Gljive Parka Prirode Lonjsko Polje

Sveučilište u Zagrebu
Prirodoslovno-matematički fakultet
Biološki odsjek
Jelena Radman
Raznolikost gljiva pododjeljka Agaricomycotina u šumama

Parka prirode Lonjsko polje
Diplomski rad
Zagreb, 2014.
Ovaj rad, izrađen na Zavodu za istraživanje mora i okoliša Instituta Ruđer Bošković u
Zagrebu, pod vodstvom dr. sc. Zdenka Tkalčeca i prof. dr. sc. Tonija Nikolića, predan je na
ocjenu Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu radi
stjecanja zvanja magistra ekologije i zaštite prirode.
Najljepše zahvaljujem svom voditelju dr. sc. Zdenku Tkalčecu na iznimno velikoj pomoći
koju mi je pružio kako bi ovaj diplomski rad bio što kvalitetniji. Veliko hvala na strpljenju,
vremenu i trudu kojeg je nesebično uložio kako bih prilikom izrade rada što više naučila o
ovoj, mnogima nepoznatoj grani biologije, mikologiji. Također, na pomoći i uloženom trudu
zahvaljujem i svom suvoditelju prof. dr. sc. Toniju Nikoliću, ali i dr. sc. Arminu Mešiću koji
je sudjelovao u određivanju i obradi uzoraka. Zahvaljujem svojoj obitelji i prijateljima na
velikoj pomoći i podršci koju su mi pružili, osobito prilikom terenskog rada.
TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA
—————————————————————————————————————
Sveučilište u Zagrebu
Prirodoslovno-matematički fakultet
Biološki odsjek Diplomski rad
RAZNOLIKOST GLJIVA PODODJELJKA AGARICOMYCOTINA U ŠUMAMA PARKA

PRIRODE LONJSKO POLJE
Jelena Radman
Rooseveltov trg 6, 10000 Zagreb
Na području Parka prirode Lonjsko polje mikološka istraživanja gotovo uopće nisu bila
provođena. Do ovog istraživanja na tom je području bilo zabilježeno samo 15 vrsta gljiva
pododjeljka Agaricomycotina. U 2012. i 2013. godini provedeno je mikološko istraživanje tri
ekološki različite šumske sastojine u ovom parku prirode. Tijekom tri jesenska, jednog
proljetnog i jednog ljetnog terenskog obilaska, obrađeno je 485 nalaza gljiva pododjeljka
Agaricomycotina. Zabilježena je 131 vrsta, od čega su četiri vrste potencijalno nove za
znanost, 128 vrsta novih je za područje parka, a 11 određenih vrsta novih je za mikobiotu
Hrvatske. Uz svaku vrstu navedeni su osnovni podaci o nalazima te osnovni biogeografski i
ekološki podaci. Potencijalno nove vrste za znanost i nove vrste za hrvatsku mikobiotu
prikazane su fotografijama u boji. Ovim je istraživanjem napravljen velik iskorak u
poznavanju mikobiote Parka prirode Lonjsko polje te je dan i značajan doprinos poznavanju
raznolikosti gljiva Hrvatske.
(83 stranice, 30 slika, 3 tablice, 79 literaturnih navoda, jezik izvornika: hrvatski)
Rad je pohranjen u Središnjoj biološkoj knjižnici.
Ključne riječi: Basidiomycota, biogeografija, bioraznolikost, Hrvatska, mikobiota.
Voditelj: Dr. sc. Zdenko Tkalčec, viši znanstveni suradnik
Suvoditelj: Dr. sc. Toni Nikolić, prof.
Ocjenitelji: Dr. sc. Zdenko Tkalčec, viši znan. sur.

Dr. sc. Toni Nikolić, prof.
Dr. sc. Ivana Maguire, izv. prof.
Rad prihvaćen: 20.02.2014.

BASIC DOCUMENTATION CARD
—————————————————————————————————————
University of Zagreb
Faculty of Science
Department of Biology Graduation Thesis
DIVERSITY OF AGARICOMYCOTINA (FUNGI) IN FORESTS OF LONJSKO POLJE

NATURE PARK
Jelena Radman
Rooseveltov trg 6, 10000 Zagreb, Croatia
The area of the Lonjsko polje Nature Park has been scarcely researched by mycologists.
There have been only 15 species of Agaricomycotina subphylum recorded in the past.
Mycological field research of three ecologically diverse forest habitats was conducted in 2012
and 2013, three times during fall, once in spring and once during summer. Among 485
samples of fungi of Agaricomycotina subphylum taken, 131 different species were identified,
with 4 of them potentially new to science, 128 of them previously unrecorded in the park area,
and 11 new to the Croatian mycobiota. Basic details about records, as well as biogeographical
and ecological data, are described for every species. Species potentially new to science and
species new to the Croatian mycobiota are shown in color photographs. This research is a
great step forward in the knowledge of Lonjsko polje Nature Park mycobiota, as well as a
significant contribution to the knowledge about Croatian fungi diversity.
(83 pages, 30 figures, 3 tables, 79 references, original in: Croatian)
Thesis deposited in the Central Biological Library.
Key words: Basidiomycota, biogeography, biodiversity, Croatia, mycobiota.
Supervisor: Dr. Zdenko Tkalčec, Research scientist
Cosupervisor: Dr. Toni Nikolić, Prof.
Reviewers: Dr. Zdenko Tkalčec, Research scientist

Dr. Toni Nikolić, Prof.
Dr. Ivana Maguire, Assoc. Prof.
Thesis accepted: 20.02.2014.

Sadržaj
1. Uvod ...................................................................................................................................... 1
1.1. Gljive i njihova ekološka uloga u prirodi .................................................................... 1
1.2. Gljive pododjeljka Agaricomycotina .......................................................................... 2
1.3. Kratak pregled dosadašnjih istraživanja gljiva pododjeljka Agaricomycotina u
Hrvatskoj ............................................................................................................................ 3
1.4. Dosadašnja istraživanja gljiva pododjeljka Agaricomycotina u Parku prirode Lonjsko
polje .................................................................................................................................... 4
1.5. Ugroženost i zaštita gljiva u Hrvatskoj ....................................................................... 5
1.6. Cilj istraživanja ........................................................................................................... 5
2. Materijali i metode ............................................................................................................... 7
2.1. Terenski dio istraživanja ............................................................................................. 7
2.2. Laboratorijski dio istraživanja .................................................................................... 8
3. Područje istraživanja ........................................................................................................... 10
3.1. Opis istraživanih lokaliteta ........................................................................................ 11
3.1.1. Šuma Bezgovača ............................................................................................. 12
3.1.2 Šuma Crnčina ................................................................................................... 13
3.1.3. Šuma Lipovica ................................................................................................ 14
4. Rezultati .............................................................................................................................. 16
4.1. Klasifikacijski pregled svih vrsta pododjeljka Agaricomycotina pronađenih u Parku
prirode Lonjsko polje ....................................................................................................... 16
4.2. Pregled pronađenih i određenih vrsta ........................................................................ 24
4.3. Potencijalno nove vrste za znanost ........................................................................... 57
4.4. Analiza dobivenih rezultata ...................................................................................... 60
5. Rasprava .............................................................................................................................. 74
6. Zaključak ............................................................................................................................. 78
7. Literatura ............................................................................................................................. 79
8. Životopis ............................................................................................................................. 83
1. Uvod
1.1. Gljive i njihova ekološka uloga u prirodi
Gljive su vrstama vrlo brojna i iznimno važna skupina živih organizama. Danas je u
svijetu poznato oko 100.000 gljivljih vrsta, no procjenjuje se da je njihov ukupan broj veći od
1.500.000 (Heywood i Watson 1995, Hawksworth 2012). Gljive spadaju među najslabije
istražene skupine organizama. Tradicionalno su smatrane jednostavnim billjkama, pa su zbog
toga dugo vremena svrstavane u biljno carstvo. Početkom sedamdesetih godina dvadesetog
stoljeća prevladala je spoznaja da gljive čine zasebno carstvo živog svijeta (Fungi) zbog
mnogih svojstava koja ih razlikuju od biljaka, ali i od životinja. Gljive su eukariotski
organizmi (stanice imaju jezgru), nemaju plastide niti klorofil, stanična stijenka im je građena
od hitina i/ili β-glukana, a hrane se heterotrofno apsorpcijom organskih tvari.
Tijelo gljive nazivamo micelij, a on se sastoji od mnoštva vrlo tankih i razgranatih niti
koje nazivamo hifama. Micelij živi u unutrašnjosti supstrata (tlo, mrtvi ostaci organizama,
izmet, živo tkivo) ili na njegovoj površini (takve gljive najčešće zovemo plijesnima). Micelij
u određenim uvjetima prelazi u reproduktivnu fazu i stvara spore, sitne (većinom
jednostanične) reproduktivne strukture koje se rasprostranjuju zračnim strujama, životinjama
ili vodom. Nespolno razmnožavanje gljiva većinom se odvija putem mitospora (nastalih
mitozom). Tijekom procesa spolnog razmnožavanja razvijaju se mejospore (nastale
mejozom), a one kod većine vrsta nastaju na složenim reproduktivnim organima koje
nazivamo plodištima. Plodišta su najčešće kratkotrajna i pojavljuju se samo u određeno doba
godine, a nekih sezona mogu potpuno i izostati. Unatoč ubrzanom razvoju molekularnih
metoda identifikacije gljiva, plodišta su ključna za određivanje većine vrsta gljiva koje ih
razvijaju (taksonomija tih vrsta bazirana je na svojstvima plodišta). Naime, još uvijek
nemamo nikakve molekularne podatke za oko 80% poznatih gljivljih vrsta. Gljive su prisutne
u gotovo čitavoj biosferi, no daleko ih je najviše u kopnenim ekosustavima. Znatno manji
broj vrsta živi u slatkoj vodi i u moru. Staništa najbogatija gljivama su šume, no brojne su i
na travnjacima i cretovima.
Gljive imaju različite prehrambene strategije, a samim tim i različite ekološke uloge u
odvijanju života na zemlji. Neke od tih uloga su iznimno važne i nezamjenjive. Gljive žive
kao saprotrofi (razgrađivači), simbionti (mutualisti), paraziti, pa čak i kao predatori.
Saprotrofi razgrađuju mrtvu organsku tvar i time omogućavaju kruženje biogenih elemenata u
biosferi. Saprotrofne gljive i bakterije glavni su razlagači organske tvari u kopnenim
ekosustavima, no u razgradnji drvenastih biljnih ostataka vodeću ulogu imaju gljive. Kao
simbionti (mutualisti), gljive tvore vezu s kopnenim biljkama koju nazivamo mikoriza, sa
zelenim algama ili cijanobakterijama tvore lišajeve, a suradnju ostvaruju i s nekim
životinjama, na primjer s mravima i termitima. Mikoriza je ekološki najvažniji oblik simbioze
gljiva jer više od 90% vaskularnih biljaka tvori mikorizu s gljivama (Kendrick 2000). U tom
se odnosu sitni korijenovi završeci biljke povezuju s micelijem gljiva te tako biljka gljivu
opskrbljuje produktima fotosinteze, a gljiva biljci pomaže u pribavljanju mineralnih tvari i
vode. Osim toga, mikorizni odnos štiti biljku od patogena korijena, a mlade biljke
"priključivanjem" na već razvijenu mikoriznu mrežu uvelike povećavaju svoju šansu za
preživljavanjem. Znatan broj vrsta gljiva živi parazitski, što znači da do hrane dolaze crpeći
hranjive tvari iz drugih živih organizama. Kao takve mogu parazitirati na biljkama,
životinjama, ljudima, drugim gljivama, algama, a pri tome najčešće biraju slabije, oštećene i
starije jedinke. Paraziti mogu regulirati dinamiku populacija svojih domaćina, te utjecati i na
evolucijske procese. Gljive su također ekološki važne i kao hrana mnogih životinjskih
organizama.
1.2. Gljive pododjeljka Agaricomycotina
Carstvo gljiva dijelimo u sedam odjeljka: Ascomycota, Basidiomycota,

Blastocladiomycota, Chytridiomycota, Glomeromycota, Microsporidia i Zygomycota (Kirk i
sur. 2008). Gljive odjeljka Basidiomycota (bazidiomiceti ili gljive stapčarke) stvaraju spolne
spore (bazidiospore) na površini stanica koje nazivamo bazidijima (stapkama). Odjeljak se
dijeli na tri pododjeljka: Pucciniomycotina (hrđe), Ustilagomycotina (snijeti) i
Agaricomycotina. Gljive pododjeljaka Pucciniomycotina i Ustilagomycotina ne tvore
plodišta i obligatni su paraziti na biljkama. S druge strane, pododjeljak Agaricomycotina
obuhvaća sve bazidiomicete koji tvore plodišta, a način ishrane im je saprotrofni,
mutualistički ili parazitski. Danas je poznato oko 22.000 vrsta gljiva pododjeljka
Agaricomycotina. Raznolikost oblika, boja i veličina plodišta gljiva u ovom pododjeljku je
iznimno velika. Najčešći je kišobranasti oblik na kojem razlikujemo gornji prošireni dio -
klobuk, dio s donje strane klobuka na kojem se razvijaju spore - trusište, te uži dio koji
uzdiže klobuk iznad supstrata - stručak. U tom slučaju trusište može imati oblik listića,
cjevčica ili iglica koji povećavaju površinu na kojoj se spore razvijaju - himenij. To je sloj
najčešće gusto zbijenih bazidija, stanica na čijoj se površini nakon mejoze razvijaju najčešće
četiri bazidiospore. Osim kišobranast, oblik plodišta gljiva pododjeljka Agaricomycotina
može biti loptast, zvjezdast, na različite načine razgranat, kopitast, korast i dr.
1.3. Kratak pregled dosadašnjih istraživanja gljiva pododjeljka
Agaricomycotina u Hrvatskoj
Mikološka istraživanja u Hrvatskoj započela su sredinom 19. stoljeća zahvaljujući

Stjepanu Schulzeru, prvom hrvatskom mikologu koji se više od 40 godina bavio
istraživanjem gljiva Slavonije i susjednih područja tadašnje Austro-Ugarske. Istraživao je
sve skupine gljiva, pa tako i gljive odjeljka Agaricomycotina. Napisao je dva ilustrirana
rukopisa te publicirao stotinjak mikoloških radova (npr. Schulzer 1857, 1878, 1885, 1887).
Opisao je veći broj novih vrsta i rodova za znanost. Krajem 19. i počekom 20. stoljeća, manji
broj radova o gljivama pododjeljka Agaricomycotina objavilo je i nekoliko drugih
prirodoslovaca kao što su Gjurašin (1898), Vouk i Pevalek (1915, 1916), Blagaić (1921,
1931) te Škorić (1928).
Krajem 50-ih godina 20. stoljeća, svoje dugogodišnje istraživanje hrvatske mikobiote
započela je Milica Tortić. Tijekom 40-ak godina mikološkog rada, dala je iznimno veliki
doprinos poznavanju gljiva pododjeljka Agaricomycotina na području Hrvatske, a istraživala
je i na području ostalih republika bivše Jugoslavije. Zabilježila je oko 25.000 nalaza te
sakupila i u mikološku zbirku pohranila 8.183 uzorka. Publicirala je 90-ak mikoloških radova
(npr. Tortić 1964, 1966, 1968, 1973, 2002), a opisala je i nekoliko novih vrsta za znanost.
Krajem 70-ih godina 20. stoljeća dolazi do popularizacije sakupljanja gljiva u kulinarske
svrhe, pa se pojavljuju i popularne publikacije u kojima se mogu pronaći pojedini podaci o
nalazima gljiva na području Hrvatske. Od takvih autora spomenut ću Ivana Fochta (npr.
Focht 1972, 1986, 1987) i Romana Bošca (npr. Božac 1984, 2005, 2008).
Sredinom 80-ih, odnosno početkom 90-ih godina 20. stoljeća, gljive pododjeljka
Agaricomycotina počinju istraživati Zdenko Tkalčec i Armin Mešić. Zajedno s Milicom
Tortić, 1999. godine osnivaju Hrvatsko mikološko društvo (HMD) i pokreću znanstveno-
istraživački projekt Bioraznolikost gljiva Hrvatske koji je do danas uvelike doprinio
poznavanju hrvatske mikobiote. U okviru ovog projekta, zabilježeno je oko 36.000 nalaza,
odnosno oko 1.200 vrsta gljiva pododjeljka Agaricomycotina. Od toga su 24 roda i 420
vrsta pronađeni prvi puta na području Hrvatske (nove vrste za hrvatsku mikobiotu). Na
području Hrvatske je otkriveno i više novih vrsta za znanost, od kojih su četiri do sada
opisane i publicirane (Hausknecht i sur. 2007, Tkalčec i Mešić 2008, Tkalčec i sur. 2009,
Mešić i sur. 2012). Hrvatsko mikološko društvo 2001. godine osniva i registrira pri
svjetskoj bazi herbarija (Index Herbariorum) Hrvatski nacionalni fungarij (Croatian
National Fungarium - CNF). Ova mikološka zbirka objedinjava gotovo sve uzorke gljiva do
sada sakupljene na području Hrvatske (njih oko 29.000).
Ipak, unatoč znatnim naporima koje su u istraživanje gljiva ulagali malobrojni hrvatski
mikolozi, istraženost gljiva na mnogih područja Hrvatske i dalje je slaba, pa čak i nikakva.
Zato ne čudi da Hrvatska spada u mikološki najslabije istražene zemlje Europe. Među
glavnim skupinama živih organizama, gljive su u Hrvatskoj najslabije istražene (Radović
1999). Pretpostavlja se da u našoj zemlji živi približno 20.000 gljivljih vrsta, no do danas ih
je zabilježeno tek oko 4.500, što iznosi približno 23% od pretpostavljenog broja (Tkalčec i
sur. 2008). Istraženost gljiva pododjeljka Agaricomycotina nešto je veća, pa je tako od
pretpostavljenih oko 4.500 vrsta u Hrvatskoj, do danas pronađeno oko 1.900, dakle
približno 42%. Tako slaba istraženost mikobiote predstavlja veliki problem pri planiranju
zaštite gljiva i njihovog staništa. Zaštita prirode je pak ključni element održivog razvoja
ljudskog društva. Unatoč vrlo slaboj istraženosti, pretpostavljenom velikom broja vrsta i
velikoj ekološkoj važnosti gljiva, mikologija ima sasvim periferno mjesto u hrvatskoj
biologiji.
Upravo zbog iznimno slabe mikološke istraženosti Parka prirode Lonjsko polje,
istraživanje gljiva tog područja odabrala sam kao temu svog diplomskog rada.
1.4. Dosadašnja istraživanja gljiva pododjeljka Agaricomycotina u Parku

prirode Lonjsko polje
U četiri terenska obilaska na području Parka prirode Lonjsko polje, između 1975. i
2002. godine, usputno je zabilježeno samo 15 vrsta gljiva iz pododjeljka Agaricomycotina.
To je iznimno mali broj vrsta pronađen na području parka koji se proteže 74 km u duljinu i
zauzima površinu od 506,5 km2. Podaci o tim nalazima nisu objavljeni, a nalaze se u bazi
podataka Hrvatskog mikološkog društva.
Vrste pododjeljka Agaricomycotina pronađene na području Parka prirode Lonjsko

polje prije mojeg istraživanja:
1. Agrocybe praecox (Pers.) Fayod
2. Auricularia mesenterica (Dicks.) Pers.
3. Coprinellus micaceus (Bull.) Vilgalys, Hopple & Jacq. Jonson
4. Daedalea quercina (L.) Pers.
5. Lentinus degener Kalchbr.
6. Lentinus tigrinus (Bull.) Fr.
7. Marasmius curreyi Berk. & Broome
8. Marasmius limosus Quél.
9. Phellinus igniarius (L.) Quél.
10. Pluteus petasatus (Fr.) Gillet
11. Polyporus badius Jungh.
12. Psathyrella typhae (Kalchbr.) Sacc.
13. Scleroderma areolatum Ehrenb.
14. Stereum hirsutum (Willd.) Pers.
15. Trametes ochracea (Pers.) Gilb. & Ryvarden
1.5. Ugroženost i zaštita gljiva u Hrvatskoj
Uzroci smanjivanja broja gljivljih vrsta i brojnosti njihovih populacija su: (1)
nestajanje, degradacija ili fragmentacija staništa, (2) onečišćenje, (3) klimatske promjene te
(4) neodgovarajuće i prekomjerno sakupljanje plodišta za hranu (Tkalčec i sur. 2008).
Promatramo li navedene razloge ugroženosti gljiva, lako ćemo zaključiti kako su svi
posljedica negativnog djelovanja čovjeka. Uništavanje i degradacija staništa najviše
ugrožavaju gljive. U Hrvatskoj su najugroženija sljedeća gljivlja staništa: acidofilni cretovi,
pješčarska staništa, šume (posebno one stare), travnjaci kojima se neintenzivno gospodari,
prirodne obalne zone slatkih voda te močvarna staništa.
Zaštita prirode dugo vremena nije obuhvaćala gljive. Predmetom zaštite bile su biljne i
životinjske vrste, područja i staništa važna za njihovu zaštitu te krajolici veće estetske
vrijednosti. U Europi se svijest o ugroženosti gljiva pojavila 70-ih godina 20. stoljeća, dok
se u Hrvatskoj o tom problemu počelo ozbiljnije razmišljati tek prije petnaestak godina.
Zaštita gljiva u Republici Hrvatskoj uređena je Zakonom o zaštiti prirode (Narodne novine br.
80/13), Pravilnikom o zaštiti gljiva (Narodne novine br. 34/2002) koji regulira sakupljanje,
otkup i stavljanje u promet samoniklih gljiva, te Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti
zaštićenim i strogo zaštićenim (Narodne novine br. 99/09) kojim se proglašavaju strogo
zaštićene vrste životinja, biljaka i gljiva. Velik korak u zaštiti gljiva načinjen je 2005. godine
sastavljanjem Crvenog popisa gljiva Hrvatske s 349 ugroženih vrsta. Njih 314 detaljno je
obrađeno (izuzete su samo "gotovo ugrožene vrste") u Crvenoj knjizi gljiva Hrvatske
(Tkalčec i sur. 2008).
1.6. Cilj istraživanja
Smatra se da je do sada pronađeno manje od jedne četvrtine vrsta gljiva koje žive u
Hrvatskoj (vidi poglavlje 1.3.). Na području Parka prirode Lonjsko polje gotovo da nisu
provođena mikološka istraživanja. Na području cijelog Parka je do mojeg istraživanja bilo
zabilježeno tek 15 vrsta gljiva pododjeljka Agaricomycotina. Zato je cilj ovog diplomskog
rada bio provesti prvo detaljnije istraživanje raznolikosti gljiva pododjeljka
Agaricomycotina u šumskim staništima Parka prirode Lonjsko polje (istražiti sastav vrsta,
njihovu rasprostranjenost, osnovnu ekologiju i fenologiju), kao doprinos ukupnom
poznavanju hrvatske bioraznolikosti i općenitom poznavanju gljivljih vrsta vlažnih i
poplavnih šumskih staništa Europe.
2. Materijal i metode
2.1. Terenski dio istraživanja
Terenski dio istraživanja provela sam u razdoblju od 27. rujna 2012. do 17. srpnja
2013. godine. Istraživanjem sam obuhvatila tri ekološki različite šumske sastojine, na tri
različita lokaliteta. Svaki se lokalitet nalazi u drugom osnovnom kvadrantu MTB mreže
Hrvatske: 0464, 0465 i 0566 (približna veličina kvadranata je 13 x 11 km). Na području
ovih MTB kvadranata nije bilo ranijih istraživanja gljiva pododjeljka Agaricomycotina. Na
dva lokaliteta (šuma Bezgovača i šuma Crnčina) provela sam pet jednodnevnih terenskih
obilazaka u dijelovima sezone kada glavnina gljiva iz pododjeljka Agaricomycotina razvija
svoja plodišta: tri obilaska u jesen (najznačajnije fruktifikacijsko razdoblje), jedan u kasno
proljeće i jedan u ljeto. Na trećem lokalitetu (šuma Lipovica) provela sam četiri terenska
istraživanja jer je šuma prilikom jednog terenskog obilaska (07.11.2012.) bila poplavljena.
Raspored terenskih obilazaka prikazan je u tablici broj 1.
Tablica 1. Raspored terenskih obilazaka

RASPORED TERENSKIH OBILAZAKA
1. 27.09.2012. Šuma Bezgovača, šuma Crnčina, šuma Lipovica
3. 07.11.2012. Šuma Bezgovača, šuma Crnčina
Pri svakom obilasku istraživanog lokaliteta pretraživala sam isto područje promjera
oko 250 m, u trajanju od 1,5 do 2 sata. Pronađeno usamljeno plodište ili skupina plodišta
iste vrste (pri čemu pretpostavljamo da pripadaju istom organizmu, tj. miceliju) čine jedan
nalaz. Pronađena plodišta (do njih nekoliko od svakog nalaza) uzorkovala sam uz pomoć
džepnog nožića, pri čemu sam pazila da svi dijelovi plodišta ostanu očuvani radi kasnije
identifikacije. Svaki sam uzorak pohranila u aluminijsku foliju da se plodišta ne bi oštetila u
transportu, pomiješala s ostalim uzorcima ili isušila ako su sitnija. U bazi plodišta sam
ostavljala malo supstrata kako bi se u laboratoriju mogao zabilježiti njegov tip (npr. listinac,
drvo, tlo), jer to može biti važno prilikom identifikacije. Plodišta koja vrlo brzo propadaju
(npr. vrsta roda Coprinellus i Coprinopsis) fotografirala sam na terenu prije uzorkovanja.
2.2. Laboratorijski dio istraživanja
Nalaze sakupljene na terenu donijela sam u Laboratorij za informatiku i modeliranje

okoliša (Zavod za istraživanje mora i okoliša) Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu dan
nakon uzorkovanja. Dio uzoraka identificiran je u svježem stanju . Uzorci koji nisu stigli
biti identificirani u svježem stanju su opisani, fotografirani, konzervirani sušenjem te
pohranjeni u mikološku zbirku HMD-a, Hrvatski nacionalni fungarij (CNF), kako bi mogli
biti određeni naknadno. Podaci o svim nalazima pohranjeni su u kompjutersku bazu
podataka HMD-a. Nalazi su identificirani na temelju brojnih makroskopskih i/ili
mikroskopskih svojstava, uz pomoć svjetlosnog mikroskopa i mikološke literature. Uzorke
su odredili dr. sc. Zdenko Tkalčec i dr. sc. Armin Mešić, a ja sam sudjelovala u svim
fazama određivanja.
Makroskopska svojstva plodišta važna za određivanje vrsta odjeljka Agaricomycotina
su: dimenzije, oblik, boja površine plodišta kao i njegove unutrašnjosti (boja mesa),
promjena boje na ozljedu površine ili na presjeku plodišta, tekstura površine, miris i okus.
Često su važne i makrokemijske reakcije, tj. promjena boje pojedinih dijelova plodišta u
kontaktu s određenim kemijskim spojem. Prije konzervacije uzoraka koji će biti pohranjeni
u fungariju (mikološkoj zbirci), fotografirali smo uzorkovana plodišta, ukratko smo opisali
one karakteristike koje neće biti vidljive na fotografijama (dimenzije pojedinih dijelova
plodišta, miris, okus, kemijske reakcije). Uzorke smo fotografirali na način da se vide svi
dijelovi plodišta. Konzervirali smo ih sušenjem u eksikatoru, na laganoj struji toplo g zraka
temperature 40-50 °C tijekom 24 sata. Plodišta manja od 10 mm sušili smo cijela, a ona
veća smo skalpelom ili žiletom prerezali po dužini na ploške debljine do 10 mm. Dobivene
eksikate smo spremili u plastične vrećice i označili odgovarajućim brojem uzorka. Eksikat u
fungariju, fotografije uzorka, opis uzorka i zapis o nalazu u kompjuterskoj bazi podataka
nose istu identifikacijsku oznaku (matični broj uzorka) kako bi ih se moglo lagano povezati
pri svakoj daljnjoj obradi uzorkovanog nalaza.
Veliki broj vrsta gljiva odjeljka Agaricomycotina nije moguće pouzdano identificirati
samo na temelju makroskopskih svojstava plodišta. Potrebno je načiniti uvid u njihova
mikroskopska svojstva, tj. svojstva stanica i tkiva uz pomoć mikroskopa. Uzorci su
mikroskopirani svjetlosnim mikroskopom povećanja do 1.500 puta. Komadić tkiva
određenog dijela plodišta (svježeg ili suhog) stavili smo u kapljicu otopine kalijeve lužine
(KOH) koncentracije 2,5%, te ga na predmetnom stakalcu promatrali pod mikroskopom.
Najčešće je bilo potrebno ustanoviti svojstva spora (dimenzije, oblik, boju, debljinu i
ornamentaciju stijenke), stanica u himeniju te strukturu tkiva na ostalim površinama
plodišta (prvenstveno klobuka). Literaturu koja je korištena za identifikaciju nalaza, kao i
onu koju sam koristila za osnovne podatke o ekologiji, navela sam uz svaku prikazanu
vrstu.
3. Područje istraživanja
Područje Parka prirode Lonjsko polje smješteno je uz srednji tok rijeke Save, približno
između Siska i Stare Gradiške. Proteže se 74 km kroz aluvijalnu ravnicu rijeke Save, a
zauzima površinu od 506,5 km2. Može se reći da se park prirode smjestio između rijeke Save
na jugu, autoceste Zagreb-Lipovac na sjeveru, rijeke Česme na zapadu i rječice Mali Strug na
istoku. Nalazi se većim dijelom u Sisačko-moslavačkoj županiji, a manjim dijelom u
Brodsko-posavskoj županiji (www.pp-lonjsko-polje.hr)
Slika 1. Smještaj Parka prirode Lonjsko polje
Cijelo područje parka izrazito je nizinski kraj, nadmorske visine od 90 do 110 m. Nalazi
se u poplavnoj zoni rijeke Save te njezinih primarnih i sekundarnih pritoka (Lonje, Trebeža,
Ilove, Pakre, Velikog Struga). Zbog složene hidrološke dinamike na ovom području, poplave
su moguće tijekom većeg dijela godine, a vodeni su valovi često jako veliki. Područje parka
je posve ruralno i broji 14 naselja. Obuhvaća tri polja, Lonjsko, Mokro i Poganovo, koja su
prirodne poplavne retencije te imaju značajnu ulogu u obrani tih naselja od poplava
(www.pp-lonjsko-polje.hr).
Park prirode Lonjsko polje proglašen je u ožujku 1990. godine na temelju mnogih
vrijednosti: nizinske poplavne šume, vlažni travnjaci, očuvani rijetki životinjski i biljni
taksoni, brojna mrijestilišta riba, tradicionalni sustav pašerenja, autohtone pasmine
životinja, tradicionalni sustav korištenja prostora, autentična tradicijska drvena arhitektura
(www.pp-lonjsko-polje.hr).
U mikroreljefu parka, gdje nadmorska visina varira svega 20 m, nastaje mozaik
različitih staništa tipičnih za plavljena područja. To su razne vrste vlažnih i poplavnih šuma,
travnjaci, livade, razni tipovi vodenih i močvarnih staništa, ali i jaraka i kanala koji su
rezultat dugogodišnjeg djelovanja čovjeka. Prema Karti staništa Parka prirode Lonjsko
polje, na području parka postoji 19 tipova šumskih staništa, 11 tipova površinskih kopnenih
voda i močvarnih staništa, 15 tipova travnjaka, livada i pašnjaka, 6 tipova šikara te 12
tipova kultiviranih površina i izgrađenih staništa. Ovako velika raznolikost staništa na
nekom području zasigurno uvjetuje i veliku bioraznolikost (www.pp-lonjsko-polje.hr).
Oko 60% površine parka prirode čine šume koje uglavnom pripadaju nizinskom
vegetacijskom pojasu nadmorske visine od 80 do 150 m. Odlučujući ekološki čimbenici za
razvoj nizinske šumske vegetacije su mikroreljef, tlo i voda (režim podzemnih i nadzemnih
voda te količine oborina). Od vrsta drveća u šumama parka najzastupljeniji je hrast lužnjak
(Quercus robur), a zatim slijede poljski jasen (Fraxinus angustifolia), obični grab (Carpinus
betulus), crna joha (Alnus glutinosa) te ostale vrste drveća.
3.1. Opis istraživanih lokaliteta
Moje je istraživanje obuhvatilo tri lokaliteta na području Parka prirode Lonjsko polje,
u tri različita osnovna kvadranta MTB mreže Hrvatske. Na svakom istraživanom lokalitetu
nalazi se ekološki različita šumska sastojina: (1) stara sastojina hrasta lužnjaka u šumi
Bezgovača (izvan područja poplava), (2) sastojina crne johe u šumi Crnčina (u području
poplava) te (3) mlada sastojina poljskog jasena i hrasta lužnjaka u šumi Lipovica (u
području poplava). Položaj ovih lokaliteta u parku prirode prikazan je na slici 2.
Slika 2. Područje Parka prirode Lonjsko polje s istraživanim lokalitetima: 1 - šuma
Bezgovača, 2 - šuma Crnčina, 3 - šuma Lipovica.
3.1.1. Šuma Bezgovača
Istraživani lokalitet u šumi Bezgovači nalazi se približno 2,5 km u smjeru

zapad/jugozapad od mjesta Piljenica u blizini Kutine. Istraživano područje ima približan
promjer od 250 m, a geografske koordinate njegovog središta su 45º26'01,0'' N i 16º49'27,5''
E. Lokalitet se nalazi u osnovnom MTB polju 0566. Šuma pripada šumariji Lipovljani,
gospodarskoj jedinici Josip Kozarac (odjel 54, odsjek A). Nadmorska visina šumskog odjela
je 98 m, a tip tla je pseudoglej. Područje istraživanja se nalazi na mikrouzvišenju (gredi) te
stoga nije u poplavnoj zoni šume.
Na istraživanom području u šumi Bezgovači razvijena je 168 godina stara sastojina
hrasta lužnjaka (Quercus robur), koja pripada fitocenozi: šuma hrasta lužnjaka s velikom
žutilovkom (Genisto elatae-Quercetum roboris). Hrastu je primiješan poljski jasen (Fraxinus
angustifolia), obični grab (Carpinus betulus), klen (Acer campestre), crna joha (Alnus
glutinosa) te poljski brijest (Ulmus minor). Stabla hrasta lužnjaka su vrlo krupna i orijetko
razmještena po sastojini. Procjena broja stabala po hektaru je 34 stabla hrasta lužnjaka, 163
stabla poljskog jasena, 68 stabala običnog graba, 27 stabala klena, 14 stabala crne johe i 12
stabala poljskog brijesta.
Slika 3. Šuma Bezgovača
3.1.2 Šuma Crnčina
Istraživani lokalitet u šumi Crnčini nalazi se približno 2 km u smjeru jug/jugoistok od

mjesta Strušca u blizini Popovače. Istraživano područje ima približan promjer od 250 m, a
geografske koordinate njegovog središta su 45º30'37,4'' N i 16º33'57,1'' E. Lokalitet se nalazi
u osnovnom MTB polju 0465. Šuma pripada šumariji Popovača, gospodarskoj jedinici
Popovačke nizinske šume (odjel 67, odsjek B). Nadmorska visina šumskog odjela je 95 m, a
tip tla je močvarno glejno - hipoglej. Područje istraživanja se nalazi u poplavnoj zoni šume.
Na istraživanom području u šumi Crnčini razvijena je 30 godina stara, gotovo čista
sastojina crne johe (Alnus glutinosa), koja pripada fitocenozi: šuma crne johe s trušljom
(Frangulo-Alnetum glutinosae). Pojedinačno je primiješan hrast lužnjak (Quercus robur),
poljski jasen (Fraxinus angustifolia), bijela topola (Populus alba) i obični grab (Carpinus
betulus). Procjena broja stabala po hektaru je 698 stabala crne johe, 137 stabala hrasta
lužnjaka, 39 stabala poljskog jasena, 10 stabala običnog graba i 29 stabala drugih
bjelogoričnih vrsta.
Slika 4. Šuma Crnčina
3.1.3. Šuma Lipovica
Istraživani lokalitet u šumi Lipovica (šumski predjel Glavica) nalazi se približno 4 km u

smjeru jug/jugozapad od mjesta Okoli u blizini Popovače. Istraživano područje ima približan
promjer od 250 m, a geografske koordinate njegovog središta su 45º33'21,4'' N i 16º29'25,1''
E. Lokalitet se nalazi u osnovnom MTB polju 0464. Šuma pripada šumariji Popovača,
gospodarskoj jedinici Popovačke nizinske šume (odjel 11, odsjek A). Nadmorska visina
šumskog odjela je 95 m, a tip tla je močvarno glejno - hipoglej. Područje istraživanja se nalazi
u poplavnoj zoni šume.
Na istraživanom području u šumi Lipovici razvijena je 38 godina stara sastojina
poljskog jasena (Fraxinus angustifolia) i hrasta lužnjaka (Quercus robur), koja pripada
fitocenozi: šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom (Genisto elatae-Quercetum roboris).
Jasenu i hrastu je primiješan obični grab (Carpinus betulus), te pojedinačno crna joha (Alnus
glutinosa) i klen (Acer campestre). U gornjoj etaži dominira jasen te pojedinačno i u grupama
lužnjak. Procjena broja stabala po hektaru je 584 stabla poljskog jasena, 55 stabala hrasta
lužnjaka, 109 stabala običnog graba i 23 stabla drugih bjelogoričnih vrsta.
Slika 5. Šuma Lipovica
4. Rezultati
Istraživanjem raznolikosti gljiva pododjeljka Agaricomycotina u tri šumske sastojine
Parka prirode Lonjsko polje, provedenim u okviru izrade ovog diplomskog rada, pronađeno je
i određeno 127 vrsta iz 54 roda, 24 porodice i 5 redova, pri čemu je zabilježeno 485 nalaza.
Od 15 vrsta koje su na ovom području bile zabilježene prije mojeg istraživanja, ponovo su
zabilježene 3 vrste, što znači da su 124 određene vrste (89%) otkrivene ovim istraživanjem
nove za područje Parka prirode Lonjsko polje. Dakle, ukupno je na području parka do sada
poznato 139 vrsta pododjeljka Agaricomycotina. Od 127 vrsta pronađenih i određenih u
okviru izrade ovog diplomskog rada, 11 vrsta je prvi puta zabilježeno na području Hrvatske
(nove vrste za hrvatsku mikobiotu). Uzorci 78 nalaza pohranjeni su u zbirku Hrvatski
nacionalni Fungarij (CNF). Tri se vrste kao ugrožene nalaze na Crvenom popisu gljiva
Hrvatske (Flammulaseter limulatus, F. muricatus, Rugosomyces ionides).
Pet nalaza predstavlja četiri vrste koje su potencijalno nove za znanost (tri vrste roda
Entoloma i jedna vrsta roda Psathyrella), koje u okviru ovog rada nije bilo moguće
identificirati. Kada uzmemo u obzir i ove četiri vrste, broj vrsta pronađenih u okviru ovog
rada je 131, broj vrsta novih za područje Parka prirode Lonjsko polje je 128 (92%), a broj
novih vrsta za mikobiotu Hrvatske je 15. Vrsta Coprinus cortinatus je prekombinirana u
Coprinopsis cortinatus iz razloga navedenog u pregledu spomenute vrste (poglavlje 4.2.).
4.1. Klasifikacijski pregled svih vrsta pododjeljka Agaricomycotina

pronađenih u Parku prirode Lonjsko polje
Nove vrste za mikobiotu Hrvatske napisane su podebljano (bold), vrste ranije poznate s
područja parka označene su zvjezdicom (*), dok su vrste poznate od ranije, a pronađene i
prilikom mojeg istraživanja dodatno podcrtane.
Carstvo: Fungi
Odjeljak: Basidiomycota
Pododjeljak: Agaricomycotina
Razred: Agaricomycetes
Red: Agaricales
Porodica: Agaricaceae
Rod: Agaricus
Agaricus augustus
Agaricus bohusii
Agaricus dulcidulus
Agaricus langei
Agaricus xanthodermus
Rod: Lepiota
Lepiota cristata
Lepiota lilacea
Rod: Leucoagaricus
Leucoagaricus leucothites
Rod: Lycoperdon
Lycoperdon perlatum
Rod: Macrolepiota
Macrolepiota mastoidea
Macrolepiota procera
Porodica: Amanitaceae
Rod: Amanita
Amanita franchetii
Porodica: Crepidotaceae
Rod: Crepidotus
Crepidotus applanatus
Crepidotus autochthonus
Crepidotus calolepis
Crepidotus caspari
Crepidotus crocophyllus
Crepidotus epibryus
Crepidotus mollis
Rod: Inocybe
Inocybe curvipes
Inocybe geophylla
Inocybe maculata
Porodica: Entolomataceae
Rod: Entoloma
Entoloma araneosum
Entoloma hebes
Entoloma poliopus
Entoloma rhodopolium
Entoloma testaceum
Entoloma versatile
Rod: Rhodocybe
Rhodocybe gemina
Porodica: Hydnangiaceae
Rod: Laccaria
Laccaria laccata
Porodica: Hymenogastraceae
Rod: Alnicola
Alnicola escharioides
Rod: Galerina
Galerina marginata
Rod: Hebeloma
Hebeloma crustuliniforme
Hebeloma sacchariolens
Hebeloma sinapizans
Porodica: Inocybaceae
Rod: Flammulaster
Flammulaster limulatus
Flammulaster muricatus
Rod: Simocybe
Simocybe centunculus
Rod: Tubaria
Tubaria conspersa
Tubaria furfuracea
Porodica: Lyophyllaceae
Rod: Rugosomyces
Rugosomyces ionides
Porodica: Marasmiaceae
Rod: Macrocystidia
Macrocystidia cucumis
Rod: Hydropus
Hydropus floccipes
Rod: Marasmius
Marasmius bulliardii
Marasmius curreyi*
Marasmius limosus*
Marasmius rotula
Marasmius torquescens
Rod: Megacollybia
Megacollybia platyphylla
Porodica: Mycenaceae
Rod: Hemimycena
Hemimycena pseudolactea
Rod: Mycena
Mycena acicula
Mycena corynephora
Mycena erubescens
Mycena galericulata
Mycena galopus
Mycena haematopus
Mycena inclinata
Mycena maculata
Mycena niveipes
Mycena polygramma
Mycena pseudocorticola
Mycena pura
Mycena renati
Rod: Panellus
Panellus stipticus
Rod: Sarcomyxa
Sarcomyxa serotina
Porodica: Omphalotaceae
Rod: Gymnopus
Gymnopus aquosus
Gymnopus brassicolens
Gymnopus erythropus
Gymnopus inodorus
Gymnopus peronatus
Rod: Rhodocollybia
Rhodocollybia butyracea
Porodica: Physalacriaceae
Rod: Armillaria
Armillaria gallica
Armillaria tabescens
Rod: Flammulina
Flammulina velutipes
Rod: Rhodotus
Rhodotus palmatus
Rod: Xerula
Xerula pudens
Xerula radicata
Porodica: Pleurotaceae
Rod: Pleurotus
Pleurotus drynus
Porodica: Pluteaceae
Rod: Pluteus
Pluteus cervinus
Pluteus ephebeus
Pluteus nanus
Pluteus petasatus*
Pluteus phlebophorus
Pluteus plautus
Pluteus podospileus
Pluteus romellii
Pluteus salicinus
Pluteus satur
Porodica: Psathyrellaceae
Rod: Coprinellus
Coprinellus disseminatus
Coprinellus micaceus*
Coprinellus truncorum
Coprinellus xanthothrix
Rod: Coprinopsis
Coprinopsis cortinatus
Coprinopsis lagopus
Rod: Lacrymaria
Lacrymaria lacrymabunda
Rod: Parasola
Parasola auricoma
Rod: Psathyrella
Psathyrella candolleana
Psathyrella corrugis
Psathyrella pseudogracilis
Psathyrella pygmea
Psathyrella tephrophylla
Psathyrella typhae*
Porodica: Schizophyllaceae
Rod: Schizophyllum
Schizophyllum commune
Porodica: Strophariaceae
Rod: Agrocybe
Agrocybe firma
Agrocybe praecox*
Rod: Hypholoma
Hypholoma fasciculare
Hypholoma lateritium
Rod: Pholiota
Pholiota gummosa
Porodica: Tricholomataceae
Rod: Collybia
Collybia cookei
Rod: Delicatula
Delicatula integrella
Rod: Lepista
Lepista glaucocana
Lepista sordida
Rod: Tricholoma
Tricholoma sejunctum
Tricholoma ustale
Red: Auriculariales
Porodica: Auriculariaceae
Rod: Auricularia
Auricularia mesenterica*
Red: Boletales
Porodica: Boletaceae
Rod: Leccinum
Leccinum pseudoscabrum
Rod: Xerocomus
Xerocomus ripariellus
Xerocomus rubellus
Porodica: Sclerodermataceae
Rod: Scleroderma
Scleroderma areolatum*
Scleroderma bovista
Scleroderma verrucosum
Red: Hymenochaetales
Porodica: Hymenochaetaceae
Rod: Phellinus
Phellinus igniarius*
Porodica: Rickenellaceae
Rod: Rickenella
Rickenella fibula
Red: Polyporales
Porodica: Fomitopsidaceae
Rod: Daedalea
Daedalea quercina*
Porodica: Polyporaceae
Rod: Lentinus
Lentinus tigrinus*
Lentinus degener*
Rod: Polyporus
Polyporus badius*
Rod: Trametes
Trametes ochracea*
Red: Russulales
Porodica: Russulaceae
Rod: Lactarius
Lactarius acerrimus
Lactarius aurantiacus
Lactarius circellatus
Lactarius fulvissimus
Lactarius quietus
Rod: Russula
Russula carpini
Russula emetica
Russula emeticicolor
Russula insignis
Russula pectinata
Porodica: Stereaceae
Rod: Stereum
Stereum hirsutum*
4.2. Pregled pronađenih i određenih vrsta
Ovdje dajem pregled svih 127 vrsta pronađenih i određenih u okviru izrade ovog
diplomskog rada. Vrste navodim abecednim redom. Uz prikazanu vrstu navodim porodicu i
red kojima pripada, sinonime i krivo primijenjena imena koja su korištena u suvremenoj
literaturi (ako postoje), osnovne podatke o nalazima (lokalitet, datum, broj nalaza na
određenom lokalitetu tog datuma), matični brojevi uzoraka u zbirci (ukoliko su pohranjeni),
osnovne podatke o ekologiji, poznatu rasprostranjenost u Hrvatskoj te literaturu na temelju
koje je vrsta određena i koju sam koristila za uvid u ekologiju vrste. Poznata rasprostranjenost
u Hrvatskoj navedena je na temelju podataka iz kompjutorske baze podataka Hrvatskog
mikološkog društva. Uz nove vrste za hrvatsku mikobiotu (označene su crnom točkom ispred
rednog broja pod kojim je vrsta navedena) navodim rasprostranjenost u Europi. Za tri vrste s
Crvenog popisa gljiva Hrvatske navela sam IUCN kategoriju ugroženosti vrste u Hrvatskoj.
1. Agaricus augustus Fr. – golema pečurka

Porodica: Agaricaceae; red: Agaricales
Lokalitet, datum (broj nalaza): šuma Bezgovača 21.05.2013. (1).
Ekologija: Živi kao saprotrof u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, uz rubove cesta te u
vrtovima i parkovima.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Prilično rijetka vrsta, do sada je zabilježeno desetak nalaza.
Literatura: Courtecuisse i Duhem 2000, Kuyper i Vellinga 2001, Knudsen i Vesterholt
2012.
2. Agaricus bohusii Bon – bohusova pečurka

Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Bezgovača 17.07.2013. (1).
Uzorci u zbirci: CNF 1/6608.
Ekologija: Živi kao saprotrof u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama te u parkovima i
vrtovima.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Vrsta je rijetka. Drugi put je zabilježena na području
Hrvatske.
Literatura: Kuyper i Vellinga 2001, Božac 2005, Parra Sanchez 2008, Knudsen i Vesterholt
2012.
3. Agaricus dulcidulus Schulzer – patuljasta pečurka
Sinonimi i krivo primijenjena imena: Agaricus semotus Fr. sensu auct. non Fr.
Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Bezgovača 27.12.2012. (1); šuma Crnčina 27.09.2012.
(1), 14.10.2012. (1); šuma Lipovica 27.12.2012. (1).
Uzorci u zbirci: CNF 1/6441, 1/6435, 1/6445, 1/6467.
Ekologija: Živi kao saprotrof u listopadnim i crnogoričnim šumama te u parkovima i
vrtovima.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Uobičajena vrsta.
Literatura: Kuyper i Vellinga 2001, Knudsen i Vesterholt 2012.
4. Agaricus langei (F.H. Møller) F.H. Møller – crveneća pečurka

Sinonimi i krivo primijenjena imena: Agaricus hemorrhoiradius Schulzer
Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Bezgovača 27.09.2012 (1); šuma Lipovica,
27.09.2012. (1).
Uzorci u zbirci: CNF 1/6431, 1/6444.
Ekologija: Živi kao saprotrof u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama te u parkovima, rjeđe
se nalazi na travnjacima.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Prije ovog istraživanja, u Hrvatskoj je zabilježena samo
jednom.
Literatura: Kuyper i Vellinga 2001, Parra Sanchez 2008, Knudsen i Vesterholt 2012.
5. Agaricus xanthodermus Genev. – karbolna pečurka

Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Bezgovača 07.11.2012. (1), 14.10.2012 (2),
21.05.2013. (2).
Ekologija: Živi kao saprotrof na tlu, često na mjestima koja su pod utjecajem čovjeka
(cvjetne gredice, parkovi, travnjaci, rubovi prometnica), ali može se naći i u prirodnim
bjelogoričnim šumama.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Česta i široko rasprostranjena vrsta.
Literatura: Kuyper i Vellinga 2001, Parra Sanchez 2008, Knudsen i Vesterholt 2012.
6. Agrocybe firma (Peck) Singer – smeđa livadarka
Porodica: Strophariaceae; red: Agaricales
Ekologija: Živi kao saprotrof na trulim deblima i granama bjelogoričnog drveća, a možemo
je pronaći i na sitnim ostacima drveta, na primjer na piljevini.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: U Hrvatskoj su poznata samo četiri nalaza ove vrste.
Literatura: Breitenbach i Kränzlin 1995, Krieglsteiner 2003, Knudsen i Vesterholt 2012.
7. Alnicola escharioides (Fr.) Romagn.

Porodica: Hymenogastraceae; red: Agaricales
Sinonimi i krivo primijenjena imena: Naucoria escharioides (Fr.) P. Kumm.; Alnicola
melinoides (Bull.) Kühner sensu auct. non Bull.; Naucoria melinoides (Bull.) P. Kumm.
sensu auct. non Bull.
Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Crnčina 07.11.2012. (1).
Uzorci u zbirci: 1/6504.
Ekologija: Živi u mikorizi s vrstama roda Alnus. Možemo je naći u šumama i na močvarnim
staništima.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Do sada je poznato 15 nalaza na pet lokaliteta.
Literatura: Bon 1992, Knudsen i Vesterholt 2012.
8. Amanita franchetii (Boud.) Fayod – hrapava muhara

Porodica: Amanitaceae; red: Agaricales
Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Bezgovača 07.11.2012 (1).
Ekologija: Živi u mikorizi s bjelogoričnim vrstama drveća u šumama i parkovima.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Rasprostranjena, no nije česta.
Literatura: Knudsen i Vesterholt 2012.
9. Armillaria gallica Marxm. & Romagn. – usamljena puza

Porodica: Physalacriaceae; red: Agaricales
Sinonimi i krivo primijenjena imena: Armillaria lutea Gillet sensu auct. non Gillet
Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Bezgovača, 14.10.2012 (1), 07.11.2012. (3); šuma
Lipovica 14.10.2012. (2), šuma Crnčina 07.11.2012. (5).
Ekologija: Živi kao saprotrof na drvenastim ostacima raznih vrsta bjelogoričnog drveća
(rjeđe crnogoričnog), a može se pojavljivati i na tlu.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Vrlo česta i široko rasprostranjena vrsta.
10. Armillaria tabescens (Scop.) Emel – grmačica

Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Bezgovača, 14.10.2012 (1); šuma Lipovica
14.10.2012. (1).
Ekologija: Živi kao saprotrof na krupnijim ostacima bjelogoričnog drveća. Najčešće je
možemo naći na drvnim ostacima vrsta roda Quercus i Castanea.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Česta i rasprostranjena vrsta.
Literatura: Krieglsteiner 2001, Knudsen i Vesterholt 2012.
11. Collybia cookei (Bres.) J.D. Arnold – žutogomoljasta plosnatica

Porodica: Tricholomataceae; red: Agaricales
Ekologija: Živi kao saprotrof na starim, mumificiranim plodištima gljiva (najčešće iz
rodova Lactarius i Russula) u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Široko rasprostranjena i uobičajena vrsta.
Literatura: Bas i sur. 1995, Krieglsteiner 2001.
12. Coprinellus disseminatus (Pers.) J.E. Lange – rasijana gnojištarka

Porodica: Psathyrellaceae; red: Agaricales
Sinonimi i krivo primijenjena imena: Coprinus disseminatus (Pers.) Gray.
Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Bezgovača 27.09.2012. (1), 21.05.2013. (1),
21.05.2013. (1), 17.07.2013. (1); šuma Crnčina 14.10.2012. (1); šuma Lipovica 27.09.2012.
(1), 14.10.2012. (3).
Ekologija: Živi kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima, ali i na tlu s ukopanim
ostacima drveta. Dolazi u šumama, parkovima, dvorištima, travnjacima.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Široko rasprostranjena i vrlo česta vrsta.
Literatura: Noordeloos i sur. 2005, Knudsen i Vesterholt 2012.
13. Coprinellus micaceus (Bull.) Vilgalys, Hopple & Jacq. Johnson – blistava
gnojištarka
Sinonimi i krivo primijenjena imena: Coprinus micaceus (Bull.) Fr.
07.11.2012. (1); šuma Crnčina 07.11.2012. (1), šuma Lipovica 27.9.2012. (2), 14.10.2012.
(1).
Uzorci u zbirci: CNF 1/6505, 1/6508, 1/6509, 1/6581.
Ekologija: Živi kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog, rjeđe
crnogoričnog drveća.
Literatura: Noordeloos i sur. 2005, Krieglsteiner i Gminder 2010.
14. Coprinellus truncorum (Scop.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo – panjeva

gnojištarka
Sinonimi i krivo primijenjena imena: Coprinus truncorum (Scop.) Fr.
Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Lipovica 21.05.2013. (1).
Ekologija: Živi kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Do sada su poznata samo tri nalaza ove vrste.
15. Coprinellus xanthothrix (Romagn.) Vilgalys, Hopple & Jacq. Johnson –

posipana gnojištarka
Sinonimi i krivo primijenjena imena: Coprinus xanthothrix Romagn.
Ekologija: Živi kao saprotrof na sitnim, rjeđe na krupnijim ostacima bjelogoričnog drveća.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Vrsta je u Hrvatskoj poznata samo s dva lokaliteta.
Literatura: Noordeloos i sur. 2005.
 16. Coprinopsis cortinatus (J.E. Lange) Radman & Tkalčec comb. nov.
Bazionim: Coprinus cortinatus J.E. Lange, Dansk. Bot. Ark. 2(3): 45, 1915.
Ekologija: Živi kao saprotrof na golom, vlažnom tlu ili tlu obraslom mahovinom. Najčešće
ispod drveća ili grmlja u bjelogoričnim šumama.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Nova vrsta za mikobiotu Hrvatske.
Rasprostranjenost u Europi: Osim u Hrvatskoj, pronađena je još u sedam zemalja Europe.
Literatura: Courtecuisse i Duhem 2000, Noordeloos i sur. 2005, Krieglsteiner i Gminder
2010.
Napomena: Ova je vrsta pripadala rodu Coprinus sensu lato čija je taksonomska koncepcija
bila postavljena na temelju morfoloških karakteristika plodišta. Rod je obuhvaćao veliki
broj vrsta unutar tri sekcije i 10 podsekcija. Krajem 90-ih godina 20. stoljeća molekularne
filogenetske analize pokazale su da je rod polifiletski te su ga Redhead i sur. (2001)
podijelili na četiri manja roda: Coprinus sensu stricto, Coprinellus, Coprinopsis i Parasola.
Vrsta Coprinus cortinatus pripadala je sekciji Veliformes, podsekciji Nivei, dijeleći sve
glavne morfološke karakteristike sekcije s ostalim vrstama u njoj. Redhead i sur. (2001) su
većinu vrsta iz podsekcije Nivei prekombinirali u rod Coprinopsis, no za dio vrsta je to još
potrebno učiniti. Budući da sam vrstu Coprinus cortinatus pronašla tijekom svog
istraživanja, ovdje predlažem novu kombinaciju u rodu Coprinopsis.
17. Coprinopsis lagopus (Fr.) Redhead – zečja gnojištarka

Ekologija: Živi kao saprotrof tla te na sitnim ostacima bjelogoričnog drveća.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Široko rasprostranjena, vrlo česta vrsta.
Literatura: Noordeloos i sur. 2005.
18. Crepidotus applanatus (Pers.) P. Kumm. – plosnata beznoška

Porodica: Crepidotaceae; red: Agaricales
Ekologija: Živi kao saprotrof na ostacima bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Uobičajena i široko rasprostranjena vrsta.
Literatura: Senn-Irlet 1995, Consiglio i Setti 2008.
19. Crepidotus autochthonus J.E. Lange – prizemna beznoška

17.07.2013. (1), šuma Lipovica 27.09.2012. (3), 14.10.2012. (1), 21.05.2013. (2),
17.07.2013. (2).
Ekologija: Živi kao saprotrof na tlu u bjelogoričnim šumama.
Literatura: Senn-Irlet 1995.
20. Crepidotus calolepis (Fr.) P. Karst. – čupava beznoška

Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Crnčina 27.09.2012. (3), 21.05.2013. (1), šuma
Lipovica 27.09.2012. (1), 14.10.2012. (2).
Ekologija: Živi kao saprotrof na krupnijim ostacima bjelogoričnog drveća.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Široko rasprostranjena i česta vrsta.
21. Crepidotus caspari Velen.

Sinonimi i krivo primijenjena imena: Crepidotus lundellii Pilát
Ekologija: Živi kao saprotrof na mrtvim grančicama bjelogoričnog drveća, rjeđe na
mahovini, listincu, trupcima i ogoljenom tlu.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Ovo je treći nalaz vrste u Hrvatskoj.
22. Crepidotus crocophyllus (Berk.) Sacc.

Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Bezgovača 27.09.2012 (1), šuma Crnčina 27.09.2012.
(2), 14.10.2012. (1), 21.05.2013. (1), 17.07.2013. (1); šuma Lipovica 27.09.2012. (1),
27.09.2012. (1), 14.10.2012. (2).
Literatura: Senn-Irlet 1995, Consiglio i Setti 2008.
23. Crepidotus epibryus (Fr.) Quél. – travnjačka beznoška

Ekologija: Živi kao saprotrof na različitim biljnim ostacima.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Ovo je četvrti nalaz ove vrste u Hrvatskoj.
24. Crepidotus mollis (Schaeff.) Staude – mekana beznoška

Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Bezgovača 07.11.2012. (1); Šuma Crnčina 27.09.2012.
(2), 14.10.2012. (1), šuma Lipovica 21.05.2013. (1).
Ekologija: Živi kao saprotrof na krupnijim ostacima bjelogoričnog drveća, a rjeđe u
pukotinama živog drveća.
25. Delicatula integrella (Pers.) Fayod – nježna prozirnica

Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Crnčina 21.05.2013. (1), 17.07.2013. (1).
Ekologija: Živi kao saprotrof na trulim ostacima bjelogoričnog, rjeđe crnogoričnog drveća.
Literatura: Ludwig 2001, Antonin i Noordeloos 2004, Knudsen i Vesterholt 2012.
 26. Entoloma araneosum (Quél.) M.M. Moser

Porodica: Entolomataceae; red: Agaricales
Ekologija: Živi kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama.
Rasprostranjenost u Europi: Vrsta je pronađena u 15-ak zamalja Europe i rijetka je.
Literatura: Noordeloos 1992, Noordeloos 1994, Courtecuisse i Duhem 2000.
27. Entoloma hebes (Romagn.) Trimbach – tupa rudoliska
Ekologija: Živi kao saprotrof na vlažnom tlu u bjelogoričnim šumama.
Literatura: Noordeloos 1992.
28. Entoloma poliopus (Romagn.) Noordel.

Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Lipovica 21.05.2013. (1)
Ekologija: Živi kao saprotrof na travnjacima, u šumama te među mahovinom na cretovima.
Literatura: Noordeloos 1992, Noordeloos 2004, Knudsen i Vesterholt 2012.
29. Entoloma rhodopolium (Fr.) P. Kumm. – niska rudoliska

Ekologija: Živi kao saprotrof tla u vlažnim bjelogoričnim šumama.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Široko rasprostranjena, česta vrsta.
Literatura: Noordeloos 1992, Noordeloos 1994.
 30. Entoloma testaceum (Bres.) Noordel.

Ekologija: Živi kao saprotrof tla u crnogoričnim i miješanim šumama.
Rasprostranjenost u Europi: Vrsta je vrlo rijetka. Osim u Hrvatskoj, zabilježena je još u
Norveškoj, Italiji i Velikoj Britaniji (Škotska).
Literatura: Noordeloos 1992, Noordeloos 2004, Knudsen i Vesterholt 2012.
 31. Entoloma versatile (Gillet) M.M. Moser
Ekologija: Živi kao saprotrof tla u bjelogoričnim i miješanim šumama.
Rasprostranjenost u Europi: Vrsta je rijetka, ali prilično rasprostranjena. Zabilježena je u 15-
ak zemalja Europe.
Literatura: Noordeloos 1992, Noordeloos 2004.
32. Flammulaster limulatus (Fr.) Watling – smeđežuta zrnoglavka

Porodica: Inocybaceae; red: Agaricales
Sinonimi i krivo primijenjena imena: Phaeomarasmius limulatus (Fr.) Singer.
Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Crnčina 14.10.2012. (1), šuma Lipovica 27.09.2012.
(1).
Ugroženost u Hrvatskoj: Gotovo ugrožena vrsta (NT - near threatened).
Ekologija: Živi kao saprotrof na sitnim ili krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog ili
crnogoričnog drveća u šumama.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Široko rasprostranjena, ali nije česta vrsta.
Literatura: Vellinga 1986, Knudsen i Vesterholt 2012.
33. Flammulaster muricatus (Fr.) Watling – bodljikava zrnoglavka

Sinonimi i krivo primijenjena imena: Phaeomarasmius muricatus (Fr.) Singer
(1).
Ugroženost u Hrvatskoj: Osjetljiva vrsta (VU - vunerable).
Ekologija: Živi kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima ili na piljevini bjelogorice,
posebice vrsta roda Quercus.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Rijetka vrsta; do ovog istraživanja u Hrvatskoj je bila
zabilježena samo dva puta.
Literatura: Vellinga 1986, Knudsen i Vesterholt 2012.
34. Flammulina velutipes (Curtis) Singer – bašunasta panjevka
Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Bezgovača 07.11.2012. (1); šuma Crnčina
07.11.2012.1
Ekologija: Živi kao saprotrof na mrtvom ili živom bjelogoričnom, rjeđe crnogoričnom
drveću.
Literatura: Redhead i Petersen 1999, Knudsen i Vesterholt 2012.
35. Galerina marginata (Batsch) Kühner – obrubljena patuljica

Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Bezgovača 14.10.2012. (2), 07.11.2012. (1); šuma
Crnčina 14.10.2012. (2), 07.11.2012. (1); šuma Lipovica 27.09.2012. (1), 14.10.2012. (1).
Ekologija: Živi kao saprotrof na ostacima crnogoričnog i bjelogoričnog drveća u šumama, a
može se pojaviti i izvan šuma, na primjer na pašnjacima.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Široko rasprostranjena i vrlo črsta vrsta.
36. Gymnopus aquosus (Bull.) Antonín & Noordel. – šumska plosnatica

Porodica: Omphalotaceae; red: Agaricales
Sinonimi i krivo primijenjena imena: Collybia aquosa (Bull.) P. Kumm., Collybia dryophila
(Bull.) P. Kumm., Gymnopus dryophilus (Bull.) Murrill, Collybia ocior (Pers.) Vilgalys &
O.K. Mill., Collybia ocior (Pers.) Vilgalys & O.K. Mill., Gymnopus ocior (Pers.) Antonín &
Noordel.
Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Bezgovača 27.09.2012. (2), 17.07.2013. (1).
Ekologija: Živi kao saprotrof tla u bjelogoričnim, rjeđe crnogoričnim šumama.
Literatura: Antonin i Noordelos 2010, Knudsen i Vesterholt 2012.
37. Gymnopus brassicolens (Romagn.) Antonín & Noordel. – kupusna plosnatica

Sinonimi i krivo primijenjena imena: Collybia brassicolens (Romagn.) Bon, Micromphale
brassicolens (Romagn.) P.D. Orton
Ekologija: Živi u šumama kao saprotrof na šumskom listincu i grančicama bjelogoričnog i
Literatura: Antonin i Noordelos 2010.
38. Gymnopus erythropus (Pers.) Antonín, Halling & Noordel. – crvenonoga

plosnatica
Sinonimi i krivo primijenjena imena: Collybia erythropus (Pers.) P. Kumm.
Ekologija: Živi kao saprotrof tla bjelogoričnih i miješanih šuma, ali i na u tlo ukopanim
ostacima bjelogoričnog, rijetko crnogoričnog drveta.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Široko rasprostranjena, uobičajena vrsta.
39. Gymnopus inodorus (Pat.) Antonín & Noordel.

Sinonimi i krivo primijenjena imena: Collybia inodora (Pat.) P.D. Orton
Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Bezgovača 07.11.2012. (1), šuma Crnčina 07.11.2012.
(1).
Ekologija: Živi kao saprotrof na granama ili humusnom tlu bjelogoričnih, rjeđe
crnogoričnih šuma.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Vrsta nije česta u Hrvatskoj, zabilježena je 12 puta.
40. Gymnopus peronatus (Bolton) Gray – ljuta plosnatica

Sinonimi i krivo primijenjena imena: Collybia peronata (Bolton) P. Kumm.
Ekologija: Živi kao saprotrof na listincu bjelogoričnih i crnogoričnih šuma.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Široko rasprostranjena, česta vrsta.
Literatura: Bas i sur. 1995.
41. Hebeloma crustuliniforme (Bull.) Quél. – kapljasta bljedunjavka
Ekologija: Živi u mikorizi s bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem u šumama i parkovima.
Literatura: Vesterholt 2005.
42. Hebeloma sacchariolens Quél. – šećerna bljedunjavka

Uzorci u zbirci: CNF 1/6454, 1/6455, 1/6456.
Ekologija: Živi u mikorizi s bjelogoričnim drvećem u šumama i parkovima.
Literatura: Vesterholt 2005, Knudsen i Vesterholt 2012.
43. Hebeloma sinapizans (Paulet) Gillet – rotkvasta bljedunjavka

Ekologija: Živi u šumama i parkovima u mikorizi s bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.
Literatura: Vesterholt 2005.
 44. Hemimycena pseudolactea (Kühner) Singer

Porodica: Mycenaceae; red: Agaricales
Ekologija: Živi u šumam kao saprotrof na listincu te na trulim komadima bjelogoričnog i
Rasprostranjenost u Europi: Široko rasprostranjena ali rijetka vrsta.
Literatura: Courtecuisse i Duhem 2000, Antonin i Noordeloos 2004.
45. Hydropus floccipes (Fr.) Singer

Porodica: Marasmiaceae; red: Agaricales
Ekologija: Živi kao saprotrof u bjelogoričnim šumama, na ostacima drveća ili na tlu.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Ovo je črtvrti nalaz vrste u Hrvatskoj. Prvi puta je
zabilježena 2010. godine.
46. Hypholoma fasciculare (Huds.) P. Kumm. – obična sumporača

07.11.2012. (2), 21.05.2013. (1), 17.07.2013. (1); šuma Crnčina 27.09.2012. (2),
14.10.2012. (3), 07.11.2012. (2), 17.07.2013. (1); šuma Lipovica 14.10.2012. (3).
Ekologija: Živi kao saprotrof na starim stablima te trulim komadima bjelogoričnog i
47. Hypholoma lateritium (Schaeff.) P. Kumm. – crvenkasta sumporača

Ekologija: Živi kao saprotrof ili slabi parazit na krupnim drvnim ostacima i starom drveću
bjelogoričnih vrsta.
 48. Inocybe curvipes P. Karst.

Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Crnčina 17.07.2013. (1)
Ekologija: Živi u mikorizi s bjelogoričnim vrstama drveća, u šumama i parkovima.
Rasprostranjenost u Europi: Široko rasprostranjena i uobičajena vrsta.
Literatura: Moser i Jülich 1985-2001, Stangl 1989, Courtecuisse i Duhem 2000, Knudsen i
Vesterholt 2012.
49. Inocybe geophylla (Bull.) P. Kumm. – zemljasta cjepača
Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Crnčina 14.10.2012. (5), 17.07.2013. (2); šuma
Lipovica 14.10.2012. (4), 17.07.2013. (1).
Ekologija: Živi u mikorizi s bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem u šumama i parkovima.
Literatura: Kuyper 1986, Stangl 1989, Knudsen i Vesterhold 2012.
50. Inocybe maculata Boud. – pjegava cjepača

(2).
Ekologija: Živi u šumama i parkovima, u mikorizi s bjelogoričnim vrstama drveća (najčešće
iz rodova Quercus i Fagus).
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Vrsta je prvi puta zabilježena za Hrvatsku 2004. godine, a do
sada je poznato samo pet nalaza.
Literatura: Stangl 1989, Knudsen i Vesterholt 2012.
51. Laccaria laccata (Scop.) Cooke – obična lakovka

Porodica: Hydnangiaceae; red: Agaricales
17.07.2013. (1); šuma Crnčina 14.10.2012. (3), 07.11.2012. (2), 17.07.2013. (1); šuma
Lipovica 14.10.2012. (3), 17.07.2013. (2).
Ekologija: Živi u mikorizi s drvećem u bjelogoričnim i miješanim šumama.
52. Lacrymaria lacrymabunda (Bull.) Pat. – suzna cunjavka

Sinonimi i krivo primijenjena imena: Psathyrella velutina (Pers.) Singer
Crnčina 27.09.2012. (1), 14.10.2012. (1); šuma Lipovica 27.09.2012. (2), 14.10.2012. (3),
21.05. 2013. (3).
Ekologija: Živi kao saprotrof tla ili na trulim ostacima drveta u bjelogoričnim šumama, uz
puteve, u vrtovima i parkovima.
53. Lactarius acerrimus Britzelm. – najljuća mliječnica

Porodica: Russulaceae; red: Agaricales
Ekologija: Živi u mikorizi s vrstama roda Quercus. Ovu vrstu najčešće nalazimo na
rubovima šuma i proplancima.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Široko rasprostranjena vrsta, no nije česta.
Literatura: Heilmann-Clausen i sur. 1998, Basso 1999.
54. Lactarius aurantiacus (Pers.) Gray – narančasta mlječnica

Sinonimi i krivo primijenjena imena: Lactarius mitissimus (Fr.) Fr.
Ekologija: Mikorizna vrsta prisutna u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama.
55. Lactarius circellatus Fr. – grabova mliječnica

(1).
Ekologija: Živi u šumama i uz šumske rubove, u mikorizi s vrstama roda Carpinus (rjeđe i
uz druge vrste bjelogoričnog drveća).
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Vrsta je u Hrvatskoj česta, a rasprostranjena je u području
areala vrsta Carpinus betulus i Carpinus orientalis.
56. Lactarius fulvissimus Romagn. – lisičasta mliječnica

Ekologija: Vrsta živi u mikorizi s bjelogoričnim, rijetko crnogoričnim drvećem. Najčešće
dolazi uz vrste rodova Fagus, Quercus, Tilia, Populus i Corylus.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Široko rasprostranjena, ali nije česta vrsta.
57. Lactarius quietus (Fr.) Fr. – hrastova mliječnica

(1), 07.11. 2010 (1).
Ekologija: Živi u bjelogoričnim šumama u mikorizi s vrstama roda Quercus.
58. Leccinum pseudoscabrum (Kallenb.) Šutara

Porodica: Boletaceae; red: Agaricales
Sinonimi i krivo primijenjena imena: Leccinum carpini (R. Schulz) D.A. Reid, Leccinum
griseum (Quél.) Singer
Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Lipovica 14.10.2012. (1); 17.07.2013. (3).
Ekologija: Živi u šumama u mikorizi s bjelogoričnim vrstama drveća. Najčešće dolazi uz
vrste roda Carpinus, Corylus i Fagus.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Rasprostranjena i vrlo česta vrsta.
Literatura: Lannoy i Estades 1995, Muñoz 2005.
59. Lentinus tigrinus (Bull.) Fr. – tigrasta pilašica

Porodica: Polyporaceae; red: Agaricales
Sinonimi i krivo primijenjena imena: Panus tigrinus (Bull.) Singer
Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Crnčina 27.09.2012. (2), 21.05.2013. (1), 17.07. 2013.
(1); šuma Lipovica 27.09.2012. (2), 14.10.2012. (2), 21.05.2013. (2) 17.07.2013. (1).
Ekologija: Živi kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima, najčešće vrsta iz roda Populus i
Salix, a rjeđe drugog bjelogoričnog drveća.
Literatura: Pegler 1983, Knudsen i Vesterholt 2012.
60. Lepiota cristata (Bolton) P. Kumm. – smrdljiva suncobranka

Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Bezgovača 14.10.2012. (1); šuma Lipovica
14.10.2012. (1).
Ekologija: Živi kao saprotrof tla u šumama i parkovima, na travnjacima i drugim
otvorenijim staništima.
Literatura: Canduso i Lanzoni 1990, Noordeloos i sur. 2001, Knudsen i Vesterholt 2012.
61. Lepiota lilacea Bres.

27.09.2012. (1).
Ekologija: Živi kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama te na otvorenijim staništima kao
što su parkovi i vrtovi.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: U Hrvatskoj je prvi puta zabilježena 2008. godine, a do sada
je poznato 6 nalaza.
Literatura: Canduso i Lanzoni 1990, Noordeloos i sur. 2001, Knudsen i Vesterholt 2012.
62. Lepista glaucocana (Bres.) Singer – blijedoljubičasta koturnica

Ekologija: Živi kao saprotrof tla u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, te parkovima.
63. Lepista sordida (Schumach.) Singer – prljava koturnica

Ekologija: Živi kao saprotrof tla u šumama, parkovima i vrtovima.
64. Leucoagaricus leucothites (Vittad.) Wasser – turkinja

Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Crnčina 27.09.2012. (2), 14.10.2012. (4).
Ekologija: Živi kao saprotrof tla na travnjacima, livadama te uz puteve.
Literatura: Noordeloos i sur. 2001, Knudsen i Vesterholt 2012.
65. Lycoperdon perlatum Pers. – tikvasta puhara

07.11.2012. (1).
Ekologija: Živi kao saprotrof tla u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama te u parkovima,
rjeđe na otvorenim staništima.
Literatura: Sarasini 2005, Knudsen i Vesterholt 2012.
66. Macrocystidia cucumis (Pers.) Joss – mirisna krastavčica

Ekologija: Živi kao saprotrof tla na različitim tipovima staništa: šume, parkovi, voćnjaci,
travnjaci, vrtovi.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Široko rasprostranjena, no nije česta.
67. Macrolepiota mastoidea (Fr.) Singer – grbava sunčanica

Sinonimi i krivo primijenjena imena: Macrolepiota gracilenta (Krombh.) Wasser,
Macrolepiota rickenii (Velen.) Bellù & Lanzoni, Macrolepiota konradii (Huijsman ex P.D.
Orton) M.M. Moser.
Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Bezgovača 27.09. 2012. (2), 14.10.2012. (1),
07.11.2012. (1).
Ekologija: Živi kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, na proplancima i travnjacima.
Literatura: Canduso i Lanzoni 1990, Knudsen i Vesterholt 2012.
68. Macrolepiota procera (Scop.) Singer – velika sunčanica

Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Bezgovača 27.09. 2012. (5), 14.10.2012. (1).
Ekologija: Živi kao saprotrof tla u šumama, šumskim proplancima, travnjacima i vrtovima.
Literatura: Canduso i Lanzoni 1990, Noordeloos i sur. 2001.
69. Marasmius bulliardii Quél. – padobranasta pritajnica

Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Bezgovača 14.10.2012. (1); šuma Crnčina 27.09.
2012. (2), 14.10.2012. (2), 07.11.2012. (1); šuma Lipovica 27.09.2012. (1), 14.10.2012. (1).
Ekologija: Živi kao saprotrof na otpalom lišću bjelogoričnog drveća u šumama. Najčešće se
pojavljuje na lišću vrsta roda Quercus i Fagus.
70. Marasmius rotula (Scop.) Fr. – koturasta pritajnica

21.05.2013. (2); šuma Crnčina 14.10.2012. (1), 21.05.2013. (2) 17.07.2013. (1); šuma
Lipovica 17.07.2013. (1).
Ekologija: Živi kao saprotrof na ostacima bjelogoričnog drveća (grane, debla, kora, panjevi)
u šumama, parkovima i vrtovima.
71. Marasmius torquescens Quél. – žutosmeđa pritajnica

Ekologija: Živi kao saprotrof na otpalom lišću i grančicama bjelogoričnog drveća, vrstu
rjeđe nalazimo u crnogoričnim šumama na otpalim iglicama.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Široko rasprostranjena, uobičajena vrsta.
Literatura: Antonin i Noordelos 2010, Knudsen i Vesterholt 2012.
72. Megacollybia platyphylla (Pers.) Kotl. & Pouzar – raspucana širokoliska

17.07.2013. (1); šuma Crnčina 14.10.2012. (2).
Ekologija: Živi kao saprotrof u šumama na drvnom materijalu bjelogoričnog, rjeđe
crnogoričnog drveća. Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Široko rasprostranjena i vrlo česta
vrsta.
73. Mycena acicula (Schaeff.) P. Kumm. – narančastožuta šljemovka

17.07.2013. (1); šuma Crnčina 27.09.2012. (3), 14.10.2012. (1), 21.05.2013. (1); šuma
Lipovica 27.09.2012. (1).
Ekologija: Živi kao saprotrof u šumama i parkovima na otpalim grančicama i trulim
ostacima bjelogoričnog drveća.
Literatura: Maas Geesteranus 1992.
 74. Mycena corynephora Maas Geest.

Ekologija: Živi kao saprotrof na mahovinom obraslim trupcima i granama raznog
bjelogoričnog drveća.
Rasprostranjenost u Europi: Vrsta je zabilježena u sedam država Europe i nije česta.
Literatura: Maas Geesteranus 1992, Courtecuisse i Duhem 2000, Krieglsteiner 2001, Robich
2003.
75. Mycena erubescens Höhn. – gorka šljemovka

Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Lipovica 14.10.2012. (1)
Ekologija: Živi u šumama kao saprotrof na drvenastim ostacima mnogih vrsta bjelogoričnog
drveća.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Vrsta je na području Hrvatske do sada zabilježena samo šest
puta. Zbog sličnosti s čestom vrstom Mycena galopus, lako je moguće da je dio nalaza
zanemaren, pa bi njezina rasprostranjenost i brojnost populacije u Hrvatskoj mogla biti veća
nego što se čini.
Literatura: Maas Geesteranus 1992, Robich 2003, Knudsen i Vesterholt 2012.
76. Mycena galericulata (Scop.) Gray – naborana šljemovka

(4), 07.11.2012. (6); šuma Lipovica 14.10.2012. (3).
Ekologija: Živi kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog i crnogoričnog
drveća u šumama i parkovima.
77. Mycena galopus (Pers.) P. Kumm. – mliječna šljemovka

Ekologija: Živi kao saprotrof na listincu i trulom drvnom materijalu u bjelogoričnim i
crnogoričnim šumama, a može živjeti i na otvorenijim staništima.
78. Mycena haematopus (Pers.) P. Kumm. – krvonožna šljemovka

Crnčina 14.10.2012. (1), 07.11.2012. (1); šuma Lipovica 27.09.2012. (1).
Ekologija: Živi kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog, rjeđe
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Široko rasprostranjena, vrlo česta vrsta.
Literatura: Maas Geesteranus 1992, Krieglsteiner 2001, Knudsen i Vesterholt 2012.
79. Mycena inclinata (Fr.) Quél. – busenasta šljemovka

Ekologija: Živi kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, najćešće
roda Quercus, u šumama i parkovima.
80. Mycena maculata P. Karst. – pjegava šljemovka

Ekologija: Živi kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog (najčešće roda
Quercus i Fagus), rjeđe crnogoričnog (Picea, Abies) drveća.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Do sada su poznata samo četiri nalaza ove vrste na području
Hrvatske.
Literatura: Maas Geesteranus 1992, Krieglsteiner 2001, Robich 2003, Knudsen i Vesterholt
2012.
81. Mycena niveipes (Murrill) Murrill – bjelonoga šljemovka

Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Crnčina 27.09.2012. (1); šuma Lipovica 27.09.2012.
(1), 25.05.2013. (1).
Uzorci u zbirci: CNF 1/6436, 1/6439, 1/6576.
Ekologija: Živi kao saprotrof na drvnim ostacima bjelogoričnog drveća.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Do sada je poznato šest nalaza ove vrste na području
Hrvatske.
Literatura: Maas Geesteranus 1992, Robich 2003, Knudsen i Vesterholt 2012.
82. Mycena polygramma (Bull.) Gray – žljebasta šljemovka

Ekologija: Živi kao saprotrof na drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, posebice rodova
Fagus, Quercus i Fraxinus, u šumama i parkovima.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Široko rasprostranjena, no nije česta.
2012.
83. Mycena pseudocorticola Kühner – sinja šljemovka
Ekologija: Živi kao saprotrof na kori živog bjelogoričnog drveća obrasloj mahovinom.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Ovo je četvrti nalaz ove vrste u Hrvatskoj.
2012.
84. Mycena pura (Pers.) P. Kumm. – ljubičasta šljemovka

(1).
Ekologija: Živi u šumama kao saprotrof na listincu bjelogoričnih i crnogoričnih vrsta
drveća.
85. Mycena renati Quél. – žutonoga šljemovka

Crnčina 27.09.2012. (2), 14.10.2012. (1); šuma Lipovica 27.09.2012. (4), 14.10.2012. (1),
21.05.2013. (1).
Ekologija: Živi kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima Fagus sylvatica, rjeđe drugog
bjelogoričnog drveća.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Široko rasprostranjena i vrlo česta.
86. Panellus stipticus (Bull.) P. Karst. – trpka lepezica

Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Bezgovača 07.11.2012. (1);šuma Crnčina 07.11.2012.
(1).
Ekologija: Živi kao saprotrof u šumama i parkovima, na panjevima, trupcima i granama
bjelogoričnog drveća, najčešće roda Quercus.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Široko rasprostranjena i vrlo česta.
Literatura: Bas i sur. 1995, Krieglsteiner 2001, Knudsen i Vesterholt 2012,.
87. Parasola auricoma (Pat.) Redhead

Sinonimi i krivo primijenjena imena: Coprinus auricomus Pat.
Ekologija: Živi kao saprotrof tla na travnatim površinama (travnjaci, rubovi puteva, šumski
proplanci).
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Ova vrsta je u Hrvatskoj prvi puta pronađena tek 2007.
godine, a danas je poznata s tri lokaliteta. Međutim, sudeći prema njezinoj
rasprostranjenosti i brojnosti u ostalim dijelovima Europe, vjerojatno se radi o uobičajenoj
vrsti koja je zbog slabe istraženosti gljiva u Hrvatskoj previđena.
88. Pholiota gummosa (Lasch) Singer – gumasta ljuskavica

Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Crnčina 27.09.2012. (1), 14.10.2012. (4), 07.11.2012.
(4); šuma Lipovica 27.09.2012. (3), 14.10.2012. (2).
Ekologija: Živi kao saprotrof tla ili ukopanih drvnih ostataka na travnjacima, šumskim
proplancima i drugim otvorenim staništima.
Literatura: Krieglsteiner 2003, Noordeloos 2011.
89. Pleurotus dryinus (Pers.) P. Kumm. – hrastova krivonoška

Porodica: Pleurotaceae; red: Agaricales
(1).
Ekologija: Živi kao saprotrof ili slabi parazit na mrtvom ili živom bjelogoričnom, rjeđe
crnogoričnom drveću u šumama, parkovima i voćnjacima.
90. Pluteus cervinus (Schaeff.) P. Kumm. – jelenska krovnjača
Porodica: Pluteaceae; red: Agaricales
21.05.2013. (2), 17.07.2013. (2); šuma Crnčina 27.09.2012. (4), 14.10.1012. (1),
07.11.2012. (2); šuma Lipovica 27.09.2012. (2), 14.10.1012. (3), 07.11.2012. (6).
Ekologija: Živi kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima u bjelogoričnim, rjeđe u
crnogoričnim šumama.
91. Pluteus ephebeus (Fr.) Gillet – mišja krovnjača

Ekologija: Živi kao saprotrof tla te na trulim drvnim ostacima u bjelogoričnim šumama i
parkovima.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Široko je rasprostranjena, no nije česta vrsta.
92. Pluteus nanus (Pers.) P. Kumm – tamneća krovnjača

Ekologija: Živi kao saprotrof tla ili na trulim drvnim ostacima u bjelogoričnim šumama i
parkovima.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Ovo je drugi nalaz ove vrste na području Hrvatske.
Literatura: Bas i sur. 1990, Krieglsteiner 2003, Knudsen i Vesterhold 2012.
93. Pluteus petasatus (Fr.) Gillet – piljevinska krovnjača

Ekologija: Živi kao saprotrof na drvnim ostacima bjelogoričnog drveća (najčešće vrste
rodova Quercus i Fagus).
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Vrsta je rasprostranjena u kontinentalnom dijelu Hrvatske i
nije česta.
Literatura: Bas i sur. 1990, Krieglsteiner 2003, Knudsen i Vesterholt 2012.
94. Pluteus phlebophorus (Ditmar) P. Kumm. – naborana krovnjača
(1).
Ekologija: Živi kao saprotrof tla ili drvnih ostataka u bjelogoričnim šumama.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Vrsta na području Hrvatske zabilježena desetak puta.
95. Pluteus plautus (Weinm.) Gillet – providna krovnjača

(1).
Ekologija: Živi kao saprotrof u šumama, na drvnim ostacima bjelogoričnog i crnogoričnog
drveća.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Vrsta je rasprostranjena u nizinskom dijelu Hrvatske i nije
česta.
96. Pluteus podospileus Sacc. & Cub. – čehavonoga krovnjača

17.07.2013. (1).
Ekologija: Živi kao saprotrof tla ili na drvnim ostacima bjelogoričnog drveća (najčešće iz
rodova Salix i Alnus) u šumama i parkovima.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Vrsta je rijetka i poznata je samo iz središnje Hrvatske.
97. Pluteus romellii (Britzelm.) Sacc. – smeđe-žuta krovnjača

Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Lipovica 27.09.2012. (1), 21.05.2013. (2).
Ekologija: Živi kao saprotrof na drvnim ostacima u bjelogoričnim šumama i parkovima.
98. Pluteus salicinus (Pers.) P. Kumm. – zeleno-siva krovnjača
Ekologija: Živi kao saprotrof na drvnim ostacima bjelogoričnog, jako rijetko crnogoričnog
drveća. Može živjeti i kao saprotrof tla.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Vrsta je poznata samo iz kontinentalnog dijela Hrvatske i
nije česta.
99. Pluteus satur Kühner & Romagn.

Sinonimi i krivo primijenjena imena: Pluteus pallescens P.D. Orton
(1).
Ekologija: Živi kao saprotrof tla ili drvnih ostataka u bjelogoričnim šumama.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Do ovog istraživanja, vrsta je na području Hrvatske
zabilježena samo jednom.
100. Psathyrella candolleana (Fr.) Maire – cunjava slabunjavka
Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Bezgovača 27.09.2012. (3), 21.05.2013 (2); šuma
Crnčina 27.09.2012. (7), 21.05.2013 (4), 17.07.2013. (3); šuma Lipovica 27.09.2012. (3),
14.10.2012. (1), 21.05.2013. (4), 17.07.2013. (1).
Ekologija: Živi kao saprotrof tla ili drvnih ostataka bjelogoričnog drveća u šumama i
parkovima.
Literatura: Kits van Waveren 1985, Knudsen i Vesterholt 2012.
101. Psathyrella corrugis (Pers.) Konrad & Maubl. – vitka slabunjavka

Sinonimi i krivo primijenjena imena: Psathyrella gracilis (Fr.) Quél.
Ekologija: Živi kao saprotrof tla ili drvnih ostataka bjelogoričnog drveća u šumama,
parkovima, na rubovima puteva te na otvorenim staništima (travnjacima).
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Iako je vrsta na području Hrvatske zabilježena samo 5 puta,
velika je vjerojatnost da je zapravo češća. Naime, radi se o čestoj vrsti u Europi koja je zbog
velike sličnosti s drugim vrstama istog roda i nužne mikroskopske identifikacije vjerojatno
više puta previđena.
 102. Psathyrella pseudogracilis (Romagn.) M.M. Moser

Ekologija: Živi kao saprotrof tla ili ostataka bjelogoričnog drveća u šumama i parkovima.
Rasprostranjenost u Europi: Vrsta je u Europi prilično široko rasprostranjena, ali rijetka.
Literatura: Kits van Waveren 1985, Courtecuisse i Duhem 2000, Knudsen i Vesterholt
2012.
103. Psathyrella pygmea (Bull.) Singer – patuljasta slabunjavka

Ekologija: Živi kao saprotrof tla ili drvnih ostataka bjelogoričnog drveća u šumama.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Vrsta je do sada zabilježena samo pet puta. Međutim, zbog
malih plodišta te velike sličnosti s vrlo čestom vrstom Coprinellus disseminatus, velika je
vjerojatnost da je previđena prilikom bilježenja, odnosno da je češća no što se čini.
104. Psathyrella tephrophylla (Romagn.) M.M. Moser – sivolisna slabunjavka

Ekologija: Živi kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Ovo je drugi nalaz ove vrste u Hrvatskoj.
105. Rhodocollybia butyracea (Bull.) Lennox – maslačna plosnatica
Sinonimi i krivo primijenjena imena: Collybia butyracea (Bull.) P. Kumm.
Ekologija: Živi kao saprotrof na tlu u različitim tipovima šuma.
106. Rhodocybe gemina (Paulet) Kuyper & Noordel. – zasječena rusoglavka

Ekologija: Živi kao saprotrof tla u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama te parkovima.
107. Rhodotus palmatus (Bull.) Maire – brazdasti ruževac

Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Bezgovača 14.10.2012. (2), šuma Crnčina 14.10.2012.
(1), 07.11. 2012. (1).
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Rijetka vrsta, pronalažena samo u nizinskoj Hrvatskoj.
108. Rickenella fibula (Bull.) Raithelh. – narančasta mahovinka

Porodica: Repetobasidiaceae; red: Agaricales
Lokalitet, datum (broj nalaza): Šuma Crnčina 07.11. 2012. (1).
Ekologija: Živi kao parazit na mahovini, na različitim tipovima šumskih i otvorenih staništa.
109. Rugosomyces ionides (Bull.) Bon – ljubičasta ljepoglavka

Porodica: Lyophyllaceae; red: Agaricales
Sinonimi i krivo primijenjena imena: Calocybe ionides (Bull.) Donk
Ugroženost u Hrvatskoj: Gotovo ugrožena vrsta (NT - near threatened).
Ekologija: Živi kao saprotrof listinca u bjelogoričnim i miješanim, rjeđe crnogoričnim
šumama. Može se pronaći i u parkovima te na travnjacima.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Rasprostranjena ali prilično rijetka vrsta.
 110. Russula carpini R. Girard & Heinem.

Ekologija: Živi u šumam i parkovima, u mikorizi s vrstama roda Carpinus.
Rasprostranjenost u Europi: Rijetka vrsta, pronađena u 10-ak država Europe.
Literatura: Romagnesi 1985, Courtecuisse i Duhem 2000, Kränzlin 2005, Sarnari 2005,
Knudsen i Vesterholt 2012.
111. Russula emetica (Schaeff.) Pers. – bljuvara

Ekologija: Živi u šumama, u mikorizi s crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem.
Literatura: Romagnesi 1985, Kränzlin 2005, Sarnari 2005, Knudsen i Vesterholt 2012.
 112. Russula emeticicolor Jul. Schäff.

Ekologija: Živi u mikorizi s bjelogoričnim drvećem (vrlo često s Fagus sylvatica) u šumama
i parkovima.
Rasprostranjenost u Europi: Rijetka vrsta, zabilježena u 10-ak država Europe.
Literatura: Courtecuisse i Duhem 2000, Kränzlin 2005, Sarnari 2005, Knudsen i Vesterholt
2012.
113. Russula insignis Quél. – žutostopa krasnica

Ekologija: Živi u šumama i parkovima, u mikorizi s bjelogoričnim drvećem, prvenstveno s
vrstama roda Qercus.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Ovo je treći nalaz ove vrste na području Hrvatske.
Literatura: Kränzlin 2005, Sarnari 2005, Knudsen i Vesterholt 2012.
114. Russula pectinata Fr. – češljasta krasnica

Ekologija: Živi u šumama i parkovima, u mikorizi s bjelogoričnim vrstama drveća (najčešće
vrste rodova Carpinus, Quercus i Betula).
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: U Hrvatskoj je zabilježeno samo nekoliko nalaza. Međutim,
zbog velike sličnosti s drugim vrstama istog roda, vjerojatno je često previđena.
Literatura: Romagnesi 1985, Kränzlin 2005, Knudsen i Vesterholt 2012.
115. Sarcomyxa serotina (Pers.) P. Karst. – zelenkasta lepezica

Sinonimi i krivo primijenjena imena: Panellus serotinus (Pers.) Kühner
Ekologija: Živi kao saprotrof na krupnim ostacima bjelogoričnog drveća (panjevi, trupci),
posebice na vrstama rodova Fagus, Quercus, Betula i Alnus. Rijetko se javlja na
crnogoričnom (Pinus) ili živom drveću.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Široko rasprostranjena ali nije česta.
116. Schizophyllum commune Fr. – obična dvolisnica

Porodica: Schizophyllaceae; red: Agaricales
(1), šuma Lipovica 17.07.2013. (1).
Ekologija: Živi kao saprotrof drvnih ostataka na različitim tipovima staništa (šume, parkovi,
vrtovi).
117. Scleroderma bovista Fr. – glatka krumpirača
Porodica: Sclerodermataceae; red: Agaricales
(3).
Ekologija: Živi u mikorizi s bjelogoričnim, rjeđe s crnogoričnim drvećem u šumama i
parkovima.
Literatura: Sarasini 2005, Knudsen i Vesterholt 2012.
118. Scleroderma verrucosum (Bull.) Pers. – bradavičasta krumpirača

Porodica: Sclerodermataceae; red: Agaricales
Ekologija: Živi u šumama, u mikorizi s bjelogoričnim vrstama drveća, posebice s vrstama
roda Quercus.
Literatura: Julich 1984, Sarasini 2005, Knudsen i Vesterholt 2012.
119. Simocybe centunculus (Fr.) P. Karst. – maslinastosmeđa baršunovka

Sinonimi i krivo primijenjena imena: Ramicola centunculus (Fr.) Watling
(1); šuma Lipovica 27.09.2012. (1), 17.07.2013. (2).
Ekologija: Živi kao saprotrof u šumama, na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog
drveća (rijetko na ostacima vrsta iz roda Pinus).
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Vrsta je rasprostranjena u kontinentalnom djelu Hrvatske i
nije česta.
Literatura: Sen-Irlet 1995, Knudsen i Vesterholt 2012.
120. Tricholoma sejunctum (Sowerby) Quél. – žuto-zelena kružoliska

Ekologija: Živi u šumama, u mikorizi s bjelogoričnim vrstama drveća (rodovi Fagus,
Quercus, Corylus, Carpinus).
Literatura: Riva 2003, Knudsen i Vesterholt 2012, Christensen i Heilmann-Clausen 2013.
121. Tricholoma ustale (Fr.) P. Kumm. – opaljena kružoliska

Ekologija: Živi u šumama i parkovima, u mikorizi s bjelogoričnim vrstama drveća.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: U Hrvatskoj su do sada poznata samo četiri nalaza ove vrste.
Literatura: Knudsen i Vesterholt 2012, Christensen i Heilmann-Clausen 2013.
122. Tubaria conspersa (Pers.) Fayod – pahuljičasta smeđeglavka

(1).
Ekologija: Živi kao saprotrof tla te na manjim ostacima drvnog materijala u šumama,
parkovima i vrtovima.
Literatura: Knudsen i Vesterholt 2008, Knudsen i Vesterholt 2012.
123. Tubaria furfuracea (Pers.) Gillet – obična smeđeglavka

(1); šuma Lipovica 27.09.2012. (1).
Ekologija: Živi kao saprotrof tla ili sitnijih drvnih ostataka u šumama, parkovima, vrtovima
i na travnjacima.
Literatura: Knudsen i Vesterholt 2008, Knudsen i Vesterholt 2012.
 124. Xerocomus ripariellus Redeuilh

Sinonimi i krivo primijenjena imena: Xerocomellus ripariellus (Redeuilh) Šutara
Ekologija: Živi u mikorizi s bjelogoričnim vrstama drveća, posebice s vrstama rodova Salix,
Populus i Alnus. Preferira vlažna staništa, kao što su vlažne šume i obalne zone slatkih
voda.
Rasprostranjenost u Europi: Vrsta je poznata iz nekoliko europskih zemalja, no budući da je
opisana tek 1997. godine, njezina rasprostranjenost u Europi još uvijek nije dovoljno poznata.
Literatura: Ladurner i Simonini 2003.
125. Xerocomus rubellus (Krombh.) Quél. – crvenkasti baršunovac

Sinonimi i krivo primijenjena imena: Xerocomellus rubellus (Krombh.) Šutara
17.07.2013. (1); šuma Crnčina 14.10.2012. (1).
Uzorci u zbirci: CNF 1/6468, 1/6477, 1/6580, 1/6611, 1/6612.
Ekologija: Živi u mikorizi s bjelogoričnim vrstama drveća i grmlja u svjetlijim šumama,
parkovima te uz puteve.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Taksonomija roda Xerocomus je u posljednjih 20-ak godina
doživjela velike promjene (opisane su brojne nove vrste, a taksonomske koncepcije
postojećih su većinom promijenjene). Zbog toga bez revizije svih ranijih nalaza ove vrste
nije moguće dobiti uvid u njezinu rasprostranjenost u Hrvatskoj.
Literatura: Ladurner i Simonini 2003.
126. Xerula pudens (Pers.) Singer – dugonoga korjenjača

Sinonimi i krivo primijenjena imena: Xerula longipes (Bull.) Maire.
Ekologija: Živi kao saprotrof drvnih ostataka ili kao nekrotrofni parazit bjelogoričnog
drveća (najčešće vrsta roda Quercus) u šumama i parkovima.
Dosadašnji nalazi u Hrvatskoj: Vrsta nije česta, a rasprostranjena je u panonskom dijelu
Hrvatske i u Istri.
127. Xerula radicata (Relhan) Dörfelt – vitka korjenjača
Sinonimi i krivo primijenjena imena: Hymenopellis radicata (Relhan) R.H. Petersen,
Oudemansiella radicata (Relhan) Singer.
Lipovica 14.10.2012. (2).
Ekologija: Živi u šumama i parkovima kao saprotrof drvnih ostataka ili kao nekrotrofni
parazit bjelogoričnog drveća.
Literatura: Bas i sur. 1999, Knudsen i Vesterholt 2012.
4.3. Potencijalno nove vrste za znanost
Pet nalaza nije bilo moguće identificirati u okviru izrade ovog diplomskog rada.
Postupak identifikacije je pokazao da četiri nalaza predstavljaju tri vrste roda Entoloma, a
jedan nalaz vrstu roda Psathyrella. Radi se o vrstama koje do 2004. godine nisu bile poznate u
Europi te bi mogle predstavljati za znanost nove, još neopisane vrste. Međutim, u okviru ovog
rada nije bilo moguće provjeriti sumnju da se radi o novim vrstama, jer bi trebalo proučiti
"europske" taksonomske radove o rodovima Entoloma i Psathyrella objavljene u posljednjih
10-ak godina, kao i taksonomske radove o tim rodovima na svjetskoj razini. Nakon podataka
o svakoj vrsti, prikazujem fotografiju vrste (slika br. 6 do slika br. 9).
1. Entoloma sp. 1
Ekologija: Vrsta je pronađena na mahovinom obrasloj kori živog drveta na visini od
približno 1,2 m od tla, u sastojini hrasta lužnjaka (Quercus robur) staroj 168 godina koja
pripada fitocenozi: šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom (Genisto elatae-Quercetum
roboris).
Napomena: Ovaj nalaz pripada podrodu Leptonia, sekciji Leptonia, no po svojoj se
morfologiji razlikuje od europskih vrsta sekcije Leptonia poznatih do 2004. godine
(Noordeloos 2004).
Slika 6. Entoloma sp. 1
2. Entoloma sp. 2
Ekologija: Vrsta je pronađena na kori živog stabla hrasta lužnjaka (Quercus robur) na visini
od približno 1,5 m od tla, u sastojini hrasta lužnjaka (Quercus robur) staroj 168 godina koja
pripada fitocenozi: šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom (Genisto elatae-Quercetum
roboris).
Napomena: Ovaj nalaz pripada podrodu Entoloma, sekciji Polita, no po svojoj se
morfologiji razlikuje od europskih vrsta sekcije Polita poznatih do 2004. godine
(Noordeloos 2004).
3. Entoloma sp. 3
Ekologija: Vrsta je pronađena na tlu u 30 godina staroj, gotovo čistoj sastojini crne johe
(Alnus glutinosa), koja pripada fitocenozi: šuma crne johe s trušljom (Frangulo-Alnetum
glutinosae).
Napomena: Ovaj nalaz pripada podrodu Leptonia, sekciji Cyanula, no po svojoj se
morfologiji razlikuje od europskih vrsta sekcije Cyanula poznatih do 2004. godine
(Noordeloos 2004).
4. Psathyrella sp.
Uzorak u zbirci: CNF 1/6577.
Ekologija: Vrsta je pronađena na tlu u 38 godina staroj sastojini poljskog jasena (Fraxinus
angustifolia) i hrasta lužnjaka (Quercus robur), koja pripada fitocenozi: šuma hrasta lužnjaka
s velikom žutilovkom (Genisto elatae-Quercetum roboris).
Napomena: Ovaj nalaz pripada podrodu Psathyra, sekciji Spadiceae. Sličan je vrsti
Psathyrella pygmaea, no ima znatno veće spore (Kits van Waveren 1985, Horak 2005).
Slika 9. Psathyrella sp.

4.4. Analiza dobivenih rezultata
Radi boljeg uvida u brojnost nalaza i prisutnost vrsta na istraživanim lokalitetima, u

tablici br. 2 prikazujem 127 određenih vrsta s obzirom na broj nalaza i lokalitete na kojima
su nađene. Vrste su u tablici poredane prema broju nalaza (od vrste koja je nađena najviše
puta do vrsta koje su pronađene samo jednom).
Tablica 2. Podaci o broju nalaza i lokalitetima nalaza određenih vrsta

VRSTA BROJ NALAZA LOKALITET (ŠUMA)
Psathyrellla candoleana 28 Bezgovača, Crnčina, Lipovica
Pluteus cervinus 26 Bezgovača, Crnčina, Lipovica
Hypholoma fasciculare 18 Bezgovača, Crnčina, Lipovica
Mycena galericulata 17 Bezgovača, Crnčina, Lipovica
Laccaria laccata 15 Bezgovača, Crnčina, Lipovica
Pholiota gummosa 14 Crnčina, Lipovica
Lacrymaria lacrymabunda 13 Bezgovača, Crnčina, Lipovica
Inocybe geophylla 12 Crnčina, Lipovica
Armillaria gallica 11 Bezgovača, Crnčina, Lipovica
Crepidotus autochthonus 11 Bezgovača, Lipovica
Lentinus tigrinus 11 Crnčina, Lipovica
Mycena acicula 11 Bezgovača, Crnčina, Lipovica
Mycena renati 11 Bezgovača, Crnčina, Lipovica
Galerina marginata 10 Bezgovača, Crnčina, Lipovica
Coprinellus disseminatus 9 Bezgovača, Crnčina, Lipovica
Crepidotus crocophyllus 9 Bezgovača, Crnčina, Lipovica
Marasmius rotula 9 Bezgovača, Crnčina, Lipovica
Marasmius bulliardii 8 Bezgovača, Crnčina, Lipovica
Coprinellus micaceus 7 Bezgovača, Crnčina, Lipovica
Crepidotus calolepis 7 Crnčina, Lipovica
Macrolepiota procera 7 Bezgovača
Megacollybia platyphylla 7 Bezgovača, Crnčina
Mycena haematopus 7 Bezgovača, Crnčina, Lipovica
Leucoagaricus leucothites 6 Crnčina
Pluteus plautus 6 Bezgovača, Crnčina
Xerula radicata 6 Bezgovača, Lipovica
Agaricus xanthodermus 5 Bezgovača
Crepidotus mollis 5 Bezgovača, Crnčina, Lipovica
Mycena corynephora 5 Crnčina
Schiziphyllum commune 5 Bezgovača, Crnčina, Lipovica
Simocybe centunculus 5 Bezgovača, Crnčina, Lipovica
Xerocomus rubellus 5 Bezgovača, Lipovica
Agaricus dulcidulus 4 Bezgovača, Crnčina, Lipovica
Leccinum pseudoscabrum 4 Lipovica
Macrolepiota masoidea 4 Bezgovača
Rhodotus palmatus 4 Bezgovača, Crnčina
Scleroderma bovista 4 Crnčina, Lipovica
Gymnophus aquosus 3 Bezgovača
Hypholoma lateritium 3 Bezgovača
Hebeloma sacchariolens 3 Lipovica
Inocybe maculata 3 Crnčina, Lipovica
Lactarius acerrimus 3 Lipovica
Lactarius quietus 3 Bezgovača, Crnčina
Lycoperdon perlatum 3 Bezgovača
Mycena inclinata 3 Bezgovača
Mycena niveipes 3 Crnčina, Lipovica
Pluteus romellii 3 Lipovica
Russula emetica 3 Lipovica
Tubaria furfuracea 3 Bezgovača, Crnčina, Lipovica
Agaricus langei 2 Bezgovača, Lipovica
Armillaria tabescens 2 Bezgovača, Lipovica
Delicatula integrella 2 Crnčina
Flammulaster limulatus 2 Crnčina, Lipovica
Flammulaster muricatus 2 Crnčina, Lipovica
Flammuina velutipes 2 Bezgovača, Crnčina
Gymnopus brassicolens 2 Bezgovača
Gymnopus inodorus 2 Bezgovača, Crnčina
Lepiota cristata 2 Bezgovača, Lipovica
Lactarius circellatus 2 Crnčina, Lipovica
Lepiota lilacea 2 Bezgovača, Lipovica
Mycena pura 2 Bezgovača, Crnčina
Panellus stipticus 2 Bezgovača, Crnčina
Pleurotus dryinus 2 Bezgovača, Crnčina
Pluteus phlebophorus 2 Crnčina, Lipovica
Pluteus podospileus 2 Bezgovača, Lipovica
Pluteus satur 2 Crnčina, Lipovica
Psathyrella pseudogracilis 2 Bezgovača
Tubaria conspersa 2 Bezgovača, Crnčina
Agaricus augustus 1 Bezgovača
Agaricus bohusii 1 Bezgovača
Agrocybe firma 1 Bezgovača
Alnicola escharioides 1 Crnčina
Amanita franchetii 1 Bezgovača
Collybia cookei 1 Crnčina
Coprinellus truncorum 1 Lipovica
Coprinellus xanthotrix 1 Crnčina
Coprinopsis cortinatus 1 Lipovica
Coprinopsis lagopus 1 Bezgovača
Crepidotus caspari 1 Crnčina
Crepidotus applanatus 1 Crnčina
Crepidotus epibryus 1 Crnčina
Entoloma araneosum 1 Bezgovača
Entoloma hebes 1 Crnčina
Entoloma poliopus 1 Lipovica
Entoloma rhodopolium 1 Bezgovača
Entoloma testaceum 1 Crnčina
Entoloma versatile 1 Lipovica
Gymnopus erytropus 1 Bezgovača
Gymnopus peronatus 1 Bezgovača
Hebeloma crustuliniforme 1 Lipovica
Hebeloma sinapizans 1 Lipovica
Hemimycena pseudolactea 1 Lipovica
Hydropus floccipes 1 Bezgovača
Inocybe curvipes 1 Crnčina
Lactarius aurantiacus 1 Crnčina
Lactarius fulvissimus 1 Bezgovača
Lepista glaucocana 1 Crnčina
Lepista sordida 1 Crnčina
Macrocystidia cucumis 1 Bezgovača
Marasmius torquescens 1 Crnčina
Mycena erubescens 1 Lipovica
Mycena galopus 1 Bezgovača
Mycena maculata 1 Bezgovača
Mycena ploygramma 1 Bezgovača
Mycena pseudocorticola 1 Crnčina
Parasola auricoma 1 Lipovica
Pluteus ephebeus 1 Lipovica
Pluteus nanus 1 Bezgovača
Pluteus petasatus 1 Bezgovača
Pluteus salicinus 1 Lipovica
Psathyrella corrugis 1 Lipovica
Psathyrella pygmea 1 Lipovica
Psathyrella tephrophylla 1 Bezgovača
Rhodocollybia butyracea 1 Bezgovača
Rhodocybe gemina 1 Bezgovača
Rickenella fibula 1 Bezgovača
Rugosomyces ionides 1 Crnčina
Russula carpini 1 Bezgovača
Russula emeticicolor 1 Lipovica
Russula insignis 1 Bezgovača
Russula pectinata 1 Lipovica
Sarcomyxa serotina 1 Crnčina
Scleroderma verrucosum 1 Bezgovača
Tricholoma sejunctum 1 Lipovica
Tricholoma ustale 1 Lipovica
Xerocomus ripariellus 1 Lipovica
Xerula pudens 1 Bezgovača
Od 127 određenih vrsta, 11 ih je prvi put zabilježeno na području Hrvatske. U tablici
br. 3 dajem pregled tih vrsta (abecednim redom) s podacima o lokalitetu, datumu i broju
nalaza. Nakon tabličnog prikaza novih vrsta za mikobiotu Hrvatske, prikazujem i njihove
fotografije (slika br. 10 do slika br. 22).
Tablica 3. Vrste prvi put pronađene na području Hrvatske (nove vrste za hrvatsku mikobiotu)
VRSTA LOKALITET (ŠUMA) DATUM BR. NALAZA
Coprinopsis cortinatus Lipovica 21.05.2013. 1
Entoloma araneosum Bezgovača 07.11.2012. 1
Entoloma testaceum Crnčina 14.10.2012. 1
Entoloma versatile Lipovica 14.10.2012. 1
Hemimycena pseudolactea Lipovica 27.09.2012. 1
Inocybe curvipes Crnčina 17.07.2013. 1
Mycena corynephora Crnčina 07.11.2012. 5
Psathyrella pseudogracilis Bezgovača 27.09.2012., 14.10.2012. 2
Russula carpini Bezgovača 17.07.2013. 1
Russula emeticicolor Lipovica 17.07.2013. 1
Xerocomus ripariellus Lipovica 14.10.2012. 1
Slika 10. Coprinopsis cortinatus

Slika 11. Entoloma araneosum
Slika 12. Entoloma testaceum
Slika 13. Entoloma versatile

Slika 14. Hemimycena pseudolactea
Slika 15. Inocybe curvipes
Slika 16. Mycena corynephora

Slika 17. Psathyrella pseudogracilis
Slika 18. Russula carpini
Slika 19. Russula carpini

Slika 20. Russula emeticicolor
Slika 21. Russula emeticicolor
Slika 22. Xerocomus ripariellus

Ukupan broj vrsta kao i ukupan broj nalaza na svakom istraživanom lokalitetu
(uključujući i potencijalno nove vrste) prikazani su na slikama br. 23 i 24. Iz njih je vidljivo
da se istraživani lokaliteti ne razlikuju mnogo s obzirom na navedene parametre.
70
60
50
40
74
30 64 65
20
10
0
Šuma Lipovica Šuma Bezgovača Šuma Crnčina
Slika 23. Broj vrsta na pojedinom lokalitetu
180
160
140
120
100
80 156 161 168

60
40
20
0
Šuma Lipovica Šuma Bezgovača Šuma Crnčina
Slika 24. Broj nalaza na pojedinom lokalitetu

Broj vrsta, ali i broj nalaza zabilježenih u pet termina terenskih obilazaka znatnije se
razlikuju (slike br. 25 i 26). U mjesecu listopadu zabilježen je najveći broj vrsta i nalaza, a u
mjesecu svibnju najmanji broj vrsta, ali i najmanji broj nalaza. Pet neodređenih nalaza,
odnosno četiri potencijalno nove vrste također su uzeti u obzir prilikom ove analize.
80 rujan 2012.
listopad 2012.
70 studeni 2012.
svibanj 2013.
60
srpanj 2013.
50
40
67
30
48
20 42
33 35
10
0
rujan 2012. listopad 2012. studeni 2012. svibanj 2013. srpanj 2013.
Slika 25. Broj vrsta po mjesecima terenskih obilazaka
180 rujan 2012.

listopad 2012.
160 studeni 2012.
svibanj 2013.
140 srpanj 2013.
120
100
80 162
60 113
89
40
57 64
20
0
rujan 2012. listopad 2012. studeni 2012. svibanj 2013. srpanj 2013.
Slika 26. Broj nalaza po mjesecima terenskih obilazaka

Xerula
1 1 4 11 7 1 65 5 2 56 7
Xerula
11 2 12 2 22
Xerocomus Xerocomus
Tubaria Tubaria
Tricholoma Tricholoma
Ovim je istraživanjem pronađeno 485 nalaza gljiva, odnosno 131 gljivlja vrsta unutar
54 roda. Podaci o broju vrsta i nalaza u svakom zabilježenom rodu vidljivi su na slikama br.
Simocybe Simocybe
Scleroderma Scleroderma
Schyzophyllu Schyzophyllu
Sarcomyxa Sarcomyxa
Russula Russula
5
Rugosomyces Rugosomyces
11 1 11
Rickenella Rickenella
Rhodotus Rhodotus
Rhodocybe Rhodocybe
Rhodocollybia Rhodocollybia
34
Psathyrella Psathyrella
6
45
10
Pluteus Pluteus
Pleurotus
2
Pleurotus
11 1 1
14
Pholiota Pholiota
Parasola
2 1
Parasola
Panellus Panellus
64
13
Mycena Mycena
Megacollybia
10 4 11 4 2 6 3 1 11 7
Megacollybia
1
18
Marasmius Marasmius
3
Macrolepiota Macrolepiota
1 1 22 1 11 2
Macrocystidia Macrocystidia
Lycoperdon Lycoperdon
Leucoagaricu
Slika 28. Broj nalaza unutar svakog pronađenog roda

Leucoagaricu
Lepista Lepista
Slika 27. Broj vsta unutar svakog pronađenog roda

Lepiota Lepiota
Lentinus Lentinus
Leccinum Leccinum
Lactarius Lactarius
161513
Lacrymaria Lacrymaria
1 1
Laccaria Laccaria
Inocybe Inocybe
21
Hypholoma Hypholoma
11 2
Hydropus
2 10 4 2 10 9 5 1 1
Hydropus
Hemimycena Hemimycena
Hebeloma Hebeloma
3
Gymnopus Gymnopus
5
Galerina Galerina
2 1 1
Flammulina Flammulina
Flammulaster Flammulaster
Entoloma Entoloma
9
Delicatula Delicatula
35
Crepidotus Crepidotus
7
Coprinopsis Coprinopsis
2
18
Coprinellus Coprinellus
4
Collybia Collybia
1
11 1 21
13
Armillaria Armillaria
Amanita Amanita
1 11
Alnicola Alnicola
Agrocybe Agrocybe
27 i 28.
13
Agaricus Agaricus
5
8
0
14
12
10
70
60
50
40
30
20
10
U sljedećim grafičkim prikazima (slike 29 i 30) vidljivo je da najveći broj vrsta
pronađen tijekom istraživanja živi saprotrofnim načinom života, a isto vrijedi i za nalaze.
Naime, u oba je slučaja broj saprotrofa veći od 3/4 ukupnog broja.
4; 3%
26; 20%
1; 1%
Mikorizne vrste
Parazitske vrste
Saprotrofne vrste
100; 76%
Vrste saprotrof/parazit
Slika 29. Brojčani odnos vrsta prema tipu prehrambene strategije
12; 2%
71; 15%
1; 0%
Mikorizne vrste
Parazitske vrste
401; 83% Saprotrofne vrste
Vrste saprotrof/parazit
Slika 30. Brojčani odnos nalaza prema tipu prehrambene strategije

5. Rasprava
Hrvatska spada među mikološki najslabije istražene zemlje Europe. Razlog za to
možemo pronaći u vrlo malom broju mikologa koji su istraživali područje Hrvatske te malim
financijskim sredstvima koja su ulagana u istraživanje hrvatske mikobiote. Moglo bi se reći
da je broj mikologa u Hrvatskoj ispod minimalnog jer su neke skupine gljiva nepokrivene
istraživačima, a velik broj područja naše zemlje je neistražen. Stoga, uopće ne iznenađuje da
je do ovog mikološkog istraživanja na području Parka prirode Lonjsko polje bilo zabilježeno
samo 15 vrsta gljiva pododjeljaka Agaricomycotina iako se područje parka proteže 74 km u
dužinu i zauzima površinu od 506,5 km2.
Do sada je u Hrvatskoj zabilježeno oko 1.900 vrsta pododjeljka Agaricomycotina, no
procjenjuje se da je stvarni broj vrsta oko 4.500. Broj od 131 vrste pronađene na području
parka u okviru ovog istraživanja je značajan, no on je posljedica istraživanja samo tri tipa
staništa (sva tri šumska), na tri površinom mala lokaliteta. Zato sa sigurnošću mogu reći da je
broj vrsta gljiva pododjeljka Agaricomycotina koje žive na području Parka prirode Lonjsko
polje daleko veći. Za temeljitije spoznaje o raznolikosti gljiva samo iz ovdje istraživane
taksonomske skupine, nužna su prostorno sveobuhvatnija, višegodišnja istraživanja. Zbog
toga u ovom radu prikazane rezultate, kao i zaključke koji se iz njih mogu isčitati, treba
smatrati preliminarnima.
Poteškoće i ograničenja prisutna tijekom istraživanja gljiva pododjeljka
Agaricomycotina važno je poznavati, kako za planiranje istraživanja, tako i za vrednovanje
dobivenih rezultata. Prilikom terenskih istraživanja ovisimo o pronalasku plodišta gljiva koja
su nužna za identifikaciju vrsta. Veliki broj vrsta ima kratko fruktifikacijsko razdoblje u
godini (ono često iznosi manje od dva mjeseca). Pojedini micelij (ili pojedina gljivlja vrsta) u
tijeku jednog fruktifikacijskog razdoblja može fruktificirati u više navrata, može fruktificirati
samo jednom ili uopće ne mora fruktificirati određene sezone. Zato koliko god istraživanje
bilo intenzivno, ako ne traje barem nekoliko godina za redom, ne možemo dobiti cjeloviti
uvid u mikobiotu istraživanog područja. Plodišta većine vrsta gljiva ne traju dugo (u prosjeku
10-ak do 20-ak dana), a kod nekih vrsta iz rodova Coprinellus, Coprinopsis i Parasola traju
iznimno kratko (razviju se i propadnu tijekom nekoliko sati). Nadalje, plodišta mnogih
gljiva pododjeljka Agaricomycotina propadaju vrlo brzo nakon uzorkovanja. Zato je jako
važno nakon uzorkovanja čim prije obraditi i posušiti uzorke u laboratoriju ili terenskoj bazi.
Laboratorijski dio posla koji pri tome treba obaviti ograničava broj uzoraka koji se na terenu
mogu (tj. trebaju) sakupiti. Zbog velikih razlika u veličini plodišta među pojedinim vrstama
istraživanog pododjeljka (< 1 mm do > 500 mm) moramo uzeti u obzir vjerojatnost da će
vrste sa sitnim plodištima češće biti previđene prilikom terenskih istraživanja od onih s
krupnim plodištima. Sličan neravnopravan odnos imaju i vrste s neuglednim bojama plodišta
nasuprot živo obojenima, kao i vrste koje se makroskopski ne mogu razlikovati od srodnih,
češćih, nasuprot onih makroskopski karakterističnih. Zato je pri vrednovanju podataka o
rasprostranjenosti pojedine vrste na nekom području važno imati na umu kakva su njezina
plodišta.
Iako pet nalaza, odnosno četiri vrste (tri iz roda Entoloma i jedna iz roda Psathyrella)
nisu mogle biti identificirane u okviru ovog rada (vidi potpoglavlje 4.3.), njihov pronalazak bi
mogao imati veću znanstvenu težinu od pronalaska ostalih 127 određenih vrsta. Naime, te
četiri vrste nisu bile poznate u mikobioti Europe do 2004. godine. Međutim, nakon
Noordeloosove (2004) monografije o europskim vrstama roda Entoloma i Horakovog (2005)
identifikacijskog ključa za europske vrste roda Psathyrella koje smo (između ostalog) koristili
prilikom identifikacije nalaza iz ovih rodova, u oba roda je objavljen znatan broj novih vrsta s
područja Europe. Zato će prilikom daljnjih taksonomskih istraživanja ovih neodređenih nalaza
trebati prvo provjeriti radi li se možda o europskim vrstama opisanim u posljednjih 10-ak
godina. Ako se pokaže da vrste (ili neka od njih) do danas nisu poznate u Europi, biti će
potrebno provjeriti radi li se možda o vrstama već poznatim na nekom drugom kontinentu. U
slučaju da ovo opsežno istraživanje pokaže da pronađene vrste nisu poznate znanosti, trebat
će ih opisati i objaviti. Budući da su gljive u Hrvatskoj jako slabo istražene, pronalazak novih
gljivljih vrsta nije tako rijedak događaj. U posljednjih sedam godina opisane su četiri nove
vrste pododjeljka Agaricomycotina iz Hrvatske (Hausknecht i sur. 2007, Tkalčec i Mešić
2008, Tkalčec i sur. 2009, Mešić i sur. 2012).
Budući da su molekularna istraživanja pokazala da vrste roda Coprinus koje pripadaju
podsekciji Nivei sekcije Veliformes pripadaju zasebnom rodu Coprinopsis, a da ovim
istraživanjem pronađena vrsta Coprinus cortinatus još nije prekombinirana u odgovarajući
rod, ovdje sam predložila novu kombinaciju Coprinopsis cortinatus jer ovu vrstu nisam htjela
prikazati neodgovarajućim imenom. Međutim, da bi ova kombinacija postala validna, trebat
će je publicirati u nekoj efektivnoj publikaciji.
Od 127 pronađenih i određenih vrsta, 116 ih je već bilo poznato u Hrvatskoj. Na temelju
do sada prikupljenih podataka (publiciranih i nepubliciranih) o njihovoj učestalosti i
rasprostranjenosti u našoj zemlji, 68 vrsta možemo smatrati uobičajenim do vrlo čestim, 14
vrsta nije često, dok njih 33 možemo smatrati prilično rijetkim do rijetkim. Ako pogledamo
broj nalaza zabilježenih za svaku od 127 vrsta, vidjet ćemo da je za čak 59 vrsta pronađen
samo jedan nalaz. Za 31 vrstu pronađena su 2 ili 3 nalaza, dok je za preostalih 37 vrsta
pronađeno 4 do 28 nalaza. Za sve vrste sa sedam ili više nalaza možemo reći da su u
Hrvatskoj uobičajene do vrlo česte. Tri najčešće vrste u provedenom istraživanju bile su
Psathyrella candoleana (28 nalaza), Pluteus cervinus (26 nalaza) i Hypholoma fasciculare
(18 nalaza). Za samo dvije vrste bismo mogli reći da je broj nalaza veći nego bi se moglo
očekivati. Naime, tijekom ovog istraživanja pronađena su četiri nalaza rijetke vrste
Rhodotus palmatus, isto toliko koliko ih je do tada bilo zabilježeno u Hrvatskoj. Pronađeno
je i pet nalaza vrste Mycena corynephora koja je ovdje prvi puta zabilježena u za našu
zemlju.
Istraživani lokaliteti se ne razlikuju znatno prema broju pronađenih vrsta i nalaza. Na
lokalitetu Bezgovača pronađen je 161 nalaz i 65 vrsta, na lokalitetu Crnčini 168 nalaza i 74
vrste, a na lokalitetu Lipovici 156 nalaza i 64 vrste. Najmanje vrsta i nalaza pronađeno je na
lokalitetu Lipovici, no treba uzeti u obzir da je ovdje jedan od pet terenskih obilazaka
(07.11.2012.) izostao zbog poplave područja. Od 131 vrste pronađene tijekom cijelog
istraživanja, samo je 21 vrsta pronađena na sva tri istraživana lokaliteta. U šumi Bezgovači
pronađeno je 36 vrsta koje nisu zabilježene u druge dvije šume, 20 vrsta pronađeno je samo u
šumi Crnčini, a 24 samo u šumi Lipovici. Iako šume Bezgovača i Lipovica pripadaju istom
tipu biljne zajednice (šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom), pronađeno je manje od
50% zajedničkih vrsta, njih 29. Samo je osam vrsta koje su pronađene na oba navedena
lokaliteta, ali ne i u šumi Crnčini (šuma johe). Razlog za znatnije razlikovanje sastava
pronađenih gljivljih vrsta u dvije navedene hrastove šume vjerojatno je taj što se te dvije šume
ekološki prilično razlikuju po starosti, sastavu drveća te vodnom režimu.
Istraživanje je provedeno u dijelovima sezone kada najveći broj vrsta iz pododjeljka
Agaricomycotina stvara plodišta. Broj nalaza i vrsta po datumima terenskih obilazaka ukazuje
na značajnije, ali očekivane razlike. Naime, rezultati se podudaraju s već poznatim fenološkim
opažanjima u kontinentalnoj Hrvatskoj. Listopad je mjesec u kojem je zabilježen najveći broj
vrsta, ali i nalaza (162 nalaza, 67 vrsta), zatim slijedi rujan (113 nalaza, 67 vrsta), studeni (89
nalaza, 47 vrsta), srpanj (64 nalaza, 35 vrsta) te na kraju svibanj (57 nalaza, 33 vrste). Ovdje
također treba spomenuti izostanak terenskog istraživanja u šumi Lipovici 07.11.2012.
Brojem vrsta najviše se ističu rodovi Mycena (13), Pluteus (10) i Entoloma (9).
Približno 25% vrsta pripada navedenim rodovima što je veliki udio uzmemo li u obzir da su
pronađene vrste raspoređene u 54 roda. Najveći broj nalaza zabilježen je također kod rodova
Mycena (64) i Pluteus (45), a slijede Crepidotus (35) i Psathyrella (34). Ta četiri roda broje
približno 37% nalaza, što je također puno uzmemo li opet u obzir 54 određena roda. Rodovi
koji dominiraju brojnošću vrsta i nalaza redom su saprotrofnog načina prehrane.
Od ukupnog broja pronađenih vrsta (njih 131), 20% je mikoriznih (njih 26), dok je 76%
čisto saprotrofnih vrsta (njih 100). Pronađena je samo jedna čisto parazitska vrsta (Rickenella
fibula). Četiri pronađene vrste su saprotrofnog načina ishrane, ali mogu biti i slabi paraziti.
Promatramo li sve sakupljene nalaze, rezultati su slični. U tom slučaju 83% nalaza pripada
vrstama saprotrofnog načina ishrane, a 15% nalaza pripada mikoriznim vrstama. Od ukupno
485 nalaza samo je jedan nalaz parazitske vrste, a 12 nalaza pripada vrstama koje mogu biti
saprotrofi i paraziti. Za usporedbu, navest ću rezultat koji su dobili Zdenko Tkalčec i Armin
Mešić istražujući mikobiotu nizinskih šuma hrasta lužnjaka u Slavoniji tijekom 2005. i 2006.
godine. Omjer mikoriznih i saprotrofnih vrsta bio je tada sličan, no pomaknut nešto više u
korist mikoriznih gljiva: oko 25% mikoriznih i oko 73% saprotrofnih vrsta.
6. Zaključak
Istraživanje raznolikosti gljiva pododjeljka Agaricomycotina u tri različite šumske
sastojine Parka prirode Lonjsko polje dalo je veliki doprinos poznavanju mikobiote parka, ali
i značajan doprinos poznavanju hrvatske mikobiote, kao i hrvatske bioraznolikosti općenito.
Ranije je na području parka bilo poznato samo 15 vrsta iz gore navedenog pododjeljka. Ovim
je istraživanjem pronađeno 485 nalaza gljiva. Određeno je 127 vrsta od kojih su 124 vrste prvi
put zabilježene na području parka, a 11 je vrsta prvi put zabilježeno na području Hrvatske.
Pronađene su i četiri vrste koje nisu mogle biti određene u okviru ovog rada, a mogle bi
predstavljati nove vrste za Europu ili za znanost. Jedna vrsta nije imala odgovarajuće ime te je
predložena nova kombinacija (Coprinopsis cortinatus). S obzirom na to da je terensko
istraživanje trajalo samo jednu sezonu, te da su njime obuhvaćena samo tri tipa staništa na tri
ograničena lokaliteta, u parku koji pokriva 506,5 km2 i sadrži preko 60 glavnih tipova
staništa, provedeno istraživanje treba smatrati preliminarnim. Broj vrsta gljiva pododjeljka
Agaricomycotina koje žive na području Parka prirode Lonjsko polje zasigurno je daleko veći
od danas poznatog. Da bismo dobili cjelovotiji uvid u mikobiotu ovog područja nužna su
intenzivna višegodišnja istraživanja. Treba biti svjestan da ne možemo očuvati naša prirodna
bogatstva i ostvariti održivi razvoj našeg društva ako nismo spremni istražiti bioraznolikost
Hrvatske i uključiti dobivene spoznaje u zaštitu naše prirode.
7. Literatura
Antonín V., Noordeloos M.E. (2004): A monograph of the genera Hemimycena, Delicatula,
Fayodia, Gamundia, Myxomphalia, Resinomycena, Rickenella, and Xeromphalina
(Tribus Mycenae sensu Singer, Mycena excluded) in Europe. IHW Verlag, Eching.
Antonín V., Noordeloos M.E. (2010): A monograph of marasmioid and collybioid fungi in
Europe. IHW Verlag, Eching.
Bas C., Kuyper T.W., Noordeloos M.E., Vellinga E.C. (1990): Flora Agaricina Neerlandica 2.
A.A. Balkema Publishers, Rotterdam.
Bas C., Kuyper T.W., Noordeloos M.E., Vellinga E.C. (1995): Flora agaricina Neerlandica.
3. A. A. Balkema, Rotterdam, Brookfield.
Bas C., Kuyper T.W., Noordeloos M.E., Vellinga E.C., (1999): Flora agaricina Neerlandica
4. A. A. Balkema, Rotterdam, Brookfield.
Basso M.T. (1999): Lactarius Pers. Fungi Europaei 7. Mykoflora, Alassio.
Blagaić K. (1921): Prilozi flori viših gljiva okolice Plitvičkih Jezera. Glasn. Hrvatsk. Prir.
Društva 33(1): 10-44.
Blagaić K. (1931): Gljive naših krajeva. Vlastita naklada, Zagreb.
Bon M. (1992): Clé monographique des especes galéro-naucorioïdes. Doc. Mycol. 21(84):
1-89.
Božac R. (1984): 600 gljiva naših krajeva. Mladost, Zagreb.
Božac R. (2005): Enciklopedija gljiva 1. Školska knjiga, Zagreb.
Božac R. (2008): Enciklopedija gljiva 2. Školska knjiga, Zagreb.
Breitenbach J., Kränzlin F. (1995): Fungi of Switzerland. A contribution of knowledge of
fungal flora of Switzerland. Mykologia, Luzerne.
Christensen M., Heilmann-Clausen J. (2013): The genus Tricholoma. Narayana Press,
Gylling.
Candusso M., Lanzoni G. (1990): Lepiota s.l. Fungi Europaei 4. Libreria editrice Giovanna
Biella, Saronno.
Consiglio G., Setti L. (2008): Il Genere Crepidotus in Europa. A.M.B. Fondazione, Trento.
Cortecuisse R., Duhem B. (2000): Guide des champignons de France et d' Europe.
Delachaux et Niestlé, Paris.
Focht I. (1972). Korčulanske gljive sabrane u prosincu. Zbornik otoka Korčule 2: 229-240.
Focht I. (1986). Ključ za gljive. Naprijed, Zagreb.
Focht I. (1987). Naši vrganji. Znanje, Zagreb.

Gjurašin S. (1898): Gljive iz okolice gospićke. Nastavni vjesnik 6: 50-57.
Hausknecht A., Mešić A., Tkalčec Z. (2007): Two remarkable species of Bolbitiaceae
(Agaricales) from Croatia. Österr. Z. Pilzk. 16: 281-286.
Hawksworth D.L. (2012): Global species numbers of fungi: are tropical studies and molecular
approaches contributing to a more robust estimate? Biodivers. Conserv. 21: 2425–2433.
Heilmann-Clausen J., Verbeken A., Vesterholt J. (1998): The genus Lactarius. Fungi of
Northern Europe 2. Heilmann-Clausen J., Verbeken A., Vesterholt J. & The Danish
Mycological Society, Rødovre.
Heywood V.H., Watson R.T. (ur.) (1995): Global Biodiversity Assessment. UNEP,
Cambridge - New York - Melbourne.
Horak E. (2005): Röhrlinge und Blätterpilze in Europa. Elsevier, München.
Jülich W. (1984): Die Nichtblätterpilze, Gallertpilze und Bauchpilze. Gustav Fischer
Verlag, Stuttgart.
Kendrick B. (2000): The fifth kingdom. Third edition. Focus Publishing, Newburyport.
Kirk P.A., Cannon P.A., Minter D.A., Stalpers J.O. (2008): Dictionray of the fungi. CAB
Internatoinal, Oxon.
Kits van Waveren E. (1985): The Dutch, French and British species of Psathyrella.
Rijksherbarium, Leiden.
Knudsen H., Vesterholt J. (2012): Funga Nordica. Agaricoid, boletoid, clavarioid, cyphelloid
and gastroid genera. Nordsvamp, Copenhagen.
Krieglsteiner G.J. (2001): Die Großpilze Baden-Württembergs 3. Ulmer, Stuttgart.
Krieglsteiner G.J. (2003): Die Großpilze Baden-Württembergs 4. Ulmer, Stuttgart.
Krieglsteiner G.J., Gminder A. (2010): Die Großpilze Baden-Württembergs 5. Ulmer,
Stuttgart.
Kränzlin F. (2005): Fungi of Switzerland 6, Russulaceae. Verlag Mykologia, Luzern.
Ladurner H., Simonini G. (2003): Xerocomus s.l. Fungi Europaei 8. Edizioni Candusso,
Alassio.
Lannoy G., Estades A. (1995): Monographie des Leccinum d'Europe. Fédération
Mycologique Dauphiné-Savoie, La Roche-sur-Foron.
Ludwig E. (2001): Pilzkompendium 1. IHW-Verlag, Eching.
Maas Geesteranus R.A. (1992): Mycenas of the Northern Hemisphere. II. Conspectus of the
Mycenas of the Northern Hemisphere. Koninklijke Nederlandse Akademie van
Wetenschappen, Amsterdam - Oxford - New York - Tokyo.
Mešić A., Tkalčec Z., Antonín V. (2012): Studies on Croatian Basidiomycota 2: Marasmiellus
milicae sp. nov. Mycotaxon 119: 233-239.
Moser M. & Jülich W. (1985-2001): Colour Atlas of Basidiomycetes. 1-19. Gustav Fischer
Verlag, Stuttgart.
Muñoz J.A. (2005): Boletus s.l. Fungi Europaei 2. Edizioni Candusso, Alassio.
Noordeloos M.E. (1992): Entoloma s.l. Fungi Europaei 5. Libreria editrice Giovanna Biella,
Saronno.
Noordeloos M.E. (2004): Entoloma s.l. Fungi Europaei 5A. Edizioni Candusso, Alassio.
Noordeloos M.E. (1994): Bestimmungsschlüssel zu den Arten der Gattung Entoloma
(Rötlinge) in Europa. IHW Verlag, Eching.
Noordeloos M.E. (2011): Strophariaceae s.l. Fungi Europaei 13. Edizioni Candusso, Alassio.
Noordeloos M.E., Kuyper TH.W., Vellinga E.C. (2001): Flora Agaricina Neerlandica 5.
Monographs on families of agaricis and boleti occurring in the Netherlands. A.A.
Balkema Publishers, Tokyo.
Noordeloos M.E., Kuyper TH.W., Vellinga E.C. (2005): Flora Agaricina Neerlandica 6.
Critical monographs on families of agarics and boleti occuring on the Netherlands.
Taylor &Francis Group, Boca Raton.
Parra Sánchez L.A. (2008): Agaricus L. Fungi Europaei 1. Edizioni Candusso, Alassio.
Pegler D.N. (1983): The genus Lentinus: A World Monograph. Her Majesty'sstationery
office, London.
Radović J. (ur.) (1999): Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske sa
strategijom i akcijskim planovima zaštite. Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša,
Zagreb.
Redhead S.A., Petersen R.H. (1999): New species, varieties and combinations in the genus
Flammulina. Mycotaxon 71: 285-294.
Redhead S.A. & sur (2001): Coprinus Pers. and the disposition of Coprinus species sensu
lato. Taxon 50: 203-241.
Riva A. (2003): Tricholoma (Fr.) Staude. Fungi Europaei 3. Edizioni Candusso, Allesio.
Robich G. (2003): Mycena d'Europa. A.M.B. Fondazione, Centro Studi Micologici,
Vicenza.
Romagnesi H. (1985): Les Russules d'Europe et d'Afrique du Nord. J. Cramer, Vaduz.
Sarasini M. (2005): Gasteromiceti epigei. A.M.B. Fondazione, Trento.
Sarnari M. (2005): Monografia illustrata del Genere Russula in Europa 2. A.M.B.
Fondazione, Trento.
Schulzer S. (1857): Systematische Aufzählung der Schwämme Ungarns, Slavoniens, und
des Banates, welche diese Länder mit anderen gemein haben. Verh. K.K. Zool.-Bot.
Ges. Wien 7 (Abh.): 127-152.
Schulzer S. (1878): Mycologische Beiträge. Verh. K.K. Zool.-Bot. Ges. Wien 27 (Abh.):
97-116.
Schulzer S. (1885): Einige neue Pilz-Species und Varietäten aus Slavonien. Hedwigia 24:
129-151.
Schulzer S. (1887): Vier neue Arten aus den Fungi Slavonici adhuc ined. Hedwigia 26: 191-
193.
Senn-Irlet B. (1995): The genus Crepidotus (Fr.) Staude in Europe, Persoonia 16(1): 1-80.
Stangl J. (1989): Die Gattung Inocybe in Bayern. Hoppea 46: 5-388.
Škorić V. (1928): Mikološki prilog flori Hrvatske i Slavonije sa osobitim obzirom na
parasitske gljive. Glasn. Hrvatsk. Prir. Društva 39-40: 97-108.
Tkalčec, Z. (2006). Gljive reda Agaricales (Basidiomycota) s obojenim sporama u
Hrvatskoj. Doktorska disertacija. PMF, Zagreb.
Tkalčec Z., Mešić A. (2008): Gloiocephala cerkezii, a new species from Croatia. Mycologia
100(2): 306-310.
Tkalčec Z., Mešić A., Matočec N., Kušan I. (2008): Crvena knjiga gljiva Hrvatske.
Ministarstvo kulture, Zagreb.
Tkalčec Z., Mešić A., Hausknecht A. (2009): Two new taxa of Bolbitiaceae (Agaricales)
from Croatia. Mycotaxon 107: 249-258.
Tortić M. (1964): Prilog poznavanju viših gljiva okolice Zagreba. Acta Bot. Croat. 23: 73-
100.
Tortić M. (1966): Makromiceti Gorskog kotara I. Acta Bot. Croat. 25: 35-50.
Tortić M. (1968): Više gljive okolice Zagreba II. Acta. Bot. Croat. 26-27: 101-116.
Tortić M. (1973): Makromiceti Gorskog kotara II. Acta Bot. Croat. 32: 217-225.
Tortić M. (2002): Macrofungi in the Plitvička Jezera National Park with special reference to
lignicolous Aphyllophorales. Mycol. Montenegrina 4(1): 17-106.
Vellinga E.C. (1986): The genus Flammulaster (Agaricales) in the Netherlands and adjacent
regions. Persoonia 13, Part 1: 1-27.
Vesterholt J. (2005): Fungi of Nothern Europe. The genus Hebeloma. Svampetryk, Tilst.
Vouk V., Pevalek I. (1915): Prilog poznavanju gljiva zagrebačke okoline. Prir. Istraž.
Hrvatske Slavonije 6: 17-25.
Vouk V., Pevalek I. (1916): Prilog poznavanju bazidiomiceta sjeverne Hrvatske. Prir. Istraž.
Hrvatske Slavonije 8: 18-24.
Internetski izvor:
http://www.pp-lonjsko-polje.hr
8. Životopis
Jelena Radman, rođena 24.08.1989. u Zagrebu.

Nakon završetka osnovne škole u Popovači i srednje tehničke škole Zdravstveno učilište,
smjer Farmaceutski tehničar, 2008. godine upisuje se na studij Biologije na Prirodoslovno-
matemetičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Po završetku Preddiplomskog studija
Biologije 2011. godine upisuje Diplomski studij Ekologije i zaštite prirode, modul Kopnene
vode, također na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu. 2014. godine diplomira obranom diplomskog rada "Raznolikost gljiva pododjeljka
Agaricomycotina u šumama Parka prirode Lonjsko polje" čime stječe zanimanje magistra
ekologije i zaštite prirode.
Temeljni je korisnik engleskog i njemačkog jezika.
 Član Udruge studenata biologije – BIUS (2008.→). U udruzi djeluje kao član Botaničke
sekcije i voditelj Sekcije za gljive. Pod vodstvom udruge BIUS sudjeluje na pet
međunarodnih istraživačko-edukacijskih prijekata i terena te je organizator edukacijskih
terena za članove Udruge.
 Aktivni član Hrvatskog mikološkog društva (2012.→) gdje sudjeluje u projektu
Bioraznolikost gljiva Hrvatske.
 Dobitnica Stipendije Sisačko-moslavačke županije (2008. – 2014.).
 Sudjeluje u međunarodnom znanstveno-istraživačkom kampu "Stara Planina 2011", Srbija
(2011.).
 U organizaciji Udruge za održivi razvoj Terra Vera (Slovenija) sudjeluje na ekološko-
etnološkim međunarodnim skupovima mladih (2011., 2013.).
 Sudjeluje u pripremama i ostvarivanju događaja Noć Biologije (2010., 2013.).
 Predstavnik studenata u Vijeću Biološkog odsjeka (2013., 2014.)

Gljive Parka Prirode Lonjsko Polje

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Gljive Parka Prirode Lonjsko Polje

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sveučilište u Zagrebu

Raznolikost gljiva pododjeljka Agaricomycotina u šumama

RAZNOLIKOST GLJIVA PODODJELJKA AGARICOMYCOTINA U ŠUMAMA PARKA

Rooseveltov trg 6, 10000 Zagreb

(83 stranice, 30 slika, 3 tablice, 79 literaturnih navoda, jezik izvornika: hrvatski)

Rad je pohranjen u Središnjoj biološkoj knjižnici.

Ključne riječi: Basidiomycota, biogeografija, bioraznolikost, Hrvatska, mikobiota.

Voditelj: Dr. sc. Zdenko Tkalčec, viši znanstveni suradnik

Suvoditelj: Dr. sc. Toni Nikolić, prof.

Ocjenitelji: Dr. sc. Zdenko Tkalčec, viši znan. sur.

Rad prihvaćen: 20.02.2014.

DIVERSITY OF AGARICOMYCOTINA (FUNGI) IN FORESTS OF LONJSKO POLJE

Rooseveltov trg 6, 10000 Zagreb, Croatia

(83 pages, 30 figures, 3 tables, 79 references, original in: Croatian)

Thesis deposited in the Central Biological Library.

Key words: Basidiomycota, biogeography, biodiversity, Croatia, mycobiota.

Supervisor: Dr. Zdenko Tkalčec, Research scientist

Cosupervisor: Dr. Toni Nikolić, Prof.

Reviewers: Dr. Zdenko Tkalčec, Research scientist

Thesis accepted: 20.02.2014.

1.2. Gljive pododjeljka Agaricomycotina

Carstvo gljiva dijelimo u sedam odjeljka: Ascomycota, Basidiomycota,

Mikološka istraživanja u Hrvatskoj započela su sredinom 19. stoljeća zahvaljujući

1.4. Dosadašnja istraživanja gljiva pododjeljka Agaricomycotina u Parku

Vrste pododjeljka Agaricomycotina pronađene na području Parka prirode Lonjsko

1.5. Ugroženost i zaštita gljiva u Hrvatskoj

2.1. Terenski dio istraživanja

Tablica 1. Raspored terenskih obilazaka

Nalaze sakupljene na terenu donijela sam u Laboratorij za informatiku i modeliranje

Slika 1. Smještaj Parka prirode Lonjsko polje

3.1. Opis istraživanih lokaliteta

3.1.1. Šuma Bezgovača

Istraživani lokalitet u šumi Bezgovači nalazi se približno 2,5 km u smjeru

Slika 3. Šuma Bezgovača

3.1.2 Šuma Crnčina

Istraživani lokalitet u šumi Crnčini nalazi se približno 2 km u smjeru jug/jugoistok od

3.1.3. Šuma Lipovica

Istraživani lokalitet u šumi Lipovica (šumski predjel Glavica) nalazi se približno 4 km u

4.1. Klasifikacijski pregled svih vrsta pododjeljka Agaricomycotina

1. Agaricus augustus Fr. – golema pečurka

2. Agaricus bohusii Bon – bohusova pečurka

4. Agaricus langei (F.H. Møller) F.H. Møller – crveneća pečurka

5. Agaricus xanthodermus Genev. – karbolna pečurka

7. Alnicola escharioides (Fr.) Romagn.

8. Amanita franchetii (Boud.) Fayod – hrapava muhara

9. Armillaria gallica Marxm. & Romagn. – usamljena puza

10. Armillaria tabescens (Scop.) Emel – grmačica

11. Collybia cookei (Bres.) J.D. Arnold – žutogomoljasta plosnatica

12. Coprinellus disseminatus (Pers.) J.E. Lange – rasijana gnojištarka

14. Coprinellus truncorum (Scop.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo – panjeva

15. Coprinellus xanthothrix (Romagn.) Vilgalys, Hopple & Jacq. Johnson –

17. Coprinopsis lagopus (Fr.) Redhead – zečja gnojištarka

18. Crepidotus applanatus (Pers.) P. Kumm. – plosnata beznoška

19. Crepidotus autochthonus J.E. Lange – prizemna beznoška

20. Crepidotus calolepis (Fr.) P. Karst. – čupava beznoška

21. Crepidotus caspari Velen.

22. Crepidotus crocophyllus (Berk.) Sacc.

23. Crepidotus epibryus (Fr.) Quél. – travnjačka beznoška

24. Crepidotus mollis (Schaeff.) Staude – mekana beznoška

25. Delicatula integrella (Pers.) Fayod – nježna prozirnica

 26. Entoloma araneosum (Quél.) M.M. Moser

28. Entoloma poliopus (Romagn.) Noordel.

29. Entoloma rhodopolium (Fr.) P. Kumm. – niska rudoliska