REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

16-Posl.br.Pn-111/16-24

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu, u
građansko pravnoj stvari tužitelja A. A. iz Rijeke, ulica Vladimira Nazora 15, OIB:
57035253612, zastupan po punomoćniku Nikoli Vaiću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika A.
A., društvo za osiguranje, Zagreb, Nikole Tesle 14, OIB: 46484993869, zastupano po
punomoćnici Adrijani Jovanović, odvjetnici u Rijeci, radi naknade štete, nakon glavne i javne
rasprave održane dana 12. ožujka 2018. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i
punomoćnice tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom
postupku (dalje ZPP), dana 12. ožujka 2018. godine, Commented [A1]: Nepotrebno, ne piše se u uvodu presude
zakonski članak
Commented [A2]: Ne može biti isti datum zaključenja glavne
rasprave i datum presuđenja, ročište za objavu bilo je održano 29.
presudio je ožujka 2018. i to je dan presuđenja koje se ovdje pište
Commented [A3]: piše se razdvojeno p r e s u d i o j e

1. Tuženik je dužan tužitelju isplatiti naknadu štete u iznosu od 4.800,00 kn zajedno sa

zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 25. svibnja 2016.g. pa do isplate
u skladu s odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 78/15), sve u roku
od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.
3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od
5.325,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku u skladu s
odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 78/15) od 29. ožujka 2018.g.
pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
Commented [A4]: Kada se odbija dio tužbenog zahtjeva
potrebno je točno navesti iznos dijela tužbenog zahtjeva sa kojim se
tužitelj odbija.
Commented [A5]: Na koji se način određuje stopa zatezne
kamate propisano je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i u
izreci se presude navodi zakonski tekst a ne zakonski članak.
Commented [A6]: iza 2018. ne piše se g., samo 2018.

Obrazloženje

Tužitelj je tužbu podnio 25. svibnja u tužbi od 25. svibnja 2016.g. navodi da je dana 24. Commented [A7]: Nije potrebno u obrazloženju pisati kada je
podnesena tužba
rujna 2015.g. u ulici Zdravka Kučića u Rijeci, oko 19,00 sati, osiguranik tuženika Renata
Brnabić iz Rijeke, da je upravljala osobnim automobilom marke Škoda Octavia, reg. oznake RI
624-TD, vlasništvo osiguranika tuženika Franjić Antonia te da je s istim udarila u stražnji dio
osobnog automobila RI 0007-RR vlasništvo Novaković Stanka iz Kostrene, Doričići 7, a kojim
da je upravljao on te da je tom prilikom na osobnom automobilu Novaković Stanka nastala
totalna šteta. U postupku vansudske likvidacije tuženik da je nadoknadio totalnu štetu na
 2

16-Posl.br.Pn-111/16-24

automobilu njegovog oca u ukupnom iznosu od 45.014,00 kn te da je broj spisa likvidacije štete
tuženika 14AO-12696-2015. Naveo je da se prije pokretanja predmetne parnice obratio
tuženiku u pokušaju vansudske regulacije štete međutim tuženik da je ponudio prenisku
naknadu od svega 13.000,00 kn i zbog toga da nije došlo do zaključenja nagodbe među
strankama kao i da mu je tuženik isplatio na ime neimovinske štete nesporni iznos od 13.000,00
kn. U nastavku tužbe tužitelj opisuje vlastite ozljede citirajući medicinsku dokumentaciju o
svome liječenju. Naveo je da je student ekonomije i to Poslovne škole "Par" u Rijeci te da s
naslova naknade za pretrpljene fizičke boli da potražuje iznos od 35.000,00 kn, s naslova
naknade za pretrpljeni strah da potražuje iznos od 35.000,00 kn, potražuje i naknadu od
40.000,00 kn s naslova smanjena životne aktivnosti, dok s osnova tuđe pomoći i njege s
obzirom da mu je liječenje trajalo oko 6 mjeseci da potražuje iznos od 8.000,00 kn. Naveo je
da je njegov ukupni odštetni zahtjev s naslova neimovinske štete iznosi 118.000,00 kn i da od
tog iznosa treba odbiti 13.000,00 kn koliko mu je tuženik nesporno isplatio u postupku
vansudske regulacije neimovinske štete pa da njegov odštetni zahtjev iznosi 105.000,00 kn. Na
kraju je naveo da dostavlja kompletnu presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu
Klauz protiv Hrvatske – zahtjev br. 28963/10 od 18. srpnja 2013.g. Commented [A8]: Ovaj je dio preopširan, samo je trebalo
navesti koliko tužitelj potražuje po svakom vidu štete. Npr. tužitelj
po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova potražuje iznos od 35.000,00
U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te kn, po osnovi pretrpljenog straha iznos od 35.000,00 kn, s osnove
smanjenja životne aktivnosti iznos od 40.000,00 kn i s osnovan tuđe
da nije sporno da je 24. rujna 2015.g. došlo do prometne nezgode u Rijeci u ulici Zdravka pomoći i njege iznos od 8.000,00 kn, ili ukupno po svim vidovima
Kučića u kojoj su sudjelovali tužitelj u svojstvu vozača osobnog vozila marke Fiat, reg. oznake štete potražuje 118.000,00 kn, umanjeno za iznos od 13.000,00 kn,
koliko je tuženik već podmirio u mirnom postupku, tužitelj
RI 0007-RR te vozilo marke Škoda Octavia reg. oznake RI 624-TD osigurano kod njega. Naveo potražuje iznos od 105.000,00 kn.
je da nije sporna pasivna legitimacija jer da je na dan štetnog događaja osobno vozilo marke
Škoda Octavia imalo zaključeno osiguranje od automobilske odgovornosti kod njega temeljem
police br. 011415499926. Naveo je da osporava osnovanost i visinu postavljenog tužbenog
zahtjeva kao i dospijeće zakonske zatezne kamate. Naveo je da ne spori da mu se u predmetnom
štetnom događaju tužitelj obratio sa zahtjevom za naknadu štete međutim temeljem dostavljene
medicinske dokumentacije, ocjene liječnika cenzora tuženika te uzimajući u obzir sve okolnosti
slučaja kao i uvažavajući težinu zadobivenih ozljeda da je mirnom postupku isplatio tužitelju
pravičan i nesporan iznos štete za povredu prava osobnosti pretrpljene u predmetnom štetnom
događaju u iznosu od 13.000,00 kn i to da je dana 29. travnja 2016.g. isplaćen iznos od
12.000,00 kn, a dana 16. svibnja 2016.g. iznos do 1.000,00 kn i da smatra da je s time u cijelosti
podmirio svoju obvezu. Naveo je da je visina potraživanja iz tužbe nerealno visoka u odnosu
na dostavljene dokaze i medicinsku dokumentaciju te da ukazuje na činjenicu da nije dostavio
tužitelj inicijalnu medicinsku dokumentaciju od 24. rujna 2015.g. s obzirom da je od dana
štetnog događaj pa do utuženja prošlo više nego dovoljno vremena da pribavi svu
dokumentaciju na kojoj temelji svoju tužbu. U nastavku tuženik opisuje pojedine liječničke
nalaze tužiteljeva zdravstvenog stanja. Naveo je da osporava potraživanje tužitelja po svim
kvalifikatornim okolnostima kao previsoke i neutemeljene na priloženim dokazima. Naveo je
da osporava dospijeće zakonske zatezne kamate kako to tužitelj potražuje u tužbi jer da tužitelj
nije ničim dokazao da je liječenje bilo dovršeno 25. rujna 2016.g. jer da tek od toga dana mogu
početi teći kamate na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te da će se tek
nakon provedenog medicinskog vještačenja biti u mogućnosti očitovati o tijeku kamata. Na
kraju je naveo da drži da tužiteljevo potraživanje razlike nematerijalne štete za fizičke bolove
za strah, za smanjenje životnih aktivnosti te za tuđu pomoć i njegu je potpuno neosnovano i da
smatra da je isplatom iznosa od 13.000,00 kn isplaćen pravičan i realan iznos naknade štete za
povredu prava osobnosti te da su predmetne kvalifikatorne okolnosti obuhvaćene isplaćenim Commented [A9]: Preopširno. Samo je trebalo navesti da
iznosom. tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava pasivnu legitimaciju i
nastanak prometne nezgode, ali da osporava osnov i visinu tužbenog
zahtjeva te da je u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od
13.000,00 kn, što predstavlja prema tuženiku pravičan i realan iznos
naknade štete za povredu prava osobnosti u konkretnom slučaju.
 3

16-Posl.br.Pn-111/16-24

Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku dokaznog

postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu i to medicinsku
dokumentaciju koja prileži spisu, presudu Europskog suda za ljudska prava Klauz protiv
Hrvatske, saslušao je tužitelja te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom
sudskom vještaku dr. Željku Cesarcu.
Saslušan u tijeku postupka tužitelj je naveo da je sigurno mjesec dana ležao kući i da
mu je majka stalno pomagala jer da je bilo dana kada da uopće se nije mogao ustati iz kreveta
i da bi jedva otišao na WC dok čitavo to vrijeme da se njegova majka brinula o njemu. U to
doba njegova majka da je bila nezaposlena. Naveo je da je 6 mjeseci odlazio na fizikalnu
terapiju i daljnje specijalističke preglede i svaki put da ga je majka vozila iz Kostrene u riječku
i sušačku bolnicu. Na kraju je naveo da je sve od lijekova što je dobio da je dobio od doktora i
Commented [A10]: Bilo bi ispravnije; tijekom dokaznog
postupka sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju, proveo
medicinsko vještačenje po vještaku dr. Željku Cesaru te saslušao
tužitelja.
Commented [A11]: Ovdje bi trebalo pisati; među strankama je
nesporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i
odgovornost, ali je ostala sporna osnov i visina tužbenog zahtjeva pa
je tijekom postupka valjalo raspraviti te sporne činjenice.
Commented [A12]: Radi utvrđivanja osnova i visine tužbenog
zahtjeva saslušan je tužitelj koji je u svom iskazu naveo da ….

da ništa nije kupovao.

U svom nalazu i mišljenju od 09. studenog 2017.g. stalni sudski vještak dr. Željko Commented [A13]: Provedeno je medicinsko vještačenje po
medicinskom vještaku dr. Željku Cesarecu, koji je u svom nalazu i
Cesarec je naveo da prema raspoloživoj i citiranoj dokumentaciji da je tužiteljevo stanje mišljenju naveo da ….
definirano polovicom 3. mjeseca 2016.g., nakon toga da ne prileži dodatna medicinska
dokumentacija koja bi se odnosila na daljnje aktivno liječenje predmetne ozljede tužitelja i
njenih posljedica. Naveo je da pregledom za potrebe vještačenja obavljenim nešto više od dvije
godine po predmetnoj nezgodi da su utvrđene trajne posljedice u smislu ograničenja funkcije
vratne kralježnice u lakom stupnju uz palpatornu imobilitetnu bolnost kao i neurološki ispadi u
vidu radikulopatije C6-C7 lijeve ruke lakog stupnja te da se klinički uklapa u sliku trzajne
ozljede vratne kralježnice, QTF II/III. Navedene promjene – posljedice da otežavaju obavljanje
oni aktivnosti svakodnevnog života s potrebom dužeg i jače funkcijskog-fizičkog opterećenja
vratne kralježnice te lijeve ruke u smislu naglih pokreta vrata duže vremenskog boravka u
prisilnim položajima (kompjutor, vožnja auta, parkiranje), forsiranih opterećenja ruku u smislu
dizanja i prenošenja teških tereta, potrebe pune mišićne snage te da opisane posljedice utječu
na umanjenje opće životne aktivnosti u brojčanom iskazu od cca 5%, odnosno tužitelj u tom
omjeru da mora ulagati pojačane napore pri obavljanju navedenih i sličnih aktivnosti
svakodnevnog života, a u komparaciji sa stanjem prije ozljede. Pri donošenju ocjene da je
vođeno računa o svim relevantnim čimbenicima (karakter ozljede, okolnosti liječenja, klinički
nalaz, biološka dob, profesija, sadašnji radni status, predmnijevajući radni vijek i slično). Naveo
je što se tiče fizičkih bolova da karakter predmetne ozljede te okolnosti liječenja iste su mogli
prouzročiti bolove jačeg intenziteta u trajanju od cca 36-48 sati, vezano za nešto kasniju fazu
po ozljedi, a nakon faze stres analgezije (što je bio i razlog javljana na pregled u hitnoći), bolovi
srednjeg intenziteta da su mogli potrajati ukupno 8-10 dana vezani uz samu ozljedu, potom
neposredni, nešto kasniju fazu po istoj, uključujući i pogoršanje tijekom liječenja, početnu fazu
opterećenja te aktivaciju – mobilizacije ozlijeđene kralježnice, a u sklopu početne faze fizikalne
terapije, dok su bolovi slabijeg intenziteta mogli potrajati kroz nešto duži vremenski period,
vezani za kasniju fazu liječenja, fizikalnu terapiju, postupno progresivno opterećenje te
neugodnosti tijekom liječenja te da se isti mogu sumirati na period od cca 35-40 dana dok
povremeni bolovi nakon tog vremena da ulaze u sastav umanjenja OŽE. Vještak je naveo da je
strah tj. primarni strah jačeg intenziteta vezan prvenstveno uz jači stres doživljen načinom
nastanka nezgode u trajanju unutar jednog sata (par minuta), sekundarni strah jačeg intenziteta
da je mogao potrajati cca 1-2 dana kao neposredna reakcija na stresnu situaciju te zadobivenu
ozljedu te da je sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 5-7 dana kao neposredno
produžena reakcija na stres, zadobivenu ozljedu, pogoršanje stanja, okolnosti liječenja i slično,
dok sekundarni strah slabijeg intenziteta da je mogao potrajati cca 25-30 dana, manifestirajući
se kao produžena reakcija na stres i ozljedu te period zabrinutosti za krajnje – trajne posljedice
 4

16-Posl.br.Pn-111/16-24

ozljeda. Naveo je da je kroz ukupno cca 4-5 tjedana postojala potreba tuđe – nestručne pomoći
kroz cca 2 sata dnevno (akutno-subakutna posttraumatska faza s potrebom značajnijeg
funkcijskog opterećenja i korištenja imobilizacije) te faze pogoršanja stanja u 1. mjesecu
2016.g. Ista da se odnosi na određene svakodnevne aktivnosti u i oko kuće koje muškarac
uobičajeno obavlja, potrebu prijevoza u tom periodu i slično, a kroz narednih mjesec i pol do
dva mjeseca da je bila potrebna povremene tuđe i nestručne pomoći cca 2-3 sata tjedno za teže,
zahtjevnije aktivnosti oko kućanstva.

Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dok je tužitelj svoje primjedbe
istaknuo u podnesku dana 21. studenog 2017.g.

U svom dopunskom očitovanju od 07. prosinca 2017.g. stalni sudski vještak dr. Željko
Cesarec je naveo da se podnesak tužitelja bazira na iskazu samog tužitelja, a koji da je u
značajnoj divergenciji s karakterom ozljeda, objektivnom medicinskom dokumentacijom te
citiranom kronologijom liječenja pa da je očekivao podnesak tužitelja. Naveo je da je tužitelj
na ročištu dana 04. travnja 2017.g. u svome iskazu naveo neadekvatne i medicinski netočne
podatke o okolnostima liječenja koji nemaju nikakvu podlogu u karakteru ozljede i
uobičajenom liječenju iste i da se to prvenstveno odnosi na nalaz tužitelja o ležanju kod kuće
punih mjesec dana i nemogućnosti ustajanja iz kreveta te time potrebe stalne pomoći u tom
periodu, jer da on u svojoj 40-godišnjoj liječničkoj praksi i iskustvu u liječenju ozljeda kao što
su predmetne nije nikada utvrdio potrebu liječenja kako to tužitelj iznosi u predmetnom
predmetu. Naveo je da uz dužno uvažanje svake ozljede predmetna ozljeda tužitelja po svojim
značajkama da uopće nije iziskivala ležanje, a pogotovo ne iole dužeg trajanja nego samo
relativno mirovanje u smislu izbjegavanja naglih pokreta ozlijeđene regije (vratna kralježnica)
koji su uostalom onemogućeni primjenom zaštitne imobilizacije. Osoba s takvom ozljedom da
praktički obavljaju većinu aktivnosti svakodnevnog života osim zahtjevnijih i to u ranijoj
posttraumatskoj fazi (najčešće samostalno dolaze na preglede, voze aute i slično). Naveo je da
je netočan iskaz tužitelja o duljini trajanja ambulantne fizikalne terapije jer se iz medicinske
dokumentacije jasno vidi da se radilo o 20 radnih dana te da takvi netočni podaci od strane
tužitelja stvaraju krivu percepciju o težini ozljede u njenom liječenju. Naveo je da što se tiče
primjedbi pun. tužitelja o kapitaliziranoj renti da on kao vještak medicinske struke ne raspolaže
pravnim znanjem, ali da odgovorno tvrdi da utvrđeni postotak umanjenja OŽA od 5% tužitelj
kao mlada osoba da lakše kompenzira nego osoba starije dobi i da u tom pravcu govori i
mišljenje struke po kojem umanjenje OŽA u takvom omjeru spada u lake posljedice i organizam
ulaganje pojačanih napora može zadovoljiti sve životne potrebe. U klasifikaciji tegoba odnosno
bolova parestezije – trnjenje na kojem tužitelj uporno inzistira kao osnovu za veće stupanj
ocjene umanjenja OŽA od njegove ocjene da ističe da istu predstavlja blaži vid bolova odnosno
prvenstveno nelagodu koja pak da predstavlja blaži oblik bolova koja ipak utječe na umanjenje
OŽA, a što da je uvažio pri donošenju ocjene iste, a kao sastavni dio ostali posljedica
(ograničenje funkcije u lakom stupnju te redukcija GMS-a također u lakom stupnju ) te da je
pri ocjeni te stavke pun. tužitelja zanemaruje utjecaj analgetika na intenzitet i duljinu trajanja
fizičkih bolova. Naveo je da je pogrešno i netočno tumačenje pun. tužitelja o primarnom strahu
jer je prema kriterijima sudsko-medicinskog vještačenja i ocjene psihijatra (koji da najčešće
ocjenjuje) isti vezan isključivo za sam nesretni slučaj i maksimalno može trajati do dva sata s
time da se strah u trajanju od dva sata ocjenjuje kao smrtni strah, a za što u predmetnom
predmetu da nije bilo ni približno osnove. Sekundarni strah da je ocijenio prema ranije citiranim
okolnostima liječenja i da je potrebu tuđe pomoći također ocijenio prema ranije navedenim
argumentima i okolnostima liječenja, a ne prema iskazu tužitelja koji nije u navedenim
dijelovima medicinski točan i argumentiran.
 5

16-Posl.br.Pn-111/16-24

Sud je nalaz i mišljenje medicinskog vještaka u cijelosti prihvatio kao stručan i potpun
i u skladu s priloženom medicinskom dokumentacijom, a na isti nalaz stranke nakon dopunskog
očitovanja vještaka nisu imale primjedbi.

Temeljem savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, ovaj sud smatra da je
tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan. Commented [A14]: Ovaj dio ide poslije nabrajanja koje je sve
dokaze tijekom dokaznog postupka sud proveo

Odredbom članka 19 stavak 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) dalje Commented [A15]: Iza zakonskih članaka stavlja se točka (čl.
19. st. 1. i 2.)
ZOO-a, propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti
pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona
razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime,
privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

Odredbom članka 1046 ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine

(obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti
(neimovinska šteta).

Nadalje, odredbom članka 1100 stavak 1 i 2 ZOO-a propisano je da u slučaju povrede

prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi
pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te da će
pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom
izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se
njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, dok je
odredbom članka 1095 ZOO-a propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši
zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i
zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Commented [A16]: Nije potrebno citirati tekst zakonske
odredbe.

Stoga, u odnosu na tužitelja, a s obzirom na utvrđenje medicinskog vještaka o

pretrpljenim fizičkim bolovima te cijeneći dužinu trajanja i intenzitet istih, ovaj sud smatra da
tužitelju pripada pravična novčana naknada s naslova pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od
5.500,00 kn. Commented [A17]: Temeljem nalaza i mišljenja medicinskog
vještaka utvrđeno je da tužitelju s obzirom na intenzitet i trajanje
fizičkih boli pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.000,00
Kako iz nalaza vještaka u pogledu straha proizlazi da je tužitelj pretrpio strah jačeg kn.
intenziteta vezan prvenstveno uz jači stres doživljen načinom nastanka nezgode u trajanju
unutar jednog sata (par minuta), sekundarni strah jačeg intenziteta da je mogao potrajati cca 1-
2 dana kao neposredna reakcija na stresnu situaciju te zadobivenu ozljedu te da je sekundarni
strah srednjeg intenziteta u trajanju od 5-7 dana kao neposredno produžena reakcija na stres,
zadobivenu ozljedu, pogoršanje stanja, okolnosti liječenja i slično, dok sekundarni strah
slabijeg intenziteta da je mogao potrajati cca 25-30 dana, manifestirajući se kao produžena
reakcija na stres i ozljedu te period zabrinutosti za krajnje – trajne posljedice ozljeda, ovaj sud
smatra da pravična novčana naknada za pretrpljeni strah iznosi 5.000,00 kn.

Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je kod tužitelja izraženo smanjenje općih

životnih aktivnosti za cca 5% i to prvenstveno jer da utvrđene trajne posljedice u smislu
ograničenja funkcije vratne kralježnice u lakom stupnju uz palpatornu imobilitetnu bolnost kao
i neurološki ispadi u vidu radikulopatije C6-C7 lijeve ruke lakog stupnja te da se klinički uklapa
u sliku trzajne ozljede vratne kralježnice, QTF II/III. Navedene promjene – posljedice da
 6

16-Posl.br.Pn-111/16-24

otežavaju obavljanje oni aktivnosti svakodnevnog života s potrebom dužeg i jače funkcijskog-
fizičkog opterećenja vratne kralježnice te lijeve ruke u smislu naglih pokreta vrata duže
vremenskog boravka u prisilnim položajima (kompjutor, vožnja auta, parkiranje), forsiranih
opterećenja ruku u smislu dizanja i prenošenja teških tereta, potrebe pune mišićne snage te da
opisane posljedice utječu na umanjenje opće životne aktivnosti u brojčanom iskazu od cca 5%,
odnosno tužitelj u tom omjeru da mora ulagati pojačane napore pri obavljanju navedenih i
sličnih aktivnosti svakodnevnog života, a u komparaciji sa stanjem prije ozljede, stoga ovaj sud
smatra da pravična novčana naknada za umanjenje opće životne aktivnosti tužitelja iznosi
5.000,00 kn.

Vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega kroz ukupno cca 4-5
tjedana i to potreba tuđe – nestručne pomoći kroz cca 2 sata dnevno (akutno-subakutna
posttraumatska faza s potrebom značajnijeg funkcijskog opterećenja i korištenja imobilizacije)
te faze pogoršanja stanja u 1. mjesecu 2016.g. Ista da se odnosi na određene svakodnevne
aktivnosti u i oko kuće koji muškarac uobičajeno obavlja, potrebu prijevoza u tom periodu i
slično, a kroz narednih mjesec i pol do dva mjeseca da je bila potrebna povremene tuđe i
nestručne pomoći cca 2-3 sata tjedno za teže, zahtjevnije aktivnosti oko kućanstva, pa je ovaj
sud uzeo u obzir prosječnu satnicu osoba koje se bave pružanjem usluga pomoći u domaćinstvu
u visini od 30,00 kn po satu te smatra da pravična novčana naknada tužitelju za tuđu pomoć i
njegu iznosi 2.300,00 kn.

Slijedom navedenog tužitelju je s osnova povrede prava osobnosti (neimovinske štete)

te s osnova imovinske štete, a sve u skladu s člankom 19 u svezi članka 1046 i članka 1100
ZOO-a te u skladu s člankom 1095 ZOO-a dosuđena ukupna šteta u iznos od 17.800,00 kn, Commented [A18]: Treba točno navesti koliko tužitelju pripada
po osnovi neimovinske a koliko po osnovi imovinske štete.
međutim budući je tužitelju od strane tuženika već isplaćen nesporni dio u iznosu od 13.000,00
kn s osnova povrede prava osobnosti – neimovinske štete te imovinske štete, to je ovaj sud
nesporno isplaćeni dio oduzeo od dosuđene neimovinske i imovinske štete (17.800,00 kn –
13.000,00 kn nesporni dio = 4.800,00 kn) pa je tužitelju dosuđen ukupni iznos naknade štete od
4.800,00 kn.

Na dosuđeni iznos neimovinske štete te imovinske štete, a s obzirom da iz vještačkog

nalaza proizlazi da je tužiteljevo stanje definirano polovicom 3. mjeseca 2016.g., nakon toga
da ne prileži dodatna medicinska dokumentacija koja bi se odnosila na daljnje aktivno liječenje
predmetne ozljede tužitelja i njenih posljedica, tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od
dana podnošenja tužbe kako je to tužitelj i zatražio tužbom, i to u skladu s člankom 1103 ZOO-
a.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki 1 i 2 izreke presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, a u svezi
s odredbom članka 155. ZPP-a, te je tužitelju dosuđen trošak razmjerno uspjehu u sporu. Tako
je tužitelju priznat trošak zastupanja po odvjetniku, a prema važećoj Tarifi o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarife, a sastoji se od sastavljanja tužbe u iznosu od
2.500,00 kn (T.br.7. t.1. Tarife), zastupanja na tri ročišta i to za dva ročišta u iznosu od 2.500,00
kn za svako i jedno u iznosu od 1.250,00 kn (T.br.9. t. 1. i t.2. Tarife), sastavljanja pet podneska
i to dva u iznosu od 2.500,00 kn za svaki i tri u iznosu od 250,00 kn za svaki (T.br.8.t.1. i t.3
Tarife), dakle 100%-tni trošak tužitelja iznosi 14.500,00 kn. Budući da je tužitelj uspio u sporu
sa 4% postavljenog tužbenog zahtjeva, dosuđen mu je trošak u iznosu od 580,00 kn, kao i
 7

16-Posl.br.Pn-111/16-24

pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 145,00 kn, te trošak sudske pristojbe na
tužbu u iznosu od 1.400,00 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 kn kao i trošak
medicinskog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn pa proizlazi da tužitelju pripada naknada
parničnog troška u ukupnom iznosu od 5.325,00 kn, slijedom čega je odlučeno kao u točki 3
izreke presude.

(Europski sud za ljudska prava, Klauz protiv Hrvatske - zahtjev broj 28963/10) Commented [A19]: Nije jasno na što se odnosi ova presuda
Europskog suda za ljudska prava.

U Rijeci, 29. ožujka 2018. godine

SUDAC:

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na
kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se
presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana
primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se
presuda objavljuje.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni
Županijski sud.
Commented [A20]: Presuda zaslužuje ocjenu „VRLO
DOBAR“, jer sadrži sve ono što je propisano čl. 338. ZPP, ali kako
je razvidno iz komentara postoje određeni propusti, pogotovo u
izreci presude zbog čega ovom radu nije dana najviša ocjena.

Rješenje
Unesi u upisnik Pn
Presuda nije pravomoćna
Kal. 30 dana
U Rijeci 29. ožujka 2018.
Sudac
Mate Radović
 8

16-Posl.br.Pn-111/16-24

DNA
Punomoćnicima stranaka
U Rijeci 29. ožujka 2018.
Sudac
Mate Radović