Sindikati - Diplomski Rad 24 4 2021

PRAVNI FAKULTET
SVEUČILIŠTA U RIJECI
Elma Rizović
SINDIKAT(I) S POSEBNIM OSVRTOM NA SINDIKAT PROMETNIKA VLAKOVA
HRVATSKE
(diplomski rad)
Student: Elma Rizović

Mentor: izv. prof. dr. sc. Sandra Laleta
JMBAG: 0081138243
Rijeka, 2021.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
PRAVNI FAKULTET
INTEGRIRANI PREDDIPLOMSKI I DIPLOMSKI
SVEUČILIŠNI STUDIJ PRAVA
Izjava o autentičnosti diplomskog rada
Ime i prezime: Elma Rizović

JMBAG: 0081138243
Izjavljujem da je diplomski rad na temu
Sindikati s posebnim osvrtom na Sindikat prometnika vlakova Hrvatske
moje autorsko djelo koje sam samostalno izradio/la.
Korištena literatura na koju sam se referirao/la navedena je u popisu literature i citirana u

radu.
Student
U Rijeci,
SAŽETAK
Sindikalno djelovanje i problematika koja se veže uz njega učestalo je izložena komentarima

javnosti. Nažalost, ono je sve češće predmet kritika prema kojima sindikati ne obavljaju svoj
primarni cilj u punom kapacitetu, a taj jest zaštita radnika i promicanje njihovih interesa. Ovim
diplomskim radom koji se prije svega fokusira na sindikate općenito, a zatim na jedan poseban
sindikat, cilj je bio prikazati princip rada takvih udruga. Prema tome, u prvom dijelu čitatelj se
upoznaje sa normativnom regulacijom sindikata kroz odredbe hrvatskog zakonodavstva, dok su u
drugom dijelu rada pomnije proučeni i istaknuti ciljevi i djelovanje Sindikata prometnika vlakova
Hrvatske. U tu svrhu napravljen je intervju sa tajnikom Sindikata prometnika vlakova Hrvatske,
te su analizirane dvije sudske presude.
Ključne riječi: rad, sindikati, sindikalno djelovanje, Sindikat prometnika vlakova Hrvatske
I
SUMMARY
Trade union actions and issues concerning those actions are often exposed to comments of the
public. Unfortunately, it is being more often a subject of criticism according to which trade unions
are not fulfilling its primary goal in full capacity, which is protection of workers and promotion of
their common interests. Objective of this thesis, which is primarily focused on trade unions
generally, followed by a description of specific trade union, is to portray the concept of functioning
of these trade unions. Therefore, in the first part of the paper the reader is being familiarized with
the normative union regulation, while in the second part, the actions and the goals of the Union of
Croatian train dispatchers are being analyzed in more detail. In that purpose the interview has been
made with the Secretary of the Union of Croatian train dispatchers, and, in addition, two court
judgments were analyzed.
Key words: work, trade union, trade union actions, Union of Croatian train dispatchers
II
SADRŽAJ
SAŽETAK ....................................................................................................................................... I
SUMMARY .................................................................................................................................... II
SADRŽAJ ..................................................................................................................................... III
I. UVOD ......................................................................................................................................... 1
II. SLOBODA UDRUŽIVANJA RADNIKA U POVIJESNOM KONTEKSTU I KROZ
PRAVNE IZVORE ....................................................................................................................... 2
2.1. Sloboda udruživanja radnika u povijesnom kontekstu......................................................... 2
2.2. Sloboda udruživanja radnika kroz pravne izvore ................................................................. 3
2.2.1. Pravni izvori slobode udruživanja na međunarodnoj razini .......................................... 4
2.2.2. Pravni izvori slobode udruživanja na europskoj razini ................................................. 6
III. SINDIKATI U HRVATSKOJ DEMOKRACIJI ................................................................ 9
3.1. Pojam i uloga sindikata ........................................................................................................ 9
3.2. Sloboda udruživanja u zakonodavstvu Republike Hrvatske .............................................. 11
3.2.1. Ograničenje slobode udruživanja u zakonodavstvu Republike Hrvatske ................... 12
3.2.2. Utemeljenje i registracija sindikalnih udruga .............................................................. 14
3.2.3. Imovina sindikalnih udruga ......................................................................................... 15
3.2.4. Djelovanje sindikalnih udruga ..................................................................................... 16
3.2.5. Uloga sindikalnih zastupnika....................................................................................... 17
3.2.6. Prestanak djelovanja sindikalnih udruga ..................................................................... 18
3.3. Pojam i uloga kolektivnih ugovora u sindikalnoj djelatnosti ............................................. 18
3.3.1. Kolektivno pregovaranje ............................................................................................. 19
3.3.2. Pregovarački odbor sindikata za kolektivno pregovaranje .......................................... 20
3.4. Pojam i uloga štrajka u sindikalnoj djelatnosti................................................................... 21
3.4.1. Zakonitost postupka organiziranja štrajka ................................................................... 22
IV. SINDIKAT PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKE .................................................. 25
4.1. Povijest osnivanja Sindikata prometnika vlakova hrvatske ............................................... 25
4.2. Sindikalna aktivnost početnih godina ................................................................................ 26
4.3. Ciljevi i način rada ............................................................................................................. 26
4.4. Članstvo.............................................................................................................................. 27
4.4.1. Prava i obveze članova ................................................................................................ 27
4.5. Djelatnost Sindikata prometnika vlakova hrvatske ............................................................ 28
III
V. TIJELA SINDIKATA PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKE I NJIHOVE
OVLASTI................................................................. Pogreška! Knjižna oznaka nije definirana.
5.1. Sabor................................................................................................................................... 30
5.2. Predsjedništvo .................................................................................................................... 31
5.2.1. Predsjednik .................................................................................................................. 31
5.2.2. Zamjenik predsjednika ................................................................................................ 32
5.2.3. Dopredsjednik .............................................................................................................. 33
5.2.4. Tajnik ........................................................................................................................... 33
5.2.5. Regionalni koordinator ................................................................................................ 33
5.2.6. Predsjednik i Dopredsjednik podružnice ..................................................................... 33
5.3. Središnji odbor ................................................................................................................... 34
5.4. Centrala .............................................................................................................................. 34
5.5. Statutarna komisija ............................................................................................................. 35
5.6. Nadzorni odbor ................................................................................................................... 35
5.7. Izvršni odbor regije ............................................................................................................ 35
5.8. Povjerenik........................................................................................................................... 35
VI. PRESJEK KOLEKTIVNIH UGOVORA .......................................................................... 37
6.1. Kolektivni ugovor od 25. srpnja 2007. ............................................................................... 37
6.2. Kolektivni ugovor od 20. listopada 2011. .......................................................................... 38
6.3. Kolektivni ugovor od 20. studenog 2016. .......................................................................... 38
6.4. Kolektivni ugovor od 25. listopada 2020. do 28. veljače 2021. ......................................... 39
VII. INTERVJU SA TAJNIKOM SINDIKATA PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKE
....................................................................................................................................................... 41
IV
1. UVOD
Okupljanje radnika u njihove udruge prepoznatljive pod nazivom sindikati, pokazalo se

neophodnim za funkcioniranje bilo kojeg društva. Kako bi se razumjela uloga sindikalnih udruga
te motivi za osnivanje istih, valja uzeti u obzir činjenicu da zadovoljstvo radnika predstavlja
zadovoljstvo pojedinca, a time i društva u cjelini. Ono je u velikom broju slučajeva ugroženo
nepravednim uvjetima rada na koje su radnici prisiljeni pristati u nedostatku drugih mogućnosti.
Budući da je poslodavac taj koji raspolaže većom socijalnom moći u radnopravnom odnosu
radniku mora biti zajamčeno pravo na organiziranje i okupljanje u sindikalne udruge koje će
dostojanstveno zastupati njegova prava i interese. Također, krize poput tekuće globalne pandemije
uzrokovane koronavirusom žestoko su uzdrmale svijet rada. Vijesti o nezakonitim otkazima,
štrajkovima i prosvjedima postaju dio surove zbilje, a što će sindikati poduzeti kako bi se ublažili
negativni učinci na prava radnika tek valja vidjeti.
Slijedom navedenog, glavna misao ovoga rada je kroz odredbe nacionalne legislative rasvjetliti
pojam i ulogu sindikalnih udruga u Republici Hrvatskoj, na koji način i pod kojim uvjetima djeluju,
njihovu misiju te sredstva kojima se služe u postizanju svojih ciljeva. Kako bi to bilo moguće,
analiziran je rad Sindikata prometnika vlakova Hrvatske. U tu svrhu prikazana je povijest njegova
osnivanja, interna organizacija, presjek kolektivnih ugovora koji su ga dosad obvezivali, intervju
s jednim od čelnih ljudi u sindikatu te dvije sudske presude. Detaljnim proučavanjem djelovanja
Sindikata prometnika vlakova Hrvatske pokušalo se približiti tezi da jedino sindikati vođeni
profesionalnim liderima s ispravnim motivima doista predstavljaju conditio sine qua non borbe za
prava radnika.
1
2. SLOBODA UDRUŽIVANJA RADNIKA U POVIJESNOM KONTEKSTU I KROZ
PRAVNE IZVORE
2.1. Sloboda udruživanja radnika u povijesnom kontekstu
Sloboda udruživanja radnika te njihovo okupljanje u sindikalne udruge nije uvijek imalo pozitivnu
reakciju vladajućih. Razlog tome jest mnoštvo povijesnih zbivanja i društvenih promjena kojima
se sindikat svojim radom nastojao prilagoditi dok je isti vrlo često nailazio na sputavanje, negiranje
i ograničavanje. Premda je danas otvoreno pitanje učinkovitosti radnika u naumu da ostvare
gospodarski i socijalni napredak, revolucionarni sindikalni pokret nametnuo se kao simbol borbe
za temeljna ljudska prava i dostojanstvo čovjeka. Upravo zbog navedenog ključno je istaknuti
slobodu udruživanja radnika kako u povijesnom kontekstu, tako i kroz pravno relevantna vrela.
Povijesno gledano, radnici su u borbi za svoja prava prošli trnovit put od marginaliziranih
pobunjenika u koje ih je okvire nekadašnja buržoaska država nerijetko svrstavala do normativno
ravnopravnog sudionika radnog odnosa. Njihovo udruživanje u kolektiv posljedica je širenja
ekonomskog liberalizma i industrijalizacije u 19. stoljeću. Te društvene promjene dovele su do
eksploatacije velike mase najamnih radnika gotovo bez ikakve radnopravne zaštite. 1 Naime, ono
što je danas obuhvaćeno i formulirano zakonskim slovom, u prošlosti je bilo gotovo nemoguće
zamisliti, a kamoli sprovesti. Nepravična raspodjela dobara, osiromašenje stanovništva i
dugotrajni rad uz izostanak intervencije države u radni odnos između poslodavca i radnika
probudili su svijest radničke klase. Stoga kolektivno radno pravo2 tada otpočinje sa svojim
značajnijim razvojem postepeno oblikujući sudbinu sindikalnog djelovanja kao temelja zaštite
prava radnika. Svjesni velike socijalne nepravde i ponižavajućih uvjeta rada, nije začuđujuće što
radnici pribjegavaju samopomoći u društvima za uzajamno pomaganje od kojih se prva javljaju u
Engleskoj pod nazivom “Friendly Society” (društva prijatelja).3 Buržoasko društvo toga vremena,
1
Bilić, A., Buklijaš, B., Međunarodno radno pravo uz poseban osvrt na međunarodnu organizaciju rada, Split, 2006.,
str. 57.
2
Kolektivno radno pravo možemo definirati kao skup institucija i pravnih normi kojima se uređuju kolektivni odnosi
iz rada, između kolektivnih subjekata radnoga prava, pri čemu se, barem na strani radnika (posloprimaca), uvijek
nalazi kolektivni subjekt. Na strani poslodavaca može se u nekim slučajevima pojaviti i samo jedan poslodavac, ali
ukoliko s njim u odnose stupaju kolektiviteti radnika, onda i takvi odnosi ulaze u sklop kolektivnog radnog prava. O
tome opširnije vidi u Buklijaš, B., Kolektivno radno pravo, Drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Pravni fakultet
Sveučilišta u Splitu, Split, 2012., str. 14.
3
Bilić, A., Buklijaš, B., op. cit., str. 58.
2
svim silama pokušava zabraniti njihovo djelovanje donošenjem posebnih zakona o zabrani
udruživanja.4
Konačno, 1848. godina za posloprimce će biti povijesna prekretnica. Jedinstveni i svjesni svoje
snage, ali prije svega odlučni u borbi za boljim društvenim položajem oni uspjevaju prisiliti
vladajuću elitu na mnoge ustupke. Prvi put radnicima se i formalnopravno priznaje sloboda
udruživanja pa je tako, primjerice, francuskim ustavom iz iste godine izričito propisano i
normativno regulirano pravo radnika na udruživanje.5 Sloboda udruživanja te sindikalno
organiziranje svoj procvat doživljavaju u Engleskoj gdje sindikati stječu legitimitet posebnim
zakonom (Trade Union Act) 1871. godine. Nesporna činjenica jest da ta udruživanja u kolektive
nisu bila niti približno profesionalna kao u današnje vrijeme, međutim početkom 20. stoljeća
razvoj sindikalnih prava i sloboda postaje naizgled nezaustavljiv. Nastojanja kapitalističkog svijeta
ogledaju se u pokušajima da uloga sindikalnih organizacija bude svedena isključivo u okvire
suradnje pri rješavanju pitanja kao što su nadnica, odmor, dopust i radno vrijeme pojedinca pritom
zanemarujući činjenicu da sindikati mogu biti veoma utjecajan ekonomski i politički faktor.
Usprkos progresiji u kolektivnom djelovanju, razdoblje nakon 2. svjetskog rata obilježit će

stvaranje jedne nove epohe i unijeti cijeli niz modifikacija na sindikalnoj sceni. U zemljama sa
socijalističkim društvenim poretkom, gdje posebice do izražaja dolazi prevladavajuća ideja
monizma, sindikati gube svoj utjecaj te postaju puka transmisija komunističkih partija u cilju
prividne zaštite radničkih prava.6 Umjesto uspostavljanja ravnoteže u odnosu između poslodavca
i posloprimca njihova primarna zadaća biva sprovođenje određene politike partije koja je na
vlasti.7 Takvu, poprilično statičnu fazu sindikalne djelatnosti uvelike mijenja razdoblje 90-tih
godina 20. stoljeća. Nastupom pluralizma kao nove filozofije života u socijalističkim državnim
uređenjima, sindikati će naposljetku početi sprovoditi misiju kakva im priliči, a to je borba za
socijalnu pravdu, sigurnost i jednakost.
2.2. Sloboda udruživanja radnika kroz pravne izvore
4
Loc. cit.
5
Ibid., str. 59.
6
Herman, V., Ćupurdija, M., Osnove radnog prava, Pravni fakultet Osijek, 2011., str. 128.
7
Vidi infra, str. 9.
3
Sindikalna sloboda sastavnica je temeljnih sloboda na području građanskih prava čovjeka i kao
takva predstavlja jedno od primarnih načela radnog prava. Pored slobode radnika da se udružuju i
osnivaju svoju organizaciju, sindikat, ona ujedno znači i pravo radnika da stupaju i istupaju iz
sindikata, slobodu izbora između više sindikata, slobodu radnika da ne stupi u sindikat, ali i
slobodu sudjelovanja u štrajku.8 Sloboda udruživanja radnika obuhvaćena je raznim pravnim
vrelima na međunarodnoj, europskoj i nacionalnoj razini. Premda neka od tih vrela nemaju
obvezujući karakter i nisu sva jednake pravne snage, zajedno tvore set prava koja su inkorporirana
u nacionalna zakonodavstva i osnovu pravnog poretka demokratski uređenih država.
2.2.1. Pravni izvori slobode udruživanja na međunarodnoj razini
Najznačajnije mjesto u kreiranju izvora Međunarodnog radnog prava i slobode udruživanja

radnika na globalnoj razini zauzima Međunarodna organizacija rada (dalje u tekstu: MOR)
osnovana na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine.9 MOR je, danas, specijalizirana
organizacija Ujedinjenih naroda (dalje u tekstu: UN), a osim bogate normativne djelatnosti ima
ništa manje bitnu zadaću podupiranja država članica u ostvarivanju osnovnih načela radnog prava,
socijalne pravde i sigurnosti. Nekim svojim obilježjima MOR se znatno razlikuje od ostalih
međunarodnih organizacija, a jedno od tih obilježja jest svakako tripartitnost. Naime, to je jedina
postojeća međuvladina organizacija u kojoj su, pored predstavnika vlada, zastupljeni predstavnici
radnika i poslodavaca što upućuje na iznimnu važnost slobode udruživanja. 10 Dakle, bez
udruživanja radnika i poslodavaca ne bi bilo niti tripartitnosti. Normativna djelatnost MOR-a
obuhvaća donošenje konvencija i preporuka čime se na univerzalnoj razini stvara standard zaštite
ljudskih prava. Različitost konvencija naspram preporuka ogleda se u činjenici da jednom kada ih
država ratificira tj. pristupi, odobri ili potpiše, konvencije postaju obvezujućeg karaktera. Što to
konkretno znači najbolje opisuje primjer naše države u kojoj konvencija kao međunarodni ugovor
ratifikacijom dobiva svoje mjesto u unutarnjem pravnom poretku i po pravnoj snazi je iznad
zakona. Najvažnije konvencije donesene pod okriljem MOR-a koje se odnose na slobodu
udruživanja jesu:
8
Ravnić, A., Potočnjak, Ž., Radno i socijalno pravo, Zagreb, 1990., str. 22.
9
Bilić, A., Buklijaš, B., op. cit., str. 1.
10
Učur, M. Đ., Laleta, S., Konvencije Međunarodne organizacije rada s komentarima, Pravni fakultet Sveučilišta u
Rijeci I TIM press, Zagreb, 2007., str. 12.
4
▪ Konvencija broj 87 o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje,11
▪ Konvencija broj 98 o primjeni načela prava na organiziranje i kolektivnog pregovaranja,12
▪ Konvencija broj 135 o zaštiti predstavnika radnika u poduzeću i pogodnostima koje bi im
trebalo osigurati.13
Konvencije broj 87 i 98 izdvajaju se kao stub zaštite sindikalnih prava i sloboda. One svojim
odredbama jamče sljedeće: pravo radnika na osnivanje i pristupanje njihovim udrugama te na
slobodno biranje vlastitih predstavnika u tim udrugama, pravo na udruživanje u federacije i
konfederacije, zabranu otpuštanja radnika ukoliko sudjeluju u sindikalnim djelatnostima, pravo na
kolektivno pregovaranje čija priroda mora biti isključivo dobrovoljna i ostala srodna prava i
slobode. Republika Hrvatska članica je MOR-a od 6. kolovoza 1992. godine, a također je
ratificirala navedene dvije konvencije.
Pored konvencija MOR-a, slobodu udruživanja radnika štiti i proklamira Opća deklaracija o
ljudskim pravima iz 1948. godine14 proglašena od strane Opće skupštine UN-a. Težnja za takvim
dokumentom proizašla je iz potrebe država da nakon 2. svjetskog rata koji je odnio mnogobrojne
živote ishode sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava. Iako odredbe Deklaracije nemaju
izravno obvezujući karakter, njen sadržaj čini sastavni dio međunarodnih ugovora, ustava i zakona
mnogih zemalja.15 Člankom 20. Deklaracije propisano je da svatko ima pravo na slobodu mirnog
okupljanja i udruživanja te se nikoga ne smije prisiljavati na pripadanje nekoj udruzi.16
Govoreći o slobodi udruživanja radnika nužno je spomenuti Međunarodni pakt o građanskim i

političkim pravima17 uz pripadajući Dopunski protokol te Međunarodni pakt o ekonomskim,
socijalnim i kulturnim pravima18, oba iz 1966. godine. Tekstovi navedenih dokumenata najbolje
11
Konvencija broj 87 o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje, 1948., Narodne novine – Međunarodni
ugovori, br. 2/94, 3/00. (dalje u tekstu: Konvencija 87).
12
Konvencija broj 98 o primjeni načela prava na organiziranje i kolektivnog pregovaranja, 1949., Narodne novine –
Međunarodni ugovori, br. 2/94, 3/00. (dalje u tekstu: Konvencija 98).
13
Konvencija broj 135 o zaštiti predstavnika radnika u poduzeću i pogodnostima koje bi im trebalo osigurati, 1971.,
Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 2/94, 5/00.
14
Opća deklaracija o pravima čovjeka, Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 12/09. (dalje u tekstu:
Deklaracija).
15
Marinković Drača, D., Pravo na sindikalno organiziranje i sindikati u Hrvatskoj, u: Radni odnosi u Republici
Hrvatskoj (ur. Ž. Potočnjak), Pravni fakultet u Zagrebu i Organizator, Zagreb, 2007., str. 496.
16
Čl. 20. Deklaracije.
17
Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima čovjeka od 16. 12. 1966. godine, Narodne novine -
Međunarodni ugovori br. 12/93 (Službeni list SFRJ, 7/71).
18
Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima čovjeka od 16. 12. 1966. godine, Narodne
novine – Međunarodni ugovori br. 12/93 (Službeni list SFRJ, 7/71).
5
ističu važnost Deklaracije iz 1948. godine budući da su načela na kojima ista počiva, u njima
razrađena i potvrđena. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima štiti slobodu
udruživanja radnika tako da svojim člankom 22. propisuje: “1. Svatko ima pravo na slobodu
udruživanja s drugima, uključujući pravo na osnivanje sindikata ili na pristupanje sindikatima radi
zaštite svojih interesa. 2. Nikakva ograničenja ne mogu se postaviti ostvarenju toga prava, osim
onih koja su propisana zakonom i koja su u demokratskom društvu prijeko potrebna radi interesa
državne ili javne sigurnosti, javnog reda (ordre public), zaštite javnog zdravlja ili morala, ili zaštite
prava i sloboda drugih. Ovaj članak ne zabranjuje nametanje zakonskih ograničenja u ostvarivanju
toga prava pripadnicima oružanih snaga i policije. 3. Ništa u ovom članku ne daje pravo državama
strankama Konvencije Međunarodne organizacije rada iz 1948. o slobodi sindikalnog udruživanja
i zaštiti prava na udruživanje da poduzmu zakonske mjere ili da primijene zakon na način kojim
bi se ugrozila jamstva predviđena tom Konvencijom.”19 Međunarodni pakt o ekonomskim,
socijalnim i kulturnim pravima, pored već navedenih sloboda i prava zajamčenih Paktom o
građanskim i političkim pravima, u svom članku 8. ističe da sindikati imaju pravo na osnivanje
nacionalnih federacija ili konfederacija i pravo konfederacija na osnivanje ili pridruživanje
međunarodnim sindikalnim organizacijama. Navedenim člankom 8. zajamčeno je i pravo na štrajk
uz uvjet da se on vodi u skladu sa zakonima određene zemlje. 20 Republika Hrvatska postala je
strankom ovih međunarodnih ugovora 8. listopada 1991. godine.
2.2.2. Pravni izvori slobode udruživanja na europskoj razini
Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. godine21 međunarodni
je ugovor kojim se, kako to iz samog naziva Konvencije proizlazi, štite ljudska prava i slobode, a
jedna od komponenti upravo navedenih jest nedvojbeno i sloboda udruživanja. Bitan mehanizam
u osiguranju primjene načela zajamčenih Konvencijom predstavlja Europski sud za ljudska prava.
Takvim novim mehanizmom uspostavljena je veća razina zaštite ljudskih prava što proizlazi iz
činjenice da se države potpisnice Konvencije obvezuju poštivati presude donesene od strane
Europskog suda u onim sporovima u kojima su te države stranke. Svojim odredbama Konvencija
19
Čl. 22. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
20
Čl. 8. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
21
Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Narodne novine – Međunarodni ugovori, br.
18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. (dalje u tekstu: Konvencija).
6
ne odstupa od drugih međunarodnih instrumenata zaštite udruživanja radnika u njihove udruge.
Potonja u svom članku 11.1. stavku 1. propisuje da svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja
i slobodu udruživanja s drugima, uključujući pravo osnivati sindikate ili im pristupati radi zaštite
svojih interesa. U stavku 2. istoga članka navedeno je kako se ne mogu postavljati nikakva
ograničenja ostvarivanju tih prava osim onih koja su propisana zakonom i koja su u demokratskom
društvu nužna radi zaštite interesa državne sigurnosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja
nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.22
Afirmacija slobode udruživanja na europskom tlu našla je svoje mjesto i u Europskoj socijalnoj
povelji iz 1961. godine23 kao instrumentu koji jamči temeljna ekonomska i socijalna prava u
državama potpisnicama.24 Primjenu Povelje nadzire Europski odbor za socijalna prava
nacionalnim izvješćima koja su države potpisnice obvezne slati. Izuzev samog izvješća značajan
je i sustav kolektivnih žalbi jer omogućuje udrugama poput sindikata ili udrugama poslodavaca da
podnose pritužbe Europskom odboru. Usporedno s gospodarskim i tehnološkim razvojem ukazala
se potreba za nekim novim metodama i mjerama zaštite prava radnika što je rezultiralo
Revidiranom Europskom socijalnom poveljom. U članku 5. Povelje istaknuto je kako se ugovorne
stranke, radi jamčenja i promicanja slobode radnika i poslodavaca pri osnivanju lokalnih,
nacionalnih ili međunarodnih organizacija obvezuju da nacionalno zakonodavstvo neće ugrožavati
tu slobodu niti će ga primjenjivati na način da je ugrožava. Nadalje, u kojoj će se mjeri ta jamstva
primjenjivati na policiju, može biti uređeno nacionalnim zakonima ili drugim propisima. U
konačnici, načelo i opseg primjene tih jamstava na pripadnike vojnih snaga također se utvrđuju
nacionalnim zakonima ili drugim propisima.25
Osim toga, važnost zaštite slobode udruživanja prepoznata je u Povelji Europske unije o temeljnim
pravima od 7. listopada 2000. godine26 te u prvom Ustavu Europe kojega su predsjednici i
premijeri europskih država donijeli 24. listopada 2004. godine.27
22
Čl. 11. Konvencije.
23
Europska socijalna povelja, Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 15/02, 8/03. (dalje u tekstu: Povelja).
24
Horvatić, L., Pravo poslodavaca na organiziranje i udruge poslodavaca u Hrvatskoj, u: Radni odnosi u Republici
Hrvatskoj (ur. Ž. Potočnjak), Pravni fakultet u Zagrebu i Organizator, Zagreb, 2007., str. 535.
25
Čl. 5. Povelje.
26
Povelja Europske unije o temeljnim pravima od 7. listopada 2000. godine, dostupno na: https://eur-
lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:12016P/TXT&from=RO (10. 04. 2021.)
27
Marinković Drača, D., op. cit., str. 501.
7
Zadaća sindikata jest ishoditi radnicima što bolji položaj promičući njihova prava i interese.
Uspostavljanje ravnoteže u radnom odnosu ponekad se čini nemogućim budući da radnici ne
raspolažu socijalnom moći u istom opsegu kao poslodavci, barem ne pojedinačno. Tada za njih
nastupa sindikat čija snaga leži u kolektivnom okupljanju radnika i pregovaranju koje im je
osigurano mnogim zakonodavnim instrumentima. Stoga je svrha navedenog izlaganja o izvorima
slobode udruživanja i prava na organiziranje bila pojasniti kako te slobode i prava predstavljaju
temelj funkcioniranja suvremene kapitalističke države. Narušavanje načela potvrđenih u svim
istaknutim dokumentima imalo bi za posljedicu ugrozu vrijednosti zajamčenih međunarodnom,
europskom te nacionalnom legislativom.
8
3. SINDIKATI U HRVATSKOJ DEMOKRACIJI
Kako razdoblje socijalizma na našim prostorima simbolizira ideja samoupravljanja, funkcija

sindikata u bivšoj Jugoslaviji potpuno se razlikuje od današnje u suverenoj i neovisnoj Republici
Hrvatskoj. Tako je 1950. godine donesen Zakon o samoupravljanju iz kojega proizlazi da
društvenom proizvodnjom upravljaju neposredni proizvođači (radnici samoupravljači) jer su
državna privredna poduzeća proglašena općenarodnom imovinom.28 Pored toga, savezni Ustav iz
1974. godine sindikate kategorizira kao najširu organizaciju radničke klase.29 Ključna razlika
između sindikata koji djeluju u hrvatskoj demokraciji i tzv. socijalističkih sindikata očituje se u
politizaciji istih čiji su predstavnici većinom bili članovi Komunističke partije Jugoslavije. Osim
nedovoljno stručnog i tromog kadra koji se uopće nije bavio sindikalnim pitanjima, kolektivni
ugovori i zakoniti štrajkovi predstavljali su ozbiljnu nepoznanicu.30 Iz navedenog je lako zaključiti
da takav, podržavljeni institut nije imao pozitivan učinak u borbi za socijalnu jednakost i pravdu,
već se bavio potpuno irelevantnim pitanjima ne vodeći računa o potrebama te pravima radnika.
Izlaskom iz bivše Jugoslavije dolazi do rekodificiranja radnog zakonodavstva. Krhka hrvatska

demokracija počinje se suočavati s devijacijama cjelokupnog društva poput korupcije, kriminala,
sive ekonomije i ostalim neželjenim posljedicama tranzicije koje su ostavile svojevrsni trag na
zakonodavni sustav. U tim nepovoljnim okolnostima bilo je nemoguće očekivati da sindikati
sprovode svoju zadaću na način na koji to čine u ekonomski jačim i stabilnijim zapadnoeuropskim
zemljama. Međutim, nastojanja Republike Hrvatske da se priključi Europskoj uniji te usklađivanje
nacionalne legislative s pravnom stečevinom iste,31 predstavljat će jedan od ključnih čimbenika
koji su utjecali na korjenitu promjenu koncepcije radnog prava, a posljedično i sindikata kao
radničke organizacije.
3.1. Pojam i uloga sindikata
28
Vidaković, D., Društvena uloga sindikata u vremenu postsocijalističke tranzicije, Arhiv za pravne i društvene
nauke, vol. 1. br. 1(2019), str. 126-139., dostupno na:
https://pravnifakultet.edu.ba/wp-content/uploads/2019/03/10.-Davor-Vidakovi%C4%87.pdf (7.12.2020.) str. 128.
29
Ravnić, A., Osnove radnog prava-domaćeg, usporednog i međunarodnog, Zagreb, Pravni fakultet, 2004., str. 449.
30
Ibid., str. 454.
31
Profesor Marinko Učur u Novom listu o kolektivnim ugovorima, dostupno na: https://www.sdlsn.hr/profesor-
marinko-ucur-u-novom-listu-o-kolektivnim-ugovorima/ (22. 03. 2021.)
9
Naziv sindikat potječe od grčke riječi “syndicos” što znači zastupnik, odvjetnik ili branitelj pa se
već iz same geneze pojma da naslutiti kako su to organizacije koje se za nešto bore ili nekoga
zastupaju. Kada se spomene pojam sindikata neki će odmah pomisliti na prosvjede i štrajkove, a
jedan od razloga za to jest medijsko, ponekad veoma senzacionalističko povezivanje tih različitih
radno-pravnih instituta. Zaista, tu nema neke greške, sindikat jest blizak štrajku i štrajk jest blizak
sindikatu, ali institut sindikata predstavlja puno više od samog štrajka o čemu će u nastavku rada
biti govora. Nadalje, kada je riječ o udruživanju radnika, prema shvaćanju autorice ovoga rada,
javno mnijenje je veoma oprečnog stajališta. Dok jedan dio radnog svijeta ima apsolutno
povjerenje u svoje radničke asocijacije, žele biti uključeni u njihov rad na izravan ili neizravan
način te bespogovorno izdvajaju dio svojih prihoda za sindikalnu članarinu, s druge strane velik je
broj onih koji sindikate smatraju potpunim apsurdom. Ovi prvi, većinom su pripadnici javnih
službi, a o njihovim sindikatima se nerijetko govori kao učinkovitijima naspram sindikata
djelatnika zaposlenih u privatnom sektoru. Ovakva teza možda ima svoje uporište u činjenici da
će državi uvijek biti prioritet štititi djelatnosti koje su od interesa za Republiku Hrvatsku i nastojati
da djelatnici javnog sektora budu donekle zadovoljni kako bi se spriječila njihova negativna
reakcija. Promatrajući s tog aspekta, breme kapitalizma najviše osjećaju oni najslabiji budući da
su njihovi interesi zapravo obično “mrtvo slovo na papiru” što za posljedicu ima opravdano
nepovjerenje prema sindikalnom djelovanju.
Ipak, nama nekako najbliže shvaćanje jest to da sindikat predstavlja organizaciju kojoj je cilj
unaprijediti i zaštiti interese i prava radnika na radnom mjestu, što nije pogrešna, ali je nepotpuna
definicija. Dugo vremena prevladavalo je uvjerenje kako je sindikat trajna i masovna organizacija
radničke klase s ekonomsko – društvenom funkcijom. “Sindikat je po tom konceptu bio definiran
kao jedinstvena i najšira klasna društveno-politička organizacija radnika i radničke klase.
Spomenuta uvjerenja uvođenjem pluralizma više nisu aktualna, budući da radnici dobivaju
mogućnost slobodnog izbora oblika sindikalne organizacije u koju će se učlaniti i koja će ih
zastupati. Oni to čine po svojoj slobodnoj volji i bez ikakve zapreke.”32 Glede toga, može se reći
da je pravilnija definicija prema kojoj je sindikat samostalna, demokratska i neovisna organizacija
zaposlenih u koju se oni dobrovoljno udružuju radi artikuliranja, oblikovanja i ostvarivanja
njihovih zajedničkih interesa. Prema članku 165. stavku 1. Zakona o radu33 radnici imaju pravo,
32
Herman, V., Ćupurdija, M., op, cit., str. 131.
33
Zakon o radu, Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19. (dalje u tekstu: ZR).
10
bez bilo kakve razlike, po svojem slobodnom izboru, utemeljiti sindikat te se u njega učlaniti, uz
uvjete koji mogu biti propisani samo statutom ili pravilima toga sindikata.34 Neophodno je
istaknuti sindikate kao tzv. interesnu skupinu jer ratio njihova postojanja nije osvojiti vlast već
poslodavcu napraviti ultimativni pritisak odnosno iznuditi što bolje uvjete obavljanja posla za
radnike. Zašto dolazi do potrebe udruživanja radnika u sindikate jasnije je kada uvidimo da se
posloprimci samostalno ne mogu izboriti za svoje interese. Oni su pojedinačno preslabi i kao takvi
se teško mogu nametnuti u odnosu s poslodavcem. Posljedica toga je njihovo udruživanje u
kolektive sa svrhom da upravo ti kolektivi budu spona između posloprimaca i poslodavaca.
Osvrtom na sve spomenuto, jasno je da se područje kolektivnog pregovaranja i sklapanja
kolektivnih ugovora pojavljuje kao izvedenica prava na udruživanje a sindikate čini differentium
specificom u odnosu na slična udruživanja radnika.35
3.2. Sloboda udruživanja u zakonodavstvu Republike Hrvatske
Uvažavajući činjenicu da Ustav Republike Hrvatske36 u unutarnjem pravnom poretku predstavlja

hijerarhijski najviši pravni izvor, svrsishodno je daljnje izlaganje početi upravo njime. Hrvatski
zakonodavac u Glavi III. Ustava - Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda (članci 14 - 70)
obuhvaća sve tri generacije ljudskih prava te ih svrstava u tri dijela: Zajedničke odredbe; Osobne
i političke slobode i prava; Gospodarska, socijalna i kulturna prava.37 Sindikati su u nacionalnoj
legislativi priznati kao ustavna kategorija. Potvrda toga jest članak 43. Ustava u kojem je
zajamčeno pravo na slobodno udruživanje radi zaštite probitaka ili zauzimanja za socijalna,
gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve. Prilikom ostvarenja tog
prava, svatko može slobodno osnivati sindikate i druge udruge, uključivati se u njih ili iz njih
istupati u skladu sa zakonom. Prema ustavnoj odredbi, pravo slobodnog udruživanja ograničeno
je zabranom nasilnog ugrožavanja demokratskoga ustavnog poretka, te neovisnosti jedinstvenosti
i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.38 Pored tog članka, za slobodu udruživanja od
34
Čl. 165. ZR-a.
35
Herman, V., Ćupurdija, M., op, cit., str. 131.
36
Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01,
76/10, 85/10 i 05/14. (dalje u tekstu: Ustav RH).
37
Hrvatska enciklopedija, dostupno na:
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=63449 (7.12.2020).
38
Čl. 43. Ustava RH.
11
iznimne je važnosti i članak 60. koji propisuje: “Radi zaštite svojih gospodarskih i socijalnih
interesa, svi zaposleni imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.
Sindikati mogu osnivati svoje saveze i udruživati se u međunarodne sindikalne organizacije. U
oružanim snagama i redarstvu zakonom se može ograničiti sindikalno organiziranje.”39 Sukladno
navedenom, proizlaze dva zaključka: prvo, kada je riječ o slobodi udruživanja radnika u ustavnim
odredbama, uočljivo je da su one potpuno usklađene s međunarodnim ugovorima koji obvezuju
Republiku Hrvatsku, i drugo, to su ključne i sadržajno veoma široke odredbe koje ne uređuju
detaljno slobodu udruživanja tj. osnivanja sindikata, ali jamče to pravo kao elementarno pravo
pojedinca.
Temeljnu odrednicu slobode udruživanja u nacionalnom radnopravnom zakonodavstvu

predstavljaju norme ZR-a. Institut sindikata spominje se u Glavi III. ZR-a - Sudjelovanje radnika
u odlučivanju (članci 140 – 164). Iako se taj dio sadržajno ne bavi sindikalnom materijom, u njemu
je uređen odnos radničkog vijeća40 i sindikata. Normativna regulacija sindikata nalazi se u Glavi
IV. ZR-a koja nosi naziv Kolektivni radni odnosi (članci 165 – 221). O pravu na udruživanje, ali i
svemu ostalome usko vezanom za sindikalne kolektive govore sljedeći odjeljci:
▪ udruge radnika i poslodavaca,
▪ utemeljenje i registracija udruga,
▪ imovina udruga,
▪ djelovanje udruga,
▪ prestanak djelovanja udruge,
▪ kolektivni ugovori,
▪ štrajk i rješavanje kolektivnih radnih sporova i
▪ gospodarsko – socijalno vijeće.
3.2.1. Ograničenje slobode udruživanja u zakonodavstvu Republike Hrvatske
39
Čl. 60. Ustav RH.
40
Radničko vijeće jest jedan od oblika posrednog sudjelovanja radnika u odlučivanju o vlastitim pravima i
interesima. Pravo sudjelovati u odlučivanju putem radničkog vijeća imaju svi radnici zaposleni kod poslodavca koji
zapošljava najmanje 20 radnika. O tome opširnije vidi u Laleta, S., Radno pravo online, Nastavni materijali za
studente integriranog studija, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2017.
12
Premda je zajamčena mnogim instrumentima zaštite na univerzalnoj razini, sloboda udruživanja
nije apsolutno neograničena. Da je tomu tako, dokazuju Konvencije broj 87 i 98 čije odredbe
dopuštaju državama članicama autonomiju kod određivanja opsega te slobode u oružanim
snagama i policiji. Nastavno na prethodno, Republika Hrvatska kao država članica MOR-a također
ima apsolutnu jurisdikciju prilikom uređivanja prava na udruživanje u navedenim djelatnostima.
Već je ranije istaknuto da Ustav RH u svome članku 60. predviđa mogućnost zakonskog
ograničenja sindikalnog organiziranja u oružanim snagama i redarstvu.41 Kada je riječ o
zakonskom ograničenju odnosno o prirodi i opsegu tog ograničenja Ustav RH upućuje na odredbe
Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske.42 Članak 15. ZSOSRH-a - Ograničenja
sindikalnog i političkog djelovanja, izrijekom propisuje da djelatne vojne osobe nemaju pravo na
sindikalno organiziranje te im nije dopušten štrajk43 dok službenicima i namještenicima u
oružanim snagama ostavlja prostora za sindikalno djelovanje u skladu s općim propisima o radu.44
S time u vezi, ZSORSH taksativno navodi sljedeća ograničenja: službenicima i namještenicima
nije dozvoljen štrajk u ratnom stanju ili u stanju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti
i opstojnosti Republike Hrvatske, štrajk koji je u neposrednoj vezi s mjerama pripravnosti, štrajk
koji je u neposrednoj vezi s borbenom spremnošću Oružanih snaga te posljednje, štrajk koji
ugrožava vitalne funkcije Oružanih snaga.45 Analizirajući odredbe ZSORSH-a uočljivo je kako
hrvatski zakonodavac pravi razliku između djelatnih vojnih osoba za koje vrijedi apsolutna
zabrana prava na sindikalno organiziranje te štrajka, i službenika odnosno namještenika kojima je
dozvoljena sloboda udruživanja, ali i štrajka, osim u Zakonom utvrđenim slučajevima.
Suprotno službi u Oružanim snagama, policijskim djelatnicima nije zabranjeno pravo sindikalnog
organiziranja, a potonje jamči i uređuje Zakon o policiji.46 Policijski djelatnici su svoju slobodu
udruživanja u kolektive vješto realizirali, osnivajući dva sindikata: Sindikat policije Hrvatske
(SPH) te Nezavisni sindikat djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (NSD
MUP-a RH).47 Oba sindikata su osnovana 1999. godine.
41
Vidi supra, str. 12.
42
Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine, br. 73/13, 75/15, 50/16, 30/18,
125/19. (dalje u tekstu: ZSOSRH).
43
Čl. 15. st. 1. i 2. ZSOSRH.
44
Čl. 15. st. 5. ZSOSRH.
45
Čl. 15. st. 6. ZSOSRH.
46
Zakon o policiji, Narodne novine, br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19.
47
Buklijaš, B., op. cit., str. 41.
13
3.2.2. Utemeljenje i registracija sindikalnih udruga
Za osnivanje bilo koje udruge, pa tako i sindikata kao udruge radnika, moraju se ispuniti određeni
uvjeti propisani ZR-om. Budući da je čovjek nositelj subjektivnog prava osnivanja koje mu nitko
ne može osporiti niti zabraniti, ZR izričito propisuje broj od najmanje deset punoljetno poslovno
sposobnih fizičkih osoba potreban za utemeljenje sindikalne udruge.48 Poslovna sposobnost
definira se kao svojstvo osobe, fizičke i pravne, da vlastitim očitovanjem volje stječe prava i
obveze. Nadalje, kako bi udruga mogla djelovati ona mora imati statut. Naime, statut predstavlja
pravni akt udruge u kojem su sadržana pravila o njenoj internoj organizaciji. To konkretno znači
da se njime utvrđuje: svrha, naziv, sjedište, naznaka djeluje li u jednoj ili više županija na teritoriju
RH, znak, tijela udruge, zatim način izbora i opoziva tih tijela, ovlaštenja tijela udruge, postupak
učlanjivanja i prestanak članstva, način donošenja i izmjene statuta, pravila i drugih općih akata te
prestanak djelovanja udruge. Pored toga, u članku 172. stavku 4. ZR-a propisano je da statutom
određena svrha udruge mora biti sklapanje kolektivnih ugovora .49
Kako bi stekli sposobnost biti nositeljima prava i obveza što je u hrvatskom zakonodavstvu
obuhvaćeno pojmom pravne sposobnosti, sindikati moraju biti upisani u registar udruga. Za
stjecanje pravne sposobnosti, prema odredbama ZR-a, relevantan je dan upisa u registar udruga,50
a osim ZR-om, taj uvjet propisan je i člankom 5. Zakona o udrugama.51 Postupak registracije
sindikalnih udruga veoma je bitan jer bez ostvarivanja istog one ne mogu djelovati. ZR razlikuje
udruge odnosno udruge više razine koje djeluju samo u jednoj županiji te udruge i udruge više
razine koje djeluju na području dvije ili više županija i na cijelom prostoru Republike Hrvatske.
Prve se upisuju u registar udruga koji se vodi u nadležnom upravnom tijelu, dok je za druge
mjerodavan registar udruga koji se vodi u ministarstvu.52 Udruga se upisuje u registar isključivo
na zahtjev utemeljitelja, a tom zahtjevu prilaže se: odluka o utemeljenju, zapisnik skupštine
utemeljitelja, statut, popis utemeljitelja i članova izvršnog tijela, ime i prezime osobe ili osoba
ovlaštenih za zastupanje. Vremenski rok za podnošenje zahtjeva za upis u registar iznosi trideset
48
Čl. 171. ZR-a.
49
Čl. 172. st. 2. i 4. ZR-a.
50
Čl. 173. ZR-a.
51
Zakon o udrugama, Narodne novine, br. 74/14, 70/17, 98/19. (dalje u tekstu: ZU).
52
Čl. 174. st. 1. i 2. ZR-a.
14
dana od dana održavanja skupštine.53 Jednom kada je podnesen zahtjev za upis u registar udruga,
nadležno tijelo donosi rješenje. ZR upućuje kako rješenje mora obvezno sadržavati: broj pod kojim
se udruga upisuje, naziv udruge, sjedište, podatak o tome djeluje li udruga u jednoj ili više županija,
odnosno na teritoriju RH te ime i prezime osobe ili osoba ovlaštenih za zastupanje.54 U slučaju
podnošenja neurednog zahtjeva tijelo koje je ovlašteno za registraciju ostavit će podnositeljima
rok koji se ne smije biti kraći od osam niti duži od petnaest dana za uklanjanje nedostataka, a ako
u navedenom roku to ne učine podnositeljima će zahtjev rješenjem biti odbačen ili odbijen.55
Dužnost tijela koje je ovlašteno za registraciju jest da u roku trideset dana od dana predaje urednog
zahtjeva donese rješenje o zahtjevu za upis u registar udruga.56 Ako udruga nije utemeljena u
skladu sa zakonskim odredbama o utemeljenju i statutu udruge, donijet će se rješenje o odbijanju
zahtjeva za upis u registar udruga i ono uvijek mora biti obrazloženo. Međutim, na taj akt moguće
je uložiti žalbu o kojoj odlučuje ministarstvo te ako ono donosi rješenje u prvom stupnju, rješenje
je izvršno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.57
3.2.3. Imovina sindikalnih udruga
Sindikati poput bilo koje druge udruge mogu imati vlastitu imovinu. Prema odredbama ZR-a
sindikalnim udrugama je dozvoljeno stjecati imovinu prikupljanjem upisnina i članarina za
sudjelovanje u udruzi, darovanjem ili na bilo koji drugi zakonom dopušten način bez ikakvog
prethodnog odobrenja. Izrijekom je propisano da se prisilno izvršenje ne može provesti na
nepokretnoj i pokretnoj imovini sindikalnih udruga nužnoj za održavanje sastanaka i provođenje
obrazovnih djelatnosti te na knjižnicama udruga.58 Kada je riječ o podjeli imovine udruge ZR
konkretno utvrđuje ako se udruga razdijeli ili se znatniji dio članstva izdvoji u novu udrugu,
imovina udruge dijeli se među udrugama, razmjerno broju članova, osim ako statutom, ugovorom,
ili nekim drugim sporazumom nije drugačije određeno. U slučaju prestanka djelovanja, svom
53
Čl. 175. st. 1., 2., i 3. ZR-a.
54
Čl. 176. ZR-a.
55
Čl. 177. ZR-a.
56
Čl. 178. st. 1. ZR-a.
57
Čl. 179. ZR-a.
58
Čl. 181. st. 2. ZR-a.
15
imovinom kojom u tom trenutku udruga raspolaže postupat će se na način propisan statutom, dok
je podjela imovine članovima prema odredbama ZR-a te ZU-a izričito zabranjena.59
3.2.4. Djelovanje sindikalnih udruga
Prilikom svojeg djelovanja radničke organizacije moraju imati punu samostalnost što je u
konačnici jedno od osnovnih načela na kojima počivaju. Poslodavci ne smiju ometati rad sindikata
ili se u isti uplitati, jer bi u suprotnom uloga sindikata bila besmislena i suvišna. Budući da je
načelo samostalnosti djelovanja sindikata percipirano i vrjednovano kao iznimno bitno u
nacionalnom radnopravnom zakonodavstvu, odredbe ZR-a isključuju mogućnost nadzora tj.
uplitanja poslodavaca u radničke udruge. Važnost takvog striktnog određenja ogleda se i u sudskoj
zaštiti prava na udruživanje budući da je ZR-om utvrđeno kako udruga odnosno udruga više razine
može zahtijevati od suda da zabrani bilo koju djelatnost koja bi za posljedicu imala kršenje prava
na slobodno udruživanje radnika. U slučaju nepoštivanja zakonom zajamčene slobode, sindikalne
udruge mogu zahtijevati i naknadu štete.60
Sindikati su udruge koje služe uspostavljanju ravnoteže u odnosu između poslodavca i

posloprimca. Prema tome, cilj svakog sindikata jest okupljanje što većeg broja članova i njihovo
jedinstvo u namjeri postizanja boljih uvjeta rada, socijalne pravde i sigurnosti. Budući da im je
pravo sindikalnog organiziranja zajamčeno Ustavom RH i zakonom, poslodavac ne smije
diskriminirati radnika ili ga na bilo koji način sankcionirati zbog njegovog članstva u sindikatu te
sindikalnog djelovanja. Zakonodavac je odredbama ZR-a izričito zabranio da radnici koji stupe u
sindikat budu u nepovoljnijem položaju od ostalih radnika koji nisu u sindikatu. Poslodavcu nije
dozvoljeno sklapanje ugovora o radu s radnikom uvjetovati ne stupanjem u sindikat ili mu ugovor
otkazati zbog njegovog udruživanja u radničke organizacije. Osim toga, odluka poslodavca u vezi
s radnim mjestom, plaćom, napredovanjem, stručnim obrazovanjem i socijalnim davanjima ne
može biti na bilo koji način povezana s voljom radnika da pristupi sindikatu ili njegovim
sindikalnim djelovanjem.61 Premda je ZR u pogledu zaštite slobode udruživanja koncizan i
naklonjen istoj, u današnje vrijeme se nerijetko susrećemo s praksom da u velikom broju slučajeva
59
Čl. 182. st. 3. ZR-a, čl. 53. st. 2. ZU-a.
60
Čl. 185. ZR-a.
61
Čl. 186. ZR-a.
16
posloprimci zbog nedovoljnog informiranja te straha od mogućeg gubitka radnog mjesta biraju ne
pristupati radničkim kolektivima.
3.2.5. Uloga sindikalnih zastupnika
Jedno od mjerila uspješnosti sindikata je zadovoljstvo njegovih članova, a tome neosporno

pridonose sindikalni povjerenici odnosno predstavnici izabrani od strane članova sindikata. Oni su
ti koji stvaranjem atmosfere povjerenja okupljaju veći broj članova u cilju postizanja moguće
reprezentativnosti pa samim time odabir sindikalnih zastupnika radnicima predstavlja iznimno
važan korak. Njihov primarni zadatak je prepoznati te iznijeti goruće probleme sindikata kojeg
predstavljaju, ili kako to ZR svojim odredbama utvrđuje, štititi i promicati prava i interese članova
sindikata kod određenog poslodavca.62 Upravo zbog navedenog, ključno je na takvu funkciju
postaviti osobu koja će biti profesionalan lider svojeg tima, spreman na suradnju i komunikaciju
sa svojim članovima. Pored toga, pri biranju zastupnika trebalo bi se voditi idejom da to bude
dobar i odgovoran radnik na zadacima svog radnog mjesta, da posjeduje određena znanja o
sindikatu, autoritet u grupi koju vodi te da poštuje demokratska i ljudska prava i obiteljske
vrijednosti društva.63
Sindikalni povjerenik podrazumijeva osobu koja je u radnom odnosu kod poslodavca dok je
sindikalni predstavnik osoba izabrana na tu dužnost radi zaštite i promicanja interesa članova
sindikata, ali nije u radnom odnosu kod određenog poslodavca.64 Sindikalni predstavnik ima sva
prava i obveze kao sindikalni povjerenik osim prava i obveza u vezi s radnim odnosom.
Odredbama ZR-a propisano je kako sindikati koji imaju najmanje pet zaposlenih kod određenog
poslodavca mogu imenovati jednog ili više sindikalnih povjerenika, a obveza sindikata je pisano
obavijestiti poslodavca o imenovanju sindikalnog povjerenika odnosno sindikalnog predstavnika.
Sindikalni povjerenici uživaju određenu zaštitu zajamčenu zakonskim normama. Sukladno tome,
oni su zaštićeni od otkaza ugovora o radu ili stavljanja u nepovoljniji položaj u odnosu na
dotadašnje uvjete rada i ostale radnike za cijelo vrijeme obavljanja dužnosti, ali i šest mjeseci
62
Čl. 187. st. 5. ZR.
63
Šatorović, S., Uloga i značaj sindikalnog povjerenika, str. 1-5., dostupno na:
https://trecaosnovna.edu.ba/wp-content/uploads/2020/06/Uloga_i_znacaj_sindikalnog_povjerenika-1.pdf (20. 12.
2020), str. 3.
64
Čl. 187. st. 4. i 9. ZR.
17
nakon prestanka te dužnosti. Za otkaz ugovora o radu potrebna je prethodna suglasnost sindikata
kojeg sindikalni povjerenik predstavlja. U slučaju da sindikat uskrati suglasnost na otkaz, takva
uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac ima pravo zatražiti da suglasnost nadomjesti
sudska odluka.65 O ovome će biti više govora u posebnom osvrtu na sudsku praksu.
3.2.6. Prestanak djelovanja sindikalnih udruga
Sindikati kao udruga radnika mogu prestati djelovati na nekoliko načina koji su navedeni
odredbama ZR-a. Jedan od načina kada udruga prestaje djelovati jest ako tako odluči tijelo udruge
koje je statutom ovlašteno da odlučuje o prestanku djelovanja udruge. Nadalje, sindikat će prestati
djelovati ako je od održavanja sjednice najvišeg tijela proteklo dvostruko duže vrijeme od vremena
za koje je statutom određeno da se takva sjednica mora održati. Sudska zabrana djelovanja kao i
smanjenje broja članova ispod broja određenog Zakonom za utemeljenje udruge također
predstavljaju načine prestanka djelovanja sindikalnih udruga.66
3.3. Pojam i uloga kolektivnih ugovora u sindikalnoj djelatnosti
Misija sindikalnog djelovanja jest ishoditi što bolje uvjete rada kroz dijalog s poslodavcem, a da
bi se to doista ostvarilo, sindikatu je potrebna potvrda u obliku kolektivnog ugovora. O njemu se,
sa sigurnošću može reći da je teško zamjenjiv i najbolji pronađeni instrument za uređivanje
radnopravnih odnosa između posloprimaca i poslodavaca.67 Kolektivni ugovor podrazumijeva
pisani sporazum kojeg sklapaju interesni predstavnici radnika i poslodavaca, usmjeren rješenju
pitanja poput radnog vremena, plaće te svih ostalih drugih pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s
radnim odnosom.68 On je specifičan, autonoman izvor radnog prava stoga što subjekti kolektivnog
ugovora imaju relativnu normativnu autonomiju, tj. ovlast stvarati pravo. To ograničenje
autonomije očituje se na dva načina: prvo, zakonodavac može propisati obvezno sklapanje
kolektivnog ugovora i drugo, zakonodavac određuje naziv, predmet, subjekte, način sklapanja
65
Laleta, S., op. cit., str. 41.
66
Čl. 190. ZR-a.
67
68
Gotovac, V., Reprezentativnost kao temelj stranačke sposobnosti za kolektivno pregovaranje i sklapanje
kolektivnih ugovora – presjek postojećeg stanja i prijedlozi unaprijeđenja (I.dio), Radno pravo, vol. 11, br. 7-
8(2017), str. 14.
18
(postupak pregovaranja, tijela i rokove), tarifni dio, način rješavanja sporova, način objavljivanja
i dr. pitanja.69
Prilikom sklapanja kolektivnog ugovora na strani radnika pojavljuje se jedan ili više sindikata
odnosno udruga sindikata više razine kojima se može postaviti uvjet reprezentativnosti dok se na
strani poslodavaca mogu pojaviti jedan ili više poslodavaca, udruga poslodavaca ili udruga
poslodavaca više razine, kojima se također može postaviti uvjet određene reprezentativnosti.70
Potreba radnika odnosno njihovih predstavnika za sklapanjem takve vrste ugovora proizlazi iz
činjenice da se njime mogu ugovoriti prava koja su povoljnija od onih utvrđenih ZR-om ili drugim
zakonom. U odnosu na pojedinačne ugovore o radu, kolektivni ugovor pojavljuje se kao minimum
zaštite radnika što konkretno znači da se ugovorom o radu mogu utvrditi povoljnija prava za
radnika od onih utvrđenih kolektivnim ugovorom.71 Za razumijevanje instituta kolektivnog
ugovora, važno je razlikovati stranke koje su pregovarale i sklopile kolektivni ugovor, a to su
predstavnici radnika i poslodavaca, od subjekata, tj. osoba koje kolektivni ugovor obvezuje.
Sukladno navedenom, osobe koje kolektivni ugovor obvezuje jesu sve osobe koje su ga sklopile
tj. stranke kolektivnog ugovora te sve osobe koje su u vrijeme njegova sklapanja bile članovi
udruge koja je sklopila kolektivni ugovor ili su to naknadno postale.72 Važno je naglasiti da će se
kolektivni ugovor primjenjivati na nekog radnika ako je to ugovor koji obvezuje njegova
poslodavca.
3.3.1. Kolektivno pregovaranje
Kolektivno pregovaranje jest procesna radnja ili predfaza koja prethodi sklapanju kolektivnog
ugovora što za stranke istog predstavlja nimalo lak zadatak. Naime, da bi došli do rješenja na
obostrano zadovoljstvo potrebno je mnoštvo kompromisa te razumijevanja, kako na strani
sindikata tako i na strani poslodavaca pa pregovori mogu biti više ili manje uspješni odnosno
neuspješni. Budući da je kolektivno pregovaranje i sklapanje takve vrste sporazuma ekskluzivno
pravo sindikata, kolektivni ugovor sklopljen s nekom od radničkih organizacija ili radnicima koji
69
70
Gotovac, V., op. cit., str. 14.
71
72
Ibid., str. 45.
19
nisu sindikalno organizirani zakonom nije dopušten.73 “Osobe koje prema ZR-u mogu biti stranke
kolektivnog ugovora dužne su u dobroj vjeri pregovarati o sklapanju kolektivnog ugovora u vezi
s pitanjima koja prema ZR-u mogu biti predmet kolektivnog ugovora.”74 Dakle, obveza sklapanja
kolektivnog ugovora ne postoji, međutim kada se stranke odluče na takav korak, u procesu
pregovaranja moraju prevladavati pravičnost, poštenje i povjerenje. U slučaju kada nakon vođenja
postupka kolektivnog pregovaranja ipak ne dođe do sklapanja kolektivnog ugovora, tada se
neuspjeh kolektivnih pregovora može povezati i sa pravom na štrajk.75
No, kako bi imali legitimitet pregovarati o svojim pravima i interesima s poslodavcem, sindikati
moraju biti reprezentativni. Općenito rečeno, obilježje reprezentativnosti znači da je riječ o
udrugama koje su spremne i sposobne sredstvima pritiska štiti i promicati interese svojih članova
prilikom pregovora o sklapanju kolektivnog ugovora.76 U Republici Hrvatskoj, pitanje
reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje uređuje Zakon o reprezentativnosti udruga
poslodavaca i sindikata.77 S obzirom na navedeno, članak 7. potonjeg uređuje to pitanje na sljedeći
način: ako na razini za koju se pregovara o sklapanju kolektivnog ugovora djeluje samo jedan
sindikat, taj se sindikat smatra reprezentativnim pa se ista neće morati posebno utvrđivati, no ako
na razini za koju se pregovara o sklapanju kolektivnog ugovora djeluje više sindikata, oni pisanim
sporazumom mogu odrediti koji se od njih smatra reprezentativnim. Nadalje, ako se takav
sporazum ne postigne, svaki sindikat može pred Povjerenstvom za utvrđivanje reprezentativnosti
pokrenuti postupak za utvrđivanje reprezentativnosti.78 Iznimno je važna odredba članka 8. s
obzirom da upućuje kako se reprezentativnim sindikatom smatra sindikat koji na razini za koju se
utvrđuje reprezentativnost ima minimalno dvadeset posto radnika članova od ukupnog broja
sindikalno organiziranih radnika zaposlenih na razini na kojoj se utvrđuje reprezentativnost.79
3.3.2. Pregovarački odbor sindikata za kolektivno pregovaranje
73
Grgurev, I., Rožman, K., Kolektivni ugovori, u: Radni odnosi u Republici Hrvatskoj (ur. Ž. Potočnjak), Pravni
fakultet u Zagrebu i Organizator, Zagreb, 2007, str. 569.
74
Ibid., str. 573.
75
Gotovac, V., op. cit., str. 15.
76
77
Zakon o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata, Narodne novine, br. 93/14, 26/15. (dalje u tekstu:
ZRUPIS).
78
Čl. 7. st. 1., 2. i 4. ZRUPIS-a.
79
Čl. 8. st. 1. ZRUPIS-a.
20
Kada na razini za koju se sklapa kolektivni ugovor djeluje više reprezentativnih sindikata, oni
moraju postići konsenzus o utemeljenju svojeg pregovaračkog odbora koji će s poslodavcem
pregovarati o sklapanju kolektivnog ugovora. Poslodavac, odnosno udruga poslodavaca može
pregovarati samo s pregovaračkim odborom koji čine predstavnici tih sindikata jer u suprotnom
kolektivni ugovor je ništetan. Sindikati su obvezni u roku od trideset dana od dana potpisa
sporazuma iz članka 7. stavka 2., ili od izvršnosti rješenja iz članka 24. stavka 1. ZRUPIS-a
utemeljiti pregovarački odbor sindikata za kolektivno pregovaranje. Međutim, u slučaju da
sindikati ne utemelje pregovarački odbor u roku od trideset dana, svaki reprezentativni sindikat
ima pravo sudjelovanja u radu pregovaračkog odbora s jednim predstavnikom. Odbor je dužan
tijekom kolektivnog pregovaranja pružati sve obavijesti nereprezentativnim sindikatima ili onima
koji nisu zastupljeni u potonjem, te im omogućiti iznošenje mišljenja i prijedloga od posebnog
interesa za njihove članove. Pregovarački odbor sindikata sam utvrđuje način rada i donošenja
odluka te ne smije imati više od jedanaest članova.80
3.4. Pojam i uloga štrajka u sindikalnoj djelatnosti
Kada je riječ o štrajku, on često izaziva burnu rekaciju javnosti. Medijski natpisi poput “Jesenski
val štrajkova – sindikati nezadovoljni Vladinim ponudama”,81 “Uvertira u štrajk, liječnici dali rok
Vladi do 15. rujna”82 te “Štrajk prosvjetara uzdrmao hrvatsku politiku, tko će preživjeti?”83
dovoljno govore o ovoj, nadasve, poštovanja vrijednoj industrijskoj akciji.
Štrajk se u teoriji definira kao najčešća industrijska akcija radnika koji obustavom rada pokušavaju
iznuditi od poslodavca ili neke druge osobe određene ustupke u vezi s njihovim zajedničkim
interesima.84 To se ponajprije odnosi na ekonomske interese pojedinaca vezane uz poboljšanje
njihovog ekonomskog položaja. Međutim, cilj štrajka može biti i usmjeravanje razvitka društva
80
Čl. 9. ZRUPIS-a.
81
Jutarnji list, dostupno na: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/jesenski-val-strajkova-sindikati-nezadovoljni-
vladinim-ponudama-u-skolama-strajk-9-rujna-lijecnici-i-sestre-pocinju-strajkati-nakon-15-rujna-9258545 (02. 01.
2021.)
82
Večernji list, dostupno na: https://www.vecernji.hr/vijesti/uvertira-u-strajk-lijecnici-dali-rok-vladi-do-15-rujna-
1342867 (02. 01. 2021.)
83
Glas Istre, dostupno na: https://www.glasistre.hr/kolumna/strajk-prosvjetara-uzdrmao-hrvatsku-politiku-tko-ce-
prezivjeti-603674 (02. 01. 2021.)
84
Dika, M., Potočnjak, Ž., Gotovac, V., Radni sporovi, u: Radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ur. Ž., Potočnjak, Pravni
fakultet u Zagrebu i Organizator, Zagreb, 2007., str. 727.
21
odnosno pojedinih njegovih dijelova ili institucija u određenom pravcu što bi rezultiralo
svojevrsnim promjenama političkog uređenja u cijelosti ili određenom opsegu.85
Kako bi se uloga štrajka istinski mogla razumjeti, potrebno je definirati razloge ili motive za
njegovo organiziranje i pokretanje. Slijedom navedenog, jedan od razloga jest promicanje
gospodarskih i socijalnih interesa članova sindikata što nije istovjetno kolektivnom radnom sporu
i predstavlja posebni, širi razlog za štrajk. Nadalje, štrajk može biti organiziran u slučaju spora o
sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora, a provesti ga mogu sindikati kojima je u skladu
s posebnim propisom utvrđena reprezentativnost za kolektivno pregovaranje i sklapanje
kolektivnog ugovora i koji su pregovarali o sklapanju kolektivnog ugovora. Neisplata plaće, dijela
plaće odnosno naknade plaće, ako nisu isplaćene do dana dospijeća također sindikatima pruža
mogućnost da organiziraju štrajk. Specifičan oblik štrajka predstavlja štrajk solidarnosti. On se
provodi kao potpora nekog drugog štrajka koji već traje i to najmanje dva dana. Prilikom
organiziranja štrajka solidarnosti, valja paziti na zakonitost osnovnog štrajka jer nezakonitost istog
istovremeno povlači i nezakonitost štrajka solidarnosti.86 No, bez obzira na razlog iniciranja
ovakvih industrijskih akcija, jedno je sasvim sigurno, štrajku pripada uloga najznačajnijeg
sindikalnog sredstva u postizanju željenih ciljeva radnika.
3.4.1. Zakonitost postupka organiziranja štrajka
U zakonodavstvu Republike Hrvatske te u sudskoj praksi prihvaćeno je stajalište da ovlast

organiziranja štrajka imaju isključivo sindikati što dovodi do zaključka kako svi neorganizirani
skupovi radnika bez prethodnog konsenzusa s ovlaštenim sindikalnim tijelom u našem pravnom
poretku nisu zakoniti.87 Štrajkom se poslodavcu nanosi šteta jer za vrijeme štrajka nema
proizvodnje ili pružanja usluga, razmjene i zarade, sredstva ne rade i ne održavaju se, ne realiziraju
se druge djelatnosti.88 Zbog ozbiljnosti situacije kada je ova industrijska akcija u pitanju, štrajk se
mora najaviti poslodavcu ili udruzi poslodavaca protiv koje je usmjeren, a štrajk solidarnosti
poslodavcu kod kojeg se taj štrajk organizira. U pismu kojim se najavljuje štrajk moraju se
85
86
Rožman, K., Razlozi za štrajk, Radno pravo, vol. 9, br. 4(2015), str. 20.-22.
87
Dika, M., Potočnjak, Ž., Gotovac, V., op. cit., str. 729.
88
Učur, M. Đ., Smokvina, V., Industrijske akcije kao sindikalna prava i slobode, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta
u Rijeci, Vol. 31, br. 2(2010), str. 685.
22
naznačiti razlozi za štrajk, mjesto, dan, vrijeme početka štrajka te način njegova provođenja, a za
samu najavu ovlašteno je tijelo sindikata određeno statutom.89 Za provedbu štrajka važno je
istaknuti da on ne može započeti prije okončanja postupka mirenja odnosno prije provedbe drugog
postupka mirnog rješavanja spora o kojem su se stranke sporazumjele u kolektivnom ugovoru ili
drugim posebnim sporazumom. Iznimno od navedenog, štrajk solidarnosti smije započeti bez
provedbe postupka mirenja, ali ne prije isteka roka od dva dana od početka štrajka u čiju se potporu
organizira.90 Dakle, ako stranke spora nisu dogovorile neki drugi način njegova mirnog rješavanja
mora se provesti postupak mirenja. Taj postupak provodi miritelj kojeg stranke u sporu izaberu s
liste koju utvrđuje Gospodarsko-socijalno vijeće ili koju sporazumno odrede. Ako nije riječ o
drugačijem dogovoru stranaka u sporu, mirenje predviđeno odredbama ZR-a mora se dovršiti u
roku od pet dana od dana dostave obavijesti o sporu Gospodarsko-socijalnom vijeću ili nadležnom
upravnom tijelu. Postupak mirenja stranaka u sporu može se okončati sporazumom koji u slučaju
spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora ima pravnu snagu i učinke kolektivnog
ugovora.91
Stranke spora mogu rješavanje kolektivnog radnog spora povjeriti arbitraži. Imenovanje arbitra ili
arbitražnog vijeća te sva ostala pitanja arbitražnog postupka stranke mogu urediti kolektivnim
ugovorom ili sporazumom sklopljenim nakon nastanka spora. Kada je riječ o sporovima koji se
odnose na primjenu zakona, drugog propisa ili kolektivnog ugovora, arbitraža će temeljiti svoju
odluku na zakonu, drugom propisu ili kolektivnom ugovoru. Međutim, ako se radi o sporu
vezanom za sklapanje, izmjenu ili obnovu kolektivnog ugovora, arbitraža će temeljiti svoju odluku
na pravičnosti. Također valja istaknuti da arbitraža može odlučiti samo o pitanju koje su pred nju
iznijele stranke spora kao i činjenicu da protiv arbitražne odluke nije dopuštena žalba.92
Također, jedna od pretpostavki dopuštenosti štrajka jest ta da se određeni poslovi ne smiju

prekidati za vrijeme njegova trajanja. To su poslovi prijeko potrebni da bi se rad mogao nastaviti
po završetku štrajka tj. proizvodno održavajući poslovi te poslovi koji su prijeko potrebni radi
sprječavanja ugrožavanja života, zdravlja i osobne sigurnosti pučanstva ili tzv. nužni poslovi. Koji
su to poslovi i broj potrebnih radnika za njihovo obavljanje određuju sporazumno poslodavac i
89
Čl. 205. st. 3. i 6. ZR-a.
90
Bilić, A., Perkušić, T., Zakonitost štrajka – qui, quid, quando et quomodo?, Pravni vijesnik, vol. 34, br. 3-4(2018),
str. 121.-122.
91
Ibid., str. 122.-123.
92
Ibid., str. 124.-125.
23
sindikat, na prijedlog poslodavca, a njihovim određivanjem nije dozvoljeno onemogućiti ili bitno
ograničiti pravo na štrajk. U slučaju ne postizanja sporazuma o ovim poslovima, poslodavac
odnosno sindikat može tražiti da o tome odluči arbitraža.93
93
24
4. SINDIKAT PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKE
Drugi dio rada posvećen je Sindikatu prometnika vlakova Hrvatske (dalje u tekstu: SPVH,
Sindikat) kao dobrovoljnoj radničkoj organizaciji u trgovačkom društvu HŽ Infrastruktura d.o.o.
Obavljanje sindikalne djelatnosti se ponekad doima pretencioznim, no u praksi iziskuje veliku
žrtvu naročito kod osnivanja. Nepovjerenje, predrasude i sputavanje moćnijih sindikata razlog su
odustajanja, te najčešće neuspjeha, međutim, SPVH svojim primjerom dokazuje upravo suprotno.
Želja idejnih osnivača ovoga sindikata da radnicima priušte bolje uvjete života i rada na željeznici
bila je i ostala misao vodilja. Od početka njegovog djelovanja, SPVH nastoji opravdati dobiveno
povjerenje što nije nimalo lak zadatak, ali je rezultiralo zavidnim brojem članova kojima se danas
može pohvaliti.94
4.1. Povijest osnivanja Sindikata prometnika vlakova Hrvatske
SPVH je osnovan kao slobodna, nezavisna, samostalna interesna udruga dobrovoljno udruženih
članova koji djeluju i rade u djelatnosti željezničkog prometa ili obavljaju djelatnosti vezane uz
željeznički promet na području Republike Hrvatske i u inozemstvu. Nastavno na prethodno, SPVH
usklađuje i predstavlja gospodarske, socijalne i kulturne interese svojih članova poštujući načela
slobodne pravne države. Statutom Sindikata prometnika vlakova Hrvatske određena su temeljna
načela djelovanja Sindikata, i to: zauzimanje za veću socijalnu i materijalnu sigurnost, daljnju
demokratizaciju društva i države, slobodno sindikalno djelovanje te razvijanje bilateralne i
multilateralne suradnje s drugim organizacijama slobodnog i neovisnog sindikalnog pokreta.95
Iako današnji Sindikat postoji od 30. ožujka 1997., prometnici vlakova bili su još 1990. godine
strukovno organizirani u Samostalnom sindikatu prometnika vlakova Hrvatske. Nažalost, zbog
preambicioznih težnji tadašnjeg vodstva, strukovni sindikat prometnika vlakova pretvorio se u
cjelinu koja je objedinila sve što se javilo kao moguće članstvo. Prema riječima sadašnjeg vodstva,
Uprava Hrvatskih željeznica provodila je diskriminatornu politiku u primanjima i pravima. Naime,
cijene sata rada bilježile su minimalne pomake među zanimanjima, ali zato su se pojedinim
94
Podaci o Sindikatu dobiveni su u razgovoru s tajnikom Sindikata, Antom Iličićem te sindikalnim povjerenikom u
funkciji radničkog vijeća za Regionalnu jedinicu Organizacije i regulacije prometa Zapad, Josipom Tirićem.
95
Statut Sindikata prometnika vlakova Hrvatske, donesen na sjednici utemeljenja održanoj dana 11. veljače 1997.
godine u Zagrebu. (dalje u tekstu: Statut SPVH).
25
zanimanjima povećavali dodaci. Odgovornost koju u sebi nosi funkcija prometnika vlakova nije
bila dovoljno prepoznata ni cijenjena. Ogorčeni razvojem događaja, prometnici vlakova
pokušavaju kroz bivši sindikat aktualizirati vlastitu poziciju, ali čelni ljudi sindikata koji je tada
brojao oko 11 000 članova nisu se ni osvrnuli na njihovo nezadovoljstvo. Tražeći izlaz iz te
blokade prometnici vlakova Zagreb Glavni kolodvor (najveći putnički kolodvor na Hrvatskim
željeznicama) pokrenuli su svoju strukovnu udrugu – nastao je SPVH. Osnovan je u Zagrebu, a
nedugo nakon toga slijedi Rijeka, Slavonski Brod, Perković i dr.
Za prvog predsjednika Sindikata izabran je Matija Dukić, prometnik vlakova Zagreb Glavni
kolodvor, a nakon njega je dužnost predsjednika Sindikata obavljao Zoran Nekić, prometnik
vlakova Zagreb Glavni kolodvor. Funkciju trećeg, najdugovječnijeg predsjednika obavljao je
Marko Gašpar, prometnik vlakova kolodvora Zagreb RK, a nakon njegovog umirovljenja za
predsjednika je izabran Mario Grbešić.96
4.2. Sindikalna aktivnost početnih godina
U početnim godinama svojeg postojanja SPVH je nailazio na prepreke u radu jer tadašnji veliki
sindikati imaju ogroman utjecaj i ne ostavljaju nikakav prostor za djelovanje. Okolnost ignoriranja
i prešućivanja zahtjeva Sindikata od strane članova Uprava Hrvatskih željeznica zapravo je
uspješno utjecala na njegovu odlučnost i namjeru da opstane. Provođenje izbora za radnička vijeća,
osnivanje Kase uzajamne pomoći koja djeluje i danas te povremeno izdavanje sindikalnih vijesti
„Na peronu“ samo su neke od mnogobrojnih inicijativa Sindikata. Potonji je intenzivno poticao
rješavanje gorućih problema vezano uz zakonska prava, npr. odmor u toku smjene i prekovremeni
rad, a osim toga bavio se problematikom priznavanja staža s uvećanim trajanjem. Pored svega
navedenog, Sindikat je sudjelovao u aktivnostima oko restrukturiranja Hrvatskih željeznica koje
su se najčešće odnosile na smanjene broja radnika.97
4.3. Ciljevi i način rada
96
Sindikat prometnika vlakova Hrvatske, dostupno na: https://spvh.hr/ (20. 01. 2021.)
97
Podaci o sindikalnoj aktivnosti početnih godina SPVH dobiveni su u razgovoru s tajnikom Sindikata, Antom
Iličićem.
26
SPVH je osnovan sa svrhom da štiti interese i prava te unapređuje socijalni i društveni položaj
prometnika vlakova. Između ostalog, zagovara demokraciju i slobodu, a suprotstavlja se svakoj
diskriminaciji zasnovanoj na boji kože, nacionalnosti, spolu, rasi, vjeri i političkom opredjeljenju.
Kao najvažniji ciljevi Sindikata ističu se:
▪ „poticanje Sabora Republike Hrvatske na odobravanje konvencija i prihvaćanje preporuka
MOR-a, te vođenje brige o njihovoj primjeni. To se posebno odnosi na Konvencije broj 87
i 98,
▪ poticanje primjene konvencija MOR-a koje se odnose na djelatnost željezničkog prometa,
▪ pregovaranje s predstavnicima poslodavaca i sklapanje kolektivnih ugovora radi postizanja
što povoljnijih radnih uvjeta i ciljeva rada,
▪ poduzimanje mjera u vezi sa zapošljavanjem,
▪ stvaranje uvjeta za povoljniji socijalni i ekonomski položaj prometnika vlakova,
▪ briga o provođenju mjera zaštite na radu i kulturnim potrebama prometnika vlakova,
▪ zastupanje zaposlenih u sustavu suodlučivanja na svim razinama,
▪ uspostavljanje i unaprjeđenje međunarodne suradnje kroz uključivanje SPVH u sindikalnu
središnjicu,
▪ samostalno organiziranje i unaprjeđenje stručne izobrazbe sindikalnih povjerenika i
▪ dosljedno upravljanje sindikalnom imovinom.“98
4.4. Članstvo
Od samih početaka SPVH je rastao po članstvu, a danas je najbrojniji sindikat u HŽ Infrastrukturi

d.o.o., mada djeluje i u drugim trgovačkim društvima nastalim podjelom jedinstvenih Hrvatskih
željeznica. U vrijeme neposredno prije podjele Hrvatskih željeznica d.o.o., 2007. godine, SPVH
je brojao 2000 članova. Slijedi vrijeme intenzivnog rastakanja djelatnosti te smanjenja broja
radnika, naročito u HŽ Cargu d.o.o. Kroz to vrijeme veliki broj radnika napušta željeznicu, odlazi
u mirovinu ili negdje drugdje traži rješenje. Početkom rujna 2020. godine broji 1600 članova.
4.4.1. Prava i obveze članova
98
Čl. 7. Statuta SPVH.
27
Statut SPVH kao njegov najvažniji interni akt sadrži odredbe o članstvu, pravima i obvezama
članova. Ono se stječe potpisivanjem pristupnog dokumenta – pristupnice. Tim činom član
prihvaća Statut i program djelovanja SPVH ovlašćujući predstavnike i ovlaštene osobe SPVH da
u njegovo ime pregovaraju i sklapaju kolektivne ugovore. Članovi SPVH garantirana prava stječu
protekom tri mjeseca od dana pristupanja Sindikatu,99 a ista se mogu svrstati u nekoliko osnovnih:
pravo sudjelovanja u radu SPVH, pravo na pravnu pomoć i zastupanje u svim sporovima vezanim
za radni odnos, pravo svakog člana da bude biran i da neposredno sudjeluje u predlaganju i biranju
predstavnika i tijela SPVH te druga prava ustanovljena aktima odnosno odlukama SPVH.100
Iznimno od toga, članovi ne mogu postati niti biti osobe koje je poslodavac ovlastio da pregovaraju
u njegovo ime o pravima zaposlenih.
Članovi Sindikata uz brojna prava imaju i određene obveze. Prva od njih jest poštivanje Statuta,
Pravilnika i odluka tijela SPVH te djelovanje sukladno sindikalnom programu. Nadalje, članovi
imaju obvezu odrađivati poslove za koje su zaduženi na osnovu Statuta te na osnovu odluka tijela
Sindikata. Pravo na pravnu pomoć i zastupanje u sporu vezanom za radni odnos Sindikat može
uskratiti u situaciji kada član očigledno zlorabi to pravo. To ograničenje će se redovito odnositi na
slučajeve alkoholiziranosti na radnom mjestu, uzimanje opojnih droga, krađa i sl. Dakle, radnik –
član Sindikata trebao bi se na svom radnom mjestu i tijekom obavljanja radne obveze ponašati
odgovorno i sukladno pravilima struke. Zaključno, dužnosti člana jesu još i zaštita interesa SPVH
te redovno plaćanje članarine.101
Ipak, iz više ili manje objektivnih razloga može doći do situacija koje za sobom povlače prestanak
članstva u SPVH, a to su: dobrovoljno istupanje, isključenje zbog djelovanja koja su u suprotnosti
sa odredbama Statuta, Pravilnika i Odluka SPVH, brisanje ako član ne plaća članarinu dulje od tri
mjeseca i prestanak rada.102
4.5. Djelatnost Sindikata prometnika vlakova Hrvatske
Na početku djelovanja, broj članova predstavljao je svojevrsnu zamku za SPVH. Naime,

prometnika vlakova u tom razdoblju bilo je 1250, a čelni ljudi Sindikata shvatili su da zbog raznih
99
100
101
102
28
osobnih interesa nikada neće prikupiti 100% ili čak 80% od ukupnog broja. Stoga je Sindikat
mudrim potezom odlučio otvoriti vrata svim drugim radnicima Prometnog sektora čime je nastala
lijepa mogućnost sindikalnog rasta. Ubrzo nakon toga, slijedi značajan korak tj. formiranje dvije
podružnice koje su izazvale čuđenje i oprez kod poslodavca – Podružnica nadogradnja i
Podružnica dispečeri. Obje podružnice promicale su interese rukovodećeg dijela Prometnog
sektora. Takav uspjeh značio je samo jedno – oko SPVH počeo se „vrtjetii“ željeznički svijet!
Tokom obraćanja državnim institucijama u vezi rješavanja pitanja staža s uvećanim trajanjem
nedostajalo je članstvo u sindikalnim udrugama više razine. Sindikat je stoga tražio udrugu u kojoj
će biti aktivno uključen u događaje, pa je za tu prigodu odabrao Hrvatsku udrugu Sindikata.
Uspješnost bilo kojeg sindikata ogleda se u zadovoljstvu članova, a članovi imaju različite potrebe
i teško je svu lepezu pokriti. Tako je SPVH kroz sve vrijeme postojanja poticao povećanje plaće,
dodataka na plaću i naknada plaće prometnika vlakova, ali i svih ostalih članova iz drugih
segmenata tehnoloških procesa. Osim toga, SPVH je svojim incijativama poticao zaštitu radnika
u okviru Pravilnika o radu na način da se protivio izmjenama opisa poslova kojima se najčešće
povećavao opseg posla, no ne i naknada za isto. Aktivnost Sindikata ogleda se i u zaštiti članova
koji su sudjelovali u izvanrednim događajima, bilo da su ih sami prouzročili, bilo da su kolateralne
žrtve nekog drugog djelovanja. Za tu prigodu Sindikat je nudio odvjetničke usluge uz opasku da
se te usluge ne odnose na slučaj alkoholiziranosti na radnom mjestu i krađu na radnom mjestu.
Uporno inzistiranje na pravu radnika da odmor u toku smjene koristi u propisano vrijeme i na način
kako on izabere, predstavlja još jedan od uspješno postignutih ciljeva Sindikata. Često je ovo
izazivalo trvenja, jer je poslodavac tražio da radnik ne smije napustiti svoj prostor, ali to nije htio
platiti kao nemogućnost korištenja propisanog odmora. Sindikat se žestoko opirao ukidanju
željezničkih pruga, a time izravno i smanjenju broja radnika. Kako bi to bilo moguće, SPVH je
koristio svaku priliku za obraćanje Saboru Republike Hrvatske, saborskim zastupnicima, ministru,
lokalnoj vlasti i medijima što je gotovo uvijek rezultiralo otklanjanjem neopravdane namjere
poslodavca. Sindikat je nedugo nakon osnutka započeo i održavanje sportskih susreta i slična
druženja članstva. U početku je to bilo jednodnevno okupljanje, a posljednje desetljeće održavaju
druženja na Jadranskoj obali gdje se redovito okupi oko 400 sudionika uz goste iz prijateljskih
sindikata.103
103
Podaci o djelatnosti SPVH dobiveni u službenoj bilješci od tajnika Sindikata, Anta Iličića.
29
5. TIJELA SINDIKATA PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKE I NJIHOVE
OVLASTI
Kada je riječ o djelovanju Sindikata, prije svega valja napomenuti njegovu internu organizaciju,
tj. tijela ovlaštena poduzimati određene radnje pri Sindikatu. U potonja se ubrajaju: Sabor,
Predsjedništvo (čine ga predsjednik, zamjenik predsjednika, dva dopredsjednika, tajnik, regionalni
koordinatori i predsjednici podružnica), Središnji odbor, Centrala, Statutarna komisija, Nadzorni
odbor, Izvršni odbor regije SPVH, Povjerenik i druga tijela koja osnuje Predsjedništvo SPVH.104
5.1. Sabor
Sabor je najviše tijelo SPVH. Redovni sabor održava se svake četvrte godine, a odluku o vremenu
i mjestu održavanja Sabora te o broju zastupnika i način njihova izbora donosi Predsjedništvo,
najkasnije dva mjeseca prije održavanja Sabora.105 Ovlasti Sabora su sljedeće:
▪ „određuje i provodi izbor radnih tijela,
▪ donosi poslovnik o svome radu,
▪ verificira mandat zastupnika,
▪ razmatra izvješće o radu tijela SPVH,
▪ razmatra financijsko izvješće,
▪ donosi Statut SPVH i njegove izmjene i dopune,
▪ bira predsjednika SPVH, zamjenika predsjednika, dopredsjednike, tajnika, Nadzorni odbor
i Statutarnu komisiju te
▪ donosi odluku o raspuštanju SPVH.“106
Za rad Sabora potrebna je nazočnost više od polovice izabranih delegata, a odluke su pravovaljane
ako se za njih izjasni više od polovice prisutnih delegata. Radom Sabora rukovodi radno
predsjedništvo čiji sastav predlaže Predsjednik SPVH.107
104
105
106
107
30
Izvanredni sabor održava se prema odluci Predsjedništva SPVH, na prijedlog najmanje 1/3
ukupnog broja članova SPVH ili na prijedlog Nadzornog odbora. Prijedlog Nadzornog odbora
mora prihvatiti i potvrditi Predsjedništvo SPVH-a.108
5.2. Predsjedništvo
Predsjedništvo je tijelo SPVH koje rukovodi njegovim radom između zasjedanja Sabora. Članovi
Predsjedništva jesu: predsjednik, zamjenik predsjednika, dopredsjednici, tajnik, regionalni
koordinatori i predsjednici podružnica. Predsjednik Sindikata obavlja i funkciju predsjednika
Predsjedništva te je odgovoran za njegov rad.109 Kao ovlasti Predsjedništva ističu se naredne:
▪ „utvrđuje prijedloge izmjene i dopune Statuta i drugih akata koje donosi Sabor,
▪ donosi pravilnike i druge akte koje ne donosi Sabor,
▪ donosi i dogovara osnove za ugovore o radu, granski kolektivni ugovor te druge dogovore
i sporazume,
▪ nadležnim ministarstvima predlaže Zakone i druge akte u svrhu zaštite i poboljšanja
socijalno – ekonomskog, radnog i društvenog položaja prometnika vlakova i ostalih
članova,
▪ donosi odluku o uključivanju SPVH u sindikalnu središnjicu,
▪ organizira razne oblike sindikalne borbe, industrijskih akcija, uključujući i štrajk,
▪ upravlja imovinom SPVH,
▪ priprema plan prihoda i rashoda te zaključni račun i druga pitanja.“110
Predsjedništvo može valjano odlučivati ako mu prisustvuje više od polovice članova, dok se
odluke donose natpolovičnom većinom nazočnih članova. Mandat članova Predsjedništva je četiri
godine.111
5.2.1. Predsjednik
108
Čl. 21. st. 1. Statuta SPVH.
109
Čl. 22. st. 1., 2., i 4. Statuta SPVH.
110
111
Čl. 22. st. 6. i 9. Statuta SPVH.
31
Predsjednika SPVH tajnim glasovanjem bira Sabor. Mandat Predsjednika traje četiri godine, s
mogućnošću reizbora, a on svoju dužnost može obavljati volonterski ili profesionalno te je za svoj
rad odgovoran Saboru. Po svojoj dužnosti Predsjednik je i član Središnjeg odbora, dok sjednicama
Predsjedništva i Središnjeg odbora u njegovoj odsutnosti predsjedava osoba koju on ovlasti.112
Dužnosti Predsjednika jesu da:
▪ „predstavlja i zastupa SPVH pred državnim, poslovodnim i drugim tijelima i udrugama,
▪ član je Centrale SPVH, Predsjedništva i Središnjeg odbora,
▪ sklapa kolektivne ugovore i sporazume u ime članova SPVH,
▪ predsjedava sjednicama Središnjeg odbora,
▪ na prijedlog Centrale imenuje i razrješava regionalne koordinatore i ostale dužnosnike koje
ne bira Sabor,
▪ na prijedlog Centrale dodjeljuje i oduzima povećanje plaće sindikalnim dužnosnicima
ugovoreno kolektivnim ugovorom ili posebnim sporazumom sklopljenim s poslodavcem,
▪ na prijedlog Centrale dodjeljuje i oduzima profesionalni status sindikalnim dužnosnicima
ugovoren kolektivnim ugovorom ili posebnim sporazumom sklopljenim s poslodavcem,
▪ na prijedlog Centrale donosi odluku o raspuštanju podružnice, opozivu ili suspenziji
dužnosnika u podružnici i
▪ odgovoran je za provođenje odluka i zaključaka Predsjedništva i odbora.“113
5.2.2. Zamjenik predsjednika
Zamjenik predsjednika član je Centrale SPVH, Predsjedništva i Središnjeg odbora SPVH, a za

svoj rad odgovoran je Predsjedniku, Predsjedništvu i Saboru SPVH. Ovlaštena je osoba za
predstavljanje Sindikata te zamjenjuje Predsjednika po njegovu ovlaštenju. Primarna odgovornost
Zamjenika predsjednika jest provođenje odluka i zaključaka Centrale, Predsjedništva, Središnjeg
odbora i Sabora SPVH. Osim toga, obavlja i druge poslove koje mu povjere tijela SPVH.
Zamjenika predsjednika bira Sabor Sindikata na mandat od četiri godine s mogućnošću reizbora.114
112
Čl. 25. st. 1., 2. i 4. Statuta SPVH.
113
114
32
5.2.3. Dopredsjednik
Poput Zamjenika predsjednika, Dopredsjednik je član Centrale, Predsjedništva i Središnjeg odbora

SPVH, te je za svoj rad odgovoran Predsjedniku, Predsjedništvu i Saboru SPVH. Obveze,
odgovornosti i mandat istovjetne su kao i kod Zamjenika predsjednika sa tom razlikom što je
Dopredsjednik osoba ovlaštena za financije, tj. vodi financije SPVH.115
5.2.4. Tajnik
Tajnik SPVH jest osoba ovlaštena za predstavljanje Sindikata te zamjenjuje Predsjednika po

njegovu ovlaštenju. Kao i ostale članove Centrale, Tajnika bira Sabor SPVH na mandat od četiri
godine s mogućnošću ponovnog izbora, a njegove najvažnije ovlasti su:
▪ „priprema sjednice Predsjedništva, Središnjeg odbora i Sabora SPVH,
▪ priprema sjednice ostalih grupa pokrenutih od Centrale i Predsjedništva SPVH.“116
5.2.5. Regionalni koordinator
Regionalni koordinator koordinira rad podružnica SPVH u svojoj regiji, predstavlja SPVH na
svom području te izvršava zadatke postavljene od Predsjednika, Centrale i Središnjeg odbora
SPVH. Imenuje ga i razrješava Predsjednik SPVH na osnovu Odluke Centrale SPVH.117
5.2.6. Predsjednik i Dopredsjednik podružnice
Članovi SPVH u podružnici biraju Predsjednika i Dopredsjednika, a mandat istih traje četiri godine
s mogućnošću ponovnog izbora. Valja naglasiti kako izbor Predsjednika i Dopredsjednika u
konačnici potvrđuje Predsjedništvo SPVH.118 Predsjednik podružnice je ovlašten da:
▪ „sudjeluje u pregovorima važnim za položaj članova podružnice,
▪ kontrolira primjenu kolektivnog ugovora u podružnici,
▪ kontrolira radne uvjete i sigurnost obavljanja rada,
115
116
117
118
Čl. 34. st. 1., 2., i 3. Statuta SPVH.
33
▪ predlaže predsjedniku SPVH imenovanje povjerenika u podružnici i
▪ organizira sindikalni rad u podružnici.“119
5.3. Središnji odbor
Središnji odbor SPVH je tijelo koje rukovodi radom SPVH između sjednica Predsjedništva. Ovo
tijelo Sindikata čine predstavnici Centrale SPVH i Regionalni koordinatori SPVH. Predsjednik
SPVH obavlja funkciju predsjednika Središnjeg odbora te je odgovoran za njegov rad.120
5.4. Centrala
Tijelo koje rukovodi radom SPVH i radi između sjednica Predsjedništva, Središnjeg odbora i
Sabora zove se Centrala. Kada je riječ o članovima potonje, čine ju: predsjednik, zamjenik
predsjednika, dva dopredsjednika i tajnik SPVH.121 Neke od ovlasti Centrale jesu da:
▪ „priprema prijedloge Statuta i drugih akata koje donosi Sabor na prijedlog Predsjedništva,
▪ priprema Pravilnike i druge akte koje donosi Sabor na prijedlog Predsjedništva,
▪ usklađuje Statut sa ZR-om,
▪ priprema i dogovara osnove za ugovore o radu, granski kolektivni ugovor te druge
dogovore i sporazume koje predlaže Predsjedništvu,
▪ nadležnim ministarstvima predlaže zakone i druge akte u svrhu zaštite i poboljšanja
socijalno – ekonomskog, radnog i društvenog položaja članova na osnovu svojih analiza i
prijedloga Predsjedništva,
▪ priprema odluke o uključivanju SPVH u sindikalnu središnjicu na prijedlog Predsjedništva,
▪ predlaže razne oblike sindikalne borbe uključujući i štrajk Središnjem odboru i
Predsjedništvu,
▪ brine o imovini SPVH,
▪ predlaže te priprema plan prihoda i rashoda te završni račun i ostalo.“122
119
120
Čl. 23. st. 1., 2. i 3. Statuta SPVH.
121
122
34
5.5. Statutarna komisija
Statutarna komisija broji pet članova čiji je mandat četiri godine. Dužnosti ovog tijela Sindikata
jesu da:
▪ „daje tumačenje odredbi Statuta SPVH,
▪ vodi brigu za usklađenost statutarno-izvedbenih akata s odredbama Statuta SPVH i
▪ odlučuje u drugom stupnju o isključenju člana.“123
5.6. Nadzorni odbor
Kao najvažnije zadaće Nadzornog odbora SPVH razumijevaju se:

▪ nadziranje korištenja sredstava sindikalne članarine i zakonitost financijsko-materijalnog
poslovanja SPVH i upravljanje fondovima,
▪ najmanje jednom godišnje da izvještava Predsjedništvo o svojim nalazima, odnosno odmah
ako je utvrdio nepravilnosti te
▪ davanje izvještaja Saboru SPVH o svom radu.
Nadzorni odbor broji pet članova koje izabire Sabor tajnim glasovanjem, a mandat članova je četiri
godine.124
5.7. Izvršni odbor regije
Ovo tijelo Sindikata čine Regionalni koordinator i predsjednici podružnica u regiji. Izvršni odbor
regije može valjano odlučivati ako mu prisustvuje više od polovice članova, a odluke donosi
javnim glasovanjem. U slučaju jednakog broja glasova prilikom glasovanja, glas Regionalnog
koordinatora čini prevagu.125
5.8. Povjerenik
123
124
125
35
Povjerenik Sindikata je tijelo koje predstavlja članove SPVH, prati primjenu kolektivnog ugovora,
prati primjenu pravilnika o zaštiti na radu, prenosi članstvu sindikalne informacije, prima i
priprema prijedloge o poboljšanjima važnim za članove, brine o primjeni ZR-a i Zakona o zaštiti
na radu, te obavlja ostale sindikalne poslove u dogovoru s predsjednikom podružnice.126
126
36
6. PRESJEK KOLEKTIVNIH UGOVORA
Jedan od najvažnijih ciljeva svakog sindikata, a time i SPVH jest pregovaranje s predstavnicima
poslodavaca i sklapanje kolektivnih ugovora radi postizanja što povoljnijih radnih uvjeta o čemu
je u radu prethodno bilo govora.127 Stoga će u nastavku biti predočen kratak presjek svih
kolektivnih ugovora128 koji su obvezivali Sindikat od njegova osnivanja do danas.
6.1. Kolektivni ugovor od 25. srpnja 2007. godine
Stranke, odnosno potpisnici Kolektivnog ugovora sklopljenog 25. srpnja 2007. godine su Uprava
HŽ infrastrukture d.o.o. na strani poslodavca, i četiri reprezentativna sindikata: SPVH, Sindikat
željezničara Hrvatske, Sindikat infrastrukture HŽ te Sindikat hrvatskih željezničara. Neke od
promjena nastalih sklapanjem ovog kolektivnog ugovora su sljedeće:
▪ rast cijene sata rada za neka radna mjesta i do 42%,
▪ sati rada radnika izvršne službe koji ne ulaze u mjesečni fond sati (liječnički pregled,
primopredaja službe, redovito poučavanje) obračunavaju se cijenom sata rada radnika koji
ih je ostvario, uz uvećanje od 15%,
▪ ugovor o radno pravnoj zaštiti radnika od poslovno uvjetovanih otkaza, kojim su propisani
razlozi i kriteriji za utvrđivanje viška radnika iz poslovno uvjetovanih razloga i
▪ slobodna radna mjesta u HŽ Infrastrukturi d.o.o., osim radnih mjesta nadređenih službenika
popunjavaju se putem internih oglasa.
U radno vrijeme koje ne ulazi u mjesečni fond sati radnika računa se i vrijeme koje proizlazi:
▪ zbog obveznog poučavanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja - osam sati,
▪ zbog periodičnog izvanrednog provjeravanja znanja, osim u slučaju ponavljanja ispita -
osam sati,
▪ zbog periodičnog i izvanrednog zdravstvenog pregleda – osam sati, osim u slučaju da je
radnik upućen na izvanredni pregled zbog uživanja alkohola ili drugih opojnih sredstava i
▪ zbog primopredaje osoblja kod kojega je primanje i predaja posla propisana.
127
128
Presjek kolektivnih ugovora dobiven je u službenoj bilješci sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća za
Regionalnu jedinicu Organizacije i regulacije prometa Zapad, Josipa Tirića.
37
U periodu od 2008. do 2011. godine nije bilo povećanja cijena sata rada nego su se svake godine
radnici odricali prava na povećanje u zamjenu za zaštitu radnika od proglašenja viška iz poslovno
uvjetovanih razloga. Aneksom 4. Kolektivnog ugovora potvrđena je suglasnost stranaka da u HŽ
Infrastrukturi d.o.o. u 2010. godini neće doći do otpuštanja radnika bez prethodnog dogovora
potpisnika Ugovora, tj. njegova aneksa.
6.2. Kolektivni ugovor od 20. listopada 2011. godine
Stranke Kolektivnog ugovora sklopljenog 20. listopada 2011. godine su Uprava HŽ Infrastrukture
d.o.o. i tri reprezentativna sindikata: SPVH, Sindikat željezničara Hrvatske te Sindikat
infrastrukture HŽ. Kolektivnim ugovorom utvrđeni su kriteriji o broju izvršitelja u prometnim
poslovima i opis poslova prometnika vlakova. Osim toga, stranke su utvrdile naredno:
▪ da se za razdoblje primjene Ugovora cijene sata rada povećavaju za svaku započetu godinu
do 6%,
▪ da se o povećanju cijena sata rada pregovara svake godine za narednu godinu, s tim da je
minimalna korekcija jednaka povećanju godišnjeg indeksa potrošačkih cijena u Republici
Hrvatskoj prema objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku za svaku
kalendarsku godinu za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora i
▪ točan postotak povećanja cijene sata rada stranke utvrđuju putem posebnog Aneksa o
povećanju cijene sata rada.
U periodu od 2011. do 2014. godine također nije bilo rasta plaća nego se nastojalo zaštiti radnike
od proglašenja viška osim onih koji se jave dobrovoljno uz poticajne otpremnine. Aneksom 7. iz
2014. godine stranke su se sporazumjele da će u slučaju prestanka potrebe za obavljanjem posla
zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, poslodavac u 2015. godini smanjivati
broj radnika isključivo sporazumnim raskidom radnog odnosa uz isplatu poticajne otpremnine.
6.3. Kolektivni ugovor od 20. studenog 2016. godine
Potpisnici Kolektivnog ugovora jesu Uprava HŽ Infrastrukture d.o.o., Sindikat željezničara

Hrvatske te Sindikat infrastrukture HŽ, dok SPVH nije stranka istog. Zbog posljedica krize
smanjena su mnoga prava, a naročito:
▪ odricanje od prava na regres i božićnicu,
38
▪ umanjen iznos naknade za prijevoz na posao,
▪ umanjen iznos otpremnine kod otkaza ugovora o radu s dvjesto tisuća, na sto trideset tisuća
kuna,
▪ dva dana godišnjeg odmora manje i
▪ preraspodjela tromjesečna.
6.4. Kolektivni ugovor od 25. listopada 2020. godine do 28. veljače 2021. godine
Stranke Kolektivnog ugovora su Uprava HŽ Infrastrukture, SPVH, Sindikat željezničara Hrvatske

te Sindikat infrastrukture HŽ, a ugovor je potpisan na kratak rok kako bi se premostilo vrijeme
krize izazvano Pandemijom COVID – 19. Promjene nastale tzv. „Kriznim ugovorom“ su sljedeće:
▪ povećan je iznos naknade za prijevoz,
▪ materijalna prava iz članka 184. i 185. Ugovora (regres i božićnica) neće se primjenjivati
za vrijeme važenja Ugovora osim ukoliko navedena materijalna prava budu isplaćivana
državnim službenicima i namještenicima,
▪ poslodavac će uz mjesečnu plaću radnicima dodatno isplaćivati neoporezivi dodatak u
iznosu od 416,00 kuna mjesečno i
▪ radnik ima pravo na mjesečni neoporezivi dodatak u iznosu od 50% od prethodno
navedenog iznosa ukoliko sezonski prilagođeni tromjesečni BDP za treći kvartal 2020.
godine u odnosu na prethodno razdoblje ima pozitivnu stopu promjene od 0,5%.
6.5. Kolektivni ugovor od 1. travnja 2021. godine do 30. lipnja 2022. godine
Potpisnici Kolektivnog ugovora jesu Uprava HŽ infrastrukture, SPVH, Sindikat Infrastrukture HŽ

te Sindikat željezničara Hrvatske. Prava koja se primjenjuju od 1. travnja 2021.g. su sljedeća:
▪ uskrsnica u iznosu od 500,00 kn,
▪ regres u iznosu od 1.300,00 kn,
▪ božićnica u iznosu od 1.200,00 kn i
▪ neoporezivi dodatak na plaću u iznosu od 416,00 kn mjesečno.
Pravo koje se primjenjuje od 1. siječnja 2022. godine;
▪ dodatak za topli obrok u iznosu od 1,30 kn po efektivnom satu rada.
39
Sam proces sklapanja kolektivnog ugovora u praksi nije nimalo jednostavan zadatak i zapravo je
teško postići obostrano zadovoljstvo.129 Prema mišljenju autorice ovoga rada, iz kratkog presjeka
najvažnijih prava po navedenim kolektivnim ugovorima, SPVH se nerijetko odricao povećanja
cijena sata rada u zamjenu za očuvanje radnih mjesta na željeznici. Kada je riječ o SPVH,
kolektivni ugovor se pokazao izuzetno dobrim instrumentom za prethodno navedeno, a upravo to
jest, ili bi trebao biti, krajnji cilj svakog sindikata. Stoga autorica teksta smatra da je SPVH svojom
dosadašnjom politikom i praksom pokazao što znači odlučno čuvati i zatupati interese radnika.
129
40
7. INTERVJU SA TAJNIKOM SINDIKATA PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKE
Glavna misao i središnja točka rada jest poseban osvrt na SPVH, kojima su se nastojali istaknuti
osnovni ciljevi, načela i djelovanje jednog sindikata. Svaki sindikat, da bi nastao, ali i ono važnije,
opstao, treba u svojoj službi imati lidera sa jakom voljom, predanošću te socijalnom
osviještenošću. Prema podacima dobivenim iz neslužbenih razgovora sa članovima Sindikata, to
je nedvojbeno Anto Iličić, idejni osnivač i tajnik SPVH. Sindikalni suradnici opisuju ga kao
autoritativnog i poštovanja vrijednog čovjeka čiji je radni vijek posvećen borbi za bolje uvjete
života i rada prometnika vlakova u neovisnoj Republici Hrvatskoj. Stoga je, za potrebe rada, bilo
od krucijalne važnosti napraviti intervju sa gospodinom Iličićem.
1. Cijenjeni gospodine Iličiću, jedan ste od idejnih osnivača SPVH-a. Možete li neki događaj
okvalificirati kao odlučujući za osnivanje potonjeg?
U to vrijeme postojao je jedan veliki sindikat koji je postao samom sebi svrha. Nije mario za
interese svojih članova. Najveći poticaj za pokretanje našeg sindikata bilo je nezadovoljstvo s
plaćom prometnika vlakova na koje je primijenjena uravnilovka (svima jednako!) bez obzira na
uloge u procesima. Ja sam u to vrijeme radio na Zagreb Gl. Kol. i tijekom noćnih smjena
kontaktirao sam kolege diljem Lijepe naše, u Perkoviću, Sl. Brodu, Rijeci, Ogulinu, Vinkovcima,
Varaždinu, Koprivnici… Kroz te razgovore saznao sam za jednako ili još izraženije
nezadovoljstvo položajem prometnika vlakova na Hrvatskim željeznicama. Dakle, ne mogu
govoriti o jednom događaju, nego o nizu malih, sitnih poticaja koji su urodili idejom osnivanja
našeg strukovnog sindikata.
2. Pored toga što ste jedan od osnivača, Vi naime, vršite funkciju tajnika SPVH-a. Kako
izgledaju Vaši radni dani?
Tajnik SPVH danas ima drugačiju ulogu u odnosu na početnih 20 godina. U tim prvim desetljećima
predsjednik sindikata imao je protokolarnu ulogu, a tajnik je obavljao operativno vođenje
sindikata, bio je „Katica za sve“. Danas, u vrijeme kad je SPVH stabilan i kad je zauzeo svoju
poziciju na sindikalnoj sceni, tajnik tijekom običnog radnog dana sudjeluje na jutarnjem sastanku
Centrale SPVH. Tu se dogovaraju dnevne aktivnosti, a kroz to i izvršitelji tih aktivnosti. Nakon
sastanka ja obavljam preuzete obaveze, pripremam dopise, pripremam sastanke koji su predviđeni
41
za taj ili neki drugi dan, upoznajem se sa događajima koji su planirani za idući dan (HINA –
najave), upoznajem se sa sadržajima portala koji objavljuju sadržaje vezane za sindikalni rad,
položaj radnika, zakonodavne aktivnosti (presscut, IUS info, Internet stranice sindikalnih centrala,
vlade RH, Sabor RH, sudska praksa, Narodne novine…). Tijekom stanke obavljam konzultacije s
ostalim članovima Centrale o stanju dogovora, prikupljam povratne informacije o održanim
sastancima te korigiramo zaključke u za sindikat potrebnom smjeru. Svakog dana tajnik obavlja
konzultacije s terenom, s regionalnim koordinatorima, a ako je potrebno, i s povjerenicima u
podružnicama ili čak i s povjerenicima u kolodvorima.
3. SPVH se danas može pohvaliti s najvećim brojem članova unutar HŽ Infrastrukture d.o.o.
Čime je, po Vašem mišljenju, zadobiveno toliko povjerenje radnika?
Zadobivanje povjerenja članova dug je i osjetljiv proces. Uvijek treba imati na umu da povjerenje
jednom zadobiveno nije trajno, nego se mora iznova potvrđivati. SPVH je borbeni sindikat,
sindikat kojemu je od početka nit vodilja „zadovoljan član - jak sindikat“. Telefoni i drugi kontakti
rukovodećih ljudi u sindikatu su javni i član ima priliku u bilo koje vrijeme od 0 do 24 sata zatražiti
da ga se sasluša i da mu se pomogne.
Druga jednako važna stvar je obilazak terena. Mi smo od početka postavili cilj biti najmanje dva
puta godišnje u svakoj podružnici, u neposrednom susretu s članovima. To je najizvrsniji doprinos
povjerenju radnika u rad sindikata.
Jednako tako od početka dajemo potpune informacije o financijama sindikata. Članovi su jako
osjetljivi na neopravdano trošenje novaca. Dostupnost ovih podataka uklanja moguće sumnje i
gradi trajno povjerenje.
4. Možete li ukratko opisati suradnju Sindikata sa Upravom HŽ Infrastrukture?
Suradnja s Upravom HŽI je na nedovoljnoj razini, ali s tendencijom poboljšanja. Najveći nam je
problem nesamostalnost Uprave u zaključivanju kolektivnog ugovora. Naime, Uprava mora dobiti
suglasnost resornog ministra za potpisivanje kolektivnog ugovora i to je okolnost koja nije dobra.
Na drugim područjima suradnja je zadovoljavajuća, osim na području zaštite na radu. Često su
rješenja zaštite na radu koja se primjenjuju loša za radnike, ali ih nije moguće u zadovoljavajućem
vremenu otkloniti. To područje zanemareno je ili loše rukovođeno dugi niz godina, ali uz našu
upornost malo-pomalo se popravlja.
42
5. Kakvo je danas generalno stanje na Hrvatskim željeznicama?
Loše. Hrvatska država nedovoljno ulaže u održavanje željezničke infrastrukture, a to se reflektira

na brzinu putovanja, učestalost i udobnost vlakova. Sredstva iz EU fondova pomažu, ali
nedovoljno. Teško je gledati kako se obnavlja pruga, a onda uz nju postavlja signalizacija s kraja
19. stoljeća, jer nema novaca za suvremenu opremu…
6. Svjedok ste djelovanja sindikata u doba komunističke ideologije na našim prostorima. Što
se otada promijenilo u sindikalnoj aktivnosti?
Sve se promijenilo! U komunistička vremena postajao si automatski član sindikata. Danas, radnik
sam odlučuje hoće li biti član sindikata i bira između sindikata koji djeluju u njegovu okruženju.
U bivša vremena sindikat nije brinuo za položaj radnika, za prava svojih članova, mogu reći nije
brinuo za ništa. Danas, naprotiv, sindikat neprestano traži i produbljuje zahtjeve zaštite članova i
to je jedna, usudio bih se reći, revolucija u preobrazbi sindikata na ovim prostorima.
7. Jeste li bili suočeni s predrasudama o djelovanju SPVH?
Jesmo. Sve presude koje smo izgubili obojene su političkom odlukom. Tako nam je Vrhovni sud
zabranio štrajk, iako smo bili spremni krenuti u tu bitku i pobijediti poslodavca. Zabranili su nam
ustavom zagarantirano pravo.
Druge presude koje su vezane za djelovanje sindikata smo dobili. Jedna od najkonkretnijih je
presuda za izbor članova radničkih vijeća u Prometnom sektoru.
8. Koliko je teško imati sluha za svakog radnika?
Nije jednostavno. Kao što narodna poslovica kaže „Sto ljudi, sto ćudi“, tako su i naši članovi
različiti. Tu sindikat svakodnevno osluškuje potrebe članova i radnika koji nisu članovi, ali
iskazuju neka traženja. Analiziramo te signale i proširujemo djelovanje. U prošlim vremenima
sindikalac i nije trebao znati ništa, osim cijena svinjskih polovica i zelja. Danas sindikalac mora
znati zakonske akte iz svog šireg područja, ali nuditi pomoć i podršku na gotovo svim životnim
područjima članova. Tako imamo fond za pomoć članovima, kasu uzajamne pomoći, odvjetnički
fond, vpn telefonsku mrežu, sindikalno odmaralište. Jedini smo sindikat koji mjesečno izdaje svoje
novine više od 10 godina. Sve to donosi plodove i drži članstvo na okupu.
9. Poznata je poslovica „tko radi, taj i griješi“. Smatrate li da se nešto unatoč svom trudu
moglo učiniti bolje i što je Sindikat naučio iz toga?
43
Naravno. Greške su svakodnevne. Neke se ne odnose na prava članova, nego na sindikalne
obaveze između sastanaka koje smo preuzeli, a zbog neke „više sile“ zanemarili. Na tom planu ja
osobno koristim taktiku da priznajem grešku i ne opravdavam se za nju ničim, osim onim što mi
je stvarno pomoglo da ju napravim. Mi smo kao sindikat naučili i tako radimo od početaka da se
članovima ne smije lagati, niti obećavati nešto što nije moguće napraviti. Dakle, grešaka ima, ali
one su sastavni dio života, tako i sindikalnog djelovanja. Važno je da nisu namjerne i da ne nose
predznak zločestoće.
10. Što je, dosad, najveća pobjeda SPVH-a?
Teško se tako izravno odrediti. I male i veće pobjede daju svoj doprinos ugledu i statusu SPVH.
Ipak, i u takvim okolnostima izdvojio bih nedavnu presudu kojom je Viši trgovački sud u RH
presudio da je naš ugovor za korištenje i upravljanje zakonit. Tom presudom nadjačali smo zlobu
i nepoštene namjere pokretača tog procesa protiv nas.
Financijski, najznačajnije presude koje su u začetku trebale imati pridjev „kolektivne tužbe“ su
one kojima su radnici HŽ Infrastrukture dobili svoje kune koje im je jedna od bivših sramotnih
uprava uskratila.
11. U kolektivnim pregovorima sudjelovali ste kao predstavnik SPVH. Kako ocjenjujete
proces sklapanja kolektivnog ugovora?
Proces sklapanja kolektivnog ugovora zamršen je način dolaženja do ugovora. Usuglašavanja na

sindikalnoj strani često je teže i mukotrpnije nego li usuglašavanje s poslodavcem. Svejedno, za
kvalitetno sudjelovanje u kolektivnim pregovorima prije svega treba imati puno znanja o
kretanjima prava radnika i o mogućnostima poslodavca. Mi u SPVH uvijek smo provodili
pripreme uključujući u njih promišljanja od najniže razine. Tako smo pretežno zaključivali
kolektivne pregovore dokumentom kojim su prije svega bili zadovoljni naši članovi.
12. Na koji način je trenutna globalna pandemija utjecala na rad SPVH-a?
Pandemija je zlo. Zlo koje je obuhvatilo cijeli svijet. Mi smo prije početka pandemije bili u
kolektivnim pregovorima i imali smo jednu izglednu poziciju za dobar kolektivni ugovor, s čitavim
nizom poboljšanja. Nažalost i to je onemogućeno. Sindikat u svakoj neprilici hitro reagira. Tako i
u ovakvim, s tim da je pandemija pojačana dvama snažnim i razarajućim potresima. Tu se
44
intenzivnije okrećemo djelovanju prema članovima, ali i široj zajednici, dajemo pomoć, naši
članovi su volonteri.
13. Unatrag nekoliko godina, svjedoci smo elementarnih nepogoda u Republici Hrvatskoj.
2014. godine poplave, a danas, pored korone, i potresi u Zagrebu, Sisku, Petrinji te ostalim
dijelovima države. Kako SPVH u takvim okolnostima reagira?
Kao što rekoh, u vrijeme elementarnih nepogoda intenzivnije se okrećemo djelovanju prema
članovima, ali i široj zajednici, dajemo pomoć, naši članovi su volonteri. Evo, u tijeku je
organizacija humanitarne pomoći za željezničke radnike kojima su oštećene kuće ili druga
imovina. Prije toga žurno smo isplatili iz našeg fonda pomoć i za saniranje posljedica potresa u
Zagrebu, a sada i na Banovini.
14. U tijeku su novi kolektivni pregovori. Možete li nam reći Vaša očekivanja i što SPVH želi
postići?
U prilikama u kojima se nalazi cijela Lijepa naša i mi smo uskladili ciljeve procjenjujući koliko je
moguće jesu li ostvarivi. Svejedno, očekujemo da će članovi biti zadovoljni.
15. Za kraj, kako vidite budućnost SPVH-a?
Na tom području moj san i moja želja i moje nastojanje usmjereno je samo prema jednome: SPVH
će ostati vodeći sindikat u HŽ Infrastrukturi te će okupiti više od 50% sindikalno organiziranih
radnika.
45
8. SUDSKA PRAKSA
8.1. Presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1430/14 od 5. prosinca 2017. godine
Presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1430/14 odlučeno je o žalbi tužitelja HŽ
Infrastruktura d.o.o. (dalje u tekstu: Poslodavac) na presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu
posl. br. Pr-9898/13, a protiv tuženika Sindikata prometnika vlakova Hrvatske, sindikalnog
povjerenika u funkciji radničkog vijeća za Regionalnu jedinicu Organizacije i regulacije prometa
Zapad, Josipa Tirića.130
Predmet ovoga spora jest zahtjev za nadomještaj suglasnosti sindikalnog povjerenika za

izvanredno otkazivanje ugovora o radu radniku koji je ujedno i sindikalni povjerenik. Naime, u
sporu je riječ o radniku B. R. koji ujedno obavlja funkciju sindikalnog povjerenika Sindikata
radnika Hrvatskih željeznica, a ZR štiti sindikalne povjerenike na način da propisuje sljedeće:
“Sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te
dužnosti, a bez suglasnosti sindikata nije moguće otkazati ugovor o radu ili na drugi način staviti
ga u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale
radnike”.131
Pozadina spora jest niz odluka donesenih od strane Poslodavca koje se odnose na radnika B. R., a
iste, prema zaključcima sudova nemaju pravni temelj. Radnik B. R. je prvotno sklopio ugovor o
radu s Poslodavcem kojim je raspoređen na poslove prometnika vlakova, a neposredno nakon,
radnik i Poslodavac zaključili su Aneks ugovora o radu kojim je radniku određen status
profesionalnog koordinatora zaštite na radu. Međutim, Poslodavac je radniku otkazao Aneks
ugovor o radu i dok je trajao spor o nedopuštenosti odluka Poslodavca, kojeg je pokrenuo radnik,
Poslodavac je radniku dao izvanredni otkaz. Otkaz je uslijedio zato jer radnik nije došao na radno
mjesto prometnika vlakova kako stoji u jednoj od Odluka Poslodavca koju radnik pobija. Nakon
što je presudom Općinskog suda u Rijeci utvrđena nedopuštenost odluke o izvanrednom otkazu te
je Poslodavcu naloženo da se tužitelja vrati “na posao”, Poslodavac ga je odlučio vratiti na posao
prometnika vlakova iako nije dokazao da Aneks ugovora o radu nije na snazi. Budući da se radnik
130
Županijski sud u Zagrebu, Gž R-1430/14 od 5. prosinca 2017.
131
Čl. 188. ZR-a.
46
nije vratio na radno mjesto prometnika vlakova, Poslodavac je zatražio suglasnost na otkaz
ugovora o radu radniku B.R, no istu nije dobio. U očitovanju sindikalnog povjerenika u funkciji
radničkog vijeća za Regionalnu jedinicu organizacije i regulacije prometa Zapad, Josipa Tirića
stoji da je radnik B. R. u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu svojih prava na Odluku o
vraćanju na rad radnika broj 603/13 od 25. travnja 2013. godine, a kojim se sukladno članku 106.
Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture d.o.o. zadržava izvršenje odluke. Osim toga, sukladno
članku 104. Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture d.o.o. Poslodavac nije pismeno izvijestio
radnika, a niti radničko vijeće o neudovoljavanju zahtjevu za zaštitu prava radnika. Posljednje,
radnik B.R. sindikalni je povjerenik i sukladno odredbama Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture
d.o.o. poslodavac mu ne može bez suglasnosti sindikata otkazati ugovor o radu.132
Nakon što sindikalni povjerenik u funkciji radničkog vijeća ipak nije dao suglasnost na izvanredni
otkaz ugovora o radu radniku B. R., Poslodavac suglasnost želi ishoditi sudskim putem. Međutim,
Općinski radni sud u Zagrebu, a potom i Županijski sud smatraju da se takvom tužbenom zahtjevu
ne može udovoljiti, a sve iz razloga što Poslodavac nije uspio dokazati da predmetni Aneks
ugovora o radu nije bio na snazi te da je B. R. bio dužan doći na posao upravo na poslove radnog
mjesta prometnika vlakova. Namjeravani otkaz zbog činjenice da B. R. nije postupio po odluci
poslodavca kojim ga se vraća na radno mjesto prometnika vlakova ne bi bio u skladu sa zaštitom
sindikalnih povjerenika koja je propisana odredbama ZR-a.
8.2. Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Gž 26/17 od 20. prosinca 2017.
godine
Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gž 26/17 odlučeno je o žalbi tuženika
Sindikata prometnika vlakova Hrvatske protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj
P-47/17, a protiv tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o.
Predmet žalbenog postupka jest pobijanje prvostupanjske presude kojom je prihvaćen zahtjev na
utvrđenje nezakonitosti i zabranu organiziranja štrajka najavljenog tužitelju od strane tuženika 7.
studenoga 2017. godine s početkom 1. prosinca 2017. godine i trajanjem do ispunjenja zahtjeva.
Naime, tužitelj je sa tri reprezentativna sindikata koja djeluju u HŽ Infrastrukturi (SPVH, Sindikat
željezničara Hrvatske i Sindikat infrastrukture hrvatskih željezničara) u kolovozu 2015. godine
132
Očitovanje na prijedlog izvanrednog otkaza ugovora o radu za radnika B. R. od 2. kolovoza 2013.
47
započeo pregovore o sklapanju kolektivnog ugovora. Međutim, u studenome 2016. godine
Sindikat željezničara Hrvatske i Sindikat infrastrukture hrvatskih željezničara dostavili su
poslodavcu dopis o najavi štrajka koji je trebao započeti 1. prosinca 2016. godine, čime je nastao
kolektivni radni spor o sklapanju kolektivnog ugovora te su kolektivni pregovori prekinuti. U
obveznom postupku mirenja, koji prema odredbama ZR-a mora prethoditi štrajku,133 postignut je
sporazum o sadržaju kolektivnog ugovora. Važno je napomenuti kako SPVH u tom postupku
mirenja nije sudjelovao. Prema riječima sadašnjeg sindikalnog vodstva, to je bio izuzetno loš
kolektivni ugovor koji je rezultirao smanjenjem plaća od otprilike 5.000,00 kuna godišnje po
radniku.
Objašnjavajući pozadinu štrajka, u SPVH navode kako su zaključenjem ovog kolektivnog ugovora
nastale nove okolnosti u kojima, iako ima status reprezentativnog sindikata, SPVH nije sudjelovao
u ničemu bitnome. Temeljm potpisanog kolektivnog ugovora SPVH biva isključen iz
povjerenstava čiji rad je bitan za članove, ali i iz pregovora o korekcijama cijena sata ili nekog
drugog prava koje je uglavljeno u taj kolektivni ugovor. Paralelno, Poslodavac je Sindikatu
željezničara Hrvatske ispunjavao sve što je tražio za svoje članove, poput premještanja u kolodvor
bliže mjestu stanovanja, napredovanje i sl. Sindikat je počeo tražiti način kako osporiti važenje
predmetnog kolektivnog ugovora te je posljednično podnesen tužbeni zahtjev za ništetnost, a
kojem zahtjevu nije udovoljeno. Nakon ovakvih događaja, SPVH se odlučuje za krajnje sredstvo,
štrajk, koji je najavljen poslodavcu 3. studenoga 2017. godine.
Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske ovakav štrajk je nezakonit i zabranjen. Pri
ocjeni zakonitosti i dopuštenosti štrajka, sudovi su posebice imali na umu odredbu ZRUPIS-a,
prema kojoj će kolektivni ugovor biti važeći samo ako reprezentativni sindikati potpisnici u svom
članstvu imaju više od pedeset posto radnika članova od ukupno sindikalno organiziranih radnika
kod reprezentativnih sindikata.134 Nesporno je da SPVH takvu većinu nije imao, pa stoga štrajk
kojem je cilj prisilti poslodavca na sklapanje kolektivnog ugovora ne bi imao smisla. Zaključno je
Vrhovni sud Republike Hrvatske naveo: “Ako bi za vrijeme važenja kolektivnog ugovora
reprezentativni sindikat koji nije sklopio kolektivni ugovor, a koji nema 50% sindikalnog članstva
mogao otvoriti kolektivne pregovore, to bi značajno destabiliziralo sustav kolektivnog
133
134
Čl. 26. st. 1. ZRUPIS-a.
48
pregovaranja i kolektivnih ugovora pa poslodavci ne bi imali interesa za sklapanje tih ugovora kao
jamstva stabilnosti (socijalnog mira) za vrijeme njihova važenja.”135
135
Vrhovni sud Republike Hrvatske, posl. br. Gž 26/17 od 20. prosinca 2017. godine
49

Sindikati - Diplomski Rad 24 4 2021

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Sindikati - Diplomski Rad 24 4 2021

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PRAVNI FAKULTET

SINDIKAT(I) S POSEBNIM OSVRTOM NA SINDIKAT PROMETNIKA VLAKOVA

Student: Elma Rizović

Izjava o autentičnosti diplomskog rada

Ime i prezime: Elma Rizović

Izjavljujem da je diplomski rad na temu

Sindikati s posebnim osvrtom na Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

moje autorsko djelo koje sam samostalno izradio/la.

Korištena literatura na koju sam se referirao/la navedena je u popisu literature i citirana u

Sindikalno djelovanje i problematika koja se veže uz njega učestalo je izložena komentarima

Okupljanje radnika u njihove udruge prepoznatljive pod nazivom sindikati, pokazalo se

2.1. Sloboda udruživanja radnika u povijesnom kontekstu

Usprkos progresiji u kolektivnom djelovanju, razdoblje nakon 2. svjetskog rata obilježit će

2.2. Sloboda udruživanja radnika kroz pravne izvore

2.2.1. Pravni izvori slobode udruživanja na međunarodnoj razini

Najznačajnije mjesto u kreiranju izvora Međunarodnog radnog prava i slobode udruživanja

Govoreći o slobodi udruživanja radnika nužno je spomenuti Međunarodni pakt o građanskim i

2.2.2. Pravni izvori slobode udruživanja na europskoj razini

Kako razdoblje socijalizma na našim prostorima simbolizira ideja samoupravljanja, funkcija

Izlaskom iz bivše Jugoslavije dolazi do rekodificiranja radnog zakonodavstva. Krhka hrvatska

3.1. Pojam i uloga sindikata

3.2. Sloboda udruživanja u zakonodavstvu Republike Hrvatske

Uvažavajući činjenicu da Ustav Republike Hrvatske36 u unutarnjem pravnom poretku predstavlja

Temeljnu odrednicu slobode udruživanja u nacionalnom radnopravnom zakonodavstvu

3.2.1. Ograničenje slobode udruživanja u zakonodavstvu Republike Hrvatske

3.2.3. Imovina sindikalnih udruga

3.2.4. Djelovanje sindikalnih udruga

Sindikati su udruge koje služe uspostavljanju ravnoteže u odnosu između poslodavca i

3.2.5. Uloga sindikalnih zastupnika

Jedno od mjerila uspješnosti sindikata je zadovoljstvo njegovih članova, a tome neosporno

3.2.6. Prestanak djelovanja sindikalnih udruga

3.3. Pojam i uloga kolektivnih ugovora u sindikalnoj djelatnosti

3.3.1. Kolektivno pregovaranje

3.3.2. Pregovarački odbor sindikata za kolektivno pregovaranje

3.4. Pojam i uloga štrajka u sindikalnoj djelatnosti

3.4.1. Zakonitost postupka organiziranja štrajka

U zakonodavstvu Republike Hrvatske te u sudskoj praksi prihvaćeno je stajalište da ovlast

Također, jedna od pretpostavki dopuštenosti štrajka jest ta da se određeni poslovi ne smiju

4.1. Povijest osnivanja Sindikata prometnika vlakova Hrvatske

4.2. Sindikalna aktivnost početnih godina

4.3. Ciljevi i način rada

Od samih početaka SPVH je rastao po članstvu, a danas je najbrojniji sindikat u HŽ Infrastrukturi

4.4.1. Prava i obveze članova

4.5. Djelatnost Sindikata prometnika vlakova Hrvatske

Na početku djelovanja, broj članova predstavljao je svojevrsnu zamku za SPVH. Naime,

5.2.2. Zamjenik predsjednika

Zamjenik predsjednika član je Centrale SPVH, Predsjedništva i Središnjeg odbora SPVH, a za

Poput Zamjenika predsjednika, Dopredsjednik je član Centrale, Predsjedništva i Središnjeg odbora

Tajnik SPVH jest osoba ovlaštena za predstavljanje Sindikata te zamjenjuje Predsjednika po

5.2.5. Regionalni koordinator

5.2.6. Predsjednik i Dopredsjednik podružnice

5.3. Središnji odbor

5.6. Nadzorni odbor

Kao najvažnije zadaće Nadzornog odbora SPVH razumijevaju se:

5.7. Izvršni odbor regije

6.1. Kolektivni ugovor od 25. srpnja 2007. godine

6.2. Kolektivni ugovor od 20. listopada 2011. godine

6.3. Kolektivni ugovor od 20. studenog 2016. godine

Potpisnici Kolektivnog ugovora jesu Uprava HŽ Infrastrukture d.o.o., Sindikat željezničara

Stranke Kolektivnog ugovora su Uprava HŽ Infrastrukture, SPVH, Sindikat željezničara Hrvatske

Potpisnici Kolektivnog ugovora jesu Uprava HŽ infrastrukture, SPVH, Sindikat Infrastrukture HŽ

4. Možete li ukratko opisati suradnju Sindikata sa Upravom HŽ Infrastrukture?

Loše. Hrvatska država nedovoljno ulaže u održavanje željezničke infrastrukture, a to se reflektira