Professional Documents
Culture Documents
2019 - 1.1. Uvod U Tehnologiju Zavarivanja
2019 - 1.1. Uvod U Tehnologiju Zavarivanja
IWE/IWT
Istorijski razvoj
zavarivanja
Spajanje materijala kovanjem, livenjem i lemljenjem bilo je poznato hiljadama godina unazad.
Kova~ko zavarivanje se primenjivalo za spajanje dva dela zagrevana u kova~koj vatri do usijanja,
a zatim su se ~ekicanjem spoja istiskivale neistoce sa dodirnih povrina usitnjavanjem strukture, uz
formiranje meduatomskih veza i ~vrstog zavarenog spoja. Kovacko zavarivanje se koristilo, prema
nekim zapisima, jo u staroj Gr~koj, u VI veku pre n.e., u Kini, Japanu, Indoneziji i Siriji za izradu
posuda, ma~eva, vrhova strela, kopalja, bodeza i drugog oruzja. Cak i za dananji stadijum razvoja
tehnike, ova tehnologija izrade delova od kompozitnih materijala kova~kim zavarivanjem je veoma
interesantna.
Liva~ko zavarivanje se razvijalo uporedo sa livenjem; pronadene su livene tankozidne vaze
od
bronze koje imaju ~zavarene" delove: drzace, figure, oslonce, spojene livenjem. Lemljenje se
takode primenjivalo kao na~in spajanja delova nakita i figura.
2
@
IWE/IWT
Razvoj savremenih postupaka zavarivanja poinje krajem XIX veka, a intenzivan razvoj i masovna
primena vezani su za sredinu XX veka. Pregled razvoja postupaka zavarivanja dat je hronoloki:
1802. Petrov istrazuje elektricni luk za optu namenu; jo ne za
zavarivanje.
1856. Dul prvi primenjuje suceono elektrootporno zavarivanje
zica.
1882. N.N. Bernardos prvi koristi elektricni luk izmedu ugljene elektrode i metala kao izvor
energije za zavarivanje uz dodavanje zice u metalnu kupku. Kao izvor jednosmerne struje
koristio je akumulatorsku bateriju. Do tada se elektricni luk izmedu dve grafitne elektrode
koristio za osvetljenje.
1888. N.S. Slavjanov je predlozio postupak elektrolunog zavarivanja metalnom elektrodom.
Elektri~ni luk je uspostavio izmedu metalne elektrode i metalnih predmeta, koji su spajani.
1894. Sottrand zavaruje prvi put gasnim plamenom smesom (0+H). Kasnije se razvija gasno
zavarivanje smeom kiseonika i acetilena (0+CH,), koje se od 1916. uspeno i iroko primenjuje
u industriji.
1895. Po~inje da se koristi aluminotermitno zavarivanje za spajanje sina i za reparaturu
odlivaka
1907. Oscar Kjelberg prvi patentira i primenjuje oblozenu elektrodu. Oblozena elekroda se
proizvodila uranjanjem gole ice u rastop minerala, a od 1936. obloga se nanosi ekstrudiranjem.
Bazine elektrode su se po~ele proizvoditi 1940. godine.
1925. Otkrice postupka zavarivanja u zastitnoj atmosferi vodonika "arc-atom".
1930. Po~ela je primena automatskog zavarivanja pod praskom - EPP u brodogradnji SAD.
Po~etkom Drugog svetskog rata javila se potreba, pre svega u avioindustriji, za novim postupkom
kojim bi se uspeno zavarivale legure aluminijuma i magnezijuma. 1940. godine po~eli
su eksperimenti sa zavarivanjem u zastiti inertnih gasova, pa je ubrzo osmisljen TIG
postupak sa netopljivom volframovom elektrodom u zastiti inertnog gasa, MIG postupak
zavarivanja se poinje primenjivati 1948. kao SIGMA postupak (Shielded Intert Gas Metal Arc), a
1953. u bivem SSSR se prvi put primenjuje MAG postupak sa ugljen-dioksidom (CO,) kao zastitnim
aktivnim gasom.
Posle 1950. godine se razvijaju mnogi novi specijalni postupci kao to su: zavarivanje pod troskom
(1951.), trenjem (1956.), snopom elektrona (1957.), ultrazvukom (1960), laserom (1960.),
plazmom u SAD (1961.) i drugi. Prvo zavarivanje i rezanje u svemiru izveli su 1969. u
sovjetskom svemirskom brodu "Sojuz 6". Zavarivanje se izvodi i pod vodom, za ta se
primenjuju razli~ite tehnike.
Malo je tehnologija koje su u tako kratkom vremenskom razdoblju dozivele tako brz razvoj,
cemu
je najvie doprineo ubrzani industrijskim razvoj posle Drugog svetskog
rata.
Izbor odgovarajuceg postupka zavarivanja zavisi od geometrije radnog predmeta, materijala,
dostupnosti, broja radnih predmeta, opreme, polozaja zavarivanja, zahteva kvaliteta i ekonomske
isplativosti.
Danas se u svetu daje poseban naglasak na kvalitetu, odnosno pouzdanosti i sigurnosti
zavarenih proizvoda. To podrazumeva:
• primenu moderne opreme za zavarivanje (invertori, impulsne struje zavarivanja, mehanizacija,
automatizacija i robotizacija zavarivanja, ...)
• visoku ponovljivost
zavarivanja,
• primenu savremenih metoda i opreme za ispitivanja sa razaranjem i bez razaranja
• primenu savremenih materijala za izradu sto lakih, trajnijih, ekonomicnijih i pouzdanijih
zavarenih konstrukcija.
3
@
IWE/IWT
Zavareni spoj je celina koju cine osnovni metal, metal sava (av), zona uticaja toplote (ZUT) i
linija
stapanja (slika
1).
Metal sava nastaje o~vrcavanjem istopljenog osnovnog i dodatnog metala, ili samo
osnovnog metala.
Zona uticaja toplote (ZUT) je deo osnovnog metala koji je pretrpeo strukturne promene i
promene
mehanickih svojstava usled unosa toplote pri zavarivanju. Sirina ZUT-a zavisi pre svega od unete
koli~ine toplote iiznosi 2-8 mm.
Linija stapanja je granicna povrsina izmedu sava i zone uticaja
toplote.
Uvar je deo osnovnog metala koji se topi pri zavarivanju i ulazi u sastav metala ava.
Povrina zavarenog spoja se zove lice sava, a granice izmedu lica sava i osnovnog metala zovu se
ivice sava. Sa suprotne strane od lica sava nalazi se nalije sava. Deo Sava koji je iznad
nivoa zavarenog
komada zove se
nadvisenje.
lice Sava •
osnovni materijal metal sava (MS)
(OM)
nali~je ava
nadvisenje lica
nadvienje u korenu
Osnovne vrste zavarenih spojeva: suceoni, ugaoni (T-spoj, preklopni, rubni, krstasti),
nalezudi, prirubni, prikazane su na slid 2.
4
@
IWE/IWT
T- spoj preklopni
krstasti
r rubni
;
b) ugaoni
v) nalezu~i
Vrsta zavarenog spoja se bira u zavisnosti od postupka zavarivanja i debljine materijala. Trokovi
zavarivanja rastu sa veli~inom spoja, a povecan unos toplote dovodi do problema poput
smanjenja udarne zilavosti i povecanja deformacija. Utvrdeno je da su ugaoni spojevi
najzastupljeniji u metalnim konstrukcijama.
Prema polozaju u prostoru av moze biti: horizontalni, horizontalno-vertikalni (zidni), vertikalni i
nadglavni. Na slici 3 prikazani su osnovni polozaji pri zavarivanju. Svi polozaji, osim
horizontalnog,
spadaju u prinudne polozaje
zavarivanja.
d) nadglavni
a) horizontalni b) horizontalno
vertikalni e) vertikalni
Prema SRPS EN ISO 6947 standardu, polozaji zavarivanja su definisani i ozna~eni na nain
prikazan na slici 4., tumacenje oznaka u tabeli 1.
PF H~·-
I L045
I. -
4$
;_5:
PG
J~-L04S
I
.
.
.
.. ~
Slika 4. Polozaji zavarivanja prema SRPS EN ISO 6947 standardu
PRIPREMA MATERIJALA ZA
ZAVARIVANJE
1
1
2,3
rubni
nazIv
_
izgled zleba
u
izgled Sava
r01
naziv
u
izgled zleba
/4
izgled Sava
-
r \/ l
I I O I J .4 r /
V c4J r 01 X LI
r1
HV ! 4 hr 0 1 K ca c1_
y c cl duplo U ta 1
7
@
IWE/IWT
Postupci zavarivanja se mogu podeliti prema: izvoru energije, nameni, fizi~kom procesu koji
se odvija, vrsti osnovnog materijala i prema stepenu mehanizacije.
Postupci zavarivanja prema izvoru energije podeljeni su na:
- elektricne (elektricni luk, elektricni otpor, snop, plazma),
- hemijske (plamen, eksploziv, termiti),
- mehanicke (pritisak, trenje, ultrazvuk)
i
- ostale (svetlost).
Prema vrsti osnovnog materijala, razlikuje se zavarivanje metala, zavarivanje
polimera, zavarivanje kompozita i zavarivanje raznorodnih materijala.
Prema nameni, razlikuje se zavarivanje u cilju spajanja materijala i zavarivanje u cilju
nanoenja
materijala-navarivanje.
Prema stepenu mehanizacije, razlikuje se ru~no, polu-mehanizovano, mehanizovano i
automatsko zavarivanje.
Prema na~inu spajanja, odnosno, prema fizi~kom procesu, razlikuje se zavarivanje topljenjem
i
zavarivanje
pritiskom.
Kod zavarivanja topljenjem, na mestu spoja dolazi do lokalnog topljenja stranica osnovnog i
po
potrebi dodatnog materijala, pomocu spoljanjeg izvora energije, slika 8. Atomske veze
se
8
@
IWE/IWT
Metal iava
4 ---
zuT
prividne ile
stanj«
rredustomnsko rastojrje
150¢ TeMnepaTypa
]ZAVARIVANE]
I
]zavarlvanje priiskom ] ]zavarivanje topljenjem]
elektrootporno
zavarivanje avarivanje ]gasno zavarivanje ] lektrolucno zavarivanje
trenjem zavarivanfe snopom
ultrazvudn
.- - - -h- - - , ~
o
7 zavarlvan]e
zavarivanj
-Ty [na hladno
difuziono zavarivanje pod zavarivanje u avariwanje
avarivanje
zaititom obloge ili zastiti gasa elektronskim
praska nI+om
Indukclono
•
zawarlvanje
~=~::-::::_:-~- I ~
-,I- I
.-
plazma zavarivanje
,--M--IG_JMA_G_· ~-----~
Prema standardu SRPS EN ISO 4063, postupci zavarivanja i lemljenja su oznaceni referentnim
brojevima. Ovaj standard obuhvata glavne grupe postupaka (jedna cifra), grupe (dve cifre) i
podgrupe (tri cifre). Referentni broj za svaki postupak sadrzi najvie tri cifre. Prema ovom
standardu, postupci spajanja su podeljeni u 6 grupa:
• elektrolu~no zavarivanje,
• elektrootporno zavarivanje,
• gasno zavarivanje,
• zavarivanje u vrstom stanju,
• drugi postupci zavarivanja,
• lemljenje.
lako nije po standardu svrstano u postupke spajanja, lepljenje takode zauzima znacajno mesto u
tehnici kao postupak spajanja, zahvaljujuci razvoju savremenih sintetikih lepkova. U tabeli 1.3
data je klasifikacija postupaka spajanja i na~in oznacavanja.
1 2a 3
Spoj
Slika 12. Kompletna oznaka zavarenog spo]a na tehni~kom crtezu: 1- streli~na linija, 2a - puna
referentna linija, 2b - isprekidana referentna linija, 3 - osnovna oznaka sava
Oznaka se sastoji
od:
Linije koja se zavrsava strelicom - strelicna linija (1);
Referentne linije, koja se sastoji od dve paralelne linije, jedne pune (2a) i jedne isprekidane
(2b). Isprekidana linija moe da bude iznad ili ispod pune linije;
- Osnovne oznake koja se odnosi na pripremu zleba i oblik sava
(3); Dopunske oznake;
Dimenzije sava
Oznaka ava se postavlja iznad ili ispod referentne linije. Ako je lice sava sa strelicne strane,
oznaka za av se postavlja na punoj referentnoj liniji. Ukoliko je lice sava sa suprotne strane,
oznaka se postavlja na isprekidanoj referentnoj liniji (vidi poglavlje 1.4.2.). Svaka oznaka za
sav mora da sadrzati brojcane vrednosti mera.
Ako se daju detaljniji podaci npr. za postupak zavarivanja, nivo kvaliteta, polozaj
zavarivanja,
dodatni i pomocni materijal, referentna linija se zavrsava
ravom.
Ako sav nije definisan, vec je potrebno samo da je naznaceno da treba da bude zavaren
ili zalemljen, koristi se sledeca oznaka, (slika 13):
12
@
IWE/IWT
Osnovna oznaka moze biti dopunjena dopunskom oznakom, tabela 5, koja se uglavnom odnosi
na oblik spoljne povrsine sava. Ako ne postoji dopunska oznaka, zna~i da ne postoje specificni
zahtevi u pogledu oblika povrine 5ava.
1. 8.
2. 9.
3.
10.
@&\
4.
11
%is¥I
5.
6.
J
I(
I
d!
7.
··
;
13
@
IWE/IWT
-
1. Ravna -- -
2. Udubljena
3. spupcena ..----...
-
4. -
l
lvice sava moraju biti
,
sa blagim prelazom
-
5.
Neizmenljiva korena letva
.
6 lzmenljiva korena letva pm
U tabeli 6 dati su primeri primene dopunskih oznaka.
V av sa povratnim
-. V- -.-.
V
nadvisenjem .. .
Poloiaj referentne
linije
Pozeljno je da referentna linija bude paralelna sa donjom ivicom crtea ili ako to nije moguce,
upravna na donju ivicu crteza. Osnovna oznaka na referentnoj liniji se postavlja iznad ili ispod
nje, u skladu sa sledecim pravilima:
14
@
IWE/IWT
Oznaka se postavlja na punoj referentnoj liniji, ako je lice sava sa streli~ne strane, slika
14a, Oznaka se postavlja na isprekidanoj referentnoj liniji, ako je lice sava sa suprotne
strane, slika 14b
strelina strana
suprotna strana
suprotna strana
___ K _
I
Slika 15. Primeri oznaavanja zavarenih spojeva
15
@
IWE/IWT
=4
Slika 16. Primeri simetricnih 5avova
Mere savova
Svaka oznaka za av mora da sadrzi brojcane vrednosti mera, kao to je prikazano na
slici Glavne mere koje se odnose na poprecni presek (visina sava), pisu se na levoj strani
oznake poduzne mere (duzina Sava i korak) pisu se na desnoj strani oznake. Postupak
odrediva osnovnih mera za suceone spojeve dat je na slici 18. Veliina s predstavlja
najmanje rastojanje povrsine komada do dna provara, koje ne moe biti vece od debljine
najtanjeg komada. Ako r naznacena veli~ina s, suceoni av je u potpunosti provaren (slika
19a), dok se kod neprovarer Sava ova veli~ina navodi (slika 19b). Ako na desnoj strani ne
postoji dopunska oznaka znai da av neprekidan po celoj duzini radnog komada.
s I s I
16
@
IWE/IWT
a)
s l
s
b)
Slika 19. Oznaka suceonog spoja sa: a) l zlebom i potpunim
provarom;
b) V zlebom i provarom dubine
s
Ugaoni spojevi
Za utvrdivanje mera ugaonih spojeva primenjuju se dva nacina (slika 20). Slovne oznake a
(visina ava) i z (duzina katete) postavljaju se ispred vrednosti mere. Na slici 21. su
prikazani primeri
oznacavanja ugaonih spojeva.
z=aV2
visina Sava duzina katete
z5 l
I 5
a5 1
Za utvrdivanje dubine provara ugaonih savova koristi se oznaka s, slika 22, pa se daju mere
npr. s8a6.
16
16
6 6
lsprekidani savovi
Ako je u pitanju isprekidani sav, njegova oznaka mora da sadrzi broj zavara (n),
duzinu pojedinacnog zavara (I), kao i rastojanje izmedu njih (korak-e), slika 24. Na slici 25. dat
je primer
oznacavanja isprekidanog ava.
z
7
n l(e)
n xl(e)
• • 'l.'l.'l.'l.'W,'l.'l.'1.'1.'l.'l.'l.'I.'- 'l.'l'. l.'l.'l.'l.'l.'l.'l.'l.'l.'l.'l.'l.'I.J
18
@
IWE/IWT
- ---- - --- a
l r e[]
a e
[]
Slika 25. Primer oznacavanja lsprekidanog sava
Dodatne oznake
Dodatne oznake se koriste da bi se utvrdile neke dodatne karakteristike sava. U nastavku ce
biti prikazani neki primeri dodatnih oznaka.
Savovi po zatvorenoj konturi
Ako je av izveden po zatvorenoj konturi, oznaka je krug, kao to je prikazano na slici 26.
- ~-
19
@
IWE/IWT
yK}k
Brojcane oznake postupaka zavarivanja prema standardu SRPS EN ISO 4063 vec su date u tabeli
3.
Ostale informacije koje se daju u racvi referentne
linije
Podaci o avu i njegovim merama mogu da budu dopunjene i drugim oznakama koje se upisuju
u ravu sledecim rasporedom:
- Postupak zavarivanja (ISO 4063)
- Prihvatljivi nivo kvaliteta (ISO 5817 iii ISO 10042)
- Polozaj zavarivanja (1SO 6947)
- Dodatni materijal (ISO 544, ISO 2560, ISO 3581)
Pojedine take mogu da budu odvojene kosom crtom
(/).
Na slici 29 dat je primer oznake zavarenog spoja sa dodatnim podacima o savu. U pitanju je V
av za potkorenim zavarom, izveden E postupkom zavarivanja (oznaka 111 prema ISO 4063),
zahtevani nivo kvaliteta D (prema ISO 5817), horizontalni polozaj zavarivanja (prema 1SO
6947), oblozenom
elektrodom (prema ISO
2560).
20
@
IWE/IWT
Foo vi
y_s o.
,,:,,._.,...,<~..>"""""- ISO 8111 .PA/
rs0 260-E 51 2 R 22
/
I
111/so s817 0/
re=kK 1so69M7PA/
ISO 260E 512 22
Kao dodatni podaci, moze se koristiti i zatvorena racva, koja znai pozivanje na poseban dokument
(npr. na tehnologiju zavarivanja) pomocu pozivne oznake, slika 30.
A1
Gasno zavarivanje
Gasno zavarivanje je postupak spajanja metala topljenjem i o~vrscavanjem osnovnog i (po potrebi)
dodatnog metala pomocu plamena dobijenog sagorevanjem gorivog gasa, sl. 31. Koli~ina toplote
oslobodena sagorevanjem, kao i najvisa temperatura plamena zavise od vrste gorivog gasa.
Podrazumeva se da gorivi gasovi sagorevaju u struji kiseonika, ako nije naglaeno druga~ije (npr.
sagorevanje u vazduhu). Da bi se ostvarilo sagorevanje u struji kiseonika, gorivi gas i kiseonik se
iz specijalnih posuda pod pritiskom- boca (ili na drugi nain) dovode u gorionik, odakle izlaze
pomesani u odgovarajucoj srazmeri. Na taj na~in je omoguceno sagorevanje gorivog gasa na vrhu
plamenika, koji zajedno sa gorionikom, bocama za skladistenje i crevima za dovod gasova, kao i
pomocnim i dodatnim uredajima (npr. redukcionim ventilima), Cini opremu za gasno zavarivanje.
21
@
IWE/IWT
kiseonik
5mer
zavarrvanya
«d ventil
acetilen
radni komad
Osnovna prednost gasnog zavarivanja je mogucnost kontrole koju zavariva¢ ima nad
brzinom unosenja toplote, temperaturom u zoni zavarivanja i oksidacijom u atmosferi metala
sava. Osim toga, oblik i velicina 5ava mogu bolje da se kontroliu, jer se dodatni metal uvodi
nezavisno od izvora toplote. U prednosti postupka se ubrajaju i niska cena opreme, njena
pokretljivost i relativno jednostavno rukovanje. S druge strane,koliina i koncentracija toplote je
manja nego kod ostalih postupaka zavarivanja, pa je za gasno zavarivanje karakteristi~no duze
vreme zagrevanja i
hladenja, usled cega su strukturne promene u ZUT izraenije i nepovoljnije. Shodno tome,
ovaj
postupak je pogodan jedino za zavarivanje tankih limova i cevi, posebno manjeg pre~nika, kao i
za njihovo reparaturno zavarivanje. Plamen gasa se takode koristi za rezanje, lemljenje,
navarivanje, predgrevanje, termicku obradu i jednostavnije operacije oblikovanja, kao to su
savijanje i ispravljanje.
dobar kvalitet spoja s druge strane, ru~no elektrolucno zavarivanje oblozenom elektrodon
donedavno primenjivano vise od svih ostalih postupaka zajedno. Njegovoj sirokoj prin
doprinose jo5 i ~injenica da su ogranienja u vezi sa oblikom predmeta i vrstom materijala koj
zavaruje, kao i polozajima zavarivanja, manja od svih ostalih postupaka zavarivanja. S druge
str zbog nedostataka E postupka u novije vreme se umesto njega sve ece koriste ostali
elektrolt postupci. Osnovni nedostaci E postupka su mala produktivnost usled ceste
zamene elektrot uklanjanja troske (brzina topljenja dodatnog metala je 1-2 kg/h),
komplikovana i dugotrajna ob zavarivaca, uticaj zavarivaca na kvalitet ava, bljetava svetlost i
tetni gasovi nastali sagorevan troske.
Elektroda za E postupak zavarivanja ima metalno jezgro, koje je oblozeno sem na slobodnom
kr
sl. 32b. Jezgro oblozene elektroda kao deo strujnog kola prenosi struju (slobodni kraj je
pove drzacem elektrode za izvor struje), a istovremeno sluzi kao dodatni materijal.
Osnovne ul obloge elektrode su:
- zatita zone zavarivanja od okolnog kiseonika, azota i
vodonika;
- stabilizacija i jonizacija elektricnog luka;
- usporavanje hladenja metala ava;
- pre~is~avanje i legiranje metala
ava;
- omogucava koriscenje prinudnih polozaja tokom
zavarivanja.
CO, ili meavina gasova koja se ponaa kao aktivni gas, a kod MIG postupka Ar, He ili
meavina gasova koja se ponasa kao inertni gas. Koriscenjem razli~itih zastitnih gasova i
njihovih mesavina omogucena je raznovrsna primena MAG/MIG postupaka, posebno kada je u
pitanju zavarivanje legiranih celika, obojenih metala i legura. Mogucnost delimicne ili potpune
automatizacije, uz relativno mala dodatna ulaganja u opremu, ~ine MAG/MIG postupak
posebno privlanim u slucajevima kada EPP ne moe da zameni E postupak, ili kada to nije
ekonomski opravdano. U odnosu na E postupak osnovne prednosti su uteda u vremenu zbog
kontinualnog dovodenje zice i nepostojanje troske (ne gubi se vreme na zamenu elektrode i
uklanjanje troske kod vieprolaznog zavarivanja), kao i mogucnost koriscenja zica manjeg
pre~nika, odnosno vecih gustina struje i brzeg topljenja dodatnog metala. Nedostaci u odnosu na
E postupak su veca cena uredaja i odrzavanja, smanjena stabilnost luka, vece rasprskavanje
dodatnog metala i osetljivost zastitnog gasa na strujanje vazduha (na otvorenom prostoru ili pri
promaji). S obzirom na sve vece mogucnosti, koje poslednjih godina dolaze do izrazaja,
uvodenjem novih nacina prenosa odatnog metala i novih izvora struje na osnovu invertorskih
ispravlja~a, ovaj postupak sve vise zamenjuje E i EPP postupke.
mera¢
protoka
uredaj za #ice
dovodenje ice
smer pistolj
zavarivanja
«d
kod punjenih zica praak unutar zice, koja moze da se namota na kalem, pa je u takvom obliku
pogodna za (polu)automatsko zavarivanje. lpak treba imati u vidu da je dotur punjene zice
komplikovaniji od dotura pune zice i da ~esto predstavlja ozbiljan problem u primeni ovog
postupka.
U odnosu na E postupak najvaznije prednosti zavarivanja punjenim zicama su znacajno povecanje
produktivnosti i velika otpornost na apsorpciju vlage. U odnosu na MAG/MIG postupak,
zavarivanje punjenim zicama je po pravilu jeftinije, a kvalitet bolji jer je kod ovog postupka
manje rasprskavanje dodatnog metala i smanjena je osetljivost na poroznost. Zahvaljuju~i
navedenim prednostima, izrazenim posebno kod samozatitne zice, primena elektrolu~nog
zavarivanja punjenim zicama je sve veca.
Mane elektrolu~nog zavarivanje punjenim zicama u odnosu na E postupak su skuplja oprema,
komplikovaniji rad i ogranitena manipulacija zbog problema sa doturom zice jer kotur zice
treba da bude to blize mestu zavarivanja. U odnosu na MAG/ MIG postupak, osim
problema sa doturom zice, mane su velika koli~ina gasova (u sluaju primene samozastitne
ice) i potreba za
~iscenjem troske posle svakog prolaza.
MLAZNI CA
KONTAKTNA
vop1CA
ZASTITNI GAS
I KUPKA
ETAL SAVA
U dananje vreme primena TIG postupka je znatno veca, najvie zbog vrhunskog kvaliteta
spoja, koji se izmedu ostalog postize boljom kontrolom unete toplote i dodatnog metala
zahvaljuju~i razdvajanju uloga dodatnog metala i elektrode. Zavarivanje TIG postupkom je
moguce i bez dodatnog metala, to je posebno vazno kod tankih limova. lako je u osnovi
ru~ni postupak, TIG moze da se automatizuje, kako u smislu dovodenja zice, tako i u smislu
vodenja elektrode. U odnosu na E postupak osnovne prednosti TIG postupka su bolja zatita
metalne kupke, nepostojanje troske (ne gubi se vreme na zamenu elektrode i skidanje troske
kod vieprolaznog zavarivanja), mogunost koriscenja zica manjeg pre~nika, odnosno vecih
gustina struje.
Prednosti TIG postupka posebno dolaze do izrazaja kod tankih limova, materijala kao sto su
obojeni metali i nerdaju~i ~elici, kao i korenih prolaza odgovornih spojeva. S druge strane,
TIG postupak nije konkuretan ostalim elektrolucnim postupcima kada je u pitanju
ekonominost zavarivanja debelih i/ili dugakih limova od obi~nih konstrukcionih celika.
Proizvodnost TIG postupka moze da se poveca primenom varijante sa zagrejanom zicom.
- 1 de
F c
b F
aEE d
+(t
Postupak Primena
Prednost Nedostaci
zavarivanja
i
Raznolikost postupaka i oblika spoje-
Zavarivanje va. Mali trokovi za ve~inu Metalurke promene
topljenjem postu• u metalu Sava i
paka. Dobre osobine
drugih legura.spojeva ZUT.
Elektro-otporno lzvode ga obueni ili priu~eni radnici. Ograni~en izbor oblika spo• Primena za proizvode
zavarrvanje Potrebna je mala priprema i neznatna ja. Ograni~ena prenosivost od tankih
limova. naknadna obrada zavara. opreme.
Gasno Mali stepen iskorienja. U
popravkama
zavarrvanJe Mali troskovi za opremu Cesta su vitoperenja spoja. (reparaturama)
i
Osobine spoja desto lose. odrzavanju.
Elektrolu~no Raznovrsni obliei spojeva. Zaht e va obuku zavarivaa. Vcoma korii~en
zavarrvan1e Zavarivanje u svim polozajima. Elektroda seesto menja. postupak u
izradi
oblozenom elek• Jeftina priprema i oprema. Dobre Pri radu u vie prolaza po• nove opreme,
trodom (E) osobine zavarenih spojeva ~elika i trebno uklanjanje troske.
reparaturama i drugih lepura.
odrzavanju.
Elektrolu~no Automatski postupak. Velika brzina Ograni~en polozaj zavariva• Sudeoni i ugaoni
spo• zavarivanje pod zavarivanja i produktivnost. nja i primena na nelegirane i jevi ve~ih
debljina i pra3kom (EPP) niskolegirane ~elike.
du2ina.
Zavarivanje ne- Raznovrsni tipovi spoja. Zavarivanje Visoka cena zastitnog gasa. Velika primena
za topljivom elek• u razliitim polozajima. Mogue Potrebni su dobro obu~eni nezeljezne
metale. trodom, zastita izvode-nje ru~no, mehanizovano i zavarivadi. Zavarivanje u Zavarivanje
korenog inertnim gasom automatsko. Visok kvalitet zavarenog vise prolaza pri ve~oj Sava ako
ne moze da
(TIG) spoja. debliini. se izvede potkoren.
Zavarivanje Visok kvalitct zavarenog spoja kod
clek. zicom. velikog broja legura. Velika Visoka cena inertnog gasa. Najve~a primena
Potrebna dobra obu~enost austenitnih
kod
&clika i za5tita inertnim zapremina istopljenog metala.
izvrioca. drugih
gasom (MIG) Poluautomatsko i automatsko
legura.
izvodenje.
29
@
IWE/IWT
30
@
IWE/IWT
LITERATURA:
31