Professional Documents
Culture Documents
Soil Project
Soil Project
PROJEKAT
ODREĐIVANJE BROJA, POZICIJA I DUBINA
ISTRAŽNIH BUŠOTINA
UZORKOVANJE I LABARATORIJSKO
TESTIRANJE
Student:Adna Ramić
Profesor: Mr. sc. Jasmin Isabegović, ma-dipl.inž.geo.
Tipična smjernica je jedna bušotina na 250-300m2, ali to može varirati ovisno o složenosti lokacije.
Bušotine bi se trebale protezati kroz sve slojeve tla kako bi dosegle temeljnu stijenu. Dubine bi trebale
biti otprilike 10-15 metara u ovom slučaju kako bi se adekvatno procijenili uvjeti tla.
U ovom slučaju, predlažem najmanje 3 bušotine strateški smještene preko lokacije.
Bušotine bi se trebale protezati kroz sve slojeve tla kako bi dosegle temeljnu stijenu. Dubine bi trebale
biti otprilike 10-15 metara u ovom slučaju kako bi se adekvatno procijenili uvjeti tla.
Uzimajući u obzir dimenzije hale, predlaže se sljedeći raspored bušotina:
Bušotina 1: U sredini terena, na srednjoj dubini od 3,5 metara (između slojeva pijeska i gline).
Bušotina 2: Blizu ruba terena, na dubini od 2,0 metra (u sloju pijeska).
Bušotina 3: Na drugom kraju terena, na dubini od 6,0 metara (u sloju gline).
Bušotina 1: U sredini hale (30x10 metara), dubina do 10 metara
Bušotina 2: Na rubu hale, paralelno s dugom stranicom, dubina do 10 metara
Bušotina 3: Na rubu hale, paralelno s kratkom stranicom, dubina do 10 metara
Bušotina 4: U koliko bude potrebna na 40x10, ispod 7m, stijene
Ova bušotina će biti postavljena u sredini terena, na dubini od 3,5 metara, između slojeva pijeska i
gline. Ovo će nam omogućiti da istražimo granicu između ta dva sloja i dobijemo informacije o
njihovim karakteristikama.
Ova bušotina će biti postavljena blizu ruba terena na dubini od 2,0 metra, u sloju pijeska. To će vam
pomoći da dobijete informacije o karakteristikama površinskog sloja tla i potencijalnim promjenama u
svojstvima tla bliže površini.
Bušotina 3 će biti postavljena na drugom kraju terena na dubini od 6,0 metara, unutar sloja gline. Ovo
će vam omogućiti dublje istraživanje tla kako biste dobili informacije o karakteristikama sloja gline i
stijene ispod.
Bušotina 4 će biti postavljena na drugom kraju terena na dubini od >7,0 metara, unutar sloja stijene.
Ovo će vam omogućiti dublje istraživanje tla kako biste dobili informacije o karakteristikama sloja
gline i stijene ispod.
SPT (Standard Penetration Test) testiranje je izvrsna metoda za dobivanje informacija o čvrstoći tla i
njegovim svojstvima.
Metoda SPT:
Standardni penetracijski test (SPT) uključuje umetanje čelične cijevi s određenim brojem energetskih
udaraca u tlo na određenoj dubini. Broj udaraca potreban da se čekić pomakne za određeni interval
mjeri se i naziva "N-vrijednost" ili "broj SPT-udaraca". Što je veći broj SPT-udaraca, to je tlo čvršće.
1. Priprema bušotine 1:
Bušotinu 1 treba pripremiti tako da se nalazi na željenoj dubini od 3,5 metara, između slojeva pijeska i
gline. Osigurati da je bušotina dovoljno široka kako bi se omogućila penetracija SPT opreme.
SPT oprema uključuje bušilicu, klip i cijevi za uzimanje uzoraka. Postavimo ovu opremu na dno
bušotine.
3. Početak testiranja:
Testiranje započinje tako da bušilica s klipom penetrira tlo. Klip se pričvršćuje na bušilicu i udara u tlo.
Svaki udarac ili potres se broji.
4. Brojanje potresa:
Tokom testiranja, brojite svaki potres (udarac) tijekom penetracije tla. Brojanje potresa provodi se za
svakih 30 cm penetracije.
Paralelno s testiranjem, možete također prikupljati uzorke tla u odgovarajućim intervalima. Uzorci tla
se obično uzimaju u cijevima koje se postavljaju u bušotinu. Ti uzorci će se kasnije koristiti za
laboratorijska ispitivanja.
6. Zabilježavanje rezultata:
Rezultate SPT testiranja zabilježite precizno. To uključuje broj potresa po dubini tla. Ova podaci često
se predstavljaju u obliku "N-vrijednosti" (N broj), gdje N označava broj potresa na svakih 30 cm dubine.
7. Analiza rezultata:
Nakon završetka testiranja, analiziramo rezultate. Broj potresa (N-vrijednosti) koristi se za procjenu
čvrstoće tla na toj dubini.
SPT testiranje u bušotini 1 na dubini od 3,5 metara između slojeva pijeska i gline pružit će nam
podatke o čvrstoći i gustoći tla na toj specificiranoj dubini. Ovi podaci će biti korisni za planiranje
odgovarajućih temelja za industrijsku halu i osiguranje sigurne i stabilne konstrukcije.
Bušotina 2:
SPT (Standard Penetration Test) testiranje se može preporučiti i za bušotinu 2, koja se nalazi blizu
ruba terena na dubini od 2,0 metra, u sloju pijeska. Iako se obično koristi za dobivanje informacija o
čvrstoći tla na većim dubinama SPT testiranje može pružiti korisne podatke i na manjim dubinama,
posebno ako želite bolje razumjeti svojstva površinskog sloja tla.
Priprema bušotine: Pripremimo bušotinu 2 tako da se nalazi na željenoj dubini od 2,0 metra u sloju
pijeska.
Postavljanje SPT opreme: Postavimo SPT opremu na dno bušotine, uključujući bušilicu i klip.
Izvođenje testa: Izvedemo SPT testiranje tako da bušilica s klipom penetrira tlo na dubini od 2,0 metra.
Klip se udara u tlo, a svaki udarac se broji kao "udarac" ili "potres".
Prikupljanje podataka: Tokom testiranja, bilježimo broj potresa za svakih 30 cm penetracije tla. Ovo
će nam dati informacije o čvrstoći tla na toj dubini.
Analiza rezultata: Nakon završetka testiranja, analiziramo rezultate kako biste odredili čvrstoću tla i
druge relevantne karakteristike površinskog sloja pijeska na dubini od 2,0 metra.
SPT testiranje u bušotini 2 će nam pružiti podatke o čvrstoći površinskog sloja tla, što može biti važno
za planiranje temelja i konstrukcije industrijske hale, posebno ako se želimo uvjeriti da površinski sloj
tla može podržati teret konstrukcije.
Bušotina 3:
SPT (Standard Penetration Test) testiranje se preporučuje za sve bušotine, uključujući i bušotinu 3 na
dubini od 6,0 metara, gdje se nalazi sloj gline. Ova preporuka je važna kako bismo dobili informacije o
čvrstoći tla na različitim dubinama, uključujući i dublje slojeve tla poput gline.
Priprema bušotine: Pravilno pripremimo bušotinu 3 tako da se nalazi na željenoj dubini od 6,0 metara
u sloju gline.
Postavljanje SPT opreme: Postavimo SPT opremu na dno bušotine, uključujući bušilicu i klip.
Izvođenje testa: Izvedemo SPT testiranje tako da bušilica s klipom penetrira tlo na dubini od 6,0
metara. Klip se udara u tlo, a svaki udarac se broji kao "udarac" ili "potres".
Prikupljanje podataka: Tokom testiranja, bilježite broj potresa za svakih 30 cm penetracije tla na
dubini od 6,0 metara. Ovo će nam dati informacije o čvrstoći tla u sloju gline na toj dubini.
Analiza rezultata: Nakon završetka testiranja, analizirajte rezultate kako biste odredili čvrstoću tla u
sloju gline na dubini od 6,0 metara.
SPT testiranje u bušotini 3 će nam pružiti važne podatke o čvrstoći tla na toj dubini, što je ključno za
planiranje temelja za industrijsku halu.
Ovaj raspored bušotina trebala bi pružiti sveobuhvatne informacije o karakteristikama tla na gradilištu.
SPT testiranje trebalo bi provoditi na različitim dubinama u svakoj bušotini kako biste dobili profil
čvrstoće tla u skladu s dubinama na kojima će biti postavljeni temelji hale.
Uzmite uzorke tla na svakih 1 metar dubine od površine do dubine od 10 metara. Na primjer, možete
prikupiti uzorke na dubinama od 1 metar, 2 metra, 3 metra, itd., sve do 10 metara.
Označavanje uzoraka:
Svaki uzorak tla treba biti pažljivo označen s informacijama o dubini na kojoj je prikupljen, kako bismo
kasnije mogli povezati rezultate ispitivanja s odgovarajućim dubinama.
Dodatni uzorci prema potrebi:
Ako primijetimo promjene u karakteristikama tla ili geološkim slojevima tokom bušenja, razmotrit
cemo prikupljanje dodatnih uzoraka na tim dubinama kako bismo bolje razumjeli te promjene.
Posebnu pažnju treba posvetiti prikupljanju uzoraka tla na granicama između različitih slojeva kako
biste identificirali prijelaze i varijacije u svojstvima tla.
Uzorke treba poslati laboratoriju koji će provesti laboratorijska ispitivanja prema standardima kako
biste dobili pouzdane rezultate.
Ovisno o slojevima tla i geološkim karakteristikama na svakoj dubini, laboratorijska ispitivanja mogu
uključivati analizu granulometrije, čvrstoće, plastičnosti, konzistencije, vodopropusnosti i drugih
svojstava tla.
Prikupimo uzorke tla na različitim dubinama unutar svake bušotine za izvođenje laboratorijskih
ispitivanja.
Za dati profil tla, razmotriti sljedeće laboratorijske testove:
-Na dubinama unutar sloja pijeska (0,0-3,0 m): Provedite analizu veličine zrna (ASTM D422) i
Atterbergovih granica (ASTM D4318).
Unutar sloja gline (3,0-7,0 m): Izvodimo testove konsolidacije, kao što je test edometra (ASTM D2435)
za procjenu karakteristika slijeganja.
Sloj stijene (ispod 7,0 m): Odredimo vrstu stijene i njezina tehnička svojstva.
Rezultati:
Krivulja raspodjele veličine zrna pokazat će udio pijeska, mulja i gline u uzorku.
Također možemo izračunati parametre kao što su koeficijent ujednačenosti (Cu) i koeficijent
zakrivljenosti (Cc) kako bismo karakterizirali raspodjelu veličine zrna tla.
Cilj: Odrediti granice plastičnosti i likvidnosti tla, koje su ključne za ocjenu njegovog ponašanja u
različitim uvjetima vlage.
Postupak:
Rezultati:
Granične vrijednosti tekućine i granične vrijednosti plastičnosti daju informacije o indeksu plastičnosti
tla (PI), što je raspon sadržaja vlage iznad kojeg se tlo ponaša kao plastično.
Vrijednost PI pomaže klasificirati tlo kao neplastično, nisko plastično ili visoko plastično.
Nakon provođenja ovih testova imat ćete sveobuhvatno razumijevanje raspodjele veličine zrna i
karakteristika plastičnosti sloja pijeska. Ove su informacije presudne za projektiranje temelja, budući
da informiraju odluke o zbijanju, slijeganju i nosivosti tla.
Unutar sloja gline (3,0-7,0 m): Izvedite testove konsolidacije, kao što je test edometra (ASTM D2435)
za procjenu karakteristika slijeganja.
Izvođenje testova konsolidacije unutar sloja gline (3,0-7,0 metara) ključno je za procjenu
karakteristika slijeganja tla. Ispitivanje edometrom, također poznato kao ispitivanje konsolidacije,
standardna je metoda koja se koristi za određivanje kompresije i ponašanja slijeganja kohezivnih tla
poput gline. Evo kako provesti test edometrom (ASTM D2435):
Cilj: Procijeniti karakteristike konsolidacije sloja gline, uključujući veličinu i brzinu slijeganja pod
primijenjenim opterećenjem.
Oprema i materijali:
Priprema uzorka:
Prikupite neporemećene uzorke tla iz sloja gline unutar bušotine na različitim dubinama.
Izrežite uzorke na odgovarajuću veličinu kako bi odgovarali konsolidacijskom prstenu.
Zasićenost uzorka:
Uronite uzorke tla u vodu dovoljno dugo (obično 24-48 sati) kako biste osigurali potpunu zasićenost.
Razinu vode treba održavati iznad uzoraka.
Uzorak sklopa:
Stavite zasićeni uzorak tla u konsolidacijski prsten, stisnut između dva porozna kamena.
Pazite da nema zračnih otvora i da je tlo potpuno u kontaktu s poroznim kamenjem.
Redoslijed učitavanja:
Mjerenje slijeganja:
Analizirati podatke o slijeganju kako bismo odredili indeks kompresije (Cc) i koeficijent konsolidacije
(Cv) koristeći odgovarajuće jednadžbe i grafičke metode.
Rezultati:
Rezultati testa edometra pružit će vrijedne informacije o ponašanju sloja gline pri konsolidaciji,
uključujući njegovu kompresibilnost i karakteristike slijeganja.
Ovi se rezultati mogu koristiti za predviđanje slijeganja temelja zgrade tokom vremena i za
projektiranje odgovarajućih sustava temeljenja za prilagodbu tom slijeganju.
Osigurajte da se test edometra provodi u skladu s ASTM D2435 ili relevantnim lokalnim standardima
kako biste dobili točne i pouzdane rezultate. Podaci dobiveni ovim ispitivanjem ključni su za dizajn
temelja i osiguravanje dugoročne stabilnosti konstrukcije.
Sloj stijene (ispod 7,0 m): Odrediti vrstu stijene i njezina tehnička svojstva
Identificiranje vrste stijene i određivanje njenih tehničkih svojstava u sloju stijene (ispod 7,0 metara)
ključno je za razumijevanje načina na koji će stijena komunicirati s predloženim temeljem i za
projektiranje odgovarajućih sustava temeljenja. Ovdje je opći postupak za karakterizaciju sloja stijene:
1. Uzorkovanje stijena:
Uzeti uzorke jezgre stijene bušenjem bušotina kroz sloj stijene. Dubina ovih bušotina trebala bi se
protezati duboko u sloj stijene kako bi se osigurali reprezentativni uzorci.
Upotrijebiti metodu rotacijskog bušenja za izvlačenje kontinuiranih cilindričnih uzoraka jezgri.
Ispitati i zabilježiti izvađene uzorke kamene jezgre. Imajte na umu sljedeće detalje:
-Vrsta stijene (npr. vapnenac, granit, škriljac, itd.)
-Boja i tekstura
-Prisutnost prijeloma, zglobova i slojeva
-Stupanj trošenja, ako je primjenjivo
3. Laboratorijsko ispitivanje:
Obaviti laboratorijske testove na uzorcima jezgre stijene kako bismo odredili njihova tehnička
svojstva. Konkretni testovi koje provodite ovisit će o zahtjevima projekta, ali neki uobičajeni testovi
uključuju:
Jednoosna tlačna čvrstoća (UCS): Mjeri sposobnost stijene da izdrži aksijalna opterećenja.
Test indeksa točkastog opterećenja (PLT): Pruža brzu procjenu čvrstoće stijene.
Gustoća i poroznost stijene: Određuje gustoću i poroznost stijene.
Poroznost i propusnost: Određuje sposobnost stijene da pohranjuje i prenosi tekućine, što je važno za
procjenu toka podzemne vode.
4. Tumačenje:
Analizirati rezultate laboratorijskih testova i istraživanja jezgre kako biste odredili svojstva stijene,
poput čvrstoće, krutosti i trajnosti.
Ocijeniti prisutnost bilo kakvih značajnih lomova ili grešaka koje mogu utjecati na dizajn i stabilnost
temelja.
5. Geotehničko izvješće:
Pripremiti geotehničko izvješće koje uključuje detaljne podatke o svojstvima i karakteristikama sloja
stijene.
Pružite preporuke za dizajn temelja i sve potrebne mjere za poboljšanje tla na temelju inženjerskih
svojstava stijene.
Vrsta temelja i njegova dubina ovisit će o specifičnim svojstvima stijene. Za vrlo jaku i kompetentnu
stijenu, plitki temelji poput raširenih temelja mogu biti prikladni. Za slabiju stijenu ili stijenu sa
značajnim pukotinama mogu biti potrebni duboki temelji poput izbušenih stupova ili pilota.
Razmotriti sve moguće probleme vezane uz miniranje ili iskapanje u sloju stijene ako je potrebno.
Neophodno je provesti ova istraživanja i testove u skladu s relevantnim standardima i smjernicama za
karakterizaciju stijena u geotehničkom inženjerstvu. Informacije prikupljene ovom istragom imat će
ključnu ulogu u osiguravanju stabilnosti i sigurnosti temelja i cjelokupne strukture.
6. Oedometar Ispitivanje:
Oedometarski ispit, ili ispit Oedometera, je laboratorijsko ispitivanje koje se koristi za određivanje
konzolidacijskih svojstava tla. Ovaj ispit pruža informacije o tome kako tlo reagira na promjene stresa i
kako se stlačuje tijekom vremena pod opterećenjem. Oedometarski ispit posebno je koristan u
geotehnici za određivanje deformacija tla pod stresom i procjenu stabilnosti tla.
Priprema uzorka tla: Uzorak tla koji se želi ispitati mora se pažljivo pripremiti i postaviti u poseban
uređaj poznat kao oedometer ili konzolidometar.
Postavljanje opterećenja: Na uzorak tla primjenjuju se određeni vertikalni stresovi pomoću težina ili
hidrauličkog sistema. Tlo se postavlja između dviju ploča, a zatim se stresa na uzorak.
Mjerenje deformacija: Tijekom ispitivanja mjeri se deformacija uzorka tla, uključujući smanjenje visine
i promjene volumena. Ovo se obično radi pomoću preciznih mjernih uređaja unutar uređaja
Oedometera.
Vremensko praćenje: Ispit traje dulje vrijeme, često nekoliko sati ili čak dana, kako bi se omogućilo tlu
da se konsolidira pod stresom. Deformacije tla prate se tijekom tog vremena.
Analiza rezultata: Na temelju podataka o deformacijama tla tijekom vremena, inženjeri mogu izvesti
konzolidacijske krivulje koje pružaju informacije o konzolidacijskim svojstvima tla, uključujući
koeficijent konzolidacije i kompresibilnost.
Ovaj ispit je posebno koristan pri projektiranju temelja i procjeni potrebne nosivosti tla. Također se
koristi za određivanje koliko dugo će tlo ostati pod utjecajem stresa nakon izgradnje, što je važno za
stabilnost konstrukcija. Oedometarski ispit je standardni geotehnički postupak i obavlja se u skladu s
relevantnim standardima kako bi rezultati bili pouzdani i usporedivi.
Geotehničko izvješće
Naziv projekta: Određivanje broja, pozicija i dubina istražnih bušotina
Mjesto:
Datum:
Izvršni sažetak:
Vrsta temelja: AB temeljna stopa
Dimenzije temelja: BxLxDf=2,0x2,0x1,70m.
Nosivost: Nosivost temeljnih tla u skladu je sa standardima Eurocode 7. Dopušteni pritisci ležaja dani
su u skladu s relevantnim faktorima sigurnosti.
Posebna razmatranja: Za ovaj projekt nisu potrebna nikakva posebna razmatranja, kao što su
potporni zidovi ili tehnike poboljšanja tla.
Uvod:
Terensko istraživanje:
Istraživačke bušotine bile su strateški raspoređene po cijeloj lokaciji kako bi se prikupili podzemni
podaci i procijenilo stanje tla i stijena. Evo detalja o istražnim bušotinama:
Bušotina BH-01:
Lokacija: Bušotina BH-02 pozicionirana je na [On the edge of the hall, parallel to the long side].
Dubina: Bušotina je izbušena do dubine od [10] metara ispod razine tla.
Profil tla: Slojevi tla i stijena na koje se naišlo u ovoj bušotini uključeni su [opišite vrste tla, slojeve
stijena i sva značajna opažanja] na različitim dubinskim intervalima.
Bušotina BH-03:
Lokacija: Bušotina BH-03 nalazila se na [On the edge of the hall, parallel to the short side].
Dubina: Bušotina je izbušena do dubine od [10] metara ispod razine tla.
Profil tla: Podpovršinski uvjeti u ovoj bušotini sastojali su se od [opišite vrste tla, slojeve stijena i sve
značajne nalaze] unutar određenih dubinskih intervala.
Laboratorijsko testiranje:
Geotehnička analiza:
Prilozi:
Reference:
ASTM International. (Year). Standard Title (e.g., ASTM D422: Standard Test Method for Particle-Size
Analysis of Soils). ASTM Standard Number.
Eurokod 7
Prezentacija Soil mehanics