Covjek, drzava i rat
jedinstvo koje on za nju prizeljkuje? Srecom, prilicno je lako uciniti
Rousseauovu formulaciju konkretnom. Javni duh ili domoljublje, ka-
. ze on, nuzna je as nova za dobru drzavu. U primitvnom plemenu,
ekonomska meduovisnost i pritisak izvana proizveli su grupnu s~li-
darnost. U sve slozenijim prilikama osamnaestog stoljeca, Rousseau
se plasi da je duh solidarnosti poznat u drustvenim ili politickim
skupinama iz ranog doba izgubljen. »Danas vise nerna«, pise on, »Fran-
cuza, Nijemaca, SpaJ'ljolaca, Engleza ... ima sarno Europljana«. Svi ani
imaju isti ukus, iste strasti i moral, jer nijednom ad njih karakter nije
posebno oblikovan kroz nacionalne institucije.s? Domoljublje se na-
lazi u opasnosti .da se, smatra on, izgubi u zbrci protustrasti koje
proizlaze iz sub- ili transnacionalnih interesa. Kako maze, medu to-
likim drugim interesima, rasti domoljublje? To je pitanje koje si po-
stavlja Rousseau. I na njega odgovara:
Ako su djeca odgajana zajednicki u okvirujednakosti; ako su nadahnuta
zakonima drzave i poukama opce volje; ako su ucena da postuju sve te
stvari; ako su okruzena primjerima i predmetima koji ih stalno pod-
sjecaju na njeznu majku koja ih hrani, na Ijubav kojom ih ona podize,
na neprocjenjive vrijednosti koje im ona daje, i na zahvalnost koju joj
duguju, tada ne mozemo sumnjati da ce se ona nauCitiradovati sejedno
drugome kao braca, da nece htjeti nista sto je suprotno volji drustva, da
nece zamijeniti djelovanje Ijudi i gradana za isprazno brbljanje sofista i
da ce, kad dode vrijeme, postati branitelji i ocevi zemlje u kojoj su tako
dugo bili sinovi.F'
U takvoj drzavi sukob je eliminiran, a jedinstvo ostvareno, jer s
negativnog stajalista jednakost sprjecava razvoj onih parcijalnih inte-
resa koji mogu biti pogubni zajedinstvo drZave; s pozitivnog stajalista,
usadivanje javnog osjecaja u glavu razvija u gradaninu duh odanosti
blagostanju za sve.31 Volja drzave je opca volja; ne postoji problem
nejedinstva i sukoba.
29 J. -J.Rousseau, Considerations sur Ie Gouvernement de Pologne, u: The Political Writings ofJean Jacques
Rousseau, op. tit., II, str. 432.
30 J. -J. Rousseau, Political Economy, str. 309.
31 Vidi J. -J. Rousseau, Considerations sur Ie Gouvernement de Pologne, osobito II. knjiga, str. 436, 456;
Projet de Constitution pour la Corse, sv, II, str, 337-38; i Political Economy, srr. 306; 0 vaznosri razvijanja
domoljublja vidi: Considerations sur le Gouvernement de Pologne, osobito II. knjiga, srr. 437.
TRECA PREDODZBA 149
U prouCavanju rnedunarodne politike pogodno je misliti a drzava-
ma kao a djelatnim cjelinama. Istodobno, nasilje je nad zdravim ra-
zumom govoriti a drzavi koja je, .napokon, apstrakcija i stoga bezivot- .
ria,]{ao a djelathoj. To je vaznomjesto za svaku teoriju medunarodnih
odnosa, a posebno za trecu predodzbu. Koliko su opcenito primjenjive
Rousseauove misli na ovaj problem?
Filolog Eric Partridge pisao je a rasirenom obicaju primitivnih
ljudi da a sebi govore kao a »ljudima« ili »narodu«, nazivi koji impli-
ciraju da su ani razliciti i bolji od drugih slicnih grupa.32 Herodot je
taka ustanovio da su Perzijanci sebe smatrali nadasve superiornim
narodom, taka da su vrijednost drugih naroda mjerili po njihovoj
geografskoj blizini ili udaljenosti od Perzijanaca.P Opce je mjesto
helenisticke literature da su Grci primijenili isti kriterij na sebe, a
Zidovi su bili uvjereni da su upravo ani izabrani narod ad Boga.
Osjecaj ovdje izrazen predstavlja osjecaj grupnog ili lokalpatriotizma.
Prije osamnaestog stoljeca ovakav je osjecaj bio ogranicen ili na mali
dio stanovnistva rasutog na relativno velikom podrucju ili na veci
postotak onih koji su zivjeli na relativno malom podrucju. Primjer
ovdje navedene prve situacije nalazimo u otporu u Francuskoj prema
mijeSanju pape Bonifacija VIII. u pitanja koja su kralj, plemstvo i
svecenstvo smatrali domacim. Primjer za drugu situaciju nalazimo u
gradanskom osjecaju u grckim gradovima-drZavama i u nekim sred-
njovjekovnim gradovima.
Postojanje grupnog patriotizma nema posebnog znacenja za nasu
analizu sve dok se ana ne stopi s idejom nacionalnosti, kao sto to kaze
C. J. H. Hayes. Tada se moramo suociti s neobicno vaznom 6-
njenicom modernog nacionalizma. Hans Kohn je istaknuo da je na-
cionalizam nernoguc bez ideje a narodnom suverenitetu; da je porast
nacionalizma sinonim za integraciju masa u zajednicku politicku for-
mu.>' Takvaje integracija ideal Rousseauovih politickih spisa, ali ion,
poput Platona, misli da je ta integracija moguca sarno u granicama
32 E. Partridge, »We are The People«, u: Here, There, and Everywhere, str. 16-20. Usp, »Wan" u: W. G.
Sumner, War and Other.Essays, str. 12.
33 Herodotova povijest, engl. prijevod Rawlinson, The History of Herodotus, I. knjiga, str, 71.
34 C. J. Hayes, Essays on Nationalism, str. 29; H. Kohn, The Idea of Nationalism, str. 3-4.
 Govjek, drzava i rat
150
usko omedenog podrucja - grada-drzave.I'' S razvojem moderne
tehnologije, posebno s njezinom primjenom na prijevozna sredstva i
komunikacije, postalo je moguce misliti na interese pojedinaca kao na
komplementarne interese, cak i bez uporabe sredstava koja je Rous-
seau smatrao potrebnim, i na sirim podrucjima nego sto je to Rous-
seau ikad zamisljao. Ljestvica djelovanja se promijenila: ideja nije.
Ideja nacionalizma ne podrazumijeva daje pripadnost nacijijedina
pripadnost. U posljednjim stoljeCima sve je vise tocno, medutim, da
vecina ljudi osjeca da lojalnost drzavi nadilazi njihovu lojalnost prema
bilo kojoj drugoj grupi. Nekad su ljudi osjecali takvu lojalnost prema
crkvi, koja bi ih pripremala i na zrtvovanje zivota u ratu koji su za
njezin stijeg vodili. Ljudska masa u moderno doba osjeca slicnu lojal-
nost prema nacionalnoj drzavi. Moderni nacionalizam poznaje i iz-
nimke, ali su te iznirnke rijetko rezultirale brojnijim otklonima pri-
marnih zahtjeva nacije u odnosu na lojalnost njenih pripadnika.
Centripetalna snaga nacionalizma moze sarna objasniti zasto dr-
zave treba poimati kao jedinice. Utemeljiti cijelu analizu na ovoj tocki
nije, medutim, potrebno. Rousseau je objasnio da ce se njegova analiza
primijeniti u jednom od dva slucaja: (1) Ako je drzava jedinica koja
moze s izvjesnom svojstvenoscu uzeti pridjev »organicisticka«. Ovo je,
iako Rousseau to nije predvidio, postao slucaj u mnogim drzavama
koje u brojnim drugim vidovima ne ispunjavaju uvjete za njegov ideal.
(2) Ako je drzava jedinica sarno u tom smislu da je neka vlast u drzavi
sebe toliko utvrdila da su njene odluke prihvacene kao odluke drzave.
U svakoj postojecoj drzavi situacija se moze opisati na sljedeci
nacin, U ime drzave formulira se jedna politika i prikazuje drugim
zemljama kao da je ona, da upotrijebimo Rousseauovu terminologiju,
opca volja drzave. Disidenti unutar drzave zaokupljeni su s dvije
mogucnosti: svojom nesposobnoscu da primijene silu koja bi dovela
do promjene odluke; svojom uvjerenoscu, zasnovanom na opazenorn
interesu i uobicajenoj lojalnosti da ce, dugorocno, njima ici u prilog
ako se sloze s nacionalnom odlukom i da na propisani i prihvaceni
nacin rade na njenoj promjeni. Sto je manje dobra drzava, po Rous-
35 Usp. savjet koji daje u: Considerations sur It Gouvemement de Polognt. II. str. 442.
TRECA PREDODZBA 151
seauovim standardima, to je vaznija prva mogucnost, a u krajnjem
slucaju jedinstvo drzave jednostavno je gola sila defacto vladara. S druge
strane, sto je bolja drzava, ili kako to rnozemo sada dodati, sto je vise
nacionalisticka, to ce vise ova druga mogucnost biti dovoljna; a u
krajnjem slucaju sporazum gradana s vladinom formulacijom vanjske
politike je potpun. U svakom slucaju, drZava se doima drugim drzava-
ma kao cjelina. Svaka »drzava« koja izlazi iz okvira prethodnih opisa
ne moze se vise smatrati cjelinom u svrhu rnedunarodne politicke
analize, ali, buduci da bi takoder prestala biti drzavom, ovo ne kom-
plicira nas problem. Neka pitanja postaju pitanja vanjske politike; neka
pitanja vanjske politike zahtijevaju jednostruka rjeSenja; neka od tih
rjesenja mora podrzati drZava kao cjelina ili ce drzava nestati - a s
njom i problem drZavnog jedinstva. Ako imamo drzavu, tada imamo
i vanjsku politiku, a u vanjskoj politici drzava mora u nekim prilikama
govoriti jednoglasno.
Postoji jos jedan razlog koji utjece na naciju da djeluje dosljednije
kao cjelina nego sto to prethodna analiza sugerira. U trenucima krize,
a posebno u ratnoj krizi, pokusaji ostvarivanja gotovo jednoglasne
podrske vanjskoj politici vlastite drzave imaju najvise sanse za uspjeh.
Ujedinjeni je front pojacan osjecajima pojedinaca, njihovom uvjere-
noscu da njihova vlastita sigurnost ovisi 0 sigurnosti njihove drZave.
Pojacanje i djelovanjem drzave, koja kaznjava izdajice i nagraduje one
koji su najaktivniji i najglasniji domoljubi. Pojacan je i pritiskom iz
unutrasnjosti drustva: gnjev zbora u Aristofanovim Aharnjanima kao
reakcija na Dicepolisovu obranu neprijatelja Atene odrazava se, u
vrijeme rata, u iskustvu svakog drusrva.
Jedinstvo jedne nacije, ukratko, hrani se ne sarno izvornim fakto-
rima, nego i antagonizmima koji se cesto javljaju u medunarodnim
odnosima. Takvi antagonizmi postaju vazni ne onda kada rezultiraju
osjecajima mrznje medu pojedincima iz raznih zemalja, nego kada
drzava mobilizira izvore, interese i osjecaje u prilogjedne politike rata.
Prethodno utuvljeni osjecaji neprijateljstva mogu ucniti ratnu politiku
vjerojatnijom i mogu povecati njezine sanse za uspjeh. Ali rat se
nastavlja eak i kad;bi pjeSak na frontu mozda radije bio bilo gdje
drugdje i Cinio bilo sto drugo sarno ne pucao na neprijatelja. Pojedinci
rsz 'Coojek, drzaua i rat
sudjeluju u ratu zato sto su pripadnici drzava. To je stajaliste Rousse-
aua,. koji tvrdi .da »ako je rat moguc sarno izmedu takvih 'moralnih
bib' (drzava), iz toga proizlazi da zaracene strane nisu u sporu· s
pojedinacnim neprijateljima«. Jedna 'drzaua ratuje s drugorn drzavom.
Cilj je rata unistiti ili izmijeniti suprotstavljenu drzavu. A kad bi se
suprotstavljena drzava »rnogla raspasti jednim potezom, toga bi tre-
nutka rat prestaoe."
Ne moramo daleko traZitipotvrdu ove hipoteze. Borili smo se
protiv Njernacke u Drugom svjetskom ratu zato sto je kao cjelina
slijedila Hitlera a ne zato sto je mnogo Ijudi u Sjedinjenim Arnerickim
DrZavama osjecalo osobno neprijateljstvo prema narodu u Njernac-
koj. Cinjenica da smo se suprotstavili drzavarna a ne pojedincima,
ucinila je mogucim brzo prestrojavanje drZava nakon rata, a sto se sada
spektakulamo demonstrira suradnjom Sjedinjenih Americkih Drzava
s vodama i narodima drzava koji su ne tako davno bili nasi smrtni
neprijatelji.
Mozerno se sada vratiti Rousseauovoj teoriji medunarodnih od-
nosa pridajuci posebnu pozomost onim mjestima koja ga prvenstveno
zabrinjavaju, a to su politicko okruzenje i kvaliteta drzava. 0 ulozi
medunarodnog okruzenja, Rousseau kaze ovo:
Prilicno je toeno' da bi bilo mnogo bolje za sve ljude kad bi uvijek ostali .
u miru. Ali sve dok nema sigurnosti da ce se to ostvariti svatko je,
nemajuCijamstvada moze izbjecirat, nestrpljiv da ga zapocne u trenutku
kad to odgovara njegovim interesima i tako zagospodari susjedom, koji
ne bi propustio priliku daovlada napadom sa svoje strane u bilo kojem
trenutku koji njemu odgovara, tako da su mnogi ratovi, cak i ofenzivni,
po svojoj prirodi vise oblici mjera opreza za zastitu napadacevih vlastitih
posjeda nego nacin za prisvajanje tudih, Bez obzira na to koliko korisno
moze biti, u teoriji, poslusati diktatejavnog duha, sigurno je da politicki,
pa cak i moralno, ti diktati mogu biti pogubni za covjeka koji ustraje u
njihovu postivanju, kad nitko drugi ni ne pornislja da ih postuje u
odnosu na njega.37
36 J. -J. Rousseau, A 123;usp. Druitveni
LAsting Peace, op. cit., str. ugollOr, 1. knjiga, poglavlje IV. (engl.
izdanje, str. 9-10),i Montesquieu, Duh zakona, X. knjiga, III. poglavlje,
37 A LAsting Peace, str. 78-79; usp. Montesquieu, Duh xakona, X. knjiga, IJ. poglavlje,
TRECA PREDOoZBA 153
Okvir u kojem nacije djeluju Cini oprez suvisnim, jer beskorisno
je. biti opr~zan »kad je sve prepusteno sluCajw<.38Karakter onih koji
djeluju Ci~i situaciju jos beznadnijom. »Citav zivot kraljeva«, kaze
Rousseau, »posvecen je sarno dvama .ciljevimarprosiriti svoju vlast
preko granica i uciniti je unutargranica jos apsolutnijom. Svaki drugi
cilj koji oni mogu imati ili je podreden jednom od ovih ciljeva, ili je
sarno izgovoT .da se oni .postignus.'? A sto se tice njihovih ministara,
»kojima oni povjeravaju svoju duznost« kadgodje to moguce, njima
je »stalno potreban rat kaosredstvo koje ih cini neophodnim za nji-
hova gospodara, i baca gau teskoce iz kojih se on ne moze izvuci bez
njihove pomoci, i to cak do unistenja drzave, ako stvari dodu do
najgorega, kao cijene kojom zele zadrzati svoju sluzbwi.40 Ako je u
takvorn syijetu oprez suvisan, tada je zdrav razum opasan, jer biti
»zdrava razuma u svijetu ludaka sarno je po sebi oblik ludosti«."!
o odnosima rnedu drzavama Rousseau nije rekao nista sto se ne
bi moglo naci kod Spinoze i Ranta, iako on to cesto kaze bolje od njih.
No hoce Ii postojanje izvjesnog broja dobrih drzava, definiramo Ii ih
po Kantovorn juridickom standardu ili po zahtjevnijern Rousseauo-
vom kriteriju, pridonijeti uspostavi svijeta u miru? Na ovo pitanje
Kantje odgovorio potvrdno; Rousseau pak nijecno. Volja drzave, koja
je u svom savrsenstvu opca za svakog gradanina, sarno je posebna volja
kad se razmatra u odnosu na ostatak svijeta. Upravo kao i voljajednog
udruzenja unutar drzave koja, dokje opca po sebi, moze biti nepra-
vedna kad se uzme u obzir stajaliste dobrobiti drzave; tako i voljajedne
drzave, iako pravicna po sebi, moze biti nepravedna u odnosu na svijet.
»Tako nije nernoguce«, kaze Rousseau, »da republika, iako je u njoj
vlast dobra, moze uci u nepravedan rat«.42Da bi se ostvarila opca volja
za cijeli svijet, osobitost pojedinih drzava morala bi se sublimirati, kao
sto i Rousseau inzistira da se osobnost privatnih udruzenja mora
izgubiti u drzavi. Jedna nacija moze proglasiti, i doista to i misliti, da
38 A lAsting Peace, str. 88.
39 Ibid., str. 95,
40 Ibid., str. 100.
41 Ibid" str. 91.
42 J. -J. Rousseau, Political Economy, op, cit., str. 290-91.
154 Covjek, drzava i rat
su njene aspiracije legitimne sa stajalista svih drZava; ali, unatoc nam-
jeri, formulacija ciljeva svake zemlje imat ce pojedinacnu radije nego
opcu valjanost.P Buduci da je to slucaj, nepostojanje jedne vlasti iznad
drzava koja bi sprjecavala i rijeSavala sukobe koji se neizbjezno radaju
iz pojedinacne volje znaci da je rat neizbjezan. Rousseauov zakljucak,
koji je isto tako i srZ njegove teorije 0 medunarodnim odnosima,
prilicno je brizljivo, iako ponesto i apstraktno, sazet u sljedecern iska-
zu: Da nije slucajno nego nuzno to sto ce se medu osobitostima
dogoditi slucajnosti." A to, zauzvrat, predstavlja drugi nacin da se kaze
da u anarhiji nema automatske harmonije.
Ako je anarhija problem, tada su moguca sarno dva rjeSenja: (1)
nametnuti djelotvornu kontrolu posebnim i nesavrsenim drZavama;
(2) premjestiti drzave iz sfere slucajnosti, a to znaci definirati dobru
drzavu kao tako savrsenu da vise nece biti posebna. Kant je pokusao
uciniti kompromis tako da je drzave proglasio dovoljno dobrima da
postuju skup zakona za sto su dale dobrovoljni pristanak. Rousseau,
kojega je Kant na ovom mjestu prestao slijediti, istice osobitu prirodu
cak i dobre drzave i, tako Cini ocitom uzaludnost rjeSenja koje Kant
predlaze.r> On takoder Cini mogucom i teoriju medunarodnih odnosa
koja u opcim pojmovima objasnjava ponasanje svih drzava, bile one
dobre ili lose.46
U primjeru lova na jelene, volja onoga koji se opredijelio da ulovi
zeca bila je racionalna i predvidiva s njegove tocke gledista. Stocke
gledista ostalih iz grupe, njegovo je ponasanje bilo samovoljno i hiro-
vito. To vrijedi za svaku individualnu drzavu, s dovoljno savrsenorn
voljom po sebi da moze izazvati zestoki otpor drugih drzava.f Prim-
jena Rousseauove teorije na medunarodnu politiku izrecena je rjeCito
43 Vidi J. -J. Rousseau, La Nouvelle Heloise, II. dio, XN. pismo, u: OetIVr<Scomplites de J. -J. Rousseau,
IV, str. 160.
44 Vidi i Hegelovu formulaciju, u: G. W. H. Hegel, FilozoJlja prava (engl, prijevod T. M. Knox,
Philosophy of Right), odjeljak 324.
45 Kant je sprernniji priznati snagu ove kritike nego sto se to opcenito misli. 0 tome, vidi iznad, str.
139.
46 Ova rvrdnja postavlja pitanje odnosa trece predodzbe prerna prvoj, 0 cemu cerno raspravljati u 8.
poglavlju ove knjige.
47 J. -J. Rousseau, Political Economy, str. 290-91.
TRECA PREDODZBA 155
i jasno u njegovim komentarima 0 Saint-Pierreu i u kratkom djelu
naslovljenom Stanje rata. Njena primjena opravdava analizu koja joj
prethodi. Europske drzave, pise on, »imaju toliko mnogo zajednickih
tocaka da nijedna od njih ne moze djelovati a da ne dode u spor s
drugima; njihove su razlike to ubojitije sto su njihovi odnosi vise
isprepleteni«. One »moraju neizbjezno zapasti u sporove i nesuglasice
cim dode do prve promjene«. A ako se zapitamo zasto se one moraju
»neizbjezno« sukobiti, Rousseau odgovara: jer je njihov savez »sazdan
i odrzavan na pukoj slucajnosti«. Europske su nacije voljne cjeline u
bliskoj ovisnosti 0 pravilima koja nisu ni jasna ni provodiva da bi ih
mogla voditi. Javni zakon Europe nije nista drugo nego »masa protu-
rjecnih pravila koja nista ne rnoze dovesti u red osim prava jacega: tako
da je u odsutnosti bilo kakva Cvrsta oslonca koji ce ga voditi razum, u
slucaju sumnje, sveden na poslusnost pobudama sebicnog interesa-
koji bi sam po sebi ucinio rat neizbjeznim, cak i kad bi sve strane
zeljele biti pravedne.« U ovakvim uvjetima suludo je ocekivati auto-
matsku harmoniju interesa i automatsko sporazumijevanje i postiva-
nje prava i obveza. »Savez europskih nacija« postoji u doslovnom
smislu rijeci, ali »nesavrsenosti toga udruzenja cini stanje onih koji
njemu pripadaju gorim nego sto bi to bilo da se nisu udruzili ni u
kakvu zajednicu«."
Teza je jasna. Za pojedince je najkrvavije razdoblje povijesti bilo
razdoblje koje je neposredno prethodilo uspostavljanju drusrva. U
tom su trenutku oni izgubili vrline divljaka a da nisu stekli vrline
gradana. Kasno razdoblje prirodnog stanja je nuzno stanje rata. Eu-
ropske nacije nalaze se upravo u tom stadiju.t?
Sto je tome razlog: hirovito ponasanje pojedinih drzava ili sistem
u okviru kojega one postoje? Rousseau istice ovaj drugi element:
Svatko moze vidjeti da je one sto ujedinjuje svaki oblik drusrva skup
interesa, a one sto ga razdvaja sukob tih interesa; i jednu i drugu ten-
denciju mogu promijeniti tisuce slucajeva;a buduci da se, Cimje drustvo
48 J. -J. Rousseau.A Lasting-Peact, op. cit., str. 46-48, 58-59. Usp. J. -J. Rousseau, Inequality, str. 252-53,
i Emile, II, str. 157-58.
49 Ibid., str. 38, 46-47.
156 Covjek, drdava i rat
TRECA PREDODZBA 157

uspostavljeno, neka prisila mora upotrijebiti da bi se koordiniralo dje- po vlastitom nahodenju, u trenutku kad shvati da njegov privatni interes
lovanje njegovih pripadnika, i da bi se njihovim zajednickim interesima dolazi '! sukob s interesom cijele zajednice«.53
i uzajarnnim odnosima moglo dati evrstinu i dosljednost koje oni sami
nikad ne bi mogli steCi.50 Nije tesko izbusiti rupe u rjesenjima koja je ponudio Rousseau.
Najranjivija se tocka otkriva u pitanjima: Kako bi federacija mogla
No istaknuti vaznost politicke strukture ne znaci reci da Ijudsko
nametnuti svoj zakon drZavama koje je Cine a da ne povede rat protiv
djelovanje k~je dovodi do sukoba i upotrebe sile nije vazno. Upravo I
njih, i kolika je vjerojatnost da ce efektivna sila biti uvijek na strani
je specificno djelovanje to koje je neposredan uzrok rata,5i a opca I federacije? Da bi odgovorio na ta pitanja, Rousseau se zauzima za to
I

struktura ta koja omogucuje njihovo postojanje i izaziva katastrofe.

da europske drzave budu u uvjetima ravnoteze dostatne da odvrati bilo
Ukloniti svaki ostatak nacionalne sebicnosti, izopacenosti i gluposti
koju od drzava ili kombinaciju drzava od toga da pretegne nad drugi-
vodilo bi uspostavljanju trajnog mira, no utopijski je pokusaj da se ma. Zbog tog razloga, potrebna ce sila uvijek biti na raspolaganju
."

eliminiraju svi neposredni uzroci rata bez promjene strukture »Europ- samoj federaciji. Najbolje kriticko razmatranje urodene slabosti fede-
ske unije«. . racije drzava u kojoj zakon federacije mora biti nametnut drZavama
Kakva je promjena strukture potrebna? Rousseau jasno odbacuje koje su njene clanice sadrzano je u FederalistiCkim spisima. Argumenti
ideju da bi jedna dobrovoljna federacija, kao sto je to kasnije Kant su uvjerljivi, ali nema potrebe da ih ovdje izlozimo. Prakticna slabost
predlagao, mogla odrzati mir medu drzavama. Umjesto toga, kaze on, rjesenja sto ga predlaze Rousseau ne zatamnjuje vrijednost njegove
lijek za rat koji izbija medu drzavama »treba naci sarno u takvom teorijske analize rata kao posljedice medunarodne anarhije.
obliku federalne vlade koja bi povezala nacije onakvim vezama koje
su slicne onima koje vec povezuju njihove individualne pripadnike, i
staviti jednu, ne manje od druge, pod vlast zakonae.V Kant je slicne
izjave davao sarno zato da bi ih odbacio Cim bi dosao u priliku razrno-
triti stvarnu mogucnost takve federacije. Rousseau ne modificira to Zakijucak
svoje nacelo, sto se posve jasno vidi u sljedecem citatu, Ciji svaki navod
predstavlja proturjecnost Kantovu programu miroljubive .federadje:
Ovo poglavlje pruza osnovno objasnjenje trece predodzbe meduna-
Federacija (koja bi trebala zamijeniti »slobodnu i dobrovoljnu asocijaciju rodnih odnosa. Da jos uvijek ima vaznog podrucja sto ga treba pokriti,
koja sada povezuje europske drzave«) mora obuhvatiti sve vazne sile; otkrivaju dva momenta. Prvo, nema ocite logicne veze izrnedu tvrdnje
mora imati jedno zakonodavno tijelo, s mogucnoscu donosenja zakona da »u anarhiji nema automatske harmonije« i tvrdnje da je »rnedu
i uredaba koje ce obvezivati sve njene clanove; mora raspolagati silom samostalnim drzavama rat neizbjezan«, a obje su izrecene u ovom
kojom bi mogla natjerati svaku drzavu da se pokorava zajednickirn odlu-
pogIavlju. Sljedece ce poglavlje pokusati pojasniti njihovu medusobnu
kama bilo putem naredbe ili zabrane; naposljetku, mora biti dovoljno
vezu i vezu s tree om predodzbom, Drugo, iako je dosada postalo
jaka i Cvrsta da bi svakom clanu postalo nernoguce da se iz nje povuce
vidljivo da postoji znatna meduzavisnost izmedu te tri predodzbe, mi
jos nismo sustavno razmotrili problem njihova medusobnog odnosa.
50 Ibid., str. 49.
51 lbid., str. 69; usp. Druitueni "govo" II. knjiga, poglavlje IX (engl, izdanje, str. 46); usp. i Political
Taj ce problem biti razmotren u osmom poglavlju.
Economy, str. 318; Montesquieu, Duh zakona, IX. knjiga, II. poglavlje.
52 J. -J. Rousseau, A Lasting Peace, str. 38-39. 53 Ibid., str. 59-60.

--.L
I
 7.

NEKE IMPLIKAClJE TRECE

PREDODZBE
Primjeri iz ekanomije, politike i
povijesti
Dok god postoje nacije i carstva, a svako je spremno
beiiutno iskorijeniti svoga protivnika, sui moraju biti
spremni na rat.
FREUD, Civilizacija, rat i smrt

vije tocke bitne za razmatranje sadrzane su u navodu kojim

D pocinje ovo poglavlje, jedna s pozitivnom, druga s negativnom
implikacijom. Pozitivna je sljedeca: da bi prisilile miroljubivo orijen-
tirane zemlje da se naoruZaju neke zemlje moraju biti spremne i voljne
upotrijebiti silu da bi nametnule svoju volju. Negativna je pak ta da
mora postojati nedostatak vlasti koji moze sprijeCiti jednostranu upo-
trebu takve sile. Ako su oba - i pozitivni i negativni uvjet - ispu-
njeni, tada oni miroljubivi logicno moraju voditi brigu 0 svome nao-
ruZanju, ne zato sto bi zeljeli nesto ratom postici nego zato sto zele
sprijeCiti njegovo izbijanje i zastititi sebe ako do rata dode.
Rabi li se sila ili prijetnja silom unutar ili izrnedu drzava zato sto
su neki ljudi ili drzave zle? Mozda ijest tako, ali ne sarno iz tog razloga;
eak i dobri ljudi i dobre drzave povremeno se uteknu sili u medusob-
nim odnosima. ZnaCi li to da rat izbija zbog nesporazuma koji postoje
medu drZavama, bile one dobre ili lose? Franjo 1.je, kad su ga upitali
kakve su to razlike koje ga nagone na neprestano ratovanje s njegovim
surjakom Karlom v., navodno odgovorio: »Nikakve. Mi se savrseno
slazerno. Obojica zelimo kontrolu nad Italijom!«! Dobro i zlo, slaga-
nje i neslaganje -_mogu voditi ratu, ali i ne moraju. Cime se tada

Navedeno kod F. L. Schuman, International Politics, str. 261.

160 Covjek, drzaoa i rat
maze objasniti rat medu drZavama? Rousseauov odgovor je da do rata
dolazi zato sto nema nicega sto bi ga.sprijecilo. Medu.drzavama kao i
medu Ijudima nema automatskog uskladivanja interesa. U nedostatku
vrhovne vlasti postoji stalna mogucnost da ce se sukobi rjesavati silom.
Kakve ucinke ima stanje anarhije medu drZavama, stanje u kojemu
se svaka drzava mora oslanjati na vlastite izvore i sredstva da bi osigu-
rala svoju dobrobit, na politiku i ponasanje drzava? Na ova se pitanje
maze odgovoriti na temelju onaga sto je napisano u sestom poglavlju.
No trebalo bi na to odgovoriti cjelovitije i britkije. Ova ce poglavlje
pruziti citatelju jos neke detalje i natjerati ga na dodatno razrnisljanje.
U prvom i drugom dijelu bit ce razmotrena dva obicna, ali i protu-
rjecna obiljezja medunarodnih odnosa, carine i ravnoteza moci, ima-
juci na umu eksplikativnu ulogu trece predodzbe. U posljednjern
odjeljku, treca ce predodzba biti povezana s izvjesnim brojem neteo-
rijskih tumacenja vanjske politike u proslosti i sadasnjosti.
Drzavne carine i medunarodna trgovina
Prije nego sto primijenimo Rousseauovu analizu na pitanja meduna-
rodne ekonomije, valja istraziti slucaj sukoba unutar nacionalne eko-
nomije. Ovaj ce slucaj ilustrirati i izvor sukoba i njegovu drustvenu
kontrolu.
Interes radnika u svakoj privrednoj grani je obrana njegova radnog
mjesta i vrsenje pritiska da se nadnice povecaju do najvise moguce
razine. Ovaj je interes eesto s jedne strane vodio tvrdoglavom otporu
prema tehnoloskim inovacijama koje donose ustede, a s druge strane
razvoju konzervativnog sistema naukovanja. Svaka ce grupa radnika,
pokaze Ii se njihova restriktivna praksa uspjesnom, uzivati relativno
vecu nagradu ad drugih grupa, ad kojih ce neke biti na podrucjirna
manje pogodnim za takve manipulacije. Primjeri su brojni. Jedan ad
najdomljivijih je serija ogranicenih ratova koje su poveli transportni
radnici zbog prvih pokusaja prijenosa nafte cjevovodima s naftnih
NEKE IMPLIKACI]E TRECE PREDODZBE 161
polja Pensilvanije. Nasuprot interesima radnika za zastitu svojih tre-
nutnih zaposlenja i nadoica stajao je interes drustva za povecanjern
maksimuma opsega proizvodnje po utrosenorn dolaru. Aka je interes
jedne grupe u drustvu dovoljno agresivan, i okolnosti to omogucuju,
.ta 'ce se grupa boriti, kao sto je to einila ana u Pensilvaniji, da zadrzi '
status quo. Aka je interes sireg drustva dovoljno jasan a drustvo dovo-
ljno jako, tada ce disidentska grupa biti stavljena pod kontrolu. U
izabranom primjeru jasno je da su interesi drustva, sadasnji i buduci,
zahtijevali ad radnika naftne industrije da se prilagode, koliko god to
bolno bilo. Buduci da ih je njihov podijeljeni interes onernogucioda
• to vide, izbio je pravi gerilski rat. Dobra organizirano drustvo upotri-
jebit ce razna sredstva da bi eliminiralo takvu primjenu sile. Postojeci
zakon mozda predvida kazne, novi se zakoni mogu donijeti, ili se na
drugi nacin maze djelovati da bi ih se natjeralo na nagodbu. U vecini
slucajeva, djelovanje onih koji traze rjeSenje silom fizickije ograniceno
nepostojanjem baze i nedostatkom oruzja, Psiholoski maze biti ogra-
niceno i obicajnom lojalnoscu prema sirem drustvu.
Incident s naftnih polja je, dakako, pojednostavljen. Takav sukob
obicno se ne zbiva u obliku sukoba jedne grupe protiv drusrva nego
kao sukob jedne grupe protiv druge. U ovom slucaju, zakoni drustva
podrzali su poslodavce protiv radnika. No ista stvar koja se dogodi u
drugim okolnostima sukoba izrnedu ove dvije grupernoze biti pro-
tivna interesima drustva kao cjeline. Vaznost toga nije, medutirn, u
tome sto u drzavi postoji nacin da se donesu i nametnu ispravne
odluke, nego u tome da se ta odluka danese i postuje. Tako je Hans
Kelsen tvrdio da je »pravda iracionalni ideal. Koliko god neophodna
bila za volju i djelovanje ljudi, ana nije podlozna spoznaji. Gledano sa
stajalista racionalne spoznaje, postoje sarno interesi, pa stoga i sukobi
interesa«, Jedna skupina interesa maze biti zadovoljena na racun dru-
gih ili se medu njima uspostavlja kompromis. Ali ne maze se reci da
je jedan ad ovih nacina rjdavanja sukoba pravedan, a drugi neprave-
dan.? U dornacoj politici vazni sporovi a mjerama koje ce biti malo
bolje ili malo gore_zamagljuju vecu vaznost toga sto ani impliciraju
2 H. Kelson, General Theory of Law and State, engl. prijevod A. Wedberg, str. 13-14.
162 Covjel«, drzava i rat
nekakvu odluku. Vaznija je, primjerice, od same biti spora da Ii neki
pojas zemlje treba potpasti pod nadleznost drzave ili pod saveznu
nadleznost Ci~enica da postoji procedura kojom se rjesavaju ti sporo-
vi. Rjesenje je bilo lose gledano iz jednog kuta gledista, dobro iz
drugog. Ali trenutak razrnisljanja pokazat ce da je mnogo bolje imati
»arbitrarnu« odluku koja se zajednicki provodi nego da se pitanje
»dobrog i loseg« rjeSava silom. Kantov kategoricki imperativ ne moze
nam ovdje mnogo pomoci. On nam govori sarno to da se protiv
odluke koja bi bila u skladu s nacelom pravde i stoga prihvatljiva -
ne bismo trebali boriti. Ali borba je upravo ono sto bismo mogli uciniti
u nedostatku efektivne vlasti koja donosi odluke. Vlast je, a ne kate-
goricki imperativ, vazan faktor kad je mir u pitanju. Ne u svim, ali u
velikom broju slucajeva, nesavrsena odluka nametnuta od vlasti
neizmjemo je pozeljnija od nikakve.
Na medunarodnorn planu najceSce nema nikakvih odluka. Slje-
deci primjer ilustrirat ce teskocu ostvarivanja neCijeg cilja u uvjetima
gdje nema nikakvog sistema obvezivanja svih strana nekakvim odlu-
kama.' Pretpostavimo da postoje dvije zemlje od kojih svaka pokusava
maksimalizirati ekonomsku dobrobit svojih stanovnika - cilj dobar
sam po sebi. Materijalna dobra koja ce svaka zemlja morati raspodije-
liti svojim pripadnicima bit ce povecana kroz medunarodnu podjelu
rada zasnovanu na slobodnom protoku resursa i proizvoda izmedu
dviju zemalja. Mozerno zato reci da ove dvije zemlje Cine »drustvo« u
smislu da njihovi gradani dijele zajednicki cilj. Ali u slucaju uobicajeno
elasticne potraznje od strane zemlje »A« za proizvode zemlje »B«,
zemlja »B« moze povecati svoje nacionalno blagostanje nametanjem
carina.' Tada ce se zemlja »A«,ako je pametna, suprotstaviti carinama
drzave »B«vlastitim carinama. Prilikom svakog koraka blagostanje ce
se tih dviju zemalja, uzetih zajedno, smanjivati, ali nakon svakog
povecanja carina drzave »B« drzava »A«ce nadoknaditi neke od svojih
gubitaka daljnjim povecanjern vlastitih carina. Ovako se moze nasta-
3 J. Scitovzsky, »A Reconsideration of the Theory of Tariffs«, u: Readings in the Theory ofIntemational
Trade; L. Robbins, The Economic Basis of Class Conflict and Other Essays in Political Economy, osobito
str. 108-17, i ad istog autora, Economic Planning and International Order, osobito str, 311-16.
4 »B« taka unapreduje svoje uvjete trgovine.
NEKE IMPLIKACI]E TRECE PREDODZBE 163
viti sve do odredene tocke, koja ce biti vjerojatno dostignuta prije nego
sto ugasne svaka trgovina, nakon cega se vise ne moze postici cak ni
relativna prednost daljnjim povecanjern carina. VaZanje podatak da su
izvorno obje zemlje sarno zeljele povecati svoje blagostanje. Jednostra-
ne akcije u »racionalnoj« teznji legitimnog cilja dovele su do jasnog
smanjenja blagostanja u objema zemljama.
Nisu li obje zemlje mogle predvidjeti rezultat vec na pocetku i
nisu li se mogle suzdrzati od nadmetanja u ludosti? Kad su odigrale
igru do nezadovoljavajuceg ishoda, nece li se medusobno sloziti da se
vrate na pocetak razvoja situacije i da tamo ostanu? Oba su pitanja
dobra osim za ove dvije zemlje. Imamo Ii, rnedutim, vise zemalja u
igri, bilo koja od njih moze misliti da moze zanemariti opasnost od
odmazde. Problem je u tome sto Cim zapocne utrka u protekcioniz-
mu, neposredni interes svake zemlje odrzava je na zivotu. U Rousse-
auovoj alegoriji lova na jelena, jedan cO\jek hvata zeca iako to znaci
da ce preostali izgubiti jelena. U ovom primjeru, svaka zemlja poku-
sava uloviti zeca (prednost pred svojim susjedima), a trudi se da ne
izgubi nijelena (koji u ovom slucaju personificira prednosti meduna-
rodne podjele rada). Je li tada bilo ispravno reci da rezultat proizlazi
iz toga sto svaka zemlja racionalno brine 0 svojim ekonomskim intere-
sima? Scitovszky odgovara: »Nazvati povisenje carina na tim pretpo-
stavkama iracionalnim, bilo bi slicno kao i kompetitivno ponasanje
nazvati iracionalnim«>
Na temelju slicne analize, Lionel Robbins naziva protekcionizam
iracionalnim." OCito je da on tada logicno mora nazvati napore svakog
pojedinca ili grupe da postignu monopolisticku ili monopsonistiiku po-
ziciju iracionalnima, i da dosljedno tome mora prozvati iracionalnim
i napor maksimiziranja profita - sto on ocevidno ne namjerava. To
sto se Scitovszky i Robbins slazu u svojim analizama i procjenama, a
ipak se razilaze u dodjeli opisnog izraza tipu ponasanja koje vodi
protekcionizmu, objasnjava Cinjenica da je pojam »racionalno« ovdje
J. Scitovszky, .A Reco-;'ideration of the Theory of Tariffs«, u: Readings in the Theory of International
Trade, str. 375-76.
6 L. Robbins, The Economic Basis of Class Corif1ict,str, 122.

164
upotrijebljen u dva odvojena smisla, kao sto se to eesto i drugdje Cini.
(1) Neki je Cin racionalan ako se ispostavi dugorocno dobrim. Ogra-
nicenja u medunarodnoj trgovini bila bi plod racionalne politike,
primjerice, ako je cilj povecati materijalnu dobrobitzernlje, a one su
doista pridonijele tome. (2) N.eki je Cin racionalan ako se temelji na
procjeni svih relevantnih faktora, ukljucujuci i postupanje drugih. U
tom smislu, racionalno se odnosi na mentalni proces. Neko ponasanje
moze biti fakticno pogresno (neispravno procijenjeno da bi se postigao
cilj) a da istodobno nije iracionalno. Uzimajuci u obzir pravnu struk-
turu, 'ponasanje pojedinaca tismjereno na maksimiziranje profita ra-
cionalno je u prvom smislu: rezultati takvog Cina opcenito se smatraju
dobrima. Uzimajuci u obzir pravnu strukturu razlicitog tipa, napori
svake drzave da »maksimalizira profite« vode rezultatima za koje je
tesko zamisliti da su proizasli iz racionalnog ponasanja. Razumje svim
zemljama trebao kazati da ostanu izvan »utrke u ludosti«. Ali jednom
kad se zemlje stanu natjecati, druge su izazvane da ih slijede. Stvar je
u tome da teZnja profitu, koja se moze kontrolirati tako da -vodi
pozeljnim rezultatima u unutrasnjoj politici, proizvodi ocevidno ne-
pozeljne rezultate u medunarodnim odnosima, gdje se ponasanje ne
moze kontrolirati na slican nacin kao u domacoj politici. Mi rnozerno
nazvati neko ponasanje racionalnim na dornacoj razini, a iracionalnim
na medunarodnorn planu aka to odlucimo, ali uciniti to zamaglilo bi
cinjenicu da se bavimo slicnim problemima u razlicitim okvirima, i
da se u obje situacije kreatori politike mogu itekako truditi da proci-
jene ispravno.? Previdjeti razlicite okvire ponasanja vodi nas objas-
njavanju ljudskog faktora tame gdje bi objasnjenje uz pomoc drustve-
nopoliticke strukture bilo i adekvatnije i korisnije.
Valja k tome dodati da se nacionalni i medunarodni problemi u
nekom smislu medusobno ispreplecu. Pretpostavimo da industrija
eelika postigne monopol u zemlji. U odsutnosti altruistickih motiva,
kolicina ce se proizvedenog celika srnanjitif do tocke na kojoj ce netom
povecana cijena, pomnozena smanjenom kolicinom, maksimizirati
7 Robbins to shvaca. Vidi The Economic Basis oj Class Conflict, str. 6 i 14.
8 U odnosu na kolicinu pod uvjetima konkurencije.
NEKE IMPLIKACI]E TRECE PREDODZBE 165
Covjek, drzava i rat
profit te industrije. Interes vlasnika je na dobitku s vrijednoscu neto
povecanja profita. Pretpostavimo sada da se ista stvar pocne dogadati
i u drugim industrijama. Nije tesko zamisliti progresivni pad gospo-
darstva koji ce rezultirati opcenito nizim zivotnim standardom i osta-
viti svakoga u apsolutno gorem polozaju nego sto je bio u predmono-
polistickorn stanju. Ova ekstremna hipoteticka situacija moze proi-
. steci iz savrseno normalnog i, pod izvjesnim okolnostima, zadivlju-
juceg poriva svakog poduzetnika da maksimalizira profit. Nema niceg
iracionalnog u teZnji pojedinaca za profitom, ali iz toga moze nastati
takvo stanje, slicno onorne u medunarodnoj trgovini, za koje je tesko
zamisliti da rezultira iz veceg broja odvojenih »racionalnih«procjena.
Krajnjije rezultat los, no eak i ako ga takvim i priznamo, mozda nema
izlaza iz sistema monopola. Zasto? Iako ce mnoge industrije profitirati
ako sve odustanu od monopolisticke prakse, svaka ce pojedina indu-
strija izgubiti napustanjern svoje monopolisticke pozicije, dok se neke
druge nastavljaju ponasati monopolisticki. U nedostatku spontanog i
gotovo jednoglasnog sporazuma, namece se potreba djelovanja vlade.
U apsolutnim okvirima, privatni je monopol u unurrasnjoj trgo-
vini za svakoga nepozeljan, upravo kao sto je to protekcionizam u
medunarodnoj trgovini. Pa ipak, za svakoga ili za mali broj poduzet-
nika uzdrzati se od teZnje za rnaksimalizacijorn profita - napora koji
ukljucuje teZnju za postizanjem monopolisticke pozicije - znacilo bi
raditi izravno u korist vlastite stete. 0 ovom slucaju poucno je kao i
neupitno svjedccenje Harlowa Curticea, predsjednika kompanije Ge-
neral Motors, pred Odborom Senata za barikarstvo i valute:
Jedini nacin da kompanija kao 5tOje General Motors uopce opstane u
kompetitivnom okruzenju jest da 5tOagresivnijeradi na tome da poboljsa
svoj polozaj. Opustiti se sarno na trenutak znacilo bi izgubiti poziciju.
U razdoblju od cetiri godine u ranim dvadesetim godinama ovoga sto-
ljecajedna je kompanija prodala izrnedu 55 i 60 posto svih automobila
na americkom trzistu. Nudila je automobil po najnizoj cijeni od svih
proizvedenih, pa ipak nije mogla izdrzati konkurentski pritisak drugih
kornpanija. To b.ise moglo ponovo dogoditi. Stoga ne moze biti kom-
promisa izrnedu pune, agresivne konkurencije i gubitka kompetitivne
pozicije odrnaranjem na lovorikama.
I
_L
166 Covjele, drzava i rat
General Motors nema osigurana trZista. Mi nemamo zastite protiv kon-
kurencije. Niti imamo zajamcen prihod od naseg kapitala.?
Odredena tvrtka maze ograniCiti svoje tdnje sarno aka i druge to
ucine. Utopijski je ocekivati da sve tvrtke to ucine, U domacern
gospodarstvu to se opcenito prihvaca. Aka snage konkurencije ne
uspiju regulirati pojedinacne aktivnosti, tada se zakon mijenja. A aka
ni to ne uspije, pojedini poduzetnik ne smije biti optuzen zato sto je
slijedio svoje »ekonornske instinkte«, Adam Smith je jednom primi-
jetio da »nikada nisu nista dobroga ucinili ani koji su trgovinu zarni-
jenili javnim dobroms.l? Uvijek ima, medutim, ljudi koji vjeruju u
vodenje ekonomske politike putem apela. Taka se na poslovne ljude
s vremena na vrijeme apelira da dobrovoljno drze niske cijene, navod-
no zato sto je to u interesu nacionalnog gospodarstva pa stoga i u
realnom interesu svakog poduzetnika.'! Ali s obzirom na postojanje
veceg broja poduzetnika, logika je apela promasena jer bi suradnja
vecine zapravo posluzila za bogacenje nekooperativne manjine. Indi-
vidualna mudrost moze predstavljati kolektivnu ludost, ali u opisanim
uvjetima tesko je reci sto pojedinac moze stirn u vezi uciniti.
U medunarodnim poslovima rjede se podrazumijeva nego sto se
ocekuje da je prava utopija formuliranje takve ekonomske politike
jedne zemlje koja bi doista isla u prilog svih zemalja.F Neuspjeh svake
drzave da to ucini ide na stetu svih drzava, ukljucujuci i tu drzavu; no
cak da se to i shvati, »prave« politike ne bi bile spontano ni univerzalno
prihvacene. Individualna procjena, racionalno proizasla iz stajalista
svakog od procjenitelja, promatranog odvojeno ad drugih, ne vodi
automatski harmoniji u uvjetima anarhije. Hoce li to dovesti do barem
9 Stock Market Study. Hearings before the Committee on Banking and Currency, U. S. Senate, 84th
Congress, 1" session (March 18, 1955), str. 821-22. Navedeno kod K Martin, The Rise of French.
Liberal Thought, Sir. 262.
10 A. Smith, The Wealth of Nations, str. 399 (N. knjiga, II. poglavlje).
11 Usp. izjavu predsjednika Eisenhowera danu novinarima 6. veljace 1957. u: N= York Tim", 7. veljace
1957., sir. 12. BivSi predsjednik Truman cvrdioje slicno u svom clanku u: ibid., 28. svibnja 1957.,
Sir. 1.
12 R. Strauzs-Hupe, 77" Balance of Tomorrow, sir. 226.
l
NEKE IMPLIKACI]E TRECE PREDODZBE 167
pribliznog stanja harmonije, to ovisi a okviru djelovanja, kao i ad
samog djelovanja.
Primjer carina, kao i primjer s naftnih polja, ovdje je pojednostav-
ljen. Doduse, dodatijos koji uobicajeniji impuls protekcionizmu sarno
bi potkrijepilo nase dokaze. Razmisljanje koje je upravo primijenjeno
ponesto neprirodno na drzave primjenjuje se s istom logikom i manje
artificijelno i na grupe unutar drzava, u eije se ime donose carine ili
uvozne kvote. UzgajivaCi vune iz Wyominga i Oregona imali su koristi
ad zastitnih carina na vunu; Sjedinjene Arnericke Drzave izgubile su
kao cjelina. Ali ne moze se ocekivati da ce se grupe koje ocekuju
izravnu korist od zastitnih mjera suzdrzati od svojih zahtjeva nista vise
nego sto se moze ocekivati da ce automobilska industrija izgubiti
interes za zaradu. Drugi su razlozi od onih ukljucenih u model Sci-
tovszkoga, kao sto je pritisak domacih industrija koje su nesposobne
da konkuriraju relativno efikasnijim stranim proizvodacima, mnogo
eeSce odgovorni za uzlaznu spiralu restrikcijskih mjera. Tome se ne
bi srnjelo dopustiti da zamagli znacenje njegove analize. On pret-
postavlja da je interes svake zemlje, a ne interes subnacionalnih grupa,
cilj drzavne politike i tada se pita sto se moze dogoditi. CineCi to, on
postavlja problem u njegovom najlaksern obliku i otkriva minimum
nesavrsenosti koji ce biti dostatan da izazove nezeljeni rezultat. Ako
jedna zemlja uvede politiku protekcionizma, druge su zemlje na kusnji
da je slijede. Da ce jedna zemlja usvojiti politiku zastite prilicno je
sigurno zbog zelje da se maksimalizira ekonomsko blagostanje. Da ce
dugorocna neucinkovitost takve politike biti previdena, to je prilicno
sigurno zbog konacne osobine ljudskog razuma i, sto je jos vaznije,
zbog zahtjeva racionalnog djelovanja sto ga namece stanje anarhije.
Ima, dakako, i nekih uvjerljivih argumenata za uvodenje restrikci-
ja, a mnogi su ad njih popularniji danas medu ekonomistima nego
bilo kada ad vremena Adama Smitha. Jedva bi itko tehnicki kompe-
tentan, uostalom, mogao tvrditi da je sklop restrikcija koje se sada
primjenjuju doista u interesu bilo koje zemlje. Aka vec mora biti neke
kontrole u interesu, recimo, dornaceg planiranja.P postoji opcenita
13 Vidi, primjerice, L. Webo;-.The Future of International Trade«, u: World Politics, V, 1953., osobito
str. 430, 43S-37; M. Keynes, .National Self-Sufficiency«, u: Yale Review, XXIl, 1933., osobito str.
761-63.

168
suglasnost da bi te kontrole morale biti na onoj razini na kojoj ce
omoguCiti prosiren] obim trgovine sirom svijeta. Problem je kako
povecati trgovinu u svijetu dok god se svaka drZava upinje da ostvari
prednost pred drugim nacijama. Kako moze zemlja »A«, koja zeli
smanjiti restrikcijsku politiku, biti sigurna da zemlja »B« to nece isko-
ristiti? Obje ce zemlje imati koristi, ali ce zemlja »B« ostvariti malo
vecu dobit. Ova ce briga, eak iako u igri nema mnogo drugih faktora
koji djeluju, najvjerojatnije dovesti do razmisljanja koja su utjelovljena
u modelu Scitovszkog - ne sarno zato sto je svaka zemlja sebicna
nego zato sto je konkurencija u vanjskoj trgovini tako ostra,
Ovdje zacijelo imamo ~luc"ajgdje bi nesavrseno rjesenje bilo bolje
od nikakva. Odluka da se smanje barijere u trgovini medu zemljama
koristila bi nekim zemljama vise nego drugima, ali bi dugorocno i
apsolutno koristila svim zemljama. U stanju anarhije, medutim, rela-
tivni je probitak vazniji od apsolutnog dobitka! To je tvrdnja koja ce
nam postati jasnijom kada u sljedecem odjeljku Cistim ekonomskim
zaokupljenostima dodamo razrnisljanja politicke naravi.
Raunoteza sile u medunarodnoj politici
Cijela koncepcija ravnoteze sile, rekao je John Bright prije stotinu
godina, »stetna je iluzija koju smo naslijedili iz proslih vrernena«.
Ravnoteza sile nemoguca je pojava, kao i perpetuum mobile, nedo-
stizna nada u Cije su ostvarenje Britanci utrosili stotine milijuna fun-
ti.14Nije to nedostizna nada ni iluzija, vec Cinjenica politickog zivota,
deskriptivni, znanstveni zakon, kazao je Hume gotovo stotinu godina
prije toga a Morgenthau gotovo stotinu godina poslije.t''
Ako je ravnoteza sile iluzija kao sto to kaze Bright, tada je to
dugorocna iluzija. U petom stoljecu pr. Kr. Tukidid je objasnjavao
politiku Tisaferna, perzijskog kralja, kao onu politiku koja drzi »rav-
14 J. Bright, Speeches, ur. T.
Rogers, srr. 233, 46()..{;1,468-69.
15 D. Hume, »Of the Balance of Powers, u: Essays Moral, Political, and Literary, I, str. 34~56; i H.
Morgenthau, In Defense of Ihe National Interest, SIr. 32-33.
!
Covjek, "drialla i rat NEKE IMPLIKACI]E TRECE PREDODZBE 169
notezu izmedu dviju suprotstavljenih sila«, Atene i Lakedemonije.l"
U drugom stoljecu pr. Kr. Polibije je u svojem tumacenju Hijerono-
ve!? politike briljantno pojasnio ucinak brige za ostvarenjem ravnoteze
sile u razrnisljanju drzavnika, Kad su rimske legije stigle na Siciliju da
bi poinogle Mamertincima, Hijeron je, ubCivsi relativnu snagu Rim-
ljana i zakljucivsi da su njihove sanse vece nego sanse Kartazana,
predlozio sklapanje mira i saveza s Rimljanima, sto su oni i prihvatili.
NekoIiko godina poslije Hijeron se, iako jos uvijek saveznik Rima,
zabrinuo zbog dornasaja rimskog uspjeha i poslao pomoc Kartagi. Bio
je uvjeren, kao sto to Polibije objasnjava:
da j.e u njegovu interesu bilo osiguranje i njegovih sicilijanskih posjeda
i njegova prijateljstvas Rimljanima, da se Kartagamora sacuvati,tako da
premocna sila he bude u stanju ostvariti svoji krajnji cilj bez ikakvih
napora. 0 tome je razmisljaovrlo mudro i senzibilno, jer takve se stvari
nikad ne smiju zanemariti, i nikada ne smijemo pridonijeti ostvarenju
takve prernocne snagejedne drzave kojoj se nitko ne usuduje usprotiviti
cak i za svoja priznata prava.lf
Pa ipakje »ravnoteza sile« ponekad zastrasujuca, a ponekad i zbu-
njujuca fraza. Ljudi se ne slazu u tome je Ii ona dobra ili losa, tko je
prihvaca a tko ne, i cak postoji Ii ona uopce ili ne. William Graham
Sumner, primjerice, pridruzuje se osnivacima Sjedinjenih Americkih
DrZava - on je protiv ravnoteze sile.l? Ali Hamilton, kojega su uvijek
smatrali jednim od osnivaca Sjedinjenih Americkih Drzava, opazao je
i govorio svojim uobicajenim jasnim stilom da na sigurnost SAD, ako
vec ne ovisi 0 tome, onda sigurno utjecu medusobni sporovi europ-
skih sila.2o Slicno poput Sumnera i Frank Tannenbaum izricito odba-
cuje doktrinu ravnoteze sile i pripisuje uspjehe americke vanjske po-
16 Tukidid, Povijesl Peloponeskog rata, engl, prijevod B. Jowett, History of the Peloponnesian War, VIII.
Icnjiga,odlomak 57; usp. odlomak 87.
17 Hijeron, kralj Sirakuze, 270. -216. pr. Kr.
18 Polibije, Historije, engl. prijevod W. R. Paton, The Histories, I. Icnjiga,odjeljak 16 i 83. Hijeronov
primjer koristi i Hume.
19 W. G. Sumner, .The Conquest of the United States by Spain«, u: War and Other Essays, str. 333.
20 A Hamilton, »Americanus 11«,u: Work<, ur. H. C. Lodge, V, SIr. 8~94. Usp. The Federalist, br. 4-5
Gay), 6-8 (Hamilton).
170 Covjel«, drzava i rat
litike u proslosti Cinjeniei da smo, u nasim djelima, odustali od rav-
noteze sile u prilog politiei koordiniranog stanja. Politika ravnoteze
sile pO njegovu je misljenju toliko protivna tradieiji i institueijama
Sjedinjenih Arnerickih Drzava da je nezamislivo da bismo je mi mogli
usvojiti.v' Alfred Vagts je, doduse, zakljucio nakon brizljiva izucavanja
europske i americke diplomatske i vojne povijesti da je prdivljavanje
i dobrobit Sjedinjenih Drzava uvijek bilo usko povezano s funkeio-
niranjern jednog sistema ravnoteze sile u Europi.F
Je li ravnoteza sile iluzija ili realnost? Je li ona nesto sto primje-
njuju zli i glupi, a odbaeuju posteni i mudri? Jesu li se Sjedinjene
DrZave kroz svoju povijest izvukle iz ovisnosti 0 vanjskim politikama
ravnoteze, ili ako sada kazemo da jesu, ne ponasarno Ii se, zapravo, kao
bogat cO\jek koji tvrdi da mu novae nista ne znaci? Na ova se pitanja
moze odgovoriti sarno ako se poblize pogleda logika ravnoteze sile,
logika koja je blisko povezana s trecorn predodzbom medunarodnih
odnosa.
Covjek kojega napadnu lopovi na glavnoj uliei moze se iskreno
nadati da ce polieija pomutiti posao napadacima ili da ce vratiti plijen.
Sanse da se prode nekaznjeno za zlocin dovoljno su male da smanje
takve ineidente dobrano ispod tocke u kojoj obicni gradanin pocinje
nositi oruzje. Drzave, medutim, ne uzivaju cak ni nesavrseno jamstvo
za sigurnost sve dok se za to ne pobrinu same. Ako je sigurnost nesto
sto drzava zeli, tada ova zelja, zajedno s uvjetima u kojima drzave
postoje, namece izvjesne zahtjeve vanjskoj politiei koja pretendira da
bude raeionalna. Ove zahtjeve nameie automatska sankeija: napustanje
raeionalnog modela dovodi u opasnost opstanak drZave.23 Kljuc za
obuzdavanje politike, nametnut stanjem anarhije rnedu drzavama, sa-
drzan je u maksimi: »Strategija svakoga ovisi 0 strategiji svih drugih«,
a ta se tvrdnja javlja kod MeDonaldove popularizaeije teorije igre
21 F. Tannenbaum, »The American Tradition in Foreign Relations«, u: Fort:ignAlfairs, xxx, 1951., str.
31-50; i »The Balance of Power versus the Co-ordinate States, u: Po/itirol Science Quarterly, LXVII,
1952., str. 173-97.
22 A. Vagts, »The United States and the Balance of Powers, u:Joumal ofPo/iti(s, III, 1941., str. 401-49.
23 Vidi kod Tacita, engl. izdanje: A Treatise on the Situation, Manners, and Inhabitants of Germany, odlornak
33, u: Works, II. knjiga.
NEKE IMPLlKACIJE TRECE PREDODZBE 171
Johna von Neumanna i Oskara Morgensterna.P Tko zeli pobijediti u
jednostavnoj igri karata, zapravo u svakoj igri s dva ili vise igraca, mora
slijediti strategiju koja uzima u obzir strategije drugoga/drugih igraca.
A ako ima tri ili vise igraca, on ce, povremeno, morati stvoriti koalieiju,
eak i kad bi to znacilo suradivati sa svojim skorasnjim »neprijateljem«,
koji jos uvijek ostaje poteneijalni neprijatelj. Takva potreba javlja se
najoCitije tamo gdje ce neki covjek uskoro pobijediti ako njegovi pro-
tivniei ne pomognu jedan drugome. Nema, dakako, niceg automat-
skog u stvaranju koalieija. Moze se dogoditi da uopce ne dode do
koalieije: zato sto su dvojiea igraca za koje bismo ocekivali da ce
pomoci jedan drugome zapravo »okorjeli nesuradnici«, zato sto ne vole
jedan drugoga cak ni toliko da suraduju za vlastitu dobrobit, ili mozda
zato sto nisu dovoljno inteligentni da to ucine, ili zato sto je to igra u
kojoj je tesko uociti pravi trenutak za suradnju. Ali sto bismo rekli 0
onome koji u takvim uvjetima osudi cak i pomisao na koalieiju?
Jednostavno to da nije shvatio bit igre ili da je odlucio da su druge
stvari, suprotni osjecaji ili moralna nacela, vazniji od pobjede u toj igri.
Moze li djelovanje drzava u medunarodnoj politiei biti razmatrano
u pojmovima ovoga grubo skieiranog modela? Za to je potrebna znat-
nija elaboraeija, koja bi od nas zahtijevala da podemo dalje od MeDo-
naldove popularizaeije originalne teorije igre von Neumanna i Mor-
genstema. Igra karata kao sto je, primjeriee, poker, igra je nultog
zbroja: moja pobjeda plus tvoja pobjeda jednake su gubieima naseg
protivnika ili nasih protivnika. U igri nultog zbroja, eijeli je problem
u distribueiji a ne u produkciji, Ali aktivnosti u kojima su ljudi i drzave
angazirani rijetko odgovaraju modelu nultog zbroja. Problem moze
biti problem produkcije kao i distribucije. Igra, da se posluzimo von
Neumannovom i Morgensternovom terminologijom, postaje opca
igra. U opcoj igri, »prednost jedne grupe igraca ne mora biti sinonim
za zaostajanje drugih. U takvoj igri mogu postojati potezi - ili bolje
promjene u strategiji - koje donose prednosti objema grupama. Dru-
24 J. McDonald, Strategy irr[>oker, Business and War, str. 52. Vidi dojmljiv pokusaj primjene teorije igre
na strategiju u rnedunarodnoj politici kod M. A. Kaplana, System and Process in International Polities,
IV. dio.
172
gim rijeCima, moze postojati sansa za pravo povecanje produktivnosti,
istodobno u svim drustvenirn sektorimas.P Ovo je situacija u kojoj ne
sarno da nemarno tortu koju bismo podijelili, vec je pitanje i koliku
tortu napraviti. U ovakvim uvjetima igra moze teziti prema jednoj od
dvije krajnosti. Prvo, to moze postati obicni problem maksimalizacije:
svi igraCi smiju suradivati da bi napravili sto vecu tortu.26 U meduna-
rodnoj politici ovo odgovara hipotetickorn slucaju u kojemu se sve
drzave medusobno povezuju protiv prirode kao protivnika. Drugo, svi
igraCi moraju biti toliko zaokupljeni pitanjem koliko ce od postojece
torte biti podijeljeno da zaborave mogucnost povecanja dijela sto bi
ga svaki dobio radeci zajedno da se napravi sto vise. Umjesto obicnog
problema maksimalizacije, igra se tada preobrazava u igru nultog zbro-
ja ili igru konstantnog zbroja.? U medunarodnoj politici ovo odgo-
vara, grubo receno, situaciji koja sada prevladava, u kojoj su se formi-
rale dvije strane a dobitak jedne strane cesto se smatra gubitkom druge
strane. Postoji i druga mogucnost. Moze se dogoditi da nitko ne voli
tortu, ili da svatko voli vise nesto drugo. U torn slucaju ne dolazi
uopce do igre.
U kojoj mjeri drzave imaju izbor izrnedu ove tri alternative? Igra
mora imati cilj. U pokeru je cilj svakog igraca da dobije sto veci iznos
novca. DrZave imaju mnogo ciljeva. Neke drzave mogu ciljati na
osvajanje svijeta, druge mogu teziti lokalnoj hegemoniji, trece pak
tome tome da ne ostvare bas nikakvu hegemoniju, ali da ih se ostavi
na miru. Zajednicko je teznjama svih drZava zelja za preiivljavanjem.
Cak i drZava koja zeli osvojiti svijet zeli takoder, kao minimum, na-
staviti svoju sadasnju egzistenciju. Kad bi sve drzale htjele jednostavno
prezivjeti, tada nijedna ne hi moral a drzati vojnu silu koju bi upotri-
jebila u defenzivnom ili ofenzivnom djelovanju. Ali kadgod neke
drzave odaju utisak da prezivljavanje ne iscrpljuje njihovu politicku
ambiciju, druge su logicno prisiljene da se pobrinu za svoju obranu.
Mnoge drzave radije zele igrati igru u kojoj sve drzave suraduju u
25 J. von Neumann i O. Morgenstern, Theory ofCames and Economic Behavior, srr. 540.
26 Ibid., str. 517.
27 Strateski to su ekvivalenti. Ibid., str. 348.
Covjek, drzava i rat NEICE IMPLlKACIJE TRECE PREDODZBE 173
pokusaju rjesavanja problema maksimalizacije. Druge vise vole da
uopce ne igraju nikakvu igru. Dublji smisao teorije igre, koja je tako-
der i smisao trece predodzbe.jesr daje sloboda izbora bilo koje drzave
ogranieena djelovanjem svih drugih. A ~vo ogranicenje primjenjuje se
na proces odlucivanja koju igru igrati, kao sto se primjenjuje i na
aktualno igranje igre!
UzimajuCi u obzir dovoljan broj igraca angaziranih u natjecatelj-
skoj igri, yon Neumann i Morgenstern uvjerljivo i maternaticki strogo
prikazuju moguce prednosti kombinacija medu njima.28 Pametan
igrac bit ce oprezan u procjeni svojih sansi za pobjedu,ili pak za
gubitak, kad suraduje s drugima. Slicno je i u medunarodnoj politici;
toliko dugo dok sudionici ne smatraju sebe igraCima u igri u kojoj se
svi koncentriraju na proizvodnju a nitko se ne brine za raspodjelu,
drZave ce uvijek biti u iskusenju stvaranja koalicije zbogjednostavnog
razloga da ce oni koji se dogovaraju steci prednost nad onima koji se
ne dogovaraju. Ako neke drzave teze prednosti nad drugima, one ce
uci u kombinacije; ako druge zemlje zele ponistiti ovu prednost, one
ce sa svoje strane takoder uci u kombinacije. Ako se prednost mjeri u
pojmovima sile kojom se moze unistiti ili ostetiti druga drzava, tada
ce se zemlja kojoj se prijeti suzdrzati od nap ora da poveca svoje snage
sarno uz cijenu svoga prezivljavanja. Voditi politiku ravnoteze sile jos
je uvijek stvar izbora, no alternative su vjerojatno samoubojstvo na
jednoj strani i aktivno igranje igre politike sile na drugoj strani. Faktori
koji razlikuju medunarodnu politiku od drugih igara jesu: (1) da se
ulozi u igri smatraju od neobicne vaznosti i (2) da u medunarodnoj
politici upotreba sile nije iskljucena kao sredstvo utjecaja na ishod.
Kljucnim pravilom igre cesto se smatra: ucinite sve sto morate da
pobijedite. Ako neke drzave djeluju po torn pravilu, ili se ocekuje da
djeluju tako, druge se drzave moraju prilagoditi svojim strategijama.
Mogucnost i ponekad nuznost uporabe sile razlikuje ravnotezu sile u
medunarodnoj politici od ravnoteze sile koja se uspostavlja unutar
drzave. U oba slucaja mozerno definirati silu, slijedeci Hobbesa, kao
28 Vidi korncntare 0 ogranicenjirna teorije igre kod J. C. C. McKinsey,Introduction to the Theory ofCames,
osobito str. 15-18; Vidi i J. D. Williams, TIle Compleat Strategyst, str. 20-24, 30-34 i 213-14.
1
 Covjek, drzava i rat
174
mogucnost proizvodenja namjeravanog efekta. U dornacoj politici
jedna od mogucnosti - upotreba fizicke sile - obicno je monopol
drZave. U medunarodnoj politici nema efektivne vlasti ni autoriteta
koji bi bio kadar zabraniti upotrebu sile. Ravnoteza sile medu drzava-
ma postaje ravnoteza svih sposobnosti, ukljucujuci i fizicku silu, koje
drzave odabiru upotrijebiti u ostvarivanju svojih ciljeva.
Ako postoji neka prednost kod stvaranja koalicija, tada ce logicno
igraCi teziti ostvarenju prednosti dok svi ne budu podijeljeni na dva
bloka. Pa ipak, igra politike sile ne zavrsava cesto podjelom na dva
medusobno suprotstavljena bloka, i upotrebom bilo kojeg sredstva
zato da bi se medusobno iscrpljivale snage. Ovo se objasnjava, jos
uvijek u pojmovima teorije igre, Cinjenicom da sve drzave igraju si-
multano vise od jedne igre. Cilj teorije igre je »sklop pravila za svakog
igraca, koja ce im reci kako se ponasati u svakoj situaciji koja moze
nastatix-? Ali ni set pravila ne moze odrediti koliko vaznorn treba
smatrati igru! Da je, primjerice, prezivljavanje jedini cilj Sjedinjenih
Drzava, za nas bi bilo iracionalno propustiti bilo koje sredstvo za nase
jacanje naspram mogucih napadaca. Ako bi nas usvajanje spartanskog
rezirna ucinilo jacima, tada bismo ga posve jasno morali usvojiti.
Medutim, u isto vrijeme dok igramo igru politike sile, igru koju smo
prisiljeni igrati sve dok prezivljavanje ostaje ciljem, tezimo i izvjesnom
broju drugih ciljeva - u smislu da igramo i druge igre - kao sto je
maksimaIizacija ekonomskog blagostanja, ili u opcenitijim pojmovi-
ma, odrzavanje odredenog nacina zivota. Idealna strategija u meduna-
rodnoj poIitici moze, u pojmovima drugih igara koje drZava igra,
kostati previse. Reci tada daje medunarodna politika igra Cijih se opcih
pravila ne pridrZavaju pod cijenu igraceve same egzistencije ne znaci
nuzno da svaka drzava mora sve svoje napore usmjeriti prema osigu-
ravanju vlastitog prdivljavanja. Clausewitz je, primjerice, istaknuo da
ce onaj tko se bezobzimo sluzi silom steci prednost ako njegov pro-
tivnikne ucini slicno, alije isto tako primijetio da drustvene institucije
mogu djelovati kao moderator dosega i divljanja takmicenja za ostvare-
29 J. von Neumann i O. Morgenstern, Theory cf Games and Economic Behavior, srr. 31.
.-l
NEKE IMPLIKACI]E TRECE PREDODZBE 175
nje moci.l" Drzave mogu suradivati, kao sto se mogu i takrniciti, i eak
i kad takmicenje postane vaznije od suradnje, njihovi domaci ciljevi
mogu ublaziti vanjsko nadmetanje medu njima. No ipak, ako je pre-
zivljavanje jedan od ciljeva drzave, drzava koja bi ignorirala razmatra-
nje ravnoteze sile dok druge to ne Cine slicna je igracu igara koji se
suzdrZava da se pridruzi koaliciji - jer, uostalom, sto je ravnoteza sile
nego serija koalicija u kojima onaj tko se nalazi u trenutno losijem
poloZaju kombinira i prekombinira svoje ponasanje s drugima, da bi
onemogucio uspon (pobjedu igre) suprotstavljene drzave ili koalicije?
Prethodna analiza pokazuje da ravnoteza sile medu drZavama ima
evrst temelj u stvarnosti i da je ona mnogo vise od puke »iluzije«.
Analiza uzima takoder u obzir ucestale tvrdnje da se drzavnici cesto
ponasaju nemoralno kad provode politiku ravnoteze sile. Mnogi Ijudi
nece naci nista nemoralno u igri karata, ali definitivno je nesto nemo-
ralno u varanju na kartama. Kod karata, moralnije kodeks uspostavljen
na obicajima i nametnut je samom Cinjenicom da tko god pozeli
prekinuti igru moze to uciniti. U medunarodnoj poIitici postoje neka
zakonska pravila koja vode drzave u miru i ratu, no ako se ustanovi
da ih neke drzave krse, tada druge ne mogu jednostavno napustiti igru.
Neka drzava rnoze tada razrnisljati hoce Ii radije prekrsiti kodeks
ponasanja ili postivati taj kodeks i pritom riskirati svoj opstanak. IIi,
jos preciznije, drzavni vode mogu izabrati izrnedu nemoralnog ponasa-
nja u medunarodnoj politici da bi sacuvali drzavu s jedne strane i
napustanja moralnih obveza radi osiguranja opstanka svoje drzave kako
bi slijedili izabrane nacine djelovanja u medunarodnoj politici s druge
strane. Zakljucak? Moralno je ponasanje jedna stvar u sistemu koji
pruza predvidene oblike i tipove sigumosti; druga je stvar tamo gdje
takve sigumosti nema. Kant - filozof koji nije nikada bio nazvan
nemoralnim, priznao je tu Cinjenicu kao i Machiavelli, filozof koji je
cesto nazivan nernoralnim.'! Oni koji nazivaju »politicare sile« nemo-
ralnima jednostavno zato sto igraju igru politike sile, prenijeli su
3D K. von Clausewitz, Vom7<riege, engl. prijevod O. J. M. jolles, On War, str, 4.
31 Kant opravdava preventivni rat. Vidi u: The Philosophy oj Law, engl. prijevod W. Hastie, odjeljak 56;
usp. odjeljak 60.
176 Covjek, drzava i rat
definiciju nemoralnosti iz jedne drustvene sredine u drugu, a u drugoj
se ona ne moze primijeniti bez ozbiljne kvalifikacije.
Je li ravnoteza sile neizbjdna? Ocevidno nije. No ako ona ovisi 0
volji za opstanak drzave u uvjetirna anarhije medu drzavama, tada ce
nestati u svojem sadasnjem obliku sarno kada ta volja ili to stanje
iscezne. Ni najgorljivija zelja ne moze dovesti do toga da se ona
zadovolji, sve dok se ne promijeni jedan ili oba ova faktora.
Ravnoteza sile moze postojati jer neke drzave svjesno Cine ravno-
tezu sile ciljem svoje politike, ili moze postojati zbog kvazi-automat-
skih reakcija nekih drzava na poriv drugih drzava da se uzdignu iznad
njih. Cak i kad bi politicki vode koji se protive politici sile imali
kontrolu nad drzavnorn politikom, oni bi tezili djelovanju na nacin
koji ovjekovjecuje ili uspostavlja ravnotezu. To ne bi nuzno utjecalo
na njihovo verbalno odbacivanje politike sile ni na postenje toga odba-
civanja. Posljednju tvrdnju mozerno dobro ilustrirati zakljuckorn jed-
nog od Tannenbaumovih clanaka koji je prethodno naveden.F Je Ii
Atlantski sigurnosni savez nasilni supstitut za Ujedinjene narode koji
su podbacili, pita se on? Ne, odgovara,jer je on vremenski ogranicen,
defenzivan i »nema nista s idejom ravnoteze sile i jos manje stirn da
podijeli svijet u interesne sfere izmedu Rusije i nas«. U skladu s nasorn
tradicijom, Sjedinjene Drzave ce organizirati sto veci dio svijeta na
temelju koordinirane drzave. Mi to necemo uciniti zbog ravnoteze
sile, nego zato da bismo izgradili sistem kolektivne sigurnosti za sve
koji nam se zele pridruziti a da ne moraju zrtvovati svoju neovisnost
ili dostojanstvo. A tada, ako cemo se vec morati boriti, barem cemo
se boriti za ono sto smatramo vrijednim. Provoditi ravnotezu sile i
takve aranzmane znacilo bi, s druge strarie, udaljiti druge od nas i
unistiti jedinu nadu koja postoji za uspostavljanje koordiniranih drza-
va organiziranih da se suprotstave ruskim naporima da zagospodare
svijetom.
Visokoparni ton Tannenbaumova opisa nase politike ne prikriva
Cinjenicu da je zapadnjacka obrambena zajednica bila, barem velikim
32 F. Tannenbaum, »The Balance of Power versus the Co-ordinate State« u: Political Science Quarterly,
lXVII, 1952., str. 195-97.
NEKE IMPLIKACI]E TRECE PREDODZBE 177
dijelom, motivirana strahom od sovjetske sile i namjera, i stoga je
okrenuta odvracanju Sovjetskog Saveza od uporabe sile u napadackim
ratovima. MoguCim protivnicima djelovanje s mogucnoscu buduceg
rata na umu nije, u svjetlu povijesti, nista teze razumjeti nego godisnji
proljetni trening baseball igraca. Ako Tannenbaum to radije naziva
drugim imenom nego sto je politika ravnoteze sile, tada je to, dakako,
njegovo pravo. Postaje ocito, medutim, da se on vise suprotstavlja
terminologiji »realista« nego vanjskim politikama koje oni preporu-
cuju. Daje Tannenbaum americki drzavni tajnik, njegova bi se vanjska
politika ocito malo razlikovala od politike kakvu zagovaraju Morgen-
thau ili Kennan, ljudi koje on smatra svojim glavnim intelektualnim
protivnicima.
Rezimirajuci, moze se tada kazati da ravnotezu sile ne namecu
toliko drzavnici zbivanjima, koliko zbivanja drZavnicima. Ona se ne
moze eliminirati pukim svecanim govorima nego, ako je uopce treba
eliminirati, mijenjanjem okolnosti koje je proizvode. Okolnosti su
jednostavno postojanje izvjesnog broja nezavisnih drzava koje zele
ostati nezavisnima. Sloboda je sadrzana u rijeCi »nezavisnost«, ali je to
i nuznost oslanjanja na vlastite snage. Kompeticija se javlja u brojnim
oblicima, no jedinice u svim sistemima kompeticije teze favoriziranim
pozicijama. Ako se Cini da bi poriv nekihjedinica mogao biti uspjesan,
tada ga blokiraju druge jedinice Ciji ih slicni motivi navode sa svoje
strane na suprotstavljanje i evrstinu. Tamo gdje postoji ucinkovita
vlast koja provodi zakon, ravnoteza se mjeri drugim mjerilima nego
silom.P Tamo gdje nista ne sprjecava upotrebu sile kao sredstva prom-
jene oblika i rezultata kompeticije, sposobnost upotrebe sile tdi da
postane indeks po kojem se ravnoteza sile mjeri. Ni jedan sistem
ravnoteze ne funkcionira automatski. Teznja k hegemoniji bilo koje
drzave moze biti uspjesna unatoc otporu drugih drzava, ili se zbog
nekog razloga druge drzave mogu i ne opirati; ali u odredenim uvje-
tima, u uvjetima koji cesto postoje u medunarodnoj politici, sistemi
ravnoteze se razvijaju. Ako stanje ravnoteze postane svjesni cilj drzava,
33 F. Tannenbaum, »The Balance of Power in Sociery«, u: Political Science Quarterly, LXI, 1946., str.
481-504.
178 Coojele, drzava i rat NEKE IMPLIKACIJE TRECE PREDODZBE 179

tad a bi se moglo ocekivati da proces uravnotezenja bude plod vece i kazne krivce. 0 zemlji koja namje nanijela nepravdu »pitanje koje s
brizljivosti i lukavosti. U vrtlogu velikog broja priblizno jednakih pravom postavljamo nije: koji su njihovi zloCini?, nego: sro je u nasem
drzava, kompeticija je intenzivna, a proces uravnoteZenja slozen i interesu?«.36 Ludost je sklapati saveze osim ako oni nisu ukorijenjeni
isprepleten. Tako je medu grckim i talijanskim gradovima-drZavama u interesu svih njegovih clanova. Doista, »uzajamni strah jedina je
kao i medu europskim nacionalnim drzavama, svaka drzava koja po- evrsta osnova savezae.'? S obzirom na to da svaka drzava djeluje na
kusava iskociti u sili nad drugima mogla ocekivati pokusaj da joj se temelju svoga tumacenja pretpostavki vlastite sigurnosti i blagostanja,
doskoci. A to nije bio slucaj sarno zato sto su one uzivale u procesu jedna drzava mora predvidjeti namjere drugih drzava, Tako, »ostati u
provjere jedna druge, nego zato sto je za svaku drzavu sila u odnosu miru kad biste trebali ici u rat cesto moze biti vrlo opasnos.P' »[er
prema drugim drZavama bila kljuc njezina opstanka. cO\jeeanstvo ne ocekuje napad jace sile, ono ga anticipirae.>? Politika
jedne drzave, ukratko, odredena je njenim ciljevima i njenim odno-
som prema drugim drzavama.
Machiavelli preuzima Tukididovu temu i na tome gradi brojne
Povijesna razmiiljanja 0 treio]predodzbi
zamrsene, ako ne i lijepe varijacije. Da se Vladar mora Citati u kontek-
stu Raspraoa 0 prvih deset knjiga Tita Livija, a oba djela u kontekstu stanja
Logicka konstrukcija trece predodzbe, koju smo pokusali uciniti u u Italiji u to vrijeme cesto je receno, ali manje cesto i uCinjeno. Da je
sestom poglavlju, dobiva vjerodostojnost iz proucavanja povijesti. Iako Machiavelli bio teoreticar realpolitike olaksava nam pretpostavku da
se mogu uzeti primjeri iz raznih mjesta i vremena, mi cerno se zadovo- opce razumijevanje realpolitike znaci i odgovarajuce razumijevanje sa-
ljiti brzim pogledom koja smo upravo naveli. U svojoj
na tri primjera mog Machiavellija. Veliki politicki filozofi zahtijevaju da ih se Cita i
Povijesti PeloponeSkog rata Tukidid zastupa mnoga od politickih razrnis- preCitava, i svako ponovno Citanje otkriva nam jedno sire i produb-
ljanja koja vode k nasoj konstrukciji i koja iz njih slijede. Njegovo je ljeno razumijevanje. S Machiavellijem, najmanje filozofskim od poli-
misljenje da je »medu susjedima antagonizam uvijek stanje nezavisno- tickih filozofa, cesto smo skloni ici ispred ponovljenih razmisljanja
sti«.34 Ovo se misljenje supstancijalizira u izjavama koje on stavlja u cjelokupne njegove misli, i umjesto toga zaroniti u njegove politicke
usta raznim sudionicima politike i ratova. Kratak primjer, s ispustenim spise i izvlaciti maksime koje mogu prosvijetliti, uzasnuti - ili eak
imenima govornika, pokazuje da se u njegovim povijesnim spisima zabaviti, Rousseau je uostalom jednom spomenuo Vladara kao satiru.
podrazumijeva pogled na medunarodnu politiku koji je tijesno pove-
»Cilj opravdava sredstvo.« Ova se izjava cesto uzima, ponesto ne-
zan s Rousseauovim i s onime sto smo opisali kao trecu predodzbu,
pravedno, kao dosjetljiv sazetak Machiavellijeve politicke misli. Ne-
Slijede sazeci i izvodi nekih od govora koje on biljezi: Zbog nasih
pravda proizlazi iz propusta da se spomene dvostruka kvalifikacija koju
interesa idemo u rat, a kad nam se Cini da nasi interesi to zahtijevaju,
Machiavelli pridaje toj tvrdnji u Vladaru i Raspravama 0 prvih deset knjiga
zalazemo se za mir. J er svi znamo »da u raspravu 0 ljudskim poslovima
Tita Livija. Ovi ciljevi opravdavaju sredstva, kaze on, a prigodna sred-
pitanje pravde ulazijedino kad postojijednaka snaga da ga nametnex->
stva ovise 0 uvjetima u kojima se tezi ciljevima. Ako zelite sacuvati
Buduci da drzave »ne zive u pravu« jedna s drugom, one ne mogu ni
shvatiti sto je pravedno - njihov cilj ne moze biti da nagrade pravedne 36 Ibid., Ill. knjiga, odjeIjak 44.
37 lbid., Ill. knjiga, odjeIjak 11. Usp. I. knjiga, odjeljci 32-35;V. knjiga, odjeljak 106.
38 Ibid., I. knjiga, odjeljak.J24.
34 Tukidid, Povijest Peloponeskog rata, op. cit., IV. knjiga, odjeIjak 92. Usp.J. -J. Rousseau.zl LAsting Peace
39 lbid., VI. knjiga, odjeIjak 18. Usp. J. -J. Rousseau, A LAsting Peace through the Federation of Europe and
through the Federation of Europe and the State of War, engl. prijevod C. E. Vaughan, str. 47,122.
the State of War, op. cit., str, 78-79; Montesquieu, L'esprit de Lois, engl. prijevod T. Nugent, The Spirit
35 Tukidid, Povijes: Peloponeshog rata, op. tit., V. knjiga,odjeIjak 89. of the LAws, X knjiga, II. odlomak.

180 Covjek, drzava i rat
vlast u drzavi i svoju drzavu rnedu drugima, tada vas se moze opravdati
sto Cinite stvari koje su cesto nazivane beskrupuloznim.w Ne svi, vec
sarno neki ciljevi opravdavaju sredstva. »[er treba osuditi onoga tko
cini nasilje radi unistenja, a ne onoga tko ga koristi u dobrotvorne
svrhe.s+' UzimajuCi u obzir konstruktivne ciljeve, hoce Ii netko biti
opravdan zbog upotrebe neukusnih sredstava ovisit ce, nadalje, 0
»nuznosti slucaja«, Ljudi su uspjesni sve dok su njihove metode »prim-
jerene okolnostima«. Vladar, po Machiavelliju, »rnora imati urn raspo-
lozen da se prilagodi vjetru, i varijacijama koje fortuna nalaze, i... ne
smije odstupati od onoga sto je dobro, ako je to moguce, ali mora biti
sposoban ciniti zlo ako je na to prinuden.e=
No pornaze Ii nam ova dvostruka kvalifikacija da odgovorimo na
dva tipa kritike koji se cesto javljaju u odnosu na nj? Prva je kritika
sadrZana u pitanju: Ukljucuju li Machiavellijeve preporucene metode
mogucnost uspjeha - moze li se pretpostaviti da su one, da se po
njima postupalo, mogle dovesti do preobrazaja Italije, ili su zapravo
bile ozakonjenje samog ponasanja koje je Italiju ucinilo arenom nasil-
nog nadmetanja medu knezevinarna i stoga plijenom stranih sila?
Druga kritika, usko povezana s ovime, postavlja se pitanjem: Zar onaj
tko djeluje na temelju postavke da cilj opravdava sredstvo ne nalazi u
praksi da sredstva koja primjenjuje odreduju cilj? Zar utvrdivanje
valjanosti pretpostavki sadrzanih u ovim pitanjima, sto mislim da se
moze uciniti, ne utvrduje njihovu relevantnost. Odgovoriti na njih na
nacine da se Cini kao da izmicu Machiavelliju do pod nogama zapravo
to i ne cini, jer takvi odgovori ne pokazuju postojanje alternativnih
naCina ponasanja koji obecavaju uspjeh, a koje bi pojedini vladar mo-
gao sIijediti. Spremnost da se koriste sredstva koja je Machiavelli
smatrao nuznim mogla je dati male mogucnosti za uspjeh, ali koliko
je sirok bio dijapazon izbora? Pretpostavljena rnakijavelisticka kvaliteta
njegovih preporuka vladaru manja je imamo Ii na umu gotovo tra-
40 I slicno, ako netko tdi povecanju rnoci.
41 Rasprave 0 prvih deset knjiga Tita Livija, I. knjiga, IX. poglavlje; III. knjiga, XII. poglavlje. Usp. i Vladar,
poglavlja XIX, XXVI. Eng!. prijevod L. Ricci, The Prince, i C. E. Dermold, 11le Discourses on the First
Ten Books of Titus Livy.
42 Vladar, pogl. XV, XXV, XVII!. Usp. Rasprave 0 prvih deset knjiga Tita Livija, Ill. knjiga, IX. poglavlje.
NEKE IMPLlKACIJE TRECE PREDODZBE 181
gicnu kvalitetu njegova uvida. »Covjek koji od dobrote zeli uciniti
zanimanje u svernu«, pise on, »rnora nuzno doci do svoje propasti
medu tolikim mnogima koji nisu dobrie.P Ovo ne mora uciniti be-
skrupolozno ponasanje atraktivnim, ali tvrditi da se u nekim prilikama
treba ponasati beskrupulozno jer se drugi mogu tako ponasati oduzi-
ma ovom prilogu njegovo neukusno znacenje i tako ga Cini neumje-
snim. Ljudi koriste zakon; zivotinje koriste silu. Vladar se mora uteci
ovom posljednjern ne zato sto je vrjednije divljenja nego zato sto je
prvi nacin ponekad nedovoljan.v'
Misao da sikaniranje nekoga moze sarno po sebi nagnati drugoga
na prijevaru ne izmice Machiavelliju, aIi on odbija da previdi dilemu
tvrdeci, kao sto su to Roosevelt i Stimson voljeli Ciniti, da je nacin na
koji se covjeka moze uciniti dostojnim povjerenja taj da mu se vjeruje.
Takvo je vjerovanje bilo tesko odrzati u Italiji Machiavellijeva doba.
Ljudi su bili »prinudeni« Ciniti zlo, jer su oni dobrih manira i morala
cesto propadali. A to se dogadalo i pokvarenima i zlima. Da bi se
potpuno razumjela dubina Machiavellijevog razumijevanja nuznosti
poIitike moramo dodati, kao sto je i on to ucinio, trecu kvaIifikaciju.
Ono sto vladar mora uciniti da poveca svoje sanse za uspjeh ovisi 0
cilju koji ima, 0 uvjetima u kojima teZi tom cilju i 0 osobinama samog
vladara. Kad Citamo Machiavellija, treci faktor najcesce izmice razu-
mijevanju. Tamo gdje je velicina nestala, kao sto je Machiavelli vjero-
vao da jest, mora se dati savjet koji ljudi ogranicenog uma mogu
slijediti. Ali on dovoljno jasno daje na znanje da u njegovoj procjeni
jedan od dva tipa rnoze uspjeti: osoba koja je dosljedno sposobna
glumiti zivotinju ili onaj tko je pravi covjek. Nedvojbeno su metode
Filipa Makedonskog, pise on, »najokrutnije i najrazornije u cijelom
civiliziranom svijetu, a nisu ni krscanske ni ljudske, i trebao bi ih se
kloniti svatko. Zapravo, zivot privatnog gradanina bio bi bolji od zivota
kralja po cijenu propasti toliko mnogo ljudskih zivota. Pa ipak, tko
god nije voljan usvojiti prvi i ljudski nacin ponasanja mora, zeli Ii
43 V1adar, pogl. xv.• Cak ni Machiavelli nije bio u praksi makijavelist«, isrice Carrere Mattingly, u:
Renaissance Diplomacy, str. 40. Za J. S. Milia, »Machiavelli je covjek istinskog domoljublja, ljubicelj
slobode kojije cdio dobrobiti svoje zemlje«, u: Letters, Il, SCr.367.
44 Vladar, pog!. XVIII.
182 Coojek, drzava i rat NEKE IMPLlKACI]E TRECE PREDODZBE 183

sacuvati svoju moc, slijediti drugi, zao naCin«.45 Sadrzaj Machiavelli- Raspravama 0 prvih deset knjiga Tita Livija. Dok je realpolitika metoda,

jeva savjeta vladaru optuzuje se ne sarno zbog Cinjenice da u ovom politika ravnoteze sile stvara njen sadrzaj i uvjetuje njeno djelovanje.
svijetu cak ni dobri ljudi cesto ne uspijevaju, jer ni zli ne uspijevaju, Danas se, kao i ranije, u medunarodnim odnosima cesto preispituje
vec i zbog Cinjenice da rnedu nama ima toliko malo svetaca. Kome je relevantnost realpolitike i ravnoteze sile. Frank Tannenbaum moze se
Machiavelli mogao uputiti svoj apel? On se ipak ne suprotstavlja ni uzeti za primjer medu onim brojnima koji misle da je ravnoteZa sile
jednom ni drugom tipu; njegovi su najstrozi sudovi rezervirani za one passe i koji optuzuju danasnje realiste da dolaze do svojih pogresnih
koji pokusavaju slijediti srednji put.46 zakljucaka s pretpostavkom
da izvanredno iskustvo mod erne Europe
Pa ipak, zasto bi uspjeh vladara pri uspostavljanju unutrasnjeg reda predstavlja ponasanje normalne drZave.48 U eri hidrogenske bombe,
i utvrdivanja obrane protiv vanjskog neprijatelja morae biti kriterij po u svijetu koji je podijeljen izmedu dva kolosa koji promatraju jedan
kojemu svako djelo moze biti opravdano? Zasto definirati uspjeh u drugoga cesto s mrznjom i strahom, uvijek sumnjicavo, relevantnost
pojmovima vladarskih ili drzavnih interesa umjesto, recimo, u pojmo- pouka izvucenih iz promatranja brojnih drzava u periodicnim suko-
virna zivljenja moralnog zivota? Ovo pitanje postavlja fundamental an bima moze se doimati itekako upitnom. Da bismo se suprotstavili
ali ne i tezak problem. Za Machiavellija, kao i za Rousseaua i kasnije sumnjama i konkretizirali pouke koje su apstraktno izvucene iz pre-
Kanta, unutrasnji poredak i vanjska sigurnost nuzno su potrebni prije thodne rasp rave 0 teoriji igre, povezat cemo obecanu raspravu 0 pros-
nego sto se uopce dopusti mogucnost da ljudi zive pristojno i donekle lim europskim iskustvima s razmatranjem sadasnje konfiguracije me-
slobodno. Proucavanje politike postaje tad a najvaznije od svih studija, dunarodnih odnosa. U osamnaestom stoljecu i kroz veci dio devet-
a politicko umijece najvrijednije. Tako Machiavelli opisuje Italiju kao naestog, postojali su razni sisterni ravnoteze sile koji su ukljuCivali
»zernlju bez ikakvih brana ili nasipa« koji bije stitili od vanjskih upada, sposobnost i volju drZava da svoju lojalnost sele od jedne grupe do
dodajuci da »da je bila zasticena odgovarajuCim mjerama, kao Nje- druge. Danas, kao i prije Prvog svjetskog rata, promjene vecih pos-
macka, Spanjolska i Francuska, ova pop lava ne bi izazvala velike prom- ljedica su manje moguce, ali zato sto se balansiranje prema klasicnom
jene koje je ucinila, ili se uopce ne bi ni dogodila«." Ako bi okrutnoscu modelu ne moze vise odvijati ne mozemo reci da ravnoteza sile ne
brane i nasipi bili sagradeni i odrzavani u dobrom stanju, tada je postoji. Tamo gdje je prilagodba medunarodnih poteza manje rno-
okrutnost najvece milosrde. Ako bi kao plod vrline bili sruseni, tada guca, unutrasnji razvoj industrije i naoruzanja postaje vaznijim. A sto
bi vrlina bila najveCi porok. je intenzivnija kompeticija, to vecu razliku Cine mali potezi. U svakom
Realpolitika je nemarno definirana metoda koja se opisuje kao po- slucaju, sljedeca rasprava ne namjerava sugerirati da se analiza ravno-
trebna kad se teZi odredenoj svrsi u specificnim uvjetima. Svrha je teze sile mora razlikovati od takve analize primijenjene na osarnnaesto
sigurnost posebnih drzava a uvjet anarhija koja vlada medu njima. ili devetnaesto stoljece, vec radije sugerirati fundamentalne tocke na
Najcesce nas ovaj pojam podsjeca na model ravnoteze sile. Machiavelli kojima postoji kontinuitet unatoc mnogim i vaznim promjenama do
se smatra tako jasnim eksponentom realpolitike da lako mozerno zapasti kojih su dovele nova raspodjela moci i preobrazbe u tehnologiji.t?
U svibnju 1891. godine sastali su se u Parizu francuski i ruski
u pretpostavku da on razvija ideju i 0 ravnotezi sile. Pa ipak je taj
vojnici da bi pregovarali utiruci put vojnom sporazumu i savezu.
koncept jasnije izveden u Tukididovoj Povijesti nego u Vladaru ili

48 »The Balance of Power versus the Co-ordinate State«, u: Political Science Quarterly, LXVII, 1952., str.
45 Raspraue 0 pruih. deset knjiga Tita Livija, I. knjiga, pogl. XXVI; usp. III. knjigu, poglavlje XXII.
175.
46 Vidi osobito Rasprave 0 proih deset knjiga Tita Livija, III. knjiga, poglavlje XXII. 49 0 razlicirirn nai'inima uporabe pojma »ravnoteza sile« vidi kod E. B. Haas, .The Balance of Power,
47 Vladar, poglavlje XXV; za odnos prema unutraSnjem poretku, vidi poglavlje XVII. Prescription, Concept, or Propaganda?«, u: World Politics, V, 1953., str. 442-77.
184 Covjek, drzava i rat
Njihove je zakljucke caru podnio zamjenik zapovjednika francuskog
glavnog stozera Boisdeffre. Medu njima su bili i takvi »da mobilizacija
znaci objavu rata; da mobilizirati znaci prisliti svoga susjeda da ucini
isto; ... da dopustiti mobilizaciju milijun ljudi uz neCiju granicu ne
odgovorivsi na isti nacin znaci oduzeti sebi mogucnost kasnijeg reagi-
ranja, stavljajuCi se u polozaj pojedinca koji s pistoljem u dzepu do-
pusta svojem susjedu da mu ovaj prisloni napunjeni pistol] 0 slije-
poocnicu ne potegavsi vlastiti.« Car Aleksandar III. slozio se s ovim
prijedlozima.>" Sistem saveza koji je inaugurirao Bismarck 1879. go-
dine brzo se razvio, poslije 1890., u sistem dvaju blokova. Formiranje
njegove druge strane ucinilo je neizbjeznim da mobilizacija, jednom
kad je zapocela, preraste u opcu a opca mobilizacija znaCila bi rat.51
Jasno, u procjeni sudionika, strategija svakoga ovisilaje 0 drugome-
sto je potvrda trece predodzbe. Moze se prigovoriti da treca pre-
dodzba, buduci da nije u stanju objasniti zasto bi se neka zemlja uopce
moral a mobilizirati, ne moze objasniti kako dolazi do rata. Prigovor
je valjan. Da bismo razumjeli izbijanje Prvog svjetskog rata moramo
promotriti slabosti i snagu, ambicije i strahove svih upletenih drzava.
Svako objasnjenje ovih faktora mora se usredotociti na prvu i drugu
predodzbu. Koja je vrsta Ijudi imala kontrolu nad drzavnom politi-
kom? Koji im je cilj dopustala ekonomska i demografska, socijalna i
politicka podloga njihovih drzava? Pod kojim su unutrasnjirn pritisci-
ma i ogranicenjima djelovali? Ovi su faktori kljucni u svakoj povije-
snoj analizi. Njihovi moguci ucinci, medutim, ne mogu biti procije-
njeni a da se ne uzme u obzir konstantna pozornost posvecena vanj-
skim pritiscima kojima su sve europske drzave bile izvrgnute. Austrija
i Njemacka gledale su na Istok i vidjele su rusko gospodarstvo jos
uvijek zaostalo ali koje je brzo napredovalo u mnogim granama, dok
mu se stanovnistvo povecavalo gotovo dvostruko brze od njihova, cara
koji nelagodno sjedi na svom prijestolju i koji zbog toga nece moci
50 Citirano kod A Vagts, Defense and Diplomacy, str. 398.
51 Usporedi, primjerice, yon Moltkeovu procjenu buduceg razvoja u prepisci s Conradom yon H6t-
zendorfom u sijecnju 1891. godine, i izjavu Lloyda Georgea u njegovim War Memoirs: »Godine
1914., mobilizacija provedena za rat - doista je znacila rat•. Kod A Vagts, Defense and Diplomacy,
str. 97, 399.
NEKE IMPLIKACljE TRECE PREDODZBE 185
uvijek voditi umjerenu politiku u krizama koje mogu izbiti. I Fran-
cuska je gledala na Istok. Vidjela je zemlju rnilitaristicku po svojoj
organizaciji, Kaisera spremnog na akciju i stanovnistvo i gospodarstvo
koje je odavno preteklo njeno i jos je uvijek napredovalo u velikim
skokovima. Engleska je gledala na kontinent i vidjela njernacku flotu
koja se pripremala dovesti u pitanje britansku premoc u lokalnim
vodama, a koja je pod zapovjednistvom von Tirpitza vec nazivala
Sjeverno more »Njemackim jezerom«; njernacko gospodarstvo koje je
ugroZavalo britansko industrijsko i trgovacko vodstvo (gdje ga nije i
preteklo), i njernacku politiku koja je ugroZavala ravnotezu u Europi
na koju se britanska sigurnost tradicionalno oslanjala.
Netko je sistem saveza nazvao sistemom sigumosti.F To je on i
bio. Svaka stepenica u njegovu formiranju, od Dvojnog saveza do
Britansko-ruske antante, mora biti objasnjena u okvirima pokusaja
sudionika da se oslobode osjecaja ugrozenosti. Drzave Europe korn-
binirale su i prekombinirale. Italija je ispala najveCi »prekornbinator«,
sve dok se nije suocila sa sve uzim prostorom za manevriranje u
svakom trenutku krize.
To je bio sigurnosni sustav - ali sarno dok netko nije podviknuo.
Igra europske politike sile postalaje, moze se grubo usporediti, igrom
dvaju igraca, igrom nultog zbroja. Korist za bilo koju od drzava po-
stajalaje i korist za njenu stranu, a istodobno gubitak za drugu stranu.
Svaki pojedini potez imao je dvostruki ucinak, i s postojanjem dviju
prilicno izbalansiranih strana nijedna nije mogla dopustiti drugoj da
ostvari dobitak koji bi za nju bio gubitak. Vjerovanje da mobilizacija
znaci rat mozda je u tome pomoglo, no bilo je i drugih Cimbenika,
medu ostalim i tijesna ravnoteza koja je ucinila prostor manevriranja
uzim nego sto se to ponekad mislilo. U lipnju 1914. godine, naizgled
mali problem Srbije upleo je ne sarno ugled vec i sigurnost obiju
strana. Buduci da Rusija nije mogla dopustiti Austriji da se na svoj
nacin obracuna sa Srbijom, reagirala je; buduci da si Njernacka nije
52 Vidi, primjerice, uvjeravanja koje je premijeru Freycineru u svibnju 1890. godine dao jedan od
ruskih nadvojvoda da ce, ako se njega bude pitalo, .n~e dvije vojske srvoriti jednu u vrijeme rata.
A ta ce Cinjenica,cim se za nju dozna, otkloniti rat. Jer nitko se ne bi usudio suoliti se s Francuskom
i Rusijom rukom pod ruku «, Ibid., str. 105.
186 (:o~jek, drzaua i rat NEKE IMPLlKACIJE TRECE PREDODZBE 187

mogla dopustiti da iznevjeri Austriju, reagirala je; i tako dalje pO tom gova Velicanstva bilo suprotno izgledima za europski mir«.53 S jednim
zacaranom i tragicnorn krugu. Neki bi ga mogJi nazvati i beznacajnirn okom na Europi 1914. godine, Chamberlain je zelio izbjeCi da Nje-
krugom. No prisjetimo se, medutim, parafraze Hegela u sestom po- mackoj pruzi povoda da se ona osjeti okruzenom. Usredotocen na
glavlju - »da ce se medu posebnostima incidenti dogoditi, to nije primjenu onoga sto je naucio iz Prvog svjetskog rata, propustio je uzeti
slucajno vec nuzno«. Buduci da se nesavrsene drzave nalaze u stanju u obzir da miroljubivost moze povecati relativnu snagu povlastene
anarhije, krize ce izbiti - Cinjenica koja se u trecoj predodzbi pret- drzave, a ako njeni ciljevi nisu strogo ograniceni, tada se ta snaga u
postavlja radije nego objasnjava. S ovakvom polaznom tockorn, mo- buducnosti moze okrenuti protiv mirotvorca.
guce je gotovo apstraktno opisati vrste procjena koje kao logicki mi- Politika ravnoteze sile je rizicna: pokusaj da je se zanemari moze
nimum svaka drZava, pod pritiskom svojih sigurnosnih interesa, mora biti jos opasniji. Clausewitz je jednom prilikom izrekao upozorenje
provesti. Prethodni primjer i, na drukciji nacin, sljedeci primjer, isto koje je u ovom slucaju relevantno:
ce tako pojasniti koJiko je tesko zadrzati medunarodnu politiku dalje Ako je krvavo ubijanje uzasan prizor, tada bi to sarno morae biti razlog
od tendencija prema igri nultog zbroja. za tretiranje rata s vise postovanja, ali ne da sto vise otupimo nas mac od
Budale uce iz iskustva, rekao je jednom Bismarck, dok mudri ljudi osjecaja ljudskosti, sve dok opet netko ne istupi s macern koji je ostar i
uce iz iskustva drugih naroda. Neville Chamberlain se u kasnim odsijece nam ruke.54
tridesetim godinama ovoga stoljeca ponasao kao da je usvojio ovaj
Bismarckov aforizam. U sistemu saveza u predvecerje Prvoga svjet- Nije rijec sarno 0 tome da drzava, kada zavoli mir, moze zbog toga
skog rata, europske drzave naoko su zamijenile trenutacni osjecaj propasti; vec i 0 tome da prividna uspavanost jedne drzave moze
sigurnosti za blisku izvjesnost eventualnog rata. Chamberlain je mislio djelovati kao poziv drugoj da poduzme napadacki rat, sto se jednim
da ce Engleska izvuci pouke iz pogresaka svoje prethodne generacije. agresivnijim drzanjem miroljubive drzave moglo izbjeci. Ova lekcija,
Francuska i Rusija, bez osigurane britanske podrske, ne bi se osjecale koju su Sjedinjene Drzave morale nauciti u dva svjetska rata, postala
dovoljno jakima da izazovu Centralne sile; ove druge pak, sa svoje je sada sastavni dio doktrine State Departmenta. Kao sto je rekao
strane, ne osjecajuci se ugrozenima, ponasale bi se vise na gentleman- drzavni tajnik ] ohn Foster Dulles, »rnir zahtijeva anticipiranje onoga
ski nacin. Britanija ne bi tada bila uvucena u rat zbog malog komadica sto izaziva agresora, i da mu unaprijed treba dati do znanja da ako se
teritorija, smjestenog negdje daleko najugoistoku Europe. Chamber- ne podvrgne samokontroli da se moze suociti s teskom borbom,
lainova proklamirana politika miroljubivosti, spremnost da da do- mozda i s porazome.P
pustenje da se sporovi rijese mirnim putem, odmah bi uklonila po- No kao sto je Chamberlain naucio lekciju na englesku zalost,
trebu za savezima kao i pretpostavljene uzroke rata. Tako je u ozujku jednako je sadrzano u trecoj predodzbi upozorenje da postoji moguc-
nost da se svaka naucena lekcija pogresno primijeni. Kao sto generali
1938. godine, dok se cehoslovacka kriza brzo razvijala, Chamberlain
razvijaju svoje planove na nacin koji im je donio pobjedu u proslorn
otklonio sovjetske prijedloge za konferenciju na kojoj bi sudjelovao
ratu, tako se i drzavnici trude da ga izbjegnu. Churchill se 5. ozujka
ogranicen broj drzava, uz komentar da je taj prijedlog zamisljen »ma-
1946. zauzimao za to da drzave koje teze sigurnosti ne mogu djelovati
nje kao savjetovanje s usmjerenoscu na sporazum, a vise kao uskla-
divanje djelovanja protiv jedne mogucnosti koja se jos nije pojavila«.
53 N. Chamberlain, In Search of Peace, str. 85-86.
K tome je dodao »da bi neizravne, ali ipak neizbjezne posljedice takve
54 K. von Clausewitz, VOn! Kriege, engl. prijevod On War, op. cit., str. 210.
akcije kakvu je predlozila sovjetska vlada znacile jacanje tendencije za 55 J. F. Dulles, poslanica konvenciji Americke legjje u St. Louisu. Tekst objavljen u: New York Times,
uspostavljanjem ekskluzivnih grupa naroda, sto bi u ocima vlade Nje- 3. rujna 1953., sir. 4.
188 Coojek, drzava i rat
NEKE IMPLIKACI]E TRECE PREDODZBE 189

na uskim marginama ravnoteze sile.56 Cilj im mora biti prevaga, a ne

objasnjava Dullesova reakcija na madarski ustanak u jesen 1956. go-
ravnoteza, Medutirn, kao sto je vec receno, ravnoteza sile moze rezul-
dine. Kao sto je to bilo tocno kad se Trojni savez suocio s Trojnom
tirati i iz toga sto ili drzave njoj teze ili zato sto neke drzave reagiraju
antantom, nijedan od glavnih protagonista nije mogao tolerirati veci
na poriv za prevlast nad ostalima. Tamo gdje postoji ravnoteza sile, uspjeh sto bi ga postigao njegov potencijalni protivnik.
ona potice drzavu koja tezi miru isto tako kao i sigurnosti, da ne Ako se to cini kompliciranim toliko da djeluje frustrirajuce na
postane ni prejaka ni preslaba. Moramo dodati onome sto je receno u nekoga, drugima je upravo to ono sto medunarodnu politiku cini
prethodnom odlomku da prividna agresivnost jedne drzave moze fascinantnom »igrom«. Da je rijec 0 igri, a da je pritom takva tvrdnja
djelovati kao poziv na preventivni rat, sto se rnozda uz jedan miro- lisena frivolnosti, bit ce jasno ako netom iznesene komentare uspore-
ljubiviji stay moglo izbjeCi. Nema u medunarodnoj politicijednostav- dimo s onima koji se temelje na jednako frustrirajucoj i fascinantnoj
nog pravila koje bi propisalo koliko ratoborna ili koliko miroljubiva maternatickoj spekulaciji koju su izveli von Neumann i Morgenstern.
mora neka drzava izgledati, da bi tako maksimalizirala svoje sanse za Treca predodzba opcenito, a analiza ravnoteze sile posebno, relevant-
zivot u miru sa susjednim zemljama. Ne moze se apstraktno reci da ne su danas kao sto su to bile i u povijesti multidrzavnih sistema.
se zbog mira neka drzava mora naoruzati, ili razoruzati, ili teziti korn-
promisu, ili zauzeti Cvrsti stay. Moze se sarno reci da se moguci uCinak
svih tih politika mora razmotriti. Treca predodzba Cini to dovoljno
jasnim. Miraljubiva strategija bilo koje zemlje mora ovisiti 0 miro-
ljubivoj ili ratobornoj strategiji svih drugih zemalja. S obzirom da
kompeticija u medunarodnoj politici postaje intenzivnija, sto je proces
koji nijedan od kompetitora ne moze izbjeci, miroljubiva se zemlja
suocava s nuznoscu balansiranja izrnedu premalo i previse snage,
izrnedu previse propusta kojijacaju potencijalnog neprijatelja i previse
uspjeha koji ga mogu nepotrebno uplasiti. Djelomice zato sto su se
Sjedinjene Drzave tako dobra upoznale sa zamkama pacifikacije, po-
vecava se opasnost da prethistorija Treceg svjetskog rata, ako do njega
dode, bude slicnija prvom, prije negoli cetvrtom desetljecu ovoga
stoljeca. Postoji opravdana opasnost da jedna strana popusti u paznji
i tako izazove drugu stranu na agresiju. Ali sa svjezirn poukama Dru-
gog svjetskog rata u nasoj svijesti opasnost je manja od opasnosti da
ce jedna strana, nemudro koristeci svoju snagu, izazvati drugoga da
reagira silom. Tragedija Dullesove proklamirane politike oslobodenja
nije u tome sto je nernoguca nego u tome sto bi njena »uspjesna«
implementacija dovela svijet na rub rata, a tu misao dobro iako bolno

56 W. Churchill, govor u Fulronu, Missouri, u: H. Morgenthau i K. W. Thompson, Principles and

Problems oJlnternational Politics, str. 416.
 8.

ZAKLJUCAK

prvoj polovici ovoga stoljeca, Norman Angell uporno je, rjeCito

U i jasno iznosio tvrdnju da se rat ne isplati. Sve je vise ljudi koji
pod utjecajern »ravnoteze terora« govore kao da se tvrdnja sto ju je
Angell popularizirao prije pedeset godina obistinila tek kroz nedavni
napredak ratne tehnologije. Ali u smislu u kojemje to podrazumijevao
Angell, to je uvijek bilo tocno. Angell je bio racionalist i individualist
formiran prema kalupu devetnaestog stoljeca, mnogo manje zabrinut
zbog relativnih dobitaka i gubitaka ove ili one nacije nego nedvojbe-
nom Cinjenicom da rat u najboljem slucaju odvaja ljude od rada koji
proizvodi potrebna sredstva za zivot i njegovu udobnost, a u najgorem
slucaju unistava sve ono sto su ljudi prije toga proizveli. Ratom se
moze postici preraspodjela sredstava, ali bogatstvo se stvara radom a
ne ratom. Rat se nikada dosad nije »isplatio«, mozda ne iz perspektive
jedne nacije ilijednog plemena vec iz perspektive cijelog cO\jecanstva.
Pa ipak rat se dogada. Zivotinja u covjeku moze Jzivati u klanju;
razum u covjeku se buni. Rat i prijetnja ratom stimuliraju spekulaciju
o uvjetima potrebnim za mir. Naizgled kriticna misao moze, medu-
tim, ukljuCivati nekriticne reakcije na neposredno dojmljive aspekte
situacije s kojom se suocavamo. Mirovni programi, bez obzira na to
oslanjaju Ii se u svojoj ucinkovitosti na miroljubivu diplomaciju, oru-
zani krizarski pohod, moralno savjetovanje ili psiho-kulturno pobolj-
sanje, najrnanje su zasnovani na idejama 0 uzrocima rata kojima se mi
bavimo. Kao sto smo tvrdili u uvodnom poglavlju, nase procjene
uzroka rata odredene su nasim prerasudama isto toliko kolikoi svjet-
192 Coojek, drzava i rat
skim dogadajima s kojima smo u vezi. Sustavna studija pretpostav-
ljenih uzroka rata postaje tada izravan put procjene uvjeta za mir. Nasa
prvenstvena briga nije bilo gradenje modela iz kojih se moze izvoditi
politika koja ima za cilj mir, vec ispitivanje pretpostavki na kojima se
takvi modeli zasnivaju. Ovo postavlja problem u akademske okvire.
Njegovo je znacenje mnogo sire, jer politike drzavnika kao i interesi
i postupci znanstvenika proizvod su spoja temperamenta, iskustva,
razuma i dogadaja. Praksa politike je pod velikim utjecajem predodzbi
koje imaju politicari,
Kadje Ranke dokazivao da vanjski odnosi drZava odreduju njihovo
unutrasnje stanje, ta je njegova tvrdnja doista u znatnoj mjeri bila
uvjerljiva. Toliko je veliko znacenje imala diplomacija u devetnaestom
stoljecu i toliko je mnogo drzavnika bilo na tome obrazovano da je
eak i unutrasnja uprava ponekad odgovarala, po metodi, tehnikama
kojima su se vodili odnosi medu drZavama. Dovoljno je spomenuti
sarno Mettemicha i Bismarcka. Diplomacija je tada, kao uostalom i
cesto dotad, poprimala mnoge osobine sahovske igre. Mozda posljed-
nju ilustraciju ove tvrdnje nalazimo u velikoj mjeri kod Bismarckovih
manipulacija prilikom Balkanske krize 1885.-1887. No vec i u sarno
praskozorje devetnaestog stoljeca, unutrasnji faktori drzava postajali
su sve vazniji u medunarodnim odnosima. A s njihovom sve vecorn
vaznosti nalazimo i rastucu tendenciju da se odnosi medu drzavama
objasnjavaju u pojmovima njihova unutrasnjeg stanja. Mettemichova
praksa kao i Rankeove tvrdnje su, rnedutim, upravo kod engleskih
liberala nasle svoj puni izraz: tako su ucinjeni brojni pokusaji da se
primijene metode i sankcije unutrasnje uprave - sudsko rjesavanje
sporova, javno mnijenje - na vodenje poslova medu drZavama.
Moda jedne predodzbe mijenja se s vremenom i mjestom, ali
nijedna pojedinacna predodzba nije nikad odgovarajuca. Tako se Bi-
smarckov skepticizam 0 mogucern savezu s Rusijom temeljio djelo-
mice na strahu od njene unutrasnje nestabilnosti. Igrac saha mora
takoder uzeti u obzir vaznost pojedinih figura kao i moguce poteze, a
u medunarodnoj politici vaznost se svaki put mijenja. Tako je John
Stuart Mill u jednom pismu svome talijanskom korespondentu u
lipnju 1859. godine izrazio simpatije za stvar talijanske nacionalne
ZAKLJUCAK 193
slobode, ali i opravdavao englesku neaktivnost u toj stvari isticuci da
je Austrija hila jedini saveznik na kojega je Engleska mogla racunati u
slucaju da se morala boriti za slobodu protiv ujedinjene Francuske i
Rusije.' Millove misli i Bismarckova politika cesto se mogu adekvatno
opisati u pojmovima druge i trece predodzbe, a osobito prilikom
razmatranja mogucnosti drzavne politike procjene su svakog od njih
sadrzavale elemente iz vise od jedne predodzbe. Ovo je opcenito tako.
No ipak, evrstina kojomje netko vezan zajednu predodzbu utjece na
njegovo tumacenje drugih. Bismarckje vise od Milla bio sklon nad-
gledati zemljovid Europe, sahovnicu; Mill je vise od Bismarcka bio
sklon usredotociti se na osobine naroda i njihovih vlada, dakle - na
sahiste.
Nasuprot Mettemichu i Bismarcku koji su bili diplomati u do-
macim kao i u rnedunarodnim poslovima, drzavnici dvadesetog sto-
ljeca ceSce prenose metode stranackih politicara na vanjsku politiku.
Woodrow Wilson, da navedemo primjer koji smo vec ranije naveli,
jasno je uocio jedan od bitnih elemenata analize sa stajalista trece
predodzbe, da politika svakoga ovisi 0 politici svakog drugog. S mnogo
autoritamih drzava na svijetu, on je shvatio da eak i neautoritarna
drZava mora povremeno biti spremna posluziti se silom da bi zastitila
svoje interese. Ali uvjeren da su demokratske drzave miroljubive zato
sto njihove vlade odrazavaju teznje naroda, on je previdio dan kad
unutrasnje stanje svih drzava nece znaciti stalnu mogucnost rata vec
radije jamstvo trajnog mira. Wilsonovo naglasavanje druge predodzbe
dovelo ga je do posebnog tumacenja prve i trece predodzbe umjesto
da ih kompletno ignorira.
Sudeci po trecoj predodzbi, postoji stalna mogucnost rata u svijetu
u kojem dvije ili vise drzava teze afirmiranju sklopa interesa a koje
nemaju nikakve instance iznad njih od koje bi mogle zatraziti zastitu.
Ali mnogi liberali i socijalisticki revizionisti negiraju ili u najmanju
ruku minimaliziraju mogucnost da ratovi mogu izbiti u svijetu poli-
tickih ili socijalnih demokracija. Razumijevanje trece predodzbe po-
jasnjava nam da bi ocekivanje moglo biti opravdano sarno kad bi
J. S. Mill, Leiter>, ur. H. S. R. Eliott, I. knjiga, str. 222.
194
minimum interesa drzava u svom samoocuvanju postao maksimum
interesa svih njih - i kad bi se svaka mogla u potpunosti osloniti na
to da ce se sve druge brzo sloziti s ovom definicijom. Utvrdivanje
stanja Cini ocitom utopijsku kvalitetu liberalnih i socijalistickih oce-
kivanja. Kritika bi se takoder mogla prosiriti propitivanjem njihovih
tumacenja prve predodzbe. Ali smisao kako je iznesen ovdje - da
isticanje jedne predodzbe cesto iskrivljuje, iako rijetko iskljucuje, dru-
ge dvije - mozda je dovoljno jasan. No vise nam rnoze koristiti
usmjeravanje nase paznje, nakratko, na slicne posljedice koje mogu
proisteci iz usredotocenosti na trecu predodzbu.
Dokje iz perspektive sociologa vlastjednostavnojedna od mnogih
drustvenih institucija, ona je u isto vrijeme i preduvjet za postojanje
drustva. Prva perspektiva bez druge vodi na pogresan zakljucak, kao
sto smo to na jedan nacin ilustrirali u trecern poglavlju, a na drugi u
sesrom poglavlju. Prirodno stanje medu ljudima cudovisna je nevje-
rojatnost. Anarhija rada rat medu njima; vlast uspostavlja preduvjete
za mir. Prirodno stanje koje i dalje prevladava medu drzavama cesto
proizvodi monstruozno ponasanje, ali dosad nije ucinilo sam zivot
nernogucim. Ahistorijske analize Spinoze, Rousseaua i Kanta razot-
krivaju logiku gradanskog drustva i u isto vrijeme objasnjavaju zasto
logika ne vodi ljude mimo uspostavljanja pojedinih drzava k osnutku
svjetske drzave. No ipak, u medunarodnoj kao i domacoj sferi, ako je
anarhija uzrok, tada je ocevidan zakljucak da je vlast lijek; a to je
istinito cak i u slucaju da bolest u prethodnom slucaju nije fatalna.
Medutim, ovaj problem postaje prakticno pitanje. Kolicina sile po-
trebna da odrzi jedno drustvo na okupu razlikuje se s heterogenoscu
elemenata od kojih se ono sastoji. Svjetski federalisti pisu kao da su
alternative prije nas bile jedinstvo ili smrt. »Svjetska vlada je nuzna, i
stoga i moguca« - tvrdi Robert Maynard Hutchins.i No iskazivati
potrebu za nekom institucijom ne znaci da je to rnoze ozivjeri. A da
je i bilo pokusaja uspostavljanja svjetske vlade, tada bismo se vjerojatno
2 R. M. Hutchins, »The Constitutional Foundations for World Orders, u: FOLlndationsfor World Order,
str. 105.
Covjek, drzava i rat ZAKLJUCAK 195
nasli u pogibelji pri pokusaju da se ujedinimo, ili bismo se nasli u
situaciji da se ujedinjujemo i zivimo zivotom gorim od smrti.
Treca predodzba, kao i prve dvije, vodi izravno u utopijski recept.
U svakoj predodzbi utvrdili smo uzrok u Cijim pojmovima treba
razumjeti sve druge. SnagaIogicke veze izrnedu trece predodzbe i
recepta svjetske vlade dovoljno je velika da navede neke da dokazuju
ne sarno prednosti svjetske vlade vec i lakocu s kojom se ona moze
osrvariti.' Tocno je, dakako, da s postojanjem svjetske vlade vise ne bi
bilo medunarodnih ratova, iako bismo, nedvojbeno, sjednom neucin-
kovitom svjetskom vladom imali mnosrvo gradanskih ratova. Na sli-
Can je nacin tocno, vratimo Ii se na prve dvije predodzbe, da bez
nesavrsenosti pojedinih drzava ne bi bilo ratova, isto kao sto je tocno
da drustvo savrseno racionalnih bica, ili savrsenih krscana, ne bi nikad
poznavalo nasilni sukob. Ove su tvrdnje, nazalost, isto toliko trivijalne
koliko i tocne. One posjeduju nedvojbene osobine hermeticnih tau-
tologija: savrseno dobre drzave ili ljudi nece Ciniti zlo; u okviru efika-
sne organizacije visoko stetno devijantno ponasanje nije dopusteno.
Gotovo potpuno savrsenstvo koje zahtijeva koncentracija na jedan
jedini uzrok odgovorno je za izvjestan broj inace zagonetnih cinjenica:
pesimizam Sv. Augustina, neuspjeh bihejvioristickih znanstvenika u
propisivanju mira, oslanjanje mnogih liberala na snage povijesti da bi
se proizveo rezultat koji se, razumljivo, ne bi mogao proizvesti svjesno
usmjerenim ljudskim naporima, tendencija socijalista da pronadu neki
kvarni 'element svaki puta kad se ne ostvari harmonija u djelovanju
socijalista ... Omogucuje takoder da se objasni cesto brzo izmjenjivanje
nade i ocaja medu onima koji najpotpunije prihvacaju pristup jednog
uzroka ovomu ili skoro svakom problemu. Vjerovanje da je za cinjenje
svijeta boljim potrebno mijenjati faktore koji djeluju u okviru preciz-
no odredenog podrucja, vodi ka oCaju svaki puta kad postane ocito da
ce promjene, ako su ikako moguce, doci polako i s nedovoljnom
snagom. Stalno nas porazava dvostruki problem demonstriranja kako
i 3 Usp. K Popper, The Open Society and its Enemies, str. 158--59,574-79; Usp. i W. Esslinger, Politics
I
I
and Science.
I
_l

196 Covjek, ddava i rat
se »potrebne promjene« mogu proizvesti i dokazivanje tvrdnje da bi
promjene opisane kao potrebne bile dovoljne da ostvare zeljeni cilj.
Suprotnaje tvrdnja da svi uzroci mogu biti medusobno povezani,
argument protiv pretpostavke da postoji jedan jedini uzrok koji se
moze izolirati analizom i eliminirati ili kontrolirati mudro konstrui-
ranom politikom. To je i argument protiv uporabe jedne ili vise
hipoteza, a da se nema na umu medusobna povezanost svih uzroka.
Recepti koji izravno proizlaze iz pojedine predodzbe nepotpuni su,jer
se zasnivaju na parcijalnim analizama. Parcijalna kvaliteta svake pre-
dodzbe uspostavlja tenziju koja potice ukljuCivanje drugih. S prvom
predodzbom smjer je promjene, koji predstavlja Lockeovu perspekti-
vu kao onu kojaje suprotna Platonovoj, od ljudi k drustvima i drzava-
ma. Druga predodzba vodi racuna 0 oba elementa. Ljudi stvaraju
drzave, a drzave stvaraju ljude; no ovo je jos uvijek ograniceno gle-
diste. To nas vodi k potrazi za obuhvatnijom skupinom uzroka, jer
drzave oblikuje medunarodna okolina, kao sto ljude oblikuje i nacio-
nalna i medunarodna okolina. Mnogi od onih 0 kojima smo rasprav-
ljali u prethodnim poglavljima nisu pisali iskljuCivo u pojmovima
jedne predodzbe. To sto smo se dosad bavili s posljedicama koje
proizlaze iz razlicitih stupnjeva vaznosti presudno je za slozenost pre-
thodnih poglavlja, ali nam to sada ponesto olaksava zadacu sugeriranja
kako predodzbe mogu biti medusobno povezane a da se ne iskrive.
Prva i druga predodzba u odnosu na treiu
Mozda je tocno da Sovjetski Savez danas predstavlja najvecu ratnu
prijetnju. Nije tocno da bi, raspadne li se Sovjetski Savez, preostale
drzave mogle lako zivjeti u miru. Rat poznajemo vec stoljecima; Sov-
jetski Savez postoji sarno nekoliko desetljeca. Ali neke drzave, a mozda
i neki oblici drzave, vise naginju miru nego druge. Ne znaci li to da
mnozenje miroljubivih drzava barem jamci nadu da se razdoblje iz-
medu velikih ratova moze produziti? Naglasavanjern relevantnosti
okvira djelovanja, treca predodzba objasnjava kvalitetu takvih parcijal-
ZAKL]UCAK 197
nih analiza koje nas vode u zabludu i nada koje se cesto zasnivaju na
njima. Djelo koje bismo po individualnim standardima pozdravili
moze, kada ga drzava izvodi, biti upravo poziv na rat koji zelimo
izbjeci. Treca predodzba, kad je uzmemo ne kao teoriju svjetske vlade
nego kao teoriju uvjetovanja efekata samog sustava drzava, upozorava
nas na Ci~enicu da dosad, sto se tice sansi za mir, nema takve stvari
kao sto je cin dobar sam po sebi. Pacifikacija Hukbalahapa bila je Cist
i neposredan doprinos miru i redu u filipinskoj drzavi. U meduna-
rodnoj politici parcijalno »rjesenje«, kao sto je one kad jedna velika
zemlja postane pacifisticka, moze biti stvaran doprinos svjetskom mi-
ru; ali moze jednako tako ubrzati dolazak jos jednog velikog rata.
Treca predodzba, onako kako se odrazava u Rousseauovim djeli-
ma, temelji se na analizi 0 posljedicama koje proizlaze iz okvira drzav-
nog djelovanja. Rousseauovo tumacenje podrijetla rata medu drzava-
ma je, u sirokim crtama, konacno sve dok god djelujemo u okviru
sistema nacionalnih drzava. To je konacno objasnjenje jer se ne oslanja
na slucajne uzroke - iracionalnosti u ljudima, pogreske u drzavama
- vec na svojoj teoriji okvira unutar kojega svaki slucaj rnoze dovesti
do rata. Da drzava »A« zeli neke stvari koje moze dobiti sarno ratom
ne objasnjava rat. Takva zelja moze, ali i ne mora voditi ratu. To sto
ja zelim milijun dolara ne navodi me da opljackam banku, ali kad bi
bilo jednostavnije orobiti banku tada bi takve zelje vodile vecern broju
pljacki banaka. To ne mijenja Cinjenicu da neki ljudi hoce, a neki nece
pokusati opljackati banku, bez obzira na to kakvo je stanje primjene
zakona. Mi jos uvijek moramo promatrati motivaciju i okolnosti da
bismo objasnili pojedinacna djela. No ipak, moze se predvidjeti da ce,
pod pretpostavkom da su sve druge stvarijednake, slabljenje institucija
za primjenu zakona voditi povecanju zlocina, S ovog gledista socijalna
je struktura - institucionalizirano suzdrzavanje i institucionalizirane
metode promjene i prilagodbe interesima - ona koja je bitna. A ona
je bitna na nacin razlicit od onoga na koji se nacini obicno asociraju s
pojmom »uzrok«, Ono sto navodi covjeka na pljacku banke su stvari
poput zelje za novcem, nepostivanja drusrvenog vlasnisrva, izvjesna
hrabrost. No ako suprepreke za djelovanje takvih uzroka dovoljno
visoko postavljene, devet ce od deset potencijalnih pljackasa zivjeti
198 Covjek, driava i rat
mirnim zivotom baveci se legitimnim poslovima. Ako se okvir za
djelovanje moze uopce nazvati uzrokom, tada treba specificirati da je
to dopustivi ili prikriveni uzrok rata.
Kad se primijeni na medunarodnu politiku to postaje, rijecima
koje su prethodno uporabljene da bi se sumirao Rousseau, tvrdnja da
ratovi izbijaju zato sto nema nicega sto bi ih sprijecilo. Rousseauova
analiza objasnjava ucestalost rata, a da ne objasnjava svaki pojedini rat.
Ona nam kaze da rat moze izbiti u svakom trenutku, i kaze nam zasto
je to tako. Ali struktura sistema drzava nije neposredan uzrok drzave
»A«za napad na drzavu »B«.Hoce Ii se ili ne taj napad dogoditi, ovisit
ce 0 izvjesnom broju posebnih okolnosti - 0 lokaciji, velicini, snazi,
interesu, vrsti vlasti, povijesti i tradiciji - svaka od kojih ce utjecati
na djelovanje obiju drzava. Ako se one budu borile jedna protiv druge,
bit ce to tada iz razloga koje ce svaka od tih drzava posebno odrediti
za tu priliku. Ovi posebni razlozi postaju neposredni ili efikasni uzroci
rata. Ovi su neposredni uzroci rata sadrzani u prvoj i drugoj pre-
dodzbi. Drzave su motivirane da napadnu jedna drugu i da se brane
razumom i/ili strastima onih relativno malobrojnih koji vode politiku
u ime drzava, i od relativno veceg broja onih koji utjecu na one
malobrojne. Neke drzave zbog svojih unutrasnjih prilika efikasnije su
u ratu i vise sklone da svoju efikasnost stave na kusnju. Razlike u
faktorima koji su ukljuceni u prvu i drugu predodzbu su vazne, doista
i kljucne, u stvaranju i prekidanju razdoblja mira - neposredni uzroci
svakog rata moraju biti ili djelo pojedinaca ili drzava.
Ako svakom ratu prethode djela koja mozemo identificirati (ili
barem pokusati identificirati) kao uzrok, zasto ne bismo tada mogli
eliminirati ratove promjenom ponasanja pojedinaca ili drzave? Ovo je
smjer razrnisljanja sto ga slijede oni koji kazu: Da bismo uklonili rat,
valja poboljsati covjeka, ili: Da bismo uklonili rat, poboljsajmo drzave.
No u ovakvim receptima uloga medunarodnog okruzenja lako se
iskrivljuje. Kako se mogu neke od djelatnihjedinica poboljsati dok se
druge nastavljaju ponasati na svoj stari i cesto razbojnicki nacin? Po-
jednostavljena pretpostavka mnogih liberala, da povijest neumorno
kroci naprijed, demantiranaje ako medunarodno okruzenje gotovo do
nemogucnosti otezava ddavama ponasanje koje je progresivno sve
ZAKLJUCAK
199
moralnije. Dva su momenta ispustena iz recepata koje smo razmatrali
u okviru prve i druge predodzbe: (1) Ako jedan ucinak proizvedu dva
ili vise uzroka, tada se taj ucinak ne otklanja trajno eliminiranjem
jednog od njih. Ako do rata dolazi zato sto su ljudi racionalni tek
stupanj manje od savrsenstva i zato sto su drzave formirane opet za
jedan stupanj manje savrseno, poboljsati sarno drzave vrlo bi malo
ucinilo za smanjenje broja i intenziteta ratova. Ovdje se pogreSka
sastoji u identificiranju jednog uzroka tame gdje je rijec 0 dva ili vise
uzroka. (2) Napor da se eliminirajedan od uzroka uz zanemarivanje
drugih rnoze situaciju uciniti gorom umjesto boljom. Tako je Hitler
postajao sve ratoborniji sto su zapadne demokracije bivale sve miro-
ljubivije. Povecana sklonost miru nekih sudionika u medunarodnoj
politici moze povecati, prije nego smanjiti, vjerojatnost rata. Ovo
ilustrira ulogu dopustivog uzroka, medunarodno okruzenje. Da je
ovdje prisutno vise od dva uzroka, mogli bismo biti sigurni da pojava
miroljubivijih drzava u najgorem slucaju nece stetiti stvari svjetskog
mira. Je Ii, ili nije, predlozeni lijek doista lijek ili zapravo sarno gori
od nikakvog ovisi, medutirn, 0 sadrzaju i timingu pojedinacnog dje-
lovanja svih drzava. Ovo je pojasnjeno u trecoj predodzbi.
Rat rnoze izbiti zato sto drzava »A« ima nesto sto drzava »B« zeli.
Efektivni je uzrok rata zelja drzave »B«; dopustivi je uzrok Cinjenica
da nema nicega sto bi sprijecilo drzavu »B« da se izvrgne rizicima rata.
U drukcijirn okolnostima, medusobni odnos efektivnih i dopustivih
uzroka postaje jos tjesnji. Drzava »A« moze strahovati da ako sada ne
onemoguCi drzavu »B« za deset godina mozda to vise nece biti u stanju
uciniti. Drzava »A« postaje agresor u sadasnjosti zato sto strahuje da
bi drzava »B« to mogla biti u buducnosti. Efektivni uzrok takvog rata
proizlazi iz uzroka koji smo etiketirali kao dopustiv. U prvom slucaju,
sukobi proizlaze iz sporova koji se vode 0 specificnim pitanjima. U
eri nuklearnih bornbi, nijedno jedino pitanje nije vrijedno rizika iz-
bijanja totalnog rata. Sporazum, eak i na losim osnovama, pozeljniji je
od samounistenja. Cini se da bi koristenje razuma zahtijevalo usvaja-
nje doktrine »neutjecanja sili«. Onaj koga razum vodi ovim putem,
slijedi zapravo trag sta ga je obiljezio Cobden kada je 1849. godine
istaknuo da je »gotovo nemoguce, kad gledamo unatrag posljednjih
200
stotinu godina, tocno reci zbog cega se vodio neki rat«, i tako je mislio
da Englezi nece vise nikad biti uvuceni u takve ratove." Takav bi
mogao pasti u zamku koju je postavio A. A. Milne kad je objasnjavao
Prvi svjetski rat kao rat u kojemje poginulo deset milijuna ljudi zbog
toga sto je Austro-Ugarska htjela, neuspjesno, osvetiti smrt jednog
nadvojvode.> Taj sluca] podlijeze i iluziji sir Edwarda Greya koji se, u
memoarima koje je napisao prije nekih tridesetak godina, nadao da ce
uzasi Prvog svjetskog rata omoguCiti »da drzave pronadu barernjedno
zajednicko tlo na kojem ee se naci zajedno u razumijevanju i s povjere-
njem: da ce postici sporazum da u sporovima rnedu njima rat mora
biti izbacen kao sredstvo koje vodi unistenju«.>
Tocno je to da su neposredni uzroci mnogih ratova trivijalni. Ako
se usredotocimo na njih, tada se neuspjeh da se postigne rjesenje bez
uporabe sile cini kao posljednja ludost. No nije cesto tocno i to da
neposredni uzroci pruZaju dovoljno objasnjenja za ratove koji su se
dogodili. A ako nisu jednostavno posebni sporovi ti koji proizvode
ratove, tada njihovo racionalno rjesavanje ne moze eliminirati rat. Jer,
kao sto je Winston Churchill 0 tome pisao, »rnale su stvari sarno
simptomi opasnih boljki, i vazne su sarno zbog tog razloga. Iza njih
Ide interesi, strasti i sudbina mocnih ljudskih rasa; a dugi se antago-
nizrni izraZavaju u trivijalnostima«.? No ipak mozemo opravdati
Churchilla, nadajuCi se da ce strah sto ga izazove »ravnoteza terora«
proizvesti privremeno primirje. Napredna tehnologija cini rat strasni-
jim i moze se pretpostaviti da povecava zelju za mirom; sarna brzina
prornjena unosi neizvjesnost u vojno planiranje i unistava mogucnost
brizljive procjene vjerojatno suprotstavljenih snaga. Teze je izjednaciti
strah i trajni mir. Svaki veci napredak u tehnologiji rata nasao je svoga
proroka koji ce izjaviti da rat nije vise moguc: Alfred Nobel i dinamit,
primjerice, ili Benjamin Franklin i balon laksi od zraka. Mozdaje tako
ipostojao prorok koji je proglasio kraj plemenskog ratovanja kad je
4 R. Cobden, Speeches, ur.J. Bright iJ. E. T. Rogers, II. knjiga, sir. 165.
5 A. A. Milne, Peace with Honour, str, 11.
6 E. Grey, Twenty-Jive Years, II. knjiga, str. 285.
7 W. Churchill, The World Crisis, 1911-1914, I. knjiga, str. 52.
Covjek, dri:ava i rat ZAKLJUCAK 201
izmisljeno koplje, i drugi prorok kojije iznio slicno prorocanstvo kad
je otrov pridodan vojnim arsenalirna. Nazalost, svi su ti proroci imali
krivo. Razvoj atomskog i hidrogenskog oruzja moze pothraniti zelju
za mirom kod nekih, a kod drugih moze izazvati ratne osjecaje. U
Sjedinjenim DrZavama i drugdje nakon Drugog svjetskog rata pri-
gusena je tema vanjskopoliticke rasp rave bila nuznost preventivnog
rata - ispustiti bombu prije nego sto vjerojatni protivnik u buducern
ratu nade uopce vremena da proizvede svoju. Cak i s dvije ili vise
drzava, naoruzanih slicnim sistemima naoruzanja, iznenadna promje-
na u ravnotezi terora koja bi dala odlucujucu trenutacnu vojnu pred-
nost jednoj drzavi moze navesti jednu drzavu da ugrabi trenutak da
pobjegne od straha. A izazov bi bio proporcionalan samom strahu.
Naposljetku, uzajamni strah od velikog oruzja moze proizvesti, urn-
jesto mira, cijelu paletu malihratova.
Strah od modernog oruzja, od opasnosti unistenja svjetske civili-
zacije, nije dovoljan za uspostavljanje uvjeta za mir sto smo ih identi-
ficirali u nasoj raspravi 0 tri predodzbe medunarodnih odnosa. Mo-
zemo izjednaciti strah sa svjetskim rnirom sarno ako zelja za mirorn
postoji u svim drzavama, i ako je na isti nacin izrazena u njihovim
politikama. No mir je primarni cilj sarno malog broja ljudi ili drzava.
Da je on primaran cilj cak ijedne drzave, ta bi drzava mogla imati mir
u bilo koje vrijeme - jednostavno na taj nacin da pristane na predaju.
No kao sto John Foster Dulles cesto upozorava, »rnir moze biti po-
krice i tamo gdje ljudi Cine dijabolicne nepravdee.f Pitanje u danoj
raspravi ne moze biti: Tko ee iz toga izvuci korist? Umjesto toga,
moze biti: Tko ce dominirati svijetom? U takvirn okolnostirna, najbo-
lji nacin postupanja cak i razumnih ljudi tesko je odrediti; a njihovu
je sposobnost da uvijek iznadu rjesenja bez sile nemoguce pretposta-
viti. Ako su rjesenja u pojmovima ni jedne od ovih triju predodzbi u
ovom trenutku - ako uopce - moguca, tad a razum moze sarno raditi
u okviru koji sugerira promatranje prve i druge predodzbe u perspek-
8 »Excerpts from Dulles Address on Peace« (Washington, 11. travnja 1955.), u: New York Times, 12.
travnja 1955., str. 6.
202 Covjek, drzaoa i rat ZAKL]VCAK 203

tivi trece, sto je upravo perspektiva koja je dobro ijednostavno postav- moze biti logicki nedvojben, neostvariv je u praksi. Treca nam pre-
ljena u FederalistiCkim spisirna, posebno u napisima Hamiltona i Jaya. dodzba moze pruziti utopijski pristup svjetskoj politici. Moze nam
Sto bi se dogodilo, pita se Jay, kad bi se trinaest drzava, umjesto pruziti i realisticki pristup, i takav koji izbjegava tendenciju nekih
da se sloze u jednu drzavu, organiziralo u nekoliko konfederacija? Na realista da nuznu amoralnost ili cak nemoralnost svjetske politike
to pitanje on daje i odgovor: pripise urodeno losern karakteru cmjeka. Ako strategija svakoga ovisi
Umjesto da su 'ujedinjene u osjecajima' i slobodne od brige za razlicite o strategiji svakog drugog, tada Hitleri odreduju djelomicno akciju ili
'interese', zavist i ljubomora ubrzo bi iscrpile povjerenje i naklonost, a bolje, reakciju onih Cijisu ciljevi vrijedni, a sredstva gadna. Bez obzira
parcijalni interesi svakekonfederacijeumjesto opceg interesa cijeleAme- na to koliko su dobre njihove namjere, kreatori politike moraju voditi
rike bili bi jedini ciljevi njihove politike i njihovih teznji, Zato bi one, racuna 0 implikacijama trece predodzbe, sto se moze ukratko sumirati
poput vecine granicnih zemalja, bile uvucene u sporove i ratove, ili bi kako slijedi: svaka drzava ostvaruje svoje interese, bez obzira na to kako
zivjele u neprestanom strahu od njih.?
ih definira, na nacin koji ona smatra najboljim. Silaje sredstvo ostvare-
nja vanjskih ciljeva drzava, jer ne postoji dosljedan, pouzdan proces
Medunarodna anarhija, kaze ovdje Jay, objasnjenje je za meduna-
pomirenja sukoba interesa koji neizbjezno izbija medu slicnim jedi-
rodni rat. Ali ne sarno medunarodna anarhija. Hamilton dodaje da
nicama u uvjetima anarhije. Vanjska politika koja se temelji na ovoj
pretpostaviti nepostojanje neprijateljskih motivacija medu drZavama
predodzbi medunarodnih odnosa nije ni moralna ni amoralna, vec
znaci zaboraviti da su ljudi »ambiciozni, osvetoljubivi i pohlepni«.
utjelovljuje sarno razumnu reakciju na svijet s kojim smo u vezi. Treca
Monarhijska drzava moze poci u rat, jer tastina potice kralja da trazi
predodzba opisuje okvir svjetske politike, ali bez prve i druge pre-
slavu u vojnoj pobjedi; republika moze poci u rat zbog ludosti njezine
dodzbe ne moze biti ni znanja 0 snagama koje odreduju politiku; prva
skupstine ili zbog njenih trgovackih interesa. Da kralj moze biti tast,
i druga predodzba opisuju snage u svjetskoj politici, ali bez trece
skupstina luda ili trgovacki interesi nepomirljivi - nijedna od tih
predodzbe nemoguce je ocijeniti njihovu vaznost ili predvidjeti nji-
stvari nije neizbjezna. Medutim, toliko su brojni razliciti uzroci rata
hove rezultate.
medu drzavama da bi »traziti nastavak harmonije izmedu nekog broja
nezavisnih, nepovezanih vladara u istom susjedstvu znacilo zanemariti
uniformni tok ljudskih zbivanja, i demantirati kroz razna vremena
akumulirano iskustvo«.'?
Jay i Hamilton pronasli su u sistemu zapadnih drzava potvrdu za
zakljucak da medu odvojenim suverenim drzavama postoji stalna vje-
rojatnost rata. Treca predodzba, kako je formulirana u sestom poglav-
lju, daje teorijsku osnovu za isti zakljucak. Ona otkriva zasto ce rat, u
odsutnosti dramaticnih promjena kod faktora koji su sastavni dio prve
i druge predodzbe, biti trajno povezan s postojanjem odvojenih suve-
renih drzava. Ocevidni zakljucak analize sa stajalista trece predodzbe
jest taj da je svjetska vlada protuotrov za svjetski rat. Taj lijek, iako

9 Tht Federalist, str. 23-24 (br. 5).

10 lbid., str. 27-29 (br. 6); usp. str, 18 (br. 4,]ay), i str. 34-40 (br. 7, Hamilton).
 BihlWgrafija

Adams, Henri, The Education of Henry Adams, The Book League of America, New
York, 1928.
Adams, Walter, i Horace M. Grey, Monopoly in America, The Macmillan Co., New
York, 1955.
Almond, Gabriel A, The American People and Foreign Policy, Harcourt, Brace and Co.,
New York, 1950.
»Anthropology, Political Behavior, and International Relations«, World Politics,
II, 1950., str. 277-84.
Angell, Norman, The Great Illusion, William Heinemann, London, 1914.
Approaches to World Peace. Fourth Symposium of the Conference on Science, Philosophy,
and Religion, Harper & Brothers, New York, 1944.
Aristotel, Politics (engl. prijevod B. Jowett), The Modern Library, New York, 1943.
Aron, Raymond, i August Heckscher, Diversity of Worlds, Reynal & Co., New York,
1957.
Augustin, Sveti, The City of God (engl. prijevod M. Dods), 2 sv., Hafner Publishing
Co., New York, 1948.
Bailey, Stephen K, et al., Research Frontiers in Politics and Government, The Brookings
Institution, Washington, 1955.
Beard, Charles A, A Foreign Policy for America, Alfred A Knopf, New York, 1940.
Giddy Minds and Foreign Quarrels, The Macmillan Co., New York, 1939.
Benedict, Ruth, Patterns of Culture, Penguin Books, New York, 1946.
Bentham, Jeremy, Deontology (ur. John Bowring), 2 sv., Longman, Rees, Orme,
Browne, Green, and Longman, London, 1834.
The Works of Jerfmy Bentham (ur. John Bowring), 11 sv., William Tait, Edin-
burgh, 1843. Svesci II, III i IV.
Berlin, Isaiah, »Political Ideas in the Twentieth Century«, u: Foreign Affairs, XXVIII,
1950., str. 381-85.
Bernard, L. L., War and its Causes, Henry Holt and Co., New York, 1944.
Bernstein, Eduard, Evolutionary Socialism.(prevela Edith C. Harvey), B. W. Huebsch,
New York, 1909.
Blum, Leon, Les Problema de la Paix, Librairie Stock, Paris, 1931.
Bodin, Jean, Six Books of the Commonwealth (skratio i preveo M. J. Tooley), Basil
Blackwell, Oxford, s. a.
206 Covjek, drzaua i rat Bibliografrja 207

Borberg, William, »On Active Service for Peace«, u: Bulletin of the World Federation Diderot, Denis, Oeuvres completes de Diderot (ur. J. Assezat), 20 sv., Garnier Freres,
for Mental Health, II, 1950., str. 6-9. Paris, 1875.-1877., sv. XIV.
Bright, John, Speeches (ur. James E. Thorold Rogers), Macmillan & Co., London, Dollard, John, et al., Frustration and Aggression, Yale University Press, New Haven,
1869. 1939.
Buehrig, Edward H., Woodrow Wilson and the Balance of Power, Indiana University Dostojevski, F. M., The Diary of a Writer (preveo Boris Brasol), 2 sv., Charles
Press, Bloomington, 1955. Scribner's Sons, New York, 1949.
Callis, Helmut, »The Sociology of International Relations«, u: American Sociological Dunn, Frederick S., Peacefui Change, Council on Foreign Relations, New York, 1937.
Review, XII, 1947., str. 323-24. War and the Minds of Men, Council on Foreign Relations, New York, 1950.
Cantril, Hadley, ur. Tensions That Cause Wars, University of Illinois Press, Urbana, Durbin, E. F. M., Bowlby, John, Personal Aggressiveness and War, Columbia Univer-
1950. sity Press, New York, 1939.
Carver, Thomas Nixon, Essays in Social Justice, Harvard University Press, Cambrid- Durkheim, Emile, The Rules of Sociological Method (prijevod 8. izdanja Sarah Solovay
ge, Mass., 1915. i John Muller), The Free Press, Glencoe, Ill., 1938.
Casserley, J. v. Langmead, Morals and Man in the Social Sciences, Longmans, Green Dymond, Jonathan, An Inquiry into the Accordancy of War with the Principles of Christia-
and Co., London, 1951. nity, and an Examination of the Philosophical Reasoning by Which It Is Defended, 3.
Chamberlain, Neville, In Search of Peace, G. P. Putnam's Sons, New York, 1939. izd., Philadelphia, 1834.
Churchill, Winston S., The World Crisis, 1911-1914, 4 sv., Charles Scribner's Sons, Engels, Friedrich, Herr Eugen Duhring's Revolution in Science (Anti-Diihring), (preveo
New York, 1923. -1929. Emile Burns), International Publishers, New York, 1939.
Clausewitz, Karl von, On War (preveo O. J. Matthijs Jolles), Infantry Journal Press, The Origin of the Family, Private Property and the State, International Publishers,
Washington, 1950. New York, 1942.
Cobban, Alfred, National Self-Determination (rev. izd.), University of Chicago Press, Esslinger, William, Politics and Science, The Philosophical Library, New York, 1955.
Chicago, 1948. Flynn, John T., The Roosevelt Myth, The Devin-Adair Co., New York, 1948.
Cobden, Richard, Speeches on Peace, Financial Reform, Colonial Reform and Other Subjects For Socialism and Peace, Transport House, London, 1934.
Delivered during 1849., James Gilbert, London, s. a.
Foundationsfor World Order, University of Denver Press, Denver, 1949.
Speeches on Questions of Public Policy, 2 sv. (ur. John Bright i James A. Thorold
Frank, Lawrence, Society as the Patient, Rutgers University Press, New Brunswick,
Rogers), Macmillan & Co., London, 1870.
1949.
Cole, G. D. H., A History of Socialist Thought, Macmillan & Co., London, 1953.
-1956., sv. III. Freud, Sigmund, Civilization, War and Death (ur. John Rickman), The Hogarth Press
and the Institute of Psychoanalysis, London, 1953.
Collingwood, R. G., The New Leviathan, Clarendon Press, London, 1942.
Friedrich, Carl ].. Inevitable Peace, Harvard University Press, Cambridge, Mass.,
Commager, Henry Steele, ur., Documents of American History, 3. izd., F. S. Crofts &
1948.
Co., New York, 1946.
Galilei, Galileo, Dialogues concerning Two New Sciences (prijevod Henry Crew i Al-
Cook, Thomas 1., i Moss, Malcolm, Power through Purpose: The Realism of Idealisam
fonso de Salvio, The Macmillan Co., New York, ·1914.
as a Basis for Foreign Policy, The John Hopkins Press, Baltimore, 1954.
Godwin, William, Enquiry concerning Political Justice, 3. izd., 2 sv., London, 1798.
Cottrell, Fred W., »Research to Establish the Conditions for Peace«, u: Journal of
Social Issues, XI, 1955., 13-20. Goldhammer, Herbert, »The Psychological Analysis ofWan<, u: Sociological Review,
Dedijer, Vladimir, »Albania, Soviet Pawn«, Foreign Aifo irs, :xxx, 1951., str. 103-11. London, XXVI, 1934., str. 249-67.
Dennis, Wayne, et al., Current Trends in Social Psychology, University of Pittsburgh Green, Thomas Hill, Lectures on the Principles of Political Obligation, Longmans, Green
Press, Pittsburgh, 1948. and Co., London, s. a.
Deutsch, Karl, »The Growth of Nations: Some Recurrent Patterns of Political and Gregg, Richard B., The Power oj Non-Violence, J. B. Lippincott Co., Philadelphia,
Social Integration«, World Politics, V, 1953., str. 168-95. 1934.
Dewey, John, Reconstruction in Philosophy, The New American Library, New York, Grey, Edward, Twenty-JW.e Years, 2. sv., FrederickA. Stokes Co., New York, 1925.
1950. Haas, Ernest B., »The Balance of Power: Prescription, Concept, or Propaganda?«,
Dickinson, G. Lowes, The European Anarchy, The Macmillan Co., New York, 1917. u: World Politics, V, 1953., str. 442-77.
208 Covjel«, drzava i rat
Hamilton, Alexander, The Works of Alexander Hamilton, ur. Henry Cabot Lodge, G.
P. Putnam's Sons, New York, 1904., sv. V.
Hamilton, Alexander,JohnJay iJames Madison, He Federalist, The Modern Library,
New York, 1941.
Hayes, C. J. H., Essays on Nationalism, The Macmillan Co., New York, 1928.
The Historical Evolution of Modern Nationalism, The Macmillan Co., New York,
1950.
Hegel, G. W. F., Philosophy of Right (preveo T. M. Knox), Clarendon Press, Oxford,
1942.
Helvetius, Claude Adrien, A Treatise on Man: His Intellectual Faculties and His Education
(preveo W. Hooper), 2 sv., London, 1810., sv. II.
Henderson, Arthur, The Aims of Labour, Headley Bros., London, 1918.
Herodot, The History of Herodotus, (preveo George Rawlinson), 2 sv., Everyman's
Library Edition, J. M. Dent & Sons Ltd., London, 1949.
Herz, John, Political Realism and Political Idealism, University of Chicago Press, Chi-
cago, 1951.
Hertzfeld, Hans, »Bismarck und die Skobelewepisode«, u: Historische Zeitschrift,
CXLII, 1930., str. 279-302.
Hirst, Margaret E., The Quakers in Peace and War, The Swarthmore Press, London,
1923.
Hobson, John, The Crisis of Liberalism, P. S. King & Sons, London, 1909.
Democracy after the War, George Allen & Unwin, London, 1917.
Imperialism, George Allen & Unwin, 3. izd., London, 1938.
He New Protectionism, T. Fisher Unwin, London, 1916.
Notes on Law and Order, The Hogarth Press, London, 1926.
Problems of a New World, George Allen & Unwin, London, 1921.
He Recording Angel, George Allen and Unwin, London, 1921.
Richard Cobden, the International Man, T. Fisher Unwin, London, 1919.
Towards International Government, George Allen and Unwin, London, 1915.
The War in South Africa, The Macmillan Co., New York, 1900.
Homo, Leon, Roman Political Institutions (preveo M. R. Dobie), Kegan Paul, Trench,
Trubner & Co., London, 1929.
Hume, David, Essays Moral, Political, and Literary, ur. T. H. Green and T. H. Grose,
2 sv., Longmans, Green and Co., London, 1875., sv. I.
Humphrey, A. W., International Socialism and the War, F. S. King & Co., London,
1915.
Hutchinson, T. W., A Review of Economic Doctrines, 1870. -1929., Clarendon Press,
Oxford, 1953.
Hutt, W. H., »Pressure Groups and Laissez-Faire«, u: South African journal of Econo-
mics, VI, 1938., str. 1-23.
Inge, William R., Lay Thoughts of a Dean, Garden City Publishing Co., New York,
1926.
Bibliografya 209
James, William, Memories and Studies, Longmans, Green and Co., London, 1912.
Joll, James, The Second International, Weidenfeld and Nicolson, London, 1955.
Kant, Immanuel, Critique of Practical Reason and Other Works on the Theory of Ethics,
(preveo T. K Abbott), Longmans, Green and Co., London, 1909.
Eternal Peace and Other International Essays (preveo W. Hastie), The World Peace
Foundation, Boston, 1914.
The Philosophy of Law (preveo W. Hastie), T. & T. Clark, Edinburgh, 1887.
Kaplan, Morton A., System and Process in International Politics, John Wiley & Sons,
New York, 1957.
Kautsky, Kar, »Der Imperialisrnus«, Die Neue Zeit, 32d Year, II, 1914., str. 908-22.
»The Internationalitat und der Krieg«, Die Neue Zeit, 3yd Year, I, 1914., str.
225-50.
»Die Sozialdemokratie im Kriege«, Die Neue Zeit, 3yd Year, I, 1914., str. 1-8.
Kegley, Charles W., i Robert W. Bretall, ur., Reinhold Niebuhr: His Religious, Social
and Political Thought, The Macmillan Co., New York, 1956.
Kelsen, Hans, General Theory of Law and State (preveo Anders Wedberg), Harvard
University Press, Cambridge, Mass., 1946.
Kennan, George F., Realities of American Foreign Policy, Princeton University Press,
Princeton, 1954.
Keynes, John Maynard, »National Self-Sufficiency«, Yale Review, XXII, 1933., str.
755-69.
Kirk, Grayson, »In Search of the National Interest«, u: World Politics, V, 1952., str.
110-15.
Kisker, George, ur., World Tension, Prentice-Hall, New York, 1951.
K1ineberg, Otto, Tensions AJfecting International Understanding, Social Science Research
Council, New York, 1950.
K1uckhohn, Clyde, Mirror for Man, McGraw-Hill Book Co., New York, 1949.
Kohn, Hans, The Idea of Nationalism, The Macmillan Co., New York, 1944.
La Bruyere, Jean de, Oeuvres completes, ur. Julien Benda, Bibliotheque de la Pleiade,
sv. 23, Librairie Gallimard, Paris, 1951.
La Chesnais, P. G., Le Groupe Socialiste du Reichstag et la Declaration du Guerre, Librairie
Armand Colin, Paris, 1915.
Lair, Maurice,jaures et l'Allemagne, Librairie Acadernique Perrin, Paris, 1935.
Lasswell, Harold, Psychopathology and Politics, University of Chicago Press, Chicago,
1930.
World Politics and Personal Insecurity, McGraw-Hill Book Co., New York, 1935.
Leighton, Alexander H., »Dynarnic Forces in International Relations«, u: Mental
Hygiene, XXXIII, 1949., str. 17-24.
Human Relations in-a-Changing World, E. P. Dutton & Co., New York, 1949.
Leiserson, Avery, »Problerns of Methodology in Political Research«, u: Political
Science Quarterly, LXVII, 1953., str. 558-84.
210 Covjek, dri:ava i rat BibliograflJa 211

Lenjin, Vladimir Iljic, The Collapse oj the Second International (preveo A. Sirnis), The
Socialist Labour Press, Glasgow, s. a.
Imperialism, International Publishers, New York, 1939.
»Left Wing« Communism: An Infantile Disorder, International Publishers, New
York,1934.
What Is to Be Doner, International Publishers, New York, 1929.
Lerner, Daniel, i Harold Lasswell, UL, The Policy Sciences, Stanford University Press,
Stanford, 1951.
Levinson, Salmon, Outlawry oJWar, American Committee for the Outlawry of War,
Chicago, 1921.
Lewin, Kurt, Resolving Social Conflicts, Harper & Brothers, New York, 1948.
Liebknecht, Karl, Rosa Luxemburg i Franz Mehring, The Crisis in the Social-Demo-
cracy, The Co-operative Press, New York, s. a.
Link, Arthur S., Woodrow Wilson and the Progressive Era, 1910-1917, Harper
Brothers, New York, 1954.
Linton, Ralph, UL, The Science oJMan in the World Crisis, Columbia University Press,
New York, 1945.
Liu Shao-chi, Internationalism and Nationalism, Foreign Language Press, Peking, s. a.
MacCurdy,]. T., The Psychology oj War, John W. Luce and Co., Boston, s. a.
MacDonald,]. Ramsay, Labour and the Empire, George Allen, London, 1907.
McDonald, John, Strategy in Poker, Business and War, W. W. Norton & Co., New
York, 1950.
Machiavelli, Niccolo, The Prince and The Discourses (preveli Luigi Ricci i Christian
E. Detmold), The Modern Library, New York, s. a.
McKinsey,]. C. c., Introduction to the Theory oJGames, McGraw-Hill Book Co., New
York, 1952.
Macridis, Roy, »Stalinism and the Meaning of Titoisrn«, u: World Politics, N, 1952.,
str.219-38.
Madariaga, Salvador de, Disarmament, Coward-McCann, New York, 1929.
Malthus, Thomas, An Essay on the Principle oJPopulation. Parallel Chapters from the First
and Second Editions, Macmillan & Co., New York, 1895.
Mandeville, Bernard, The Fable oj the Bees, London, 1806.
Mao Tse-tung, Strategic Problems oj China's Revolutionary War, People's Publishing
House, Bombay, 1951.
Martin, Kingsley, The Rise oJFrench Liberal Thought, Little, Brown and Co., Boston,
1929.
Martineau, Harriet, Illustrations oj Political Economy, 9 sv., Charles Fox, London,
1834., sv. III.
Marx, Karl, Capital (preveli Samuel Moore i Edward Aveling), 3 $V., Charles H. Kerr
& Co., Chicago, 1909. -1910., $V. 1.
Marx, Karl i Friedrich Engels, Communist Manifesto (preveo Samuel Moore), Charles
H. Kerr & Co., Chicago, 1946.
The German Ideology (preveo R. Pascal), International Publishers, New York,
1939.
Selected Correspondence 1846-1895, (prevela Dona Torr), International Publish-
ers, New York, 1942.
Mattingly, Garrett, Renaissance Diplomacy, Houghton Miffiin Co., Boston, 1955.
May, Mark, A Social Psychology oj War and Peace, Yale University Press, New Haven,
1943.
Mazzini, Giuseppe, Selected Writings, ur. N. Gangulee, Lindsay Drummond, London,
1945.
Mead, Margaret, And Keep Your Powder Dry, Wm. Morrow & Co., New York, 1942.
Coming ojAge in Samoa, The New American Library, New York, 1949.
»Warfare Is Only an Invention - Not a Biological Invention«, u: Asia, XL, 1940,
402-5.
and
Mill, James, Essays on Government, Jurisprudence, Liberty of the Press, Prisons and Prison
Discipline, Colonies, Law oj Nations, Education, s dopustenjern reprintirano iz
Supplement to the Encyclopaedia Britannica, London, s. a.
Mill, John Stuart, Dissertations and Disaissions.S sv., Henry Holt and Co., New York,
1874.-1882., $V. III i V.
The Letters ojJohn Stuart Mill, UL Hugh S. R. Elliott, 2 $V., Longmans, Green
and Co., London, 1910.
On Liberty, Representative Government, The Subjection oJWomen. Oxford: The World's
Classics, Oxford University Press, London, 1946.
Principles oj Political Economy, UL J. W. Ashley, iz 7. izd., Longmans, Green and
Co., London, 1909. .
Socialism, UL W. D. P. Bliss, The Humboldt Publishing Co., New York, 1891.
Milne, A. A., Peace with Honor, E. P. Dutton & Co., New York, 1934.
Milton, John, The Prose Works oj John Milton,S sv., Henry G. Bohn, London,
1848.-1881., $V. III.
Montesquieu, Charles Louis de Secondat, Baron de la Brede et de, The Spirit oj the
Laws (preveo Thomas Nugent), Hafner Publishing Co., New York, 1949.
Morellet, Andre, Lettres de I'abbe Morellet a Lord Shelburne, 1772-1803, Librairie PIon,
Paris, 1898.
Morgenthau, Hans J., »Another Great Debate: The National Interest of the United
States«, u: American Political Science Review, XLVI, 1952., str, 961-88.
In Defense oJthe National Interest, Alfred A. Knopf, New York, 1951.
Politics among Nations, 2. izd., Alfred A. Knopf, New York, 1954.
Scientific Man vs. Power Politics, University of Chicago Press, Chicago, 1946.
Morgenthau, Hans]., i Kenneth W. Thompson, Principles and Problems oJInternational
Politics, Selected Readings, Alfred A. Knopf, New York, 1952.
Morley, John, The Life of Richard Cobden, Roberts Brothers, Boston, 1881.
The Life oJWilliam Ewart Gladstone, 3 sv., The Macmillan Co., New York, 1903.
212 Coojel«, drzava i rat
Morrison, Charles Clayton, The Outlawry if War, Willett, Clark & Colby, Chicago
1927.
Neumann, John yon, i Oskar Morgenstern, Theory if Games and Economic Behavior,
Princeton University Press, Princeton, 1944.
Newcomb, Theodore M., i Eugene L. Hartley, ur., Readings in Social Psychology,
Henry Holt & Co., New York, 1947.
Nichols, Beverly, Cry Havoc', Doubleday, Doran & Co., New York, 1933.
Niebuhr, Reinhold, Beyond Tragedy, Charles Scribner's Sons, New York, 1938.
The Children if Light and the Children if Darkness, Charles Scribner's Sons, New
York,1945.
Christianity and Power Politics, Charles Scribner's Sons, New York, 1940.
Christian Realism and Political Problems, Charles Scribner's Sons, New York, 1953.
Discerning the Signs if the Times, Charles Scribner's Sons, New York, 1946.
Does Civilization Need Religion?, The Macmillan Co., New York, 1928.
Faith and History, Charles Scrib~er's Sons, New York, 1949.
An Interpretation of Christian Ethics, Harper & Brothers, New York, 1935.
The Irony if American History, Charles Scribner's Sons, New York, 1952.
»Is Social Conflict Inevitable?«, u: Scribner's Magazine, XCVIII, 1935., srr. 166-
69.
Leaves from the Notebook if a Tamed Cynic, The Shoe String Press, Hamden,
Connec., 1956.
Moral Man and Immoral Society, Charles Scribner's Sons, New York, 1941.
The Nature and Destiny if Man, Charles Scribner's Sons, New York, 1951.
Reflections on the End if an Era, Charles Scribner's Sons, New York, 1934.
The Self and the Dramas if History, Charles Scribner's Sons, New York, 1955.
Niebuhr, Reinhold, i Sherwood Eddy, Doom and Dawn, Eddy and Page, New York,
1936.
Oliver, F. S., The Endless Adventure, 3 sv., Macmillan & Co., London, 1930. -1935.,
sv. III.
Paine, Thomas, The Complete Writings if Thomas Paine, ur. Philip Foner,2 sv., The
Citadel Press, New York, 1945.
Partridge, Eric, Here, There, and Everywhere, Hamish Hamilton, London, 1950.
Pear, T. H., ur., Psychological Factors if Peace and War, The Philosophical Library, New
York, 1950.
Platen, The Dialogues if Plato (preveo B. Jowett), 3. izdanje, Oxford University Press,
London, 1892., sv. V.
Polibije, The Histories (preveo W. R. Paton), 6 sv., William Heinemann, London,
1922. -1927., sv. 1.
Popper, Karl, The Open Society and Its Enemies, Princeton University Press, Princeton,
1950.
Readings in the Theory if International Trade. Selected by a Committee of the American
Economic Association, The Blakiston Co., Philadelphia, 1949.
BibliograJlja 213
Robbins, Lionel, TIle Economic Basis if Class Conflict and Other Essays in Political
Economy, Macmillan & Co., London, 1939.
Economic Planning and International Order, Macmillan & Co., London, 1937.
Ropke, Wilhelm, Civitas Humana (preveo Cyril Spencer Fox), William Hodge and
Co., London, 1948.
The Social Crisis of Our Time (preveli Annette and Peter Schiffer Jacobson), Univer-
sity of Chicago Press, Chicago, 1950.
Rousseau, Jean-Jacques, A Lasting Peace through the Federation of Europe and The State
of War (preveo C. E. Vaughan), Constable and Co., London, 1917.
Oeuvres completes de]. -]. Rousseau, Librairie Hachette, Paris, 1871.-1877., sv. IV
i VIII.
The Political Writings ofJean Jacques Rousseau, UL C. E. Vaughan, University Press,
Cambridge, 1915.
The Social Contract and Discourses (preveo G. D. H. Cole), Everyman's Library
Edition, E. P. Dutton and Co., New York, 1950.
Russe, Bertrand, Political Ideals, The Century Co., New York, 1917.
Schorske, Carl E., German Social Democracy, 1905-1917, Harvard University Press,
Cambridge, Mass., 1955.
Schumann, Frederick E., International Politics, McGraw-Hili Book Co., New York,
1953.
Sherwood, Robert E., Roosevelt and Hopkins, Harper & Brothers, New York, 1948.
Shotwell, James, War as an Instrument of National Policy, Harcourt, Brace and Co.,
New York, 1921.
Simonds, Frank H., i Brooks Emeny, The Great Powers in World Politics, American
Books Co., New York, 1939.
Smith, Adam, Adam Smith's Moral and Political Philosophy, UL Herbert W. Schneider,
Hafner Publishing Co., New York, 1948.
Snowden, Philip, If Labour Rules, The Labour Publishing Co., London, 1923.
Spencer, Herbert, Social Statics, skraceno i revidirano; zajedno s The Man versus the
State, D. Appleton and Co., New York, 1897.
Spinoza, Benedict de, The ChiifWorks if Benedict de Spinoza (preveo R. H. M. Elwes),
Dover Publications, New York, 1951.
Sprout, Harold, i Margaret Sprout, Toward a New Order of Sea Power, Princeton
University Press, Priceton, 1940.
Stephen, Leslie, The English Utilitarians, 3 SV., Duckworth and Co., London, 1900.,
sv. III.
Stock Market Study. Hearings bifore the Committee on Banking and Currency, United
States Senate, Eighty-Fourth Congress, First Session, on Factors Affecting the
Buying and Selling of Equity Securities, March, 1955, United States Gover-
nment Printing Office, Washington, 1955.
Stourzh, Gerald, Benjamin Franklin and American Foreign Policy, University of Chicago
Press, Chicago, 1954.
214 Covjek, drzaua i rat BibliograJtja 215

Strachey, John, A Faith to Fight For, Victor Gollancz, London, 1941.
Straight, Michael, Make This the Last War, Harcourt, Brace and Co., New York, 1943.
Strausz-Hupe, Robert, The Balance if Tomorrow, G. P. Putnam's Sons, New York,
1945.
Sumner, William Graham, War and Other Essays, ur. Albert G. Keller, Yale University
Press, New Haven, 1911.
Swanton,]ohn, Are Wars lneoitablei, Smithsonian Institute War Background Studies,
br. 12, Washington, 1943.
Tacit, The Works if Tacitus (revidiran oksfordski prijevod), 2 sv., Harper & Brothers,
New York, 1858., sv. II.
Taft, Robert A., A Foreign Policy for Americans, Doubleday & Co., New York, 1951.
Taft, William Howard, The United States and Peace, Charles Scribner's Sons, New
York,1914.
Webb, Leicester, »The Future ofInternational Trade«, u: World Politics, V, 1953., str.
423-41.
Weber, Max, From Max Weber: Essays in Sociology (uredili i preveli H. H. Gerth i C.
Wright Mills), Kegan Paul, Trench, Trubner & Co., London, 1947.
Williams, J. D., The Compleat Strategyst, McGraw-Hill Book Co., New York, 1954.
Wilson Woodrow, Woodrow Wilson, Selections for Today, ur. Arthur Bernon Tourtellot,
Duell, Sloan and Pearce, New York, 1945.
Wolfers, Arnold, i Laurence W. Martin, ur., The Anglo-American Tradition in Foreign
Affairs, Yale University Press, New Haven, 1956.
Woolf, Leonard, ur., The Intelligent Man's Way to Prevent War, Victor Gollancz,
London, 1933.
Wright, Quincy, »Realism and Idealism in International Politics«, u: World Politics,
V, 1952., str. 116-28.

Tannenbaum, Frank, »The American Tradition in Foreign Relations«, u: Foreign

Affairs, xxx, 1951., str. 31-50.
»The Balance of Power in Society«, u: Political Science Quarterly, LXI, 1946., str.
481-504.
»The Balance of Power versus the Co-ordinate State«, u: Political Science Quar-
terly, LXVII, 1952., str. 173-97.
Taylor, A. J. P., Rumours if War, Hamish Hamilton, London, 1952.
Thompson, Kenneth W., »Beyond National Interest: A Critical Evaluation of Rein-
hold Niebuhr's Theory of International Politics«, u: Review if Politics, XVIII,
1955., str. 167-88.
Tukidid, History if the Peloponnesian War (preveo B.] owett), 2. izd., Oxford U niver-
sity Press, London, 1900.
Tolman, Edward, Drives toward War, D. Appleton Century Co., New York, 1942.
Treitschke, Heinrich von, Politics (preveli Blanche Dugdale i Torben de Bille), 2 sv.,
Constable and Co., London, 1916.
Trevelyan, Charles, The Union if Democratic Control: Its History and Its Policy, Simson
& Co., London, 1919.
Tumulty,]oseph, Woodrow Wilson as I Knew Him, tiskano iskljucivo za Literary Digest,
1921.
Vagts, Alfred, Defense and Diplomacy, King's Crown Press, New York, 1956.
»The United States and the Balance of Power«, u:Journal if Politics, III, 1941.,
str. 401-49.
Vattel, E. de, The Law if Nations (preveo Charles G. Fenwick), 3 sv. Treci svezak je
prijevod izdanja Charlesa G. Fenwicka iz godine 1758. The Carnegie Institu-
tion, Washington, 1916., svv. III.
))Vigilantesll, Inquest on Peace, Victor Gollancz, London, 1935.
Von Laue, Theodore H., Leopold Ranke, the Formative Years, Princeton University
Press, Princeton, 1950.
Walling, William E., The Socialists and the War, Henry Holt and Co., New York, 1915.