UDK 571.

930 COD: GZM(A) YU ISSN 0581-7501

GLASNIK
ZEMALJSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE U
SARAJEVU

BULLETIN
DU MUSEE DE LA REPUBLIQUE SOCIALISTE
DE BOSNIE-HERZEGOVINE A SARAJEVO

ARHEOLOGIJA
ARCHEOLOGIE

NOVA SERIJA - SERIE NOUVELLE SVESKA - TOME

44-1989.

GZM (A) NS Strana 1989.

44 1-266

Štampa: NIŠRO »Oslobodenje«

OOUR »Štamparska djelatnost«
Za Štampariju graf. ing. Petar Skert
Clanovi uredništv a:
Akademik BORIVOJ (:OV I Ć , Sarajev

NADA MILETIĆ , Sarajevo

Mr BRUNISLAV M ARIJANO V IĆ , Sarajevo

Odgovorni urednik :
Akademik BO RI V J (:O VI Ć

Izdavač: ZEMA U SKI MUZEJ BOSNE I

HERCEGOVINE, SARAJEVO, Vojvode
R. Putnika br. 7, tel . (071) 35-322

Za izdavača : Almaz Dautbegović

Izlazi jednom godi' nje

Tiraž : 600 primjeraka

Tehnički ured nik : Nedžad (:majčanin

Korektor: Slobodanka Ma.rković

Lektor: dr Herta Kun a

Objavljivanje ove sveske Glasnika Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, rea­

lizirano je uz finansijsku pomoć Samo!lpravne 'nteresne zajednice nauke BiH, Samo­
upravne interesne zajednice kulture BiH i Izvršnog vijeća SR Bosne i Hercegovine.
 Sarajevo, januar-mart. - 1889 - Capajeao , jaHyap-MapT.

Glasnik rnaCHMH
zem alj skog lli uz ej a
u y
Bosni i Hercegovini. ~OCHH H Xep~erOBHHH.
Knjiga I. GOlJina I. 1'".lIr a l. rO,l""" r.
U r e ,I n i ii l v o: ." ji e,' lt JI JIIT II o:
Sa f&jl:l\'O, zg rad e. ?e walj ,. ke \'\A.lf>. Cil p ;:j j (·~". 8 .., ,1. \:; 1'I 1"\1., , _t.. C-,(1' 1'\.(:1.\ " ,

Administr aci j a: 1\ ,\ ~l Ll H 1 1l~ TJl a Jl \J j :l:

Sa r e.j ('Yo, :te lll A. l i :k " .~ ullll r.:'l l ij~ . C~ I' ~j(' I\o " :1(" 1:'1. 1.,' " ., III I ~ \u l '1I II i .l.
OOtHluJ& cij <' DA. G I:lS nik1'\- ~<:a jJO:': I.'l. r inoll l 1 for . I . " .\ II III 11..1 LI, lij (' tI:l 1·.I:l .. It LI I : , . '" " " I II I II" II I" " .~ -, ." 1' .:' lO I' .
ft(\jcd i TH' kU,jig!' .!I toj(' 9 poš ta ri no m :-. 0 n i::. 1I ".i.')",., (' 1: 11 .1 11 ' " (""1"" 0'- ,o:. OI II I r .• I' " I1 " " .'11 11 '1 •
. _. -. ­

UZ STOGODIŠNJICU »GLASNIKA«

U prvoj svesci prvog godišta Glasnika Zemaljskog muzeja Bosne i Her­

cegovine, za januar-mart 1889. tadašnje Uredništvo ovog ča s opisa u uvod­
nom članku veli:
»Izlazeći u javnost s »Glasnikom« našeg muzeja, mi imamo dvojaku ci­
jelj pred očima. Prvo hoćemo, da imamo javno glasilo, u kojemu će se znalač­
ki proučavati svaka struka koja je zastupljena u muzeju, zarad svestranog
upoznavanja zemlje i naroda. U drugu ruku želimo još, da ovo glasilo bude
poučan list za našu napredniju čitalačku publiku, poučan u onim predmetima
i pitanjima, koji zasijecaju u struku i djelovanje samog muzeja, ili koji stoje s
njim u vezi«. I dalje:
»Prema ovom, što smo ovdje uopće istakli, kretaće se radnja »Glasnika«
u dvojakom pravcu.
U jednu ruku služiće naučnoj cijelji, te ćemo u to ime donositi izvorne
članke iz svijeh struka i grana znanstvenosti, koje su u muzeju zastupljene.. . U
ovom dijelu želja nam je, da originalni prilozi naših suradnika obuhvate ove
grane znanja i umjetnosti:
I. Stari i novi zemljopis. 2. Historiju. J. Arheologiju (starinarstvo) iz vre­
mena predhistoričkog, iliričkog, rimskog, bosanskog (bogumilskog) i osman­
lijskog. 4. Spomenika umjetnosti. 5. Heraldiku (grbove), povelje, pečate i nov­
ce iz raznih vremena. 6. Oružje. 7. Spomenika narodnog i književnog jezika. 8.
Etnografiju (narodopis). 9. Prirodne odnošaje i to : geologiju, zoologiju, bota­
niku, mineralogiju i meteorologiju. 10. Historiju narodne književnosti. II.
Bibliografiju knjiga i članaka, pisanih o Bosni i Hercegovini. 12. Statistiku.
Ovom ćemo još priključiti različite nužne bilješke od svake struke, i bilješke iz
radnje samog muzeja i muzejskog društva«.
Velik i ambiciozan zadatak i program tadašnje uredništvo na čelu s Kos­
tom Hermanom sprovodilo je zaista sa silnom energijom i entuzijazmom. I s
nesumnjivim uspjesima, o čemu se možemo uvjeriti ako samo prelistamo de­
setak prvih godišta »Glasnika«. Prošlo je od tog značajnog trenutka puno sto­
ljeće u kojem je ovaj časopis živio svoj život, s periodima poleta i velikih do­
s tignuća i s periodima kriza i teških trenutaka, kad su se saradnici osipa li, a
sveske postajale skromne po sadržaju i tanke po obimu. Prolazio je i kroz raz­
ličite promjene koje ovdje nećemo opisivati. Reći ćemo samo da se krajem pe­
desetih godina ovog stoljeća ustalila uređivačka forma po kojoj »Clasnik«
predstavlja porodicu od tri samostalna glasila: Arheologija, Etnologija i Pri­
rodne nauke, što odgovara i osnovnoj organizacionoj strukturi samog Zemalj­
skog muzeja, kao i zahtjevima savremene naučne publicistike.
Želja i ustrajno nastojanje da, usprkos svim teškoćama , opstane i ostane
u službi svog naroda i nauke, da redovito i s punom naučnom akribijom saop­
štava dostignuća iz disciplina koje su u domenu rada Muzeja, to je konstanta
koja obilježava ovo glasilo u svim periodima njegovog stoljetnog života i dje­
lo~anja. Neka tako ostane i ubuduće.
U Sarajel'U, oktobra 1989. god. Uredništvo
 SADRŽAJ - SOMMAIRE
NAUCNI CLANCI Strana - Page

Robert Whallon
The Paleolithic Site of Badanj : Recent
Excavations and Results of Analysis - Paleolitsko nalazi šte Badanj: nova is­
kopavanja i rezultati analiza . . ... .... . .. ... . . .. ....... .. ... .. ... ... . .. . ... . 7-20
Zilka Kujundžić
Gravure na stijeni i gravirani ukrasi na upotrebnim predmetima - Ba­
danj i Pećina pod lipom - Gravures sur roche et omements graves sur
des objets utilises - Badanj et Pećina pod lipom . . .. ..... .. ... . . .. .. . . 21-38
Mr Brunisla" Marijanović
Kasna butmirska kultura u eneolitu - La culture de Butmir tardive a
I' eneolithique ... .. . ..... .. . . .. .. ... . .. . . .... .. . .. . . . . . ... . . . .. .. 39-60
Dr Bori"oj to"ić
Posuška kultura - Die Posušje- Kultur . ..... . .. . . . . . .. . .... . .... . .. 61-127
Dr Milica Kosorić
Naselje i humke na Borak-Brdu kod Goražda - Siedlung und Hugel­
graber auf dem Borak-Brdo b. Goražde .. .. .... . .. .. .. .... .. ... ... 129-151
hana Marijano"ić
Kult kapitolijske trijade u unutrašnjosti rimske provincije Dalmacije
- Der kapitolinische Triade-Kult im Inneren der romischen Provinz
Dalmatien . . . . . .... .. .. . ... . . ... . .. .. ...... . ... .. .. . . .. .. .. .. , 153-174
Nada Miletić
Ranoslovenske nekropole u Bosni i Hercegovini - komparativna raz­
matranja - Fruhslawische Nekropolen in Bosnien und Herzegowina
- Komparative betrachtungen .. . .. . . . . .. . . ... . . . . . .. .. ... .. . . . .. 175- 200
Dr Alojz Benae
O problematici srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika - Sur les
problemes des monuments funera ires moyenageux .. . .. .. .. . ... . . .. . 201 - 208
Mr Lidija Fekeža
Keramičke posude u grobovima ranoslovenskog perioda ranog sred­
njeg veka na ~~ritoriji Bosne i Hercegovine - Keramische Gefasse aus
Grabern der Alteren Periode des Fruhen Mittelalters in Bosnien und
der Herzegowina . . . .. . .. .. .. . .. . . .... ... . . . ... .. . . .. .. . .. . .. .. . 209-231
Tihomir Gla"aš
Druga ostava bosanskog novca iz Ribića kod Konjica - Another Ho­
ard of the bosnian Coins from Ribići near Konj ic . .. .. .... .. . . . . .... 233-266
 GZ~I (A ), N S w . 44, 1989 , Hr 7··20

UDK 571 Oliginalni naučni rad

THE PALEOLITIlle SITE F BADANJ: RECENT

EXCA V ATIONS AND RES UL TS OF ANALYSIS

Dr. ROBERT WHA LL ' . Un \ 'crsily of M ichigan Mu eum of AI1lhropology, Anll

Arbor

Excava tio s in 1986-- 1987 at the site of Badanj, near Stolac, Herzegovina,
have r v aled a stratigraphic sequence of frnal Epigravettian occupations , which cw
be divided into two developmental periods, comparable to those known from sou­
theastern Italy. The associated fall1la show a parallel development from a cooler to a
somewhat warmer environment. Fall1lal studies, the spatial analysis of the archaeo­
logical remains over the excavated occupation areas, and an assessment of the
regional ecological context of the site all converge in a reconstruction of late spring
habilation of Badanj by small groups of about 10-- 15 people, who must have been
only part of a larger, regional system of human settlement and economy.

EXCAVATION GOALS AND BACKGROUND

Excavations were conducted in 1986 and 1987 at the sitc of BadJ11j as ajoint project
of the National Museum of Bosnia and Herzegovina (Sarajevo) and the Uni versity of
Michigan-Museum of Anthropology, entitled »Palcolithic-Mesolithic Occupation of the
Adriatic-MediterrJ11ean Zone of Bosnia- Herzegovina«. The site of Badanj was first
reported and excavated by Dr. Duro Baslert, who thus made known the maj or periods of
prehistoric occupation at this si te and described the major elements of the common industry
as well as its general chronological position and cultural relationships. One of Basler 'S
main revelations, which has helped make Badanj more widely known as an important late
Paleolithic locality in Yugoslavia, is, of course, the large, engraved stone sitting in the
middle of the occupied area of the site (cf. Fig. 1).
The new project was lUldertaken with several, related goals in mind". One of these
was to define in detail the archaeological sequence at Badanj as part of the basis for an

1 Baslcr, 1976; 1979.

* Remark of the Editional Board
The excavations was rcalized as a joint project of Smithsonian Institution and National
Museum of Bosnia and Hcrzegovina (Sarajevo).
This project was supported by National Scicnce Foundation of USA and Self-managemcnt
Commwlity of Interest for Science of Socialistic Republic of Bosnia and Herzegovina .
Project was supervised by Zilka Kujundžić (National Museum of Bosnia and HerLegovino)
and prof. dr Robcl1 Whallon (Museum of Antrophology, University of Michigcn, Ann Arbor).
 GZM (A), N.S. sV. 14, 1989. sIr. 7-20
8 R. WHALLON, THE PALEOLlTHJC SITE OF BADANJ

eventual fine-scaled, regional, Paleolilhic-Mesolithic chronology. A second goal was,

naturally, to reconstruct the environmental context for each period, and to a degree even
each individual occupation within the sequence. Reconstruction of environmental context
was considered in this endeavor to include, in addition to the usual list of species present
and evaluation of general climatic conditions, a systematic description of the geographical
distribution of terrain, vegetation, and animals in the immediate area around Badanj and
thus available for exploitation to its human occupants. Finally, the reconstruction of the
prehistoric organization of human activities, botJl within the site itself and regionally, was
an important goal. Within the site, a picture of how each group organized its living space
may allow an esti mate of the size of the group and at least a partial reconstruction of its
acti vi ties . On a larger scale, tJle season and length of occupation, along wi th some
understanding of social group size and activities, should begin to place the prehistoric
occupations at Badanj within a broadcr reconstruction of the regional subsistence and
settlement systems for their respective archaeological periods. Such regional systems are
currently a focus of considerable interest and theoretical importance in the archaeological
and anthropological study of hunter-gatherer societies.

EXCAVATION STRATEGY AND METHODS

In practical terms, these goals demanded a strategy of systematic »horizontal­

excavation, in which actual cultural or natural, geological layers, rather than arbitrary
vertical le vels, were identified and removed over as large an area as possible at one time.
At Badanj, this strategy was applied in the 1986-1987 excavations in an apparently
lU1disturbed area on the western side of the site, adjacent to the earlier excavations in the
center (Fig. I). Stratigraphic control was maintained by careful observation of vertical
differences in color, consistency, nature of sediments, content, etc. among layers.
Occasionally , where necessary, small, exploratory probes were dug vertically to provide
profiles from which control could be maintained while stripping or »peeling off" each
separate layer individually. Information on the spatial distribution of materials was
obtained by excavating in quarter-Square-meter units (5Ocm x 50cm quadrats). This
approach was more efficient than the recording of three-dimensional coordinates for the
many thousa.nds of items recovered, yet, with vertical provenience well controlled, was
completely adequate for the mapping and eventual SlaiistiC<ll. analysis of spatial distribu­
tional patterns at a scale fine enough to allow for their meaningful interpretation in terms
of possible prehistoric activities. All sediment was screened twice, once dry to eliminate
the loose fine fraction and remove the largest natural blocks of eboulis, and then wet to
recover even very smal\ flint, bone, and al\ other archaeological materials of interest.
These excavations covered an area of ca. 35 square meters, laid out so as to form a
3m - 4m wide transect from the back wall of the shelter to the front limit of prehistoric
occupation (ilbout at the »drip line-, i. e. ,the edge of the area protected from rainfall by
the overhanging roof of the shelter). True cultural, occupation layers generally extended
over 20-25 square meters of less within this area. This transect encompasses a large and
deep hearth complex near the rear of the site, which continued in use apparently throughout
tJle entire stratigraphic sequence of successive occupations. Around and in front of this
hearth were open li ving areas. Thus, the 1986-1987 excavations were able to collect data
along two major axes of potential spatial organization of human activities in a site of this
sort:,rear of shelter - front of shelter, and around vs. distant from hearth.
GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 7-20
R. WHALLON, THE PALE0L1TH1C SITE OF BADANJ 9

About 20 cultural and »narural« (i. e., produced by geological processes or by a

combination of culrural and geological processes) layers, as well as several phases of hearth
use, were identified and excavated individually over a total, maximum depth of ca. 80cm
- 90cm before reaching sterile eboulis over most of the excavation area. The chronolo­
gical order of archaeological materials is given by the stratigraphic relationships of these
layers . Absolute dates are not yet available from this sequence, although samples for such
dating have been submitted for analysis.
ARTIFACT ASSEMBLAGES AND SEQUENCE

In comparison to the materials excavated previously by Basler, the archaeological

sequence revealed by these latest excavations does not seem to cover quite as great a
chronological range, nor to extend as early in time. This is expectable, given the limited
depth of archaeological deposits remaining in this part of the site, compared to the central
area, where Basler's excavations were located. (Much earlier, Middle Paleolithic materials
also appear to be present at Badanj, under a thick layer of sterile eboulis in this part of the
site, but these so far poorly known materials will not be discussed in this paper.)
Nonetheless, the sequence uncovered by the 1986-1987 excavations does encompass
significant culrural and environmental developments and presents a clear and detailed
picrure of these changes over time.
The stone tool industry exhibits, in most respects, a great deal of technological and
typological continuity throughout the stratigraphic sequence. Only rare tool types have
largely disc rete temporal distributions. In particular, and of especial interest, the geometric
microliths, consisting at Badanj mainly of lunates (Fig. 2: 1-2) and rare triangles (Fig.
2: 3), are restricted in occurrence essentially to the latter part of the sequence. Almost all
other tool types occur from the lowest to the uppermost levels, but many of these types
show significant trends of increasing or decreasing relative frequency over time.
Among the major, characteristic elements in this industrial sequence are backed
bladelets (Fig. 2: 4-11), which are relatively common, while larger, backed blades are
scarce. Most, but not all, of the backed bladelets appear to have been worked into
microgravette poi.nts. Also typical are larger and smaller, backed, flake points (Fig. 2:
12-14 and 15, respectively), and ~thumbnail" flake scrapers (Fig. 2: 16-20),as well as
ordinary end-of-flake scrapers (Fig. 2: 21-23). Scrapers, especially the ~thumbnail"
flake scrapers, are generallyabundant in relative frequency, although true end-of-blade
scrapers are rare. Most remaining tool types, except for unspecific retouched and utilized
flakes, occur comparatively infrequently. These types include, among others, occasional
burins of various kinds (e. g., Fig.2: 24-25), pen;oirs, truncated blades or bladelets, and
a few other uncorrunon types.
A relatively common »type« is splintered pieces (pieces esquillees, Fig. 2: 26),
though it seems likely that these are not tools, but, rather, cores or worked-out cores,
representing a use in this industry of bi-polar flaking techniques. Other cores also occur,
in frequencies probably similar to those of splintered pieces, representing the use of
ordinary, direct percussion flaking. WeU-formed, prismatic or pyrantida1 cores are very
unusual . Most cores are poorly prepared, sbow multiple striking platforms and directions,
and are seldom clearly shaped. Most also are worked down to very small, occasionally
extremely small, spent or exhausted remnants.
Althougb the detailed analysis of the chronological changes in assemblage compo­
sition in this material bas only begun, some very general, preliminary results can be
 GZM (A), N.S. sv. 44 , 1989. SIr. 7-20
10 R. WHALLON, THE P A L EOLlTHJ C SITE OF BADA NJ

Fig. 2. Selected lithic anifacts ty pical of the late Paleolithic industries at Badanj: 1 ­
2, crescents; 3, trianglc; 4 - ll, backed bladelcts and microgravette points; 12 -14, large
backed f1ake poillts; 15, small backed f1akc po int; 16-20, .thumbnail« t1ake scrapers;
21-23, cnd-of-t1ake scrapers; 24 - 25, burins; 26, splintered piece.
Fig. 2. Odabrani kameni artefakti tipi čn i za industrij u kasnog paleolita u Badnju: l
- 2, segmenti; 3, trougao; 4 - 11, lamele sa otupljcnim hrptom i mikrogravette; 12­
14 , veliki šiljci na odbicima sa otup1jenim hrptom; 15, mali šiljak na odbitku sa otupljenim
hrptom; 16 - 20, noktasta strgala; 21 - 23, strgala na vrhu odbitaka; 24 - 25, ubada č i;
26 piece csquillee.
GZM eA), N.S. sV. 44, 1989. str. 7-20
R. WHALLON, THE PALEOLITHIC SITE OF BAD A NJ II

4 5 6 7

12 13

~ ~

~ ~
~ ~
14 15
16 17

~ ~ A& ~

~ ~...
19 20 ~ 21
rD
22

23

24 25 26

Crteži ' N. Ludajić

~~ cm .
 GZM tA), N.S. sV. 1989. sIr. 7·20
12 R. WHALLON, THE PALEOL1THIC OF BADANJ

presented to the nature both of the relatively discretc association of certain

classes of tools with portions of the sequence and of the more continuous trends
of change in relative frequency characteristic of most Iithic tool types (Fig. 3). From this
example, it can be seen that backed bladelets, all together, including the micrograveue
tend to decline steadily from the bottom to the top of the sequence. The larger,
backed blades are for the most part discretely associated with the upper, or later, part of
the sequence. All »thumbnail« flake scrapers together increase regularly and strongly in
frequency through time. Small, backed, flake points, in contrast, do not exhibit any trend.
These small, backed flake points do, however, seem to showa significant tempora!
pattern in the rear levels of the site, and the frequencies of flake scrapers relative to backed
bladelets and microgravettes are sharply higher in these rear levels as well. The layers
from which Figure 3 was constructed extend over both the front and the rear areas of the
and thus perhaps provide the best overall, generalized picture of assemblage
composition from occupation to occupation. even within each of these layers
the horizontal distribution of arti fact types (and faunal materials as well) is very strongly
differentiated from the front to the back of the shelter.
Just such differential distribution of materials horizontally over
occupation areas was and sought with an excavation strategy to its
recovery, and the a brief of which will be below, have been
in their potential to allow us to reconstruct a of human occupational
activities at this site. do present a complication in defining archaeological
such that it is not certain whether quantitative variation among levels
can be ascribed to chronological to of differentiai horizontal distribution
of materials over occupation floors, or to both of these factors. Given the
horizontal and vertical extent and control of the recently excavated materials from Badanj,
these questions can be answered satisfactorily as proceeds. the very
clear now of significant variation in horizontal as well as vertical
frequencies of the majority of all kinds of archaeological materials in these excavations
raises strong about the uncritical comparison of results among excavations that
are restricted to one or another sector of such rockshelter sites (and other kinds
of sites) or in which horizontal provenience is not as carefully controlled as stratigraphic
position.
In the examplesjust the major point of is roughly in the middle, or
immediately after the middle, of the stratigraphic sequence. This marks the poilll at which
backed blades suddenly become noticeably in the assemblages, although
not this also is the point at which microliths make a similarly sudden
appearance as a component of the Iithic Here as well, scrapers begin
to be a more important part of the assemblage than the backed baldelets and
a that is strongly accentuated in the rear levels of the site. This
point thus seems to mark a transition in composition such that one can
of two in the archaeological sequence here: one without
geometric microlithis and with a higher relative frequency of backed bladelets and
than of the typical »thumbnail« flake scrapers, and one with micro­
liths and with a higher relative frequency of »thumbnail" flake scrapers than of backed
bladelets and The lithic typological transition that defines these two
appears at the moment to be closely parallel to the transition in the southern Adriatic and
GZM (A), N.S. sV. 44,1989. SIr. 7-20
R. WHALLON, THE PALEOLITHIC SITE OF BADANJ 13

30.00 2.00 BB!

1 50
20.00
.BBI
1.00
10.00
0.50
.... TFs
0.00 0.00
....J ....J ..J
..J ..J ..J III SBI

3. Graph of relative of selected major arti fact classes over the

sequence of extensive occupation levels at Badanj. The sequence
runs from early (boltom) on the right to late (lOp) on the left. BBI -- all backed bladelets
and microgravette points; BBl- all backed blades; TFs - all »thumbnail« f1ake scrapers;
SBf - all small backed flake points. The side scales are percentages of the totailithic »tool«
assemblage in each level (all shaped including typed lools, unspecified relouched
and utilized flakes and blades, cores, and core rejuvenation flakes); the scale on th.e right
is for backed blades (BB I) alone, the scale on the left is for all three other artifact cIasses
(BBt, SBf).
Fig. 3. Grafikon odabranih važnih vrsta artefakata u širim slojevima
II prema stratigrafskom sledu horizontalnoj liniji) od ranih (dno)
(na desnoj strani) do kasnih (vrh) na levoj strani. BBt sve lamele sa otupljenim hrptom
i mikrogra vette; BBI sve lamine sa otupljeni m hrptom; TFs - sva noktasta sIrgala; SBf
- svi mali šiljci na odbicima sa otupljenim hrptom. Na vertikalnim linijama su procen­
tualne razrnere celokupnog broja kremenih alatki u svakom sloju: razmera na desnoj strani
odnosi se samo na BBI, a na levoj na BBI, TFs i SBf.
 GZM (A), N.S. sV. 44,1989. SIr. 7-20
14 R. WHALL ON. TH E PAL EO LITHIC SITE OF BADANJ

2
Ionian coas tal areas of Italy between the earlier and later phases of the final Epigravettian .
This di vision of the sequencc at Badanj into two phases is reflected also in the
stratigraphic dist ribution of bone and ant ler tools and of decorative ornaments. Bone and
antler tools are not unco nmlOn in the deposits at Badanj and consist of rare, single-row,
barbed harpo<)I1s, bone awls , and , most commonly, bone pins or needles, in addition to
miscellancous pieces of worked bone and antler. All of these items are distributed
throughout thc entire straligraph ic sequence except the harpoons, which are restricted,
even in their rare occurrence, to the upper part of tbe sequence. Similarly, if the decorative
items, cons isti ng of various pierced shell and tooth heads, are examined, most types are
found to be distri buted thr ough the whole of the stratigraphic sequence, except the
Dentalium heads, which occur virtually exclusive ly in the latter part of the sequence,
where they are found regularly. The si ngle exception is one Dentalium shell from an
obviously m.ixed and distu rbed level against the back wall of the she Iter.

FAUNAL ANALY IS
The fauna from the 1986-1987 excavations, analyzed and interpreted by Preston
Miracle, shows a pattern of changes through the st ratigraphic sequence that is in some
ways rather similar to the changes in the lithic artifact assemblages. One element, however,
that is relatively constant is the dominance in all levels of red deer (Cervus elaphus),
which in almost all cases makes up mor than llillf of all identified specimens. It seems
clear that red deer was the main animal hunted, and, considering its size as well as its
relative abundance, undoubtedly was the main source of meat (perhaps of food altogether)
for the prehi storic inhabitants of Badanj . Several of the animal species of secondary
importance, though, show significant trends of increasing or decreasing relative frequency
over time, trends that probably are best interpreted as reflections of changing climatic
conditions in the area, rather than of cultural changes on the part of human populations
living there.
In the earlier levels, chamois (Rupicapra rupicapra) and ibex, or wild goat (Capra
ibex), are comparatively common, while both roe deer Capreolus capreolus) and wild
pig (Sus scrofa) are absent. Through time, this relationship gradually changes as first wild
pig and tJlen roe deer appear and increase in frequency until, at the end of the sequence,
they are more frequent in the faunal assemblage than chamois and ibex. Although it is
impossible to say definitively that the fauna in the earlier stratigraphic levels represent a
late Pleistocene environment, the clear and regular trends of change over time strongly
suggest a series of c1imatic changes involving a warming trend and possibly the re-in­
troduction, or at least an increase, of woodland babitat in the area.
In this pattern of temporal change in the secondary fauna, it is interesting to note
that roe deer first appears at about the same point that a transitional change in assemblage
composition can be defined for the lithics, bone and antler tools, and decorative items.
The cultural developments ilius seem to correlate well with equally clear environmental
changes.
Environmental changes have been noted du ri ng the course of the final Epigravettian
also in the southern Adriatic and Ionian coastal areas of Italy, with wbich the material
cultural changes at Badanj seem most comparable. However, neither the specific environ­

2 Bartolomej, Broglio and Palma di Cesnola, 1979.

GZM (A), N . sv. 44 , 1989 SIr. 7-20
R. WHA LL O ,TH E P AL EOLlTHJC SITE OF BADANJ 15

ments, nor the degree of correlation betwf'.,en cultural and environmental changes, appear
at the moment particularly similar between these two areas_ Much more detailed analysis
and comparison, as well as tile eventual obtaining of absolute dates for the sequence at
Badanj, will be needed before it becomes clear just how similar the late giaciai cultural
and environmental developments in Herzegovina were to those in other areas, or to what
degree they are locall y dist inct ive and specific
Analysis of the body-part composition of tbe faunal assemblages, cut-marks on
the bones, and the pattern of bone fragmentation all point to a systematic manner of
utilizing the ungulate prey killed by the people living at this site_ Apparently, entire
carcasses were brought back to the shelter, skinned there, butchered, and at least partially
eaten, with an emphasis on the extractioo of aH available marrow from every part of the
animaL There is a suggestion, in their regular W1der-representation, that certain ~high­
utility. parts (parts of the animal containing large quantities of meat) were taken frequently
from the site for consumption elsewhere_ All together. though, in no occupation layer is
the actual number of animals represented in the faW1al assemblage (MNI) very high. The
overall picture is one of only small groups of hW1ters or of rather short occupations, or
both, at Badanj.
These occupations took place, almost surely, in the early to middle spring (ca. March
- May). This determination of the seasonality of these prehistoric occupations is based,
first, on the relatively large quantity of bones from foetal animals, certainly from one of
the artiodactyls (bovid, cervid, or caprid), of which the red deer is the most probable,
given its abtmdance in the fatmal remains. An early spring occupation is indicated,
secondly, bu the rarity of antler in these assemblages. Red deer males are without antlers
for only about a month during mid-March to mid-April. It seems unlikely that the time
of calving or of the shedding of antlers in this area would have vari ed by more than a
month from that known for red deer in other areas.

SPATIAL ORGANIZATION OF THE OCCUPATIONS

The spatial organization of activities within the prehistoric occupations at Badanj
can be analyzed in some detail for the 1986-1987 excavations from the differentiai
distributions over this area of both artifactual and faunal materiaL Tbe results of these
analyses can then be extrapolated over the rest of the site, in a general way, to provide at
least a rough, partial picture of the size of the social groups that lived here in the past and
their patterns of activity within the site.
Many of the different artifactual and faunal materials show quite clear spatial
patterning over the excavated area. As an example, the distribution of backed bladelets,
blades, and microgravettes in Leve16 is heavily concentrated over the middle and the front
of the occupation area, out to the front limits of the site (Fig_ 4a), while scrapers (all
together) in this same level are comparatively scarce in these areas and, instead, are heavily
concentrated in the rear of the site (Fig . 4b).
The bulk of the detailed analyses of such distributions remains to be done. However,
based on a brief inspection of a number of such distributions for this same level (Level 6),
both of artifacts and of faunal remains, a general picture provisionally can be sketched out
of an area of concehtrated activities in the rear of the shelter , beside and in back of the
large hearth, that include hide preparation, the manufacture of both stone and bone tools,
as well as beads from red deer teeth, and the preparation of food, including the breaking
 GZM (A), N.s. sV. 44 , 1989. st r. 7-20
16 R. WHALLON, THE PALEOLITHIC srTE OF BADANJ

legend
legenda

lli :~an~~ & te

concentration
• koncentra c ija
& stone
~' stijeno.

a b slObodan kudra

Fig . 4. Horizontal distributions of selected artifact classes over Level 6 at Badanj:

a, all microgravettes, backed bladelets, and backed blades; b, all scrapers. Contours
represent approximate densities per square meter.
Fig. 4. Horizontalna distribucija Odabranih vrsta artefakata u sloju 6 u Badnju: a)
sve mikrogravette, lamele sa otupljenim hrptom i lamine sa otupljenim hrptom; b) sva
strgala . Izohipse predstavljaju aproksimativne gustine po m2.
GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. SIr. 7-20
R. WHALLON, THE PALEOLITHIC SITE OF BADANJ 17

open of bones for marrow exlraclion and, W1doubledly, cooking of meal. The broader,
fronl area of the sile may have been an area of bUlchery, consumplion of meal cooked over
the heanh in back, and, possibly, the manufacture or repair of composile lools, involving
the mOW1ling of backed bladelets and microgravettes. The preliminary impression, simp ly
from an inspection of the prepared data, prior 10 analysis, is that si milar patterns exist,
although not necessarily identical in detail , over all the extensive occupation levels
Ihroughout ule sIraligraphic sequence.
A rough extrapolalion over the enlire sile of the picture oblained for Level 6 from
Ihe 1986--1987 excavalion area alone suggesls a provisional eSlimale of IOlal group size
for a comparalively large, or »major« occupalion al Badanj of only 2-3 »fami ly « W1 iIS,
or some 10-15 persons. Such a small eSlimale for the prehisloric groups inhabiling Badanj
is perhaps suprizing al firsI, bUI il does correspond well with the independenlly derived
inference from the analysis of the faW1al malerials thaI only a limiled amoW11 of game was
being killed, slrengthening the possible conclusion thaI this was due lo the limiled size of
Ihe group doing the hW1ting.

BADAN11N ITS REGIONAL CONTEXT

The IOpographical and geographical position of Badanj i-n a lale glaciai - early
Holocene landscape has been evalualed by D. A. Sturdy, who concludes that the occupa­
lion of this sile within the sleep canyon of the Bregava River was due lo its good sheller
and souther exposure, noI for the purposes of observing or ambushing game moving along
the valley bottom. On a broader geographical scale, according to Slurdy's assessmenI,
Badanj is well placed with respect to potenlially good spring grazing for chamois and wild
goalS on the rough karSI lo the immediale south of the sile during more arid, late giaciai
periods, and with respecl to a small, well-defined area of good grazing for any large
herbivores (deer, red deer, horse, cattle) immediately lo the souilieast, as well as a much
larger, general area of similarly good grazing above and to the nonh and northwest of the
site, during the succeeding, warmer and moister, early Holocene climates. (ln such warmer
climates, incoming or regenerating woodland along the rivercourse perhaps would have
provided good habitat for wild pigs.) Given this reconstruction of its regional, geographi­
cal setting, Sturdy's preliminary calculations, based on very rough eSlimates of grazing
areas, herd sizes, and meal weight for the major species of herbivores present in the arca
and in the diel of the prehisloric people at Badanj, predict that the area aroW1d the site
might suppon some 14-17 humans annually. This result is gratifyingly close to the
estimate of prehistoric group size at Badanj based on the spatial analysis of activities and
the organization of living space on the sile.

CONCLUSION
A good deal of analysis remains to be done before complete and final results of the
1986--1987 excavations are available. Nonetheless, the results obtained so far already
make a useful contribution to our knowledge of the prehistoric occupation of this part of
Yugoslavia.
Preliminary analysis of all major classes of archaeological data from these excava­
tions argues for a division of the successive occupations into two cultural and environ­
mental phases, but indicales clearly as well that the transilion from one phase to the next
2 - Glas nik
 GZM (A), N.S. sV. 44,1989. str. 7-20
18 R. WHALLON, THE PALEOLITHIC SITE OF BADANJ

is largely the result of a process of continuous change and development. In addition to this
useful cultural and environmental sequence, the data from these recent excavations have
allowed the identification of the season of occupation of the site, have provided a
preliminary picture of group size and the organization of life within the site, and have
placed the site within its regional, ecological setting.
Such information and reconstruction can be expected to increase in scope and detail
as further analyses proceed. However, it is evident from the well-defined seasonahty of
occupation and from the small size of the groups coming to live in this site that Badanj can
represent only a small part of the complete picture of late Paleolithic settlement and
economy in this area . To acquire an understanding of this important, broader picture will
require, of course , substantial future , regional, archaeological survey and excavations.

LITERATURA

G. BARTOLOM El - A. BROGLlO - A. PALMA DI CESNOLA 1979 - Chronostratigra­

phie et ecologie de l 'Epigravcttien en ltalie. La fm des temps glaciaires
en Europe, Colloques i.ntcrn ation aux C . N. R. S ., No . 271, 1979,
297-324.
D. BASLER 1976 - Paleolitsko prebivalište Badanj kod Stoca. GZM n. s. A, XXIX, 1974 (1976),
5-18.
1979 - Le Paleolithique fmal en Herzegovine. La fm des temps
glaciaires en Europe, Colloques internationaux C. N . R. S ., No . 271 ,
1979,345-354.

REZIME

PALEOLITSKO NALAZIŠTE BADANJ: NOVA ISKOPAVANJA I REZULTATI

ANALIZA

Na paleolitskom lokalitetu Badanj 1986. i 1987 . godine izvršena su i istraživanja u okviru

zajedničkog projekta Zemaljskog muzeja iz Sarajeva i University of M ichigan Museum of Anthro­
pology. Ranijim iskopavanjima, koja je vršio i čije je rezultate objavio dr Duro Basler, došlo se do
saznanja o glavnim preistorijskim periodima na ovom nalazištu, a ovaj novi projekat bio je usmeren
na seriju drugih, medusobno povezanih ciljeva. Prvi od njih je podroban tipološki opis kremenih
alatki po slojevima, koji bi bio početni korak za izradu buduće detaljne regionalne paleoIitičko­
mezolitičke hronologije. Drugi važan cilj bila je rekonstrukcija prirodne okoline za svako naselje
na Badnju, uključujući i paleogeografske uslove područja na kojem se lokalitet nalazi. I, na kraju,
ITU10g0 pažnje je posvećeno stvaranju slike o organizaciji delatnosti u svakom naselju na lokalitetu,
a donekle u manjem stepenu i na širem području.
GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. SIr. 7-20
R. WHALLON, THE PALEOLITHIC SITE OF BADANJ 19

Ovako postavljeni ciljevi iziskivali su postupak sistematičnog, horizontalnog iskopavanja,

plastičnog ljuštenja kulturnih i geoloških slojeva na onoliko širokom prostoru koji je moguće u
jednom potezu istražiti i uz dobru horizontalnu i vertikalnu kontrolu mesta svakog nalaza. Na taj
način je istraženo oko 35 m2 na zapadnoj strani lokaliteta, na prostoru na kojem se do sada nisu
vršila iskopavanja. Istraženi deo je poprečno postavljen od stražnjeg do prednjeg prostora stenovitog
skloništa (Fig. l). Na tom delu, blizu zida abrija otkriveno je široko i duboko ognjište koje je,
verovatno, hilo u upotrebi u svim sukcesivnim naseljima. U debljini od oko 80 do 90 cm istraženo
je 20 kulturnih i geoloških slojeva, ispod kojih se proteže sterilni sloj sipara skoro na celoj površini
istraženog;odručja. Slojevi sa materijalnim dokazima naseljavanja protezali su se na površini od
20-25 m istraživanog područja . (Vrlo oskudan, raniji, verovatno srednjopaleolitski materijal
nadenje relativno duboko ispod sloja sterilnog sipara, ali on nije predmet razmatranja u ovom radu).
Industrija kremenih alatki može se okarakterisati uglavnom kao epigravetienska, sa tipičnim
elementima koji su predstavljeni na Fig. 2. Iako je u ovoj industriji u znatnoj meri prisutan tipološki
konlinuitet u svim slojevima, brojne promene (na primer Fig . 3) dopuštaju definisanje dve faze. U
ranijoj fazi geometrijskih mikrolita i u njoj su u većem procentu zastupljene lamele sa otupljenim
hrptom i mikrogravette od noktastih strgala . Kasnija faza sadrži geometrijske mikrolite , mada
srazmerno malo, a relativna brojnost noktastih strgala je veća od lamela sa otupljenim hrptom i
mikrogravetta. Ove karakteristike, tak od e , definišu raniju i kasniju fazu u odnosu na fmalni
epigravetien u južnojadranskoj oblasti i jonskoj priobalnoj zoni u Italiji. Retki koš tan i nalazi i
harpU11i od jelenjeg roga nadeni su samo u kasnijoj fazi , kao i perle od DentBliuma.
Najnovijim istraživanjima ispitana je faU11a , koja je vremenom, takoder, pokazala značajne
promene. U početku su divokoza (Rupicapra rupicapra) i kozorog (Capra ibex) bili relativno
rasprostranjeni, a nedostaju divlja svinja (Sus serora) i srna (Capreolus capreolus). Stratigrafski
je dokazano da se zatim prvo javlja divlja svinja, a potom i srna . Postepeno se guslina nalaza kosti
ove dve životinje povećava, dOK one ne postanu brojnije od nalaza kosti divokoze i kozoroga. Te
promene ukazuju na topliju klimu i mogućno ponovno izrastanje ili proširivanje šuma na ovom
području . One su u većini slučajeva uskladene sa kulturnim promenama. Na primer, prva pojava
srne u prvom sloju kasnije arheološke faze pada tačno na prelaz izmedu ranije i kasnije faze
arheološke industrije.
Jelen (Cervus elaphus) stalno je dominantno zastupljen u svim slojevima medu nalazima
životinjskih kosti . Sačinjava više od polovine identifIkovanih uzoraka gotovo u svim slučajevima .
Ipak, ni u jednom sloju stvarni broj zastupljenih životinja (MNI) nije jako velik, što ukazuje na
ČinjeniCU da su na ovom lokalitetu živele male grupe lovaca, ili samo u kratkim vreU'enskim
periodima, ili i na jedno i na drugo. Ovde se, izvesno, nastanjivalo negde u periodu od ranog do
sredine proleća (otprilike od marta do maja) . Ovo se može utvrditi pojavom relativno velikog broja
kosti životinjskih fetusa, verovatno jelena, čija se mladU11čad normalno rada odmah posle tog
perioda, kao i opštom oskudicom jelenjih rogova, jer su ove životinje normalno bez rogova samo
oko mesec dana, od sredine marta do sredine aprila .
Većina arheološkog materijala pokazuje jasan i čist pregled prostorne distribucije u delovima
naselja koji su istraženi tokom 1986. i 1987. godine (na primer Fig. 4). Prema preliminan:im
analizama distribucije artefakata i životinjskih ostataka u jednom značajnom sloju naselja moguće
je već sada skicirati opštu sliku aktivnosti. U stražnjem delu abrija, pored ognjišta i iza njega vršilo
se prepariranje koža, izradivanje kamenih i koštanih alatki, kao i izrada perli od jelenjih zuba.
Pripremala se hrana, uključujući i razbijanje kosti radi vadenja srži, i bez sumnje se kuhalo meso.
Na prednjem, širem prostoru se, možda, nalazilo mesto za komadanje ubijenih životinja, zatim
mesto gde se jelo meso pripremljeno na ognjištu u stražnjem delu i, možda, mesto za opravku
složenih alatki, medu ostalima i za montažu lamela sa otupljenim hrptom i rnikrogravetta.
Gruba ekstrapolacija ove slike na čitavo naselje dozvoljava preliminarnu procenu brojnosti
cele grupe u prilično velikom i važnom naselju u Badnju na samo dve do tri »porodice«, ali približno
l 0-15 osoba. Ova procena se dobro slaže sa nezavisnim zaključkom analize faU11e, da je samo
ograničena količina divljaČi ubijena. To se, takode, slaže sa zaključkom baziranim na paleogeo­
grafskoj rekonstruKciji, prema kojoj je u podruČju oko lokaliteta u uslovima kasnog glacijal~og i

2·
 GZM (A), N.S. sv. 44,1989. str. 7-20
20 R. WHALLON, THE PALEOLJTHIC SITE OF BADA NJ

ranog postglacijalnog doba bilo dovoljno životinja da se prehrani grupa od oko 14 do 17 osoba
godišnje. Prema rekonstrukciji D . A. Sturdya, ovo mesto, je odabrano za ljudsko naselje, radi
mogućnosti korištenja obližnjih pašnjaka, a ne radi postavljanja zaseda koje su prolazile uskom
dolinom reke Bregave.
Ako su ove rekonstrukcije, koje su sagi asne u tome da su male grupe ljudi naseljavale Badanj
u kratkom periodu tokom proleća, tačne, onda ovaj lokalitet mora da predstavlja samo mali deo
čitavog sistema ljudskih naselja i privredivanja u ovom regionu tokom kasnog paleolita. Za bolja i
dublja saznanja o čitavom sistemu potrebno je u buduć nosti poduzeti dalja opsežna rekognosciranja
i iskopavanja.
 GZM (A ), N.S. sV. 44,1989. str. 21-38

UDK 571 Originalni naučni rad

GRA VURE NA S1UENI I GRAVIRANI UKRASI NA

UPOTREBNlM PREDMETIMA - BADANJ I PEĆINA POD
LIPOM

ZILKA KUJUNDŽIĆ, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo

Najnovije otkriće gravure na stijeni Pećine pod lipom kod Sokoca navelo je
autora ovog rada da analizira svu raspoloživu gradu umjetničkog stvaralaštva lo­
vač ko-skupljačkih populacija koje su se kretale na područj u Bosne i Hercegovine,
ali kako je ova grada po svom obimu vrlo skromna, ona je posmatrana u kontekstu
cjelokupnog razvoja likovne misli paleolitsko-mezolitskih kultura . Autor se ovdje ne
upušta u temeljna tumačenja likovne umjetnosti kamenog doba, već je svoje
proučavanje usmjerio ka rješavanju izvjesnih arheoloških problema (populaciona
kretanja, širenje kulturnog uuecaja, relativna hronologija) i osvrnuo sc na rekonstruk­
ciju ostalih vidova kulture (ritual i religija i ekonomsko-društveno ustrojstvO). (I)

Prvi primjeri paleolitske umjetnosti otkriveni su kod nas 1976. godine na lokalitetu
Badanj kod Stoca i u povijest naše arheologije ova umjetnost ulazi sa svoja dva osnovna
oblika: kao zidna i kao predmetna umjetnost. Deset godina nakon ovih otkrića umjetnost
kamenog doba na našem tlu obogaćena je još jednim nalazom gravure na stijeni na
lokalitetu Pećina pod lipom kod Sokoca. Ova nalazišta nisu locirana na medusobno
teritorijalno izolovanom prostoru, ali su jedan od drugog znatno udaljeni i pripadaju
različitim geografskim cjelinama.
Arheološka istraživanja pokazala su da su i jedan i drugi lokalitet u toku starijeg i
srednjeg kamenog doba u više mahova naseljavani, i to iz raznih pravaca. Pored ovih živih
populacionih kretanja lovačko-skupljačkih zajednica, ukoliko su neke od njih bile duže
stacionirane na ovim naseljima bile su, svakako, izložene kulturnim utiecajima iz okolnih
oblasti, a posredno i iz udaljenijih geografskih područja .

l Uzgred, moramo reći da za razliku od alatki ili oružja, čiji su oblici uglavnom vezani za
njihovu funkciju i praktičnu svrhu , već najranija umjetnička djela često kondenziraju u sebi ogroman
t;dio mašte i misli, a istovremeno su rezultat velikog tehničkog umijeća. Značenja umjetničkih djela
paleolitskog doba vrlo su teško obj3Šnjiva.Ako umjetnost posmatramo kroz šire povijesne tokove.
pa i danas, jasno je da mehanizmi uzajamnih ovisnosti izmedu umjetnosti i drugih sfera društvenog
života nisu na precizan način dešifrirani .
Tako da ni arheologija još uvijek ne raspolaže metodama za pouzdano sagledavanje svih onih
zbivanja koja motivišu stvaranje umjetničkih oblika, niti ona može razotkriti njihov pravi smisao.
 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. SIr. 21-38
22 Z. KUJUNDŽIĆ , GRA VU RE NA STIJENI I GRAVIRANI UKRASI NA UPOTR. PREDMETIMA

Iscrpnu analizu gravure na stijeni u Badnju dao je u nekoliko radova D. BasleP),

a nti ćemo ovo znač ajno djelo paleolitske umjetnosti po rrti nj ati samo u kontekstu tumačenja
novootkrivene gravure kod Sokoca.
Pored gravure na stijeni u Badnju u nekoliko različitih kulturnih horizonata nađeni
su objekti predmetne umjetnosti ili, kako je još nazivaju, pokretne umjetnosti. (3) To su
graviranjem ukrašeni predmeti od kosti, roga i životinjskih zuba. I kolikogod da su
predmeti sa gravurama sitni, čak i fragmentarno sačuvani, oni su za nas u znatnoj prednosti
ispred gravura na stijeni, i to zbog činjenice da su oni u najvećem broju slučajeva otkriveni
u kulturnim slojevima, pa ih je mog uće datirati i kulturno opredijeliti.
Dokumenti pokretne un~etnosti sa ovog lokaliteta zastupljeni su u relativno malom
broju, ali možemo reći da gravure na njima tehnički, tematski i kompozicijski ne zaostaju
za gravurama epigravetijenske kulture u centralnim i južnim dijelovima Apeninskog
poluostrva. Jasnojeda nijedan vid paleolitske umjetnosti nije moguće promatrati i ocijeniti
sa nekog jedinstvenog i uniformnog aspekta, jer su njeni nosioci bile raznorodne skupine
ljudi, koje su u mlađem paleolitu formirale veće ili manje teritorijalno ograničene
zajednice, prilagođene različitim životnim uslovima. One su zbog toga u odredenim
razdobljima, prostorima i klimatskim zonama izgrađivale vlastitu k.llltUru i stil umjet­
ničkog izražavanja. Na današnjem nivou arheoloških istraživanja na području Evrope
mogu se izdvojiti tri regije paleolitske umjetnosti, ili tri pqsebne umjetničke zone:
biskajska, kontinentalna i mediteranska zona (prilog l, karta). (4)
Predmetnu paleolitsku umjetnost potvrđuje na stotine primjeraka nađenih u sve tri
zone , a veliki dio ih je srazmjerno đobro datiran . I kao što smo već rekli, predmetna
un~etnost je veoma važna za razurrtijevanje eventualnog razvoja umjetničkih koncepcija
paleolitskih lovaca, ali, s druge strane, ti predmeti su, na žalost, često lišeni svakog
topografskog konteksta, pa je teško odrediti u kojoj mjeri njihov raspored odgovara
pravom stanju širenja kultura.
Objekti predmetne umjetnosti na lokalitetu BadaJ1j ukrašeni su urezivanjem i na
osnovu same dekoracije mogu se podijeliti u dvije osnovne grupe: predmeti sa geometrij­
skim ukrasom i predmeti sa figurainim predstavama. Geometrijski ukrasi prilično su
jednolični. To su, uglavnom, vodoravno ili koso urezane linije koje tvore neki nama
potpuno nerazumljiv sistem, ili cik-cak linije (TJ i II).(5) Figuralne predstave nisu
prepoznatljive, jer su predmeti, uglavnom , sačuvani u vrlo sitnim fragmentima. Izuzetak
čini samo šiljak od roga na komeje ugravirana riba sa nekoliko jednostavnih poteza (TJI,
5).
Relativna hronologija ovih objekata ustanovljenaje analizom kulturnih slojeva j oni
su po hronološkom slijedu razvrstani na tablama . Svaki predmet pored hronološke
đeterminacij e ima brojne analogije u umjetnosti mlađeg paleolita i mezolita Evrope, ali
ne samo jednog određenog razdoblja, podru čja ili kulture . Tako je mogu će naći paralele

2 Basler D. 1976., isti 1979., isti, 1984.

3 Leroi-Gourblln A. 1968., isti, 1971.
4 Podjelu paleolitske umjetnosti Dil tri osnovne regije preuzeo je od Kozlowskog J. K. i
dopunio Basler D. 1984 .
.I Na ovim tablama prikazanje samo jedan manji dio ukrašenih predmeta sa lokaliteta Badanj.
Izbor smo izvršili po kvalitetu očuvanosti jer sveukupan broj nalaza nije bio dovoljan da bi se
napravila jWna ozbiljnija statistička analiza.
 '"o NCl
;::Č. ;':N
UMJETNIČKE ZONE O c:3:
U KASNOM PALEOLITIKU o':l
e>
z::-'
km 100 100 l"ja 100 (.OO ~ . OZ
~ -....,, =---

l
'r,'\(i "' F .. o~.
N<Cn
~~
Cl""..
;>:l .A
»­
<~
C:~
;>:l",
1Jv.--. tT1~
ZN
,... • PREDt<! OSll' »7"
w
• Oot..N I ~i5'O "I ( f.

3
(/)00
'fC6ft 1f.Rn . ~!llE N :;(jf! F

~
tn
3
/ cl
;>:l
»
:$
;>:l
»
Z
c:
'»"
;>:l

~
z
»
c:
"t)
o-l
LEGENDA ;>:l
"t)
BISKAJ SKA ZONA ;>:l
tn
2 MEDITERANSKA ZONA o
:?:
3 - ­ KONTINENTALNA ZONA tn
j
:?:
!~ TlRENOJONSKO . JADRANSKA REGIJA »
~
tv
KARTU IZRADIO ' ....CMAJC ANIN w
 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. str. 21-38
24 Z. K U JU NDŽi Ć. GRA VURE NA STIJENI l GRAVIRANI UKRASI NA UPOTR. PREDMETIMA

u istočnoj Evropi (Kostienki i Mezin u Ukrajini), (6) oblasti Apeninskog i Pinnejskog

poluostrva (Marit.z.a, Polesini , Romito, Grotta della "Za Minica«, Civa de les Rates Penaes
i mnoge druge),(7) zapadne Evrope (Laugerie Basse, Saint-Marcel, Istuntz i El Pendo),(8)
te srednj e Evrope (Nova Dratenicka i Pavlov)(9).
H ronološki mladi gravirani predmeti vezuju~ug Balkanskog poluostrva sa srednjim
Podunavljem (Cuina Turcului iLepenski Vir)(1 . Arheološka istraživanja posljednje
d enije pokazuj u da su lovačke zajednice jugOistočnih oblasti Karpatskog bazena još u
toku poznog Virrna 3 bile povezane sa zajednicama južnih i jugozapadnih dijelova
Balkanskog poluostrva.(I1) J. Kozlovski u svojim raspravama o paleolitskim kulturama
krajem glacijala u Evropi zastupa mišljenje da se u ovo vrijeme nosioci kulture poznog
magdaJcnijena iz zapadne Evrope šire prema istokuY2)
Novij a broj na istrativanja na širokom području SSSR-a jasno pokazuju da je
širenj e paleolitskih kultura u doba oledbe Virnu 3 išlo obrnutim putem, odnosno, od istoka
prema zapadu, pa i premajugu Balkana. Maksimalno zahladenje u trećoj fazi zadnje oledbe
(oko 26.000 god. BP) moralo je usloviti bar jednu veću seobu lovačko----skupljačkih
popu lacija iz ledom pokrivenih sjevernih krajeva prema toplijemjugu Evrope. Ćini se da
je j oš j ednu migraciju lovačkih skupina sa sjevera uslovila surova klima (suha i veoma
hl adna) na samom kraju ledenog doba (oko 13.000 god . BP), a u kulturnom smislu, u
vrij eme kasnog gravetijena u istočnoj Evropi, epigravetijena u mediteranskim dijelovima
Evrope, i rednjeg magdalenijena u biskajskom području.
Na osno vu hronološke determinacije, tehnologije urezivanja i oblika ukrasa pred­
metnu u n~etnost sa lokaliteta Badanj možemo podijeliti u tn osnovne faze.
U okviru] faze, u kontekstu uslovno nazvane kulture gravetijena(13) pojavljuju se
graviran i fragmenti upotrebnih predmeta ukrašeni dubokim i patljivo izvedenim urezima
(T .I, 1-4). Ukrasi su geometrijski, ili su to teško prepoznatljive likovne predstave.
Fragment životinjskog zuba ukrašen geometrijskim omarnentom (TJ, 1) ima najsigurnije
paralele u istočnoj Evropi (Kostienki ] i Mezin)(14), ali sličnih predmeta ima i u medite­
ranskoj zoni na Apeninskom poluostrvll (pećina Paglicci, "gravettiano eVOlllto«)(l5), u

6 Grll.ziosi P. 1956. st. 101; Miiller-Karpe H., T. 241-245; Gvozdover M. D. 1985.,

st. 25- 52; Vlasov V. G. 1985., st. 5-23; Stolijar A. D., 1972., str. 202-219.
7 Graziosi P., 1973., Dalmeri G. 1985., st.21-31; Aparicio J. P. 1979.; Radmilli A. M.,
1977.
8 Leroi-Go urhan A. 1971., isti, 1968.; Welte A. C. 1985.; Thevenin A. 1983.;
Sonncvil1e-Bordes D., 1972.; Couraud C. - Lorblanchet M., 1986., st. 5-37; Graziosi P.,
1956.
9 MiiiJer-Karpe H., 1966., T. 217, 219, 221.; Graziosi P. 1956. st. 100.

to Srejov ić D. - nabović Lj., 1983.

I I vidi nap . 10., st. 21-30.

12 Kozlowsk l J. K., 1977.

13 U kl asićnom smislu gravetijcn, ma koliko široko shvaćen, na podrućju našeg krša još nije
identifIkovan. Izuzetak ćini Šandalja II i najnovije nalazište Ružina pećina kod Gacka.
14 l\1illlcr-Karpc H., 1966. T . 241-245.
15 Radm illi A. M., 1977.; Graziosi P., 1973 ., tabl. 16a i b.
GZM (A), N.S. SV. 44, 1989. SIr. 21-38
Z. KUJUNDŽIĆ, GRAVURE NA STIJE N I I GRA VIRANI UKRASI NA UPOTR. PREDMETIMA 25

centralnoj Evropi (Predmosti)(I6) i u naljužnijem dijelu mediteranske zone (pećina Gri­

maldi)(I7 J.
U II fazi gravure na kostima su afiguralne, odnosno, one nisu rasporedene tako da
bi pru1ile sliku neke životinje, pa čak ni nekog ornamenta (TJ, S-II; T.II, 1-2). Medu
ukrasima preovlađuju različite linije, uglavnom plitko urezane. Na dva predmeta (T.I, 8
i 9) mogu se razaznati dijelovi nevješto prikazanih životinja. Ovi objekti predmetne
umjetnosti nađeni su u kulturnom sloju kasnog epigravetijena (ili epoha ~romanelliano«),
odnosno, u vrijeme mlađe od 12.000 godina BP, a istovremeni su sa gravurom otkrivenom
Ila stijeni u Badnju. Brojne paralele za OYU fazu umjetnosti mlađeg paleolita kod nas se,
uglavnom, nalaze u krugu mediteranske u~etničke zone i to na Apeninskom poluostrvu
(Romanelli, Pagliacci, Romito, Giovanna, Levanzo i nmogi drugi lokaliteti).
Već smo naprijed napomenuli da se definicijom paleolitske umjetnosti u Bosni i
Hercegovini bavio D. Basler, koji u okviru mediteranske umjetničke zone izdvaja jedan
poseban facijes pod nazivom tirenojonsko-~adranska regija, kojoj pripada Badanj i
pomenuti lokaliteti u italiji (prilog l, karta)(18 .
U III fazi, odnosno u najmlađim stratlImima naselja Badanj (kraj pleistocena i
početak holocena) nađeno je više objekata od kosti i jelenjeg roga, koji su pored ranijih
elemenata dekoracije često ukrašeni horizontalnim nizom kraćih ureza. Mada su kompo­
zicije tih ureza vrlo jednostavne, ne možemo se oteti utisku da je na ovim malim
predmetima zabilježen likovni jezik, ali teško je odgonetnuti šta sve ove gravure saopšta­
vaju.(19) Tehnički, tematski i kompozicijski, pa i svojom hronološkom determinacijom
ove se gravure vezuju za široko područje od Ukrajine, preko srednje Evrope do južne
Francuske i do Apeninskog poluostrva, gdje su već jasno izdvojene kullllre epipaleolita i
mezolita (T.II, 3-7).
Novija arheološka istraživanja na području srednjeg Podunavlja, Čehoslovačke i
SSSR-a (posebno Ukrajina) navode nas na misao da porijeklo umjetnosti koja je nastala
u Bosni i Hercegovini krajem pleistocena i početkom holocena treba tražiti upravo negdje
u ovim oblastima. (20)
U knjizi Umjetnost Lepenskog Vira, autori D. Srejović i Lj. Babović zalažu se za
tezu da je umjetnost Lepenskog Vira izrasla iz autohtonih tradiCija mlađe paleolitske

16 Muller-Karpe H., 1966., T. 219 .

17 Ibid., T. 225 A.
18 Ova se podjela može prihvatiti kao teritorijalno rasprostiranje kultura kasnog epigraveti­
jena, ali kada je riječ o zonama umjetnosti teško je iz jedne, već široko obuhvaćene, mediteranske
zone izdvojiti posebnu grupu sa izrazitim osobenostima.
19 O formiranju likovnog jezika kroz praistorijske epohe govori Collet-Varagnac M. u
publikaciji ~Les origines du graphisme symbolique«, Paris 1980.; Srejović D. - Babović Lj.,
1983. - Na stranicama ove knjige autori daju iscrpnu analizu umjetnosti Lepenskog Vira sa
posebnim naglaskom na cjelokupni duhovni svijet stanovnika ovog naselja u doba mezolita, kad se
već tu rada komplikovani mit o genezi, a nama je ispričan likovnim jezikom.

20 Toplija i vlažna klima n Ovo doba izazvala je velika pomjeranja stada životinja, pa i samog
čovjeka, tako da su sve ove pomenute oblasti bile u vrlo živoj vezi.
 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 21-38
26 Z. KUJUNDŽIĆ, GRA VURE NA STIJENI I GRAVIRANI UKRASI NA UPOTR. PREDMETIMA

kulture srednjeg Podunavlja. (21) Na osnovu sadašnjeg stanja istraženosti najstarijih kultura
na našem području i vrlo slabog poznavanja naučno istraživačkog rada arheologa SSSR­
a, ovu tezu možemo u potpunosti prihvatiti.
Najnovija istraživanja kultura koje pripadaju kraju paleolita i počecima mezolita na
području Ukrajine i Sibira pokazuju da umjetnički genije lovaca istočnog gravetijena nije
sasvim odumro, već da je naproti v, svoje tradicionalno umjetničko stvaralaštvo preobli­
kovao u sasvim nov umjetnički izraz. Toplija i vlažna klima krajem pleistocena i početkom
holocena znatno mijenja životne uslove kojima se lovačk~skupljačke zajednice stepa
vrlo uspješno prilagodavaju. Njihovo un*tničko stvaralaštvo nimalo ne zaostaje za
umjetnoŠĆu srednjeg Podunavlja, od koje je, po svemu sudeći i starija. (22) To je i
razumljivo s obzirom na to što stepska područja ni početkom holocena ne mijenjaju svoj
osnovni izgled. Stepe i dalje pružaju pogodne uslove za život mnogobrojnih stada divljih
konja, goveda i drugih papkara. Rijeke i jezera su bogati ribom, i ribolov postaje jedna
od značajnih privrednih grana ljudskih zajednica početkom holocena.(23)
Iako za sada ne bi bilo uputno tražiti genezu pozn~paleolitske i mezolitske
umjetnosti srednjeg Podunavlja u srodnim kulturama ukrajinskih stepa, treba, svakako,
naglasiti njihove izrazite sličnosti koje se očituju posebno u predmetnoj umjetnosti: tehnika
graviranja na kostima, simbolične predstave i kompozicije dekorativnih ureza gotovo da
su identične, mada su po sadržaju ove iz stepa Ukrajine znatno bogatije.
Nedavno otkrivena gravura na stijeni u Pećini pod lipom kod Sokoca (sl. 3) znatno
je proširila područje rasprostranjenosti zidne umjetnosti kamenog doba. Time je i sama
tematika ovog fenomena ne samo proširena u fizičk~geografskom smislu, nego i
obogaćena novim sadržajima. za razliku od badanjske gravure (sl. 1 i 2) na stijeni pećine
kod Sokoca nema figuracije. Crtežje potpuno apstraktan, vrlo oštrih ureza i, najvjerovat­
nije, ima nekoliko različitih sadržaja koji imaju širu hronološku detenninaciju.
Očito je da ova dva značajna arheološka objekta pripadaju različitom umjetničkom
stvaralaštvu, ali ih mi ovdje uporedujemo iz prostog razloga što su ovo za sada jedina dva
nalaza zidne umjetnosti kamenog doba na području cijelog Balkana.
U geografskom pogledu Sokolac sa okolinom pripada kontinentalnoj umjetničkoj
zoni (vidi kartu, prilog 1), mada ova visoravan ima značajnih bliskosti sa mediteranskim
zaledem, i svakako, kulturni utiecaji su se preko ovih područja širili sa juga prema
Panoniji, ali i obrnuto. (24)

2 1 Nastanak umjetnosti Lepenskog Vira potpuno je jasan, ali porijeklo umjetnosti srednjeg
PodLU1avlja Lreba svakako vezati za umjetnost paleolitskog i mezoIilSkog doba Ukrajine - v.
radove: Srcjović D. - Babović Lj., 1983., Miiller-Karpe H., 1966., SolTcr 0.,1985 . , Filipov
O. K. 1984.
22 Filipov O. K. 1984., sl. 35-47; Zaliznjak L. L., 1988.,sl. 11-21.
23 _ 1977. La fm des temps glaciares en Europe. - Pogledali posebno autore koji se bave
problemima ekolog~ie.
24 Glasinačka visoravan kOjoj pripada i Sokolac sa okolinom, iako je dio kontinentalnog
Balkana ima gotovo sve osobine krša mediteranske oblasti, tako daje čovjek od najranijih vremena
imao tu pogodne uslove za Živol. Geografski položaj ove visoravni svakako je igrao značajnu ulogu
u migracijama životinjskog svijeta i ljudskih grupa u toku paleolita i mezolita . O lim najranyim
kretanjima populacija sa Mediterana prema sjeveru svjedoči nekoliko paleolitskih stanica u okolini
Trnova (MulaomcrovićJ., Paleolitsko nalazište·Pećina u Rudoj glavici kod Trnova, GZM, NS 39,
Sarajevo 1984., sl. 1-10.) i Olova (Malcz M., Bijambarske pećine kod Olova li središnjoj Bosni,
GMZ (PN), NS VII, Sarajevo 1968. , Sl. 159-180.) .
GZM (A), N.S. sV. 44,1989. str. 21-38
Z. KUJUNDŽiĆ, GRA VURE NA STIJENI I GRAVIRANI UKRASI NA UPOTR. PREDMETIMA 27

GravUlllna stijeni Pećine pod lipom za sada nije moguće smjestiti u siguran kultumi
kontekst, ali ako podemo od činjenice da zidnu umjetnost stvaraju ljudske zajednice koje
se na jednom mjcstu duže zadržavaju, ili češće posjećuju ovakva mjesta vršeći svoje
magijsko-religijske obrede, možemo ovaj umjetnički objekat smatrati tvorevinom no­
sioca kultura epipaleolita i mezolita, i to jednog dosta kasnog facijesa koji se široko
rasprostire na podmčju kontincntalne Evrope. (25)

Foto: Ć. Rajić

Sl. I Gravura na stijeni iz naselja Badanj

25 SrejovićD., 1969 .; Srejović D. -

Letica Z., 1978.; Kozlowski St.K., 1976. ; Kosmenko
M. G. - Vitenkova I. F. 1980.; Ksenzov V. P., 1986.; - 1978. Mesolithi.k:um in Europa.
 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. SIr. 21-38
28 Z. KUJUNDŽIĆ, GRAVUR E NA STIJENI I GRA VIRAN i UKRASI NA UPOTR . PREDMETIMA

Ako analiziramo kompoziciju ureza na zidu pećine kod Sokoca, i ako ne razumijemo
njene sadržaje, paralele možemo nać i u domenu umjetničkog stvaralaštva na pokretnim
predmetima, i to podjednako na području srednjeg Podunavlja i UkraJine, kao i južne
Francuske, i u zidnoj umjetnosti Apeninskog i Pirinejskog poluostrva. ( 6)
Ovdje, svakako, treba posebno obratiti patnju na utjecaje sa mediteranskog juga,
jer u kasnom paleolitu nosioci epigravetijenske i epipaleolitske kulture na području

Foto: Ć . Raj iĆ

Sl. 2 Dio gravure na stijeni iz nase lja Peć ina pod lipom

26 Srejović D. - Babović Lj., 1983., st. 184, Gravira od kamene ploče,; Filipov O. K.,
1984.; Aparicio J. P ., 1979. , st. 214, Fig. 39, st. 218 . Fig. 40 ., Lam. I i JJ.
GZM (A), N.S. sv. 44, 1989 SIr. 21-38
Z. KUJUNDŽIĆ, GRAVURE NA STIJENI I GRAVIRANI UKRASI NA UPOTR PREDMETIMA 29

Mediterana doživljavaju populacionu ekspanziju, tako da oni sa tog područja prodiru i

šire se prema kontinentu Evrope, osobito prema sjeverozapadnom Balkanu i Panoniji.
Ljudi epigravetijcnske kulture krajem pleistocena izgleda da su obuzeti privredno-egzi­
stencijalnim problemom, pa imje umjetnost tek sporedna djelatnost zbog čega u relativno
kralkom vremenu pada u krajnji shematizam. To, ipak, rumalo ne umanjuje njenu idejnu
poruku, niti umjetničku vrijednost. (27)
Gravirani crteži na stijeni u Badnju i u Pećini pod lipom predstavljaju reprezenta­
tivnu umjetnost. Oni su fragmentarno predstavljeru naSem spoznajnom svijetu, ali su,
sigurno, dio jedne jasno odredene koncepcije kojaje predstavljala bitan sadržaj za idejni
život poznopaleolitskog i mezolitskog čovjeka. Ni jedan ni drugi nalaz rusu periferni
segment, slučajno zalutao, ni kompleksne umjetnosti koja se razvija na Mediteranu i ni
one koja se razvila u srednjem Podunavlju, već oru naprotiv, stoje u središtu ovog
fenomena i njeni stvaraoci su tu prisutni kao punopravi sudioruci. Ova su djela, svakako,
nastala kao općeljudska potreba lovačkih skupina. Još uvijek traje nesporazum oko pitanja
da li u tim ranim umjetničkim tvorevinama treba vidjeti, prije svega, instrument magije i
religije, ili prvenstveno izraz estetskog osjećaja. Ova polemika svjedoči o besmislenosti
pretjeranog analitičkog umovanja, jer je već sasvimjasno da su ove dvije potrebe čovjeka
neodvojive.
Ako detaljnije analiziramo mjesta i sadržaje koji okružuju ova dva objekta najstarije
umjetnosti na našem tlu, možemo pretpostaviti da Badanj i stanište Pećina pod lipom nisu
bile samo usputne stanice lovaca, već da ~u ovi prostori bili u funkciji svetilišta, i to,
najvjerovatnije, od šireg značaja. Pred ovim crtežom mogli su se odvijati obredi inicijacije
ili druge radnje vezane za neku osnovnu djelatnost pračovjeka.
Badanj i Pećina pod lipom su locirani pored izvora (badanj ski je danas presušio), a
pored njih teče rijeka. Tu su se zatekla na jednom mjestu tri osnovna uslova za pogodan
život i podizanje svetilišta: široka potkapina pored izvora, blizina rijeke koja obiluje ribom
i pašnjaci puni divljih stada. Već u vrijeme kasnog paleolita, a posebno u mezolitu, čovjek'
je poštovao snagu vode. (28) Izvor koji izlazi iz pećine ili stijene simbolizuje radanje,
odnosno život, ili, drugim riječima, predstavlja ~duh vrela~.
Ovakva staništa - svetilišta mogla su biti korištena kao sezonska sastajališta većih
ljudskih zajednica koje su živjele na širem okolnom prostoru. Tu su zajednički obredi i
lov jačali osjećaj grupne povezanosti, koja je bila neopbodna za preživljavanje u kriznim
periodima koji su nastali na kraju pleistocena i počelkom bolocena.
Oko badanjske gravure, u istom kulturnom sloju, nađene su u velikom broju perle
za ukrašavanje (od dentalija, morskih školjgki, pužića, probušenib životinjskih zuba i
koštica), vrlo veliki grumeni okera, paleta za mrvljenje okera i obluci obojeni crvenom

27 vidi nap. 19.

28 A. R. Rcdklif-Braun izučavajući oblike totemizma u Australiji pretpostavlja da je
najvažniji i svakako najzanimljiviji oblik totemizma onaj koji se sastoji od »četvorostrukog spoja
izmedu (I) horde, to jest patrilinearne lokalne grupe, (2) izvesnog broja kJase predmeta, životinja,
biljaka i drugill stvari, kao što su kiša, sunce i toplo vreme, hladno vreme, bebe itd., (3) izvesnih
sakralnih mesta na teritoriji horde, a to su često izvori, od kojih je svako naročito povezano sa
jednim ili više "totema~ grupe, i (4) izvesnih mitoloških bića od kojih su, kako se pretpostavlja, u
mitološkom periodu početka sveta, potekla ona sakralna mesta.~ Vidjeti Redklif-Braun, Struk­
tura i funkcija u primitivnom društvu, Beograd 1982., (Biblioteka xx veka); Srejović D. ­
Babović Lj., 1983.; Filipov O. K., 1984.
 GZM (A), N.S. s V. 44, 1989. SIr. 21 -38
30 Z. KUJUNDŽIĆ, GRA VU RE NA STIJE NI I GRAVIRANI UKRASI NA UPOTR. PREDMETIMA

bojom. Ne postoji nijedno srcxlno naselje u ovom kulturnom krugu koje bi se po bogatstvu
nalaza ukrasnih predmeta moglo mjeriti sa Badnjem. Ovi sitni upotrebni predmeti potkre­
pljuju naše mišljenje daje Badanj svetilište širokog značaja i da su se ispred graviranog
crteža odvijali religijsko-magijski obredi. Ovakva masa ukrasnih sredmeta mogla se tu
izgubiti u zanosu neke ritualne igre (inicijacije mladih lovaca npr.) 9)
Pitanje porijekla tragova umjetnosti otkrivenih na ovom našem području i pored
nekih prepoznatljivih analogija treba, za sada, ostaviti otvoreno. Buduća kompleksna
istraživanja paleolitsko-mezolitskih kulrura na području Balkana pru.žiće argumente za
jasDu definiciju umjetnosti koja je ovdje Dasta la u toku poZDOg pleis!ocena i ranog
holocena. Sve što bi sada, na ovom nivou istraženosti, sa sigurnoŠĆu mogli reći cxlnosi se
na uopštena razmatranja o fenomenu pojma najranije umjetnosti.

SI. 3 Goroja površina uglačane, žive stijene, koja se koso pruža od manjeg otvora Pećine pod lipom,
ukrašena je graviranjem. (JO)

29 Novija istraživanja u Badnju pokazala su da je ovo naselje najbogatije oSIacima lova

(životinjske kosti i veliki broj strelica) u sezoni proljeća, što nas svakako navodi na razmišljanje O
komplikovanom i bogatom duhovoom životu pozno paleolitskih lovaca . Opširnije o ovoj proble­
matici raspravljaće se u radovima koji su vezani za ovo istraživanje.
JO Ova stijena mogla je biti uglačana prije ukrašavanja djelovanjem tekuće vode ili je

m1adwlcima pećinskog medvjeda u toku pleistocena služila kao ,.tobogan-. Sličnih nalaza ima u
pećinama u Francuskoj (Grotte de Villars, nedaleko Perigueux--a); a inače, unutar ove naše pećine
ima nekoliko uglačanil1 površina koje su posljedica češanja spiljskil1 medvjeda.
GZM (A), N.S. sV. 44,1989. SIr. 21-38
Z. KUJUNDŽIĆ, GRAVURE NA STIJENI I GRAVIRANI UKRASI NA UPOTR. PREDMETIMA 31

LITERATURA
ABRAMOVA Z. 1967 - Paleolithic Artin U.R.S.S . Artic Anthropology, vo\.IV, No. 2,1-179.
ALLAIN J.- DESBROSSE R.- KOZLOWSKI J.K.- RIGAUD A. 1985. - Le Magdale­
nien il navettes. Gallia Prehistoire, Tome 28, Paris 1985 .,37-120 .
APARICIO J.P. 1979 - El Mesolitico en Valencia y en el Mediterraneo Occidental. Servicio de
investigacion prehislorica . Sterie de Trabajos Varios, Num 59, Valencia
1979.
BASLER D. 1976 - Paleolitsko prebivalište Badanj kod Stoca. GZM n.s. , sv . XXIX (1974), A. ,
Sarajevo 1976.,5-13.
1979. - Paleolitske i mezolitske regije i kulture u Bosni i Hercegovini.
pjZ I, Sarajevo 1979.,352-353.
1984 . - Paleolitska umjetnost u jadranskoj regiji Jugoslavije . Herce­
govina 4, Mostar 1985., 7-22.
BIATOSTOCKI J. 1986 - Povijest umjetnosti i humanističke znanosti. Zagreb 1986.
COURAUD C. - LORBLANCHET M. 1986 - Les galets aziliens de l'Abri Pagees et l'Art
azilien du Quercy. Bulletin edite par l 'association des »Amis du Musee
A. Lemozi«, No 2., Cabrerets 1986 ,5-37.
CYREK M. 1980 - Schylkowopaleolityczne i mezolityczne rnaterialy krzemienne z badan
powierzchniowych nad Pilica. Prace i Materialy, SA, Nr. 26, Warszawa
1980., 5-40.
DALMERI G. 1985 - L'arte mobiliare dell 'abitato tardo paleolitico-mesolitico di Teriago
(Trento). Praistoria Alpina, No . 21, Trento 1985 ,21-31.
ESCALON DE FONTON M. 1984. - Les habitats epipaleolithiques du Mourre-Poussion a
Fos-sur-Mer (Bouches-du-Rh6ne). Gallia Prehistoire, Tome 27,
fasc. l, Paris 1984 ,67-80.
FILIPOV O.K. 1984 - Obrabotka i ispoljzovanije kostianih predmetov na pozdnepaleoli­
tičeskom poseleni Mežiriči. Arheologija 48, J<jjev 1984.,35-47.
FLOREK S. 1984 - Poznopaleo!ityczny inwentarz krzemienny z Glinian, stanowisko »Z«, woj.
Wroclaw. Sprawozdania Archeologiczne, XXXV, Wroclaw 1984.,
9-21.
GAMBEL C. 1987 - The Palaeolithic settlement of Europe . (Cambridge world archaeology),
Cambridge 1987.
GORELIK A.F. 1987 - New Mesolithic Sites with Yanislavitsa Hafted Elements in the Seversky
Donets Area . Soviet Archaeology, No. 3, Moscow 1987.,146-160.
GRAZIOSI P. 1956 - Die Kunst der Altsteinzeit. Florenz 1956.
GVOZDOVER M.D. 1985 - Ornamental Decorations on the Kostyonki Culture Artifacts . SA,
No. l, Moscow 1985.,9-22.
KACZANOWSKA M. - KOZLOWSKI J.K. 1987. Linear Complex: Evolution or Independent
Development of Lithic Industries? ARP 10, Zagreb ., 25-52.
KOZLOWSKI J. 1975 - Prazdijeje Europy . Warszawa 1975.
1977. - La fm des temps gJaciares dans le basin du moyen Danube et
au Nord des Balkans. La fm des temps gJaciaires en Europe (Colloque
international du C.N .R.S., Tom I, Bordeaux 1977.,473-507.
KOZLOWSKl ST.K. 1976 - Studies on the European Mezolithic K-Points . Archaeologia
Polona XVII, Warszawa 1976.,7-26.
KOSMENKO M.G. - VITENKOVA I.F. 1980 - The mesoliLhic layer of the site Muromskoye
VII: Soviet Archaeology, No. 4, Moscow 1980., 120--13l.
KSENZOV V.P. 1986 - The Late mesolithic of the Byelorussian Righe Bank of the Dnieper.
SA, No. I, Moscow 1986., 11-28.
 GZM (A), N.S. sV. 44,1989. SIr. 21-38
32 Z. KUJUNDŽiĆ, GRAVURE NA STIJENI I GRAVIRANI UKRASI NA UPOTR. PREDMETIMA

LEONARDI P. 1979 - Una seric di ritoccatoi prevalentemente musteriani del Riparo TagJiente
in VaJpantena presso Verona Praistoria Alpina IS, Trento 1979.,
7-15.
LEROI-GOURHAN A. 1968. - Religijc prcthistorije. Zagreb 1968.
1971. - Prehistoirc de I' art occidental, Paris 1971.
LORBLANCHET M. 1976. - Les civiJisations de l'Epipaleolithique et du Mesolithique dans le
Hallt Ql.Iercy . La Prehistoire Frant<aise, C .R. N .S., Tom 2, Paris 1976.,
1398-1404.
MARTINI F. 1981 - L'Epigravettiano di Grotta della Caia a Marina di Camerota (Salerno).
Rivista di scienze preistoriche. Anno XXXVI, 1-2, Fireuze 1981. ,
57-125.
MALEZ M. 1975 - Neki problemi paleolitika na istočnoj obali Jadrana. Rad JAZU, Knjiga 371,
Zagreb 1975., 121-154 .
1979. - Osnovne crte paleolitika i mezolitika u Hrvatskoj. Rad JAZU,
Knjiga 383, Zagrcb 1979, 117-153.
MIHAILOV B.D. 1987 - Pervoe podovoe pozdnepaleolitičeskoe mestonahoždenie v Severnom
Priazove. Arheologija, 59, \(jjev 1987., 47-52.
MONTET-WHITE A. - KOZLOWSKI J. 1983. - Les industries a pointes dos dans les
Balkans. Rivista di scienze preistoriche, Anno XXXVIIJ, 1-2, Firenze
1983.,371-399.
MULLER-BECK H. - ALBRECHT G. 1987. - Die Anfange der Kunst vor 30000 Jahren ..
Konrad Theiss Verlag Stuttgart.
MULLER-KARPE H. 1966. - Handbuch der Vorgeschichte. Band J, Altsteinzeit. Mlinchen
1966.
PAUNESCU A. 1981 - Mezoliticul de la Erbiceni si Ripicceni-Izvor, expresie a tardenoasia­
nului nord-vest pontic. Studii si cercetari istorie veche si arheologie,
1.32/4, Bucuresti 1981.,479-509.
SOFFER O. 1985 - The Upper Paleolithic of the Central Russian Plain. Orlando 1985.
SONNEVILLE - IlOROES D. 1972 - La prehistoire moderne. Perigueux 1967.
SREJOVIĆ 0.1969 - Lepenski Vir. Beograd 1969.
SREjOVIĆ D. - BABOVIĆ Lj. 1983 - Umjetnost Lepenskog Vira. Beograd 1983.
SREjOVIĆ D. - LETICA Z. 1978 - Vlasac. Mezolitsko naselje u Oerdapu. Arheologija l,
Beograd 1978.
STEWARD J. H. 1955 - Teorija kulturne promjene. (Metodologija višelinijske evolucije).
Beograd 1981.
THEVENIN A. 1983 - Les gales graves et peints de 1'abri de Rochedane (Doubs) et le probleme
de I'art aziJien. Gallia Prehistoire, t. 26, Paris 1983., 139-188.
TRUSOV A. V. 1989 - Shatrishchi an Upper Palaeolithic Camp Site on the Oka River. Soviet
Archaeology, No . 3, Moscow 1989.,96-112.
VIGLIARDI A. 1982 - Gli strati paleo-mesolitici deUa Grotta di Levanzo. Rivista di scienze
preistoriche, Anno XXXVI!, 1-2, Firenze 1982.,79-123.
VLASOV V.G. 1989 - On the Calendar of the Upper Palaeolithic. Soviet Archaeology, No. 2,
Moscow 1989.,5-23.
WELTE A.e. 1985 - Propositions pour une nouvelle lecture d 'une pendeloque de I' abri de
Fontales (Tam-et-Garonne), Bull. Soc. Prehist. Franc., t. 82/9,
Paris 1985., 273-283.
ZALIZNjAK L.L. 1988 - Ohotniki pri1ednikovoi Evropi v konce paleolita i v načale mezolita.
Arheologija, No. 64, \(jjev 1988., 11-21.
ZALIZNjAK L. L. - jANEVI( A.A. 1987. - Sviderski mislivci Girskoga Krimu. Arheologija,
No. 60, \(jjev 1987. , 6-17.
ZALIZNjAK L.L. - OHRIMENKO G. V. 1985. - Novie mezolitičeskie pamjatnjiki Vol insko­
goPoljesja. Arheologija, No. 52, \(jjev 1985., 86-96 .
GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. str. 21-38
Z. KUJUNDŽIĆ, GRAVURE NA STIJENI I GRAVIRANI UKRASI NA UPOTR. PREDMETIMA 33

- La Prehistoire Franr,;aise. Tom 1. Paris 1976.

- La fin des temps glaciares en Europe. ChronostraLigraphie et ecologie des cultures du
Paleolilhique fUJal. tome I, II. CoUoque internaLional du C.N.R.S.,
Bordeaux 1977.
1978. Mesolilhikum in Europa. 2. InternaLionales Symposium Potsdam 1978., Yer6ffentliehung
des Museums fur Ur-und FIii.hgeschiehte Potsdam, Band 14115, Berl in
1981.
1981. Prehistoire de la grande plaine de I' Europe. Actes du eolloque intcrnational organisć dans le
cadre de x" Congres U .I.S. P.P.A. Mexico. Arehacologia inlcrrcgiona­
lis, Faseiculus I. Krakow-Warszawa 1981.
1983. II popolamenIo delle Alpi in eta mesoliLica, YIIJ-Y millennio a.e. AtLi della Tavola ROlonda
Internazionale. Praistoria Alpina 19, Trento 1983.

RESUME

GRAVURES SUR ROCHE ET ORNEMENTS GRAVES SUR DES OJlJETS UTILISES ­

BADANJ ET PEĆINA POD LIPOM

Des objets ct' artpalćolilhico-mćsol itJlique sur le tcrritoirede la Bosnie-Herzćgovine n 'ont

ete trouves jusqu' ii cc jour que sur deux sites - Badanj en Herzegovine et Pećina pod lipom cn
Bosnie eentrale. A Badanj, eet an est represente sous ses deuX formcs fondamentales: comme art
mobilier et eomme art rllpestre. Les trouvailles dc Pećina pod lipom, pres de Sokol ac (giscmcnt
rćcemment decouvert), apparLienllcnt seulement ii l 'art rupestre.
Bien que les documcnts de l' art mobilier de Badanj (T.l et T.lI) soicnt pcu nombreux, cn se
basant sur la technologie de l 'entailIe, sur la forme de I'ornementaLion et sur la determinaLion
chronologique, on peut toutefois les classer selon trois phases fondamenlales. Les dcnts et les pcLits
os d'animaux graves apparLiennent ii la prenliere phase. Les ornemcnlS sont surtout geomćtriques
et onI ete executes en entailIes profondes et fUlement execut (T.l, 1-4; I'" phase -le GravctLicn).
Les gravures sur les os de la deuxieme phase sont non figuraLives. L'ornementaLion est cn gćnćral
executee par des entailies peu profondes (T.I, S-ll; T. II , 1-2; lIen", phase - I 'Epigravetien final)
Cette phase est contemporaine de la repn:sentaLion gravee sur la paroi de Badanj . Dans la
strate la plus reeente, troisieme phase de l'art mobilier - on trouve plusieurs objets en os ct en
w"r
bo is de cerf deco res par des suites hori.zontales de eourtes entailles (T . ll, 3-7;1 l phase I' Epi
paleolilhique, et Mćsolithique).
Les gravures sur!a paroi ii Badanj et ii Pećina pod lipom sontjusqu'ii maintenant les deux
seuis gisements d' art rllpestre reeenses sur loul le territoire des Balkans. En analysant la technologie
de l 'entailIe et le contenu meme de la representation, il est clair que ces deux sites apparLienncnt
chaclU1 ii une force creatrice artistique differente. A la differcnce de la gravure de Badanj (photos
l et 2), sur la paroi de la grotte de Sokolac, il n'y a pas d'elements figuraLifs. Le đessin est tout ii
fait abstrait, l 'entaille est tres aigue et il a vraisemblablement une large determination chronologique.
En se basant sur les recherches effectuees jusqu' ,3 present et sur des analogies connues, nous
pouvons attribuer ce monument d' art aux initiateurs de la culture epipaleolitJlique et du mesolitJli­
que.
Badanj et Pcćina pod lipom apparticnnenl ii l 'ordre des habit3ts-sanctuaires qui scrvaient
de points de rassemblement saisonniers aux grandes eommunautes humaines .1 l 'epoque du
paJeolilhique superieur ct du mesolilhique. C 'esl dev ant les representations gravecs, trouvćes dans

3 - Glasnik
 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 21-38
34 Z. KUJUNDŽiĆ, GRA VURE NA STIJENI I GRAVIRANI UKRASI NA UPOTR . PREDMETIMA

ces habitalS, que s'effectuaient certains ritcs rcligieux ou magiques communs aVJJ1t le dćpart
coJlectif pour la chasse . Ces manifestations renfon;aient Je sentiment de solidaritć de groupe qui
etait indispensable ala survie pendant les periodes difficiles qui apparurent ala fin du plćistocene
et au debut de I 'holocene. Meme si elles ont ete conservees fra gmentairement, ces dcux gravurcs
reprćsentaient un contenu essentiel pour le monde des idees de l 'homme du paleolitJlique supćricur
et du mesolitJlique, et c'est pourquoi nous les classons ajuste titre dans l'art reprćsentatif.
Pour la genes e et la dćflllition de I' art des chassurs du paleolitJ1ique supćrieur ct du
mesoJitJ1ique vivant dans nos regions, nous avons cherchć des paralleles sur le territoire de I 'Europe
que cette question doit encore rester en suspens en raison du manque de recherches sur I'ensemble
des cultures palćoliLl1ico-mesolitJ1iques dans cette region et meme dans tous les Balkans.
Traduction:
Marie-Agnes Vujić
 GZM (A), N,S, sV, 44, 1989, str. 21-38
Z, KUJUNDŽIĆ, GRAVURE NA STIJENI I GRAVIRA NI UKRASI NA UPOTR , P RED M ETIM A 35

TABLA I

" , -- ~l
~
,,~!
,

,~
,/
I

9 11

Crteži: N, trnolič anin

R 1:1
3'
 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. str. 21-38
36 Z. KUJUNDŽIĆ, GRA VURE NA STIJENI I GRAVIRANI UKRASI NA UPOTR . PREDMETIMA

TABLA I
1. Fragment predmeta od životinjskog zuba . Ukras geometrijski, izveden dubljim urezima. Grave­
tijen.
2. Fragment koštanog predmeta ukrašen dubokim urezLrna . Gravetijen .
3. Fragment koštanog predmeta ukrašen nizom plitkih i jedni.r.n dubokim urezom. Gravetijen.
4. Kan Ln jelena ukrašen borizontl'Jnim izrakastim urezLrna. Gravetijen .
5 . Fragment koštanog predmeta ukrašen kosim, plitkim urezlrna. !Usni epigravetijen.
6 . Fragment koštanog predmeta ukraSen plitkim urezima .
Dio afiguralne predstave. Kasni epigravetijen.
7. Fragment koštane spatule . Afiguralni ukras izveden urezivanjem. Kasni epigravetijen.
8. Fragment koštane spatule . Ukras izveden plitkim urezivanjem Irnija. Dio figuralne predstave,
dosta sumarno zamišljene. Kasni epigravetijen.
9. Koštana spatula. Ornament izveden plitkim urezivanjem. !Usni epigravetijen.
10 . Fragment koštanog predmeta ukrašen cLk-cak ILnijama, plitko urezanim. Kasni epigravetijen .
ll. Fragment šiljka od roga sa nekoiLko namjerno izvedenih ureza . Kasni epigravetijen.
 GZM (A), N.S. sv. 44 , 1989. str. 21-38
Z. KUJUNDŽIĆ, GRAVURE NA STIJENI I GRAVIRANI UKRASI NA UPOTR. PREDMETIMA 37

TABLA II

R 1:1 Crteži: N. Ćmajčanin

 GZM (A), N.s. sV. 44,1989. str. 21-38
38 Z. KU JU N D Ži Ć, G RAV RE NA STIJENI I GRAVIRANI UKRASI NA UPOTR. PREDMETIMA

TABLA II

l . Koštana spatula ukrašena sa nekoliko kosih ureza . Kasni epigravetijen.

2 . F r agment koštanog predmeta ukrašen dugačkim, plitko urezanim linijama. Kasni epigravetijen.
3 . F ragment koštane spatule ukrašen sa tri niza kratkih ureza. Epipaleolit ili mezolit.
4. F ragm ent koštanog predmeta ukrašen horizontaluim urezima. Epipaleolit ili mezolit.
5. Ši ljak od roga. Predstava ribe izvedena plitkim urezivanjem. Epipaleolit ili mezolit.
6 . F ragment koštanog predmeta ukrašen nizovima plitkih ureza. Epipaleolit ili mezolit.
7. F ragment predmeta od roga ukrašen nizom horizontalnih, kratkih ureza. Epipaleolit ili mezolit.
 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. SIr. 39-60

UDK 571 Originalni naučni rad

KASNA BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLlTU

Mr BRUNISLA V MARIJANOVIĆ, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo

Nakon isk opavanja buunirskog naselja Obre II , svi važni problemi vezani za
genezu i periodizaciju ove kasnoneolitske kulture su konačno razriješeni . U ovom
radu je, medutim, ućinjen pokušaj utvrdivanja njenog trajanja i izvan hronoJoškog
okvira koji odreduje faza III u abrama II, zajedno sa pokušajem utvrdivanja uloge te
kasne bULmirske faze u uobličavanju kulturne fizionomije vremena obilježenog
pojavom prvih eneol itskih kultura u Bosni i Hercegovini.

Kada su gotovo prije jednog stoljeća u luksuznoj monografiji F. Fiale, M. Hoemesa

i W. Radimskog objelodanjeni rezultati iskopavanja na Butmiru\ u naučnoj javnosti koja
se bavi problemima praistorijskog doba ujugoistoćnoj Evropi počeoje živi interes zajednu
od najmarkantnijih pojava mlađeg neolita, butmirsku kulturu. Specifične keramičke
forme, izvanredno visoke estetske vrijednosti ukrasnog sistema i jedinstvena figuraloa
plastika zasjenili su sve što je o neo1itskim kulturama do tada, ali i znatno kasnije, bilo
poznato, pa je ovakvo zanimanje predstavljalo prirodnu posljedicu otkrića jedne, kako je
to dugo izgledalo, potpuno izolirane pojave. Razumije se, ovo je vrlo simplificirano
objašnjenje interesa za ovu kulturu koja je više od pola stoljeća zaokupljala pažnju
praistoričara. Jasno je, naime, da su pravi problemi bili koncentrirani oko geneze i izvora
njenih tipičnih odlika. Rješavani u značajnom broju radova, često različito postavljenim,
a nekad i sasvim suprotstavljenim 2 , ovi problemi su sa daljim istraživanjem butmirskih
nalazišta postajali manje složeni, a kada je okončano iskopavanje Obra II i zaključena
analiza prikupljenog materijala i podataka, slaganje mozaika butmirske kulture bilo je
3
završeno, odnosno skoro završeno.

l.W. Radimsky - M. Hoernes, 1895; F Fiala - M. Hoernes, 1893

2.A. Stoeky, 1926, str . 54,
M. Vasić, 1929, str . 402,
G. Karo, 1930, str. 289,
M. Garašanin, 1947, str . 11,
J. Korošee, 1947, str. 145; 1955, str. 23; 1962, str. 20-22
B. Gavela, 1949/50, str. 397-402 sa pregledom mišljenja o porijeklu butrnirske kulture,
D. Srejović, 1964, str. 1-6,
A. Benae, 1952, str. 113 i dalje; 1971, str . J58 i dalje; u oba radaje izložen deLaljan pregled pogleda
na problematiku butmirske kulture,
3. A. Benae. 1971,
 GZM (A), N.S. sv. 1989. str. 39-60
40 B. KASNA BUn·HRSKA U ENEOLITU

rezervu u odnosu na potptmu definiranost svih pitanja vezanih za

razvitka butmirske kulture ovdje zadržavamo samo
nam se ne čini do kraja a koji, po našem mišljenju, nije ništa
vatan od onih problema koji su se pojavili na samom početku njenog izučavanja.
završetka.
Kada se ima na umu te definicija
pojedinih faza onako kako ih je A. Benac , ovo se, na prvi
može činiti sasvim toga ovdje treba odmah red da ovo pitanje
postavki A. Benca kojima se, u cjelini, ne može ništa
već od pretpostavke o daljem životu ove kulture i nakon
faze III u ObranJ.a za šta, po našem mišljenju, i sasvim odredene
riječinJ.a, a i iz samog naslova ovog rada uočljivo, ovdje se ne radi
kulturi u hronološkim okvirinJ.a neolita, već u hronološkim relacijanJ.a
korespondiraju sa pojavom prvih pouzdano eneolitskih kultura u Bosni i Hercegovini.
takoder, naglasiti da pitanje koje ističemo nije vezano isključivo za
kulturu. To je segment znamo obuhvamijeg problema koji se postavlja na
odnosa autohtonih neolitskih i ranih eneolitskih kultura na tlu Bosne i Hercegovine
a koji je naročito zadnjih godina dobio na potvrdivanjem već davno
eneolitskih kultura za posmeolitski razvoj na ovom
, te novijim saznanjima o dugom održavanju neolitskih kultura izvan hronoloških
neolita u užem smislu. U tom kontekstu, razumije se, jedno od najvažnijih pitanja
ono vezano za karakter autohtonog supstrata i njegove uloge u uo­
kulturne ranog eneolita, što prinJ.arno pokreće i problem kulturne
identifikacije tog supstrata posebno s obzirom na mogućnost transforntiranja
izraza. Kako bi, medutim, analiza čitavog problema daleko prevazilazila okvire jednog
za ovu priliku smo se opredijelili samo za butmirsku kulturu. Oslonac za
pokušaj nalazi sa tri lokaliteta, od kojih su dva - Crkvine u Turbetu kod
Travnika i Gradina u AlihodžanJ.a već odavno poznali, dok treći Biograd u Pruscu
kod Vakufa - predstavlja potpuno novo nalazište, bar kada su u pitanju praisto-

Radi lakšeg razumijevanja ovog priloga i otklanjanja mogućih nesporazuma, ovdje

potrebno definirati ijedno metodološkog karaktera. Naime, pod pojmom eneolit
u užem smislu na oosanskom prostoru podrazumijevamo čiju relativnohronološku
čini faza III u Obrama Il, odnosno onaj horizont koji se za cijelu Bosnu i
može postaviti sinhroniziranjem ove faze butmirske i drugih istovremenih

CRKVINE U TURBETU

Iskopavanje na ovom nalazištu izveo je već davne 1942. godine J. Korošcc ali to
zoog poremećenosti praislorijskog sloja različitim kasnijim aklivnostinJ.a,
u dosta obimu. J. Korošcc ipak, uspio dobiti koliko toliko
s!ratificiran rnaterijal iz sloja čija je debljina varirala od 0,70 do 1,30 m. 6

4. Ibid. str. 161 i dalje,

5. A. Benac, 1964, str. 134 i dalje.
6. J. Korošec, 1957, str, 5,
GZM (A), N.S. sv. 44, 19R9 SIr. 39-60
B. MARIJANOVIĆ, KASNA BUTMIRSKA KULT URA U ENEOLITU 41

Izuzimajući gornjih 0,15 do 0,20 m, za kulturni sloj ovog nalazišta]. Korošec kaže
da ,.koliko je usled male površine bilo moguće konstatovati, sloj nije nigde bio nasilno
poremećen, pa čak nije bilo nikakvog znaka da bi sloj bio prekinut« 7 . Ovu konstataciju je
autor, očito, uzeo kao važno polazište za ocjenu karaktera nalazišta u cjelini, jer na toj
konstataciji temelji i dalju obradu nalaza kao jedinstvene cjeline. Zahvaljujući takvom
pristupu, ]. Korošec je izveo i sljedeće zaključke:
l. Na Crkvinama se radi o miješalloj kulturi, koja se sastoji iz različitih kompone­
nata. Na prvom mjestu su to vinčanska, butrnirska i lengyelska kultura, ali i pojedini
badenski elementi.
2 . Pošto se naselje nalazi na teritoriju butmirske kulture, butmirski elementi
izgledaju primami, mada ihje stanovništvo Crkvina primilo u vrijeme nestajanja butmirske
kulture. Malo je vjerovatno da bi na tom ~estu ranije bilo neko čisto butmirsko naselje .
3. Naselje na Crkvinama nije moguće pripisati čistoj vinčanskoj kulturi ni u jednoj
fazi njenog života, premda mnoštvo vinčanskih elemenata pokazuje da su izrazito mladi i
pripadaju kulturnom sloju Vinče oko 4 m.
4. Badenski elementi su gotovo neznatni i prije bi se mogli vezati za lengyelsku
nego uz slavonsku (vučedoisku) kulturu.
5. Vučedoiska kulturaje'na Crkvinama zastupljena sa manjim brojem nalaza .
8

Već iz ovih, samo sumarno navedenih podataka i zaključaka očigl edno je da je].
Korošec relativno dobro uočio složenost kulturne slike ovog nalazišta, ali je jasno i to da
su njegove interpretacije danas umnogome manjkave. Tu nemamo u vidu samo npr.
zaključak o naknadnom preuzimanju butmirskih elemenata od strane stanovništva na
Crkvinama u vrijeme kadaje butmirska kultura u nestajanju, zatim vrIo nesigurno a nekad
i sasvim neodgovarajuće kulturno opredjeljenje pojedinih grupa nalaza, ili danas potpuno
prevazideno tretiranje badenske kulture isključivo u okviru vučedolske i sl. Već sama
konstatacija autora da u kulturnom sloju nalazišta postoje butmirski, vinčanski, badenski
i vučedolski elementi otvara problem hronoloških odnosa tih elemenata, a i karaktera
nalazišta u cjelini, koji se više ne može riješiti jednostavnim zaključkom o postojafljujedne
,.miješane kulture«.
Osim toga, oprez prema zaključcima]. Korošca nalaže još jedno zapažanje samog
autora koje on, bez obzira što gaje izrekao, u kasnijoj obradi ipak nije uzeo u obzir. Naime,
naglašavajući da iako sloj nije prekinut,]. Korošeckaže, ,.ipakje tolike debljine da moramo
računati sa dosta dugim životom na našem lokalitetu. Donekle to zapažamo i u samom
sloju, koji, medutim, ne možemo pravilno podeliti. Uglavnom bismo mogli povući samo
neku idealnu granicu izmedu donjeg i gornjeg dela sloja na taj način što bi granica tekla
nekako 30-50 cm ispod površine uključivši ovamo i sloj naplavine. Kulturni ostaci donjeg
dela, što se tiče oblika, umnogome se nastavljaju i u gornjem delu, no ipak postoji ovde
nekoliko bitnih razlika, pogotovo u tehničkom radu, a, s druge strane, i u nekim novim
elementima. U donjem delu sloja je keramika vrlo često sjajno uglačana i ornamentirana
sa udubljenim ornamentima, što je u gornjem delu sloja vrlo redak slučaj «9.
Očigledno je, dakle, da su postojali i stratigrafski utemeljeni razlozi za drugačije
tretiranje nalazišta od onog kojeg je imao]. Korošec, što istovremeno znači da svako

7. Ibid, str. 6,
8. Ibid . str. 13-14,
9. Ibid. str. 6,
 N.S. sv. 44, 1989, str. 39·60
42 ULTURA U ENEOLITU

ozbiljnije ponovno razmatranje odlika ovog nalazišta mora počivati na sasvim pouzdanim
podacima. Tu se, odmah sukobljavamo sa objektivnim teškoćama odredenim
da nam danas na raspolaganju uglavnom podaci J. Korošca i ilustrativni
pa i zakUučci
I mogu biti više spekulativni nego utemeljeni. No,
neovisno od čini nam se da dosta realna da na Crkvinama treba
razvojne faze. Oslonac za takvu pretpostavku' nalazimo u sasvim
autora o podjeli sloja unutar se uočavaju
sjedne strane, te na hronološki neodrživom
eneolitskih kultura kao što to vučedoIska, s strane.
Drugim fazi bi oni nalazi J. Korošcc dovodi u vezu sa
butmirskom i vinčanskom kulturom, a mladoj ona grupa nalaza ima vučedolski
karakter. Ostali ovakvu pretpostavku ne ospora-
IIi u okviru jedne ili u okviru faze.
naime, pretpostaviti na osnovu na nalazištima
govora.
ovakva naša onda se odmah nameće problem karak­
u kQloj se javljaju i butmirski elementi ali ne u obliku jedne kouzistentne
već u obliku elemenata, kako toj. Korošcc definira. Nasuprot
stoji mišljenje A. Benca koji~e već davno upozorio da naselje
ništa drugo do Neba 0. Nema nikakve sumnje da
A. Benca neusporedivo bliža stvarnom karakteru nalaza na koje se ona odnosi,
te da ne može biti ni govora o njihovom butm1rsko-vincanskom karakteru s posebnim
naglaskom na ovoj drugoj komponenti. Dovoljan je već i sasvim površan pregled raspo­
loživog materijala da bi se zaključilo kako većina formi i kod grube i kod fine keramike
ulazi u standardnih oblikq butmirske kulture, pa njihove izvore nije ni moguće a ni
potrebno tražiti izvan butmirskog kruga. Sve poluloptaste i bikonićne forme ovog
nalazišta prepoznatljive odlike butmirske keramografije, sl. 1-8. Istinaje da se
zastupljeni bikonični oblici Crkvina mogu naći i u vinćanskoj kulturi, što konstatira
i J. Koroike i izvodi zakljućak o njihovom vinćanskom porijeklu, ali se ovdje ne
zaboraviti da su oni važan sastavni dio i butmirske kulture. Kada bi ih trebalo dovoditi u
vezu sa vinčanskom kulturom, pogotovo u u kojoj lO autor pretpostavlja, trebalo bi,
čini nam se, računati i sa još nekim vinčanskim elementima. Takvib medutim,
ovdje nije moguće pronaći. Osim nekih tipološki h odlika na razmišljanje o
kulturi1. Korošca su, vjerovatno, dvije okolnosti. dosta ćesto ukrašavanje
bikoničnih zdjela kaneliranjem, i nedostatak butmirske
spiraJoidne i trakaste posebno. Ove dvije okolnosti, posmatrane zaista su
dovesti do pogrešnog zaključka, jer se o pravoj fizionomiji butmirske kulture, a pogotovo
o pravcima njene u tom trenutku još nije moglo imati sasvimjasnu predstavu.
Ako danas pouzdano znamo da butmirsku kulturu karakterizira i te da njena
degeneracija podrazumijeva, prvenstveno, sistema sa nestankom
i trakaste ornamentikell, onda je jasno da se ni prisustvo kaneliranib orname­
nata ni odsustvo tipične butm.irske ornamentike ne može uzeti kao za
butmirskog karaktera osnovnog fonda nalaza. Naime, potpuni nedostatak tipićne butmir­

10. A. Bcnac, 1964, str. 50,

l! A. Benac, 1971, str. 168 i dalje,
GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. SIr. 39-60
B. MARIJANOVIĆ, KASNA BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLITU 43

( . _. -- - -- (­

\
\
D
I;
2

,r- '1 -.

\ .~
3

\I ) J) /

" ) /~ '\
/
/'
/ '
--
.r -
6
,
T---­- r--:- ­
( ,
I ) (
S
\"

7 ,- - -, - - - . - ­

II

prema j . korošcu
 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. SIr. 39-60
44 B. MARIJANOVIĆ, KASNA BUH·IIRSKA KULTURA U ENEOLlTU

ske ornamentike ne može biti nišla drugo nego prirodan završetak procesa zapaženog u
Obrama II, cxinosno postupnog razgradivanja njenog omamentalnog sistema kao n­
ajočiglednijeg pokazatelja idejne iživljenosti i slabljenja kreativnih sposobnosti njenih
nosilaca. Upravo zbog toga nam se ni misao A. Benca o Crkvinama kao »depandansi~
Neba danas više ne čini sasvim sretnim rješenjem. Naime, takav pristup implicira i
relativno čvrstu hronološku paralelu ova dva naselja koja se, medutim, ne može sasvim
uspješno braniti ako se imaju u vidu karakteristike pokretnog materijala. Sve okolnosti
ukazuju na to da butmirski nalazi sa Crkvina moraju biti mladi od onih iz Neba, a to
istovremeno znači i od faze III u Obrama II. Kako je butmirska kultura na Crkvinama
prcpoznatljiva samo na osnovu tehnoloških i tipoloških karakteristika keramičkog mate­
rijala, nužno se nameće zaključak daje ona ovdje zastupljena u sasvim razgradenom obliku
i sasvim kasnoj fazi razvoja, koja isključuje hronološku paralelu sa krajcm butmirske
kulture formulirane prema odlikama završne faze u Obrama II. Ako je naše razmišljanje
ispravno, onda to istovremeno znači da ona izlazi i iz hronoloških okvira kasnog neolita
u užem smislu.
Spomenuto mišljenje A. Benca ne čini nam se sretnim rješenjem još zbog jednog
razloga. Naime, to rješenje podrazumijeva postojanje dviju razvojnih faza; jedne čiste
neolitske i druge čiste eneolitske. Ako bi se takav karakter starije faze i mogao uslovno
prihvatiti, ostaje činjenica da mlada faza djeluje vrlo neubjedljivo, jer je definiraju slabi
nalazi badenske i još slabiji nalazi vučedolske kulture. Istina A. Benac se nije ozbiljnije
bavio ostalim nalazima sa ovog nalazišta i svoje mišljenje o karakteru mlade faze je,
vjerovatno, temeljio na stratigrafskim zapažanjima na nekim drugim lokalitetima, gdje se
izvjesne odlike badenske kulture uočavaju u slojevima u kojima je vučedoiska kultura
neosporno g Iavm" lac razvoJa
nosI . . 12
Mi smo ovdje, takoder, pretpostavili postojanje dviju razvojnih faza na Crkvinama,
ali je takva podjela u mladu fazu uključivala samo vučedolske nalaze ili one koji se sa
vučedol skom kulturom mogu dovesti u vezu. Ostale nalaze koji ne pripadaju ni butmir­
skom ni vučedolskom krugu smo tada ostavili po strani. Zato ovdje odmah moramo
naglasiti daje njihovu poziciju moguće postaviti i nešto drugačije nego što je to učinio A.
Benae. Riječ je o maloj grupi nalaza, bar onih čije se tipološke ili ornamentalnc karakte­
ristike, na osnovu ilustracija, mogu uzeti kao sigurne.
U prvu grupu tili nalaza spadaju oni koje je 1. Korošcc doveo u vezu sa lengyelskom
kulturom. Tu, na prvom mjestu, mislimo na fragmente na sl. 9 i 10. Očiglednoje, naravno,
da o takvom kulturnom opredjeljenju ovdje ne može biti ni govora, već se radi o
primjercima karakterističnim za badensku kulturu. Prema 1. Korošcu, lengyelskog je
karaktera i posuda na nozi sl. ll, za koju je, medutim, vrlo lako utvrditi da se ne uklapa
u rcpertoar posuda te kulture, već je mnogo bliža odgovarajućim tiszapolgar tipovima. S
druge straIle, autor spominje i malobrojne nalaze koji se mogu dovesti u vezu sa badenskom
kulturom . On tu, naravno, ne misli na primjerke koje je već prethodno doveo u vezu sa
lengyelskom kulturom, niti na pojedine primjerke bikoničnih zdjela za koje kaže da
pripadaju vinčanskoj kulturi, »mada se pojedini oblici mogu naći i u drugim kulturnim
grupama, prije svega badenskoj«. Riječ je o primjercima vrčeva sa dvije drške koji, bar
prema tipološkim karakteristikama, jednako mogu pripadati i bronzanom dobu.
Ostavljajući po strani neka očigledno neodgovarajuća kulturna opredjeljenja, ovdje

12. A. Bense, 1949/50, str. 12 i dalje,

GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. str. 39-60
B. MARIJANOVIĆ, KAS NA BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLITU 45

treba naglasiti upravo raznorodnost tih nalaza koja je utoliko značajnija što je njihov
ukupan broj vrlo skroman. Upravo ta skronmost i relativna tipološka neizrazitost nalaza
nesunmjivo ide u prilog tvrdnji da se u ovom slučaju ne može govoriti o samostalnom
horizontu kojem bi ti nalazi pripadali, već da se radi samo o pojedinačnim elementima
koji, po našem mišljenju, stoje u vezi sa starijom fazom, odnosno onom obilježenom
butmirskim materijalom. Razlozi za takvo povezivanje su sljedeći:
Prvo, ovakvom povezivanju se ne suprotstavljaju problemi hronološke prirode jer
butmirski nalazi izlaze izvan okvira faze III u Obrama II, a to znači da mogu korespondirati
sa horizontom obilježenim prisustvom badenske kulture.
Drugo, problemi hronološke prirode ne bi se suprotstavljali ni dovodenju badenskog
materijala u vezu sa vučedolskim, ali bi takvo povezivanje moralo podrazumijevati
postojanje izvjesnog hronološkog hijatusa izmedu starijeg i mlađeg dijela sloja koji bi se,
u pravilu, morao iskazati odredenim stratigrafskim pokazateljima u samom sloju. Iako se
u odnosu na podatke J. Korošca mora zadržati izvjesna rezerva, izgleda ipak, da taj hijatus
nije moguće dokazati.
Treće, relativna neizrazitost badenskog materijala, ajoš više njegova malobrojnost,
ukazuje i na njegov ograničen značaj u kulturnoj slici nalazišta, a takva njegova uloga bi
više išla u prilog povezivanja sa starijom nego sa mlađom fazom naše pretpostavljene
podjele.
Ukoliko su naša razmišljanja ispravna, onda se u osnovnim potezima može definirati
i karakter starije faze na Crkvinama. Vidjeli smo da najveći broj nalaza ovdje pripada
butmirskoj kulturi koja predstavlja primarnu komponentu kulturne slike ove faze. Vjero­
vabIO je da ta primarnost podrazumijeva i populacionu osnovu koju ovdje čine njeni
nosioci. To nije ništa neobično jer se radi o butmirskom teritoriju, a i naselje Nebo nije
previše udaljeno. Uz butmirsku komponentu treba dodati i nalaze baden skog karaktera .
Ti nalazi nisu brojni i više imaju vrijednost kulturnih elemenata nego što bi se mogli
smatrati razvojnom komponentom u pravom smislu rijeći. Vrlo oskudan broj nalaza koji
joj se mogu sa sigurnoŠĆu pripisati potpuno isključuju njenu populaciju kao aktivnog
činioca u formiranju kulturne fizionomije . Šta više, čini nam se da njihovo prisustvo ovdje
odražava, u prvom redu, ograničen nivo kontakata nosilaca kasne butmirske i badenske
kulture, te da u tom kontekstu njihovo prisustvo ovdje ima u najvećoj mjeri vrijednost
hronološkog pokazatelja. Kada je rijeć o tiszapolgar nalazima situacija je još jasnija, jer
samo jedan nalaz, koji joj se sa izvjesnom sigurnoŠĆu može pripisati, ne pruža nikakve
mogućnosti za raspravu o njenom ozbiljnijem sudjelovanju u uobličavanju kulturne slike
Crkvina.
Prema tome, naselje na Crkvinama, po našem mišljenju, pokazuje dvije razvojne
faze. Stariju reprezentira kasna butmirska kultura u okviru koje se uoćavaju izvjesni
elementi badenske i tiszapolgar kulture što, uz činjenicu da je i sama butmirska kultura
zastupljena u vrlo reduciranom broju prepoznatljivih odlika, govori u prilog njenog
hronološkog opredjeljenja u rani eneolit. Ova faza traje sve do pojave vučedolske kulture
čiji elementi definiraju sadržaj mlađe faze na ovom nalazištu.
Potpuno smo svjesni da dosadašnje izlaganje i podaci na kojima je ono zasnovano
ne predstavljaju dovoljno pouzdan oslonac za Iješavanje problema koji smo postavili na
poćetku ovog rada. Uostalom, da su sve pojedinosti u vezi s ovim nalazištem jasne,
vjerovatno je da bi i sam problem bio znatno ranije obrađen. Nama i nije bio cilj da problem
Iješavamo samo na osnC)vu ovog nalazišta, već smo ga uzeli u razmatranje zbog moguće
podudarnosti sa opštim odlikama drugih nalazišta, o kojima će biti govora.
 GZM eA), NS sV. 44,1989. str. 39-60
46 B. M ARIJANO V I Ć, KASN A BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLlTU

GRADINA U ALIHODŽAMA
Iskopavanje kojeje na ovom nalazištu izveo A. Benac PQkazalo je vrlo neujednačenu
debljinu kulturnog sJoja, koja je varirala od 0,20 do 1,50 m • Objavljujući rezultate tih
13

iskopavanja A. Benac je naveo da je u poćetku »izgledalo da na ovom lokalitetu postoje

dva sloja~, ali se u toku daljih ispi tivanja pokazalo da j e u pitanju jedinstven slojl4. Prema
ovom autoru , "do pogrešnog zaključka došlo se na poćetku zbo; toga što se slavonska
keramika u dubljim slojevima pojavljivala samo do 0,40 m«1 . Navodeći dalje da je
pojedinačnih nalaza vučedolske kera mike bilo i u dubljim slojevima, A Benac ipak
konstatira da se ova keramika »pojavljuje pretežno (da ne kažemo, gotovo redovno) u
gornjim slojevima« . 16 Kako sc pojedinaćni nalazi vučedolske keramike vezuju i za dublje
slojeve, A Benac ovaj lokalitet tret ira kao j edinstvenu cjelinu.
Prilikom iskopavanja, A. Bcnac j c na Al ihodžama konstatirao postojanje šest
»kući š ta«, odnosno plitkih ovaInih ili okrug lih udubljenja koja su imala karakter nastam­
bi. 17 . Naš interes je ovdje vezan, ~rije svega, za o va "kućišta« kojima je prije dvadesetak
godina pažnju posvetio i B. Čović 8 konstatirajuć i sljedeće:
I. U kućištima nije pronaden nijedan primjerak keramike koja se može dovesti u
vezu sa vučedolskom kul turom.
2. Kulturni sadržaj ku ćišt a čine dvije g rupe nalaza: jedna koja se može označiti
neolitskom keramikom i druga, koja ima sva obilježja eneolitske keramike. Pored posve
grube keramike koja se sa neolitom može dovesti u vezu samo na osnovu tehnoloških
svojstava, neolitski karakter imaju i sljedeći nalazi:
- fragment široke cilindrične noge, crvenkaste u prelomu, sa debljom crnom
prevlakom na površini, T.I, l . ;
- fragment grube šiljate nožice, crvenkaste površine, raden e sa znatnom primjesom
bj e ličastog krcćnog pijeska, T.I, 2;
- fragment trbuha i ramena duboke zdjele, crvenkaste u prelomu, sa debljam crnom
prevlakom na površini, T.I, 3.
Eneolitsku keramiku kućišta odreduje znatan broj ornamentiranih fragmenata, medu
kojima su najbrojniji oni na kojima su izvedeni motivi guŠĆe ili rj ede postavljenih cik-cak
linija, T. II, l, a nešto rjedi su primjerci na kojima je izveden mrežasti moti v, T.II, 2. U
manjem broju su zastupljeni i primjerci posuda sa istaknutim ramenom i izdvojenim
vratom, na kojem su izvedene kose ili vertikalne kaneJure, finije ili grublje izrade, T.II,
3,4.
3. Kulturni sloj iznad kućišta karakterizira, prije svega, dalje brojno prisustvo
posuda ukrašenih paralelnim cik-cak linijama i zdjela ukrašenih kratkim, vertikalnim
kanelurama na ramenu, često u kombinaciji sa vertikalnim plastičnim rebrima. Pored toga,
kulturni sloj iznad kućišta karakterizira značajno prisustvo tipične vučedolske keramike.

tJ. Ibid, str . 15,

14. Ibid, str . 16,
15. Ibid, str. 16 ,
16. Ibid, str . 16,
17. Ibid, str . IS ,
18. B. Čović, 1965, str. 66,
GZM (A ), N.S. sV. 44, 1989. Sir. 39-60
B. MARIJANOVIĆ, KASNA BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLITU 47

Ona se, medutim, po fakturi ne razlikuje od eneolitske keramike zastupljene u kućištinu,

izuzev nekoliko primjeraka koji prethodnu konstataciju ne dovode u pitanje. Vučedoiska
keramika je, prenu A. Bencu, brojnije zastupljena tek u gornjem dijelu sloja, koji je dao
i nešto kostolaćke keramike. Najzad, treba naglasiti i ćinjenicu da taj dio sloja nije dao
nikakve nalaze koji bi se mogli dovesti u vezu sa neolitom.
Ovdje odmah moramo istaći da spomenuta zapažanja B. Čovića i danas inuju svoju
punu vrijednost, te da ponovnim pregledom nalaza nismo mogli naći nikakav razlog koji
bi ih osporavao. Na temelju takvih zapažanja, jasno je, nameće se i potreba drugaćijeg
pristupa ovom nalazištu.
Već je P. Korošec istakla da se u Alihodž.anu mora »raćwlati i sa starijim slojevinu
od slavonske kulture« i založila za vezivanje jednog dijela nalaza za »jadransku grupu
eneolita i ranog bronzanog doba. «19
A. Benac je kasnije istaknuo brojnu zastupljenost ,.badenskih« elemenata u keramici
ovog nalazišta , ali je mišljenja da se oni ovdje, kao i na nekim drugim nalazištinu, javljaju
istovremeno sa vućedolskom kulturom i u njenom okviru. 20.
B. Čović je mišljenja da i »pored kontinuiteta života koji je dovoljno dokumentovan
treba razlikovati dvije osnovne faze« . Stariju fazu, prenu B. Čoviću, karakteriziraju
elementi badenske kulture i nulobrojni elementi karakteristićni za mladi neolit (eneolit)
istočne i centralne Bosne. Mlada faza je obilježena koegzistiranjem badenskih i vućedol­
21
skih elemenata.
Mišljenja koja smo naveli medu sobno se dosta razlikuju, ne samo u pogledu pristupa
stratigrafskim karakteristikanu nalazišta već i u pogledu hronološkog i kulturnog opred ­
jeljenja nalaza. Moramo odmah reći da smo vrlo skloni prihvatanju interpretacije koju je
dao B. Čovi ć , jer je ona zasnovana na vrlo ubjedijivim argumentinu i uz puno poštovanje
relevantnih stratigrafskih podataka. B. Čović se, medutim, nije detaljnije bavio onom
grupom nalaza koja pokazuje neolitska svojstva, već je te nalaze samo okvirno vezao za
neolit centralne i istočne Bosne. Pitanje njihovog preciznijeg kulturnog odredivanja je za
ovaj rad, medutim, od velikog znaćaja.
Moramo odmah naglasiti da je izvjesna rezerva B. Čovića prenu odredenijem
kulturnom opredjeljenju ove grupe nalaza i danas sasvim razumljiva, jer svi relevantni
elementi koji se za tu potrebu mogu uzeti u obzir nis'u uvijek dovoljno indikativni. Tako
se npr. šuplje zvonolike noge posuda na nozi mogu naći i u vinćanskoj i u butmirskoj
kulturi. Grube šiljate nožice su izvorno vezane za vinćansku kulturu u Gornjoj Tuzli, ali
se u znaćajnom broju nalaze i na butmirskim naseljima. Samoje fragment trbuha i ramena
duboke zdjele mnogo bliži butmirskim nego vinćanskim posudama ovog tipa .
Nasuprot ovoj tipološkoj neizrazitosti, koja nas može dovesti u nedoumicu oko
kulturnog opredjeljenja ovih nalaza, stoje njihove tehnološke karakteristike, koje se mogu
usporedivatijedino sa tehnikom izrade butmirske keramike. Ova konstatacija važi za svu
keramiku ove faze, razumljivo onu koja inu oeolitska obiljefja. Kada se u obzir uzme i
ćinjenica da se naselje u Alihodž.anu nalazi na teritoriju kojije pripadao butmirskoj kulturi,
onda nam se upravo ta podudarnost u tehnologiji izrade keramike ćini odlućujućim
elementom za njeno povezivanje sa nosiocinu butmirske kulture, bez obzira na tipološku

19. P. Korošee, 1962, str. 219 i dalje,

20. A. Bense, 1964, str. 146,
21. B. (ović, 1965, str. 67,
 GZM (A ), N.S. sv 44,1 989. SIr. 39-60
48 B. MARIJANO V IĆ , KASN A BUTMIRSKA KULTURA U ENOLlTU

srodnost sa nekim odlikama vinčanske kulture u sjeveroistočnoj Bosni. U vezi sa ovakvim

opredjeljenjem otvara se, naravno, problem potpunog nedostatka butmirske ornamentike,
kao jednog od elemenata koji bi tu kulturnu pripadnost mogao potkrijepiti. Medutim, taj
nam se nedostatak ne čini posebno važnim argumentom za osporavanje ovakvog kulturnog
opredjeljenja, jer ga je moguće objasniti na isti način na koji smo nedostatak butmirske
ornamentike protumačili i u Crkvinama. Dakle, rijeć je ojednoj sasvim kasnoj butmirskoj
kulturi, prepoznatljivoj prema dijelu tipoloških karakteristika i tehnološkim osobinama
keramičkog materijala. A daje rijeć o njenoj kasnoj fazi ne govori samo potpuno odsustvo
ornamentike, već i relativno skroman fond nalaza, koji skoro više govore u prilog tradicije
nego kulturne konzistentnosti.
Ako su naši zaključci tačni, za rješavanje karaktera naselja u Al ihodžama , odnosno
njegove starije faze, bitan je upravo odnos butmirskog i badenskog materijala, a u
odredenoj mjeri i vučedolskog. Taj odnos je potpuno jasan. U kućištima su zastupljeni
butmirski i badenski (vučedolskih nalaza nema), a u sloju iznad kućišta badenski i
vučedolski nalazi (ovdje nema butmirskog materijala) . Očiglednoje, dakle, koegzistiranje
butmirskih i badenskih elemenata. Karakter tog koegzistiranja definira , prije svega, njihov
procentualni odnos koji ide u prilog dominantnijeg značaja badenskih elemenata. S druge
strane, osim očiglednih tipoloških razlika sasvim su jasno uočljiv e i razlike u tehnici izrade
ove dvije keramičke vrste, što bi istovremeno moralo označavati i dvojnost populacionog
sastava ove faze. Prema tome, badenski i butmirski elementi kako smo ih do sada
označavali , imaju vrijednost kulturno-etničkih komponenti u fizionomiji ove faze Ali­
hodža . Budući daje njihov procentualni odnos neujednačen i u značajnoj mjeri ide u prilog
dominanl11e uloge badenske komponente, mora joj se pripisati i primaran značaj u
fizionomiji starije faze Alihodža. U tom kontekstu, butmirska komponenta se iskazuje kao
posljedica prisustva više pojedinačnih njenih pripadnika nego organizirane zajednice. Iz
ovakve postavke, razumije se, proizilazio bi i zaključak o kulturnom i el11ičkom presloja­
vanju butmirske kulture badenskom, ali se taj zaključak ne može u cijelosti priIl'Jjeniti na
naselje u Alihodžama. Po karakteru njegove starije faze, taj proces se u izrazitijem obliku
odvijao na nekom susjednom mjestu , a ovdje su vidljivi samo refleksi njegove skoro
završne faze.

BIOGRAD U PRUSCU

Gradinsko naselje u Pruscu bilo je predmet iskoravanja u dva navrata i to 1980. i

1985. kadaj e najprije poe! rukovodstvom Z. žeravice,2 a zatim B. Marijanovića istražena
2
površina od cca 150 m . Iskopavanje Z. žeravice je bilo usmjereno na istraživanje
srednjovjekovnih ostataka, a B. Marijanovića na ispitivanje praistorijskih slojeva.
Kulturni sloj nalazišta dostiže debljinu od cca 3,80 ill i omogućuje sasvim sigurno
diferenciranje pet razvojnih faza, od kojih su dvije starije izdvojene na osnovu pouzdanih
stratigrafskih podataka, dok su ostale tri zbog poremećenosti sloja fiksirane na osnovu
tipoloških karakteristika pokrel11og materijala. Ta okolnost, medutim, za nas nema bitnijeg
značaja jer samo dvije starije faze pripadaju eneolitu, dok se ostale kreću u hronološkom
rasponu od bronzanog do kraja željeznog doba.
Kada je rijeć o eneolitskim fazama, treba odmah naglasiti da je njihova podjela

22. Iskopav anja Z. Žeravice nisu objavljena , a rezultati su inkorp orirani u izvještaj podnesen
SIZ-u nauke pod naslovom »Župa Uskoplje II srednje m vijeku i ranom tursk om periodu «,
GZM eA), N.S. sV. 44,1989. SIr. 39-60
B. MARIJANOVIĆ, KASNA BUTMIRSKA KULTURA U EN EOLITU 49

zasnovana na činjenici da faza II pripada vučedolskoj kulturi, dok faza I, kojajoj prethodi,
pripada predvučedolskom eneolitskom razvoju. Budući da se ovdje ne radi o cjelovitom
publiciranju rezultata iskopavanja, te da karakter faze II nema direktne veze i odl uč ujuć eg
značaja za problem koji se ovdje obraduje, zadrŽ3ćemo se samo na odlikama najstarij faze
ovog nalazišta.
Ovoj fazi pripadaju sedimenti od zdravice do dubine od cca 1,50 m. Kulturni sloj
je potpuno homogen i ne pruža bilo kakvu mogućnost dalje podjele.
Osnovnu masu keramičkog materijala, što je i sasvim uobičajeno, čini gruba
keramika. Njena izrazita karakteristikaj e potpuna uskladenost s tehnikom izrade neolitske
keramike, ili, da budemo sasvim precizni, upadljiva bliskost sa butmirsko m keramikom .
Ova odlika ostaje trajna odrednica grube keramike tokom čitave ove faze. Druga njena
karakteristika je relativno siromašan repertoar oblika, koji se uz izvj esna variranja, kreću
unutar tri osnovne forme: lonac sa nešto višim, jasno izdvojenim vratom i obično jako
istaknutim trbušnim segmentom, T .IlI, l; duboka bikonična zdjela sa redovito kratkim
gornjim dijelom uvučenim prema unutra, T.IlI,2; duboka loptasta zdjela sa diskretno
naglašenim prstenastim ili jasno izdvojenim vratom, T.III,3,4.
Ijoš nešto. Medu grubom kerami kom ove faze zapaženi su, istina rijetko, primjerci
grubih šiljatih nožica, T .IlI,5.
Nasuprot ovim vrlo stereotipnim karakteristikama grube keramike stoji vrlouočlj iva
raznovrsnost fine keramike . Dakako, ta raznovrsnost podrazumij eva samo njene tipološkc
karakteristike, dok su sve ostale odlike, ornamentaini sistem prije svega, vrlo ograničene.
No, prije nego li predemo na prikaz tih karakteristika treba , naglasiti još dvije važne
činjenice. Prvo, to je izrazito neolitski karakter tehnologije daleko najvećeg dijela nalaza
i, drugo, kulturnu sliku ove faze karakterizira nekoliko različitih ko::nponenata.
Prvoj i najbrojnije zastupljenoj komponenti pripadaju nalazi koji se mogu obuhvatiti
pod nazivom ,.neolitska keramika~, tačnije, butmirska keramika . U pitanju je keramika
fine fakture, odličnog kvaliteta, tamnosmede do izrazito crne boje. Najveći broj ovih
nalaza ima sjajno uglačanu površinu. Od tipova su najčešće zastupljene različite varijante
loptastih i poluloptastih zdjela ili šolja sa kratkim prstenastim ili blago izvijenim vratom,
T.III ,6; široke plitke zdjele, vjerovatno recipijenti posuda na nozi, T .IlI,7, te minijaturne
piriformne posude, T. IV ,l.
Ornamentaini sistem ove grupe nalaza u potpunom je znaku kaneliranja. U pitanju
su vertikalne ili kose kanelure izvedene na ramenom segmentu posude, a njihovo izvodenje
je vrlo pažljivo i plitko tako da površina posude nikada nije izrazito valovita, T.III,6.
Izvan ovih ornamentainih karakteristika stoji jedan primjerak zdjele na kojoj su
očuvani ostaci crvene pastozne boje. Kako nije moguće razaznati bilo kakav motiv ili
kompoziciju, vjerovatno je u pitanju bojenje čitave površine posude, ili njenog većeg
dijela.
Drugu komponentu karakterizira, takoder, odlična faktura i visoka kvaliteta izrade,
a ako se izuzme činjenica da posude koje ovoj komponenti pripadaju imaju pretežno
svijetlosmedu do crvenkastosmedu boju površine (mada ima i gotovo crnih prin*raka),
može se reći da ne postoji nikakva razlika u odnosu na način izrade prve komponente. Ili,
da budemo sasvim jasni, neolitska tehnologija karakterizira i ovu grupu nalaza.
Medutim, da ova komponenta nema izvorno neolitski karakter, vrlo dobro ilustri­
raju tipološke odlike keramike, koje su u potpunom skladu sa odgovarajućim odlikama
badenske kulture. Upitanjuje, praktično,jedanjedini tip posude sa manje ili više loptastim
donjim dijelom i visokim cilindri čnim vratom, T .IV,2,3.
4 - Gl asni k
 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. str. 39-60
50 B. MARIJANOVIĆ , KASNA BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLITU

Ornamentaini sistem je i ovdje u potpunom znaku kane Iiranja, ali u odnosu na

kaneliranje butmirske keramike postoje i izvjesne razlike. Pored finih vertikalnih kanelura,
T.lV,2, često se javljaju i vrlo široke kanelure sa jasno naznačenim rebrima, T.lV,3, što
kod butmirske keramike nije zabilježeno. .
Badenskoj komponenti ovog nalazišta će, svakako, pripadati i primjerak duboke
konične zdjele sa izrazito naglašenim vratom, izvijenim prema vani. Za ovaj primjerakje
vezana i upotreba crvene pastozne boje, kojom je prevučena čitava gornja površina, sl.
12.

Crtež: N. l:majčanin

Treću komponentu smo ovdje izdvojili prvenstveno zbog toga što nalaze koje
obuhvata nije moguće dovesti u vezu ni sa butmirskom ni sa badenskom kulturom. Neki
od tih nalaza se mogu usporedivati sa lasinjskom kulturom, mada se ta usporedba ne može
u svim detaljima sprovesti. Kod prva dva prin1ierka koja ovdje uzimamo u obzir, T.lV,4,5,
u vidu imamo sličan tip zdjela koji se javlja već u ranoj lasi njskoj kulturi, a posebno
plastične aplikacije na prelomu donjeg i gornjeg konusa. Ova usporedba nije potpuna jer
naše primjerke ne karakterizira oštar prelaz iz donjeg u gornji konus, što je izrazita odlika
lasinjskih zdjela ovog tipa, a i lasi njske kulture u cjelini. No, ako se ovaj tip zdjela može
dovesti u vezu sa lasi njskom kulturom, spomenutu je razliku moguće objasniti činjenicom
da ovdje nije moguće računati sa tom kulturom u njenom izvornom obliku, već samo sa
njenim izvjesnim elementima . S druge strane, kako se tehničke odlike ovih posuda ne
razlikuju od ostale keramike ove faze, moguće je da one predstavljaju samo lokalnu
interpretaciju, u kojoj i nije moguće očekivati potpuno vjerno prenošenje svih karakteri­
stika. Uostalom, ovu fazu u cjelini karakteriziraju više zaobljeni nego oštro prelomljeni
recipijenti. Kada je riječ o druga dva primjerka, T.IV,6,7, veza sa lasi njskom kulturom
nam se čini sasvim izvjesnom ne samo zbog tipoloških karakteristika, već i zbog razlike
u tehnici izrade koju oni pokazuju u odnosu na ostalu keramiku ove faze. Na kraju, još
nekoliko zapažanja o stratigrafskim odnosima ovih komponenti. Prvo, sve tri komponente
dolaze istovremeno u svim dijelovima sloja koji pripada ovoj fazi. Nije moguće izdvojiti
nikakve izolirane stratume, meduslojeve, ukopavanja, zatvorene cjeline i sl. i na toj osnovi
temeljiti razdvajanje ovih komponenti. Drugo, ovaj sloj je potpuno zatvoren i mora se
isključiti bilo kakva mogućnost sekundarnog miješanja materijala. Treće, osnovna kom­
ponenta ove faze je keramika sa tehnološkim i tipološkim karakteristikama butmirske
GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 39-60
B. MARIJANOVIĆ, KASNA BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLTTU 51

kulture, dok su druge dvije zastupljene u manjoj mjeri. S druge strane, nalazi badenskog
tipa su uočljivo više zastupljeni od onib koje smo doveli u vezu sa lasinjskom kulturom.
Ova zapažanja odreduju pravac razmatranja karaktera ove faze u cjelini.
Vidjeli smo, naime, da osnovni fond nalaza predstavlja keramika butmirske kulture,
pa je prirodno pretpostaviti da i ova faza u cjelini pripada njenim nosiocima. Ovdje nije
riječ samo o butmirskom dijelu fine keramike već i o gruboj, dakle svakodnevnoj keramici,
koja obzirom na ulogu upravo u svakodnevnom životu vrlo dobro ilustrira izrazitost
butmirske komponente. S druge strane, but rnirskuje komponenru ovdje moguće identifi­
cirati na osnovu slijedećih elemenata: tehnologija izrade, tipovi posuda i ukrašavanje
kaneliranjem. Nema nikakvih tragova klasične butrnirske ornamentike, a nedostaje i dobar
dio njenih keramičkih formi. Očigledno je, dakle, da i u ovom slučaju nije moguće
uspostaviti direktnu hronološku paralelu niti sa jednim butmirskim naseljem ili nekom
njegovom razvojnom fazom, jer za takvu usporedbu nedostaju mnogi važni elementi. Ako
se ima u vidu, već ranije spomenuti karakter III faze u Obrama II, koja je reprezentant
procesa razgradnje ove kulture, onda je potpuno jasno da na našem nalazištu moramo
računati sa njenom kasnom fazom, kasnijom i od one dokumentirane u samim Obrama.
Kasnijoj zbog toga što ovdje nema ni traga ne samo od spiraloidne, već ni od trakaste
dekoracije, a to, prema Obrama II, znači definitivnu razgradnju njenog ornamentalnog
sistema. Istina , neobično je da se kaneliranje manifestira u svom gotovo klasičnom obliku,
jer bi prema Obrama II i ovaj način ukrašavanja trebalo da postupno odumire. Tu,
medutim, treba pomišljati i na odreden poticaj druge komponente koju smo ovdje
konstatirali, a koja ovaj način ukrašavanja, takoder, njeguje, usljed čega je mogla ovdje
biti oživljena ili nastavljena jedna stara tradicija butrnirske kulture.
Naravno, riječ je o badenskoj komponenti. Moramo odmah naglasiti da karakter
nalaza koji se sa ovom kulturom mogu dovesti u vezu, ne dopušta nikakvu mogućnost za
tvrdnju o konzistentnosti badenske kulture na ovom nalazištu, a to se odnosi i na njenu
populaciju . Bilo kakvoj pretpostavci te vrste ozbiljno se suprotstavlja činjenica da izmedu
nalaza badenskog tipa i butm..irske keramike nema nikakve razlike u tehnici izrade. To bi,
svakako, moralo značiti da u njihovoj produkciji učestvuje samo jedna populacija. Prema
izrazitosti neolitskog načina izrade, jasno je, to može biti samo butmirska populacija.
Badenski nalazi, vidjeli smo, u keramografiji ove faze učestvuju samo sa jednim tipom
posuda, a isključujući kanel i rane omarnente, nedostaju sve ostale karakteristike badenskog
ukrasnog sistema. Kada se ovome doda već spomenuta činjenica da badenska komponenta
i u procentualnim odnosima znatno zaostaje za butrnirskom, te daje ograničena isključivo
na finu keramiku, onda je nužan zaključak da je prisustvo badenskih karakteristika u
okviru ove faze posljedica uticaja s područja badenske kulture, ali da badenske forme ovdje
predstavljaju lokalne proizvode bez učeŠĆa badenske populacije.
Isti bi karakter imali i nalazi tzv. treće komponente. Izuzev dva spomenuta primjerka
ni tu nema nikakve razlike u tehnici izrade, ornamenti lasinjske kulture su potpuno odsutni,
a i tipološka povezanost nije izrazita. Kada se ima u vidu i činjenica da je ovo najslabije
zastupljena komponenta,jedino rješenje koje nam se čini prihvatljivimje da su ovi elementi
samo posljedica kulturnih uticaja, a nikako rezultat prodora i prisustva nosilaca lasi njske
kulture .
Imajući u vidu sve dosad izneseno, čini nam se da je stariju fazu ovog nalazišta
moguće definirati kao predstavnika kasne butm..irske kulture. Nedostatak mnogih njenih
tipičnih forr.)..i, potpuno odsustvo karakteristične ornamentike, te jasni i u cjelini uzev
dosta trojni eneo1itsk..i elementi govore u prilog ne samo njene bronološke pripadnosti
4'
 GZM (A ), N. . sv. 44, 1989. str. 39 60
52 DUH-liRSKA KULTURA U ENEOLITU

eneolitu , v eć u pućuju na mogućnost i njene kulturne pripadnosti cncolitu .

Pret hodno obradena nalazišta, njihova kulturna slika i stratigrafski podaci omo­
gućav aj u uočavanje nekih zaj edničk ih odlika, u prvom redu onih kqje su od značaj a za
defini ranje horizoota kasne butlUirske kul ture u smislu problema koj i smo istakli na
početk U ovog rada.
l. Na sva tri nal azišta se u većoj il i manjoj mje ri uočava prisustvo nosilaca butmi rske
kulture. Njihova iden tifikac ij a je moguca samo na osnovu tipološk ih i tehnoloških
vrijednosti keram i čkog materijala, 'ako on u jelini odaje sl iku sasvim degeneri rane
kul ture. Ta konstatacij a podrazumijeva, pri 'e svega, potpuni nedostatak lipitnog dekora­
tivnog siste ma.
2 . U odnosu na poč e tn i proces kulturne razgradnje, kakav je ut vrden na Obran13 II ,
butmi rski nal azi sa naših lokaliteta pol:azujujoš izrazitije znake degeneracije. Ta okolnost,
vj erovatno, dopušta i pretpostavku o monološkoj razlici izmedu naših nalaza i faze III u
Obra ma II, a to istovremeno podrazun ijeva i produžetak traj anja butmirske kulture izvan
hronološkib okvira zav ršne faze Obra.
3. Na svim nalazišti maje mo guće konstatirati hronoloSki kontakt nosilaca butmirske
i badenske kulture, to implicira i položaj kasne butmir ke kulture W1utar hronološkog
okvira koji karakterizira prisustvo prvi h eneolitskib kultura tl Bo ni i Hercegovini. Ovakav
hronološki položaj bu tmi rskc kultllfe je u Alihodžan13 i u Biogradu sasvim izvjestan , a na
Crkv inan e može dosta osnova pretposta iti.
4. Na nalazi tu Biograd je odnos butmirske j badenske komponente takav da ova
prva odreduje karakt r naselja II cjelini, dok se u Crkvinama m že pretpostaviti pribl ižno
istovetan njihov odnos. Samo je u Alihodžama taj odnos potpuno obratan i ukazuje na
primarn i zn ačaj badenske kulture. Istovremeno, jedino na tom nalazištu se može govoriti
O badenskoj ku ltu ri u njenom izvornom obliku i konzistenmoj ku ltu rno------emićkoj pojavi,
dok su i na Crkvinan13 i u Biogradu badenski elementi zastupljeni u obliku koj i isključ uje
prisustvo njenih nosilaca.
5. Pored badenskib elemenata na Pruscu i Crkvinan1a se zapažaj u i lasinjski , odnosno
tiszapolgar elementi , ali je njihov udio u kulturnoj slic i tih naJazišta od sekW1darnog
znač aja. Na Alihodžal113 ti elementi nisu zabi lježeni.
6. Na Alihod.žama i Biogradu jc. iznad sloja u kojem koegzisti raj u butmirski i
badenski elementi, utvrdeno i postojanje sloja vučedolske kulture u kojem sc produiavaju
i neke odlike badenske kulture, ali pOtpW10 nedostaju butmirski elementi. Na Crkvinal113
taj odnos nije jasno utvrden, ali se može pretpostaviti izvjesna pod udarnost sa ova dva
nalazišta.
Izneseni podaci, či n i nam se, dovoljno jasno ukazuju da je prethodno postavljeno
pitanje trajanja butmirske kulture izvan hronolo kib okvira faze III u Obrama II imalo
osnova. Očigl ed no j e da butmirska kultura ne zavrSava svoje trajanje sa prestankom života
u Obrama II, već poznaj e još jednu kasnu fazu razvoja, koja II najv ećoj mjeri pokazuje
znakove potpune degeneracije. Postojanje ovako kasne razvojne faze je logi čno, jer
kulturna degeneracija ne podrazumijeva i populacionu degeneraciju, a još manje njeno
potpuno iščezavanje. Butmirska populacija nije nestala sa nestankom njenih vanjskih i
jasno prepoznatljivih obilježja, jer ta obilježja ne predstavljaju ništa drugo do odraz
stvaralačkih potencijala, a njihov nestanak , druge strane, ne znač i niSta drugo do kulturnu
iživljenost i bezidejnost. Uostalom, potpuno nestajanje bulmir ke populacije i ne predsta­
vlja nikakvu uzročno-posljedičnu mLŽnost izazvan objektivnim okolnost in1a kakva je
npr. prostorni odnos i razmještaj autohtonih i migracionill populacija. Naime, niti na
GZM (A), N.S . v. 44, 1989. If. 39-60
B. M A RIJ ANOVIĆ, KASN A BUTMIRS KA KULTURA U ENl:OLl U 53

podmčju butmirske kultu niti na podmčj u bilo koj e k.asnoneoli tske kulture u Bosni i
Hcrcegovini , nUe mog uće utvrd iti postojanje nekog naselja na kojem se prestanak života
možc povezali sa dolaskom novih ( neolitsk ih) J.. ult llra i populaeij . S dmge strane, priliv
novog stanovništva, u rij me kojc odgovara prisustvu ranih eneolitskih kultura na ovom
prostom , j e u toj mjeri ograničen da je leSko pretpos aviti njegov od l učujuć i značaj za
ukupnost razvoj a u hronološkim okvirima od redenim njihovim nastupanjem. Uza sva
oI,lraničenja koj a po tavlja današ1ui nivo ist at nosti, valja ipak naglasiti da je malo
vjerovatno da će i bu duća istraži vanja tu sliku značaj nije promij eniti i dopustiti pretpo­
stavku o potpunom kulturnom i etniČ k o II pr . loja vanju autohtonih populacija od strane
novih ku ltu mo--etn i čki h gmpa. U tom kom kSIU, razumij e sc, i n ša nalazišta pokazuju,
prij e svega , pri sumost butmi rske populacij e u vrijeme čiji sadržaj i karakter od reduju i
nove, encolitske ku lture. U vezi s ti m, naravno, postav lja se pitanje araktera koegzisti ­
ranja autoh tonih i novih ku mmo-ctničk i h gmpa, il i, da budemo sasvim jasni , pitanje
uloge butmirske kulture u uobličavanju kultu og sadržaj a vremena koje ima obilježja
ranog eneolita .
Ovim pitanje m u okvirima Bosne i Hercegovine se, koliko nam je poznato,
odredenije bavio samo A. Benac, pa je jo prije dvadesetak godina iznio mi šljenje o
bUlmirskoj k"Ulturi kao neolitskoJ retardacij i u hronološkim okviri ma eneoli ta. 23 Ovakav
svoj pristup autor je temeljio na nesaglasnosti ukupnih odli ka butnti rske kulture sa
odli ka ma eneolita ka ) posebne kll llu rno-- istorijske epohe. Č ini nam se, medutim, daje
mogu ćc i nešto dlll ga ć lje gledanJc.
Kada bi se spomenuto mišljenje A. Benca pokušalo o."poravati sa stanovišta obima
promjena na osnovu koj ih bi eneolitski karakter butmi rske kulture bio nesporan, izvj esno
je da bi argumenti koji bi takav pristup podržavali bili manjkavi i umnogome neubjedlji vi .
Zbog toga nam sc čini da o mogućem cneolitskom karaktem kasne butmirske kuJ ture treba
ra pravljat i na posrcdan način .
Prvo, iz izloženog karaktera nalaza sa naših lokali teta vidljivo j e da se butmirska
kultura nalazi II stanju iživljenosti i bezidej nosti , a to znač i da njenim unutrašnjim
potencijali ma i nisu bile moguće od l učujuće promj ene, koje bi označavale njenu transfor­
macij u iz neoli tske u eneoli tsku manifcstaciju .
. Dmgo, obim priliva novog stanovništva nije bio tako velik da bi snagom same
populacij e i njen ih kul turn ih potencij ala preslojio autohtoni supstrat, ili da bi kod tog
autohtonog stanovništva izazvao nagle i kmpne promjene, koje bi u najvećoj mjeri bile
usaglašene sa odlikama eneolita u cj elini . Ovo istovrcmeno znači daje podmčj e butmirske
kulture, a to važi i za Bosnu i Hercegovinu u jelini, u dobroj mjeri ostalo po strani prvih
velikih populacionih kretanja i implika ij a na kul turnom i socij al n~konomskom planu
koje stoj i II vezi s tim.
Treće, izvj esne promjen se ipak uočav aj u a ogledaju se npr. u izboru n*sta za
podizanje naselja. Sva tri naša nal.:.zišta su po svom položaj u vrlo bliska naseljima
gradi nskog tipa. U odnosu na ostala naselja butmirske ulture, to je potpuno nova pojava .
Promjene II izbom mjesta za podizanje naselja ne mogu se iskoristiti za tvrdnju i o
promjenama u ekonomskoj strukturi , ali se ni takva povezanost ne može odbaciti. U
svakom slučaj u, drugač iji položaj naselja s vj edoči i o d mgačijim uslovima života.
Če t v rto , potpuno odsustvo bakarnih proizvoda i odsustvo tragova o poznavanju

23. A. n eone. 1964 , str. 132 i dalj e.

 GZM (A), N.S. sV. 44 , 1989. SIr. 39-60
54 B. MARIJANOVIĆ, KASNA BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLITU

metalurgije bakra u cjelini, ovdje se ne mole uzeti kao argument za osporavanje mogućeg
eneolitskog karaktera butmirske kulture, zbog toga što je metalurgiju bakra na ovom
prostoru moguće i inače egzaktno dokazati tek u okviru vučedolske kulture.
Peto, kako se butmirski elementi vrlo jasno uoćavaju sve do vremena koje je
obiljeleno prisustvom vučedolske kulture a zatim nestaju, jasno je da se kroz čitav period
koji definiraju badenska i lasi njska kultura ima račUilllti i sa udjelom nosilaca butmirske
kulture u formiranju ukupne fizionomije ranog eneolita, izraženim kroz odnos njenih
nosilaca i nosilaca eneolitskih kultura, badenske prije svega. Karakter tih odnosa definiraju
odlike starijih faza u Alihodžama i Biogradu, te pretpostavljene starije faze na Crkvinama.
Na osnovu tih odlika, mole se reći da je odnos nosilaca butmirske i badenske odreden
njihovom istovremenošću iz koje proizilazi izvjestan oblik »kontaminiranja« butmirske
kulture badenskim elementima. Taj odnos je oćigledan u Biogradu, a vjerovatan na
Crkvinama. S druge strane, na Alibodžama se radi o egzistiranju butmirskih elemenata u
okviru badenske kulture što bi, kada je u pitanju to nalazište, moralo označavati već
izvršeno kulturno i etničko preslojavanje butmirskog supstrata. Prema torne, odnos
butmirske i badenske kulture odreduje njihova istovremenost iz čega proizilazi pojava
nekih badenskih elemenata u okviru butmirske kulture i to kao posljedica uticaja sa
badenskog područja. Na pojedinim mjestima ova istovremenost dovodi do preslojavanja
autohtonog butrnirskog supstrata badenskim. Iako se u osnovi radi o različitim procesima,
u oba slučaja to rezultira promjenama u materijalnoj kulturi butmirskog stanovništva.
Kako ove promjene nisu posljedica unutrašnjeg razvoja, već stoje u direktnoj vezi sa
vanjskim uzrocima, čini nam sc da je čiIav laj proces moguće označiti p r o c e s o m
e n e o l i t i z a c i j e kasne butmirske kul ture. U tom kontekstu je onda, razumije se, i
butOlirsku kulturu moguće smatrati predstavnikom ranog encolita, a njenu populaciju
Jednim od nosilaca razvoja tokom ovog hronološkog odsjeka eneoUta Bosne i Hercegovi­
ne.

LITERATURA
A. BENAC, 1949/50 - Istraživanje prehistorijskih nalazišta II dolini Bile, Glasnik Zemaljskog
muzeja, N. s.IV-V, 1949/50, Sarajevo, 1950.
1952 - Prehistorijsko naselje Nebo i problem buunirske kulture,
Ljubljana, 1952.
1964 - Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom
Balkanu, Sarajevo, 1964 .
1971 - Obre Il- Neolitsko naselje buunirske grupe na Gornjem polju,
Glasnik Zemaljskog muzeja, N.s . XXVI, 1971, Sarajevo, 1971.
B. (OVIĆ, 1965 - Uvod u stratigrafiju i hronologiju praistorijskih gradina u Bosni, Glasnik
Zemaljskog muzeja, N.s . XX, 1965, Sarajevo, 1965.
F. FJALA - M. HOERNES, 1898 - Die Neolitische Station von Buunir, TbeilU, Wien, 1898.
M. GARAŠANIN, 1947 - Položaj Buunira prema preistorijskim nalazištima u Srbiji, Glasnik
Zemaljskog muzeja, N.s. II, 1947, Sarajevo, 1947.
ll. GA VELA, 1949/50 - O pitanju originalnosti idatovanja buunirske kulture, Glasnik Zemaljskog
muzeja, N.s . IV-V, 1949/50, Sarajevo, 1950.
GZM (A), N.S. sv. 44, 1989 str. 39-60
B. MARIJANOVIĆ, KASNA BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLITU 55

G. KARO, 1930 - Scllnachtgrabcr von Mdžcenai, Mi.inchen, 1930.

J. KOROŠEC, 1947 - Buunirska keramika, Zgodovinski časopis J, Ljubljana, 1947.
1955 - Nekaj pripomb k izvoru butmirske kullurne skupine, Arhco­
10ški ve,l11ik VI/l, Ljubljana, 1955 .
1957 - Neolitska naseobina na Crkvinama u Turbetu kod Travnika
Glasnik Zemaljskog muzeja, N.s . 1957, Sarajevo, 1957. '
. 1962. - Neka pilanja oko eneolita u Dalmaciji, Diadora 2, Zadar, 1962.
P. KOROŠEC, 1962 - Ncka pilanja oko eneolita u Dalmaciji, Arheološki radovi i rasprave JAZU,
2, Zagreb, 1962
W. RADIMSKY - M. HOEHNES, 1895 - Die neolilische Slation von Buunir Theil I Wien
1895. ' , ,
D. SREJOVIĆ, 1964 - Vcrsuch einer geschiehllichen WCllllng der Blltmir-Gruppc, Archaeo­
logia lugoslavica V, Beograd, 1964 .
A. STOCKY, 1926 - Pravck zemc česke, Prag, 1926.
M. VASIĆ, 1929 - DalO v3J1je ButInira, Zbornik u časl Bogdana Popovića, Beograd, 1929.

RESUME

LA CULTUHE DE BUTMIR TARDIVE A L'ENEOLlTHIQUE

A la ftn des foulllcs ;i Obre II cl apres avoir lermine I'3Jlalyse des trouv all les et des donnees
recuelllies, on a mis lU1lermc au gr3Jld inlćrcl que les prćhisloriens montraienl pour I'Wl des groupes
neolill1iques les plus impOfl3JllS dc CCltC panie des Balk3J1s, la culture de Buunir. On a resolu le
probleme de sa genesc, des sources de ses caracleres typiques el celui de sa periodisation - donc
toules les questions qui se posaient depuis la decouvene du site de Butmir. Cependant, selon
I'auteur, II est W1e question non moins impOfl3Jlle que les autres qui n'a pas etc~ resolue de fa<;on
satisfais3J1te. II s'agil de cell e de la fUJ de la culture de ButJnir, mais pas au sens de la phase III a
Obre ll, selon la formulation d'A. Benac, mais d3JIS WI cadre chronologique qui correspond a
I' apparition des premieres cultures vraimenl ćneolillliqucs eJI Bosnic--Herzegovine -les cultures
de Baden et de Lasinja.
En analys3J1l1es donnees elles trouvallles slraligrapi1iques des trois siles - Crkvina aTurbel
pres de Travnik, Gradina;} AllllOdže pres de Travnik el Biograd a Prusac pres de Donji Vakuf­
l 'auteur conelul que sur tous ces siles il esl possible de conSlaler avec certitude la presence de
maleriel de Buunir, donc de la cullure de Butmir, cOexiSl3J1l avec des trouvailles ayaJlI indubilable­
menlie caractere de Baden. Sur tous les sites, le maleriel de Butmir se reconnalt exclusivement a
partir des caraclerisliqucs tecllJlologiques el lypologiques de la ceramique, landis que loules les
caracteristiques typiques du systeme decoratif de la culture de Butmir font complelement deraul. A
partir de cela, I'auleur conclut que lJ. cullure de Buunir n'a PJ.s dispJ.fll a la fw de la phase III a
Obre II, mais qu'elle a eOlUlU encorc une pl1J.se de developpemenl defwie par W1e impoflante
reduction de ses caracleristiques typiqucs el par l 'absence complete de I'ornementalion classique
de Buunir. C'eslla fw naturelIe du processus de degenćrJ.lion de celle culture, lequel a debule des
la f111 de la vie fl Obre II el donll'orienlJ.lion eSl dćfmie pJ.r une reduction des caracteristiques du
systeme decoratif qui elaieJlljuslemem essenliellcs.
Qu'il ne s'agisse PJ.s seulemeJ1l sur ces siles d'une tradition, l'auteur le prouve en se bas3Jll
sur le fail que les trouvailles de BUlmir ont un role J.bsolumeJll dominant, l3Jldis que le maleriel de
Baden - fl l 'exception de celui de Gradina J. AllllOdže - n 'offre PJ.s de base permelt3Jll de disculer
sur la reslructuratiO.J culturellc el elllJliquc du subSlral aulocl1lone. Les types de recipients de Baden
 GZM (A), N.S. sV. 44,1989. Str. 39-60
56 B. MARIJANOYIĆ, KASNA BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLITU

Cl ccm.iJl~ types J c LaslIljJ ne pcuvent Clre expliqu ć s quc [laf ICUf adopLion par les lniLiateurs de la
cul turc dc Butmir lard ivc , ct I'aulcur VOil Ll lc processus lI 'ćnćoliulisJLion de lJ populaLion locale.
Cc proces sus est lUle consequcncc nJlurcli c du rapport i! ć nĆrJ.I entre les cultures aUlochtones et les
cultu rcs migraloircs dans celle region, dans lequcl les prcmieres se revelent elfe des cultures
sufIi sammcnt vilJ.les biologiquemel1 t !luis co mpl' tement epuisees cul turellemenl, el les secondes
P J~ suifiS3. mmCnl nombrcuses ni expressi ves pour rcstructurcr culturellcment ct eUlI1iquement la
population autociltone.
Etaju dOJUlĆ que sur ces sitcs on J ćgJ l emCn l ćubli I 'cxistcnce d 'une slfate dc Vutedol, qui
vient :lU-dcss us de cellc cJ.racl ć r i s ć c par lc JIlJ l ćricl dc Bu unir ct dc BJ.den, I'aulcuf suppose que
I;} culture dc ButlTlir lreS lardive ct Ull lci processus dc son ćneoliUlisaLion ont dure jusqu'a
1'3ppJ rilioll dc b culture dc Vuč ed ol Cc n'cst lj JI 'aIlCC lj PCfC ĆC de ses i.nitiateurs quc toutcs les
trace, des popul ations Il(~ oliuliq lies Jutocil hlll<'S lIis pJ r:.li sselll complClcmenL

Traduc tion:
Marie-Agnes Vujić
GZM (A), N.S. s V. 44, 1989. SIr. 39·60
B. MARIJA NOV IĆ, KASNA BUTMIRSKA K LTURA U ENEOLlTU 57

TABLA I

Rl: l Crteži: N. Čmajćanin

 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 39-60
58 B. MARIJANOVIĆ , KASNA BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLlTU

TABLA II

~----
-- --

./

Rl: l Crteži: N. Čmajčanin

 GZM (A), N.S. sv. 44,1989. SIr. 39-60
B. MARIJANOVIĆ, KAS NA·i3UTMIRSKA KULTURA U ENEOLITU 59

TABLA III

RY * ~cm.
Crteži: 1. Radojević 1, 2, 3, 4
N. l:majčanin 5,6 i 7
 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. SIr 39-60
60 B. t.!ARJJA N O V r Ć . KA SNA BUT liRSKA KULTURA U ENEOLITU

TA BLAIY

4
3

Crteži: N. Čmajčanin
 G ZM ( A), N.S. s V. 44, 1989, SIr. 61-127.

UDK571 Originalni naučni rad

POSUŠKA KULTURA

Dr BORIVOJ ČOV IĆ , Zemaljski muzej BiH, Sarajevo

DefUliše se posuška kultura kao novootkrivena pojava ranog i srednjeg

hronzan og doba u zaledu istočne obale Jadrana. Prikazuje se istorijat istraživanja,
opisuj u važnija nalazišta i raspravlja problem geografske rasprostranjenosti te kultu­
re . Daje se periodizacija, s podjelom na tri glav ne faze: Nečajno, Sovići i Gagrice­
Hatelji. Anal iziraju se tipo]oške karakteristike, posebno oblici i ukrasi na keramici,
faza N ečaj n o i S ovići, te (preliminarno) faze G agrice-H atelji. Opisuju se vrste
naselja (gradinskih, pećinskih i otvorenih), te tipovi fortifikacija na gradinama . Dalje
se prikazuje orude i oružje, pa privreda, duhovna kultura i organizacija društva
nosilaca posuške kulture. Ističe se da je to sjedilačka populacija, s miješanom
zeIllljoradničkom i stočarskoIll privredom. Turnul i sa inhuIllacijama u zgrčenom
položaju su jedini poznati tip grobnica . U z aključnom dijelu razmatraju se pitanja
geneze posuške kulture, njenog odnosa prema eneolitskim kulturama (ljubljanskom,
vučedolsko m, kulturom zvonastih pehara i dr.), kao i istovremenim kulturama i
nalazištima u Dalmaciji, Hercegovini, Bosni, Crnoj Gori, Albaniji i Italiji.

l. ISTORU AT ISTRAŽIVANJA

Posuška kultura je najprije - i to posve sažeto - bila definisana u Arheološkom

leksikonu Bosne i Hercegovinel , a na ovom mjestu se prvi put cjelovito, monografski
obraduje, naravno, na današnjem nivou istraženosti ovog fenomena. To je važno naglasiti
stoga što su još u toku istraživanja nekih nalazišta ove kulture u istočnoj Hercegovini, a
predstoje i nova, koja će, vjerujem, bitno dopuniti sliku koja je danas još fragmentarna.
Ipak, smatram da su dosad poduzeta iskopavanja, objavljena grada i studije dovoljna
osnova za monografsku obradu, na koju buduća istraživanja treba da se oslone, da je
dopune i koriguju.
Za otkriće ovog fenomena zaslužan je na prvom mjestu Petar Oreč. S njegovim
višegodišnjim intenzivnim obilascima terena i prikupljanjem grade u široj okolini po­
sušja, a zatim i u drugim dijelovima zapadne Hercegovine počinje istorijat istraživanja
posuške kulture. P. Orečje prvi objavio sistematizovane podatke o većem broju nalazišta
koje danas pripisujemo ovoj kulturi, mada treba reći da su ~jedinačni nalazi bili poznati
i od ranije, ali van nekog odredenog kulturnog konteksta . Neki od tumula u istočnoj
Hercegovini, istraživani 1967. i 1968. (Ljubomir II, VI, VIlI, Orah II, III) mogu se uvrstiti

lB. (:ović, Posuška kultura, ALBH l, 142-143.

2 P. Oreč 1978; F. Fiala 1894,325-326; B. (:ović 1957, 244-245; T. Andelić 1969, 112.
 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989 str. 61-127
62 B. ČOVIĆ, POSUŠKA KULTURA

u nalazišta posuške kulture, pa i to spada u istorijat njenog istraživanja. Isto bi se moglo

rcći i za tumulus u Biloj Vlaki kod Vida (Metković)3.
Prvo sistematsko iskopavanje jednog nalazišta posuške kulture u zapadnoj Herce­
govini izveli su B. Čović i P. Oreč 1975. godine na gornjem platou Trostruke gradine u
Sovićima (Grude/ Uslijediloje istraživanje gradine Nečajno u Osoju kod Posušja, koje
se odvijalo u nekoliko kratkih kampanja pod vodstvom B. Čovića i B. Marijanovića izmedu
1977. i 1982. godine. U meduvremenu je B. Čović u dva rada donio dio nalaza s obje
5
sistematski istraživane gradine . Uslijedilo je (1978 - 1980) sistematsko iskopavanje B.
Marijanovića u Ravlića pećini u Peć-Mlinima kod Gruda. To iskopavanje dalo je, u
najmladcm sloju (Ravlića pećina IV), kompaktne nalaze posuške kulture. Približno u isto
vrijeme dovršeno je i kompleksno istraživanje gradina na podrućju Glamoča, Livna,
Duvna i Buškog blata (A. Benac i B. Govedarica). U tom okviru kao posebno znaćajno
pokazalo se gradinsko naselje Veliki gradac na Privali (u daljem tekstu Privala), a nalaze
relevantne za posušku kulturu dali sujoš: Velika Gradina u Mesihovini (Petrovići), Gradac
u Vućipolju i Gradac na Zamršćenu u Karlovu Hanu (svi lokaliteti na podruć~u Duvna).
Rezultate navedenih istraživanja objavili su B. Marijanović i B. Govedarica . B. Čović
6

je 1983. godine prikazao osnovne karakteristike posuške kulture, mada je nije još tako
imenovao, već je obradio kao zapad.nohercegovaćkj facies u širem okviru ranog bronzanog
doba Jadranske regUe 8 . Nove podatke dala su dalja rekognosciranja u zapadnoj Hercego­
vini (P. Oreč, B. Marijanović, B. Čović) i u istočnoj Hercegovini (B. Marijanović, B.
Čović, Z. Kujundžić, D. Odavić). Osnovni podaci o nalazištima~suške kulture identi­
fikovanim tom prilikom dati su u tomu 3. Arheološkog leksikona. Posve nove i donekle
neočekivane rezultate dalo je sondiranje i sistematsko iskopavanje nekoliko gradina i
pećina na podrućju Stoca i Čapljine, koje je vodio B. Marijanović l . ­

2. VAŽNIJA NALAZIŠTA I OBLAST RASPROSTIRANJA

Od važnijih nalazišta koja pripisujemo ovoj kulturi najbrojnija su naselja. Ukupno
ih je evidentirano 84, od ćega 51 gradinsko, 23 otvorena, vangradinska i 10 pećinskih.
Drugu vrstu nalazišta ćine turnuli. Njih je na podrućju rasprostiranja posuške kulture
zabilježeno veoma mnogo, ali valja imati na umu da wo tih grobnih humki može pripadati
cetinskoj kulturi ranog bronzanog doba, ili pak mladim periodima (kasno bronzano i
željezno doba). Stoga su ovdje posuškoj kulturi pripisani samo oni od dosad istraživanih
tumula koji su dali relevantne nalaze, a takvih je svega nekoliko (v. Kartu nalazišta s
popisom).

J B. Čović 1983; B. Čović 1983a, 161-170; I. Marović 1980, 88-98.

4 Prilikom ~avođenja topografskih podataka o nalazištima, iza imena (oaziva) nalazišta,
navodi se naseljeno mjesto i (u zagradi) sjedište opštine. To se odnosi i na popis nalazišta uz Kartu
I.
5 D. Čović 1978, 135-137; B. Čović 1980.
6 B. Marijanović 1981,1-18,41-42,54.
7 B. Govedarica 1982, II 5-130, 154-156, 161, 163-170; up. takode i A. Benlle 1985.

8 B. Čović 1983a, 138-161.

9 ALBH 3, Regije 20,23-25.

JO Rezultati još nisu objavljeni, pa kolegi B. Marijllnoviću najljepše zahvaljujem što sam u
ovaj rad mogao u.kJjučiti neke od podataka o nalazištima posuške kulture u istočnoj Hercegovini.
GZM (A1 N.s. sV , 44, 1989, SIr. 61-127
B. ČOVle, POSUŠKA K ULTURA 63

Nekoliko nalazišta možemo smatrati ključnim za definiciju posuške kulture, njenu

periodizaciju i hronologiju , pa je o njima potrebno nešto više reći. To su:
- Nečajno. To gradinsko naselje (SI. l) smješteno je na najvišem dijelu hrbata
jednog izduženog brijega koji pripada brdovitom pojasu što razdvaja Posuško od Imot­
sko-Bekijskog polja. Brijegje relativno nizak (797 m nadmorske visine), ali muje lokalni
položaj takav da se s njega sagleda ne samo bliža okolina već i pretežan dio oba pomenuta
polja. Dok su sjeveroistočna ijugozapadna padina dosta strme i teže pristupačne, prostoru
gradine lako se prilazi hrbatom brijega sa sjeverozapada ijugoisloka, paje na tim pravcima
gradina najjače utvrđena. Na strmijoj, jugozapadnoj strani, koja gleda na Imotsko-Be­
kijsko polje, nisu kon stato vani ostaci fortifikacije, dok su ostale tri "'trane štićene vanjskim
i unutrašnjim suhozidom. Na sjevernoj strani je ulaz, lagano f1ankiran. Obrambeni zidovi
su zarušeni, a znatan dio kamena odavno odnesen i ugrađen u medu i ograde u bližoj okolini
gradine . Mjestimično se još može zapaziti vanjsko lice suhozida, složeno od krupnijeg
kamena. Debljina oba zida moglaje iznositi oko 2 m, ali ne na čitavom potezu . Unutrašnji
zid je uz sjeveroistočni rub platoa bio uži. To je utvrđeno prilikom iskopavanja na rubu
unutrašnjeg platoa na tom potezu. Tom prilikomje konstatovano postojanje temelja (inače
sve do temeljne zone uništenog) suhozida, širine svega oko 1-2 m. S druge strane, na
najugroženijim tačkama s obje strane hrbata brijega zidovi su mogli biti i širi od 2 m.
Prvobitnu visinu zidova teško je procijeniti, ali (s obzirom na količinu urušenog kamena
na nekim tačkama) izgleda dosta vjerovatno da nije prelazila 2 m.

NE CA JN O

~ S uhoz id
:ml O stac i s u hoz lda
Ispo d hum usa

R
o
I
10 20
"
30 4O
ffi .

SI.l: gradina Nečajno - Abb.l : Wa1lburg Nečajno

Naseljen je bio unutrašnji plato, zatim niži plato na jugozapadnoj strani, te uski
sjeverozapadni i sjeveroistočni plato izmedu vanjskog i unutrašnjeg suhozida. Prostor
 GZ M (A ). N.S. sv. 44 . 1989. SIr. 61·127
64 B. ČOVIĆ, POSUŠKA KULTURA

izmedu oba suhozida na strm ijoj , sjeverozapadnoj stranj po svoj prilici nije bio naseljen,
odnosno upotrebljavan za podizanje kuća, madaje, najvjerovatnije, služio za neke druge
potrebe stanovnika gradine. Treba zabilježiti da j e i na unutrašnjem platou , najUŽlloj strani
(Sonda N) konstatov~o postojanje prostora velićine nekoliko desetina kvadratnih metara
na koj emje kulturni sloj posve drugog karaktera, tvrdi i izrazito siromašan nalazima, bez
ostataka ku ć nog \ijepa - vjerovatno takode prazan prostor, bez gradevina, možda
namij enjen obavljanju nekih zajedni č kih poslova stanovnika. Treba reći i to daje centralni
dio platoa danas krševiti prostor na kojem su samo mjestirru č no očuvani ostaci kulturnog
sloja, i to u tankom hurnusu i u pukotinama izmedu blokova prirodnih stijena. čiji vrhovi
š trče iz tla . No, to je karakteristično za kraške terene uopšte - na toj , u odnosu na ostale
dijelove platoa nešto višoj površini kulturni sloj je erodiran. To nije razlog da smatramo
da u vrijeme života naselja taj prostor nije upotrebljavan za podizanje ku ć a. Prema tome,
2
ukupan naseljeni prostor mogao je iznosi ti nešto preko 2.000 m .
Pravi, intaktni kulturni sloj konstatovan je uz rubove unutrašnjeg platoa u obliku
pojasa širine 3 - 6 m izmedu krševitog središta i ruba platoa (odnosno unutrašnjeg
suhozida), te na uskom jugoistočnom platou izmedu oba suhozida. Na taj prostor bilo je
koncentrisano iskopavanje, obavljeno sistemom sondi veličine 4 x 4 m, 3 x 4 m, 2 x 6 m,
dok su najugoistočnom platou bile iskopane dvije posve male sonde (l x 1 m) da se utvrdi
karakter sloja. Ukupno je istražena površina od 122 m , većim dijelom na sjeveroistočnoj
2

i jugoistočnoj strani unutrašnjeg platoa. Debljina kulturnog sloja iznosila je 0,40 do 0,60
m, a u pukotinama izmedu stijena mje s tirručno nešto više (up. SI. 2). Zdravicu čine vrhovi

~
NECAJ NO
: DA A- ISTO C l I PRO F I L

l
H U M US

' T A MN O SM E: 11I K L ! T URNI SLO J

OR A N Z K U l.TU RN I SLO J

OK E R - ZUTI KU L TU R N I SLOJ

::~ SI TNI K AM E

-=- GR U DI CE KUĆNO G L I JE P A

~ KA ME N S U H O ZID A (BE D E M A )

P R VOB I TNI H U M US ( ST E R I LA N)

00( S,],] JE NA <ZI VAC K M EN l

R l.) lm

SLO B OD A N K UDR A

, 0

Sl. 2 : Nečajoo. Sonda A, istočni profll '- Abb.2: Nečajno. Sonde A, Ostprofll
GZM (A~ N.S. sV. 44, 1989. str. 61-127
B. ČOVle, POSUŠKA KULTURA 65

prirodnih stijena na kojima su vidljive karakteristične erozivne promjene, te ostaci

prvobitnog humusa u obliku veoma tamne, gotovo crne zemlje pomiješane sa sitnim
kamenjem na uskim prostorima izmedu stijena. Dok je na južnoj i jugozapadnoj strani
(Sonde C, D, E, F, G, M, N) kulturni sloj bio manje-više jedinstven (razne nijanse
crvenkastosmede zemlje), na sjeveroistočnoj strani (sonde A, B, K, L) razlikuju se jasno
dva stratuma: donji, koji čini sipka, "suha« zemlja oker žute ili oranž boje, debljine 0,15
do 0,30 cm, i gornji, koji se sastoji rd tvrde, "masnije« tamnosmede ili crvenkastosmede
zemlje približno iste debljine, koja leži ispod tankog humusa. Ova podjela nema, medutim,
nekog bitnijeg hronološkog ili k:t.lturološkog značaja: detaljna analiza relativno bogatih
nalaza nije pokazala nikakvu razliku izmedu ta dva sloja ni u pogledu oblika keramike,
niti u pogledu ornamentalnih tehnika i motiva.

ltlli suhozid R 0-2,0 -J2_2.o-~2,_2.om

D istražena površina
S1.3: gradina Sovići - Abb .3: Wallburg Sovići

5 - Gtasnik
 G l M (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 61-1 27
66 B. čovrć, POSU SKA KULTURA

- Sovići. Drugo važno nalazište je Trostruka gradina u Sovićima (Sl. 3) koju ćemo
iz praktičnih razloga označiti kao Sovići. Smještena je na jugozapadnoj strani masi va koji
razdvaja Posuško od Imotsko-Bekijskog polja. To je krSevit, izlomljen teren koji se
spušta prema polju, tvoreći blago nagnute, ponekad gotovo horizontalne terase, razdvojene
kraćim ili dužim strminama. Ovakav reljef naročito je izražen na dosta uskom prostoru
koji se pruža izmedu duboke rasjeline Bobanove drage na sjeverozapadu i ruba ogromne
vrtače oblika kratera zvane Vitroš, najugoistočnoj strani. Taj jezičak terena , tačnije njegov
gornji, sjeveroistočni dio iskorištenje za podizanje gradine.
Sa šire, donje strane bila su podignuta dva paralelna suhozida (dosta oštećena
uruša vanjem i krčenjem za ograde), koja su presijecala prostor izmedu rubova drage i
vrtače, obuhvatajući nekoliko manjih i većih terasa . Na znatno užoj, gornjoj strani bio je
smješten gornji dio naselja - ak ropol a , branjena sa sjeverne strane kreč njač kom stijenom
(koja je mogla služiti i kao osmatračnica), a s južne moćnim potkovičastim suhozidom,
izgradenim pomoću pet odvojeno slaganih zidova koji se oslanjajujeffiul na drugill. Prostor
akropole je relativno mali (oko 1.600 m 2), a njegov već i , gornji dio je relativno strm i
danas erodiran. Južni (jugozapadni) dio uz veliki suhozid nešto je ravniji i ima oblik terase
dužine oko 80 , a širine 7 do 10 m. Donji dio gradine izmedu akropole i prvog (donjeg)
suhozida, mnogo je prostraniji (nešto preko l5.()()() m2). Sudeći po površinskim nalazima
fragmenata keramike i grudica kućnog lijepa, koji se posvuda mogu naći, i ovaj, donji dio
bio je naseljen.
Kakoje i na ovom nalazištu erozija učinila svoje, kulturni sloj je u debljim naslagama
očuvan samo na malom prostoru na akropoli, na površini od oko 60 m2 , uz veliki suhozid.
Pa i tu je veliku poteškoću pričinjavalo jedno nepravilno recentno oštećenje nastalo
odno še nje m zemlje za presad. Ipak, mogla je biti ispitana površina od 50 m2 , od toga 32
2
m posve netaknutog kulturnog sloja. Debljina naslaga uz suhozid iznosila je 1,15 m, uz
sjeveroistočni rub svega 0,30 m, a u prosjeku oko 0 ,65 m (Sl. 4). Kulturni sloj bio je bogat

TROSTRUKA GRADINA SOVIĆI

H UM US S O ND A A- Z A PA D NI PROF IL

CRV EN KAST OS M E D I K UL TUR N I SLOJ C R VE N IC A

S LOJ SA LIJE PO M ":\ ZI VA S TIJ E NA

_ . TAM NI K ULT U RNI SLOJ i=: GR U D IC E LI JE P A

R L - -_ ___.,l m.

L SI.4: Sovići, Sonda A, zapadni proft\- Abb.4: Sovići, Sonde A, Westprofil

11 Detaljnije o tehnici zidanja v. u: P. Oreč 1978, 208; treba napomenuti da je ovdje (SI. 3)
prikazana osnova te gradine izrađena prema avionsk om snimku , pa se nešto razlikuje od one koju
đonosi P. Oreč (1978 , 208, SI. 18),
GZM (A1 N.S. sV. 44, 1989. str. 61-127
B. ČOVJe, POSUŠKA KULTURA 67

nalazima, pa je to i pored skromne ispitane površine omogućilo da se stvori jasna i

pouzdana slika o kulturnoj fizionomiji naselja. Sam sloj je posve homogen: nema razlike
u oblicima ili ukrašavanju keramičkih izradevina izmedu gornjih i donjih dijelova sloja
(izuzev, donekle, kad su u pitanju ukrasi izvedeni Litzen-tehnikom i oni koj i stoje u vezi
sa cetinskom kulturom).
- Privala. Veliki gradac na Privali je treće značajno, sistematski ispitivano
gradinsko naselje posuške kulture. Detaljan opis položaja, fortifikacije, stratigrafije i
kulturnih karakteristika ovog lokaliteta dao je B. Govedarica, pa nema potrebe da se to
ovdje ponavlja. Iznijeću samo najvažnije konstatacije i neka vlastita zapažanja:
a) Privalaje dosta veliko naselje s moćnim bedemima, podijeljeno na gornji dio­
akropolu, površine oko 2.200 m 2, i znatno veći, donji dio, površine oko 8.500 m 2.
b) Kulturni sloj na akropoli imaoje prosječnu debljinu od 1,20 m, dokje na donjem
dijelu mnogo tanji (0,30 - 0,70 m). Na osnovu stratigrafskih zapažanja B. Govedarica
je razdvojio tri faze: Privalu A, koja odgovara ranom bronzanom dobu (Brz. A I do Bl
srednjoevropske podjele), Privalu B, koja pripada srednjem bronz.anom dobu (Brz. B2 ­
e), a u tob kojeje Veliki gradac služio kao privremeno boravište i Privalu e, koja pripada
kasnom bronz.anom dobu (Ha A - B srednjoevropske podjele)12.
c) Posuškoj kulturi pripadaju Privala A i B. Pri tome treba napomenuti da strati­
grafski pokazatelji u sondi A na akropoli zaista potvrđuju podjelu starijeg sloja na Privalu
A i Privalu B (pogotovu je indikativan tanki nanos sitnog kamena na dubini 0,45 - 0,50
m koji, najvjerovatnije, svjedoči o privremenom prekidu života), ali se mora reći i to da
nalazi iz stratuma B ne pružaju uvjerljive dokaze za datiranje u razvijeno srednje bronzano
doba (Brz. B2 - e). Po mom mišljenju Privala B ne izlazi iz okvira druge faze posuške
kulture, faze Sovići (približno Brz. A2 - B I srednjoevropske podjele).
- Ravlića pećina IV. Rezultate istraživanja objavio je B. Marijanović dajući
detaljan opis lokaliteta i slojeva, te njihovog sadržaja, pa čitaoca upućujem na taj radD.
Madaje kulturni sloj ovog, najmladeg stratuma relativno tanak: (oko 0,30 m) i mjestimično
oštećen, dosta velika istražena površina omogućila je da se o toj, naj mlađoj, fazi nastaDji­
vanja ove pećine stvori jasna si ika, a stratum u cjelini pripiše "mlađoj fazi ranog bronzanog
doba,,14, što u ovdje predloženoj podjeli znači Sovići-fazi posuške kulture.
- Gagrice II. Ovo važIlo, sistematski istraženo gradinsko naselje u zaseoku Gagrice
sela Lokve, u opštini Čapljina, nosi naziv Guvnine, ali kako u Hercegovini ima više
arheoloških nalazišta s tim nazivom, odlu~io sam se da kao kraći naziv za ovaj lokalitet
uzmem Gagrice; to je motivisano i praktičnim razlozima, jer je ovaj lokalitet zajedno s
Hateljskom pećinom uzet kao eponimni za treću, najmlađu fazu posuSke kulture, o čemu
će biti još riječi u poglavlju 6. ove studije. Gradina Gagrice smještena je na relativno
niskom, blago zaobljenom manjem brdu i utvrđena s tri koncentrična kamena suhozida
koji zatvaraju eliptični prostor s osovinama cca 175 i 120 m. Kako će detaljni izvještaj o
ovom nalazištu dati B. Marijanović, koji je lokalitet otkrio i istražio (1986 - 1989.),
ovdje će biti rezimirani samo neki osnovni podaci o lokalitetu. Prvo, na prostoru gradine
postojalo je najprije manje eneolitsko naselje (Gagrice I), ali veliko gradinsko naselje s
moćnom fortifikacijom (Sl. 5) koja zatvara prostor od oko 17.000 m 2, potiče iz bronzanog

t2 B. Govedarica 1982,115-131.
t3 B. Marijanović 1981.
14 Ibid . , 54.
s·
 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. SIC 61-)27
68 B. ČOVIĆ, POSUŠKA KULTURA

OUVNINE-Oagrice

_ suhoZId
D Istražena povdHna

SLOaOO;I,N KUQRA

doba (Gagrice II). Drugo, kulturni sloj Gagrica II je prosječno debeo 0,40 - 0,50 m i
kulturno je jedinstven. Pripada kasnoj posuškoj kuJturi.
- Na kraju, potrebno je posebno navesti i neka druga nalazišta. Od naselja u
Hercegovini to je na prvom mjestu Hateljska pećina u Berkovićima kod Stoca, o kojoj
su objavljeni tek osnovni podad 5 . Prema rezultatima posljednjih, završnih istraživanja
(1988), koje mi je saopštio B. Marijanović, ukupan kulturni sloj dijeli se na četiri glavne
faze, a bronzanom dobu pripada faza IV, koja se, opet, može podijeliti na stariji (IVa) i
mladi (IVb) sloj. za naša razmatranja posebno je interesantan upravo taj najmladi (IVb)
stratum, kojije zajedno s gradinom Gagrice (Gagrice II) poslužio kao osnova za definisanje

l' B. Marijanović: ALBH 2, 181.

GZM (A~ NS. sV. 44, 1989. str. 61-127
B. ĆOVIC, POSUŠKA KULTURA 69
--.--.-.------­

najmlade faze posuške kulture. Od nalazišta u Dalmaciji veoma važna pećina Škari n
Sarnograd u Mirilovićll f6 . Gornji slojevi tog pećinskog naselja dali su važne podatke o
odnosu cetinske i posuške kulture u dužem vremenskom razdoblju, ali i o najmlađoj fazi
posu šk e kulture, o čemu biti riječi. U Grapčevoj spili na otoku Braču ranom, a po
svoj prilici i srednjem bronzanom dobu pripada dosta debeo u okviru stratuma I po
17
podjeli G. Novaka • Pojedini oblici posuda, pa i neki tiPovi drški posve su isti kao u
posuškoj kulturi, a nešto slično moglo bi se reći i o sloju bronzanog doba u Kopačini
na Braču. Ipak, treba sačekati da svi ti nalazi budu detaljnije proučeni i objavljeni. Za sada
se može reći da se u svakom slučaju
l8
radi o pojavama bliskim posuškoj kuIturi . Kad
riječ o pećinskim nalazištima na jadranskoj obali pomenuti I ona u
Dubrovačkoj, evidentirana kao Ombla I i II, te Močilja I. Pored eneolitske ove su
dale i nešto koja se na osnovu današnjeg poznavanja stvari može pripisati
posuškoj .
'što se tiče oblasti rasprostiranja posuške ona se danas može samo približno
odrediti. Kako se iz Karte nalazišta vidi, ona obuhvata Hercegovinu, te južnu i srednju
Dalmaciju uključujući, možda, i otoke Brač, Hvar i Korčulu. Neki nalazi iz sjeverne
!J'".UW.Iv'J" (Maja gradina i Rebac kod Stankovaca, Stubica u Dubravi kod 'šibenika,
u Jagodnji Gornjoj kod Zadra i Kruna na Dugom otoku) pokazuju
da bi se posuška kultura prostirati i do . Ipak, pošto se radi o oskudnim
povrSinskim treba sačekati rezultate istraživanja u tom
području, pa i problem sjeverne kulture valja ostaviti
otvoren. Sličan je i s južnom Jedna veoma karakteristična drSka iz
Stratuma I Crvene svojim oblikom i ornamenlom (SI. 6) mogla bi se pripisati

1 R
Crteži: J. Radojević

S1.6/1, 2: Crvena Stijena I A. Bencu 1958) Abb.6: Crvena Stijena l (nach A. Benac 1958)

16 I. Marović B. Čović 1983, 197-198,211-214.

17 G. Novak 1955, 3 54-55.
18 Za uvid u nalaze dugujem zahvalnost B. Četuku, .....,,,."'...
19 N. Petrić 1981.
20 B. Čović 1983a, 135-137.
 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. str. 61-127
70 B. ČOVIĆ, POSUŠKA KULTURA

posuškoj kulturi (vjerovatno fazi Sovići)21. Osim toga, sistematsko rekognosciranje koje
se posljednjih godina izvodi u Crnoj Gori pružilo je podatke o većem broju nalazišta,
posebno gradina bronzanog doba, s materijalom koji pokazuje odredenu srodnost s onim
posuške kulture . Naravno, i u ovom slućaju potrebno je saćekati objavljivanje rezultata
Z2
i traži vanja, a dotle i problemjužne granice rasprostiranja posuške kulture ostaje neriješen.

3. FAZA NEl:AJNO

Reprezentant ove faze je gradina Ncćajno, a može joj se dijelom pripisati i stariji
sloj na Privali (Privala A po B. Govedarici 23). S izvjesnom rezervom mogli bismo ov%e
ubrQjati j oš i Aladinsko brdo i Prenjsko--Oplićićku gradinu u istočnoj Hercegovini ,
naročito zbog tamo nad enih fragmenata keramike ukrašene tehnikom ..namotane niti"
(..Wickelschnurabdriicke« - T . VIII/6-8) koja se u sistematskim istraži.vanim naseljima
po uške kulture j avIja u sloju Ncćajna (up. T. VIIIJ3), dokje u sloju gradine Sovići nema.
Naravno, to bi znaćilo samo da su Aladinsko brdo i Prenjsko--Oplićićka gradina naselja
posuške kulture osnovana još tokom Ncćajno-faze; sudeći po ostalom materijalu iz tih
nalazišta, ona su bila naseljena (ili povremeno naseljavana) i tokom mladih faza.
Faza Ncćajno pripada starijem dijelu ranog bronzanog doba. To dobro pokazuju
eneolitske tradicije u ukrašavanju keramike, koje su naročito karakteristićne za sloj
gradine Ncćajno. Tu spadaju: a) jednostavni ukrasi izvedeni točkićem, češljom ili nekim
drugim instrumentom sa zupcima (T. VI/ I-3), a koji mogu biti nasljeđe i nekih starijih
kultura (npr. lasi njske) i nekih mladih (npr. zvonastih pehara); b) ukrasi izvedeni različito
ukrašenim udubljenim linijama, djelimično mrežasti (T. VI/4, 5), koji su, takode, poznati
u nmogim eneolitskim kulturama, a u ovim kombinacijama najviše sliče nekim lasi njskim;
c) ukrasi tipa ~muzi ćk ih nota«, odnosno ~bodljikave žice«, poznati i u vučedolskoj kulturi,
a naročito omi ljeni u nmogim grupama kulture zvonastih pehara (T. VI/6-lO); d)
neo medena manja pravougaona polja gusto ispunjena ubodima (T. VIllI), kakva se sreću
i u kostolačkoj kulturi, u sloju Maliq IIIa u južnoj Albaniji, ali i u kasnoeneolitskim
kulturama j užne Italije; e) motiv ncobrubljenih traka ispunjenih poprcćnim zarezima (T.
VIllI), za koj i, takode, možemo naći analogije u Apuliji na prelazu iz eneolita u rano
bronzano doba, što se odnosi i na specifični tip drške na posudama za zahvatanje tekućine
(Sl. 7, sl. 9/4 , 7, T . III/3-S) .
Ovdjej e potrebno dodati i to daje na Ncćajnu naden samo jedan fragment keramike
ukrašene u ,. Litzen« tehnici (T. VIII/S), i to u sloju humusa, neposredno ispod površine.
To bi značil o da se ta tehnika ukrašavanja pojavila neposredno prije prestanka života na
gradini Ncćajno, a možda je taj primjerak u površinski humusni sloj dospio i prilikom
neke kratkotrajne upotrebe ove gradine tokom sljedeće faze Sovići, kojoj pripada i
vangradinsko naselje smješteno na susjednom brdu Slimenu. U toj fazi je licenska
ornamentika obilno zastupljena, a naprijed nabrojani elementi eneolitske tradicije posve
nedostaju.
Keramika faze Ncćajno (kao i posuške kulture uopšte) nije osobitog kvaliteta.

2t A. Benae 1958,27,32, T. IV/3, 4; up. i B. Čović 1983a, 162, 166.

22 Za informaciju zahvaljujem kolegici O. Velimirović-Žižić, Tilograd.
23 B. Govedarica 1982, 111-118, T. IV/6.
24 B. Marijan 1989.
GZM (A1 N.S. sv. 44,1 989. str. 61-1 27
B. ČOVIe, POSUŠKA KULTURA 71

J J
: I
J ,
\ \
, \
\
\ \
,
\
\ ,,
\
\ ,,
\
\ ,
" , '

R ~ .3:-.Jcm .

Sl.7: Nečajno - Abb.7: Nečajno

Nedostaje joj kompaktnost, čvrstina zidova i postojanost prevlake, pa je - naročito u

slojevima nalazišta na otvorenom - dosta loše očuvana. To je posebno vidljivo u
po rede nju s keramikom ove kulture nadenom u pećinama . Znatan dio keramike, kako one
grube, tako i "srednje glačane" i (malobrojne) finije , raden je bez dodavanja kamene
primjese. Manji dio izraden je od zemlje u koju je dodavan razdrobljeni obični krečnjak
(izuzetno i kristalizirani kalcit) . U zidovima većeg , grubljeg posuda vidljiva su krupnija
zrnca, dokje za izradu finijeg kao primjesa služio sitno drobljeni kamen, ponekad kamena
prašina. Pretežan dio ovih proizvoda pripada jasno izdvojenoj vrsti grube keramike,
crvenkaste ili crvenkastosmede, raden e bez primjese, pa stoga veoma lomljive (up. T.
III-3, 10). Ima i grube keramike izrađene s nešto primjese, uglavnom crvenkastosmede
ili sivosmede (up. T. II4). Medu boljom keramikom izdvajaju se, takođe, dvije vrste:
posude tanjih zidova, glačane, ali izjedene površine, crvenkastosmede, sivosmede ili sive
boje i nešto kompaktnija, čvrŠĆa keramika s dobro očuvanom glačanom prevlakom oker,
crvenkastosmede, ponekad i sive ili crne boje.
Glavni oblici su, uglavnom, zajednički za fazu Nečajno i Sovići, pa ih na ovom
mjestu iscrpnije navodim. To su :
- Jednostavnije veće posude (lonci ili slični oblici), pretežno u okviru grube, a
manjim dijelom u okviru "srednje glačane" keramike. Najčešći su posve jednostavni,
dubokijajasti lonci, obično debelih zidova, prečnika i do 50--60 cm, obično snabdjeveni
jezičastim, potkovičastim, koljenastim , vertikalnim trakastim ili horizontalnim drškama
(T. III - 3), te slični lonci s neznatno profilisanim gornjim dijelom ili kratkim vratom (T.
I14) . Postoje i nešto finiji bokasti lonci užeg otvora s vertikalnim trakastim drškama,
postavljenim tako da spajaju obod s ramenom posude (SI. 9/6).
- Zdjele su, takođe, važan i čest oblik, a ima ih razne veličine i profilacije: dubokih,
poluloptastih s ravnim (T. 1II/8) ili nešto uvučenim obodom (SI. 9/9), s proširenim i
zaravnjenim obodoJll, horizontalnim (T. VIII/2) ili ukošenim prema unutrašnjosti zdjele
 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. SIr. 61 -127
72 B. ČOVIĆ, POSUŠKA KULTURA

(SI. 9/8; T. VIII/4), te s obodom više ili manje izvijenim napolje (Sl. 9110). Zdjele su
samo izuzetno snabdjevene drškama, a obično imaju manje ili veće polumjesečaste
uglačane naljepke (Sl. 9/8-10; T. III/8), koji su, možda, služili i za pridržavanje zdjele
u ruci, mada je njihova uloga prvenstveno dekorativna, što pokazuje i slučaj sa zdjelom
iz Cerova doca, koja je imala i vertikalne drške (Sl. 9/8).
- Dosta neobičan, samo jednim pouzdanim primjerkom iz Nečajna zastupljen oblik
je kruškolika amforica s cilindričnim vratom i dvije trakaste drške (T. IlI17).
- Poseban, nešto čeŠĆe zastupljen oblik predstavljaju posude za zahvatanje tekućine
snabdjevene naprijed opisanim, specifičnim drškama iznad oboda (S. 9/4, 7; T. I1I13-5).
- Za fazu Nečajno, kao i za posušku kulturu u cjelini veoma karakteristična forma
je bikonični pehar s jednom ili dvije vertikalne trakaste drške (Sl. 9/ l, 5; T. IIII, 4, 7;
T . III 11 , 6) . Postoji znatno variranje ove osnovne forme. Pehari mogu biti visoki ili posve
niski (T. III! 6) , oštro bikonični ili blago zaobljenog trbuha . Poneki primjerci imaju obične
trakaste drške koje spajaju obod i rame suda (T. I1I/6), ali je pehar posu šk e kulture u
pravilu snabdjeven drškama s različito oblikovanim produžecima iznad oboda, o kojima
će još biti govora.
- ŠOlje i šoljice s jednom drškom koja nadvisuje obod znatno su ljede od pehara
(Sl. 9/2).
- Šoljama blizak oblik su keramičke kašike (tipa kao Sl. 1017).
- Od ostalih keramičkih proizvoda treba pomenuti cjediljke (T. II/5) i velike plitke
recipijente debelih zidova ("crepulje«) , čija namjena nije posve jasna, što je slučaj i s
prstenasti m keramičkim objektom ukrašenim udubljenjima po obodu (T. IllI).
- Konstatovane su i male prstenaste ili cilindrične noge posuda (T. II13).
Na kraju razmatranja o karakteristikama keramike potrebno je pomenuti tipove i
varijante drški i ručki, kako stoga što su pored praktične imale i dekorativnu funkciju,
tako i stoga što su to keramografski elementi bitni za karakterizaciju ove kulture, kao i za
utvrdivanje njenih relacija prema nekim drugim kulturama i geografskim oblastima.
Na grubljem posudu česte su aplicirane potkovič.a5te ili polwnjesečaste ručke,
obično ukrašene nizom udubljenja izvedenim utiskivanjem prsta. Ponekad imaju i oblik
oštrog luka (T. Ill, 3,4,9) . Ove ručke postoje i na finijem, glačanom posudu; tada su po
pravilu blago svedene, polumjesečaste , glačane i bez uboda ili ureza kao na grubomposudu
(Sl. 9/8-10; T. III/8).
Jezič.a5te ručke karakteristika su grubog posuda, nisu naročito česte i ne izdvajaju
se nekim specifičnostima .
Koljenaste drške (T. 1/5, 6; T . V/S) su veoma karakteristične za posušku kulturu,
a obi č no ih nalazimo na grubom posudu, rijetko na većim primjercima "srednje glačanih«
lonaca. Profilacija imje različita, pa možemo primijetiti daje na nekim primjercima gornji,
horizontalni dio proširen (T. J/6), te da se na vrhu koljena formira vertikalno produženje,
prizmatično (T. V/S), kupasto ili dugmetasto 25 , a postoji i varijanta poznata u i talij anskoj
terminologij i kao "ansa pizzuta (T. IIII7).
Horizontalne drške su, takođe, veoma česta forma. Različitih su dimenzija, po
pravilu lučnog oblika s većim ili manjim otvorom, ovalnog, ljede četvrtastog prosjeka (Sl.
9/6, 11; T. 117, 8).
Vertikalne trakaste drške ponekad su standardnog oblika, ali su za posušku kulturu
karakteristične ovakve drške sa različitim produžecima na obodu, neposredno iznad

2.1 P. Oreč 1978, T. X1/3 .

GZM (A~ N.S. sv. 44 , 1989. sir. 61 - 127
B. ČOVIL, POSU'šKA KULTURA 73

drške. Ti produžeci mogu imati oblik neznatnog zadebljanja ili male prizme (T. IIII; T.
lVI I, 2), ovaine pločice (T. II 17 , T. IV !7),jednostrukog ili dvostrukog rOšćića ili dugmeta
(T. II14, T. IV/5), ali su najčešći produžeci tzv. sjekirastog tipa (T. IV /3, 4,6,8), po
kojimaje ovaj tip drške dobio i naziv »sjekiraste« (»ad ascia« u italijanskoj terminologiji).
Najzad, treba pomenuti da su u ovoj fazi zastupljene i posude (vjerovatno pehari)
na niskoj cilindričnoj ili prstenastoj nozi.
Ukrašavanje posuda može se podijeliti na nekoliko glavnih vrsta: grublji plastični
ukras, finiji plastični ukras, ukras izveden nekim instrumentom sa zupcima (tOČkić,
češalj?), ubodima, udubljenjima, urezima, te tehnikom namotane niti.

- Na grubljem posudu najčešći ukras su plastične trake na gornjem dijelu posude

postavljene horizontalno, vertikalno ili koso (T. 111-4). Isto su tako česti i nizovi grubih
udubljenja izvedenih obično utiskivanjem prsta. Takvim udubljenjima ukrašavani su
obodi posuda, pomenute plastične trake, potkovičaste i polumjesečaste ručke, ponekad i
horizontalne drške (T. 111-4, 8-10).
Na finijem posudu plastični ukras nije tako čest. Najbrojnija su mala bradavičasta
ispupčenja, jednostruka, dvostruka ili trostruka (Sl. 9/2; T. UII2; T . V /3) . Polumje­
sečaste ručke na finijem posudu (Sl. 9/8- \O; T. III/8) takode se mogu ubrojati u ukrase,
pogotovu što se pojavljuju i na posudama koje imaju prave, vertikalne drške (up. Sl. 9/8).
U malom broju su zastupljena vertikalna rebra, fino uglačana, ponekad ukrašena nizom
sitnih udubljenja (Sl. 8; T.lI/2; T. V /2, 4).

S1.8: Nečajno - Abb.8: Nečajno

Udubljeni, urezani, žigosani i slično izvedeni ukrasi, kao i oni izvedeni pomoću
nekog instrumenta sa zupcima, dobrim dijelom su već naprijed opisani medu elementima
koje smatram eneolitskom tradicijom (up. str. 70 i T. VIIl-2; T. VlI/6). Od ostalih
ukrasa izvedenih tim tehnikama treba na prvom mjestu navesti tzv. ljes tv itas ti motiv.
Radi se o poprečno šrafiranim uskim trakama, koje mogu biti horizontalne ili vertikalne,
 GZM (A), N.S. sv. 44,1989. str 61-127
74 B. ČOVIĆ, POSUŠKA KULTURA

,,

,
2 ", ,

~ II
II
\,
" .....':.--:.:-:.
e 4

\ \
\ \
\
,\,"­ "­ 7 8 9
" "'­
" ~
--
---

Crteži: J. Radojević

Sl. 9/1-11: glavni oblici faze Nečajno - Abb. 9/1-11: Hauptformen der Stufe Nečajno
GZM (Ak N.S. sv. 44, 19B9 SIr. 61-127
B. ČOVle, POSUŠKA KULTURA 75

jednostruke, dvostruke ili trostruke, u različitim kombinacijama (T. III2, 4; T. VIII1-3,

5, 6) . Kako je to ukras uopšte karakterističan za prve dvije faze posuške kulture, treba
istaćijerullI važnu te hničku pojedinost. Na Nečajnuje ovaj motiv najčešće izveden na taj
način što Sl! izmedu dvije udubljene linije nekim instrumentom naneseni (žigosani)
duguljasti poprečni ubodi (T. II/2, 4; T . VIIII-3, 5), za razliku od Sovića (up. T. XIII/2,
7), gdje su malobrojni prin~crci ovakvog ukrasa izvedeni običnim tanjim urezima. Tako
izveden ljestvičasti motiv na Nečajl1u se, opet, javlja dosta rijetko, i to, uglavnom, u
složenijim ukrasima izvedenim kombinacijama tankog ureza i nježnih, sitnih uboda (up.
Sl. 91l; T. II/6, 7).
Mnogo su ljede trake ispunjene kosim linijama, j edno st ruke ili udvojene (T. VIII 1 ,
6, 7; T. VIIIII), kombinacije tankih urezanih linija i nizova uboda koji ih prate (Sl. 9/1;
T. JI/4, 6, 7), šrafirani trouglovi (T. VIII3; T. VlJI/6, 8,10) i neki drugi ukrasi. Tehnika
"namotane niti~ takode spada medu ljede primjenjivane tehnike. Nadenoje samo nekoliko
tako ukrašenih ulomaka (Nečajno, Aladinsko brdo i Prenjsko-Opličićka gradina - T.
VIII/3, 6-8. Vrlo su rijetki i ukrasi koji se mogu dovesti u vezu sa cetinskom kulturom,
a osim na Nečajnu (T. VIII/2) poznati su i u Privali .
26

4. FAZA SQVIĆI

Kako je već rečeno, eponimno naselje za ovu fazu je Trostruka gradina u Sovićima,
a najvažnije njeno obilježje je primjena Litzen-tehnike u ukrašavanju keramike. Stoga se
ovoj fazi sa sigurnoŠĆu može pripisatijoš nekoliko lokaliteta na kojimaje nadena keramika
ukrašena tom tehnikom. To su: gradina Kamenak u Krušcvu (Čule) kod Mostara,
vangradinska naselja Bristovica-Jug u posuškom Gracu, Golovrana u Batinu i Slime u
Osoju (sva tri kod Posušja), Ravlića pećina IV u Peć-Mlinima (Grude), te vangradinsko
naselje Aladinsko brdo i Jasočka gradina, oba u Crnićima (Stolac). Hronološki bi ovdje,
vjerovatno, dijelom spadala i Privala A (mladi dio sloja), te Privala B.
Iščezavanje elemenata eneolitske tradicije i preovladivanje Litzen-tehnike u
ukrašavanju posuda s oba njena vida (pravolinijske i valovite trake) odredujujasno položaj
faze Sovići. Ona neposredno slijedi fazi Nečajno i pripada mladem dijelu ranog bronzanog
doba. Njen kraj pada, najvjerovatnije, u početak srednjeg bronzanog doba (u smislu
srednjoevropske podjele).
Kako faza Sovići neposredno slijedi za fazom Nečajno, razumljivo je da nasljeduje
pretežan dio njenih karakteristika. To se naročito odnosi na oblike posuda, kako onih
grubih, tako i finijih, a u znatno manjoj mjeri i na ukrašavanje. U fazi Sovići zastupljeni
su svi naprijed nabrojani oblici lonaca i drugog grubljeg posuda s njihovim karakteri­
stičnim ukrasom plastičnih traka i udubljenja izvedenih utiskivanjem prsta na obodu, na
grubljim vertikalnim i horizontalnim drškama, na potkovičastim ijezičastim ručkama i sl.
(Sl. 10/8; T. lXll-4). l u okviru srednje glačane i fine keramike pojavljuju se uglavnom
isti oblici zdjela (Sl. 10/3,5; T. XIV/4, takode i oni tipa kao Sl. 9/9-10), pehara (Sl.
10/1; T. lX/5, 8, 11-14; T . XII/7; takode oni tipa kao T. IIII), pa šolja i kašika (Sl. 10/6,
7; T. XIV/3), te cjediljki (tipa kao T. 1I/5). Isti su i oblici drški, što se odnosi kako na
koljenaste (T. lX/6, 7), tako i na trakaste sa sjekirastim i drugim produžecima na obodu
iznad drške (T. lX/S, 8, 11-14). Stoga je dovoljno ukazati na bitne razlike izmedu ove
dvije faze. Kada su u pitanju oblici, nema ih mnogo; to su:

26 B. GovedariCJI 1982, T. lIn, T. VIII.

 GZM (A), N.S. sV. 44 , 1989. SIr. 61· 127
76 B COVIĆ, POSUŠKA KULTURA

\ ,
"
'
I
I
....... _ _ 1_ _ ....-/
//
3
/
\
- - __ .1. -- ­
1 ···_, ··

\
\

\ /
\ /
\ /
,, /
/
/

" ", __ _ _ _ _ ~ ______ // /

8

Crteži : J . Radojević

Sl . l 0/ 1-8: glavni oblici fJ.zc Sovi ć i - Abb .1011-8: Hauplformen der Stufe Sovići
GZM (A1 N.S. s V. 44, 19R9. SIr. 61-127
B. ĆOVle , POS UŠKA KULTURA 77

- U fazi Sovići nema karakterističnih drški postavljenih najezičastom produžetku

iznad oboda (tipa kao Sl. 9/4, 7; T. III/3-5).
- Nisu zastupljene kruškolike amforice (tipa kao T. III/7), aji su poznate veće
posude sa cilindričnim vratom , a vrat tog oblika najvjerovatnije je imala i neobična
27

posuda s četvrtasto profilisanim trbuhom iz Ravlića pećine IV koja, takode, pripada ovoj
.28
f aZl .
- Osim pomenutog primjerka iz Ravlića pećine nisku ci1indričnu ili prstenastu
nogu (tipa kao T. II/3) imali sujoš neki primjerci posuda iz ove faze.
- Na koljenastim drškama (koje su većinom istog tipa kao u fazi Nečajno) pojavljuju
se (mada ne često) i sjekirasti produžeci (tipa kao T. XVII/2) .
Među produžecima na oPodu iznad drški pojavljuje se i varijanta modelovana u
obliku trostrukog roščića (T. XII/ l).
- Samo jednim primjerkom iz najmlađeg sloja Trostruke gradine u Sovićima
zastupljen je sjekirasti produžetak iznad drške, ukraSen s unutrašnje strane kružnim
udubljenjem (T. XIII/l).
Znatno su veće i važnije razlike u ukrašavanju sređnje i finije glačane keramike:
- Kako je već rečeno, u fazi Sovići više nema ukrasa koji se u prethodnoj fazi
pojavljuju kao izraz eneolitske tradicije (up. str. 70 i T. VII 1-12; T. VII/6). Istije sl učaj
i s tehnikom nanlOtane niti, koja je i u fazi Nečajno zastupljena sa svega nekoliko
primjeraka.
- Plastični ukras ostao je, uglavnom, nepromijenjen. To su polumjesečasti na ljepc i ,
bradavičasta ispupčenja i vertikalna rebra (T.XII6; T.XII!2,5). Kao nov elemenat, rjeđe
zastupljen u sloju Trostruke gradine u Sovićima, a čeŠĆe u Privali A (koja, kako je rečeno,
pripada dijelom fazi Nečajno, a dijelom ovoj fazi), pojavljuju se kanelure (T .XII!5)29.
- Broj posuda ukrašenih urezivanjem, udu blji vanjem i ubodima neuporedivo je
manji nego u prethodn0j fazi. Malobrojni primjerci ljestvičastog motiva izvedeni su
običnim urezivanjem (T.XII/2,7), kao i neki drugi jednostavniji motivi (T.XIV/I).
- Ukrašavanje Litzen-tehnikom je apsolutno dominantno (oko 65 % ukrašenih
prirrUeraka srednje glačane i finije keramike). Ukras je koncentrisan na gornji dio posude,
uglavnom na rame i vrat (horizontalne trake) - T.X!l-4,6,7; T.XII4-6,8) ili na drške
(vertikalne trake - T.X/5; T. XI!l-3, 7). Pravolinijske trake zastupljene su u Sovićima
na 82 %, a kri volinijske (valov nice) na svega 18 % ukupnog broja ulomaka s Iicenskim
ukrasom (uračunavši i one gdje su kombinovani s pravolinijskim). U kombinaciji s
licenskim ukrasom (pravim linijama i valov!licama) pojavljuju se i nizovi žigosanih kružića
(T.X /2; T.XI/2,3). I u kružićima, a i u nekim licenskim trakama mogu se zapaziti tragovi
bijele inkrustacije (T.X/3,5; T.XII2,4).
- U Sovićima je na nekoliko ulomaka zapaženo ukrašavanje tipično za cetinsku
kulturu (T.XII!3,4,6; T.XIII/3)30.
S obzirom na važnost ,.Licenske« tehnike za određivanje hronološkog položaja faze
Sovići, a i za utvrdivanje odnosa posu šk e kulture prema nekim drugim kulturama
(kulturnim grupama) treba naglasiti i sljedeće:

27 B. Čović 1980a, Tav. 11/2.

28 B. Marijanović 1981, 41, T. XLII.
79 B. Govedarica 1982,120, T . II11-3, 10.
30 Up. i P. Oreč 1978, T . XV1/15.
 GZM (A), N.S. sV. 44,1989. SIr. 61-127
78 B. ČOVIĆ, POSUŠKA KULTURA

a) U sloju Trostruke gradine u Sovićima ma.lobrojni primjerci Iicenskib ukrasa. u

obliku valovnice nadeni su u donjoj polovini kulturnog sloja.
b) I ma.kroskopskim posmatranjem, a i pregledom uvećanih snimaka gipsanih i
plastclinskib otisaka (up.npr .T.XI la) mogli smo utvrditi daje najveći dio licenskog ukrasa
na posudama posuške kulture izveden utiskivanjem nekog tekstilnog predmeta u svježu
glinu. Nešto širi iIi nešto uži otisci nastali su u zavisnosti od debljine niti od kojih je taj
predmet bio sastavljen. lzuzenlo, jedan ulomak (T .XI;6) pokazuje otisak veoma blizak
onim zapaženim na brojnim primjercima licenske keramike iz Slovenije i sjeverne
Hrvatske, za koje se misli da su izvedeni točkićem sa sitnim zupcima 31 . Toj kategoriji
bJizakje i ukras na jednoj dršci iz Sovića (T.XII3).
c) Pretežan dio posuda s licenskim ukrasom ima površinu svjetlijih tonova (oker,
smede, crvenkasto, svijetlosivo), a rijetki su crni, redukciono pečeni primjerci.
d) Nisu mogli biti konstatovani oblici posuda s izrazito ljevkastim vratom.

5. FAZA GAGRICE - HATELJI

Ova faza uvrštena je u studiju o posuškoj kulturi u provizornoj formi da bi se

naglasilo kontinuirano trajanje te kulture tokom srednjeg bronzanog doba (približno: Brz.
B2 - C srednjoevropske podjele) i markirale osnovne karakteristike tog kasnog razvoja.
PotpW1iji prikaz te faze (a možda i podjela W1utar nje) biće moguće dati tek nakon obrade
cjelokupnih nalaza iz odgovarajućih slojeva eponimnih nalazišta: sloja II gradinskog
naselja Guvnine u zaseoku Gagrice (Lokve, Čapljina) i pećinskog naselja u zaseoku Hatelji
(Berkovići, Stolac)32. Od ostalih poznatih lokaliteta ovdje bi mogla biti uvrštena i Jasočka
~radina u Crnićima (Stolac), oSllovanajoš u prethodnoj fazi, i Hasića glavica u Domano­
vićima (Čapljina) . Detaljna tipološka analiza keramike iz, na žalost, dosta poremećenih
najgornjih slojeva uŠkarinu Samogradu pokazaće, vjerovanlo, da se dio materijala tog
sloja može, takode, opredijeliti u srednje bronzano doba i pripisati ovoj fazi posuške
kulture, a sličan je slučaj i s najmladim slojevima Grapćeve spiIe. Vrlo je vjerovatno da
fazi Gagrice - Hatelji pripada još dosta nalazišta, datih u popisu uz Kartu rasprostranje­
nosti, s kojih potiču površinski nalazi dovoljni samo za kulturno atribuiranje, ali ne i za
užu hronološku determinaciju; to se podjednako odnosi na gradinska i otvorena, vangra­
dinska naselja, kao i na neka pećinska. Taj problem za sada mora ostati otvoren.

za fazu Gagrice - Hatelji karakteristično je naročito nekoliko pojava koje ću ovdje

ukratko navesti:
a) Veći dio keramike rađen je s primjesom mrvljenog kamena (dosta često i
kristaliziranog kalcita), pa je čvršća i kompaknlija. Ipak, jošje dio posuda rađen u staroj,
arhaičnoj fakturi, s malom količinom primjese običnog krcćnjaka ili posve bez primjese.
Ukupna količina finije glačane robe manja je nego u prethodnim fazama, tako da srednje
glačana i gruba keramika posve preovlađuje.

b) Oblici grube keramike: jajasti i bokasti lonci s potkovičastim ili jezičastim

ručkama, odnosno s vertikalnim ili horizontalnim drškama uglavnom su istih oblika kao
u prethodnim fazama. Postoje, ipak, neke bitne razlike:

31 S. Dimitrijević 1967,13 i d .; I. Majnarić-Pand1ić 1976,101-102.

32 Uvid u dokumentaciju i nalaze omogućio mi je B. Marijanović, pa mu na ovom mjestu
još jednom srdačno zahvaljujem.
GZM (A1 N.S. s V. 44,1989. SIr. 61-127
B. ČOVle, POSU SKA KULTURA 79

- Plastične trake i udubljenja izvedena utiskivanjem prsta (tipa kao T.IXII-4)

postoje i u ovoj fazi, ali se neuporedivo rjede primjenjuju za ukrašavanje posuda .
- Trakaste vertikalne drške koje spajaju obod i rame suda (tipa kao SI. 10/2) takode
se rijetko sreću; za ovu fazu tipične su veće trakaste drške na ramenu posude, često
specifično profilisane, s izrazito ugnutom sredinom i izvučenim rubovima, posebno na
gornjem dijelu drške (T .XVI /3).
- Medu horizontalnim drškama pojavljuje se i varijanta model ovana u obliku
trougla (T.XV/6), često i velikih dimenzija, ponekad s dekorativno modelovanim
završecima (T.XVII4).
- Koljenaste drške često imaju izrazite sjekiraste produžetke (T .XIV 11,2).
c) Znatne promjene nastaju u okviru srednje glačane i finije keramike.
- Udubljeni, urezani i žigosani ukras praktično posve iščezava, a isto tako ilicenska
telmika. Zapravo jedini ukras na ovom posudu je plastični : zaglačana horizontalna i
vertikalna rebra obično na ramenu posude, ali i na drškama (T.XVI/4), polumjesečasti
naljepci (tipa T.XVIIII), te različiti dekorativni produžeci na drškama.
- Neki karakteristični oblici finije keramike (kao što su pehari i amforice tipa kao
Sl.IXII,5 ; SLXII i slični ili zdjele tipa kao SI. 10/3,5) ili su veoma rijetki ili posve
iščezavaju.
- za ovu fazu posebno su karakteristični trbušasti (rjede bikoni čni) pehari i šolje
sa sjekirastim produžecima postavljenim na obodu iznad drške (T .XVIII ,2,4), odnosno
na ramenu (T.XV 12).
- Dekorativni produžeci na obodu postoje i u ovoj fazi, ali nisu tako raznovrsni
kao u prethodnim. Pogotovu nedostaju finije, elegantne varijante (tipa kao T.lV/3,6 ;
T.IXI12, 13), a karakteristični su prema gore prošireni, ravno .odrezani" sjekirasti pro­
dužeci, ponekad nagnuti ka unutrašnjosti posude (T.XVI/2) , kao i oni u obliku dvostrukog
roščića (tipa kao T.XIIIl). Sjekirasti i srodni produžeci drški mogu biti ukrašeni kružnim
udubljenjem na unutrašnjoj strani (T.XV 15; T.XVl/4).
- Na trakastim drškama smještenim na ramenu nekih posuda (šolja, amfora)
pojavljuju se tzv. dugmetaste drške (T .XV 13).
- Karakteristične su i visoke, prema vrhu sužene, trakaste drške s naglašenim
rubovima i ulegnućem na vrhu (T.XV 14; T.XVI/5).
- Vjerovatno iz oblika drške s malim prizmatičnim produžetkom, karakterističnim
za prethodne faze (up. T. IIII; T .lX/8 i dr.), razvija se u fazi Gagrice - Hatelji varijahta
vertikalne drške s masivnim produžetkom zaobljenog vrha i pravougaonog presjeka
(T.XV/5) .
6. NASELJA

Kako je već naprijed rečeno, gradine (Sl. l, 3,5, l I, 12) su najbrojniji tip naselja
posuške kulture. One se medusobno prilično razlikuju, kako po smještaju, tako i po opsegu
branjenog (naseljenog) prostora, te po tipu i razvijenosti fortifikacije. Kad je u pitanju
smjeStaj, zajednička karakteristika velike većine gradina jeste da su locirane relativno
nisko, po pravilu nedaleko od polja ili većih dolaca pogodnih za zemljoradnju. Mali broj
gradina smješten je na dominantnim tačkama strateškog značaja (Izvanjska gradina,
Nečajno, Nuhbegovića gradina), mada i neke gradine na nižoj nadmorskoj visini mogu
imati i tu funkciju (Privala). Birane su različ ite pozicije. Jedna od čeŠĆih je najviša tačka
na hrbatu nekog izduženog brijega, pod uslovom da tu postoji kakva-takva prirodna
zaravan koja se može terasirati i opasati zidovima. Takve su gradine: Nečajno (Sl. l),
 GZM (A), N.S. sv. 44,1989. str. 61 -127
80 B. ČOVIĆ, POSUŠKA KULTURA

Bašića gradina, Grizeljova gradina, Gradina u G. Konjovcu, Budim, Ilijina glavica i još
neke. Druga omiljena pozicija su izdvojena brda, viša ili niža, sa zaravankom na vrhu,
kao što je slučaj s Gradom u V inici, Izvanjskom gradinom, Gradinom na Maliču, Anđelića
gradinom, Hasića gradinom, Meterizom u Orašju-Površi i drugim. Treba naglasiti da u
ovu kategoriju spadaju i gradine podignute na tjemenu niskih, zaobljenih bregova, kakve
se često nalaze na području Čapljine i Stoca; njihov relativno nepovoljan položaj nadok­
nađen je snažnom fortifikacijom (Gagrice (Sl. 5), Jasočka gradina,Džakulina glavica).
Padine brda nisu tako često služile za lociranje naselja ove vrste, ali je i taj položaj
zastupljen; tu spadaju: Sovići (SI. 3), Gradina 1 na Bukovcu, Gradina na Plišivici, Gradina
u Mamićima i dr. Tzv. rubne gradine, smještene u blizini strme litice, spadaju u rjeđe
oblike u okviru posuške kulture. To su npr.: Gradina na Orlovu Kuku, Gradac na
ZamrŠĆenu ili Gomila u Čičevu, a u izvjesnom smislu i Prenjsko-Opličićka gradina, o
kojoj će još biti riječi. Nevelik je i broj gradina smještenih na vršku lingule, koja se iz
brdskog masiva spušta prema polju ili zadire u njega. U tu grupu, donekle, spada i Pit u
Gorici, a svakako Velika gradina u Mesihovini (Petrovićima), te K.amenak u Mostarskom
blatu . Posebnu, manju grupu čine gradine smještene na sasvim ravnom terenu, u polju ili
u dolini, što je posve neuobičajen položaj za gradinu; ima ih nekoliko: dvojna Gradina u
Lovrića docu, Guvnine u Hodovu, Kamenice, Podmeda i Gradina u Dražinom đolu.
I veličina gradinskih naselja prilično varira. Većina ih se može uvrstiti u kategoriju
manjih gradina (najveći promjer branjenog, odnosno naseljenog prostora 50-100 m), a
ima ih i posve malih (promjera 30-50 m). U kategoriju većih gradina (najveći promjer
100--150 m) ubraja se desetak gradina (među njima i Privala), a u velike gradine (najvećeg
promj era preko 150 m i površine preko 15.000 m ) spadaju samo Sovići, Kičin, Gagrice
2

i Jasočka gradina) .
Oblik fortifikacije zavisio je od izabranog položaja, odnosno od konfiguracije
terena, ali i od nekih drugih okolnosti koje je teško rekonstruisati (tradicija, namjena
objekta, možda i hronološki faktor). Dva su osnovna elementa fortifikacije: suhozid i
bastion (kula), a izuzetno nasuti bedemi . U nekim slučajevima moglo bi se pomišljati i
33

na pal isade (na pravcima na kojima kamenih zidova nema , a lako su pristupačni) .
Na.Uednostavniji tipovi fortifikacija su: poprečni suhozid koji presijeca lingulu
(npr. K.amenak - SI. III I) i lučni (ponekad polukružni) suhozid s pristupačne strane,
karakterističan za ~adine smještene uz rub litice (SI. 11 /2), tzv. rubne gradine (Gradina
l na Bukovcu i dr. ).
KJasični tip gradine sa centri čkom fortifikacijom (jednostruki suhozid koji
zatvara kružnu ili elipsastu - ponekad usljed konfiguracije terena i veoma izduženu ­
površinu, obično na vrhu brda, ali izuzetno i u ravnici - Sl. I 113). Takve su npr. Gradina
u G. Konjovcu , Gradina nad Vrpoljem u Petrovićima, Grad u Crvenicarna, Hasića
35

gradina, Džakul ina glavica, te sve gradine podignute u ravnici: Guvnine u Hodovu, Gradina
u Dražin-Dolu, Kamenice i dvojna gradina u Lovrića docu 36 • Razvijenija varijanta

33 O tehnikama primjenjivanim II podizanju gradinskili suhozidina v . P. Oreč 1978 , 183, te

A. Bense 1985,195-196.
34 P. Oreč 1978, 218-220, Sl. 30.
3~ Ibid . , 215, Sl. 26.
36 Ibid . , 235-236, Sl. 46.
GZM (A1 N.S. sV. 44, 1989. SIr. 61-1 27
B. ČOVle , POSUŠKA KULTURA 81

Sl.II: tipologija gradinskih utvrda - Abb.ll : Typologie der Wallanlagen

ovog tjpa ima dvostruki ili trostrukj sistem koncentričnih zidova (Sl. 1114), a izraziti su
primjeri Izvanjska gradina , Kičin (Sl. 12), Gagrice (Sl. 5) i Jasoćka gradina . Tu treba
37

ubrojati i Nećajno (Sl. l), mada je vanjski zid na dužem potezu uzjugozapadni rub platoa
izostavljen .
Kad je rijeć o ovom koncentričnom tipu fortifikacije, treba navesti još neke
pojedinosti. Tako su na nekim gradinama, smještenim na hrbatu ili na padini brijega zidovi
znatno deblji na ugroženijim pravcima (Gradina u G. Konjovcu, Gradina na Plišivici 38 ,
Nećajno - Sl. l) ili su podignuti pomoćni, vanjski zidovi, koji mogu, ali ne moraju biti
vezani za glavne (Izvanjska gradina, Gradina nad Cerovim docem39 , Kičin - Sl. 12).
Gradine s akropolom karakteriše postojanje jače utvrdenog, po prostoru obično
manjeg gornjeg dijela - akropole i slabije fortificiranog, obično znatno većeg donje~
dijela (Sl. 1115). Kao tipični primjeri mogu se navesti naorijed opisane gradine Privala 4
i Sovići (Sl. 3), a u ovu grupu spada još i Bašića gradina~IOvdje je potrebno dodati da su
u gradinama s razvijenom koncentričnom fortifikacijom funkciju akropole mogli obavljati
njihovi središnji dijelovi, opasani unutrašnjim zidom, koji su usljed konfiguracije terena
imali, takode, dominantan položaj unutar gradine (npr. Kičin, Sl. 12, pa i Gagrice, Sl. 5,
te Jasoćka gradina). Isto tako, funkciju akropole u niže opisanom tipu gradina mogao je
obavljati »gornji obor~, neposredno uz bastion, ako je takav bio izgraden.
Gradine sa bastionom (kulom) karakteriše snažan suhozidni objekt kružne ili
oval ne osnove (prećnik osnove može iznositi i preko 30 m), oblika zaravnjene kupe (visine
i do 10 m), postavljen po pravilu na najvišoj tačci prostora koji zaprcma gradina (Sl. 1116,
7). Taj objekat (bastion) često je zarušen, pa ima izgled tumula - gomile (neke od gradina
ovog tipa i imaju u lokalnoj toponomastici naziv »Gomila«). Kad su u pitanju bolje oćuvani

37Ibid ., 210, S. 20 .
38 Ibid., 214-215, Sl. 26; 220-221, Sl. 32.
YJ Ibid. , 210, Sl. 20; 228-229, Sl. 40.
40 B. Goveclarica 1982, 115-116, Pr. 2.

41 P. Oreč 1978, 214-215, Sl. 25 .

6 - Glas nik
 GZM (A), N .S. sV. 44, 1989 SIr. 61-127
82 B. tov
IĆ, POSUŠKA KULTURA

r
1-( ;( >l -,
d \ d. ( CJ,)
,\d . .
\ ,.,: ' ... - " . . . .
l .... .- /

.j
,

, .~

o "

e '. ,e .

l /.

·0

".

PO R. AO I :'1~ KOM

S1.12 : gradina J<jčin (po V. Radimskom 1891) - Abb.12 : Wallburg J<jčin

(nach V .Radimsky 1891)

objekti ove vrste, dobro se vide redovi 'p ravilno složenog kamena u temeljnoj zoni, a na
zaravnjenom vrhu i ostaci suhozidnog grudobrana koji zatvara kružni ili ovalni prostor
promjera 8 - lO, ponekad do 15 m u prećniku , Jednostavnije gradine ovog tipa imaju
42

još samo kraće poteze dvaju bočnih zidova koji se pružaju od podnožja bastiona naniže,
zaklanjajući veći ili manji trapezasti prostor s dvije strane, dokje donja strana bez vidljivih
fonifikacija (npr. Nuhbegovića gradina, Grad u Vinici, Gradina u Vinici - Klimenti,
Gomila uBihovu, Meteriz u Orašju - Površi i više drugih u okolini Trebinja). Posve
rijetko su ovakve gradine smještene na hrbatu brela, pa pored bastiona imaju i cjelovit
43
elipsasti bedem koji opasuje gradinu (npr. Budim ). Nekoliko gradina ovog tipa ima na
terasama ispod bastiona nešto složeniji fonifikacioni sistem, obično s jednim manjim
obzidanim prostorom neposredno uz bastion (»gornji obor~), te još jednim, ili više
terasastih prostora potpuno ili djelimično branjenih zidovima. Kao karakterističnigrimjeri
tog razvijenijeg tipa mogu se navesti Gradina u Mamići!p.a i Gomila uČičevu .
44

42 Nekoliko veoma dobrih primjera ovakvih gradina, medu njima i onih koje pripadaju
posuškoj kulturi, opisao je D. Odavić u studiji »Gradine u zaledu južnog Jadrana« (magistarski rad
odbranjen na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1986, rukopis) .
43 P. Oreč 1978, 232-233, SI. 44.

44 Ibid., 230-232, SI. 42 .

45 V. napomenu br. 42.

GZM (A1 N.S. sV. 44, 1989. Str. 61-127
B. ČOVle, POSUŠKA KULTURA 83

U ovom kontekstu jX>trebno je još nešto reći o dvije gradine: Privali i Prenjsk~
Opličićkoj gradini. Naprijed opisani tip gradine s bastionom i dva bočna zida u funkcio­
nalnom, a donekle i u gradevinskom smislu jX>sve odgovara "delmatskom« tipu lučne ili
jX>tkovičaste gradine koja na najvišoj tačci ima veliki odbrambeni tumulus, od kojeg se sa
strane odvaj~u bočni bedemi ili zidovi. 46. Na Privali je jX>red jednog manjeg, na
sjeverozapadnom rubu, konstatovan i jedan veliki tumulus ali smješten na sredini zida
koji odvaja akropolu od većeg, nižeg, donjeg dijela gradine 47. Postavlja se pitanje da lije
taj tumulus na Privali dio prvobitne "jX>suške« fortifikacije? Čini mi se neprirodno da bi
taj objekat, bez obzira na to što je osim fortifikacione mogao imati i neke druge funkcije,
bio izgraden na zidu koji odvaja akrojX>lu od drugog dijela gradine. Ako pritom imamo
na umu da su sonde B i C jX>stavljene na platou donjeg dijela gradine dale samo nalaze
jX>suške kulture, a ne i mlađe 48, mislim da smijemo pretjX>staviti da je nakon obnavljanja
Priva1e u kasno bronzano doba (Privala C) za stalno stanovanje služio samo prostor
nekadašnje akrojX>le, te da je stoga u toj fazi bio i podignut veliki obrambeni timulus.
Naravno, to bi se moglo utvrditi tek pažljivim istraživanjem. Što se tiče Prenjsko ­
Opličićke gradine, treba naglasiti daje to specifičan oblik dvojne gradine, s dva basIiona
podignuta na uglovima koje čini rub visoke terase nad koritom Bregave i rubovi vododerine
koja tu terasu na tom mjestu presijeca; naseljeni dio bio je lociran na malim zaravancima
koji se ispod oba bastiona nižu na strmoj padini prema koritu rijeke. Najstar~i dio nalaza
prikupljenih po površini može se pripisati posuškoj kulturi (T. V1II/6---1 0)4 .
Ulazi u gradine nisu uvijek vidljivi, niti ilije moguće sa sigurnoŠĆu identifikovati,
najviše usljed zarušenosti zidova, ali i zbog mnogih recentnih oštećenja nastalih interven­
cijom čovjeka (prosijecanje prolaza radi obrade zemljišta, puštanja stoke na ispašu i sL).
Ipak, može se reći da su na nekim gradinama jasno vidljivi ulazi, obično flankirani kraćim
jX>tezima zidova (Sl. 1)50.
Prema rasjX>loživoj evidenciji drugi jX> brojnosti tip naselja jX>suške kulture su tzv.
vangradinska naselja - tennin koji je za područje rasprostiranja jX>suške kulture u
ujX>trebu uveo P. Oreč . Danas ih jX>znajemo 23, pri čemu su uzeta u obzir samo nalazišta
51

s jX>uzdano odredivim jX>vršinskim nalazima, dokje broj suspektnih znatno veći, pa nije
isključeno da su ovakva naselja u stvarnosti bila bar isto tako brojna, ako ne i brojnija nego
gradinska (kojaje na terenu neujX>redivo lakše uočiti i identifikovati). Na žalost, nikakva
sistematska istraživanja lokaliteta ovog tipa dosad nisu preduzimana, pa se o vangradin­
skim naseljima posuške kulture mogu navesti samo opšti, orijentacioni podaci. Naselja tog
tipa smještena su na različitim lokacijama - na terasama i manjim zaravancima, na
padinama brda ili blago zaobljenim brežuljcima, obično nedaleko iznad nekog jX>lja ili
doline, ali i jX>sve nisko, na samom rubu jX>lja, čak i usred jX>lja (Bobotov Krugljaš),
jX>neka u kakvom od vjetra zaklonjenom dočiću. Njihovi ostaci rasprostiru se na malim

46 A. Benae 1985,57-59,138,182-184,198.
47 Up. B. Govedarica 1985, Pr. 2.
48 Ibid., 122 .

49 Potpuniji opis lokaliteta dat je u radu B. Marijana (1989, 61-64); naziv Prenjsko-­
Opličićka gradina primijenjen je ovdje stoga što se jedan bastion nalazi na teritoriju sela Prenj i
naziva Prenjska, a drugi na teritoriju Opličića i naziva Opličićka gradina .
.l() Up. i P. Oreč 1978, 250, Sl. 26, 32, 42.

51 Ibid., 182- 196.

6'
 GZM (A), N.S. sv. 44,1989. str. 61 -127
B. ČOVIĆ, POSUŠKA KULTURA
84

površinama, najćešće na nekoliko stotina m , pa i manjim. Mogu se zasad konstatovati

2

dva važnija tipa: koncentrisana naselja (gdje se može pretpostaviti postojanje više kuća
na manjem prostoru, kao što je slućaj s Pojilom i Aladinskim brdom) i naselja razbijenog
tipa (karakteristićan primjer je naselje na južnim i jugozapadnim padiru'1'la brda Slime u
Osoju). Postoje, najzad, i relativno izolovana mala vangradinska naselja (npr. Golovrana,
Pogledača, Veliki Markov brig i dr.), a i takva smještena u neposrednoj blizini neke
gradine (npr. Doline kraj Grizeljeve gradine ili naselje u Orašju - Površi kraj gradine
KAmenice). Tipično je za ova nalazišta da im je kul !Urni sloj najčešće posve plitak, ili se
arheološki objekti nalaze samo na površini ili u tankom sloju humusa, dok pravog
kljJtumog sloja zapravo i nema. Pretežan dio nalaza čini grumenje kućnog lijepa, zatim
nešto keramike i pokoji kameni artefakt ili odbitak. Nesunmjivo, i to su bila naselja, ali
kratkog trajanja.
Pećinska naselja, koja su malobrojnija od gradinskili i otvorenih, vangradinskih,
dopunjavaju sliku o načinu stanovanja nosilaca posuške kulture. U nekima od njih sloj
posuške kulture je relativno tanak (Ravlića pećina, Jejinovača, Orlovica i dr.), ali u nekim
drugim (Škari n Samograd, Hateljska pećina) postoje deblje naslage, nastale tokom dužeg
vremenskog raspona, bilo trajnim življenjem, bilo mnogim sukcesivnim boravcima ljudi.
Nedovoljno znamo o w1Utrašnjem izgledu naselja posuške kulture . Jedino što se
može reći je to da su u gradinskim naseljima kuće morale biti podizane dosta blizu jedna
druge da bi se što racionalnije iskoristio raspoloživi prostor, mada je zapaženo da su neki
manji dijelovi ostajali prazni, vjerovamo rezervisani za obavljanje nekih zajedničkih
poslova (v. naprijed opis Ncćajna). O stambenim i drugim objektima unutar naselja takode
se zna vrlo malo. Donekle začuduje to da nisu otkriveni pouzdani tragovi obilnije upotrebe
kamena u stambenoj arhitekturi, pošto je upravo taj materijal, kako smo vidjeli, igrao
najvažniju ulogu u izgradnji fortifikacija i u tu svrhu bio veoma vješto upotrebljavan.
Doduše, V. Radimsky je na Kič inu otkrio veći broj suhozidnih objekata kružne ili ovalne
osnove (sl. 12), ali m jedan od njih nije istražio, te se ništa ne zna o njihovom realnom
odnosu prema nalazima posuške kulture s te gradine (koja je upotrebljavana i kasnije);
osim toga , ti objekti su veoma mali ~oko 3 m unutrašnjeg prcćnika), paje teško vjerovati
da se radi o stambenim objektima 2. Ni prilikom iskopavanja Ncćajna i Sovića nisu
53
ustanov ljeni pouzdani ostaci suhozida . S druge strane, na obje gradine su nalažem slojevi
s koncentracijom kućnog lijepa, pa i površine koje su odavale konture gradevina,
najvjerovatnije pravougaonib (Sl. 13). Velike količine kućnog lijepa s otiscima debljih
kolaca, tanjih oblica i pruća (što je karakteristično i za vangradinska naselja) govore prije
za gradevine sa zidovima od drveta i lijepa 54 . Od ostalih elemenata stambene arhitekture
može se navesti samo još nekoliko podataka: kuće su bile prilično malih dimenzija, širine
vjerovatno 4-5 m, i nešto malo veće dužine; izgleda daje pod kuće ponekad mogao imati
dva nivoa (klupu?); dio enterijera bila su i ognjišta, ali i ka10tne peći, a vjerovatno i
vertikaln.i tkalački stan 55 .
Najzad, bez potpunijeg odgovora ostaće i pitanje o medusobnom odnosu ove tri
vrste naselja i o funkcionisanju čitavog tog, očigledno složenog sistema. Nalazi u kultur­

j2 V. Radimsky 1881, 175-177.

j3 Up . o. tome i B. tović 1983a, 143 .
>1 Taj tip arhitekture dominirao je u jugozapadnoj Bosni i u mladim periodima, v. A. Benac
1985,200-201.
j j V. i opis kuće na lokalitetu Veliki Markov brig u: P. Oret 1978,188.
GZM (A1 N.S. sV. 44, 1989. st r. 61-127
B. ČOVIe, POS UŠKA K ULTURA 85

\
\
\
\
\
\
\
\
\
\
\
\
TROSTRUKA GRADINA \
SOVIĆI \
SO ND A B
O TK O PN I S LO J 3
_ _ V A N JSK A IV I CA P L A T OA
_ IVIC A SON D E

ce:fl KAM EN
~ ~ R ASPRSEN I K UCNI L IJEP

:::;:?: K O N CEN TRA C IJA K UĆNOG L IJ EP A

R 9.. . ~m.

sLObo d a n -K u d r a

SI. 13: Sovići, Sonda B, osnova otkopnog sloja 3 - Abb.13 : Sovići, Sonde B, Plan der
Grabungsschicht 3

nim slojevima sistematski iskopavanih .gradina (kućni lijep, keramičke posude različite
namjene, žrvnjevi, životinjske kosti, ognjišta i peći, utezi za tkalački stan, prešljenci za
vretena i dr.) pokazuju posvejasno da su to bila trajna naselja. To, s druge strane, ne znači
da gradine (ili bar neke od njih) nisu mogle imati i druge funkcije, kao refugij za stanovnike
bliže okoline, vjerski centar i sl56. U tom pogledu naročito bi bilo bitno pobliže odrediti
odnos vangradinskih naselja prema obližnjim gradinama, ne samo u hronološkom već i u
funkcionalnom smislu. To se odnosi, djelimično, i na pećinska naselja, za koja bi bilo
veoma važno ustanoviti, npr., da li su bila cjelogodišnja, ili sezonska boravišta. Naravno,
to je stvar budućih istraživanja. za sada je moguće samo postavljati pitanja i hipoteze, o
kojima će biti još nešto riječi u sljedećem poglavlju.

56 Diskusiju o tim pitanjima rezimirao je u novije vrijeme A. Benac, pa čitaoca posebno

upozoravam na taj dio njegove studije (1985, 199-209).
 GZM (Al, N.S. sv. 44, 1989. str. 61-l27
86 B. ČOVIĆ, POSUŠKA K ULTURA

7 . ORUDE I ORUŽJE

U slojevima naselja najčešće se nalaze ulomci žrvnjeva i kamene "kugle« veličine 5

do l O cm, obično u obliku prizme sa zaobljenim uglovima i bridovima (T. V /8). Njihova
funkcija nije posve objašnjena; mogle su služiti za razne potrebe, svakako i kao oružje
(projektili za praćku) . Znatno manje je nadeno kremenih nožića i strugalica, a samo
pojedinačno i vrhova za strijele (T. XlII /2,3). Zastupljena su i standardna koštana šila,
kao i glineni prešljenci za vretena i utezi za tkalački stan; ovaj pribor za izradu tekstila
ipak nije naročito brojan . Dvije kamene sjekire~ekići potiču s gradine Pit kod Gorice i
iz tumula VIII u Ljubomiru (T.XIV /4,8), a jedna bronzana sjekira s ojačani m rubovima
iz tumula VI u Ljubomiru (T. XIVI7). Grob iz tumula na Sopi u Vinjanima dao je lijep
primjerak triangulamog bodeža (T. XIV /9); pošto u tumulu nije nadeno ulomaka keramike
cetinske kulture, a Sopa se nalazi u području gusto posijanom nalazištima posuške kulture,
mislim da joj se s mnogo vjerovatnoće može pripisati i taj grob. Iz Crvene Stijene I potiče
krivi bronzani nož egejskog tipa (Sl. 6/2~. Potpunosti radi ovdje treba pomenuti i bronzane
sjekire iz Gorice i "okolice Ljubuškog« 7, ~mikenski« bodež iz Gnojnica kod Mostara ,
58

krivi ~egejski« bronzani nož iz Pologa i kamenu sjekiru~ekić iz Donje Drežnice . Dosta
59

je vjerovatno da ti primjerci oružja i oruda takode pripadaju posuškoj kulturi, ali treba
imati u vidu da ona koegzistira s cetinskom kulturom i u Hercegovini, kao i u srednjoj
Dalmaciji, pa nije isključeno da bi neki od pobrojanih nalaza mogli pripadati i ovoj drugoj,
pošto se radi o standardnim tipovima širokog areala rasprostranjenosti.

8. PRlVREDA, DUHOVNA KULTURA I ORGANIZACIJA DRUŠTVA

O privredi nosilaca posuške kulture djelimično nas inforrnišu nalazi u kulturnim

slojevima istrativanib naselja, donekle i u grobovima, a indirektnu dokumentaciju čine
sama naselja svojim oblicima, veličinom i drugim karakteristikama, zatim lokacija naselja,
a u širem smislu i opšte geomorfološke, pedološke i vegetacijske prilike u oblasti njenog
rasprostiranja. Osnovu privrede činile su zemljoradnja i stočarstvo. Teško je reći koja je
od te dvije grane imala prevagu. za važnu ulogu zemljoradnje govori dosta toga: znatan
broj gradina kao stalnih naselja, koncentracija naselja u blizini većih i manjih polja, rječnih
dolina i uopšte obradivog zemljišta (npr. oko Imotsko-Bekijskog i Posuškog polja,
Rakitna, doline Tihaljine-Trebi1.ata, na plodnim HIIminama izmedu Čapljine i Stoca i
sl.), kao i zaista velika količina ulomaka žrvnjeva u kulturnom sloju svih dosad ispitivanih
naselja. Nalazi životinjskih kostiju nisu naročito brojni, a specijalističke analize još
nedostaju, pa se samo preliminarno može reći da su od domaćih životinja zastupljene ovce,
odnosno koze, goveda i svinje, a od divljihjeleni i divlje svinje. U korist važnosti stočarstva
govorio bi ne mali broj naselja smještenih na brdovitim terenima izmedu polja, kao i
geomorfološke i vegetacijske karakteristike većeg dijela oblasti u kojoj je posuška kultura
bila proširena - one ni u subborealu nisu mogle biti mnogo drugačije nego danas u
Dalmaciji, Hercegovini ili Crnoj Gori.
za pitanje odnosa ovih dviju privrednih grana u životu ove populacije važan je i
medusobni odnos pojedinih vrsta naselja. Izgleda po svemu daje većina tzv. vangradinskih

l7 V. Ćurčić 1907,205; B. Čović 1978a, Sl. 2.

lS V. Ćurčić 1907, T. III4; J. A. Sakelerakis - Z. Marić 1975, 156.
59 V. Ćurčić 1907,203,208.
GZM (A1 N.S. sV. 44, 1989. SIr. 61-127
B. ČOVle, POSUŠKA K ULTURA 87

naselja bila kratkog trajanja, pa bi se smjelo pretpostaviti da su to bila sezonska boravišta:

ona u blizini polja možda zimska, a ona na višim brdima, vjerovatno, ljetna staništa dijela
populacije orijentisanog više na stočarstvo. To bi moglo važiti i za većinu pećinskih
naselja. Tako bi, npr., Ravlića pećina mogla biti idealno zimsko boravište pastira, kako
zbog veličine zaklonjenog prostora dovoljnog i za život manje ljudske zajednice i za
smještaj većeg stada, tako i zbog obilne paše po livadama oko rijeke Tihaljine, na kojima,
uglavnom, nema snijega . Hateljska pećina, smještena visoko iznad Dabarskog polja,
60

nije, zapravo, vezana za to polje, već za livade na padinama i zaravancima planine Trusine,
pa je stoga mogla biti veoma pogodno ljetno boravište i sl. Razumije se, to su samo
pretpostavke, koje bi, možda, mogle biti provjerene finijim faunističkim (osteološkim)
analizama na materijalu iz pećinskih i drugih slojeva. U svakom slučaju nosioce posuške
kulture ne možemo označiti kao stočare nomadskog tipa. Naprotiv, oni su nosioci jedne
sj'XIilačke kulture u kojoj i zemljoradnja ima važnu ulogu. Ukoliko je u stočarskoj
komponenti njihove privrede bilo kretanja dijela populacije sa stokom, ona su, vrlo
vjerovatno, imala lokalni i sezonski, a ne transhumantni karakter. Lov je bio dopunski
izvorproteinske prehrane, a vjerovatno i nekih sirovina (koža, kost, rožina).
Od ostalih privrednih grana važno je, svakako, bilo i lončarstvo, pa izrada različitih
oružja, oruda i sprava od kamena i kosti. Teškoje reći da lije bilo samostalne proizvodnje
bronzanih objekata. Jedan dio se nabavljao razmjenom, što bi se gotovo sa sigurnoŠĆu
moglo reći za sječivo bodeža unjetičkog tipa iz Sope u Vinjanima (T. XIV /9), pa i za
"egejski~ krivi nož iz Pologa, ili ,.mikenski« bodež iz Gnojnica. Sjekirica s jednostrano
ojačani m rubovima iz tumula VI u Ljuborniruje, po svoj prilici, lokalni proizvod, dok bi
za klasični, mladi, 17,5 cm dugi Randleistenbeil iz Gorice prije pomišljao na import.
Kult mrtvih i dekorativna umjetnost izražena na finijim lončarskim proizvodima su
jedini dokumenti o d u h o v n o j k u l t u r i populacije koja je bila nosilac posuške
kulture. Ima nekoliko tumula koje s više ili manje sigurnosti pripisujemo posuškoj kulturi.
61 62 63
To su: Sopa u Vinjanima , Hrtova gomila u Posuškom Gracu Cerov Dolac , Bila
64 65 66
Vlaka kod Vida , Klanac u Borojevićima , Orah, tumulus II i III i lJubomir, tumulus
67
II, VI i vm .
Mogućeje, takode, da bi ovom popisu trebalo prikljuČiti i neke od tumula, odnosno
grobova iz područja oko vrela Cetine, koje su L Marović i B. Čović pripisali 2. i 3. stupnju
cetinske kulture, kao što su, npr., grob iz tumula br. lOna lokalitetu,. Više Lada« u Čitluku
(s kaneliranim peharom), ili mladi ukop u tumulu br. l iz Živalja (s triangulamim bodežom

(JJ B. Marijanović 1981, 2-7.

61 P. Oreč 1978,185-186; B. tović 1983a, 145-146.
62 F. Fiala 1894,325-326; B. tović 1983a, 145-146.
63T. Andelić 1969,112; B. tović 1983a, 145-146.
I. Marović 1980, 88-97.
64

V. A1anacković-Salčić, Praistorijska posuda iz Borojevića, .Slovo Gorčina" 12, Stolac

6.5
1984,49-50.
66 B. tović 1982, 1D-18; Sl. 8-16,18,19; B. tović 1983a, 164-165

67 B. tović 1983a, 164-- 165.

 GZM eA), N.S. sv. 44, 1989. str. 61-127
88 B. tOYIĆ, POSUŠKA KULTURA

i Litzen-keramikom)68, ali je bolje za sada to pitanje ostaviti otvorenim. Ono zadire u

širi problem odnosa posuške i cetinske kulture, o kojem će još biti govora. Razumije se,
i od ogronmog broja tumula, velikim dijelomjoš i nepopisanih, u Dalmaciji i Hercegovini
dobar dio bi mogao pripadati posuškoj kulturi, ali i tu treba sačekati rezultate budućih
sistematskih iskopavanja. Za sada se može reći da je tumulus jedini oblik grobnog
monumenta posuške kulture koji poznajemo. Ti objekti su različitih dimenzija, neki i
monumentalni, a nalazimo ih bilo u manjim grupama, bilo kao pojedinačne humke, često
na istaknutim mjestima. Većina ihje podignuta od lomljenog i prikupljenog kamena i nema
neku posebnu arhitekturu. Turnuli u Ljubomiru su u osnovi zemljani, s vijencem od kamena
na periferiji, a takav vijenac imao je i (inače kameni) tumulus II u Orahu. Uljubomirskim
tumulima VI i VIII postojao je i unutrašnji vijenac, postavljen na zdravicu tako da zatvara

L J UIJO.\ ' I lt· ;t DHlJ I::t .O\,fC I

(;hWJc ,j
TUMULUS VIII
lln'T ~

• fl ~". "

Lege-ndllo :
O ka.men
• pol:tudllo ~
X kAoll'lQQ sjekira. '"
y kameoi prlvj~ak • ....­...:1

L ' :I{" n đn PRutr). E;·W

~ r."uY'!"-ll ! k " ·CII!..tk

=
_ CTn'll, 1ea
pn llbl! ;H b u nu.l "
::: :a·fll lp. lll n 0-6 JP
k9 ka.nltoTl

S1.14: Ljubomir, tumulus VI/I- Abb.14: Ljubomir, HiigeJ VlII

t.s J. Marović - B. Ćović 1983, 197-200,211-214.

GZM (A1 N,S, sV, 44 , 1989, str. 61-127
B. ČOVle, POSUSKA KULTURA 89

kružnu površinu prečnika 7, odnosno lOm (v . Sl. 14). U tumulu VI postojala je još i neka
vrsta kamenog jezgra, kao i kameni plašt na površini.
Osnovni ritus je prilično ujednačen. Nema spaljivanja, a mrtvi su sahranjeni u
zgrčenom položaju , na boku, u cisti od kamenih ploča. U tumuluje najčešće bio samo po
I grob, a dva pouzd4no starija groba konstatovana su samo u tumulu VI (u većini tumula
na Ljubo mi rskom polju ima naknadnih ukopa iz raznih perioda). Priloga je u grobovima
malo ili ih uopšte nema , a postupak s njima je neujednačen. Po jedna zemljana posuda
nadena je u Cerovu Docu, Hrtovoj Gomili i Klancu, l bronzani bodež u Sopi, jedan
sljepoočni kolut u grobu 25 iz tumula VI u Ljubomiru, grupa posuda u Orahu (tumulus
II). Prilozi su ponekad unutar grobne ciste (Sopa, Cerov Dolac, Ljubomir VI, grob 25),
a ponckad izdvojeni van groba (posude u Hrtovoj gomili i Klancu, grupa posuda u Orahu
II, bronzana sjekira na zdravici blizu periferije u Ljubomiru VI, kamena sjekira-čekić na
zdravici u centru tumula Ljubomir VIII (up. T. XIV/4-7,9; SI.9/8). U vezi stumulom
VI moglo bi se pomišljati na to daje grob kojemje pripadala bronzana sjekira bio uništen
prilikom nekog od brojnih naknadnih ukopavanja iz srednjeg vijeka, ali je s objektima iz
tumula VIII situacija posve nejasna - nema tragova groba, pa bi se smjelo pretpostaviti
da se radi o kenotafu .
U većini istraženib tumula nalaženi su fragmenti keramike razbacani bilo po osnovi
tumula, bilo u slojevima nasipa, ili po površini. U tumulu VIII u Ljubomiru nadeni su
ostaci od dvadesetak posuda, uglavnom većih i grubljib lonaca i amfora ukopanih pretežno
u centralni dio tumula (obuhvaćen unutrašnjim vijencem), a nekoliko ih je bilo i bliže
periferiji na raznim dubinama (Sl. 14). U tumulu kojije istražio na Biloj Vlaki, I. Marović
je zabilježio sloj tamne zemlje u centru tumula sa sitnim komadićima ugljenisanog drveta
i s ulomcima od više posuda, pretežno većih i grubljih, ali i finijih, tanjih zidova iglačane
površine (Sl. 15). Taj sloj se prostirao na površini promjera oko 2,5 m. Sve ove pojave
su tragovi različitih obreda iz oblasti kulta mrtvih, obavljanih ili prilikom podizanja
tumula, odnosno u toku sahrane, ili kasnije, u raznim prilikama, kao što je to bilo
uobičajeno i u drugim kulturama i kulturnim grupama ovog doba na zapadnom Balkanu. 69.
Prije kraćeg vremena objavioje P. Oreč osnovne podatke o tri neobične suhozidne
gradevine u zapadnoj Hercegovini, koje su po obliku, a očigledno i po namjeni, nešto
sasvim drugo u odnosu na brojne fortifikacione i sepulkralne objekte (gradine i tumule)
iz istog kraja, radene istom tehnikom. P. Oreč te objekte, uz razumljivo ogradivanje,
objašnjava kao praistorijske kultne gradevine, odnosno svetišta, ističući da bi ih trebalo
70
temeljitije ispitati . U hronološkom pogledu ti objekti još nisu pobliže odredeni, a mogli
bi pripadati bilo bronzanom, bilo željeznom dobu . Pominjem ih na ovom mjestu stoga što
je u Hercegovini upravo posuška kultura bila nosilac velikog zamaha u gradnji suhozidnih
gradevina, posebno gradina, pa nipošto ne bi trebalo zanemariti mogućnost da su i posebni
kultni objekti gradeni suhozidnom tehnikom mogli nastati kao izraz religijskih potreba
populacije kojaje bila nosilac ove kulture. Razumije se, valja imati na umu i već odranije
nagoviještenu mogućnost da su objekti ~gradinske dominante« u smislu Suićeve definicije
tog pojma 71 (u slučaju posuške kulture to su prvenstveno bastioni-kule) mogli , takode,
imati funkciju kultnih objekata.

691. Marović 1980,88-90; B. tović 1983a, 124, 165, 189; I. Marović - B. tović 1983,
204.
70 P. Oreč 1987.
71 M. Suić 1976, 67; A. Benae 1985,19-20,184 .
 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989 str. 61-127
B. ČO V IĆ, POSUŠKA KULTURA
90

-­"J ,/

J
) ./
)

S1.l5: Bila Vlaka (po I. Maroviću 1980) - Abb .15: Bila Vlaka (nach I. Marović)

Ako zanemarimo fino ukrašeni bodež iz Vinjana, umjetnička stremljenja u po­

suškoj kulturi ispoljavaju se samo u oblikovanju i ukrašavanju keramike. Kad su u pitanju
posude većih dimenzija, potrebno je naglasiti da snažno izraženi plastični ukrasi na tom
posudu (trake, rebra, nizovi udubljenja - up. T. I i lX) svojom rustičnošću stoje u punoj
saglasnosti s dimenzijama, jednostavnim oblicima i praktičnom namjenom tih objekata.
Može se reći da oblici i dekor tog posuda sačinjavaju logičan i koherentan likovni krug.
To, po svoj prilici, nije slučajno. Čitava ta kategorija "grube keramike« (čiji je area I
rasprostiranja znatno širi) predstavlja ne samo pretežan dio lončarske proizvodnje uopšte,
već je i u kulturnogenetskom smislu odraz jedne od bazičnih komponenti koje su
učestvovale u nastanku i PQsuške i nekoliko drugih kultura i kulturnih grupa bronzanog
72
doba na zapadnom 8alkanu •
Drugačije stoji stvar sa "srednje glačanom« i finom kerarnikom. Karakteristično je
daje samo manji dio te keramike ukrašen, a daje sam ukras u tehnološkom i ikonografskom
smislu heterogen. Kako je već rečeno, neki od ukrasnih motiva i tehnika sigurno su

nM. Garašanin 1973,184; M. GaraŠ8nin 1983,466; B. tović 1978,55-56; B. tović

1986,64-65.
GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. str. 61-127
B. ČOVIe, POSUŠKA KULTURA 91

supstratskog porijekla, dok se većina drugih može objasniti direktnim ili posrednim
uticajima. Izgleda da su lonćari ove populacije bili veoma prijemćivi za raznolike uplive,
da su ćuvali stare, naslijedene, ali rado primali i nove tehnike i motive, aplicirajući ih na
svoje proizvode. Rezultat je bio taj da nisu izgradili ~edinstven i koherentan dekorativni
stil, kao što je to, na primjer, ućinila cetinska kultura 3, već su gajiti jedan - ako se tako
može reći - kompilatorni manir ukrašavanja posuda. Taj nedostatak nadoknaden je
dobrim dijelom znalaćkim modelovanjem finije kerantike sa skladnim i proporcionalnim
oblicima, s raznolikim variranjem osnovnih tipova i - narocito - s raznovrsnim
dekorativnim drškama, uspješno ukomponovanim u cjelinu s tijelom posude. To pokazuje
daje vodeća umjetnićka tendencija i u okviru posuške kulture bio, zapravo, u ovo vrijeme
široko rasprostranjeni anornamentalni stil, koji likovne i estetske efekte traži i postiže
samim oblikovanjem keramićke forme, njenih dijelova i detalja. U tom okviru razvila je
lonćarska produkcija posuške kulture dosta samostalan likovni izraz, vlastitu varij antu tog
stila (up, T. IIII, T. IlIn i dr.).
o strukturi i organi7-aciji društva nema mnogo direktnih pokazatelja u dosad
istraženim nalazištima posuške kulture. Veliki broj gradina s jakim fortifikacionim
sistemima, u koje je ugradivano po više hiljada kubnih metara lomljenog kamena,
pretpostavlja postojanje stabilnih i ćvrstih, dobro organizovanih i vodenih zajednica,
sposobnih da planiraju i izvedu takve radove. Podrazumijeva se daje morala postojati i
odredena društvena hijerarhija. Od malobrojnih istraženih tumula možda bi onaj iz Vinjana
po svojim dimenzijama (visine gotovo 5 m), a i po finom bronzanom bodežu u grobu, koji
već spada u Iuk suznij e , prestižne artikle (T. XIV /9), mogao biti grobnica nekog pripadnika
vodećeg društvenog sloja. Slično bi se moglo reći i za tumulus VIII iz Ljubomira. Velićina
tumula (prečnik. 15 m, visina 1,5 m), vanjski i unutrašnji kameni vijenac, koncentrićno
ukopane žrtvene posude, kamena bojna sjekira i kameni pri vjesak posebnog tipa uvjeravaju
nas da se radi o grobnom monumentu posvećenom nekoj važnoj Iićnosti, bez obzira na to
što se, vjerovatno, radi o kenotafu.
Intenzivnije istraživanje pojedinih vrsta naseobina (gradina, pećina i vangradinskih
naselja) moglo bi, takode, pružiti znaćajne podatke o organizaciji društva i podjeli rada,
narocito ako bi se potvrdila pretpostavka da su neka od njih bila sezonska pastirska
boravišta i sl. Takode bi bilo vrijedno ispitati stvarni odnos vangradinskih naselja prema
obližnjim gradinama. Moguće je, naime, da su neke gradine predstavljale bratstvenićke
ili plemenske centre, zajednićke utvrde širih zajednica, ćiji dobar (možda i pretežan) dio
populacije stalno boravi u vangradinskim naseljima. Najzad, kad su u pitanju veće gradine,
posebno one tipa gradine s akropolom (o ćemu je naprijed bilo riječi), moglo bi se
pomišljati i na to da gornji, viši dio tih objekata - akropola - predstavlja sjedište ćlanova
vodećeg, aristokratskog sloja, odnosno njihovih rodova.

9. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Posuška kultura je novootkrivena pojava u bronzanom dobu sjeverozapadnog
Balkana. Ona pripada širokoj zajednici novih kultura (kulturnih grupa), koje se poćetkom
bronzanog doba obrazuju na prostoru centralnog i zapadnog Balkana, pa i dalje na sjeveru,
u srednjem Podunavlju: od Armenochori u Pelagoniji i Maliq IIIa u kotlini Korče preko
Bubnja III u Pomoraviju i Belotić - Bele Crkve u zapadnoj Srbiji, do Glasinca I i Poda

73 J. Marović - B. (ović 1983, 215-216.

 GZM ( A), NS sV. 44 , 1989. str. 61 -127
92 B. ČOVIĆ , POSUŠKA KULTURA

A u istočnoj, odnosno centralnoj Bosni, vinkovačke kulture u Sremu, istočnoj Slavoniji i

Baranji, cetinske i posuške u Dalmaciji i Hercegovini, itd. I pored mnogih razlika, ove
nove kulture imaju i mnogo zajedničkih osobina, kao što su neki oblici posuda s jednom
ili dvije drške, veoma izrazita gruba keramika sa specifičnim plastičnim ukrasom, a dobrim
dijelom i oblik naselja (gradine ili, uopšte, preferiranje donlinantnih položaja), sahranji­
vanje II tumulima i sl. Karakteristično je takode da sve ove grupe u svojoj fizionomiji
pokazuju veći ili manji udio eneolitskog supstrata74. Kada je rijeć o posuškoj kulturi taj
supstrat je, razumljivo, kasni eneolit srednjeg i južnog Jadrana i njegovog bližeg zaleda.
Pri tome valja imati na umu da je i sam taj supstrat heterogen i raznoliko strukturiran, te
da i njegova najmlada faza (koja se dosta često simplificirano izjednačava s ~jadranskim
tipom« ljubljanske kulture) sadrži mnoge sirvivale iz već predenih razvojnih stadija, koji
se onda različito re,tlektuju u novoobrazovanim asocijacijama ranog bronzanog doba ove
oblasti 75. Pošto danas još nije moguće sasvim jasno odrediti odnos posuške kulture i tog
supstrata, ovdje će biti analizirani pojedini oblici i ukrasi na keramici posuške kulture
koji, direktno ili indirektno, predstavljaju eneolitsko nasljede uopšte. Nadam se da će
time biti uneseno bar nešto svjetla u taj zamršeni problem. Od oblika koje tu ubrajam
najuočljivije su zdjele sa zadebljanim, odnosno proširenim obodima, bilo s horizontalno
postavljenom, bilo s ukošenom proširenom rubnom plohom (up. SI. 9/8 i T. VIII/4, T.
XIV/l). Tu su prepoznatljive dvije komponente, od kojih jedna stoji u vezi seneolitskim
kulturama sjeverozapadnog Balkana (vučedolskom i ljubljanskom), a možda i s kulturom
zvonastih pehara, a drugu moramo povezati S dugotrajnim kulturnim strujanjem koje se u
razvijenom i kasnom eneolitu i početkom bronzanog doba odvija na širokom prostoru
izmedu donjeg Podunavlja, Egeje i zapadnog Balkana. Pri tome su za ovu, drugu,
komponentu vezane prvenstveno varijante s obostrano proširenim obodom i one kod kojih
je proširena, zaravnjena rubna ploha oboda ukošena prema unutrašnjosti posude (up. Sl.
9/8 i T . VIII /4) 76. Kao eneolitsku tradiciju treba označiti i specifični položaj drški na
~posudama za zahvatanje tekućine- smještenih (u cjelini ili djelimično) na posebnom
jezičku koji se izdiže na obodu posude (up. Sl. 9/4, 7 i T. I1I/3-S). Najbliže analogije
za ovu specifičnu formu nalazimo u kasnom eneolitu južne Italije, gdje, takode, prelaze i
u fundus oblika ranog bronzanog doba 77.
Eneolitske tradicije su još jače izražene u tehnikama i motivima ukrašavanja
keramike faze Ncćajno. Možda jednu od najstarijih medu njima predstavlja motiv mreže
izveden ukrštavanjem udubljenih linija (T. VI!4). Mrežasti ukrasi poznati su već u

74 M. Garašanin 1983,470 .
75 Up.: S. Dimitrijević 1979b ; A. Benae 1980; B. Čović 1983; B. Marijanović 1981,
52-54 .
76 Up. : S. Dimitrijević 1979a, 290 i d .,T. XXXV/4, XXXVII2, XXXIX /3, XLl4 , XLJ /2,
4; l. Marović - B. (:ović 1983, 221,229-230, SI. 14/2,3, 7,9, T. XXVIII /4, 6, XXIX/2 i dr.;
B. (:ović 1983, 107-108; P. Korošee - J. Korošce 1969,27; B. Marijanović 1981, 33-41,
53, T. XXVlIJ/2, XXXIV/5-9, XXXV/l, 2 i dr. ; B. Juhani 1972, 416, 424, Fig. 8/a-f, Tab.
IV/2-4; G. Hoxha 1987,72 i d., Tab. 118, 11/5-7 ; l. Aslanis 1985, 13G-137, 203 i d., Taf.
1011,9, lO, 12; Taf. 15/4, Taf. 53/ 1, Taf. 6411, Taf. 90110, T af. 109/3, Taf. 114/ 1,2; E.
Hansehmann - V. Milojčić 1976,1-11, 41-42, 44, 52, 60, 200-201, Taf. X/1, 2, Taf. 2/1,
3, Taf. 1119, ll, Taf. 15/21,22, Taf. 22/ 16-20 itd.
77 R. Pet'oni 1971,315-317; F. Dianeofiore 1967, Fig. 37/6 , Fig. 39/7, Fig . 42118 i dr .;
S. Tine 1964, 38-41, Fig. 911.
GZM (A1 N.S. sv. 44, 1989. SIr. 61-127
B. tOVIL', POSUŠKA KULTURA 93

badenskoj, bodrogkeresturskoj i nekim drugim eneolitskim kulturama . Naš primjerak

najbli1i~e, u tehničkom pogledu, jednoj od varijanti mrežastog ukrasa kulture zvonastih
7
pehara , mada je ukupan kontekst ukrasa na našem primjerku bliži stilu lasi njske kulture
(up. i T. VII5).79 Sličan je slučaj i s ukrasima izvedenim češljem ili nekim drugim
instrumentom sa zupcima (T. V~ 1-3). Oni bi se mogli dovesti u vezu s ornamentikom
8
lasi njske, a i ljubljanske kulture , ali najprije opet s kulturom zvonastih pehara. 81 Ukrasi
»muzičkih nota« ili »bodljikave žice« (T. VI/6----lO) poznati su kasnoj vučedolskoj kulturi
(izvedeni širim i dubljim potezima nekog instrumenta), nalazimo ih i u ljubljanskoj
kulturi , a naročito su rasprostranjeni u zapadnoevropskim grupama kulture zvonastih
82

pehara, u kojoj ih neki autori izdvajaju u poseban stil, odnosno grupu (»Barbed Wire
Beaker Group«)83. Vjerovatno bi se kao odraz ornamentalne tradicije kulture zvonastih
pehara mogao uzeti i motiv poprečno šrafirane cik-cak trake (T. VII/6), koji se u
8
omamentici te kulturejavlja dosta često, mada obično u složenijim kompozicijama . Ipak,
treba imati na umu da se isti motiv sreće i na keramici kasnog eneolita i ranog bronzanog
doba južne Italije85 . Na tom prostoru (u kasnoeneolitskoj »Gruppo di Andria« po R.
Peronjju) nalazimo i dosta dobre analogije za motiv neomedenih traka ispunjenih verti­
kalnjm zarezima (T. VIII 1)86. Najzad, medu primjere eneolitske ornamentalne tradicije
možemo ubrojati i neornedena pravougaona polja, gusto ispunjena ubodima (T. VII12).
Taj motiv je dobro poznat u ornamentici kostolačke kulture, bilo kao samostalan, bilo u
kompoziciji »šahovskog polja «87, ali ga srećemo i u okviru dugotrajne faze Maliq Illa u
kotlini Korče .
88

Možda nije suvišno još jednom reći da sve ove eneolitske tradicije pripadaj J
najstarijoj, Nečajno-fazi posuške kulture, što je od bitnog značaja za od redi vanje hrono­
loškog položaja te faze, a time i vremena nastanka posuške kulture uopšte.
Veoma interesantna pitanja otvorila su se kad smo počeli ispitivati medusobni odnos
cetinske i pos uSke kulture. U ranom bronzanom dobu one su dobrim dijelom ne samo
sinhrone, već i koegzistentne u doslovnom smislu te riječi, jer se njihova područja
rasprostiranja u srednjoj Dalmaciji i Hercegovini geografski podudaraju (up. Kartu 1 u

78 A. del Castillo Yurrita 1928,39 i d., 105 i d. Lam. XXVIII, XXIX, LXVII4 i dr.
79 S. Dimitrijević 1979, 156-158, Sl. 5111, T. XIX/8.
~ S. Dimitrijević 1979, 155, T . XIX , XX; P. Korošec - J. Korošcc 1969,17, T. 114/5 .
81 Up. npr. A del Castillo Yurrita 1928, Lam. VI/2, 10, ll; J. Guilaine 1967, 186, Pl.
46/2; M. L. Ferrarese Ceruti 1974, 178-187, tig . 29/1, tig . 33/1 S nav. literaturom.
82 S. Dimitrijević 1979a,306-311, T . XXXV/3, XXXVI/I, XXXVIII/4, XXXIX/2; up .
takođe S. Forenbaher - P. Vranjican 1985, 10, T. 5/5.
83 D. L. Clarke 1970, Vol. I, 130-145, Vol. 2, 322 i d. Fig. 352, 353,356-359,
362-363,365; J. GuiJaine 1967,44-47, Pl. 40/8-10 , 12, 13, 15-17, Pl. 44/8, 9, Pl. 51/4-10;
R. Riquet - J. Guilaine - A. Coffin 1963,96, Fig . 5, 6, 9.
84 A del Castillo Yurrita 1928,39-102 , Lam . lXII, xn, XXXIII II.

85 Up.: U. Rellini 1930,133-134, Fig. 6 (Terlizi); F. Biancofiore 1967, Fig. 38/4, Fig .
40/13 (Laterza).
86 R. Peron i 1971,315-318, Fig. 70; takođe F. Biancofiore 1967, Fig. 33, Fig. 37/4, Fig.
38/1,6,7, Fig. 39/3, 4, Fig. 40116; F. G. Lo Porto 1963, 194-196, Fig . 2,3.
87 N. Tasić 1979, 256-257, T . XXV/4, XXVlal6 .

88 F. Prendi 1966,264, Tab . XIV; F. Prendi 1982,207-208, Abb. 3/22.

 GZM (A). N.S. sV. 44,1989. str. 61-127
94 B. l:OYIĆ, POSUŠKA KULTURA

ovoj studiji i kartu rasprostiranja cetinske kulture I. Marovića i B. Čovića 89 ). U sloju

Nečajna, Sovića i Privale nalazimo, mada u veoma malom broju, primjerke keramike koji
oblikom i ukrasom, nesunmjivo, stoje u vezi sa cetinskom kulturom (T. V III 12 , T. IX/lO,
T.XII/3, 4,6, T. XIII / 3)90. S druge strane, u moćnim naslagama pećinskog naselja Škari n
Samograd, malobrojni primjerci keramike posllške kulture pojavljuju se već u slojevima
2. stupnja cetinske kulture, da bi uslUedećim (3. stupanj cetinske kulture) postali već
znatno brojnij i9J• U Ravlića pećini nije konstatovano takvo miješanje, već tamo cetinsku
kulturu (zastupljenu u fazi IIIA i IIIB) nasljeduje posuška kultura i to u svojoj mladoj,
Sovići-fazi (Ravlića pećina JV)92. Mala gradina Krstina kod Posušja, sa sk.ronmim, ali
karakteristićnim nalazima cetinske kulture, nalazi se okružena brojnim naseljima posuške
kulture 93 , a u okolini Trebinja i Bileće srećemo jedne do drugih tumule s nalazima cetinske
i posllške kulture 94 . Ove dvije kulture povezuju i ukrasi izvedeni tehnikom ,.namotane
niti. (up. T . VIII /3, 6,7). Takvi ukrasi se u posuškoj kulturi javljaju samo u fazi Nečajno,
a u cetinskoj su konstatovani u okviru njenog 1. stupnja95 . Pri torne je potrebno naglasiti
da tehnika .namotane niti~ i .Iicenska« tetU1ika nipošto ne predstavljaju varijante ili
ogranke istog stila ukrašavanja, niti su apsolutno istovremene . • Licenska" tehnikaje mlada
pojava, hronološki pouzdano odredena II mladi dio ranog i u početak srednjeg bronzanog
doba (Brz. A2-B l) u smislu srednjoevropske (modifikovane Reineckeove) periodizacije.
Tehnika .namotane niti« je u suštini stara eneolitska tehnika koja na nekim podrućjima
traje veoma dugo, pa se, stoga, ponegdje pojavljuje i zajedno s .Liuen" - keramikom,
u finijem ili grubljem izvođe nju . Ali u okviru cetinske i posuške kulture te tehnike su dvije
izdvojene pojave: .\icensko" ukrašavanje pojavljuje se tek u fazi Sovići posuške, odnosno
u 3. stupnju cetinske kulture96 . Hronološki odnos posuške i cetinske kulture nUe teško
odrediti . Prvi stupanj cetinske kulture pripada još završnom eneolitu istočne jadranske
obale i njenog zaleda. Početak faze Nečajno posuške kulture pribliŽIlO je istovremen s
prelazom iz I. u 2 . stupanj cetinske kulture, a zatim njihov razvoj teče duže vremena
paralelno, pa se faze Nečajno i Sovići mogu približno sinhronizovati sa stupnjem 2. i 3.
cetinske kulture . Početkom srednjeg bronzanog doba cetinska kuJtura iščezava, a posuška
nastavlja svoj razvoj fazom Gagrice - Hatelji .
Daleko je složenije pitanje realnih odnosa populacija koje su bile nosioci tih dvaju
kultura. Ukupno stanje iSl1'aženosti još ne omogućava da se to pitanje temeljito raspravi.

89 I. Marović - B. (ović 1983,192-194, Karta 6.

90 Up. i: B.Govedarica 1982, T. 1117 , V/ Il.
91 J. Marović - B. (ović 1983,211-214, SI. 14/8, II, T. XXIX/9, 13-17.
92 B. Marijanović 1981, 52-54 .
93 Up . P. Oreč 1978,203- 204, br. 44 na Karti nalazišta , te Ka.rtu I u ovoj studiji.

94 I. Marović - B. (ović 1983,194,197; B. (ović 1983a, 164-166.

9~ I. Marović - B. (ović 1983 , 196,211, T . XXX / 13.
96 J. Marović - B. (ović 1983, 214. Up . takođe: N. Majnarić-Pandžić 1976; N.
Majnarić-Pandžić 1977; Z. Benkovsky-Pivovarova 1972; Z. Benkovsky-Pivovarova
1981, K. Vinski-Gasparini 1983 . Z. Marković (1988, 83) je posve u pravu kad kritikuje poziciju
kojuje licenska keramika dobila na sinhronistič koj tabeli u • pr ai s torij i jugoslavenskih zemalja. IV
(B. Cović 1983b, 83). Radi se o tehničkoj grešci, nastaloj prilikom prepisivanja s predloška, što se
vidi i iz odgovarajućih lckstova B. (ovića 1983a, 139-140) i K. Vinski-Gasparini (1983,
487-489) u istoj ediciji.
GZM (A1 N.S. sv. 44,1989 SIr. 61 -127
B. ĆOVIC, POSUŠKA KULTURA 95

Činjenica je da o naseljima cetinske kulture znamo veoma malo, dok su njihovi grobovi
rasijani po širokom prostoru od istočne jadranske obale do Glasinca i zapadne Srbije, i
od okoline Zadra do okoline Skadra 97 , a neke tipične forme i klasične primjerke dekora­
tivnog stila te kulture nalazimo i u Apuliji, srednjoj Grčkoj i na Peloponezu98 . Od
gradinskih naselja cetinskoj kulturi se za sada može pripisati samo Krstina kod Posušja i
Gradac (llinjača) u Kotorcu kod Sarajeva, a i tu su se, po svoj prilici, zadržavali samo
kraće vrijeme. Deblji sedimenti s kerami kom cetinske kulture otkriveni su samo u pećini
Škarin Samograd, a mnogo skromniji slojevi ili samo pojedinačni cetinski nalazi konsta­
tovani su ujoš nekoliko pećina sjeverne i srednje Dalmacije i Hercegovine. Sve to ukazuje
na veoma pokretan naćin života nosilaca cetinske kulture. Oni su, vrlo vjerovatno, bili
tipični nomadski stočari 99 . Nasuprot tome stoji nekoliko desetina trajnih naselja gradin­
skog tipa koje su pripadale nosiocima posuške kulture. Neke od njih imaju i snažnu i
razvijenu fortifikaciju, a većina istraiivanih gradina, pružila je dosta direktnih ili indi­
rektnih svjedočanstava o zemJjoradnji kao važnom dijelu privrede te populacije. Imamo,
dakle, dosta razloga za pretpostavku da su ove dvije populacije razvile različite tipove
privrede i, u mnogo čemu, različit način života. Primjerci keramike cetinskog tipa na koje
nailazimo u naseljima posuške kulture (neki od njih su, najvjerovatnije, direktni import
- npr. T. XII/3, 4, 6), pokazuju daje povremeno dolazilo do kontakta, ali pravu prirodu
tih odnosa nije moguće utvrditi na današnjem stepenu istraženosti, a možda oni, uopšte,
izmiču dometima arheološkog metoda. Ipak, postavimo bar pitanje: nisu li njihove
privrede, u suštini, bile komplementarne, i nisu li oni , stoga, bili znatno više upućeni jedni
na druge, povezani razntienom dobara kakva u arheološkoj gradi nije dokumentovana ili,
bar, nije prepoznatljiva - npr. stoka i stočarski proizvodi za žito, posredna trgovina
metalnom robom, npr. tipovima oružja i oruda šireg areala rasprostiranja (podsjetimo se
"egejskih- noževa i "mikenskog- bodeža, te bodeža italskih u unjetičkih formi koje
nalazimo u grobovima obje kulture.
Odnos posuške kulture prema nalazištima ranog i srednjeg bronzanog doba dublje
u unutrašnjosti, u sjevernoj Hercegovini, južnoj i centralno~Bosni , danas se može
preciznije izraziti, nego što je to bio slučaj prije nekoliko godina. l . Faze Nečajno i Sovići
posuške kulture uglavnom su sinhrone s Varvarom A-2 i A-3 , kao i s Podom A-I i
A-2. Pri tomeje potrebno imati u vidu daje naselje A na Podu moralo trajati dosta dugo,
te da se samo njegov mJadi dio može dovesti u vezu s ,.iicenkeramičkom-fazom u zapadnom
dijelu srednjeg Podunavlja. Treba, takode, računati s mogućnoŠĆu da je, s obzirom na
eneolitske tradicije, početak faze Nečajno bio istovremen već sa završnim horizontom
Varvare A-l. Mada su Varvara A-2/A-3, a pogotovo Pod A, više vezani za centralni
Balkan i Podunavlje, u oblicima i ukrašavanju keramike tih nalazišta ne mali udio imaju i

97 B. tović 1970, 15-17; I. Marović - B. tović 1983 , 192-194; B. Jubani 1984,

127-128,140, Tab. 11/9 (Shkrel); A. Koka 1985,242,246-249, Tab . III (Shtoj); Zh. Andrea
1986,254 (Bujan) .
98 U. Rellini 1930, 141-143 , Fig. 19 (Murgia Timone); F. Biancoliore 1967, Fig. 32, Fig.
37/3 (Laterza); B. tović 1970, 19. T. III ; I. Marović 1973 ; B. tović 1980a, 16-18, Fig. 4; K.
Kilian 1985, 175; J. Maran 1987.
99 I. Marović - B. tović 1983,216-217.
100 B. tović 1983a, 157.
 GZM (A), N.S. sV. 44,1989. str. 61-127
96 B ČOVIĆ , POSUŠKA KULTURA

uticaji sjuga, iz posuške kulture. Najizrazitiji od njih su posude s različitim (»ad ascia- i
drugim) dekorativnim produžecima na obodu, iznad drški, te Ijcstvičasti motivilOI. S druge
strane, malobrojni primjerci kanelirane keramike u posuškoj kulturi su, vjerovatno,
rezultat recipročnog uticaja (up. T. XII/S)I 02. Preko Varvare i Poda moguće je povući
hronološke i druge paralele izmedu posuške kulture i istovremenih pojava u zapadnom
dijelu srednjeg Podimavlja. Na žalost, ova nalazišta ne rješavaju još uvijek otvoreni
problem porijekla ~Iicenskog. ukrašavanja ukeramografiji posuške kulture. Daleko
najveći dio ukrasa iz Poda A, koji je ranije tretiran kao ~licenski-, nakon detaljne analize
i komparacija pokazao se kao izdanak jedne kasne varijante vrpčaste (~Schnur--)
keramike, dobro poznate i u okviru Hlopice - Vesele i drugih srodnih i približno
istovremenih kultura na sjevernom rubu Karpatskog basena . Osim toga, već u Varvari,
l03

koja leži tek nešto južnije od Poda (s kojim je, inače, povezuju mnoge niti), »Iicenska«
ornamentika nedostaje, a nema je ni u slojevima Privale A i B. Prema tome, put preko
sjeverne i centralne Bosne, pa zatim preko Kupreškog, Livanjskog i Duvanjskog polja, po
svoj prilici, treba zanemariti kao moguće rješenje. Ali za sada nedostaju indicije i o nekom
drugom, zapadnijem putu, kojim je ova specifična ornamentaIna tehnika iz zapadnopa­
nonskog prostora (koji se smatra matičnim) mogla dospjeti u zalede sredr:jeg Jadrana. Kao
jedna od osnovnih odrednica faze Sovići, ~licenska. ornamentika ostaje, ipak, važna karika
u uspostavljanju sigurnog sinhronizma te faze posuške kulture s kulturama koje ispunjavaju
mladi dio ranog bronzanog doba sjeverozapadne Hrvatske, i susjednih dijelova Slovenije ,
zapadne Madarske i Austrije 104 .
Kadje riječ o korelaciji Varvara - posuška kultura, potrebno je naglasiti i to da se
kontakti i paralelan razvoj tih područja nastavljaju i tokom srednjeg bronzanog doba. I u
Varvari B-l i B-2, kao i u fazi Gagrice - Hatelji posuške kulture, već početkom
srednjeg brouzanog doba iščezavaju urezani, udubljeni i žigosani ornamenti, a plastični
ukrasi preovladuju i na grubom i na finijem posudu. Mnoge nove forme ili detalji na
keramici tipični za fazu Gapice - Hatelji (up . T. XV - XVII) imaju najbliže analogije
u Varvari B-l i B_2 1O , a preko Varvare se, zatim, može uspostaviti kontakt i s
nalazištima srednjeg bronzanog doba u sjevernijem dijelu jadranskog zaleda, u Lici 106 .
Tako se, postepeno, ocrtavaju dosta odredene konture kulturne stratigrafije i razvojnih
tendencija tokom ranog i srednjeg bronzanog doba u jednoj dosta širokoj zapadnobalkan­
skoj oblasti, a posuškoj kulturi u njima pripada svakako važno mjesto .
Ispitivanja korelacija sa susjednim oblastima na sjevernom i južnom Jadranu
otvaraju takcx1e zanimljiva nova područja istraživanja. U odjeljku o nalazištima i oblasti
rasprostiranja (v. naprijed, str.69) rečeno je da se posuška kultura mogla rasprostirati i do
Zrmanje. Sjeverno od njenog uŠĆa već se ocrtava druga važna istočnojadranska kulturna

lOt B. tov ić 1978,54-60, Sl. 17, T. XVII/3, XVI1l/2-5, XIX/8, XX/8,16 i dr.;
tOO B. tović 1978, 33, 39-40, T. XVI1lI7, XXIV/4, XXV/4, XXXI/~8 ; B. Govedarica
1982,120, T. 1/11-3,10.
lO) Na upozorenju da se radi o toj tehnici dugujem zahvalnost kolegama J. Machniku
(Krakow) i J. Pavuku (Nitra). Up. i : J. Machnik 1977,40 i d.,Taf. IV, VlJIB.
t04 V. radove citirane u napomeni br. 96.

IO~ Up. B. tović 1978, 61-71, T . XXXV/4, XXXVI/3, XXXVII/2, 6 , XLl3, 5, XLIII, 2,
XLII/3, 5,XLIV/8, 9.
t06 R. Drechsler-Bižić 1983, 254-258, 270 .
GZM (Al N.S. sv. 4.t. 19l19. ~ Ir. 61-127
B. COVie, POSUSKA K L RA 97

cjelina koja obuhvata Hrvatsko primOJje i Istru. Razumije se da i u tom kultu mom krugu
možemo naći važne elemente koji ga povezuju s pos~kom kUJ turom , aji se tu višc radi o
opštijim pojavama šireg areala rasprostiranja (neki tipovi i ukrasi grube keramike,
sahranjivanje pod tumulima, gradine kao najvažniji oblik naselja). Specifični oblici i ukrasi
tog kmga ipak su druge vrste i porij ekla. Naravno, postoji i odreden, nevelik broj
zajedni~kihl~r:va posuda il~ de~orat.i.vnili d.ctalja ~ nj~ ~oji svjedoče. o ~edusobnim
kontaktima , što Je, u posljcdnJC vrIJeme , JOš bolJC osvijetljeno rezultatima Istraživanja
S. Forenbaha i P. Vranjicana u pcćinskim naseljima Hrvatskog primOJja lO8 •
Večje naprij ed rečeno da postoji odredeni stepen srodnosti izmedu nekih od ranije
poznatih, a i novootkrivenih nalaza i nalazišta u Crnoj Gori i onih posuške ku1ture lO9 . Ali
i dalje na jugoi toku, u znatnom dijelu Albanije, približno izmedu Skadarskog jezera i
rij eke Mati, u nalazištima ranog i srednjeg bronzanog doba može sc naći dosta oblika
bliskih posuškim. To sc odnosi naročito na sloje e IIIb i lUe u Nezirovoj pećini (Shpclla
e Nezirit) u poriječju Mati, na dio praistorijskih slojeva sa Skadarskog grada, na neke
nalaze iz tumula II sjevemoj Albaniji i one iz stratuma II j lIJ gradine Gajtan, neda leko od
Skadra Yo Na te srodnosti ukazali su posebno F. Pren di i Zh. Andrea ll1 , a II novije vrijeme
je B. Govedarica dao j preciznu revizij u hronologije pojedinih slojeva Gajtana, i st i čući,
takode, njihovu povezanost s encolitom i bronz.anim dobom u za1edu srednjeg Jadran.a ll2 .
Srodnost je, zaista, dosta izrazita, aji bi i II ovom slučaju bilo potrebno sačekati dok
nalazi iz nekih ključnih lokaliteta (kao što su Skadarski grad i Nezirova pećina) budu
potplUlije objavljeni, da bi sc s više sigumosti mogle odrediti prave korelacije posuške
kulture na jednoj i kulture bronzanog doba sjeverne Albanije na drugoj strani. za sada,
moglo bi sc konstatovati da, po svoj prilici, postoji sinhronizam slojeva Nezir IIIb i nIc ,
te Gajtan II, s fazama Nečajno i Sovići posuške kulture i da bi sloj Gajtan m, vjerovatno
i sloj Beltoje l, mogao odgovarati približno njenoj fazi Gagrice - Hatelji. OČ i& ledna j e
poduda rnost neki h oblika, a što je još važnije, slične su i razvojne tendencijel . Stoga,
zaista , ima mj esta za hipotezu o postojanju jedne kultu rne koioe bronzanog doba, nastale
oa prostoru izmedu Zrmanje i Mati već na prelazu iz eneolita u rano bronzano doba, koja
se zati m održala nekoliko stoljeća, a č ij ije važan dio činila posuška kultura. Toliko se, za
sada, mislim , smije reč i.

107B. Covi ć 1983a, 13(}-1 31.

Forenbaher- P. Vranjican 1985,11-13, T. 7/1-3;S. Forenbaher 1987, 87-88,
I()jS.
T. 1-2. Treba napomenuti da primjerak posude iz sioja 6 Vag anačke peć ine (S. Forenbaher ­
P. Vranjican 1985, lO, T . 5/6) oije ukraSen "klas ičnom" licenskom tehnikom, v eć tehnikom
~namotane niti", te hronološki može ići uz primjerke »Ijubljanske« kulture iz istog sloja.
lO} V. napomenu br. 22 .

110 Up . Zh. Andrea 1985, 166-167 , Tab. 11115, 19-22 (Nezir); G.Goxba 1987, 76--79,
Tab . 11/5-7, Tab . 111118, 23 (Shkoder); A. Hoti 1982, T. XI13 (=XlIl/5) (8ardhoc); B. Jubani
1972,414-427 , Fig. 6,8,9 , Tab. II- IV (Gajtan) .
II I F_Prendi 1985,87 ; F. Prendi 1985a, 110--111; Zh. Andrea 1985 , 167-168,171.

112 8. GovedIlriea 1986.

113 Za Gajtan III v.: B. Jubani 1972, 427-433, Fig. ll, 12, Tab. XlJ II , te B. Govedarica
1986, 78-79, T . 111/3 ,4, 8; za Selt ~a: B. Labi 1988, 73-77, Tab . I19- 12, 27, 28, T. 111129,
30.

7 - Glas nik
 GZM eA ), N.s. sv. 44 , 1989. str. 61-127
98 B. Č OVIĆ, POS UŠ KA K ULTURA

Otkriće posuške kulture bacilo je novo svjetlo i na odnose izmedu sjeverozapadnog

1l4
Balkana i Apeninskog poluotoka u bronzanom dobu , pogotovu kada posušku kulturu
posmatramo u čitavom njenom trajanju i kad imamo u vidu njene sirvivale u kasnom
bronzanom dobu koji u ovom radu nisu obuhvaćeni. Razmatranje tih odnosa zahtijevalo
bi neuporedivo više prostora i daleko širi prilaz, koji bi uzimao u obzir i druge kulture
(kulturne grupe) na istočnoj jadranskoj obali i u njenom zaledu, drugim riječima čitavu
novu studiju. Stoga se ovdje ograničavam na kratak osvrt na taj problem, ne ulazeći u
mnoga, često veoma složena pitanja, koja proizlaze iz komparacija grade i razvojnih
tendencija tog doba na obje jadranske obale. Sasvim je sigurno da su, nakon stagnacije
koja je nastupila u eneolitu, krajem tog razdoblja i na prelazu u rano bronzano doba
ttansadrijatički kontakti ponovo bili intenzivirani. To je jasno vidljivo iz zajedničkih ili
srodnih oblika i ornamentainih detalja , koje smo naprijed naveli medu primjerima eneo­
Iitskih tradicija u Nečajno-fazi posuške kulturelI . Treba naglasiti da se ovdje radi o
tradicijama (sirvivalirna) u jednom hronološki mlađem kontekstu, te da faza Nečajno, u
cjelini, pripada ranom bronzano m dobu. To važi i za fazu Sovići, uz napomenu daje ona,
kao mlada, po svoj prilici djelimično istovremena i s početnim horizontom apeninske
kulture, koja se u i tal skoj hronologiji tretira kao klasična kultura srednjeg bronzanog doba.
S razvijenom, a djelimično i kasnom, apeninskom kulturom i njoj istovremenim pojavama
u Italiji biće paralelna faza Gagrice - Hatelji, dok tzv . subappenninico faza već pripada
kasnom bronzanom dobu koje ovdje ne razrnatramo Jl6 . .
Medu najmarkantnije, na zapadnom Balkanu bitno nove forme, koje sobom donosi
pojava posuške kulture, jesu izrazite, dobrim dijelom dekorativne, forme drški poznate u
italijanskoj terminologiji pod nazivima -ansa a gomito« (ovdje -koljenasta« - up. T. liS,
6; T. IX/6, 7), .ansa pizzuta« (up. T. IIIIlO) i "ansa ad asda« (ovdje -sjekirasta«) koja se
javlja u dva osnovna oblika. Prvi je smješten na ramenu posude i, u suštini, izveden iz tipa
.a gomito- , a, za razliku od situacije u Italiji, u posuškoj kulturi i rjedi i mladi (up. T.
V/S, štoje rudimentarna forma, pa T. XV/I, 2; T. XVII/2). Drugi je smješten više, tako
da drška počinje na obodu, asjekirasti produžetak je smješten na obodu iznad drške (up.
SI. 9/5, T . IV/2-4, 6-8; T . IX/8, 12, 13; T . xmlI; T. XVI/2). Ovaj drugi oblik se u
okviru posuške kulture pojavljuje već od faze Nečajno, a u cjelini je i brojniji i važniji; u
kulturama bronzanog doba na Apeninskom poluotoku ima sekundarnu ulogu, a čeŠĆi je u
slojevima srednjeg, pa i kasnog, bronzanog doba, nego u ranom bronzanom dobu (u kojem
je takode zastupljen)lJ7. Toj varijanti su bliski primjerci drški posuške kulture s malim
prizmatičnim produžecima na obodu (up . T. 1111; T. IX/8, ll, 14), kakve srećemo i s
druge strane Jadrana, npr. u Acamanu (kultura Ripatransone u provinciji Marche), u
kontekstu koji hronološki odgovara Poladi 2B, dakle, približno, Sovići fazi posuške
kulture . Slične analogije u bronzanom dobu Italije mogle bi se naći i za neke druge
Jl8

tt4 V. o lome u: B. tov ić 1970, 19; I. Marović 1973; B. tović 1980a, 16-18; S. Tine
1983, 43-44.
II~ V. napomene br. 77, 85, 86.
116 Up. npr. M. A. Fugazzola Depino 1976,255-268, Fig. 10/3, ll, 13 (Pian Sultano),
Fig . 15/3, Fig. 16/3, Fig. 24/9, Fig. 2711, 2, Fig. 30/8 (Palidoro), Fig. 9115,9213 itd . Srodan
materijal sadrže i slojevi bronzanog doba iz La Stana: H. Trump 1963,21 i d., Fig. 17a.
t l 7 Za ranu pojavu drški tipa.a gomilO« i »pizzuta« up . F. G. Lo Porto 1963, 218-221,
Fig. 6-10, 12, 19; M. CeccaDti 1979, 141-142, 160--161. Temeljnu studiju o nastanku,
tipologiji, rasprostranjenosti i hronologiji drški tipa .ad ascia« dao je M. Ceccanti (1979) .
!I8 Up. R. PeroDi 1971, 246-255, 257. Fig.. 5412, 3 .
GZM (A1 N.S. sV. 44, 1989. SIr. 61-127
B. ČOVle, POSUSKA KULTURA 99

varijante drški s dekorativnim produžecima iznad oboda (npr. tipa T . 11/7; T. IV!l,5), a
zajednički oblici i varijante ne samo ovih, nego i horizontalnih drški mogu se konstatovati
kad uporedimo ovdje objavljene nalaze faze Gagrice - Hatelji (up. T. XV - XVII) s
materijalom nekih nalazišta srednjeg bronzanog doba u Italiji, npr. Marangone, Torre
Chiarrucia i Palidoro u Laziu 1l9 ili Coppa Nevigata u Manfredoniji uGarganskom
zalivul20, pa i iz onih s početka kasnog bronzanog doba sjoš živim starijim tradicijama,
kao što su Grotta Mannaccora i Scoglio dell Tonno na Garganskom poluotoku l2l .
Kad je u pitanju ukrašavanje posuda, osim naprijed navedenih motiva koji su bili
označeni kao »eneolitske tradicije~2 a od kojih se neki i na Apeninskom poluotoku
12
održavaju tokom bronzanog doba , treba pomenuti i motiv poprečno šrafirane trake
(»Ijestvičasti motiv~ tipa T. 11/2, 7; T. III lJ , 2, 5, 6, 7, itd) koji se i na Apeninskom
poluotoku, u različitim kompozicijama, sreće tokom ranog, pa i sredrUeg bronzanog
dobal23. Analogije se mogu naći i za snažna, dvostruka ili trostruka vertikalna rebra na
ramenu posude (tipa T. V /2)124, a posebnu pažnju zaslužuje motiv urezane cik-cak linije
praćene nizovima uboda (Sl. T. II16, 7), koji posušku kulturu dovodi u vezu sPolada
kulturom sjeverne Italije (Barche di Solferino i neka druga nalazišta)125. Na žalost, dalje
od kraja ranog, (Y':losno početka srednjeg bronzanog doba korelacije na liniji ornamentike
nije više moguće pratiti, jer tada urezani, udubljeni i žigosani ukras iščezava iz repertoara
posuške kulture, dok se u srednjoj i južnoj Italiji upravo počinje rascvjetavati bogati
dekorativni stil apeninske kulture. Medutim, održavanje odredenih zajedničkih formi, a
naročito podudarnosti u njihovom daljem razvoju (što je dobro vidljivo na specifičnim
varijantama »ad ascia~ i horizontalnih drški) , pokazuju da su kontakti uspostavljeni i
126
razvijeni tokom ranog, bili nastavljeni i u srednjem bronzanom dobu .
Osnovni hronološki okviri posuške kulture i pojedinih rUenih faza naznačeni su već
u poglavljima 4, 5 i 6, a i u naprijed izloženom razmatranju njenih odnosa prema drugim
kulturama, područjima i važnijim nalazištima u bližem i daljem susjedstvu . Stogaje ovdje
dovoljan grafički prikaz tih sinhronizacija (up. sl. 16). Uz tu tabelu potreban je, ipak,
kraći komentar, prvenstveno stoga što su prilikom sinhronizacije s oblastima na jugu
(Albanija, Grčka) uzeti u obzir neki noviji rezultati i mišljenja, relevantni za pitanja
apsolutne i relativlle hronologije i tih oblasti, ali i Balkana u cjelini. S jedne strane, tipični
oblici, ornamental ni motivi i kompozicije cetinske kulture otkriveni su u reprezentativnom
l27
broju u pouzdanim kontekstima ranoheIadske III faze u srednjoj Grčkoj i na Peloponezu .

119 M. A. FugazzoJa Depino 1976, 28-37, Fig.4/4, 7112 (Malpasso), Fig. 8113 (Pian
Sultano),51-84, Fig. 15/3 (Palidoro), !=ig. 27/1, 2 (Palidoro), Fig. 28/6, 7 (Palidoro), 259 i d.;
up . i: R. Peroni 1965,309-311.
120 R. Peroni 1959,218-220.
121 Ibi®.,.221-229; E. Baumgartel1951!1953, Fig. 1115-17, Fig. 2/25 i dr.
122 V. napomene br. 85, 86.
123 Na primjer u ranijim fazama apeninske kulture - up. U. Calzoni 1962,49, Tav . VIle,
Tav. XXIV/e, f, h.
124 Up. R. Peroni 1967,92-94, Fig. 19/IV; F. G. Lo Porto 1963,346 i d., Fig. 63/1,5 .
12.1 R. Peroni 1971,54-55, Fig. 19/8 (24/28); U. Calzoni 1962, Tav. XXV/b .
126 U tom pogledu indikativni su i nalazi tipične keramike apeninske kulture u sloju bronzanog
doba u Kopačini na Braču (B. Čečuk 1981,9-10).
127 K. Kilian 1985; J. Maran 1987.

7'
 COZ 1 (A ), N.S. sv. 44, 1989. str 61-127
[OO B C() V ( , POSUSKA KULTURA

z
>­
::> >< o
I
8
I
...J ~ o
o ::> a: :3 o
N
a. '" ~
a. ~
'"
« cl ~
l
.. S
, 113 Hl \ld
H:>SIO\l H:>st0 \l113Hllll.IW H::lSIQ\l113HH!1I1::1
~
z « 8111 '>'111 II lit III 11- -- --)
o
w 'u'"
a:: a::
cl O )lSO '>' 1 3HONS'>')4 ' SO'>'13H3rN03 ~S 0'4SQ'I1 3 HON '>'11
'" , ,
«
fd - III N\t.lr;~ IIN '>'l r \lO i I N 'Il r \l o-
.... I

z«
<Il
~ B III ~I Z3N I '>'1 11 II I Z3 N
...J
« C/ zoill - la III OIl'>'V;-:>1II OI1'1V; 8111 O l l '>'V; \IIII O l l'>'W
I
«.... - .­ +-­
z
o 8\'>'111 IN\lV;'1I1'>')4)
cl
«
...J ItlOH:>ON3l'4t1'>'
w
a.

«
z
...J
« I
a:
>­ ~ -­ -­ - -- - - - N I:>'>' tl '>' d -- - ~ ~ . \
zw a:
<Il
U
'" -----­ i-­

« I
« «"­ z « \Id ntlo '>')4SNIl'f/l 't/l)4t1:> '>'138':>110138
z
:>'>'NIS'I1Đ .-l ----- -1 :>'t NIS'>'1Đ
>(J z o ....
ct.« a:iii
~ o '" '1111- - ­ 8 11 ---­ 't"
!!l
'"
l -:­
<Il N
' - ­-
« +-------.-: .- .o
z ...J
o .o
...J
« «
a::
o
w
-<
>­ z I
I
o 'u
~
z o
w '"o<Il a.
:::>
u
I >

«
a::
«
>
a:
- '"<Il

'­- -T'-'-­
« U III
>
«
....
tl
« «
~ «
...J '"z a:
« '" :::> I M

··, .
A ('It .,...
o ~ >:;
"­ w ::>
«
z
:;
o
U
'" ·: I I
cl
w «
U ct : (,.(­ - - .. ­ Irl31'>'H
a:
w
:I:
'" ~>- ,I
~ I :>1/10 s

~ ~i -3:>I ~ Đ'>'O .
1 l
('V; ' p 'd ' \lZ tl 31\l l ' 't1~ION'>' )
(,II .v;
''t o
«.... OLU~ (BZ '>'Z I
!:'
N>-a. O:>ININN3dd'>')
::; Zz« , '>' Q '>' . 1 o d) >­
:::;
« O~CC
a:",::>
I I
o
~ OI03V; OZNOtlS
CDa:~ I
O:> I IN'>' OZNO It'S '"z
w
_I
~
z ct. '"ci '"
o oa:: o U
ti
III <ii
ci
«
ci . gl::; -­ --­ --)
III
W t
a: > 1!i ul III III til
w
'" J I I I
 101

i južnoj
takođe treba sinhronizovati s

B. 1983b,807-811.

i , 1988,
italiana, Roma
JJa.t'CI.H')Ve,l"
Centra za balkanološka JU.. dU~;HUjl" nauka i umjetnosti Bosne i

Arheologija, Sarajevo

(1979), IV (l983),V (1987), Sarajevo

LITERATURA
1985 d.he e !cultures se Matitne epoken e bronzit, !lina
(2-1985),163-175.
(Propoje), XVI 254.
Nekoliko praistonjskih nalaza iz (Gubavica, Rabina,
Dolac), GZM n.s. A. XXXII, 181-191.
 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. sIr. 61-127
102 B. ČOVIĆ , POSUŠKA KULTURA

I. ASLANIS 1985 - Kastanas - Die fnlhbronzezeiUichen FlU1de lU1d Befunde, Pdihistorische

Archaologie in Siidosteuropa, Bd. 4, Berlin
E. BAUMGARTEL 195111953 - The Cave of Manaccora, Monte Gargano , Part l-II, Papers
ofUle British School at Rome, Vol XIX (VI), 23-38, Vol. XXI (VIII),
1-31.
A. BENAC 1958 - Crvena Stijena - 1956, GZM n.s. A. XIII, 21-42.
A. BENAC 1980 - Eneolitsko doba u Bosni i Hercegovini - neka nova raz ma t.ranj a , GZM n .s. A.
XXXIV, 15-26.
A. BENAC 1985 - Utvrdena ilirska naselja I, Akademija nauka i umjeU10sti Bosne i Hercegovine,
Djela LXIV (4), Sarajevo.
Z. BENKOVSKY - PIVOVAROVA 1972 - Zur Problematik der Litzenkeramik in Osterreich,
Prahistorische Zcilschrift 47, Berlin, 198-212.
F. BIANCOFIORE 1967 - La necropoli eneolitica di Laterza, Origini e sviluppo dei gmppi
..protoapcnninici« in Puglia, Roma.
U. CALCONI 1962 - Le tazino preistoriche della montagna di Cetona, Belverde II, Quaderni di
studi etruschi, Ser. I, II, Firenze.
A. VEL CASTILLO YURRITA 1928 - La cultura del vaso campaniforme, Barcelona.
L. D. CLARKE 1970 - Beaker Potte!)' of Great Britain and Ireland, Voli, 2, Cambridge .
M. CECCANTI 1979 - Tipologia delle anse »ad ascia« dell 'eta del Bronzo della penisola italiana,
Rivista di scienze preistoriche XXXIV, 1-2, Firenze, 137-178.
n. ĆEĆUK 1981 - Kopač im. , otok Brač, Arheološki pregled 22, Beograd, 9.10, T. I.
B. ĆOVIĆ 1957 - Nekoliko manjih praistorijskih nalaza iz Bosne i Hercegovine, GZM n.s.A .XII.
B. ĆOVIĆ 1970 - Ornamentisana keramika ranog bronzanog doba u tumulima zapadne Srbije i
istočne Bosne, članci i grada za kulturnu istoriju istočne Bosne, VIII ,
Tuzla, 15-21.
B. ĆOVIĆ 1978. - Velika gradina u Varvari - I dio, GZM n.s.A . XXXII, 5-175.
n. ĆOVIĆ 1978a - Bronzano doba u Hercegovini - stanje i problemi istraživanja, Tribunia 4,
Trebinje, 133-147.
B. ĆOVIĆ 1980 - ..Scl1nur-« i »Litzen<(-keramika na području Neretve, Znanstveni skup
Metković 4-7.X.1977, Split 1980, 35-43 .
B. ĆOVIĆ 1980a - La prima e media eta del Bronzo sulle coste orientali dell' Adriatico e sul suo
retroterra, GCBI XVIII (16), 5-20.
B. ĆOVIĆ 1982 - Praistorijski tumulusi sa srednjovjekovnim ukopima u Orahu kod Bileće,
Tribunia 6, Trebinje, 7-26.
B. ĆOVIĆ 1983 - Eneolilski supstrat, P1Z IV, 103-113.
B. ĆOVIĆ 1983a - Regionalne grupe ranog bronzanog doba, P1Z IV, 114-190.
n. ĆOVIĆ 1983b - Zaključna razmatranja, P1Z IV, 807-829.
B. ĆOVIĆ 1986 - Die EU1l1ogenese der Illyrier aus der Sicht der Vor- und Frlihgeschichte, u:
Elhnogenese europaischer Volker, Stutlgarl- New York, 55-74.
V. ĆURĆIĆ 1907 - Nekoliko prehistoričkih predmeta iz Bosne i Hercegovine u zbirci c. i kr.
naravoslovnoga dvorskoga muzeja u Beču, GZM XIX, 203-214.
S. DIMITRIJEVIĆ 1967 - Die Ljubljana Kultur. Problem des SubstralS, der Genese (U1d der
regionalen Typologie , Archaeologia lugoslavica VIII, Beograd, 1-25.
S. DIMITRIJEVIĆ 1979 - Lasinjska kultura, P1Z III, 137-181.
S. DIMITRIJEVIĆ 1979a - VučedoIska kultura i vučedolski kulturni kompleks, P1Z III,
267-341.
S. DIMITRIJEVIĆ 1979b - Problem eneolita na istočnoj jadranskoj obali, P1Z III, 367-379.
S. DIMITRIJEVIĆ 1982 - Zu einigen chronologischen Fragen des pannonischen Aneolithikums,
Germania 60, 1982/2 , Frankfurt/Berlin , 425-458.
R. DRECHSLER-BIŽIĆ 1983 - Srednje brončano doba u Lici i Bosni, P1Z IV, 242-270.
M. L. FERRARESE - CERUTI 1974 - La tomba XVI di Su Crucifissu Mannu, BPI 81,
113-210.
GZM (A1 N.5 sV. 44, 1989. Slr. 61-127
B. ČOVle, POSUSKA KULTURA 103

F. FlAL A 1894 - Prchi~ [{) nč kc bi/JeSke, GZM VI, 325-332.

S. FOH.ENJlAHEH. 1987 - VlaSka peć kod Senja, Opuscula archdeologica 11-12, Zagreb,
83- 97
S. FOH.ENBAHEH. - P. VH A .JICAN 1985 - Vaganatka pećina, Opuscula archaeologica lO,
Zagr b 1985, 1---21
1\1. A. FULGAZZOLA-DEPINO 1976 - Tcstimonianze di cultura appellJ1inica nel Lazio,
Origines, Firenze.
M. GAH.ASANIN 1973 - Prai~lonja nJ tlu Srbije I , ll, Beograd.
1\1. GARASANIN 1983 - Podunavsko--baJka.nski kompleks ranog brollza.nog doba, pjZ IV,
463--470.
B. GOVEDAH.ICA 1982 - Prilog kllll1lnloJ sLratigraEji praistorijskih gradinskill naselja u
Jugozapadnoj Bosni, GCBI XX (18), I I 1-188.
n. GOVEDARICA 1986 - - Problem datacije naselja Gajlan i neka pilanja kLulumill odnosa na
ilirsko lHpodrutjl111 kasnom eneolilll i sIarijim fazama bronza.nog doba,
GeBI XXIV (22), 75-84.
J. G Ul LAINE 1967 - La Civilisation du vase campaniforme dans le PyrelleeS Fran<;aises,
Carcassone.
E. HANSCHI\1ANN - V. MILOJČIĆ 1976 - Argissa-MagLlla IiIII, !l IIII , Die friihe wld
begi.nnellde milIlere Bronzezeit, Bonll.
A. HOT! 1982 - Varrczd IUInulare e BarcillOcil ne rrelllil e Kukesit, Iliria XII (1-1982),15-48.
G. HOXHA 1987 - GJurmč te periudhčs se broozit te hershem lla kalane e Shkodres, Iliria XVlI
(1-1987),71-84.
n. JURANl 1972 - La ceramique illyrienne de la Cile de Gajl.an, Ihrid II (1972).
n. J UlJANI 1984 - MOllumente arkeologjike ne Mbishkoder, Monumentel I1l984, Tirane,
127-14l.
K. KILJAN 1985 - L 'Albanic mćridionale a l'Age du Brooze Recent, lliria XV (2-1985),
175-180.
A. KOKA 1985 - La clutLlre de la necropole lumulairc de Shtoi, lliria XV (2-1985), 241-250.
P. KOROSEC - J. KOROSEC 1969 - Najdbe skolitarskih naselbin pri Igu na LjubljanskeIn
barju, Ljubljana.
n. LAHI 1988 - Qyteza e fOrliftkuor e BellOjes, !liria XVIII (1987-1), 71-84.
F.G.LO PORTO 1963 - La tomba di Celino San Marco e I'inizio della civilla del Bronzo in
Puglia, BPI Vo!. 71172 (N.s .XIV), 191-225
J. MACHNIK 1977 - Friihbronzezet Po\eus, Wroclaw-Warszawa - Kra.kow-Gdallsk
N. MAJNARIĆ 1976 - Die Litzertkeramik in Slawonien, ISLraživanja 5, Novi Sad, 97-103.
N. MAJNARIĆ-PANDŽIĆ 1977 - Prilog problematici licenske keramike u sjevernoj Jugosla­
viji, Arheološki vestnik 27 (1976), Ljubljana 1977, 68-8J.
J. MARAN 1987 - Kulturbeziehungen zwischen dem nordwestlichen Balkan wld Sudgriechen­
land am Uberga.ng vom spaten Aneolithikum zur friihen Bronzezeit
(Reinecke AI), Archaologisches Korrespondenzblatl 17, Berlin, 77­
85.
B. MARIJAN 1989 - PrOlohistorijski nalazi s Gradine u Prenju kod Sloca, GZM n.s.A. 42/43
(1987/1988),61-69.
B. MARIJANOVIĆ 1981 - Ravlića pećina (Peć-Mlini), GZM n.s.A.35/36 (198011981),1-97.
Z. MARKOVIĆ 1988 - O nekim kronološkim pitanjima eneolitičkih i brončanodobnih kultura
južne Dalmacije i njezina zaleda, Arheološka iSLraživanja u Dubrovniku
i dubrovačkom području, Zagreb 1988, 79-88.
I. MAROVIĆ 1973 - I tumulo di Bajagić (Dalmazia), Alti del colloquio internazionale di preistoria
e protostoria della Daunia, Foggia 1973, 245-247.
J. MAROVIĆ 1980 - Pra.historijska iSLraživanja u okolici Narone, Znanstveni skup Metković
4-7.X.1977, Splil1980, 45-104.
I. MAROVI( - n. (OVIĆ 1983 - Cetinska kultura, PJZ IV, 191-231.
 GZM (A). N.S. sV. 44,1989, sIr. 61-127
104 B. ČO VIĆ, POSUSKA KULTURA

G. NOVAK 1955 - PretIlIstorijski li v r, Grapčeva. spIlja, Zagreb ,

P. OREČ 197R - Prapovijesna naselja i grobne gomile (Pos ušje, Gmde i Lištiea), GZM n,s ,'-\,
XXX ll (1977),1978 ,
P. OREČ 1987 - Tri prapovijesna svetišta (hrama) u Posušj u i Ljubuškom, G e BI XXV (23),
189-200 ,
IL PERONI 1959 - Per ILllJ ddiniz lOne dell 'uspell e ulrll rale »s uhJPpenninico« coma fase
cronologicJ ;l sc stante , All! LIe Ila Aeatlemia na.z ionale dei Lince i,
Memorie, Classe Jj Scicll7.c l 10 ral i , storiche e filoj ogice, Serie VIII,
Vol. IX , Fase 1, ROlnJ , 3-233 ,
\{ . PEnOM 1!J67 - ArchcologiJ della Puglia preislorie:J , Roma
R . I'EKONI 1971 - L 'cd LIci Bromo nella pcnisola ital iana I,L 'antiea eti del bronza, Fi renze ,
N. PETRIĆ 19R l - vod II pre th istoriJII u ubrovačkog područja, Vjesnik arhe loškog mu zeja II
Z agr bu , 3 , Scr.X IV, Zagreh, 1-9 ,
F. PREN/)! 19M - La ei vili s:1lioll p rć h istorique dc Muhq, SluLlia Alhall ic:1 IH (1- 1966),
256- 280 ,
F. PRENJ>I 1982 - Die Bronzezell und uer Dcginn de r Eiscltzeit in Al h:J.ll ien , Prahi sto rische
Archaologie in Siidosteuropa I , Berl in , 203- 233.
F. PRE nI 1985 -- nila e singoi3ritJ. nell a. cultura ilirica dell 'eta del ferro nel territorio
dell 'Alh:lJ1 i3. Ili ria XY (1 - 1985), 87-92
F. PHENI>J 1985 .1 - A propos dc l:l form ation ue la civil isJ.ti on el d 'eu1I1ie illy riennes sur le
lerritoire de l ' AlbJ.nie durant \ 'cpoquc Liu Bronze recent et au debut de
cclle u u Fer, !liria XV (2-19 5),83-11 7.
V. RADlI\ISKY 1891 - B iš ć polje kod Mosla r.1, GZM III, \ 59- 192 .
lj. HELLlNI 1930 - Nuo e sservazi oni sulJe cu eneolitica ed enca nel tcrritorio di Mate ra, Atti
e Memoric dell a Societa Magna Greeia 1929, Rom J. 1930, 129-147
R. RIQUET - .J. GUILAI E - A. COFFYN 1963 - Les campan iformcs fran<;3 ises. GJ.lliJ.
prćhis to ire I, 63-128,
.J. A . SAKELE.I{AKTS - Z . }.·fA RIĆ 1975 - ZweI Fragmente mykcniseher Keramik von Debelo
brdo in SarJje o, Ge rm<inia 53,153-156.
J. Stil 1976- Anl1ćki g rad na istoč n om Jad ran u , Zagreb ,
. TA IĆ J 979 - Kos t lač ka kultura, P1Z lli , 235- 266 ,
S. TI ~~ 1964 - La grotta di S . Angelo Ill , Atti e memo ric deIl:t Societa Magna G reeia , N.s , V,
Rom 3, 11 -55 ,
- S. TINE 19 3 - Proble mi rcl :J.tiv i al neolitico ed all 'eta del bronzo in ItaJ iJ. e rapporti trJ. Ic due
spo nJe adriJ.tiche, u: L 'Adr iatico LT.! Medilerranc o e pcnis ola baJc anic a
nell' an tiehita (Lecce - Malera 2 1- 27 Oltobre 1973 ), Taranto 1983 ,
25- 44
1). H. TRUJ\IP 19 3 - The Appe rU1ine CultLlfC of Italy, Proc cd ings of Ule Prehistoric Society
for 1958, N.S . VoL XXIV, Cambridge 1963 ,165-200.
K. VI SKI - GA PAntNI 1983 - LilZcn- ke rami ka savsko-d ravskog medurječja , P1Z IV,
484- 491 .
GZM (A1 N.S. sv 44. 1989. SIr 61 ·1 ::!7
B. ČO Vl e, POSU5>KA KULT R 105

ZUSA IMENFASS U NG

DIE POS Š,JE-K LTUR

DLR ABLAUF DER LJ T · RSUCHUNGEN

Die PosuSje-Kulmr it cine ncuentdccklc Erscheinung in der Bronzelcit des nordwesUichen

Balkans . Als Fachausdruck fand sie ersunals 1988 Anwendung, obwohl B. L:ović diese Ersc heulwlg
sc hon 1983 zusammcnfassend dargcstellt untl sic damals als >owesthen:egowinische Facies« im
l
Rahmen der Friihbronzezeit des jugoslawisellen Adriil-Gebietes bezeichnet hat •8 . W ie es haufig
der Fall ist, warcn die eiJlzc\nen Fundstiitten die 'er Kultur bekannt, waren zum Teil vici frulle r
auc h scho n erfor$cht wo rden; und daj) cs sich um ein neue Phanomen handel te, zeigtcn die
mchrjahrigen TCIT:J in\l ll tcr su hungcll in der wesU ichen Herzcgowina, Uber die P O reč be ri cltlctc2.
B. L:ović ftih rte zwischen 1975 und 1982 Ausgrabungen auf den Wallb urgen Nečajno und Sov ići
d urc h~·8 , die als Eponyme die ersten beiden Stufen der Posušje-Kultur bezeichnen. Die Untc rsu­
chungen von A. Benac und B. Govedarica in der Umgebung von Livno bereichenen die Liste de r
Fundstatten dieser Kultur noch um einige Namen (Privala u .a.)7, B . Marijanović maehtc uns mit
den FW1dcn aus der Ravlića-H6h1e (SchichI rV) bekannt , und die For chungeD dieses AUlors in
6

de r Umgcbung von L:apljina und Slolac zeigten, daj) sich L1ie PosuSje-Kullur auch 6st!ich de r
Ne rctv a e rstreckle lo und erm6gliehtcn auch ihre drhte, die jiingste Slufe (Gagriee-H :ltc1ji)
weni gs tcns prUl iminarisch zu dc finicrcn.
Bisl1cr SUld 91 Fundstatte n dcr Posu~j Kultur cv ident.iert. mcist ns WalJhllrgen (51) , dann
kle ule lU1bcfcstigten Sicd.lungen (23), H6h1ensicillwlgen (10) und Grabhugc! (7). Dabci ist dara u!'
hinz uweisen, dan von de n vicIen hunden auf de m Ausbreilungsgcbietder Posušje-Kultur bekann tcn
Grahhugeh hier ihr nur diejenigen zugegesehriebcn wurden, die dafilr relevante Fundc erbracht
haben . Wie die Kane zcigt (Karte l ), war die Posušje-Kultur m emem gr6ficren Tcil der
Herze~o win a, auf einem kleinen Tcil des si.idwcsUichen Bosniens, in M ittel - und SUdd a1 mat.icn
20
17, 18, ' verbreitet. Manche Funde a.us Norddalmatien weise n darallf hin , daj) sich die Posušje­
Kultur bis zum FluIl Zrmanja erstreckt haben kann te . Da cs sich jedoch um eine kleine Zahl von
auf der Obe rOaehe gesammelten Funden handelt, ist es bcsser, die Resultate von systematische n
GrablUlgen auf diesc m Gebiet abzuwarten und bis dahin die Frage der Nordgrenze dcr Pos uSje­
Kultur orfen zu lassen. AhnIich liegl das Problem der siid1iehen Grenze. Emen sehr eharakleristi·
sehcn Henkcl aus Stratum I m Crvena Stijena (Abb . 611) kann te man der PosuSje-Kul tu r
zusch rciben, wahrschein1ich der Sov ić i-Stufc , Und iu dCD Ictztcn Jahren smd in Monteneg ro
2l

mehrcrc Fundst.5.tten entdeekt worden, besonders Wall burgeD mit Kerami kti.U1den . die eine gcwisse
22
Verwandtschaft mit der Posušje-Kul tu r aufweisen . Bevor man zu Schlussen ilber die Slidgrenzc
der Verbreitung der Posušje-Ku.ltllr kommen kann, muIl naturIich auch in dicse m Fall tlie
Veroffentlicl ung der Resultale dieser Untersuehungen abgewartet werden .

2. WICHTIGE FUNDSTATTEN
- Die Wall burg , cČlljno bei Posušje (wes !liche Herlcgowina). Diese k leine befesLig!e
Siedlung (Abb. 1.) llimmt eine domi!l:He StelllUlg auf einem glcichnamiocn Hll "cl elll uud kontrol·
lien c r!l ebliche TcUc der Kars lfcl dcr von Imots ki und Posušje . Eine doppc1lC T rockelllll:.l11er schlitzt
2
auf d rci Sei len ei.nen ii:ingiichen RJum von c twa 2000 m Die Kultursch icht iSl ha uplsachiich en tlang
ties inneren Plaleaus crha.ltcn, ist 0.40 bis 0 .60 m dic k wld in chr nologisehc l1l wld kultl.lrellclll
Sinn einheiUieh (Abb. 2) . Sie gehi.irt zu m ii.lle rcn Tel! der f rii.hen Bronzezei t (a.nnahernd Brz . Al
mi llel europi:iisciJc r bzw. modifiziertcr Reinecke-Ein tcilun g).
- Die Trostruka (Dreifache) gradina genn ante Wallburg in $ovići bei Grude (wes t! .
Herzegowi.na) Iiegt auf den Sildhangen eilles gebirgigen Gcbietcs, das die Fclder von Pos ušje und
 GZM (Al, N.S. sV. 44, 1989. sir. 6l-l27
106 B. COVIĆ, POSUŠKA KULTURA

Imotski Lrcnnt, nimmt mcilrere verbwldenc Hoc il!lachen aufdicsen zwischen dem Rand einer liefen
Kl uft ("BobJ.nova draga «) und dem Rand einer riesigen Dolina ("Vitroš«) gelegenen Hange n cin,
wiilrend sie im Norden durch il ohen Fels gesch(ilZ t ist (Abb . 3). Auf der S(idseile iSI durch zIVei
qucrIaufendc Trockenmuu ern SchUlz. gesc haffen. Im Norden sel1.l ieflt ei.ne Jllachti~e Trockenm auer
den iloehsten und am bcsten gescil ulZten Teil dieser Sledl lU1g von ea. 1200 m ab, dell wIr al s
!Akropol is bczeicilnen konn en (Der grofle re, wHere Teil der Wallburg nimmt etwa J 5 .000 1112
ein.) Eine Kuiturschieilt, hoc ilslens bis zu. 1.15 m dick, besleht in Form von dickercn Anhaufun gen
nu r auf der Akropoj is, uzw lUlmi llelbar an dcr Muuer (Abb. 4) . Sie gehoIl zum jClllgerCll Teil der
fr(ihcn unu zum Anfan g der miltlcrcn Bronzezeit (:UUlihernd Brt A2 - B I milleleuropaischer
Einteilull /?).
- Die Wallburg Veli.ki Gradac auf Privala bei Duv no (sudwestliehes Bosnien) nirrunt einen
strategisch wichtigen Punkt auf einem Be rgsallel zwischen zwei Karstfeldem ein, besteht aus einer
2
Akropolis von etwa 2.200 m2 FHiche und einem unteren Teil von ca. 8 .500 m , die durch
7
Trockenmauer bzw. Wall und Abwehrtumuli geschutzt sind . Die Kulturschicht hat eine Dicke bis
zu 1.60 m. Sie ist in drei Stufen geteilt: Privala A, B und C. Die ersten beiden (A und B) gehoren
zur Posušje-Kultur u sind zeitgleich teil weise noch mit Nečajno (A) und Sovići (A-Ende und B).
- Die RavliĆ8-Hohle ( DorfPeć-Mlini bei Grude) . Die HohJe beftndet sich in den feIsen
uber der Quelle der Tihaljina, eines teil weise unterirdisch verlaufenden Karstflusses, der auch unter
dem Namen Trebižat erscheint und in die Neretva mUndet - nicht weit von ihrer MUndung in
die Adria. Die urgeschichtlichen Schichten sind im Vorderteil der HoWe auf einer FHiche von ca .
600 m2 abgelagert. Die obersten 0 .30 m (Schicht IV) der insgesamt ca . 3.50 m dicken Schicht
gehoren zur Posušje-Kultur, zum jUngeren Teil der fIiihen und zum Obergang in die mittlere
Bronzeze it (Brz. A2-Bl mitteleuropiischer Einteilung)I3, 14
- Eine, Guvnina genarmte, Wallburg im Meiler Gagrice (Dorf Lokve b. Čapljina, ostliche
Herzegowina). Die AnsiedJung liegt auf einem relativ niedrigen Hugel mit sanft gerundeter KuPpei
ist durch drei konzentrische Trockenmauern befestigt, die einen Raum von etwa 17.000 m
schutzen (Abb. 5) . Aufdem Hugel hat es zur Kupferzeit eine kleine unbefestigte SiedJung gegeben
(Gagrice I). Die groJ3e Wallburg aber (Gagrice Il) mit ihrer 0.40 - 0.50 m Kulturschicht gehort
zur spiiten Posušje-Kultur (mittlere Bronzezeit) .
- Die Hatelji-Hohle in Berkovići bei Stolac (ostl. Herzegowina)l~ ist boch in den Felsen
oberhalb des Dabar-Karstfeldes arn FuJ3e des Trusina Berges gelegen, mit dem sie eng verbunden
ist. Von den ca . 2.5 m dicken Sedimenten entf:illt etwa das obere DritteI auf die Bronzezeit (Schicht
Hatelji IV) . Fur das Periodisieren und die Cbronologie der Posušje-Kultur ist die obere HaJfte
dieser Schieht (Hatelji IV b) besonders wichtig. Sie Iieferte , zusammen mit der Schicht Gagriee Il,
die GrundJage fur die Deftnierung der jUngsten Stufe der Posušje-Kultur: Gagrice-Hatelji
(mittlere Bronzezeit) .
3. PERIODISIERUNG UND CHRONOLOGIE

Drei grundJegende Stufen in der Entwicklung der PosuŠje-Kultur lassen sich bisher
aussondem: Nečajno, Sovići und Gagrice-Hatelji.
Der Vertreter der Ncčajno-Stuf'e ist die Wallburg Nečajno seJbst. Zu dieser Stufe gehoren
teil weise noch Privala A-fIiih und wah.rscheinlieh auch die WalJburg Prenj-Dpličići 23 , 24. Die
Grundformen der GefaJle, die charakteristisehen Verzierungen und Einzelheiten dieser Phase sind
auf Abb. 7-9 und auf Taff. I-VIII dargestelIt. Oazu muJ3 noch folgendes besonders herausge­
hoben werden:
- das kupferzeitliehe Erbe,74, 7~ das besonders bei den unterschied.lichen Verzierungste­
chni.ken, aber auch bei einzelnen Schmuckmustern zum Ausdruck kommt (Taf. VI/l-l2; Taf
VIII6). Es sind Einzelheiten zu beobachten, die sich mit (2r Las~a-,79, ~ der VučedoIer-, bzw.
der Leibacher Moor,~, ln) mit der Glockenbecher- 78 , 81, 83, und auch mit den Kulturen der
Obergangszeit in Albanien und SuditaJien8~, 86 in Verbindung bringen lassen. Mit den Ietztgenan­
88

nten steht wegen seiner spezifischen Form und der Stellung des Henkels auch der Typus .GefaJl
zur Fliissigkeitsnahme. in Verbindung (Abb . 7,9/4,7, T af. I1I/3-5):n.
GZM (A1 N.S. sv. 44, 1989. SIr. 61-127
B. ČOVle, POSUSKA KULTURA 107

- die Grobkeramilc, verziert mit plastischen Bendern in unterschiedlichen Kombinationen,

bzw. durch Fingereindriicken u.ii und ausstattet mitzungen- und hufeisenformigen Griffen (T af.
1/1-10). Diese Kerami.kgattung ist zu dieser Zeit reich.lieh auf vielen Fundst:itten der friihen
Bronzezeil auf dem osLlicl1en, zenlralcn lU1d wesLlichen Balkan verlreten n
- neue Formen feineren Geschirrs, die mit der Nečajno-Stufe der Posušje-Kultur
erSlrnals im Hinterland der osLlichen Adria auflreten: besonders bikonische Becher und Sc halen mit
ein oder zwei Hen.keln (Abb . 9, T af. II, J1I), neue Verzierungsmuster, z. B. das Leitermotiv und
andere (Taf. 1//2,4,6,7, Taf. V, VII, VJII) sowie auch manche spezifiscbe Henkeltypen (Taf.
IJII ,4,7, Taf. III-IV, T af. V15). Letztere bleiben ein wichtiges kennzeichnendes Merkmal der
gesamten Bronzezeit auf diesem Gebiet.
- Vereinzeit Kommen die Scherben der Cetina-Kultur vor (Taf. VIII/2i 6
Der Vertreter der Stufe Sovići ist die Wallburg Trostruka gradina im Dorfe Sovići. Zu dieser
Stufe gehoren auch noch ?rivala (A-Ende und B), die Ravlića-Hoh.le IV und einige andere
Fundorte. Die Grundgattungen an grober und feinerer Kerami.k sowie die hauptsiich.lich vertretenen
GefaJJformen sind denen der vorhergehenden Stufe gleich, was sich auch auf ~ad ascia« und andere
dekorative Henkel bezieht (Abb. lO, Taf. IX, XII-XIV).
Die wichtigsten Unterschiede liegen in Folgendem:
-lene Verzierungstechniken und -muster, die wir in der Nečajno-Stufe als kupferzei­
Lliche Tradition erk.ljrt haben (Taf. VI! 1-12, Taf. VlI/6) und die ,;GefaJ3e zur Fliissigkeitsnallme«
des Typus Abb. 9/4, 7, Taf. 1II/3-5 gibt es in der Sovići-Stufe nichts mehr, es erscheinen, aber,
neue Variantnen dekorativer Henkel (Taf. XIII I , Taf. X IIIII , T af. XVII/2).
- ln der Wickelschnurtechnik ausgefuhrte Verzierungen (Vgl. Taf. VIII/3, 6-8) werden
in der Sovići-Stufe nicht verwendet, und das Leitermuster oder andere eingeritzte Verzierungen
sind viel seltener (Taf. X1112 , 7). Bei uber 65 % a1ler geschmuckten Exemplare ist die Litzentechnik
mit geradlinigen und well igen Biinderu, rnanchmal kombiniert mit gestempellen Kreisen (Taf.
X-XI), die wichtigste. Dem ist zuzufi.igen, daj} wellige Biinder viel seltener sind als geradlinige.
Sie erscheinen nur in der Schicht der Wallburg Sovići, wo sie 12% der litzenverzierten Keramilc
ausmachen. Und sie sind auch nur auf die untere HaJfte dieser Schicht beschriinkt. AulJerdem ist
zu betonen, daj} auf der Wallburg Nečajno nur ein Bruchsti.ick eines GefaJJes mit LitzenverzienU1g
gefunden wurde, uzw. in der Oberf1iichenhumus-Schicht (Taf. V1II/5), ·und daj} in dieser Weise
verzierte Kerami.k auf insgesamt 9 Fundsliitten der Posušje-Kultur entdeckt wurde (auf der
Verbreitungskarte mit ~+« gekennzeichnet).
- Einf1ill\e der Cetina-Kultur (Vgl. Taf. lXII O, Taf. X1II/3, sowie die Fragmente von
importierten Cetina-GefaJJen (Taf. XlII3, 4,6) wurden in den Kulturschichten der Wal\burg Sovići
belegt.
Die chronologische Position der Nečajno-Stufe wird durch Erscheinungen kupferzeiLlicher
Tradition bestimmt, dann durch die enge Verbindung mit den Kulturen und Fundorten der fruhen
Bronzezeit Albaniens (Maliq IIIa, Nezir-Hoh.le IIIb u. a.)11O - 112, der nordlichen Herzegowi­
na, Zentralbosniens und Mitteldalmatiens (Varvara A-2, Pod A, Skarin Samograd)91, 100 - 104,
mit Fundorten der aus§ehenden Kupfer- und friihen Bronzezeit in Sudilalien (Gnlppo di Andria,
Laterza u . a.)77, 85, 86.12 ,124, der frUben Polada-Kultur in Nordilalicn l25 und mit der Cetina-KultllT
(Stufen 1 - Ende u.2) mit der sie einen guten Teil des Territoriums in Mitteldalmatien und in der
Herzegowina teilt 89, 96. DaI1er liiJ3t sich sagen, daJ) die Stufe Nečajno in den RaI1men des i!teren
Teils der friihen Bronzezeit gehort (Brz. Al nach mitteleuropiischer Periodisierung). Die Stufe
Sovići, die ihr unmittelbar folgt, filllt den resLlichen Teil der Friihbronzezeit aus und reiclll in den
Beginn der mitt1eren Bronzezeit hinein (Brz. A2 - B I), was durch die Anwendung der Litzente­
chnik, mit weU igen und geradlinigen Bii.ndern als t'i.ihrende dekorative Manier dieser Stufe, wld
andere Para.llelen (Varvara A-3 Stufe 3. der Cetina-Kultur, u. a.) gut dokumentiert ist.
Was die Stufe Gagrice-HateIji betrift - sie ist in diese Studie nur provisorisch einbezogen,
um das weitere Andauern der Posušje-Kultur wal1rend der mitL1eren Bronzezeit (zur Zeit von
Varvara B-l und B-2, anniihernd Brz. B2 - C mitteleuropiiscner Einteilung) zu belonen und
 Z~I lA), N.S. ~\" . 4-1, t989.slr 61·1 :'.7
l aK B. tOVIĆ, POSUSKA KULT RA

cu lige der Gmndmerkmale dies~r spiilcn Enlwicklungsslufe anzufUhrcn Eine voli tandigere
DJ.[ tellun~ der Gagriee-Halclji-Stuf~ (und vielleicht auch eine cngere Auftcilung mnerhalb
dieser Phase), wird erSl nach ciller Gc~aITIwu~wertun g der vor kurzer Zeit erforschlcn Schic hten
eponymer Fun<.lsilitten moglich sem ' Gagrice II und Halelji IV on. Auch Fundc aus andere n
Wallburgcn tmu H6hlen sind zu bcrucksichligen . FUr diese Stllfc i.st besonders cha.ra.kterisliseh,
<.l;tfi das cingcnlZtc, durch Verticfcn erlicltc, ;lufgestcmpe!te und das in Li!ZenlCChnik ausgefuhrt"
OrnJmenl fast vollig verschwindet und dafi al einzige Verzicrung von Geralkn plastische Bander,
Vertikalrippcn auf de! Gcl1iI1 chultern, balbmomJriirmigc Aufkleber und die vers hicdeJlSlen
uekoraLiven Verliingemngcn an den Henkcln vrbIcIben (Typ "ad cia, n. a.. Einige lypisehe
GcfiJ3iormen und filr diese Sture charilkteristlsche Hcnkelvarianten sind auf. TalT. XV- XVII
ge7.eigt.

4. WAFF N UND WFRKZElJG

lJ! den Schkhlcn der Siedlungen sinu am hiluligsten Bruchstii ke v II Mlihh tci.nell und
SIcIncrne »Kugclo« zu linden, gcw(inlich i.n Pr i ~mellr()m] mit ahgcmndetcJl Ecken (Tar. V18), ctwas
Kkillwerkzcng und PfcilspitzCll aus Horn- oder Feuerlcin (Tar. XIl!!2, 4); ert Clen slnd aber :lU~h
KlllchcnalllcIl in StanJanlfonn, loncme Spi.nnwinelwld W bSluhlgew ichte. Die beiden stcincrnen
HammcrJxtc SlammCIl V{J Il Jer WuJlburg Pil (Tar. XIV/8) und alls dem G rah hl"lgel VIII in Ljubomir
(TaL XIV/4) . lITI Gra\11i i-Igel VI iu L:illbomir wurdc in klciJles bronzenes RaJldlehte nbcil gcfund II
(TaL XIVI7), unJ aus dem in Sopa (Vinjani) gdllndcnen Steinkislengrab sta mmt de r schone
hr,)nzellc 0 (11<:h vnlll AUlljdi(zcr T~ pus (Tal' XIV/9) . Der VolblJmligkeil halher sollen auch J ie
broll/CIlCll ... xtc au~ G,lricil wld t.ler »Umgcbung V(JIl LjllhLlSki,,57, der »m kcnisc hc« Dolch aus
Gno.inj(,;c~~, das knlJllJl1C BWlvemesscr iigJi~che r PrJgung alis Pol og WIU uie ~tcine rn H:J mmef3xl
all' D (lIlJJ Drc7.nlca~! crwJhnl werden. Dicse zufilllig gelundcncn GegenSliinde kOlIll len ebenfall s
:L1lf P()sll~je-KIl'lUr gchCirCIl.

5. WOH - U D LEBENSWEISE
Wll.~ schon crwiiJmt, sind Jie WlIlb urgeo die Ilallllg~le Siedlu n g~form ..ler PosuSje-Kultur.
Der Grčile l1:lcil ~ind ~IC llnterschicdlich; sie bcwegl sich zwischen cin igel1 JIlu1 ucn 110d 15 .000 ­
211. 000 !ll besieJclLer Uml lll11wal ller Fliic he - mil AUSllallITIC von cin igcn noc h gro/kre n (z . B.
Kiči ll , s. A b. 12). Ihre Formcn ~ i llJ <Jus dell GruJlurisscn Jer Wal1burgell Net jno, S ov ić i, K i č ill
lmd Gagrice SOW1C auch J.llS der SChetrl3lischen D3r~lel1UI1g ..ler Wallburgl) peli zu crsehen (Abb.
1, ~ , 5, ) I, 12), DemIl;Jch haben m:mche Wallburgcn auJkr Trockcnm:lllcm auc h Bas lionen
(Ti.lnnc) - Ahh . Il/fi ,7 und II hell einfachen hCSLChclI anch Forlilikalionen komplcxercll Gepriiges .
Elmge dcr Wallburgcn haben allch inc besond rs befC5tiglc !loere Burg - cin Akropolis.
Dle andere Form sind unbeCestigLC Siedltmgen . Wir kennen heute 23 dayan, zu denen nur
FunJorte mit zuverHissig bestimmbaren Ober!liichenfundeu gezahlt wurden . Da die Zahl der
: llspckten LokaJil.'itcn dieser Art aber schr viel groBer iS l, ist niehl auszuschlieBen, dafi solche
Siedlungen eben o 7.3hlrcich, wenn njcht noch :Lahl reicher als Wall burge n waren . Niehl eine einz ige
unbcfcstiglc Ansiedlung lSl sysLCmaLiseh crCorscht. Sie sind mcistens von ganz gerin gem Umfang
J mit Oberilachen von ei.nigen hundcrt QuadralmClern oder aucb weniger), und die Kul tu rsehicht
ist von unbedeutendcr Dieke .
Die 116hlensicdl ungcn, von denen cs am wcnig len gibt, vcrvo1JsLindigen das Bild liber die
Wohn weise der Trager der PosuSje-Kultur. In manchen von ihnen ist die Kulturschichl zi mlich
dlinn (Jejinavača, Orloviea , die Ravl i ća-H6hle) , in andcrcn aber gib l es di kere Ablagerwlgen
(Škarin Samograd, Halclji), die im Laure einer liingeren Zcitspanne stetigeo Lebens oder vieler
sukscssivcr, zeit1ich begrell7.ler AufenlhaJtc von Menschen entslanden sind. Es ist etwas verwun­
derlieb, da13 keine verliiOlichen Spuren rur die Verwendung von Stein beim Bau von Wohngebauden
enweekt \\'Urden ln der Kultursehichl von Nečajno, Sovići und Gagnce wurJcn groBe Mengen
von Hauslehm gefundcn, was aueh bei den offcnen Sicdlungen der Fall l~t. Es wurden auch
GZM ( A~ N.S. sv. 44. 19R9. SIr. 6 -127
B. ČOVle, POSUŠKA KULT URA 109

Konturen ausgemacht, die auf rechlcckige Gcbliude verweisen (Abb . 13), ohne Stcinfundamente,
walmcbcinlich aus ?foslen, Reisig und Erde (Lcbm) gcfertigt. Auch schlccbt erhaltene Reste von
Herden und Oren wun.lcn gefunden .
LanU- lUlU Viehwirtschaft warcn die Grundlagen der WirtschaIt . E ist schwer abzuschiil­
zen , welcher der bciuen Z weige das Ubergewichl halle . Von der wichtigen Rolle der Lmdwirtschafi
zeugen die zahlreichen Wallhurgen, die standig besiedell waren, \Uld ihre KonzcntraLion in der
Niihe von Feldem, Fll1f\cbcnen , von landwirtschaflLichen Nut7.flacncn iiberhaupl. Auch die grofle
Menge von Bruchslucken v()n MUhlsteinen, die in der Ku1turschichl der erforscblcn Siedlungcn
gefunden wurde, sprichl davon . Spe7ialistische Analysen dcr entdecklcn Tierknochcn stehcn noch
aus. Es liell sich d:lher vorersl nur feslSlelleo, dal} :lIJ Haustieren S,hafe, Z iegen, Rinder und
Sehweine , an Wild Rehc und Wildschweine vertrete n waren . FUr die besondere WichLigkeil der
Viehwirtschaft wli rJe die nicht geringe Z:lhl v n auf bergigem Terrain , en tfern t von Feldem
gelegene n SiedlLmgen sprechen sowie der geomorphologische Charaktcr und die Vegetali n des
g rofl ercn Teilcs dieses GcbiclCS , auf dem die Pos~je-Kultur vcrbreitet war. Sie konnten auch im
Subboreal nicht viel anders gewesen sein als sie heute in Dalmalien, der Hcrzegowina und in
Montcnegro sind.
Fur die Frage nach der Rolle der bc iden WirlSehaftszwcige (der Organisierung der Gesel­
lschaft und dc r Lebensweisc ilberhaupt), Ist auch die Beziehung zwischen den einzelnen Siedlu!l­
gsgattwlge n, besonders das Verhaltnis der Wallburgen zu dcn kleinen offencn Siedlungen und
denen in H5hlcn wichtig . Erst wenn letztere eingehendcr untersueht sein werden, wird man mehr
dazu sagen konnen . Bis dahin mag die Annahme erlaubt sein, dal} sowohl die H6hlen als auch die
Mehrz ahl der of enen Sicdlungen wohl ~ aisonaler WOMOrt (im Winter bzw im Sommer) j enes
Teiles der Bcv6lkerung waren, der sich mil V ichh al tung befafite; was aber auf keinen Fall helil ,
dafl wir die Trager der PosuSje-Kultur als Vichhallcr-Nomaden bezeichneo durfen . Im Gegen­
leil. Sie war im G runde eine seJJbafte Kul lur, in der die Landwirtschaft eine wichlige Roi e pielte.
Insofcm es bei der Vichhaltung, als Komponenle wer WirtschaIt, auch zu einer Bewegung, einem
Herumziehen der Bevolkerung mit dem Vieh kam, halte diese Bewegung w:lhrscheinlich lokalen
abe r nicht transhumanten CbaraklCr. Zuve r1 iissigc Beweise fUr eine eigensliindigc Metal lurgie,
bzw . fUr die Verarbcitung von Bronze im Rahmen der Posušje-Kultur gib l es bisher nicht.

6. ole BES T TTU NGSWE ISE

Fur di Posušje-Kultur iSl die Bestaltung in Grabhiigeln charakteristiseh . Die Tu rnuli sind
von un te rschicdl icher Dimension, manche sogar monnmental . Wir fmden sie in kleineren Gruppcn
und auch als Einzel objekte . Die Mehrzahl iSl aus gebrochenem und gesammeltem Stein errichtet
und hat keine besonderc Arehilcktur. Die auf dem Ljubomi r-Karstfeld erforschten Turnuli sind
g rundlegcnd aus Erde und haben einen Steinkranz an der Peripheric. In den dortigen Turnul i VI
und VIII gab es auch noch einen inneren Kranz, der so auf den gewachsencn Boden gcsetz l war,
da.Jl er cine runde Fliiehe mil einem Durcbmesser von 7, bzw 10 m umschloll (Abb . 14). Der
Tumu1us VI balte au!lerdem nocb cine Art von slCinernem Kern und einen slcinernen Deckmantc1
auf der OberfHiche Der Grundri tus ist gleichblcibend . Es r-ibt kein Verbrcnnen; die TOlen sind in
Seitenl age mil angezogcnen Armen lUld Beinen gebetteI6~ . Grabbcigaben gibl cs wenig oder
iiberbaupt nicht , und es wird \Uleinh itlich mil ihnen verfahren. Je ein GeraJ3 wurde in den
Grabhiigeln von Cerov Dolac (Abb . 9), Klanac und Gradac b. Posušje (Hrtova Gomila) gefunden ,
ein Broozedolc h in Sopa (Taf- XIV/9) , cine Bronzcaxt und ein Schllifenreif im Tumulus VI in
Ljubomir (T af. XUI/6, XIVI7) . Die Beigaben befinden sich mancbmal in dcr Grabkiste (Sopa,
Cerov Dolac , Ljubomir VI, Grab 25), manchmal abgcsondert aufJerhalb des Grabes (Klanac,
Hrtova Gomila). Im Tumulus VI!/ au f Ljubomir wurden eine steinerne Hammeraxl W1d ein
steinerner Anhiinger ("Pscudobrassard«) auf dem gewachsenen Boden im Zen trum des Tumulus
gefunden (Taf. XI V/4,6), das Grab selbst aber nieh t. Mm konnte daher auf die Idee kommen , es
handele sich um ein Kenotaph , obwohl nicht auszuschlie13en ist, daJ3 sich das Grab irgendwo niiher
an der Peripheric befundcn bal und anl:illlicb einer der zahlreichen mitlelallerlicben , bzw .
 GZM (A), N.S. sv. 44,1989. str. 61-127
110 B. ČOVIĆ, POSUŠKA KULTURA

spiileisenzeit1ichen, Beisetzungen zerst6rt worden ist. In den Tumulusaufschiittungen, auf dem

gewachsenen Boden unter den Tumul i und auch auf der Oberf1ache befmden sich haufig Keramik ­
rruchslllCkc, manchmal verkoWtes Holz oder RuJ3schichten - alles Spuren verschiedenster
Rituale, die bei der Errichtung der Turnuli bzw. anIiiJ3lich von Bestattungen oder spater bei vielerlei
Gelegenheit vollzogen wurden, so wie es auch bei anderen Kulturen und Kulturgruppen jener Zeit
auf dem Westbalkan iiblich war(/) .

7. SCHLUllFOLGERUNG
Die Posušje-Kultur gehOrt zur breiten Gemeinschaft neuer Kulturen (Kulturgruppen), die
sich zu Beginn der Bronzezeit auf dem zentral- und westbalkanischen Raum herausbilden: von
der Armenochori- Gruppe in Pelagonien und Maliq IIIa in Siidalbanien bis zu Bubanj-Hum III
im zentralen und der Belotić-Bela Crkva Gruppe im nordwest1ichen Serbien, Glasinac und Pod
A in Bosnien, Varvara A-2, der Posušje - und der Cetina-Kultur in der Herzegowina und
Dalmatien. Mit der Mehrzah1 dieser Kulturen ist die Posušje-Kultur durch bestimmte Formen bei
grober und feinerer Keramik, durch die Bestattung unter Turnuli, einen bedeutenden Anteil des
kupferzeit1ichen Substrats in ihrer Genese W1d bis zu einem gewissen Grade auch durch die Form
der SiedlW1gen (Wallburg) verbW1den. Sehr interessant ist die Beziehung zwischen der Posušje­
und der Cetina-Kultur, die sich wiihrend bei der Stufen der Friihbronzezeit den mitteldalmatini­
schen und herzegowinischen Raum teilen und bestimmte, wenn auch nicht ausgepragte Kontakte
miteinander haben89--96). Wiihrend die Posušje-Kultur eine Kultur der uberwiegend Sellhafien ist,
mit zahJreichen standigen, befestigten Ansiedlungen (Wallburgen), kennen wir die Cetina-Kultur
hauptsacWich aus Grabhiigeln und aus den iiblicherweise diinnen Siedlungsschichten der H6h1en
(Škarin Sarnograd ist eL'le Ausnahme). Und von den Wallburgen kormte Dur die kleine Wallburg
Krstina d~r Cetina-Kultur zuge1l6ren. Es drangt sich dic Schlusfolgcmng auf, die Cetina-Kultur
habe zu einer sehr beweglichen Population, vielleicht zu echten nomadischen Viehhaltern geh6rt,
dem auch ihre wesent1ich weitere, bis nach Ostbosnien und Westserbien und im Siiden bis zum
Pe! opormcs reichende Verbreitung entsprechen wUrde<n-99. Sehr ausgepragt ist die 8eziehW1g der
Posušje-Kultur zu den zeitg!eichen Kulturen der Apenninenhalbinsel, was zeigt, daJ3 es nach einer
Unterbrechung im Laufe der Kupferzeit in der friihen Bronzezeit zur Erneuerung alter W1d
intensiver Beziehungen zwiscllen den beiden Ufem der Adria gekommen ist. Diese Kontakte lassen
sich auch im Laufe der nachsten Zeitabschnitten, der mitt1eren und beginnenden spaten Bronzezeit
(vg!. Taff. XV-XVII) verfolgen t26 •
Die chronologische Position der Posušje-Kultur im Rahmen der benachbarten Kulturen,
bzw. Kulturkreise der 8ronzezeit wird auf Abb. 16 dargestelIt. Dabei war es notig auch gewisse
Korrekturen in Bezug auf die bisherige Synchronisierung anzubringen, besonders in Hinsicht auf
einige Kulturen, bzw . Kulturgruppen der zentralen und nordwest1ichen Balkanhalbinsel, deren
Beginn mit FH III W1d nicht mit MH I (un;.efahr um 1.800 - 1.850) wie das bis jetzt hauptsachlich
erfolgte!29, synchronisiert werden muJ3 t •

Ubersetzung:
Ingrid Kostić
GZM (A1 N.S. sV. 44, 1989. st r. 6J-127
B. ČOVle, POS UŠK A KULTURA III

TABLA l

R različit Foto: M. Radovanović

1-11: FazalStufe: Nečajno - Na1azi~te/Fundort : 1-11 : Nečajno
 GZM (A), N.S. sv. 44,1989, sIr 61-127
11 2 B ČOVIĆ, POSUSKA KULTURA

TABLA II

1·
~'/--- - -
-­ . -­ " '"
-­ -, \
.,
,
,
""
\ 1 3

6
RO ? h m Crtef i : J . Rad ojević
1-7: Faza! rufe: N eč ajno - Nalazišle/Fundort: 1-7: N eč ajno
GZM (Ak N.S. sv. 44, 1989. SIr. 61 -127
B. ČOVIe, POSUŠKA KULTURA 113

TABLA III

R različit Foto: M . Radov an ov ić

)-10: Faza/Stufe: Nečajno - Nal azište- Fundort: 1-10: Nečajno
8 - Glasnik
 GZM eA), N.S. sv. 44, 1989. str. 61-127
114 B. ČOVI Ć , POSUŠ KA K LTURA

TABLA IV

R različit Foto : M. Radovanović

1-8: Faza/Stufe: Nečajoo - Nal~7j~te/FW1dort : 1-8: Nečajno
GZM (A1 N.S. sv. 44, 1989. str. 61-1 27
B. ČOVle, POSUŠKA KULT URA 115

TABLA V

, '
6

R različit Foto: M. Radovanović

1-8: Faza/Stufe: Nečajno - Nalazište/Fundort: 1-8: Nečajno

S'
 GZM (A ), NS sV. 44 ,1989. st r. 61-127
116 B. tov IĆ, POSUŠKA KU LTURA

TABLA VI

10

. .......­
..........
~

R različit Foto: M . Radovanović

1-12: Faza/Srufe: N ečajoo - N~I a'1. ište/ Fuodort: 1-12: Nečajoo
GZM (A1 N.S. S V. 44, 1989. str. 61-127
B. ČOVIe, POSUŠK A K U LT URA 117

TABLA VII

2
1 la

_O ,

,,'tit;
o · , o~~
~o
.
.. o,
it
> 1.
"
• ~ ~ . .o

. ' , 't. . : ..:. . flo .~

•
o' . •
" ';' 0 0, _ 5
.~ . ~. , - . ... # '
. -''''-''' : "" .. , . ....

4
."

R različit Foto : M. Radovanović

1-7: FazaJStufe: Nečajno- Nalazište/FWldort: 1-7: Nečaj no
 GZM (A), N.S. sv. 44,1989. str. 61-127
118 B. ČOVIĆ, POSUŠKA KULTURA

TA BLA VIrI

10
R različit Foto: M. Radovanović
1-4, 6--10: Faza/Srufe: Netajno; 5: Faza/Srufe: Sovići - Nalazište/Fundort: 1-5 : Netajno;
6: Aladinsko brdo; 7-10: Prenj-Dpličići
GZM (A1 N.S. sV. 44, 1989. SIr. 61-127
B. ČOVJe, POSUSKA K ULTURA U9

TABLA IX

10 11

R različit 15
1-14: FazaJStufe: Sovići; 15: FazaJStufe: Gagrice- Halciji. - Nalazište/ Fundort: 1-\3: Sovići;
14: Ljubomir, tumulus/Hiigell; 15: H3tCJji
 GZ I (A), N.S. sV. 44 , 1989. st r. 61-127
120 B. ČOVIĆ, POSU'šKA K ULTURA

TABLA X

1a
.,...;. - .#

-- ..

... -. ---.:;:::--.. ­
. , ' """; ­

,~

--=:.:...;:: -::~:...~-.

3
5

7
R različit Foto: M. Radovanović
1-7: Faza/Stufe: Sovići - Nalaziš te/Fundort: Sovići
GZM (A1 N ,S, sV, 44, 1989, SIr. 61-1 27
B. ČOVle, POSUŠKA KULTURA J21

TABLA XI

R različit Foto: M, Radovanović

1-8: Faza/Stufe: Sovići - Nalaziš\e/Fundort: 1-6: Sovići; 7: Aladinsko brdo; 8: Jasočka gradina
 GZM ( A), N.S. sv. 44 , 1989. str. 61 -127
122 B. tov IĆ, POSUŠKA KULTURA

TABLA XII

6 7
R različit FOLO: M. Radovanović
1-7: FazalStufe: Sovići - NalazišLe/Fundort: S ovići
GZM (A~ N.S. sV. 44, 1989. SIr. 61-127
B. ČOVJe, POSUŠKA KULTURA 123

TABLA XIII

3a

Crteži: J. Radojević
R ~k=d""
l =d?==d9cm. \
• 6

1-4: FazalStufe: Sovići; Nalazišle/Fundort: Sovići - 5,6: FazaiS tufe: Nečajno ili (oder) Sovići;
Nalazišle/Fundort: 5: Prenj-Opličići; 6: Ljubomir, tumulus (Hiige1) Vl
 GZM (A), N.S. sV. 44 , 1989. str. 61-127
124 B. ČOVIĆ, POSUŠKA KULTURA

TABLA XIV

I~ ~~
(
,
\J
\ '----'

~/
, ' 3

i-
l

rc-- -----B'
l,_~----u [
T-------3
:~ Q
R t...-:_ '-
1 S
"'­
; -J

Crteži: J. Radojević 6
1-3,9 : Faza/Stufe: Sovići; Nalazište/Fundort: 1-3 : Sovići ; 9: Sopa-4-6: Faza/Stufe: Nečajno
ili (oder) Sovići; Fundort: 4-6: Ljubomir, tumulus (HUgel) VIII; 7:
Ljubomir, tumulus (HUgel) VI; 8 : Pit
GZM (A~ N.S. sV. 44, 1989. str. 61-127
B. ČOVIe, POSUSKA KULTURA 125

TABLA XV

Crteži: J. Radojević
" :' RY ~ ~cm .

1-5: FazalStufe: Gagrice- Nalazište Hatelji- Fundort: 1,4,5: Hatelji; 2, 3: Gagrice

 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 61 -J27
126 B. ČOVIĆ, POSUŠKA KULTURA

TABLA XVI

'f·. ·'."\~
,
.
"
,

" ii".

:~.'
~V\ .
4

..')t· ··
:

I ~

.~J

~~, ;..
...;t"":'
~(
.'
,

. ~.i1

Crteži: J. Radojević 6 R ~----Jcm.

1-6: Faza/Stufe: Gagrice- Nalazište Hatelji - Fundort: 1-3,5,6: Hatelji; 4: Jasočka gradina
GZM (A1 N.S. sV. 44, 1989 sir 61 -127
B. ČaVle, POSUŠKA K L T URA 127

TABLA XVII

Foto: M. Radovanović 4 R različit

1-5: FazaJStufe: Gagrice- Nalazište Hatelji - Nalazište/Fundort: 1-3: Jasočka gradina; 4, 5:
Aladinsko brdo
 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989, SIr. 129-151.

UDK 571 Originalni naučni rad

NASEWE I HUMKE NA BORAK-BRDU KOD GORAŽDA

Dr MILICA KOSORlĆ, Zemaljski muzej BIH, Sarajevo

Arheološka istraživanja na Borak-brdu obuhvatila su naselja na lokalitetu

Kremenje i humke na lokalitetu Ždrijelo, kao i tri humke na lokalitetu Klanac ili
Glasinac . Postojeći proces klizanja i spiranja terena doprineo je tome da je lrultumi
sloj naselja pretežno uništen . Neznatni ostaci suhozida otkriveni su duž ivice platoa
i južne, pristupačne padine. Pronadeni keramički materijal ležao je u sekundarnom
položaju. Po svome karakteru pripada srednjem i kasnom bronzanom dobu. Humke
su gradene od kamena i zemlje ili od šljunkovite zemlje . Sahranjivanje je dvojako:
skeletno i spaljivanje. Najpotpunije podatke pružili su radovi na humci I i humci II
na lokalitetu Ždrijelo. Prilozi otkriveni u grobovima ovih hurnk.i nose karakter
glasinačke lrulture. Hronološki se vezuju za fazu: III b, IV b, i IVcGlasinca.

Predeo Borak-brda sa istoimenim manjim selom nalazi sc severoistočno od

Goraida, na nadmorskoj visini iznad 900 metara. Od Kopača i puta Ustiprača - Goražde
udaljen je oko 4 km sevemo, a 6 km istočno od sela Jabuke i starog puta Goražde ­
Sarajevo.
Ovo područje je 1982. godine rekognoscirano i tada je ustanovljeno da se na
lokalitetu Kremenje nalaze ostaci praistorijskog naselja, a na zaravni ma i kosama humke.
Humke leže u manjim grupama. Jedna grupa od 6 bumki smeštena je najUŽl10m podnožju
lokaliteta Kremenje, na okućnici i livadama porodice Vidaković. Zapadno od njih, na
udaljenosti od oko 50 m nalazi se lokalitet Ždrijelo, na kome leže 4 humke. Dalje, na
udaljenosti od oko 100 m, na jednoj kosi smešteno je 10 humki. Grupe oo 40 do 10 humki
nalaze se i na livadama jugoistočno od Kremenja, na putu ka Bijeloj stijeni, kao i pored
seoskog puta za Jabuku i puta za Kopače. Humke su pretežno oštećene, a jedan broj je i
uništen radovima na širenju i nasipan.iu puta. l
Arheološka istraživanja na ovome predelu vršena su 1983. i 1984, a zatim i 1988.
godine. U toku ovih radova izvršena su probna iskopavanja na lokalitetu Kremenje i

I Prilikom istraživanja lok. Gradine u Kreći, 1982 . g. ekipu je obavestio S. XrstBnovi~, iz

Goražda, o postojanju hurnk.i i u selu Borak Brdu, na čemu zahvaljujem.

9 - Glasnik
 G Z M (A), N$. sV. 44, 1989. str. 129-151
130 M. K OSORI Ć, NASELJE J HUMKE NA BORAK-BRDU KOD GO RA Ž DA

istraženo je 6 humki na lokalitetu Ždrijelo. Godine 1989. na ovome predelu na lokalitetu

2
KJanac ili Glasinac istražene su tri humke .

NASELJE

Praistorijsko naselje smešteno je na kamenitom brdu zvanom Kremenje, koje ima

veoma oštar pad na severnoj strani. Na zapadnoj i jugozapadnoj strani pad terena je nešto
blaži, kosiji, a na istočnoj strani završava se stenama, od kojih dalje nastaje manja
visoravan. Na južnoj strani je široka padina sa manjim zaravni ma , pa je ovde prilaz i
najpovoljniji (sl. l). Na jugozapadnoj strani, ka podnožju, zapaža se manje uzvišenje, od
koga se u dužini od 20 m ka istoku pruža nasip visine izmedu 0,20 m i 0,50 m. Na vrhu
lokaliteta došlo je do izbijanja prirodnih stena, pa je plato naselja nematno očuvan, i to
na srednjem i istočnom delu lokaliteta, gde je izvestan pad ka jugoistoku.

SI. 1

Usled oštećenja lokaliteta nastalih erozijom i spiranjem radovi su izvedeni na

ograničenim površinama. Iz tih razloga i ctimenzije soncti bile su različite , od 2 x 1,50 f i
do 4 x 4 m. Istraživanja na platou izvršena su samo na istočnom delu, i to na maloj površini

2 Rekognosciranja i iskopavanja vodena su u okviru raspoloživih sredstava odredenih

projekata (1981-1984; 1988-1990. g.) finansiranih od strane SIZ nauke BiH i učešća Zemaljskog
muzeja . Radove vodila M. Kosorić II saradnji sa S. Derikonjićem i S. Vučinić, arheolozima a
1989 . g . i sa M. Cerovićem, arheologom, A. AJeksićem, sh'dentom i I. Dokovićem. Povremeno
učestvovali i R. Drašković i R. Bašić, geometri.

Prilikom rekongosciranja i iskopavanja uspostavljena je saradnja i pružena moguća pomoć

kako od Radničkog univerziteta i SO Goražde tako i od strane S. Topalovića, R. Kalčara, M.
Leković, profesora, ing. R. Nedimovića i O. Hočića, na čemu se ovde zahvaljujem.

Lokalitet Klanac, kako se vodi u Katastru, naziva se, od meštana okolnih nase Ua i »Glasinac«.
GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. str. 129-151
M. KOSORIĆ,NASELJE I HUMKE NA BORAK-BRDU KOD GORAŽDA 131

gde se zadržao sloj humusa . Ispod njega otkriveni su ostaci zida, verovatno odbrambenog,
od tri reda naslaganog kamena i zemlje. Pružao se u pravcu I-Z u dužini od 2 m (sl. 2) .

borak brdo
lok. KREMENJE
sonda I
PRESJE K ZID A B'
R o -l m
s l Obo d an iHldra

LEGE NDA

'ć k a m en

mr ka zeml ja

~ S t i j e na

SL 2

Visine je oko 0,50 m. Pored njega istočno, na sp ranoj osnovi platoa, ležao je rasut,
poluobradeni kamen. Zapadno od zida izbijala je masivna stena, a jugozapadno od nje na
početku padine pronaden je deo skliznutog suhozida (sl. 3).

borak brdo
lok. KRE MENJE
sonda II
olkop n i s lo j 2
dbO skJi znulo g o dbr a m be.no g zida
R ~ , _. _ Jm
s lObo dan kudra

LEG EN D A

~"-" ­
~ KAME N :. SLJUNA K

Sl. 3

Sonde postavljene na pojedinim delovimajUŽfle padine pokazale su daje postojao

samo hum~sni sloj, u kome su se nalazili fragmenti keramike i manji delovi raspadnutih
životinjskih kostiju. Ispod njega izbijalo je stenovito tlo. U jednoj sondi na jugoistočnom
podnožju padine, niže šljunkovitog nasipa visine 0,50 m, konstatovan je poremećeni,
skliznuti kulturni sloj, debljine oko 0,30 m, sa nalazima keramičkog materijala, česticama
lepa, gari i ostacima uništenog ognjišta.
9·
 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. SIr. 129-151
132 M. KOSORIĆ,NASELJE I HUMKE NA BORAK-BRDU KOD GORAŽDA

Ostaci zidova zgrade otkrivenj su jedino u jednoj sondi na jugozapadnom delu

padine. Klizanje terena i pritisak stena doprineo je da su znatno poremećeni. Izgradeni su
na stenovitoj osnovi od naslaganog krupnog kamena i zemlje. Visine su oko 0,30 m.
Severoistočni zid otkriven je u celoj dužini od 4 m. Bočni, jugoistočni zid bio je očuvan
u dužini od 2 m, ajugozapadni oko 4 m. Najugozapadnoj strani pored ostataka zida pružao
se stenoviti masiv tla (sl. 4).

Sl. 4

Ispitivanja izvršena na delu vidljivog nasipa pokaz.a.la su daje formiran od šljunka,

raspadnutog kamena i zemlje uz koriŠĆenje postojećeg, većeg prirodnog kamena. Manje
sonde postavljene su i na visoravni sa istočne strane lokaliteta. Medutim, ni ovi radovi
nisu pružili podatke o postojanju očuvanog kulturnog sloja.
Kako je postojeći proces klizanja i spiranja terena i stenovitost tla doprineo tome da
je kulturni sloj naselja poremećen i uništen, to i otkriveni zidovi zgrade na padini, iako
predstavljaju građevinske ostatke na lokalitetu, u ovakvim uslovima nalaza ne pružaju
dovoljnu osnovu da se može sa sigurnoŠĆu govoriti o objektima naselja.
Keramički materijal pronađen prilikom otkrivanja zidova, kao i materijal sa ostalih
istra1enih površina ležao je u sekundarnom položaju i nema sigurnu stratigrafiju. I pored
toga što je nađen u većem broju, on je pretežno nedovoljno tipičan. Rađen je od loše
prečišćene zemlje, uglavnom sa dosta zrnaca peska. Boja varira, od mrke do mrkocrvene
i sive. Medu malobrojnim oblicima susreću se iprimerci koničnih zdela sa uvučenim
obodom i debelim zidovima. Zastupljeno je i nekoliko primeraka sudova sa ravnim i
razgrnutim obodima, zatim sudovi sa naglašenim ramenom, kao i oblici sa kratkim vratom
i oštrim prelazom u trbuh. Nađen je i fragmenat malog suda sa cilindričnim vratom i
ramenom na kome su slabo vidljivi urezi. Medu trakastim drškama nalazi se i drška sa
rebrastim ojačanjem po sredini i delovi drški koje idu iznad oboda. Pored njih nađeno je
i nekoliko plastičnih drški, od kojih je jedna ukrašena otiscima, a druga zarezima (T. I,
sl. 1-8).
GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. SIr. 129-151
M. KOSORIĆ,NASELJE I HUMKE NA BORAK-BRDU KOD GORAŽDA 133

Bliže vremensko opredeljenje ovoga materijala moguće je unekoliko izvršiti na

osnovu tipologije i vezivanja za srodne nalaze iz vremenski utvrdenih slojeva drugih
naselja. Na ovu mogućnost ukazuju nalazi koničnih zdela, čiji se identični oblici susreću
u materijalu naselja na Gradini kod Šekovića (u l, II i III gradevinskoj fazi), a i oblici
pojedinih zdela zastupljenih na naselju u Varvari (faza B2). 3 Na veze sa materijalom naselja
na Gradini, kao i sa nalazima u materijalu naselja u Košutici i Kusačama govore i dva
fragmenta drški koje pripadaju oblicima drški izvučenih iznad oboda. 4 Oblik zdele sa
kratkim vratom, zatim primerci sudova sa ravnim i razgrnutim obodima nalaze odredenu
bliskost kako u materijalu naselja kod Šekovića, tako i u materijalu sa naselja na Debelom
brdu, Košutici i Kusačama. 5 Istovremeno i oblik masivne drške sa plastičnim ojačanjem
po sredini veoma je sličan dršci na jednom sudu kasnog bronzanog doba iz Fortice kod
. 6
Sarajeva.
Ustanovljena postojeća tipološka srodnost ovih oblika sa nalazima na naseljima
jugoistočne Bosne u osnovi pokazuje da se keramički materijal sa lok. Kremenja hronološki
može vezati za period srednjeg i kasnog bronzanog doba.

II
HUMKE

Prvi radovi na iskopavanju humki otpočeli su 1983. godine na lokalitetu Ždrijelo i

tada je istražena humka I. Dalji radovi nastavljeni su 1984. i 1988. godine. Tada su
istražene humke II, IV i V na lokalitetu Ždrijelo (situacioni plan I), humka III u podnožju
lokaliteta Kremenje i humka VI na kosi zapadno od lokaliteta Ždrijelo.
Humka I let.alaje na severoistočnoj strani lokaliteta. Njene dimenzije bile su: 10 x
8 m, visina 1,10 m. Dosta dobro je očuvana. Nasuta je kamenom i zemljom. Nasipanjeje
izvršeno na taj način što je iznad zdravice, beličaste tvrde zemlje, prvo nasut sloj mrke
zemlje, a zatim je osnova u prečniku od oko 5 m sa sadašnjim centrom nasuta krupnim
kamenom. Dalje, više nasipanje vršeno je kamenom i zemljom, a ka periferiji zemljom.
Na severoistočnoj i severozapadnoj periferiji humke ustanovljeni su neznatni ostaci
kamenog venca (sl. 5).
U humci je otkriveno pet grobova sa skeletnim načinom sahranjivanja (sl. 5, 6).
Pokojnici su polagani na kamenu osnovu prethodno nasutu zemljom (sl. 7). Grobovi su
oivičeni kamenom postavljenim u razmacima, Posle obavljene sahrane prekriveni su
kamenom i zemljom. Kod grobova, osim groba 5, uočeno je da glava pokojnika leži na
kamenu crvene boje, kao i to da se pored nje nalazi grumenje crveno pečene zemlje.
Grob l otkriven je u jugozapadnom delu humke na dubini od oko 0,50 m. Kostur
pokojnika prilično je oštećen, ali se prema očuvanim pojedinim njegovim delovima može
zaključiti da je sahranjen u ispruženom položaju, sa glavom na jugoistoku. Orijentacija:
JI-SZ. Grobje imao priloge. Kod lobanje pokojnika otkrivene su dve naočaraste bronzane
fibule, a u predelu grudnog koša dve naočaraste i četiri lučne bronzane fibule, bronzana
perla i bronzana aplikacija. Na rukama su se nalazile dve bronzane narukvice. Pored

~. Kosorić, 1983,77-79, B. (ović, 1978, 5 .T.XLV, 1-5

4 M . Kosorić, 1983, 74.T.VlI, S, 6, B. (ović, 1965, 27.T.XXIlI, 1,6
~B. (ović, 1965, 27.T.XX,15, 24, 28, 29,30
~. (ović, 10 65, T.XIX, 14
 GZM (A), N.s. sV. 44, 1989. SIr. 129-151
134 M. KOSORIĆ.NASELJE l HUMKE NA BORAK-BRDU KOD GORA1DA

B ORAK BRDO

GOR AZOE

ek vl d iSl anc l ja O .S m ,

H Q 1 ?m.
snim io RANK O D RAS K IC
Izr adi o SLOBODAN KUDRA

PLAN I.

borak brdo
lok . ZDRIJELO
humka r
presjek sjever-jug
Fl,Q lm

I."w lo SLOaoOAN MUORA

.D IID U" OU.vA""A VUCINIC

~ H U M US
IIII MRI< ... HMl.JA

"aflo aovI
I I ZOR .....VI CA
Sl. 5
GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 129-151
M. KOSORIĆ,NASELJE I HUMKE NA BORAK-BRDU KOD GORAŽDA 135

borak brdo
tok. 2DRIJELO
OBQOva humke l
".~---~!"
,.t.đlo . "'OOOD....... MUDR"
00 \"",, 1& 811.VAl'IA VlX INIC

]l KOST

Z C R V ENI ItA.WEH

•
...... N""AZI

Sl. 6
 GZM (A), N.S. sV. 44,1989. str. 129-151
136 M. K OSORIĆ, NASELJE 1 HUMKE NA BORAK-BRDU KOD GORAt.DA

SJ. 7

desnog ramena i kod nogu pokojnika ležali su fragmenti keramike. Iz groba potiče i mali
gvozdeni objekat jako oštećen korozijom, pa se ne može sigurno odrediti (T.II, sl. 1-6,
T. III sl. 1,2).
Grob 2 otkrivenje u severoistočnom delu humke na dubini od oko 0 ,68 m. Prema
očuvanim delovima kostura pokojnik je sahranjen u ispruženom polot.aju, sa glavom na
severozapadnoj strani. Orijentacija: SZ-JI. Od priloga pored lobanje pokojnika nađen je
bronzani lančić sa četiri manje alke, zatim jedna ovalna i jedna fragmentovana alka. Dve
bronzane alke ležale su pored nogu, a u predelu vrata nađen je fragmenat bronzanog
saltaleona. U grobu su nađena i dva manja, atipična fragmenta keramike. (T. III, sl. 3-7).
Grob 3 ležao je u severoistočnom delu humke na dubini 0,60 m. Kostur pokojnika,
dosta dobro očuvan, dužine je 1,96 m. Sahranjen je u ispruženom položaju, sa glavom na
jugoistočnoj strani. Orijentacija: JI-SZ. Prilog groba činila je bronzana alka (T. III, sl.
8) i manji fragmenat bikoničnog suda.
Grob 4 ležao je pored sadašnjeg centra humke, na dubini 0,58 m. Kosti pokojnika
su veoma loše očuvane . Pored kostiju lobanje naden je bronzani privesak (T. III, sl. 9) i
tri manja atipična fragmenta keramike.
Grob 5 ležao je na dubini od 0,78 m istočno od centra humke, na udaljenosti od oko
0,50 m. Jako je poremećen, pa su otkriveni samo manji delovi zdrobljenih kostiju . Od
priloga naden je samo fragmenat trbuha suda grube fakture.
Humka II ležala je na jugozapadnom delu lokaliteta. Dimenzije iznose: 8 x 6 m,
visina 0,75 m. Izgrađena je od šljunkovite zemlje, a samo je gornja površina centralnog
dela imala sloj nasipa od kamena i zemlje.
U humci su otkrivena dva groba. Pored grobova u nasipu humke nađen je luk
bronzane fibule. Pokojnici su sahranjeni direktno na šljunkovitoj zemlji. Grobovi su
oivičeni kamenom postavljenim u razmacima. I u ovim grobovima uočena je pojava
GZM (A), N.S. sv. 44,1989. SIr. 129-151
M. KOSORIĆ,NASELJE I HUMKE NA BORAK -BRDU KOD GORAŽDA 137

polaganja glave pokojnika na crveni kamen, a i nalazi grumenja crvene pečene zemlje (sl.
8).

borak brdo
lak. ŽDRIJELO
humka II
GRO B 1
RO lm
s lObod a n kudra
s nimio R . aleks ić

LEG ENDA

~ k am en

L: cr ve ni ka me n

~k o stl
(J br onz an i o bje ka t

~ n a l az I

Sl. 8

Grob l otkriven je na dubini od 0,40 m, pored centra humke. U grobu su nađeni

delovi lobanje, podlaktice, cevanlce i butne kosti. Orijentacija: SI-JZ. Grob je imao
priloge. Na kostima podlaktice nalazile su se dve bronzane narukvice (T. IV, sl. I), a u
predelu grudnog koša fragmentovana naočarasta gvozdena fibula (T. V, sl. 5) i delovi
bronzane poramenice (T. IV, sl. 2). Pored lobanje ležao je manji fragmenat vrata suda
crne boje, kao i nekoliko atipi~nih fragmenata keramike.
Grob 2 ležao je u jut.nom delu humke na dubini od 0,65 m. Kostur je loše očuvan.
Orijentacija: Sl-JZ. Priloga u grobu nije bilo.
Humka ul ležala je jugoistočno od humke I na udaljenosti od oko 80 m. Njene
dimenzije iznosile su: 6 x 6 m, visina oko 0,60 m. Nasip se sastoji od mrke šljunkovite
zemlje, iznad koje je u centralnom delu nasut sloj kamena. U humci su otkrivena tri skeletna
groba. Pokojnici su sahranjeni na šljunkovitoj zemlji. Nadeni delovi kostura su loše
očuvani, te se ne može utvrditi položaj pokojnika.
Grob l otkriven je u jugoistočnom delu humke na dubini od 0,40 m. Orijentacija:
I-Z. U grobu je naden samo fragmenat trbuha suda grube fakture, mrke boje.
Grob 2 nalazio se zapadno od centra humke na dubini 0,40 m. Orijentacija: I-Z.
U grobu je naden mali fragmenat bikoni~nog suda (T. V, sl. l), kao i dva fragmenta suda
sa razgrnutim obodom i nešto atipi~nih fragmenata keramike.
Grob 3 otkriven je na dubini od 0,34 m. Ležao je u jugozapadnom delu humke.
Orijentacija: JI-SZ. Prilog groba ~inili su manji fragmenti keramike, i to: dva fragmenta
sa razgrnutim obodom, deo trakaste drške, deo ramena i trbuh suda (T . V, 2, 3). Radeni
su od neprečišćene zemlje sa zrncima peska. Boje su mrke i mrkocrvene.
 GZM (Al, N.S. sv. 44, 1989. SIr. 129-151
138 M. KOSORIĆ,NASELJE l HUMKE NA BORAK-BRDU KOD GORAŽDA

Humka IV udaljena je oko 4 m zapadno od humke I. Kako je jedan deo humke

prekopavan, to sadašnje dimenzije iznose: 5 x 7 m, visina oko 0,60 m. Nasutaje krupnim
kamenom i zemljom.
U humci su otkrivena dva, pretežno uništena skeletna groba.
Grob l otkrivenje na dubini od 0,30 m u blizini centra. Neznatni ostaci raspadnutih
kostiju ležali su izmešani sa zemljom. U grobu su nađeni mali fragmenti atipične keramike
i grumenje crvene pečene zemlje.
Grob2 ležaoje ujugoistočnomdelu humke na dubini od 0,30 m. U grobu su nađeni
neznatni ostaci zdrobljenih kostiju. U njihovoj blizini ležala je mala bronzana narukvica
(T. V, sl. 4).
Humka V ležalaje u neposrednoj blizini hwnke II. Znatno je oštećena, pa su očuvane
dimenzije iznosile: 6,5 x 4m, visina oko 0,30 m. Nasuta je kamenom i zemljom.
Na dubini od oko 0,20 m otkriveni su ostaci uništenog skeletnog groba. Pored
nekoliko manjih kostiju nađena su i dva atipična fragmenta keramike.
Humka VI ležala je na jednoj kosi. Dimenzije: 8 x 6 m, visina oko 0,60 m. Nasuta
je kamenom i zemljom. Nasipje znatno poremećen žilama i korenjem drveća kojeje nekada
na njoj raslo. U unutrašnjosti humke grobovi nisu konstatovani. Na periferiji istočnog dela
humke nađena je manja kost u stanju raspadanja, a kod centra humke zapaženi su tragovi
raspadnute keramike.
Najbrojnije priloge imao je grob I humke I. To su: 2 bronzane narukvice, 4 lučne
i 4 naočaraste fibule, aplikacija, fragmenat gvozdenog objekta i fragmenti keramike (T.
II, sl. 1-6, T. III, sl. 1,2).
Narukvice pripadaju oblicima sa prekrštenim i nešto suženim krajevima, na kojima
je vidljiv ornament urezanih linija. Ovaj oblik narukvica dobro je poznat i u dugoj je
upotrebi bio na području Glasinca. Pojavljuje se u fazi IV a i traje sa fazom IV c 2.
Narukvice otkrivene u grobu l tipološki su najbliže oblicima koji se susreću u fazi IV b i
fazi IV c I Glasinca. Pored analognih nalaza sa glasinačkog područja identični oblici
7

javljaju se i u Donjoj Dolini, zatim u Brzoj Palanci, Zlotskoj pećini kao i na području
8
Makedonije.
Dve lučne fibule su veće. Noge su im pravougle, sa strana konkavno isečene, a na
sredini ukrašene urezanim linijama u vidu V motiva. Lukje na krajevima plastično ojačan.
Treća fibulaje manja. Nogaje četvrtastog oblika, konkavno isečena, a na sredini ukrašena
plastičnim, vertikalnim ispupčenjem. Igla nedostaje. Kod četvrte fibule očuvan je samo
luk sa dve petlje.
Fibule ovog tipa poznate su kao fibule sa nogom u obliku beotskog štita. Nađene
fibule imaju direktne paralele u oblicima fibula faze IV c Glasinca, koje, istovremeno,
predstavljaju i značajan oblik nakita u ovoj fazi. 9 Medutim, ovaj oblik fibula kao
karakteristična forma nakita rasprostranjen je na dosta širokom prostoru. 10
Dve naočaraste fibu1e su dosta dobro očuvane, mada im igle nedostaju. Na mestu
pričvršćivanja nosača igle zapaženi su tragovi gvožđa . Druge dve fibule su oštećene, ali

70. tović, 1987, V, 575,T.LXI, 15,598,613

8Z . Marić, 1964, 32 .T.VI, 17, D. Srejović, 1960, 22 , 23, 48, R. Vasić, 1987, V,
651 .T .LXIX , 4, M.GaraŠ8nin, 1956,29
9 0 . tov ić, 1987, T.LXV, 15,603

lOS. Gabrovec, 1970,5, Karta XI, 16-24,32, R. Vasić, 1987,661

GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. SIr. 129- 151
M. KOSORIĆ , NASELJE I HUMKE NA BOR AK-B RD U KO D GORAŽDA 139

su i na njima vidljivi tragovi gvožđa. Najbliže paraJele nalazi mo u primercima iz grobova

starijeg gvozdenog doba na Glasineu, gde se u fazi IVc I susreću i oblici sa gvozdenim
nosačima."
Bronzana perla bikoničnog oblika sa širokim otvorom ne predstavlja karakterističan
objekat koji se može samostalno datovati .
Bronzana aplikacija krstolikogje oblika sa ovaJoo proširenim krajevima i plastičnim
ispupćcnjem na sredini. Pored identičnih oblika sa područja G lasinca iz faze IVCI
analogni primerei nalaze se i na drugim nalazištima, kao što je Debelo brdo, Gotovuša i
12
dr.
Medu otkrivenim keramičkim materijalom nalaze sc i manji fragmenti bikon.ičnog
suda sa ravnim obodom od koga polazi trakasta drška. Rađcnje od prečišćene zemlje tankih
zidova , crne boje. Pored njih nađeni su i atipični fragmenti keramike grube fakture.
za dato va nje ovoga groba značaj imaj u nalazi naruk vica i fibula, koje se po svome
karakteru vezuju za fazu IV c l Glasinca.
Prilog groba 2 činio je bronzani lančić od četiri male ajke, zatim jedna ovalna, dve
okrugle ajke, fragmenat saltaleona i dva frag menta atipične keramike (T. III, sl. 3-7).
Bronzani lančići od alki i pojedinačne alke čes ti su nalazi u grobovima humki na Glasineu.
Sudeći po karakteru nalaza ovaj grob se može razvrstati u fazu III b Glasinca . 13
Grob 3 imao je od priloga okruglu bronzanu alku (T. III , sI. 8) i mali fragmenat
vrata i naglašenog ramena bikoničnog suda. Alka iz ovoga groba tipološki se podudara sa
primereima nađenim u grobu 2, pa verovatno pripada i istom vremenu.
U grobu 4 prilog je činio prorezani bromani pri vcsa.k u obl iku praporca (T . III, sl:
9), kao i tri fragmenta atipične keramike. Pri vesak je sa nogo m i alkom, pa se tipološki
14
vezuje za mlade oblike, odnosno za fazu IVe 2 GJas il1ca.
U grobu 5 nađen je samo manji fragmcn at trb uha suda grube fakture .
U humci II grobne priloge imao je sam o grob 1. To su: dve bronzane narukvice,
fragmentovana bronzana poramenica (T. IV, sl. l, 2) i fragmentovana gvozdena fibula
(T. V, sl. 5).
Narukvice su sa prekrštenim krajevi ma. Ornamenti sane su sistemom snopova
u rezan ih linija i tačkastih uboda. Tipološki pri padaju oblicima narukvica iz groba l humke
I, mada su tanje. Formom i ornamentalnim motivima bliske su narukvicama iz glasinačke
15
faze IV b i IV e.
Poramenica je izrađena od tankog bronzanog li ma. Na jednom delu je vidljiv
ornament šrafiranih trouglova. I za ovaj oblik naki ta nalazimo najbliže analogije u
grobovima humki na područ~u Glasinca, gđe zajedno sa dijademama predstavljaju karak­
teristične oblike faze IV b. 6 Gvozdena naočarasta fibula tipološki je, takode, bliska
nalazima ove vrste koji se susreću u fazi IV b Glasinca, 17 pa sa navedenim narukvicama i
poramenicom daje pouzdane elemente za datovanje groba.

IlO. (ović, 1987, 607,T.LX, 21

12
0. (ović, 1987,610, sl. 35, br. 3, F. Fiala, 1896, 97, sl. 24, O. (ović, 1967,35
13
0. (ović, 1981,118, T.VII, 4-7.; 1983,413, T .LXIII , 3
14 0 . (ović,1987,611, sl. 35, br. 27, T .LX II, 27
15 0 . (ović,1987, 598, 575
160. (ović, 1987,596, T .LXI , 9
17 0 . (ović, 1987,607, T.LX, 20
 GZM (A), N.S. sv. 44,1989. str. 129-151
140 M. KOSORIĆ, NASELJE 1 HUMKE NA BORAK-BRDU KOD GORAŽDA

Grobovi U humci III imali su od priloga samo malobrojan i loše očuvan keramički
matetijal. Rađen je od nedovoljno prečišćene zemlje sa dosta zrnaca peska. Boje je crvene
i mrkocrvene. Fakturom ova keramika, uglavnom, odgovara onoj na lokalitetu Kremenja
(T. V, sl. 1,2, 3).
Mala bronzana narukvica pronađena u uništenom grobu 2 humke IV izradenaje od
tankog bronzanog lima. Krajevi su prekršteni (T. V, sl. 4). Slični oblici narukvica susreću
se i medu nalazima iz grobova humki na Glas incu. 18 Medutim, njihova pojava vezana je
za dosta široki vremenski raspon, pa ihje bez pralećeg materijala teško precizno datovati.

III
Lokalitet Klanae - Glasinae nalazi se na prilazu Botak brdu, izmedu puta koji iz
Jabuke vodi za selo Botak brdo i puta za selo Zor1ak.
Na lokalitetu leži 15 pretežno oštećenih i razvučenih humki. U toku 1989. godine
is!ražene su tti humke.
Dimenzije humke I iznosile su: 71..7 m, visina oko 0,64 m. Nasuta je siU1ijim i
krupnijim kamenom i zemljom. U humci su otkrivena dva groba sa spaljenim ostacima
pokojnika (sl. 8a). Sporadično, u nasipu su nalateni manji atipični fragmenti keramike.

humka I
GROB 112
R Q'-_ _- - J'm .
..lObodan kud!'" •
• nimla: • . alek. J Ć

LEGENDA

~k.m6n
...
••••• gar
t!':'.
,: l _! pepe o

18 A. Benac - B. (ović, 1956, T .XV, 5

GZM (A). N.S. sv. 44.1989. str. 129-151
M. KOSORIĆ,NASELJE I HUMKE NA BORAK-BRDU KOD GORAŽQA 141

Grob I ležao je na dubini od 0,24 m, u sadaSnjem centru humke Sagoreli ostaci

pokojnika položeni su na zemlju. Na površim 0,50 x 0,70 m, oivičenoj sitnim nevezani m
kamenom, pronadeni su delovi ugljenisanih' kostiju izmešani sa ugljevljem, garom i
debelim slojem pepela. Prilog su činili mali, trošni fragmenti keramike.
Grob 2 ležao je na dubini od 0,46 m, jugozapadno od groba l, na udaljenosti od
oko 0,30 m, Na površini 0,80 x 0,60 m, takode oivičenoj nevezanim sitnim kamenom,
otkrivene su čestice ugljenisanih kostiju izmešane sa garom, pepelom i ugljevljem. Nađeni
su i manji fragmenti nagorele keramike, u stanju raspadanja.
Humka II nalazi se sevcrozapadno od humke I.,Njene dimenzije bile su: 6 x 6 m,
visina oko 0,80 m. Nasuta je mrkom, šljunk15'vitom zimIjom i sitnim kamenom. U humci
nisu ustanovljeni grobovi a nisu nađeni ni prilozi. ~
Humka III nalazi se u neposrednoj blizini humke I. Njene dimenzije bile su: 5 x 6
m, visina 0,70 m. Nasuta je kamenom i zemljom. U humci, niže tankog sloja humusa,
otkrivenje samo jedan, centralni grob. Uokviren je vencem od krupnijeg kamena, čija je
visina 0,50 m. (sl. 8b). Grob je prekriven slojem kamena. Dimenzije cele konstrukcije
iznosile su: 3,20 x 3,10 m, a unutrašnje: 1,60 x 1,50 m. U grobu, na sloju mrke zemlje
pronađenje fragmenat kosti, čestice gari i sitno ugljevlje. Prilog su činija dva mala, atipična
fragmenta keramike.

predeo borak brdo

lak . KLANAC - glasi n ac
humka III
konstrukcija groba
o
Im,,/
............ ---l-------__
· -.... .......
R , / "
.nimla ; a . aleKsiĆ ", ' .......
tn adio: alObođan Kudra
,/
/ "­
,,
/
/
,
/
I
I "­
"­
,
I
/
I ,
, ,
I \
I \
/ \
I \
I . .' I . \
~---~~~. -)
\ .. . ~~~. . J
\ I /
\\ .
I /
/
\ /
\ /

LEGENDA'
" //
/
al
.
~
#
, "amen
mrka t;emlja

ul'ljevlj.
" "
"
, ......, . "./
,/
./
./ /
PR ESJ EK A-I\

• 'll:o.t ' ....... -~

. l. _--­

:·:,ar Sl. 8b "--..-..-..J __ ............ ..--­

 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 129-151
142 ELJ E 1 HUMKE NA BORAK-BRDU KOD GORAŽDA

IV

U toku radova II 1984 . godini ispitani su i ostaci jedne rawrene humke na lokalitetu
Treštenici u ataru sela Kostenika . Ležala je pored puta Borak-brdo - Kopači, na oko
800 mjužno od lokaliteta Ždrijelo. 19
U približnom centru ove humke, niže tankog sloja nerazvučenog kamenog nasipa
pronađen i su manji, zdrobljeni ostaci pokojniko vog kostura. Pored njih ležao je fragmen­
tovani sud , gvozdeni nož i fragmcnal gvozdenog objekta koji se ne može sigurno odrediti
(sl. 9, lOa, lOb). 20

SI. 9

~ ' j_ •."

. -
.~
;~ .~~~. ",~ ~
", '"

....
.' ~
' :'"
. • •..--

_0 "
;.;'

. •. ~
~..
.
1. .

..,- . '~

Sl. lOb
Crteži: J. Radojević

19 Prema obaveštenju t eda Radovića iz Kostelnika prilikom ovih radova pronadeno je ijedno
gvozdeno koplje,. koje je izgubljeno.
20 Možda je deo spatule ili koplja
GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. SIr. 129-151
M. KOSORIĆ,NASELJE I HUMKE NA BORAK-BRDU KOD GORAŽDA 143

Sud je sa cilindričnim vratom i cilindričnom nogom. Dve, nešto oborene drške

spajaju vrat i rame, koje je ukrašeno sistemom urezanih mrežastih linija. Boje je mrkosive,
bolje fakture i tanjih zidova. PO svojim tipološkim i stilskim karakteristikan1a predstavlja
2l
jednu varijantu sudova - kantarosa poznatih iz grobova latenskog perioda.
Nož je sa 5eĆicom i drškom na kojoj su tri nitne. Pripada obIicill1a krivih noževa,
čija je upotreba poznata u dužem vremenskom periodu. 22

v
Rezultati obavljenih istraživanja na predelu Borak-brda pružaju, iako ne potplll1e,
ipak odredene podatke o kulturnom i hronološkom karakteru naselja i humki, kao i o
njihovoj mogućoj povezanosti.
Pored toga što je kulturni sloj na lokalitetu Kremenje uglavnom uništen, sam položaj
i delimično očuvani ostaci suhozida govore daje na njemu postojalo utvrdeno naselje, čiji
je odbrambeni zid išao duž ivice platoa i južne, pristupačne padine. Istovremeno, analiza
raspoloživog keramičkog materijala u osnovnim linijama pružila je elemente za pretpo­
stavku o njegovom postojanju u periodu srednjeg i kasnog bronzanog doba .
Punije podatke dali su radovi na ispitivanju humki. U okviru ovih radova sagledan
je njihov način formiranja , način sahranjivanja, a i odredeni pogrebni običaji. Humke na
ovome predelu, kao i veći broj humkLgornjeg Podrinja, gradene su od kamena i zemlje iIi
od šljunkovite zemlje uz nasipanje centralnog dela u vidu plašta kamenom. U lll1utrašnjoj
konstrukciji humke I na lokalitetu Ždrijelo konstatovano je i postojanje kamenog venca.
Na osnovu najnovijih ispitivanja u 1989. godini sahranjivanje pod humkama na predclu
Borak-brdaje dvojako. Pored skele tnog načina sahranjivanja postojao je i običaj sahranji­
vanja spaljenih ostataka pokojnika. Skeletni ostaci pokojnika polagani su na kamenu
osnovu humke, koja je prethodno nasuta zemljom, ili su sahranjeni direktno na zemlji.
Kod jednog broja otkrivenih grobova ustanovljeno je da je pokojnik sahranjen u
ispruženom položaju, kao i da je sahranjivan sa nakitom. Takode, uOČena je i pojava
stavljanja kamena crvene boje ispod glave pokojnika. Ovaj običaj, kao i nalazi grumenja
crvene, pečene zemJje, postavljenih pretežno pored glave pokojnika, svakako su vezani za
verovanja o značenju crvene boje, boje života, o čemu govore i slični nalazi otkriveni i u
starijim groboviD1a humki u oblasti Podrinja i na susednim područjima. 23
Stoga i navedene pojave u pojedinim skeletnim grobovima istraženih humki neo­
sporno sadrže u sebi i dalje tradiciju običaja i verovanja nastalu u osnovi njihovog razvoja.
Spaljeni ostaci pokojnika polagani su direktno na zemlju, gde je površina na kojoj
su sahranjeni oivičena nevezanim, manjim kamenom. Priloge u ovim grobovima činio je
keramički materijal, koji je prema nadenim malim, nagorelim fragmentima, verovatno
stavljan na lomaču zajedno sa pokojnikom.
Analiza pokretnog inventara iz otkrivenih grobova pokazala je da prilozi grobova
humke I i humke II na lokalitetu Ždrijelo nose karakter glasinačke kulture, a utvrdena
teritorijalna rasprostranjenost pojedinih oblika nakita daje elemente za utvrdivanje pove­
zanosti ovog predela sa istovremenim nalazištima na daleko širem prostoru.

21 J . Todorović, 1972,53, T .XIV, XV, XVI, XX; 1974,64, sl. 37, 38

22 M. GaraŠ8nin, 1973,482, B. tović, 1987,606, J. Todorović, 1972
2'M. GaraŠ8nin, 1983, 751
 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 129-151
144 M. KOSOR1Ć.NASELJE I HUMKE NA BORAK-BRDU KOD GORAŽDA

Hronološki, grobovi iz navedenih humki pripadaju kasnom bronzanom i starijem

gvozdenom dobu, odnosno fazama: III b, IV b i IV c Glasinca. Stariji grobovi, grob 2 i
grob 3 humke I, pripadaju fazi III b Glasinca, pa daju osnovu za pretpostavku o vremenskoj
povezanosti sa naseljem na lokaliteru Kremenje. Osta1igrobovi, grob l i grob 4 humke I
i grob l humke II, su mlađi. Grob l humke II vezuje se za fazu IV b. Sadržaj priloga u
grobu l humke I dozvoljava da se razvrsta u fazu IV cl, a grob 4, koji je, verovatno,
nešto mladi, u fazu IV c 2 Glasinca.
KuIrurna i hronološka pripadnost priloga otkrivenih u navedenim grobovima, u
osnovi potvrđuje postojanje jedinstvenog razvoja u dužem vremenskom periodu na ovome
području. U pogledu praćenja kontinuiteta sahranjivanja pod humkama nesumnjivo je da
odredene podatke pružaju i nalazi iz uništenog groba i humke na lokaliteru Treštenica. U
okviru toga i karakter nadenog suda u grobu daje mogućnost za dalja razmatranja postojećih
uticaja i prodora elemenata drugih kuIrura, što se povezuje i sa geografski bliskim
nekropolama u Mahrevićima i Krajčinoviću,24 gde je utvrdena pojava helenističkih i
keltskih uticaja.

24 B. Jovanovič, 1987,828,848

SKRAĆENICE

GZM - Glasnik Zemaljskog muzeja

GCBi - God~njak Centra za balkanološka ispitivanja
ĆGT - Ćlanci i grada za lrultumu istoriju istočne Bosne
P1Z - Praistorija jugoslovenskih zemalja

LITERATURA
IlENAC A. - B. (:OVIĆ 1956 - Glasinac I
VASIĆ R. 1987 - Moravsko- Timočka oblast, P1Z, V, 651-672.
GARAŠANIN M. 1956 - Razmatranje o makedonskom haJštatu, Starinar, V-Vl, 1954-1957,
29.
1973 - Praistorija Srbije, lJ
1983 - Zapadnosrpska varijanta vatinske grupe, PJZ, IV, 736
GAIlROVEC S. 1970 - Dvozankaste ločne fibule, GCBi, V1ll/6, 5--<>6.
JOVANOVIĆ B. 1987 -Istočna Grupa, PJZ, V, 815-854.
KOSORIĆ M. 1983 - Praistorijsko naselje Gradina u Savićima kod Šekovića, GZM, A. NS.
38-1983,73-94.
MARIĆ Z. 1964 - Donja Dolina, GZM, A. 6--82 .
SREJOVIĆ D. 1960 - Tri praistorijske ostave iz istočne Srbije, Starinar, N.S. XI
TODOROVIĆ J. 1972 - Praistorijska Karaburma
1974 - Skordisci
GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. SIr. 129-151
M. KOSORIĆ,NASELJE I HUMKE NA BORAK-BRDU KOD GORAŽDA 145

(OVIĆ B. 1965 - Uvod u stratigra1iju i hronologiju praistorijskih gradina u Bosoi, GZM, A.

27-100.
1967 - Nalaz iz tumula u Gotovuši, ĆGT, VII, 35.
1978 - Velika Gradina u Varvari, GZM, A. N.S. XXXIIII975, 5-79.
1981 - Neka pitanja hronologije bronzanog doba g!asinačkog po­
dručja, GZM, A. N.S . 35/36 (1980/81), 99-140.
1987 - Glasinačka kultura, PJZ, V, 575-643
FlALA F. 1896 - Izveštaj o iskopavanju na Debelom Brdu kod Sarajeva, GZM, VI, 97.

ZUSAMMENFASSUNG

SIEDLUNG UND HUGELGRABER AUF DEM BORAK BRDO h. GORAŽDE

Das Gebiet der Borak-Berge mit gieiclu13migcm kleincn Dorf liegt nordost1ich von
Goražde, auf einer Hohe von liber 900 m ti. d. Mccrcsspiegel.
Archiiologische Untersuchungen auf diese m L:mdstrich wurden 1983 und 1984 und danach
auch 1988 durchgefiihrt. Bei dieser Gelegenheit wurden Probegrabwlgen in der Siedlung auf der
LokalitJit Kremenje vorgenonunen und 6 Htigelgr:iber untersucht.
Die Siedlung
Die vorgeschichtliche SiedJung befll1det sich 3uf einem steinigen Berg, der auf der Nordseite
sehr steil und auf der West - und Stidwestseite minder stcil abfallt. Auf der Slidseite erstreckt sich
ein breiter Bergabhang, auf dem sich vom stidwestlichen Ende her in Richtung Osten auf etwa 20
m Lange eine niedrige Aufschtittung befll1det. Auf der Spitze dcr Lokalitiit ist es zum Austritt von
nati.irlichem Gestein gekonunen, dalJer ist das Plateau dcr Siedlung nur geringfugig erhalten.
Wegen Schii.den an der Lokalitii.t als Folge von Erosion und Wegspillen wurden die
Grabungen auf begrenzten Flii.chen ausgefiihrt.
Bei Forschungen auf dem Plateau wurden auf seinem ostlichen Teil Reste einer Trocken­
mauer entdeckt, die alJem Anschein nach am Rand des Plateaus und am Stidhang verlief.
Die Sonden auf verschiedenen Flachen des Stidh:mges zeigten, daJ) unter dem Humus
steiniger Boden beginnt. In der Humus-Schicht wurden Scherben und Tierknochen bruchsti.icke
gefunden. Reste der Mauer wurden nur auf dem siidwestlichen Teil des Hanges entdeckt. Erdrutsch
und Druck von Gestein haben dazu beigetragen, daJ3 sie sehr beschiidigt sind. Die bei Aufdeckung
der Mauern entdeckte und die auf den anderen erforschten Flachen gefundene Keramik befand sich
in Sekundarlage und hat keine sichere Stratigraphie. Eine nihere Zeitbestimmung dieser Funde
erfolgte aufgrund der Typologie und durch Verbindung mit verwandten Funden von anderen
Siedlungen. Danach steht es den Funden auf Siedlwlgen im stidostJichen Bosnien nalJe und tragt
die charakteristischen MerkmaJe der mittleren und spaten Bronzezeit.
Die Grabhligel
Die Grabhtigel sind aus Stein und Erde oder aus kiesartiger Erde gebaut; der zentrale Teil
hat eine Steinaufschlittung in Art eine s Deckmantels. Die Innenkonstruktion von Hligell wies auch
einen Steinkranz auf. Es handel t sich um Skelettbestattungen. Die Verstorbenen sind auf ein
Fundament aus Steinen mit Erdbeschichtung gebetlet oder dirckt auf die Erde gelegt. Bei einem
Teil der Graber befanden sich rote Steine unter dcm Kopf des Toten, was, wie auch Funde von
KJumpen rote'· gebrannter Erde bei diesen Gr:ibern, von BrJllChen und Glauben spricht.
Das Inventar der Graber bestand gr6lltcnteils aus Metallfundcn (Htigelgraber I, II und IV)
und etwas Keramik (Grab III).

10 - Glasnik
 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989 str. 129-151
146 M. KOSORIĆ,NASELJE l HUMKE NA BORAK-BRDU KOD GORAŽDA

Die in den H(i gel l und II gefundenen Beig3hen tr" gc n den CIlJ.r~kter der Glasinae - Kultur
wld weiscn damit auch auf ihre Ausbreitung hin. Die J:1teren G riher, 2 und 3 Grabh(igel I, geh6ren
zur Glasinae-Phase III b und be zeugen d:l..her die Glcicl1zeitig keit der Sicdlung lind der Grabh("tgel
auf diesem Terrain. Die anderen Graber sind jC·tnger. Gr~lb l, GrJoil("tgcl II ist mit Phase Glasinae
IVb zu verbinden . Die Beigaben im Grab l, GrJo hClgcl l gestJltell, es in die Phase IVcI und das
Grab 4 in die Phase IV e 2 der Glasinae--Ku1tur einzuordllen.
lm Laufe des Jahres 1989 wurden :lUch d rei GrJophClgel Juf der Lokalitiit Klanac oder
Glasinac, auf dem Weg zum Borak, untersucilt. III jedem von ihnen wurde ein Brandgrab entdeckt.
lm GrabhCtgeI III war das Grab von einem Steinkr31l/. ulllgeoeJl (s l 8b). Die verbrannten Oberreste
der Toten sind zusammen mit RuJl, Asche und Koillc Juf dJS Erdrcicil gclcgt.
AnlaJ)lieh der Grabungen auf dem BorJk Brdo illl Jahre J 984 wurden auch die Reste eines
etwa 800 m von den Hlige1grabern l und II auf Jer LoblitJt Ždrijelo entfernten zerst6rtcn
H(igelgrabes erforscht. Dabei wurdcn auIler Rcste lll.eroriicke lter KIlochen auch folgende Beigaben
gefunden: ein eisernes gekri.immtes Mcsse r, ein BrucilstC"tck eilles eis crnen Objekts, das sich nicht
eindeutig bestirrunen laJ)t, wld ein bnlehstC'lcldlJ (t erhalteIles GeW\. Das GefciJ3 steHt seinen
typologischen und stilistischen Merkmalen Il:lch eine Variallte der JUS den Grabern der Latenezeit
bčkarulten Kantharos-GefciJ3e dar. Seine typologisc hell kCIl Il/.eic l\ncnden Merkmale liefern die
Basis, entferntere EinflCtsse und das Vordringcn von ElemeJltcn onderer Kulturen auf dieses Gebiet
zu verfolgen, von dem auch die Funde von dell geographisch 113hell Gdberfeldern in Mahrevići
und Krajčinović zeugen.

Obersetzung:
lngrid Kostić
GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. SIr. 129-151
M. KOSORIĆ,NASELJE l HUMKE NA BORAK-BRDU KOD GORAŽDA 147

TABLA I

~
\ , , ' <" '"." ......
. '
" " '."
,) ,
f\ ,J ; ' : ~ . •

l 'I' ,."
~, . • 1 ,," , '. ' _ >

..)j " , •
., l{ . ,
~.

, ,

\
\
~
I

7
'

10'
 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. str. 129-151
148 M. KOSORJĆ,N ASELJE I HUMKE NA BORAK-BRDU KOD GORAŽDA

TABLA II

6
o 5
GZM (A), N.s. sV. 44, 1989. str. 129-151
M. KOSORIĆ.NASELJE I HUMKE NA BORAK-BRDU KOD GORAŽDA 149

TABLA III

2
4

•
.-O -
.

.
I

. ," ...' ­ ..'

•6
-
5

7
8 9
 GZM ( A). N.S. sv. 44, 1989. SIr. 129-151
150 M. KOSORIĆ.NASELJE I HUMKE NA BORAK-BRDU KOD GORAŽDA

TABLA IV
GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. SIr. 129-151
M. KOSORIĆ, N ASELJE I HUMKE NA BORAK-B RDU KOD GORAŽDA 151

1- -------
TABLA V
------ - -- - - - - - - ­ - - --------,

R~ l
 GZM (A), N.S. sV. 44,1989, str. 153-174.

UDK 930.26 naučni rad

KULT KAPITOLUSKE TRUADE U U~uTRAŠNJOSTI RIMSKE

PROVINCUE DALMACUE
IV ANA MARIJANOVIĆ, Sarajevo

Kult trijade u carsko je doba bio raširen po svim

Pored historijata razvoja i ovog kulta od
vremena, na osnovu jednog žrtvenika trijade na području Bosne i
II ovom je radu obradena pojava i ovog kulta na
području provmcIJe kao i problem nosilaca kulta, odnosno
dedikanata koji se javljaju na natpisima zavjetnih spomenika i stupnja
ovog kulta od strane domaćeg stanovništva.

Da bi se shvatilo štovanja Kapitolijske trijade, od

pa preko razdoblja i konačno Carstva razne
kako u svom tako i u vanjskim manifestacijama, kao i
ustanovljavanja kao od vrlo starih rimskih kultova, je na
reći nešto o rimske uopće.
Rana faza rimske religije pokazuje karakteristike bitno različite od
božanstava kao prirodnih i pojmova, odnosno njihovog
prikazivanja u antropomorfnom obliku. Glavno obilježje rane rimske religije bio
1
multinuminizam , u kojemu num.ina podrazumijevaju i pojave
nisu imale nikakav oblik osjetilne Njihovaje sfera djelovanja bila
na pojedine pojave, događaje ili pojmove, pa stoga nisu mogli imati ni međusobne odnose.
U tom im smislu nisu bili potrebni ni hramovi kuće u kojima bi obitavali. Iz
ne postoji ni rimska HUIV"VF,'

Prvobitna rimska su se na Palatinu, Kvirinalu i Kapitoliju i bila su

čisto zemljoradničkog , tako da su i božanstva kao prirodne sile bila vezana uz
i procese u poljoprivredi (sjetva, žetva, berba i sL). Svaki
numen u svojoj sferi djelovanja mogao koristiti ili štetiti čovjeku i njegovom rađu. Zalo
su se božanskim silama prirode priredi vale razne svetkovine i obredi. U zem.ljoradničkoj
zajednici prvobitnog Rima osnovnajeđinka društva nije bio pojedinac već obitelj, tako da
i štovanje božanstava bilo vezano uz život i događaje u obitelji. Iz ovoga proizlazi da

lEneye. Brit, vol. XXII!, 1911, 577.

lL. Preller ! 881 , erster Bd, 1-3.
JTh. Mommsen 1881, IV, 47 i XIII, 182.
 GZM (A), N.S. sV. 44,1989. Slr. 153-174
154 I. MARlJANOYIĆ , KULT KAPIT. TRIJADE U UNUTRAŠ. RIM. PROY. DALM

4
su dvije osnovne životne aktivnosti prvobitnih stanovnika grada Rima , obitelj i život u
kući i radovi na polju bile i glavne odrednice religijskih vjerovanja. Religijski vid života
u kući podrazumijevaoje štovanje božanstava zaštitnika mjesta koja su bila važna u kućnom
životu (štovanje Jana, božanstva kućnih vrata, Veste, boginje kućnog ognjišta, Penata,
božanstava spremnica i kućnih skladišta, ocInosno zaštitnika blagostanja obitelji i dr.), i
kult predaka kroz božanstvo koje se nazivalo Lar familiaris i predstavljalo sve porodične
pokojnike. Vrlo je važnu ulogu imao i genius svakog pojedinca, zbir svih karakteristika
i sposobnosti pojedinog čovjeka.
Razvojem prvobitne zajednice stanovnika rimskih brežuljaka i stvaranjem političke
organizacije grada, a zatim i države , dolazi i cio razvoja poimanja nl!mena koji je u staroj
religiji bio prilično neodreden pojam prirodnih sila i pojava. Tako se došlo do mnogo
odreuenijeg pojma deusa, božanstva pod čijom Sl! se koncepcijom sada podrazumijevali i
neki arstraktni pojmovi (nada, sloga, pobjeda, hrabrost i sl.), ali koje još uvijek nema
antropomorfna obilježja. Tek usva.ianJem koncepcije grčkog panteona rimska božanstva
dobivaju ljudski oblik i karakteristike.
Razvojem političke . organizac~e kućna božanstva poprimaju važnost za širu zajed­
nicu, odnosno rimski narou i državu. Daljom razraclom ideje deusa, božanstva prirodnih
pojava i zaštitnici kuće i obitelji pomalo poprimaju i apstraktna značenja . Tako npr. Jan,
božanstvo kućnih vrata , post'\.ie bog svakog početka i završetka, bilo dana, n~eseca, godine
6
ili života . Ovakav razvoj religijskog poimanja postaje osnova na kojoj će se pod stranim
utjecajima razviti rimska antropomorfna religija i mitologija, tako da se na ovom stupnju
razvoja rimske rel igije na neki način prekida njen spontani razvoj.
U vremenu od kraja epohe kraljeva do drugog PlU1Skog rata naročito jak utjecaj na
rimsku religiju izvršile su susjedne oblasti samog Rima: Lacij, Etrurija i Magna Grecija.
Od kraja dmgog PlU1Skog rata još više jača grčki utjecaj u svim sferama duhovnog života
pa i u religiji. Po uzoru na grčke i rimski bogovi dobivaju antropomorfne osobine, a oni
koji su po svojim karakteristikama bili bliski grčkima, pOtpwlO se poistovjećuju s njima .
To je doba kada se počinje razvijati i latinska literatura koja po uzoru na grčke filozofe
razvija i rimsku antropomorfnu mitologiju, POtPlU10 stranu staroj rimskoj religiji. Od tada
počinje i podizanje hramova 7 . Ovo razdoblje Republike predstavlja izvjestan slom prvo­
bitne rimske religije. Mnoga stara štovanja prelaze u formalizam i gube svoj pravi smisao
a neki se kultovi zaboravljaju . Obavljanje religijskih obreda prelazi u ruke državnih
službenika koji preuzimaju svećeničke časti, tako da se kultovi propagiraju ili suzbijaju
iz političkih razloga . Toje bilo i vrijeme prvih pojava orijentalnih orgijastičkih kultova i
u samom Rimu. Jedini kult koji je zadržao svoju izvornost bio je kult kućnih božanstava
Lara i Penata, kojije II okrilju obitelji donekle bio zaštićen od stranih utjecaja. Augustova
restauracija starog rimskog načina ži vota, pa tako i stare religije, bio j~, takoder, politiČki
potez koj ije i u religijskom pogledu trebao opravdati novi poredak. Bogovima zaštitnicima
gensa Julijevaca iskazuje se posebno štovanje, a August postaje i pontifex maximus . U
tom razdoblju restauracije obnovio je mnoge stare kultove i hramove, kao i svećenička

4 Roma quadraw. - Th. Mommsen 1881 , poglavlje IV, 47.

5 Penales = Dii Penates populi Romani; Genius = Genius populi Romani; Ianus = bog
velikiJ1 vrata blizu Fonima i dr. (Encye. IJrit, vol. XXIII, 579.)
6 Lexicon lill, col. 36, i dalje; Dictionnaire 11111,612.
7 N. A. Maškin 1951, 166.
GZM (A), N,S, sV. 44,1989, str. 153-174
J. MARIJANOVIĆ, KULT KAPIT, TRIJADE U UNUTRAŠ, RIM, PROV, DALM, 155

8
udruženja . Isto se tako borio i protiv prodora istočnjačkih kultova .Deifikacija Cezara bila
je prvi korak ka uvodenju kulta careva, dok je slijedeći korak bilo štovanje Augustovog
genija, doduše u početku dozvoljeno samo u provincijama izvan Italije. Medutim, u
kasnijim stoljcćima carski kult sve više potiskuje ostale državne kIlltove što je osobito
pogodovalo širenju orijentalnih religija II 3, i 4. st.
Poznato je daje II nUlogim politcističkim sistemima dosta rasprostranjena tendencija
ujedinjavanja božanstava u glltpll po troje, U religijama koje su imale antropomorfnu
predodžbu o svojim bogovima grupiranje se provodilo po sistemu fantilijarne pripadnosti:
majka, otac i sin (egipatska trijada Izida, Oziris i Hor, te Kapitolijska trijada Jupiter,
Junona i Minerva, po uzoru na grčku : Zs ue; "Hp?:' A&''i,6)ili tri brata, a mnogo češće tri
sestre (Moire, Parke i dr.t Trijadu često čine i božanstva prirode (babilonska trijada:
Anu - nebo, Enli! - zrak i zemlja i Ea - ocean) ili glavna nebeska tij ela (druga
babilonska trijada: Sin - Mjesec, Šamaš - SlUlce i Ištar - Venera)lO. Pojavu triju
vrhovmh božanstava nalazimo I u keltskoj i germanskoj mitologiJill
Kapitolijska trijada predstavlja jedan od najstarijih rimskih kultova. Centralno
božanstvo ove trijade bio je Jupiter. Oblik imena luppiter izvodi se od i: logermansko;
korijena diču- + pater = gr. Z s lj 'l.cX7i:p . Korijen diču- ima značenje svijetli tr.
Najraniji oblik njegovog imena bio je Diovis ili Diespiter 3, koji se deklinirao l4 . Početni
l5
konsonant D sačuvao se u kasnijem obliku Dius Fidius . U davnim vremenima početaka
grada Rima, u doba osnutka grada na sedam brežuljaka (Septimolltium)16, Jupiter je u
zemljoradničkoj zajednici prvobitnih stanovnika bio štovan kao nebeski bog, donosilac

8 Augustovu vjersku politiku kar3.kterizirala je restauracija stare religije, August podiže i

obnavlja stare hramove (Th Mommsen, 1883,4, 17-LVIII, komentar, 86), obnavlja običaje i
svetkovine, kao i razne kolegije svećenstva, Osim LOga August je želio i na polju religije pronaći
obrazloženje za novi pored3.k, On uvodi veće štovanje kultova zaštitnika julijevskog roda -
Apolona P:lIatinskog, Marsa Ultora i Venere Genetriks (L. Preller 1881, erster Bd, 25-26),
Propagira se i počet3.k novog vijeka proslavljen sekularnim igrama odrLanim 17, godine (ludi
saeculares), OsobiLO je značajno pod izanje hrama Marsu Ultoru, pretku i zaštitniku gensa Julijevaca
i samog rimskog naroda, kojije sada štovan kao Ceza rov osvelJ1ik, Nakon smrti u:pida kojije bio
pontifex maximus, August je 12, godine izabran za poglavara rimske religije, Sve ovo vodilo je
približavanju kultova vrhovnih rimskill božanstava i štovanja, u početku Augustovog genija, a
kasnije same osobe Cara (N. A. Maškin 1951,343).
9 Encie. It, tom, XXXIV, 1937, 290,
10lbidem
tt U keltskoj su to Eso, Tcutate i Tara.nis, u germanskoj Odin, otac i poglavar bogova, Thor,
bog groma i Feyr, bog izobilja (ibidem),
t2 RE, tom 19. col. 1126,
tJ Varro, de 1. l. V 66: nam olim Diovis et Di [e] spiter dictus; CIL VI 357: IVNONE
LOVCINAI DIOVIS CASTVD FACITVD .
14 Nom: DIOVIS (usp. bilj, 13); gen: DIOVIS (CIL VI 357; usp, bilj. 13) i DIOVOS (Ch.
Huelsen 1903,338): P, RVTILIVS M, F, IVNONEI LOVCINA DEDIT MERETOD DIOVOS
CASTVD; dat DIOVE (CIL VI 136): DIOVE DEDE [RE] i DIOVEl (CIL VI 438): [DJ 10VEI
VICTORE; akuz: DIOVEM: VENOS DIOVEM PROSERPNAI (CIL XI 6750 t9 , natpis na ogledalu
iz Cosa-OrbelelIo),
15 Varro, de I, l V, 66,

t6 Th. Mommsen 1881, poglavlje IV, 48,

 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. str. 153·174
156 J. MARIJANOVIĆ, KULT KAPIT. TRIJADE U UNUTRAŠ. RIM. PROVo DALM.

i gospodar atmosferskih fenomena (kiše, groma, vjetraF.

l8
ovih svojstava vezivao sc i uz vinske Vinalia rustica i Meditrinalia .
kulta Jupiter se sa ratom kao koji opima i
kao takav Ilosi Feretrius (Pljenonoša)19. Kao rala dobiva nazive Stator (qui
sistit koji zaustavlja bojni red, odnosno daje vojsci snagu otpora, Ustavljač) i
VIcIor, onaj koji donosi pobjedu (Pobjednik)20. Pored ovih Jupiter nosio i još neke
(Liberator, Farrcus, Latiaris i dr.), ali važnost i snagu dobiva upravo
ustanovljavanjem Kapitolijske trijade i gradnjom hrama na Kapitoliju. Prema
izvorima ta gradnja II doba posljednja tri rimska kralja iz roda
Hram bio sagrađen na južnom izbrešku Kapitolija Iovis oplimi i
posvećen za konzula Horacija i 509. godine pr.n.e. S tim da M. Horacije bio
izabran da ga posveti 23 . Jupiter je, dobivši pridjeve Maximus, tl tom hramu kao
celu; II celi štovala se Jlillofia
pod jakim etruščanskim

Kao nebeski
li Jupiter je nosio mnoge nazive: Lucetius svjetJanoša tom.
col. II Celestis, Pluvialis, - kao pojava u atmosferi tom. 19, col. I
Lapis kao irna kremen, lapis silex tom. 19, col. 1128), Elicius­
(RE, tom. coL 1129), munjonoša tom. 19, col. 1130), Tonans ­
(RE, lom. 19, col. 1131). Za sve ove nazive usp. Dictionnaire, 111/1, 709-711;
Lexicon IIII, col. L. Preller 1881, erster Bd, 188-193. Kod Varonaje sačuvan
Jupitra i Junone kao bogova Neba i i stihovi iz anala: Idem hi dei Caleum et Terra
lupiter et luna, quod ut ail Ennius:
Istie est is quem dico, quem Graec! voeant Aerem, qui ventus esl et nubes, imber
postea, Atque ex imbre frigus, ventus post !It, aer Iknuo. Haoe propter lupiler sunt ista quae
dico Qui mortalis, [arva] atque urbes omnis iuvat. de 1.1. V
18 Vinalia rustica slavila se 19.8. (Yarro, de 1.1. VI 20; Plin, nat. hist. XVlll, 289), F1amen
Dialis otvarao je berbu (Yarro, de J.l VI 16: nam !lamen DiaJis vinderniam et
ut iussit vinum agna lovi fecit, inter cuius exta caesa et porrecta vinum legit).
MeditrinaJia se slavila II 10. označavajući završetak berbe (Yarro, de 1.1. VI 21: Octobri mense
Meditrinalia dies dictus a medendo, quod Fl::lccus flamen \-1artialis dicebat hoc die solitum vinu m
novum et vetus libari et degustari medicamenl.i
19 Jupitru se posvećivao bogati ratni i u to rano doba, sa Marsom, koji je
ukoder u početku imao karakter poljoprivrednog božanstva kada se uz njega vezivala proslava
Ambarvalia (LuStratio čišćenje polja a postao rata, i sa
Kvirinom, takoder bogom rata plemena Sabinjana, tvori najstariju rimsku
Spajanje sa Kvirinom znak sinoicizma dvaju naselja, na Palatlnu i Kvirinalu. Za
Feretrius vidi: RE, tom coL II Dictionnaire, lIII I ,711; Lexicon, IIII, col. 654 i 670 do
679; L. Preller 1881, erster Bd. 199.
Lexicon ,11/ l, col. 14--hXh' Dictionnnire, IIII l , 711; RE, tom 19, col. 1133; L. Preller
1881, erster Bd. 189.
21 Cicero, de rep. II Liv. l Tac. hist. IIIn.
22 Liv. VII 3,5; XL 51,3; LlI, 7; CIL Ill, str. 846. Treba napomenuti da postojao i
CapitoiiulIl Vetus, svetište Junone i Minerve na Kvirinalu (Yllrro, de 1.1. V 158:
Clivus proximus a Floras usus versus Capito!illm Vetus, quod ibi sacellum lovis lunonis Minervae,
et id antiquills qUJm aedis quae Ln facla).
Liv II
24 Liv. V1I3,5.
GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 153-174
I. MARIJANOVIĆ, KULT KAPIT. TRIJADE U UNUTRAŠ. RIM. PR OV. DA LM. 157

na što ukazlIju i tlocrt i ukrasi u lUlutrašnjosti (kip Jupitra od terakote) i na zabatu hrama
(Jupitrov ćetveropreg takoder od terakOle)25. Pretpostavlja se da su ga gradili etrušćanski
majstori. Medutim, od samog vanjskog izgleda hranJa nmogo je znaćajniji strani utjecaj
koji je došao do izražaja u koncepciji štovanja tri boga u zajedničkom hramu. Naime, sve
do gradnje ovog hranJa štovanje Jupina kao vrhovnog boga bilo je u okvirinJa religijskog
poimanja stare rimske religije. U novoj koncepciji trijade jasno dolaze do izražaja
grćko--etrušćanski utjecaji. Kombinacija triju boža.nstava, pa i gradnja hranJa i podizanje
kipova bilo je pOtplUlO strano prvobitnoj rimskoj religij i, dokje i kod Grka i kod Etrušćana
10 bila uobićajena pojava. Ne može se sa sigurnošću tvrditi daje trijada uvedena direktno
iz grćkog kulturnog knlga i većina sc autora slaže da se to odvijalo preko Etrurije 26 . Iz
vremena podizanja Kapitolijskog hranJa inJamo i druge dokaze o utjecajima susjeda na
rimsku religiju . Iz Lacijaje u Rim , nakon sklapanja Latinskog saveza, uveden kult Dijane
i ustanovljen u hramu na Aventinu 27 , a zatim i kultovi Herkula i Kastora koji su, u stvari,
bili grćkog porijekla. U isto vrijeme podignut je i hram Jupitra Lacijskog. Iz Kuma su
prenesene Sibiline knjige 28 i postavljene u Kapitolijskom hramu. Njihova su se proročan­
stva konsultirala u svakoj težoj situaciji za državu . PO njihovoj preporuci uvedeni su još
neki grćki kultovi. Godine 493. pr.n.e. sagradenje, nakon velike suše i gladi, hram grćkoj
trijadi Demetri, Dionisu i Perzefoni koja se identificirala sa starim rimskim božanstvima
Cererom, Liberom i Liberom . Približno u isto vrijeme sa Sibilinim knjigama uveden je i
kult Apolona, a zatim i Hermesa, Asklepija i drugih 29 .
Dakle, Kapitolijska j e trijada svakako bila grćko--etrušćanskog porijekla, budući
da je štovanje triju božanstava u jednom krugu, kao i gradnja hrama monumentalnih
dimenzija i ukrasa bila strana jednostavnoj koncepciji stare rimske religije.
Junona , takoder, spada medu najstarija rimska božanstva i predstavlja ženski princip
života30 . Nosilaje nmoge pridjeve kao što su Lucina, ona koja donosi ljude na svjetlo dana

2~ Plin, nat. hist. XXXV 157.

26Za etruščansko porijeklo trijade govori i rečenica kod Servija (Servius ad Aen. I, 422):
prudenles Etruscae discipli.nae aiunt apud conditores Etruscarum urbium non putatas iustas urbes,
in quibus non tres portae essenl dedicalae et votivae et tot templ a lovis lLUlOnis Minervae. Usp .
Lexicon IIII col. 721; RE, tom 19, col. 1135, 1136.
27 Varro, de 1.1. V 43 .
28 Lexicon II! l, col. 721.

29 ibidem
JO TertulI, ad nat. 2 ,212: Varro antiquissimos deos lovem, lunonem et Minervam refert .
Oko etimologije imena luno ima dos la neslaganja . Neki aulori smatraju da je luno = lovino,
femi.ninum od lovis, pa bi se i IW10 odn. lovino izvodilo od korijena div- (svijetliti), kao i lupiter
od Diovis i Diespiter (L. Preller, 1881, ersler Bd, 271) . Nasuprot ovom postoji mišljenje daje od
najstarijih vremena riječ luno počinjala sa I, a ne sa Di i da je prvi vokal bio u, a ne ou za razliku
od korijena Diou-. Ovo potvrduje natpis iz Norbe (Ch. Huelsen 1903,338): P. RutiIius M. f.
lunonei Loucina dedil meretod Diovos castud; usp. CIL VI 357 : IVNONE LOVCINAI DIOVIS
CASTVD FACITVD gdje se na istom nalpisu javlja i korijen Diou- i lun- . Oblik luno bio bi
povezan sa iuvenis i predstavljao bi staru tvorbu femi.ninuma na -on od slabog jednosložnog
korijena iun-, pa bi lo značilo mlada, odnosno mlada žena (RE, tom 19, col. 1114 i 1115) . Varon
izvodi njeno ime od iuvare - pomagati : Quod lovis luno coniunx el is Caelum, haec Terra, quae
eadem Te\lus , et ea dicta , quod una iuval cum love, luno et Regina, quod huius omnia lerrestia
(Varro, de 1.1. V 67).
 GZM (A), NS sv. 44, 1989. SIr. 153-174
158 I. MARlJANOVlČ , KULT KAPIT TRlJADE U UNUTRAŠ. RIM. PROVo DALM.

(boginja poroda)31, Sospita, Spasiteljica, zaštitnica na porodu, a u vezi sa vjenčanjem

zazivali suje imenima Cinxia, Unxia, Pronuba. Etrušćani suje prc uzel i pod nazivom Uni,
a zajedno sa bogovima Jupitrom - Tinia i Minervom - Menrva činila je etruščansku
trijadu . Vrlo rano bilaje nazvana Regina i identificirana sa grčkom Herom C'H;:::z ~(f.crl)\do:).
Kao bogi nja Kapitolijske trijade postaje , opet pod grčkim utjecajem, žena Jupitrova i majka
Minervina, a kao Juno Regina, Kraljica neba i najveća od svih JU!lona, kao što je Jupiter
postao Optimus Maximus, najbolji i najveći od svih Jupitcra 32 .
Mincrva je bila itaiska boginja , naj vje rojatnije etruščanskog porijekla, zaštitnica
z311atlija i obrtničkc vještine, a zatim i lIn~etnosti i zn3110sti 33 . Vrlo rano idcntificiranaJe
sa Atenom, pa tako kao boginja rata i kćerkaJupitra i Junone ulazi u hram na Kapitoliju 'l.
Kao boginja trijade sve više postaje zaštitnica grada pod nazivom Minerva Custos 35 .
Ustanovljavanjem kulta trijade na Kapitoliju, hram Jupitra, Junone iMinerve
postaje centar kulta, a Jupiter glavni zaštitnik rimskog naroda i države 36 . Pred Jupitrom
nazvanim Optimus Maximus polako se gube svi drugi Jupitri ranije rimske religije. Dakle,
od vrcmena Republike kult trijadc postaje centralni državni i politički kult. Ogronma
politi č ka važnost ovog kulta osobito jc došla do izražaja prilikom osvajanja novih područja
i osnivanja provincija,što dokazuje i broj nost kapitolija izvan Rima po čitavoj državi gdje
su sc kapitoliji po uzoru na Rim gradili prilikom osnivanja municipija i kolonija II
značajnijim gradskim centrima 37 U provincijama vrlo rijetkO nalazimo Jupitrove epitetc
koji se odnose na njegov karakter nebeskog boga, ncšto češćc one koji ga označavaju kao
zaštitnika vojskc, dok je naj češći i u ogronmoJ većini pridjev Optimus Maximus, koji
označava Jupirra kao vrhovnog boga, snažnog zašt itIlika rimskog naroda i države. U
novoosvojenim provincijama on je u većini slučajeva asimilirao vrhovna božanstva
pokorenih naroda, pa čak i grčkog Zeusa, po č ijemje I!ZOru nekada poprimio svoja glavna
antropomorfna obilježja i kultne karakteristike. Medutim, pravo političko značenje i
važnost klllt trijadc, na čelu sa Jupitrom Naj boljim i Naj vcćim, dobiva tek uspostavljanjem
Carstva . Naime, kako jc već ranije rcčeno, Allgust je uveo štovanje gensa JUlijevaca 38 .
Sam princeps personificirao je rimskll državll, pa je i štovanje božanstava trijade kao
zaštitnika rimske države išlo u pra vc u štovanja zaštitnika Augllsta i njegove obitelji.
Deifikacija Cezara vodila je religiju Carstva u !lovom pravcu. Pored Jupirra, zaštitnika

JI Varro , de 1. 1. V 69: Quac ideo quoquc vidctur ab LaLinis IWlO Luci.na dicla vel quod est
el Terra, Ul pl1ys ic i dicunt, ctlucel; vcl quod ab lllcc cius qua quis concepllls est usque ad eam, qua
parnls quis i.n luccm [l] W1a iuvat, donee mcnsious actis produxil in IlIcem, ficLa ab iuvando et luce
IWlO Lucina. A qllo paricntes eam invocanl.
32 Lexicon lill, col. 600; HE, lom 19, col. l l 19; Dictionnaire, IIIIl .
33 Stariji oblik njenog imena bio je Menerva (= Menes-va) Jlajvjerojatnije u značenju ona
koja misli (mudrost). U natpisima na elruščanskim ogledalima postoje i dmge varijante imena:
Menrva, Menrfa, Menemva, Menarva. Lexicon, 1II2 col. 2982; Dictionnaire, 1lI12 , 1928; CIL
VI 523; CIL XI 3081.
)4 Dictionnairc, 1ll/2, 1928 .
)j CIL VI 529 .
}6 Tac. hist. 4,53: praesides impcrii.
)7 Lexicon, lIll, col. 739 i dalje, sa popisom kapitalija i.zvan Rima.
)8 usp. oilj. 8.
GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. SI r. 153-174
L MARIJANOVIĆ, KULT KAPIT. TRIJADE U UNUTRAŠ. RIM. PROV. DALM. 159

39
Cara, carske obitelji i države • kasniji vladari sve više podržavaju kult deificiranog Cara.
koji će djelomi čn o istisnuti službeni kult trijade i Jupitra i postati ravnopravna državna
rel igija.
Uspostavljanjem Carstva i osvajanjem novih područja kult trijade i osobito Jupitra
Naj boljeg i Najvećeg naglo se proširio do najudaljenij ih krajeva novih provincija 40. Širom
Carstva podižu sc žrtvenici sa posvetama trijadi i lOM. Prinošenje žrtava ovom
službenom kultu značilo je priznavanje nove vlasti i državne religije , naročito kod domaćeg
stanovništ va koje je podizanjem ovih žrtvenika izražavalo svoju lOjalnost i prihvaćajući
novu vlast koja imje dodijelila ili rimsko gradansko pravo ili neke dmge privilegije . To
se osobito odnosi na više slojeve autohtonog stanovništva. Podižući zavjete rimskim
bogovima oni Sll priznavali i službenu religiju koju su po provincijama pronijeli brojni
rimski vojnici i činovnici. kolonisti. veterani i trgovci. Na osnovu nalaza kapitolija u
provincijama, a osobito po brojnosti zavjetnih žrtvenika moguće je pretpostaviti da je
gotovo svaki grad u kasnijem Carstvu. i to grad u rimskom smislu riječi sa svojim
ograničenim ili plU1im pravima municipija ili kolonije. imao svoj kapitolij čija je veličina
ovisila o datim prilikama, ali koji je, u svakom slučaju, predstavljao središte štovanja
službenog kulta za šire podmčje toga grada, dok je Kapitolij u Rimu bio centar kulta za
čitavo Carstvo4I . Širenje službenog kulta po provincijama imaloje prvenstveno politički
a ne vjerski karakter. a njegov krajnji cilj bila je što brža i temeljitija romanizacija
novoosvojenih podmčja. Zbog istog cilja provodenaje i identifikacija Jupitra sa vrhovnim
42
božanstvima pokorenih naroda . Tako se na natpisimajavljaju imena lokalnih božanstava
\I svojstvu Jupitrovog pridjeva ili dodatka uz njegov uobičajeni naziv Jupiter Optimus
43
Maximus .
U prvom redu aktivni vojnici. a zatim i veterani naseljeni u novim podmčjima u
cilju kolonizacije, pa i prvi činovnici u novim provincijama. koji su opet većinom bili iz
redova vojske, i na kraju trgovci i doseljeni zanatlije donose sa sobom, pored dmgih
tekovina rimske civilizacije i štovanje službenog kulta kao znak pripadnosti i odanosti
centralnoj vlasti u Rimu, ali i kao svoju kulturnu potrebu i svojinu. Ovo se svakako odnosi
na prvo stoljeće Carstva, kada su vojnici legija morali imati rimsko gradansko pravo, kada
su doseljeni kolonisti uglavnom bili Italici, a činovnici, od najbrojnijih konzularnih
beneficijara do nan~esnika carskih imanja, rudnika i samih provincija ili članova gradskih
vijeća u novoosnovanim municipijima. bili vojnici. Italici ili istaknuti pojedinci pokorenih
naroda i plemena koji S\l vrlo rano stekli rimski civite!. Svi oni bili su u službi što brže
romanizacije provincija, a s tim u vezi i eksploatacije njihovih dobara. Već od 2. st. ovaj

)9 COllscrvalOr AugUSlorum (CIL VIII 6353); COIlscrvator imperatoris touusque domus

divillae (el L VIII 2620); Conservalor impcrii (ClL VI 423); nosio je još i ll:lZive difensor.
propugnalor. sospitator. luL1tor , custos koji sc jaVljaju na novcu . Kao zašumik carske kućc dobiva
n:lZiv Augustus (CIL II 2008; V 4041. 6955; VII 371 itd).
40 Lexicon, IIII. col. 739

4\ Lexicon , II! l. col. 743.

42 RE, tom 19. col. 1139.

4 ) ClL VI 399: lOVI· O' M ET DEAE SVRIAE .... J.Medini. 1982: DOLICHENVS; CIL

VI 378: HAMMON; CIL VI 429. 430: SA8AZIVS; CIL 1114560. 4561: SERAPIS; CIL III 2804
(Dalmacija): T ARANVCVS (od Dei Taranllclli koje llal:lZimo II Gornjoj Germaniji); CI L III 1033
(Apulum uDaciji ): 8VSSVMARVS. Kasnije su neka od ovih božanstava prenesena i u drugc
krajeve i biJa prihvaćena u mnogim provincijama Carstva (Dolihen. Serapis. Sabazije).
 GZM (A), N.S. sv. 44,1989. str. 153-174
160 I. MARIJANOVIĆ, KULT KAPIT. TRIJADE U UNUTRAŠ. RIM. PROVo DALM.

proces teče nešto drugačijim tokovima. Provincije se sve više osamostaljuju, prvo u
ekonomskom, pa onda i u političkom pogledu 44, sve veći broj domaćeg stanovništva
dobiva rimsko građansko pravo, bilo zbog služenja u vojsci koja se sada popunjava i iz
redova stanovništva na čijem su podnlčju pojedine jedinice stacionirane, bilo zbog nekih
drugih zasluga. Unutar Carstva dolazi do migracija od kojihje za naše područje naročito
značajno doseljavanje sa Istoka 45 .
Što se tiče našeg područja, već u2. a naročilO u 3. st. nalazimo u našim krajevima,
osobito u gradskim centrima uz obalu (Salona, Narona, Jader, Senija) i u rudarsko-me­
talurškim područjima unutrašnjosti veći broj Orijentalaca koji sa sobom donose sv~e
mistične kultove, već od ranije raširene po čitavom Carstvu, pa i u samom Rimu .
Medutim, bitan faktor u formiranju kultne fizionomije na našem području, pa i šire, bili
su domaći predrimski kultovi koji su dolaskom Rimljana poprimili neke nove značajke.
Osim već spomenute identifikacije domaćih vrhovnih božanstava sa Jupitrom, veliki broj
autohtonih božanstava krije sc pod imcnima rimskih, koja su im po svojim karakteristi­
kama bila najbliža, ili se štuju pod oba llaziva, rimskim i domaćim. Nas na ovom mjestu
posebno zanima položaj službenih državnih kultova trijade i Jupitra kapitolijskog, njihov
odnos prema domaćim božanstvima, kao i stmktura stanovništva koje je štovalo ove
oficijelne kultove, pa i to do koje su mjere ti kultovi postali svojina stanovništva
unutrašnjosti provincije Dalmacije u usporedbi sa susjednim područjima i provincijama,
i to u doba Carstva, kada službeni kultovi trijade i štovanja Cara potpuno gube religijski
smisao, a sve više prevladavaju razni mistični orijentalni kultovi donoseći svojim štova­
teljima novu religioznost 47 . Pri tome treba naglasiti da autohtono stanovništvo i dalje kroz
sve periode Carstva štuje svoja stara božanstva ponekad kontanunirana utjecajima rimskih
. .. 1'1 k l
l oflJenta nilU tova .
48
Što se tiče širenja rimskih i orijentalnih kultova u našim krajevima važno je
napomenuti da je ono bilo vezano \lZ određene slojeve doseljenika. Naime, češća pojava
nekog kulta na određenom području ovisila je o tome koji je sloj ili socijalni profil
doseljenika prevladavao na tom podntčju. Što se tiče kulta trijade u unutrašnjosti rimske
provincije Dalmacije, potrebno je prije svega ustanoviti sa kolikim brojem spomenika
raspolažemo i sa kojih područja oni potječu.
44 U l. i do polovine 2. stoljeća u Italiji je poljoprivreda bila dobro razvijena i bazirala se na

proizvodnji vina koje se izvozilo . Od druge polovine 2. st. provincije se sve više osamostaljuju u
poljoprivrednoj proizvodnji. Mediteranske provincije proizvode kvaliteulO i jeftinije vino koje
postaje glavni konkureJ1ltalijanskom vinu, pa zbog toga dolazi do krize u proizvodnji i trgovini u
Italiji . Slično je bilo i sa proizvodnjom maslinovog ulja . Usp. M. Rostovtzell' 1957,194.
45 Porijeklom sa Istoka uglavnom su bili trgovci, zanatlije, stručnjaci u rudarstvu i metalurgiji
i vojnici koji su služili u vojnim jedinicama slJcionira.llim na našem području (M. Suić 1965,92;
J. Mcdini 1982, 58; E. Pašalić 1954, 72).
46 Već u 2. a naročito u 3. st. nastaje opća kriza unutar Carstva, kako na političkom i
ekonomskom, tako i na religijskom planu. Osiromašene široke mase nižeg, pa i srednjeg staleža
odavno su izgubile pravi religiozni odnos prema rimskim kultovima. Ovakva kriza pogodovala je
širenju i pril1Vaćanju orijentalnil1 kultova vezanil1 uz mistične obrede, proricanja, vjeru uzagrobni
život. U Rimu su naročito bili pril1Vaćeni sirijski, maloazijski i egipalSki ktutovi, pa konačno i
kršćanstvo . Po čitavom Carstvu osobito je bio proširen kult Mitre koji je, u jednom izvjesnom
periodu, bio glavni konkurcnt i samom kršćanstvu.
47 Usp. bilj . 46.
48 Npr. Silvan-Atis (N. CamIJi 1968, 131-142); Usp. kod J. Mcdini 1976, 196.
GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. sir 153-174
I. MARIJANOVIĆ, KULT KAPIT. TROADE U UNUTRAŠ. RIM. PROVo DALM. 161

Na prvom mjestu treba spomenuti spomenike posvećene kompletnoj Kapitolijskoj

trijadi. Sa podmčja Bosne i Hercegovine potječu samo tri žrtvenika sa cjelovitom posvetom
Jupitru Najboljem i Najvećem, Junoni i Minervi. Dva su iz Liješća (Skelani kod Srebre­
49
nice), pronadena još 1896. godine , a jedan pronaden nedavno na lokalitetu Vruci kod
Vrela Bosne, (Ilidža, Sarajevo)50 (sl. I). Žrtvenik iz Vrutaka pronadenje u sekwldarnoj
upotrebi kao dio groba pod stećkom, pored zida prcromaničke crkve, a ovdje je sasvim
sigun10 dospio iz ruševina rimskog naselja na Ilidži udaljenog svega oko 2 km 51 . Žrtvenik
je okmgao sa profiliranim gornjim dijelom. Nedostaju baza i donji dio natpisa. Oštećenje

Foto: M. Radova.nović

Sl. I

se proteže i preko jedne strane samog natpisa i gornje profilacije. Visina sačuvanog dijela
spomenika iZllosi 69 em, a natpisnog polja 34 cm, promjer najšire gornje profilacije 48
cm, a valjkastog dijela sa natpisom 37 cm. Natpisje zauzimao nešto više od polovine tog
dijela spomenika po širini, a po visini nije moguće sa sigurnošću odrediti zbog toga što
donji dio nedostaje. Jako je donji dio natpisa vrlo loše sačuvan, ipak se može uočiti da je
zauzimao cijelu sačuvanu visinu spomenika i sastojao se od deset redaka, uključujući i
jedan red na gornjoj profilaciji samog spomenika.

49C. Patseh 1907, 435, 436; br. 2 i 3; V. Paškvalin 1963, 138-141.

50 Iskopavanja preroma.nitke crkve II Vrutcima obavila je ekipa Zemaljskog muzeja II
Sarajevu 1975. godine (T. Glavaš 1982,93-122). Na ovom mjestu najtoplije zahvaljujem kolegi
T. Glavašu na ustupanju spomenika za objavu.
51 Pm.nata je tinjenica da su ruševi.nc rimskog naselja na Ilidži služile kao rudni.k gradevi.n­
skog materijala, osobito u turskom periodu, a svakako i ranijc. Vidi opširnije o tome E. Pašalić
1959,119.
II - Gla>nik
 GZM (A ), N.S. sV. 44, 1989. str. 153-174
162 L MARIJANOVIĆ, KULT KAPIT. TRIJADE U UNUTRAŠ. RIM. PROVo DALM.

[DIIS] PROPITlIS SACR VM

[ . O . M
IVNONI REGINA [E]
M[NERVAE DIIS CET [ERIS]
5 [D] OMINOR . N [N] DVO [R] V [M]
I !IOIJ IIIIIIIIIII II
I I I IIIIIII I IIIII I I

DVOR [V M] ]MEN[
lID [DI NI!
10 /IIII
Ostavljajući za sada po strani posvetu žrtvenika Kapitolijskoj trijadi, o če mu će
ka"Snije biti govora, potrebno je nešto re ć i o tome za koga.ie zavjet bio podignut i tko ga
je mogao postaviti . Ono Stoje bilo moguće pročitati u5. retku ukazuje na to daježrtvenik
bio postavljcn u čast dvojice Careva, ali su njihova imcna zbog oštećenosti donjeg dijela
natpisa ostala nepoznata. Pretpostavljamo da bi se natpis mogao odnositi na Septirnija
Severa i njegovog sina isuvladara Karakalu, s obzirom na to da su na samom početku 3.
st u vrijeme kada je otprilike i bio podignut naš spomenik, ova dva cara boravila u
52
provinciji Dalmaciji na svom putovanju sa Istoka u Rim 202. godine . Osim toga, oni se
spominju i na nekoliko spomenika iz mdarskih područja Bosne (na natpisu iz Ljubije
datiranom u 209. ~odinu53, na dva spomenika iz Skelana datirana II 200, odnosno
213-217. godinu i na spomeniku iz Domavije datiranom naj vjerojatnije II 213.
godin1l 55 ). Na Septimija Severa i Karakalu odnosi se i žrtvenik iz Kostolca sa natpisom
vrlo sličnim našem: I(ovi) O(ptimo) M(aximo)llunoniRegilnae Minervaelceterisque diisl
deabusq(ue) prolsalute domino [mml l lU1(ostrorum) Severi et A [ntoni] I ni augg(usto­
mm)56.
Osim imena careva natpis je svakako sadržavao i svrhu podizanja zavjeta. Obično
je to kada se radilo o carevima bila formula pro salute, pro reditu, ob victoriam i sl. Ako
je točna pretpostavka da je naš spomenik podignut u vrijeme boravka careva Septimija
Severa i Karakale u provinciji Dalmaciji prilikom njihovog povratka u Rim, onda možemo
pretpostaviti formulu pro reditu.
Nas na ovom n~estu više zanima posveta bogovima Kapitolijske trijade i svim
ostalim bogovima rimskog panteona, kao i posebna posveta diis propitiis na profilaciji
žrtvenika. Ova se posveta kao atribut svakako odnosi na sve bogove spomenute na natpisu.

52 0 . Sergejevski 1963,97 sa pripadajuć o m literaturom (Fitz i Platnauer) .

5)0. Sergejevski 1963 , 89, br. 2.
.l4c. Patseh 1907,441,442, br. 17 i 18.
550 . Sergejevski 1940a), 144, br. 12 ; E. Pašalić 1960,73 .

56CIL III 14217/); postoji još jedan natpis koji je p osvećen trij adi i ostalim bogovima za
zdravlje dvojice Careva tija se imena ne spominju, a mogao bi se odnosiu na Sepumija Severa i
Karakalu. Natpis je iz SvrJjiga (Niševci) - N. Vulić 1933,72, br. 207. Jz Splitske na Bratu potjde
zavjetni spomenik posvećen takoder trijadi i ostalim bogovima, a podignut u t ast Karakale, Gele i
njiliove majke Julije Domne - CIL JJI 10109; F. Dulić 1884, 72, br. 12.
GZM (A). N.S. sV. 44. 1989. str. 153-174
I. MARIJANOVIĆ. KULT KAPIT. TRlJADE U UNUTRAS. RIM. PROVo DA LM. 163

U ovom obliku ona je pOtplUlO nepoznata na podrućju provincije Dalmacije. pa i šire57 .

Božanstva na natpisu poredana su uobičajenim hijerarhijskim redom od Jupitra. vrhovnog
i najvišeg boga. preko Junone i Minerve koje predstavljaju njegovu božansku obitelj u
sklopu ćvrste zajednice trijade. do dosta ćeste formulacije diis ceteris, odnosno šireg oblika
ceteris diis deabusque onmibus .. . 58 Postavlja se pitanje zbog ćega je uobičajena posveta
bogovima navodenjem njihovih imena i atributa proširena ili potvrdena još jednom
konsekrativnom formulom. O tome se može samo nagadati, s obzirom da namje veći dio
teksta natpisa ostao nepoznat, ali se nameće kao pretpostavka pomisao da je dedikant, s
obzirom na značaj spomenika, želio pojaćati djelovanje konsekracije, koja je bila tako
česta i uobičajena na sli č nim spomenicima, dodavanjem još jedne formulacije (diis
propitiis sacrum). Posebno je pitanje tko je mogao biti dedikant. Već je ranije rećeno da
spomenik potječe sa Ilidže, iz rimskog gradskog naselja osnovanog već u l. st. oko
sumporuih ljekovitih vrela i na vrlo povoljnom prometnom položaju 59 . Novoformirani
grad postaje administrativno središte šireg područja, vjerojatno civitatis Desitijata, a
mUl1icipalni status stječe najvjerojatnije već i prije Karakaline konstitucije. Oko 300.
60
godine pojavljuje se na natpisu kao res publica Aquarum S ... , dakle, kao autononmi grad .
Iz toga proizlazi da već početkom 3. st. Ilidža ima status mUl1icipija ili čak i kolonije ,
61

što znaći da ona predstavlja upravni centar šireg podrućja sa svim nnmicipalnim magistra­
turama. Stoga je lako pretpostaviti da se u jednom takvom centru štovao oficijelni kult
Kapitolijske trijade, a daje dedikant bio službenik u mW1icipalnoj upravi, i to vjerojatno
višeg ranga. Vrlo je slićan našem spomeniku poznati žrtvenik pronaden na groblju uz
Kemaludinovu džamiju u Sarajevu na kojem se spominje najvjerojatnije patron grada
Aquae S ... , ugledni rimski gradanin Catius Cl ementinus (vjerojatno konzul 230. godine,
u doba Aleksandra Severa) i jedna osoba, čije ime nije sačuvano, koja je vršila dužnost
fecijala, ćla.na svećenićkog kolegija u Rimu, i dužnost konzula, kao i Afrodisius flamen .
62

Prema tome, moguće je pretpostaviti da je i naš dedika.nt bio visoki ćinovnik gradske
uprave, budući da je spomenik podigao u čast careva, a posvetio ga najvišem rimskom
oficijelnom kultu . Ova ćinjenica možda objašnjava i pojavu dvostruke konsekracije. Sa
Ilidže potjeće i žrtvenik posvećen Apolonu 63 , koji bi se s obzirom na posvetu JUl10ni i
ceteris diis mogao takoder uvrstiti medu spomenike službenog kulta neke proširene trijade.

57 Iz Rima potječu dva natpisa od kojih na jednom OIlS PROPITIIS dolazi kao aklamacija,
a na drugom se pojavljuje umjesto formule O(is) M(anibus) na nadgrobnom spomeniku (ILS IIII,
br. 3991 i 4999). Iz grada Narbo u Galiji N:Hbonensis potječe žrtvenik sa natpisom OEIS PROPITIS
(CIL XII 4336). Na jednom natpisu na fragmentu ruba vaze takoder iz Galije Jupiter nosi pridjev
PROPITI VS (CIL XII 5687. 4 - IOVEr-·k. PRO] PITI@VM .
.18 Sa područja Bosne i Hercegovine imamo samo jedan natpis sa ovom posvetom i to na
žrtveniku iz Lužana na Ilidži sa posvetom Apolollu : ] NI[ ... APO] LINI... [CE] TERIS O[ lIS .. .
l NIVSID [ (D. Sergejevski 1940a ,140, br. 9.) Sergejevskije pokušao Nlu prvom retkulladopuniti
sa IVNO l NI.
59E. Pašalić 1959, 117; I. llojanovski 1988, 145.
~. Bojanovski 1988, 148.
61
0 problemu statusa Ilidže usp. I. BojanOVSki 1988, 148 i dalje .
62
0. Sergejevski 1940,17 ; I. Bojanovski 1988, 148 i 149.
b) Usp. bilj. 58.

l "
 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 153-174
164 I. MARIJANOVIĆ, KULT KAPIT. TRIJA DE U UNUTRAŠ. RIM. PROVo DALM.

Proširenje bi se odnosilo na Apolona , koji se na Ilidži štovao kao bog liječni štva, a sa
64
nadimkom Tadenus kao božanstvo ljekovitih izvora .
. Na podrućju Bosne i ~ercegovine pronadeI~a su, kako je već nap~ije~ reč~no:. sv~~a
JOš dva epigrafska spomentka (žrtventka) posvecena kompletnoj KapiloltJskoJ tnJadl .
Na prvom spomeniku (sl. 2) Jupiter nema uobićajene atribute Optimus Maximus, a
66
žrtvenik je podigao beneficijar, pripadnik I legije adiutrix . Drugi je spomenik (sl. 3)

'- --- ~
Crtež N. ČmaJčanin

Sl. 3

Sl. 2

jako oštećen, tako daje nestalo ime dedi kanta , koji je naj vjerojatnije bio centurion . Oba
67

spomenika pronadena su u Skelanima, vrlo znaćajnom municipiju na obali Drine . Iz

68

Bajine Bašte, grada na desnoj obali Drine nasuprot Skelanima, koji je u rimsko doba
svakako pripadao području municipija Malvesiatium, koji se nalazio u Skelanima i s
69

njime tvorio cjelinu u svrhu održavanja i osiguravanja prelaza preko Drine, po~eče
spomenik sa posvetom Kapitolijskoj trijadi, a postavio ga je beneficijar koji je pripadao
istoj beneficijarskoj postaji, kao i beneficijari sa natpisa iz Skelana. Može se pretpostaviti
daje i ovaj natpis stajao u samim Skelal1ima, a daje u Baj inu Baštu bio kasnije prenesen 70.

64 V . Skarić 1926, 101; I. llojanovski 1988, 144.

b.\ Usp. bilj. 49.
66CIL III 14218: [l] OYIIYNONI MINERYAE M . YLP(ius) CANIYS BE(neficiarius)
CO(n)S(uJaris) LEG(ionis) l ADlYT(ricis) Y(otum) S(olvil) L(ibens) M(erito) .
15
67C IL III 14219/ : J(ovi) O(ptimo) [M(aximo)] I(unoni) M(inervae) FL(avius) M[ .... . Lj
EG(ionis) X [ ..... J ' (centurio0) LEG(ionis) XI [.... J Y(otum) S(olvit) L(ibens) M(erito).
681. Bojanovski 1988, 177. i daJje.
/1)1. Bojanovski 1988,179.
7° Natpisglasi:IO [M] [I] YNO [NI] MINERY [AE] [. .. J AEL(ius)'APER [B] F'COS
L· M (D. Sergejevski 1940a), 149, br. 17.
GZM (A), NS sV. 44, 1989. str. 153-174
I. MARIJANOVIĆ, KULT KAPIT. TRlJADE U UNUTRA'š. RIM. PROVo DALM. 165

Iz Skelana potječu i dva žrtvenika posvećena Jupitru i Marsu, koji su sačinjavali prvobitnu
71
rimsku trijadu , a oba dedikanta bili su bencficijari. Takoder iz Skelana poznato je još
nekoliko žrtvenika sa posvetom lOM i jedan samom Marsu72. Prema najnovijim
istraživanjima u Skelanima se nalazio centar municipija Malvesiatium73 , odnosno plemen­
skog područja Dindara. U samom gradu postojaoje čitav nizjavnih zgrada, a medu njima
vjerojatno i hram Kapitolijske trijade. Grad je bio i postaja konzulamih beneficijara, koji
sejavljaju kao dedika.nti na najmanje pet žrtvenika. Svi dedikanti sa spomenika iz Skelana
bili su službenici municipalne uprave, ali najvjerojatnije domaćeg porijekla74 .
Iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine nemamo zasvjedočenu kompletnu trijadu,
ali se svakako u ovaj kult mogu ubrojiti i oni spomenici čije posvete sadrže ili samo dva
božanstva trijade, ili čak i samog Jupitra, ali sa atributima koji ipak ukazuju na kapitolijski
kult. U prvom redu ovo se odnosi na kombinacije Jupiter - JWlOna i Jupiter - Minerva.
Jupiter i JlulOnajavljaju se samo najednom spomeniku, i to iz Domavije, rimskog grada
na Gradini u Srebrenici 75 , na kojem JWlOna nosi epitet Regina i u zajednici sa Jupitrom
ukazuje na kapitolijski kulI. Domavija je bila upravni centar rudarsko-metalurškog
istočnobosanskog bazena, čiji su rudnici bili pod carskom upravom, a stručnjaci u
rudarstvu i metalurgiji većinom Orijentalci. U ovoj privrednoj grani domaće je stanov­
ništvo imalo manje značajnu ulogu, najvećim dijelom kao radna snaga u samim rudnici­
ma 76 . Zbog toga što su ovim distriktom upravljali carski narr*snici i činovnici, službeni
rimski kult zauzimao je najzna čajnije mjesto, tako da svi votivni spomenici dosad
pronadeni u Domaviji pripadaju bogovima rimskog panteona 77 . Pored gore navedenog
spomenika Jupitra i JUllone iz Domavije potječu još dvije posvete koje ukazuju na
kapitolijski kult : lOM Cap(itolino) i lOM et genio 10ci ... 78 . Na t.alost, oba su
dedika.nta ostala nepoznata. S obzirom na značaj Domavije i njen visoki status, prvo
municipija a zatim i kolonije , moguće je pretpostaviti da je u gradu postojao i hram
Kapitolijske trijade.
Sa područja Bosne i Hercegovine ~oznata namje još jedna posveta Jupitru kapito­
lijskom i to iz Mokronoga kod Duvna 7 . Zavjet je postavio dekurion grada Delminija,
dakle službenik u upravi municipija. Na osnovu ovog jednog natpisa teško je govoriti O
80
postojanju hrama u Delminiju, pogotovo što ovaj mlU1icipij nijejoš definitivno lociran .

71 Usp . bilj. 19.

TIe. Pat seh 1907, 437; D. Sergejevski 1938, 112, br. 16.
731. Dojanovski 1988, 179 .
74Dvojica beneficijara nose carski genlilicij Ulpius što ukazuje na to da im je civitet dodijeljen
za cara Tmjana (98-117), dakle, dosta Sl! rano bili romanizirani. Jedan je takoder domorodac (L.
Naevius Maximus - e. Patseh 1907,435-437), a jedan vjerojatno stranac (Julius Longinus ­
za genlilicij [ulius vidi kod I. Bojanovski 1988, 182 i 183).
75CIL lIJ 12725; V. Radimsky 1891,3, sl. 4.
701. Bojanovski 1988, 203.
77J. Bojanovski 1988,202.
78 [ O M CAP: D. Sergejevski 1940 a), 145, br. 13; e. Patseh 1893, 136.
lOM fTGEN[OLOCI:CILIJl12724;V. RadimskyI891,4i5,sl. 5.
79 D. Sergejevski 1957, 109: I(ovi) C(apitoli.no) VICTOR(i) DEC(uriones) D(e)L(minien­
sium?) C(ivitalis) V(otum) S(olveront) L(ibenter) M(erito). Vidi kod I. Bojanovski 1988,220.
80 O problemu lociranja municipija Delminija vidi kod I. Bojanovski 1988, 216 i dalje .
 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. str. 153-174
166 I. MARIJANOVIĆ, KULT KAPIT. TRJJADE U UNUTRAŠ. RIM. PROVo DALM.

Kombinacija Jupiter - Minerva, odnosno Minerva - Jupiter - genij dolazi samo

na poznatom reljefu iz Šipova (sl. 4)81. Šipovo je takoder bilo municipalni centar u kojemu

Foto: M. Radovanović

SI. 4

je moguće i na osnovu epigrafskih spomenika pretpostaviti postojanje hrama posvećenog

bogovima rimskog panteona, Augustu i boginji Romi, kao i božanstvima Kapitolijske
.. de82 .
tnJa
Medu dedikacije bogovima trijade valja svakako ubrojiti i žrtvenik posvećen Junoni
sa atributom Regina, pronaden u Živaljevićima kod Rogatice 83 . Na kapitolij ski kult u
Rogatici ukazuju i dosta brojni žrtvenici sa posvetom I O M84.S obzirom na to daje u

81 e. Potseh 1914, 192 , sl. 79.

82 Sa lokaliteta Gromile u Šipovu potječe spomenik sa natpisom A vl GVSTO' ET· [ROMAE]­
S(acrum) (D. Sergejevski 1938, 102, br. 6); reljef sa Minervom, Jupilrom i genijem (e. Potsch
1914,192, sl. 79; V. PoškvoIin 1963,139); žrtvenik sa posvetom lOM (e. Potseh 1910,186,
br. 1) i još jedan žrtvenik posvećen Minervi ex voto (D. Sergejevski 1926, 157, sl. 2.).
8J e. Pa tseh 1900, 183, sl. 12.

84 lOM p. AEL(ius) ALBA[N]VS DVO VIR [Q(uin)] Q(uenalis) V S L M (CIL III

8368 = 12747; I. Bojanovski 1967, 148, sl. 4 i 4a), lOM M(arcus) VLP(ius) [APO] LLO
[DORVS0] (I. Bojanovski 1967,152, sl. 10), lOM P·AEL(ius) CLEMENS (duum) VIR V L
S (CIL III 8336; I. Bojanovski 1967, 146, sl. 3); dvostruki žrtvenik posvećen Liberu i JUpilru­
desna polovica posvećena je JUpilru: lOM P: AEL(ius) CLEME[NS l .. (CIL III 8367; I.
Bojanovski 1967, 148, sl. 5) - možda isti P. Ael. Clemens kao i na prethodnom žrtveniku.
GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 153-174
l. MARIJANOYIĆ, KULT KAPIT. TRIJADE U UNUTRAŠ. RIM. PROY. DALM. 167

Rogatici postojao znaćajlliji rimski grad, možda isa statusom kolonije , i da svi dedikanti
85

nose ćisto rimska imena, što znaći da je stanovništvo grada bilo rano romanizirano ili
doseljeno u svrhu kolonizacijc, a i zbog brojnosti zavjetnih spomenika moguće je pretpo­
staviti postojanje i jednog svetišta službenog rimskog kulta. Važno je napomenuti da je
dedikant na najmanje dva, a možda i na trcćem žrtveniku bio duumvir, službenik gradske
86 •
uprave .
Kada govorimo o kultu Kapitolijske trijade u unutrašnjosti rimske provincije
Dalmacije, onda moramo uzcti u obzir i spomenike na kojima se javlja sam Jupiter
kapitolijski (Optimus Maximus) i to zbog toga što je Jupiter u carsko vrijeme svakako bio
vrhovni bog i moćni zaštitnik rimskih careva, države i poretka, pa sve posvete njemu znaće
odanost, u prvom redu službenom kultu kojije u Rimu bio vezan uz Kapitolij, a zatim i
rimskoj drZavi , njenoj administrativnoj upravi i samom Caru .
Na području sjeverozapadnc Bosne gdje su živjeli Japodi pored štovanja domaćih
božanstava, osobito Binda poisto v cćcnog sa rimskim NepllU1om, zatim i Silvana i Dijane,
štovanje i kult Jupitra Najboljeg i Najvećeg, i to uglavnom od nižih slojeva stanovništva,
medu kojimaje bilo i domaćih Japoda, za razliku od zapadnog dijela Japodije (Lika) gdje
je ovaj kult koji su na ovo područje donijeli vojnici, imao strogo slu.žbcni karakter lišen
bilo kakvog religijskog odnosa izmedu dedikallta i Jupitra kao božanstva . Sa područja
87

Bihaća potj eč e samo jedan spomcnik na kojem je dedikant vojnik ale Klaudije, dakle iz
88
vremena prije 74. godine , a sve ostale posvete pripadaju nižim slojevima stanovništva
koji su Jupitra, po svemu sudeći, prihvatili kao dio svog religijskog osjećanja . Za sada
89

nije moguće ništa odredenije reći o uzrocima ovakvog iznimnog odnosa prema kultu
Jupitra u okolici Bihaća.
Na području gdje su živjeli Delmati (uglavnom Glamoćko, Livanjsko i Duvanjsko
polje) oficijelni kult Jupitra kapitolij skog bio je zastupljen na sasvim malom broju
spomenika za razliku od zavjeta podignutill domaćim božanstvima: Silvanu, Dijani i
nimfama. Desetak spomenika Jupitru sa ovog područja podigla su uglavnom službena lica,
90
poneki veteran ili doseljenik .
Od mjesta gdje se češće javljaju žrtvenici sa posvetom lOM treba spomenuti i
Stolac, municipij Dilulltum, središtc civitatis Daorsa. Odavde ~otječe nekoliko žrtvenika,
a na jednom od njih dcdikant je bio bcneficijar I italske legije I.
Osim navedenih mlU1icipija i municipalnih područja pojedinačne posvete lOM
javljaju se na cijelom prostoru Bosnc i Hercegovine, npr. u zapadnobosanskom rudarskom

85 I. Bojanovski 1988, 169-175 .

86 Usp. bilj. 84 .
87 J. Medini 1975 , 92 . Iz Golllbića kod Bil13ća potječu dva žrtvenika posvećena lOM koja
su podigle žene Flavia Proc uJa i Melilia Domitil, dakle romanizirane domorotkinje kojima je kult
Jupitra očito pOSlao religijska svojina (D. Sergejevski 1938, 97 i 98, br. 1 i 2).
88 CIL III 10033 .
89 J. Medini 1975 , 86 .
90I. Bojanovski 1988,243.
9tStola.: (beneficijar) - C . Patseh 1900 , 169- 170, sl. I;
Trijebanj (SIollc) - CIL III 12776; V. Radimsky 1891, 191, sl. 47; Hodovo (Stolac) ­
D. Sergejevski 1934,24 ,2 5, br 27, sl. 37.
 GZM (A), N.S. sv. 44,1989 str. 153-174
168 I. MARIJANOVIĆ, KULT KAPIT. TRIJADE U UNUTRAŠ RIM. PROV. DALM.

podmčju 92 , središnjoj
II Bosni 94 i lt
Iz gore iznesenog pregleda štovanja Kapi tolijske !rijade, bilo kompletne, bilo nešto
može sc uočiti da sc kult na podnJčju Bosne i Hercegovine štovao dosta
rijetko, a da se nešto češće javljaju posvete samom ]upitru kapitolijskom. Jedine potvrde
štovanja cjelovite kultne trjjade iz Skelana, rimskog nnmicipija Malve­
siatium II istočnobosanskom rudarskom bilo pod carskom upravom i, kao
najnoviji nalaz, sa autonomnog kOJi se razvio uz ljekovita vrela kao banjsko
osnovano II rimsko doba i većinom Ti su doseljenici vršili
dužnosti u gradskoj upravi j podizali rimskom službenom kultu. kao
oficijelni državni kult štovala sc većinom u gradskim centrima, bilo novoosnovanim, bilo
autohtonim rOl11aniziranim, koji Sll II svom status municipija ili kolonije.
Posvete su uglavnom postavljali službenici državne uprave (dekurioni, dUUl11viri) ili
a osobito često konzularni koji su bili vojnici ili veterani pojedinih

Iz dijeJa Dalmacije imamo takoder nekoliko spomenika Kapilo­

trijade. U prvom rcdu valja dva spomenika iz vojniČkih logora u Bumumu
i Tiluriju 96 , a zatim i spomenike iz Splitske na Braču Y7 , Saione 9 i Novopazarske Banje99.
U gotovo svim Carstva ovog kulta ima karakte­
ristike tako da se brojni žrtveniCi, osobito s posvetom lOM, mogli pronaći i II
-_._.J'..... ,im Te karakteristike službeni karakter kulta i
dedi kante koji su uglavnom bil i činovnici i
provincijama uz limes. U obe Panonije to
dijela Panonije nalazi žrtvell1ka

92
i MalJ kod i Briševo u (V. Paškvalin
1963,140, br. 4, 5; E. Imamović 1977, 350, 352, sl 73,74,75).
kod Travnika i Zenica (V. Pa~kvalin 1963, 140, br. 35; E. Imamović 1977,

VV"~''''Y kod Goraida, kod Foče i Divić kod Zvorni..l<a (V. Paškvalin
140, br. 51,53, E. Imamović 1977,376, sl 119, 120 i 366, sL 101.
95 Krehin Gradac kod i Cerići kod (V. Paškvalin 1963, 140, br. 42,49; E.
Imamović 1977, 360, sl 91 i 364, sl. 96.)
% Dva sa posvetom potječu Burnuma i Tilurija. Iz
Burnuma: l· O· M IVNONl MINER(vae) P: MIL(es) L[ I
ADI(ut.ricis) BF CO (CILIII 2823; M. Suić 1970, Ill, br. I· O· M [J] VNON(i)
[R] EGIN[ RTVN(ac) [R] EDV l LVCI SEP­
TIMVS [l] V TIANVS B(coe)F(iciarius) COCo) VM SVI [S pl OSVI[T]
EN IANO E BA [sj sofc] O(n) MIli! C (?) D. Rendić-Mio~ević 1951,230,
br. 41.
97 Usp. 56.
98F.Bulić1908, br. 3842 A: I·O·M. IV [NONI] REGINAE·MINE [RVAE].
R. Marić 1955, 357: J O M
99 DIS DEABVS HVIVSCE LOCI PRO
SALVTE DOMINI NOSTRI M' VCENTEVS BF . C . L· VII CL V· S.
GZM (A), NS. sv. 44, 1989. Str. J53.. 174
I. MARIJANOVIĆ, KULT KAPIT. TRlJA DE U UNUTRA,š. RIM. PROVo DALM. 169

takoder jz značajnijih gradskih centara; SiscijelOO, , M urse lO2 , Petovi­

l04
, Emone . U velikim centrima Panonije Superior, Akvinkumu,
tumu, Araboni i dmgima, spomenici božanstvima
uglavnom od vOlIlika, veterana, beneficijara l drugih i sa
Supenor.. 106 , DaCljom
.. 107.J Non'k om 108
Medutim, ipak treba spomenuti da je ovaj kult ponekad bio
društvenog statusa, pa i od dOfnaćeg stanovništva, aJi u znatno manjoj
nekim krajevima to bila sasvim pojava, a II nekim nešto uočljivija. Na našem
području takav je bio npr. II l, II istočnom na gornjoj

O(ptimae) ... OL JU 10841; AlJ, 246. I· O· M· ET·

.. OI. III 15179, magistri AEL. VALERIVS i AEL.
SECVNDINVS. Posvete lOM (OI. III 3949, 3950 10839,

101 I • O . M . DIS podiže centurion II adiutrix (A. i J. Saše]

97, br. 269)
I . O . :-'1 • IVNONI' MINERVj\E . SACR(um) ... (A. i .J. Sašcl
102 451, br. 3099).
Nekoliko spomenika lOM
103 pro salutc cafevima od službenika
PoelOvioncnsis i P3110nije (CI L III 4020,4031,4030, posvete
trijadi (AIJ, 120 i dalje).
104 Nekoliko posvet:.! ! O M III J0736; AU 70, 71). Takoder posvete
trijadi.
Aquincum: nctna posveta
105 je posveta lOM većinom od
i veterana (CIL III 10411- zatim lOM ET IVNONI REGINAE, većinom od
vojnika, veterana i benefieijara (Cl L III 10426-10429). Imamo i nekoliko posvcta Junoni od
jedna nosi epitet celesLis III 10407), a ju je augg. p. p., imaju
(OLIH 10408, ajedna (Cl L II! 10410). Brigetio:CILlII10993
10996 posvete I O METIVNONl CILIlII4355 2J iClLIlI I 4290 posvete
kompletJlOj Posvete su i veterani. Carnuntum: ClL IH, 4410 i
CIL HI 11127 - posvete trijadi. CIL III, 4410 - dcdikant je dekurion. Arrabona: CIL Jill
4363 11079 posveta trijadi, Liberu, Dijani i ostalim dedikant je legat I
je obnovio hram ovim božanstvima. Aeqllinoctium: EE IV, 156, br. 536 ­
posveta i ostalim dedikanti su XlIII Municipium
Latobicorum: CIL III I 3903 i dedlkallt je
posveta trijadi i ostalim bogovima

A. i J. 1978,50, br 554; OI. III 8237; EE 11,330. br 492. Kostre

A. i J. Sašel 1986,53, l>r. 1397. Naissus: A. i J. 1978,57, br 580. SvrIjig
(Niševci): usp. 56. Viminacium: CIL III 14217 3 56). Kosovska Mitl'Ovica: A. iJo
Sašc1 br. 1393.
Brucla: CIL llI! 942. Apulum: ClL 111,1066,1071,1073,1077=7764, 1079
Potaissa: CIL IIII 892. ClL IIII 1423 Napoca: CIL III, 858.
Abusina: CIL lih 5935. Dentae: CI L III), 1555.
108 Celeia: A. iJo 202, br. l 82; CIL III 5186 I· O . M CVLMINALI
ET DIS OMNIBVS; Cli. III 5167 posveta lOM, sa strana na žrtveniku
su Junona i Minerva(V. Kolšek1968,237);posvetel O M-ClL1II5160 5181,
svi dcdikanti su beneficijari; posvete lOM et cunctis dis .. - CIL III 51 5190,
5191.
 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. SIr. \53-\74
170 l. MARIJANOVIĆ, KULT KAPIT. TRIJADE U UNUTRAŠ. RIM. PROVo DALM.

Cetini i području Ridita, centrima u kojima se javlja mnogo spomenika sa imenima

domaćih stanovnika'09
Važan je momenat pri širenju kulta trijade u provincijama bio i stupanj identifikacije
Jupitra sa vrhovnim domaćim božanstvima i prihvaćanje ovog kulta od autohtonog
stanovništva. Naime, kakoje već rečeno, kapitolijski kult, ipak, u najvećoj mjeri, ostaje
državni kult, stra.n domaćem stanovništvu i njihovom religijskom i kultumom poimanju.
U onim provincijama Carstva gdje se Jupiter identificirao sa vrhovnim božanstvom
tamošnjih stanovnika i u tom obliku postao njihova religijska svojina bio je prihvaćen i
štovan kao božanstvo kojejc imalo sva svojstva indigenog boga, ali i kao Jupiter, vrhovni
bog novI'1 l gospo d ara 110 .
Medutim, kod ilirskih i panonskih plemena na području naše zemlje glavna su
autohtona božanstva po svojim svojstvimll bila bliža nekim drugim bogovima rimskog
pa.nteona, pa se II tom konta min iranju domać e i ri mskc rel igije nisu identifici rala s Jupi trom
ili bogovinu trijade već snekin'. dnigini rimskim božanstvima, i pri tome bila nazivana
rimskim imenima (Silvan, Dijana, Termin, Liber) ili su zadržala svoja imena pisana
latinskim jezikom (Bindus, Vidasus, Thana, Sentona, Epona).
Štovanje kulta trijade podrazumijeva i postojanje kapitolija i trocelnih hramova II
nekim gradskim naseljima provincije Dalmacije. Sasvim je sigurna tvrdnja da je kult
Kapitolijske trijade nakon pacifikacije bio ustanovljen u svim municipalnim centrima kao
odraz uvodenja nove vlasti, i to zbog njegovog oficiAelnog karaktera, ali i kao dio religij ske
svojine kolonista doseljenih u svrhu romanizacije' . U priobalnom području Kapitolijski
112 P ,113 , Z ad ru, N'Il1U, N ezak"
su lHamOVI. prona deni' u Pu1.I ,orecu CIJU, SaIoni..I Ek vumu 114 .
S obzirom na to da na području Bosne i Hercegovine do sada nije pronaden nijedan takav
hram, o ovim gradevinama možemo govoriti samo na osnovu epigrafskih spomenika koji
ukazuju na njihovo postojanje u roma.nizira.nim gradskim centrima uredenim po uzoru na
rimske gradove. Takav je slučaj sa pretpostavljenini hramovima uSkelanima, Šipovu,
Domaviji i Duvnu. U Duvnu je pronaden i istražen forum pored kojeg se mogao nalaziti
i kapitolij1l5

I()O) J. Medini 1976, 187 , 188; isti 1975, 92 (usp. bilj. 87). M. Zaninović 1967,44,48,56,
78,79,80.
110 To je bio test slutaj sa orijentalnim božanstvima u provincijama [stoka: iz Sirije, iz
pokrajine Komagene, potječe Oolihen, bog grada Ooliche, koji se identificirao sa Jupitrom pod
imenom [uppiter Oolichenus (usp . kod J. Medini 1982, 5J sa navedenom literaturom). Takoder iz
Sirije potječu identifikacije Jupitra sa Baalom, zaštitnikom grada Heliopolisa (usp. kod V. Paškvalin
1960/61, 204) kao Jupiter Heliopolis ili Jupiter Heliopolitanus (Lexico~ IIII col. 752). [z EgipIa
potječu Amon i Scrapis (usp. kod P. Selem 1972,63 i 64) takoder testo poistovcćeni sa Jupitrom
kao Jupiter Amon i Jupiter Serapis (Lexicon Illi col. 752). Sa Jupitrom se često identificiralo i
frigijsko--tračko božanstvo Sabazije (V. Pllškvalin 1961, 204; Lexicon 11/ I col. 752, J. Medini,
1980, 67-88).
III J. Medini 1976, 187.

III Š. Mlakar 1962,27; J. Medini 1976,187 (ilramje potpwlO uništen).

II] M. Prelog 1957, 45, bilj . 37 .
114 M. Suić 1976,145 (Zadar), 147 (Nin), 148 (Nezakcij), 149 (Salona), 153 (Ekvum).
115C.Patsch 1904,311.
GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. SIr. 153-174
L MARIJANOVIĆ, KULT KAPIT. TRIJADE U UNUTRAŠ. RIM . PROVo DA LM. 171

Na kraju, kada bismo pokušali rezimirati ono O čemu je bilo govora u ovom radu,
onda bi trebalo istalUIuti slijedeće momente. Kult Kapitolijske trijade predstavlja vrio stari
rimski kult nastao na kraju perioda kraljeva, u doba Tarkvinijevaca, i početkom perioda
Republike ujedinjenjem triju božanstava: Jupitra, boga nebesnika stare rimske religije,
Junone, drevnog italskog kulta boginje ženskog principa, iMinerve, etrurske boginje,
zaštitnice svih ljudskih vještina. U periodu prevladavanja grčkih utjecaja u rimskoj religiji
Kapitolijska trijada dobiva značenje, atribute i likove grčke trijade Zeusa, Here i Atene.
U doba Carstva njeno štovanje potpuno prelazi u sferu politike i ona postaje najznačajniji
službeni državni kult pored carskog, a ova tri božanstva na čclu sa Jupitrom vrhovni
zaštitnici rimske države i carske kuće, pa i cara samog. Osobito značajnu ulogu ovaj je
kult odigrao u širenju romanizacije u osvojenim provincijama, gdje spomenici, većinom
zavjetni žrtvenici podizani u čast Jupitra Najboljeg i Najvećeg, Junone Kraljice iMinerve
predstavljaju izraz odanosti romaniziranih viših slojeva domaćeg stanovništva novoj vlasti
i poretku, ali i duhovnu svojinu kolonista, vojnika, veterana i drugih doseljenika iz italskih
područja koji su obavljali funkcije državnih službenika u novoosnovanim mWlicipalnim
centrima. Nerijetko su u takvim centrima pored drugih javnih gradevina podizani i
hramovi bogovima trijade. U svrhu romanizacije u provincijama je bila provodena i
identifikacija glavnih autohtonih božanstava sa Jupitrom Kapitolijskim. U rimskoj pro­
vincij i Dalmacij i situacija s kultom trijade bi laje gotovo jednaka kao i u drugim dijelovima
Carstva. Službenije kult bio vezan uglavnom za značajnija municipalna naselja, a dedikanti
gotovo uvijek službenici ili vojnici. Ono što je interesantno za ovo područje jest činjenica
da identifikacija glavnih domaćih božanstava nije izvršena sa Jupitrom već s nekim drugim
bogovima rimskog panteona (Silvanom, Dijanom, Neptunom, Liberom). U gradskim
centrima štovala su se i ostala božanstva rimskog panteona, dok je autohtono stanovništvo
i dalje štovalo svoje bogove, bilo pod rimskim, bilo pod domaćim nazivom. Pored rimskih
i domaćih božanstava značajnu ulogu odigrala je vrio jaka komponenta orijentalnih
kultova, koji su vrlo rano kontaminirali nmoga rimska božanstva, pa i samog Jupitra. Sa
Istoka su ih prenijeli vojnici, trgovci i zanatlije i proširili po čitavom Carstvu , da bi u 3.
i 4. st. gotovo potpuno prevladali nad ostacima službene rimske religije. Dobivši 313.
godine slobodu ispovijedanja, a nešto kasnije postavši i državna religija, kršćanstvo
postepeno istiskuje sve ostale kultove i postaje dominantna religija na širokom prostoru i
za mnoga naredna stoljeća .

IZVORI

Varro, de l. l . = M.Terenti Varronis Dc li.ngua Latina. The Loeb Classical Library . Cambridge
(Mass .) and London 1951.
Plin. nat hist. = C . Plinii Secundi NaturaJis Historia, libri XXXVII, in aed. Teubneri, Lipsiae 1870.
Cicero, de rep . = M. TuJii Ciceronis De re publica, in aed. Teubneri, Lipsiae 1905 .
Tac. hist. = Cornelii Taciti Historiarum libri. The Loeb Classical Library. Cambridge (Mass.) and
London 1952.
Liv. = Titi Livi Ab urbe condita libri, in aed. Teubneri, Lipsiae 1885 .
Tertul!. ad nat. = Tertullianus Ad nationes libri duo. Corpus Cristianorum, series latina l -
Tertullianis opera. In aed. Brepols, Turnholti 1954.
 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. str. 153-174
172 l. MARIJANOVIĆ, KULT KAPIT. TRlJADE U UNUTRAŠ. RIM. PROVo DALM.

S KRAĆENICE

AEM - A rcllaeologiscll-epigraplli sc lle 1\1 ilUleilungen aus 6sterreiell- Ungarn. Wien.

AlJ- Antike Inscllriften aus Jugoslavien. Zagreb 1938
Arh . Vest. - Arheološki veSU1ik . ACla Arci1acologica . LjubU:lJla .
Bull. ASD - Bullctt.lno di archeologia e SLOria dJ..lmata. SpJ..lJ.to .
CIL - Corpus InseripLionum LJ.L.l.narum. Berolini.
DiJ.dora - Diadora. Zadar
DicLiot1J1aire - Ch. Daremberg - Edm . Saglio, Dictiotlnaire des AnLiquitćs greeques et romaines.
PJ.ris .
Encye . Brit. - The Eneyelopaedia BritJ.Ilnica. New York 1911.
Encic. Il. - EnciclopediJ. itJ..li:lJla di seienze, lettere cd arLi. Roma 1937.
EE - Ephemeris Epigraphiea corporis inseripLionum la tinarum supplementum. Romae apud
insLitutum Berolini apud Geo rgium Reimerum.
Godišnjak CBI - Godišnjak. Akademija nauka i umjeulOsLi Bosne i Hercegovine. Centar za
bJ..lk:lJlOloška ispiLiv:lI1ja. Sarajevo.
GZM - Glasnik Zemaljsk og muzeja. Sarajevo.
ILS - H. Dessau, InscripLiones laLinae sekclae. Berol ini apud Weidm:lJll1os.
Lexicon - W. H. Roscher, Lexicol1 dcr griechischen und romisehen Mythologie . Leipzig .
Lika - Arheološka problematika Like . Zn:lJlstveni sk up. Otoč a c 1974 (Split 1975) .
Materijali - Materijali kongresa arheologa Jugoslavije.
Naše starine - Naše starine. Sarajevo.
RE - Pauly-Wissowa, Real-Encyelopadic der classischen Altertumswissenschaft. Stuttgart.
Rom. Mitt. - Mitlei.lungen des kaiserlichen deutschen archaeologischen InsLituts . Roemische
Abteilung. Rom. Meinz.
Situla - SituJa. LjubUana.
Spomenik - Spomenik. Srpska kraljevska akademijJ.. Beograd.
Starinar - Starinar. Beograd.
VAHD - Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. Split.

LITERATURA
I. BOJANOVSKI 1967 - Rimski kameni spomenici u RogaLici . Naše starine Xl, 1967.
1988 - Bosna i Hercegovina u anLičko doba. Sarajevo, Akademija
nauka i umjeulOsLi Bosne i Hercegovine, 1988 . (Djela 66, CBI 6).
F. BULIĆ 1884 - Iserizioni inedite. BulJ ASD VII, 1884.
1908 - lscrizioni inedite (lJovate nell'a. 1907). Bull. ASD 31,1908.
N. CAMBI 1968 - Silvan-Alis, primjer kuJUlOg sinkretizma. Diadora 4, 1968.
T. GLAVAŠ 1982 - Iskopavanje predrom:lJličke crkve u Vrutcima kod vrela Bosne. GZM n. S.
A, 37, 1982
CH. HUELSEN 1903 - Neue Inscllriften. Rom. Mitt . Bd. XVlII,1903.
E. IMA.1\10VIĆ 1977 - AnLički kultni i voLivni spomenici na području Bosne i Hercegovine.
Sarajevo 1977.
V. KOLŠEK 1968 - Pregled J.IlLičnill kultov na slovenskem ozemlju. Arh. vest.XIX, 1968.
R. MARIĆ 1955 - Sitni prilozi iz arheologije i epigrafike. Starinar n. S. V-VI, 1954/55 .
N. A. MAŠKIN 1951 - Istorija starog Rima . I3eograd 1951.
J - MEDI NI 1975 - Neki aspekLi razvoja J.IlLičkih religija na području Japoda . Arheoloska
problematika Like, Zn:lJlstveni skup - Otočac 1974, Split 1975.
1976 - Rimske i orijentalne religije na istočnoj obali Jadrana. Materijali
XII, Zadar 1976.
GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. SIr. 153-174
I. MARIJANOVIĆ, KULT KAPIT. TRIJA DE U UNUTRAŠ. RIM. PROVo DA LM. 173

1980 - S""b:uijcv kult u rimskoj provinciji DJ.lmaciji. VAHD LXXIV,

1980.
1982 - Klli t Jupitra DoliJIena u rimskoj provinciji DJ.lmaciji. Godišnjak
XX CBl 18 .
S. MLAKAR 1962 - Istra u antici, Pula 1962.
TH. MOMMSEN 1881 - Romische Geschichte. Erster Bd, Bcrlin 1881.
18R3 - Res ges13e divi Augusti, Berolini MDCCCLXXXlII.
E. PASALIĆ 1954 - O :tIltičkom rudarstvu u Bosni i Hercegovini. GZM n. S. A, IX, 1954.
1959 - Rimsko n3selje u lIidži kod Sarajeva. GZM n. s A, XIV, 1959.
1960 - AntičkJ nasclp i komlUlikacije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo
1960 .
V. PAŠKVALIN 1961- Bronz:tlla votivna fuka iz Sasa. GZM n. S. A, XV-XV!, 1960/61.
1963 - KlI.llOvi II :tIlličko doba na području Bosne i Hcrcegovine. GZM
n. S. A, XV!II, 1963.
C. PATSCH 1893 - Bericht Liber eine Reise in Bos;lien. AEM XVl,1893.
1900 - Nove rimske epigrafske tečevine iz Bosne i Herccgovine. GZM
XlI, 1900.
1904 - Prilog topografiji i povijcsti Žup:lnjca - Delminiuma. GZM
XVI, 1904 .
1907 - Ari1eološko--epigrafskJ istraživanja povijesti rimske provin­
cije DJ.lmacije . GZM XIX,1907.
1910 - Prilozi našoj rimskoj povijesti. GZM XXII, 1910.
1914 - Zbirke grčkih i rimskiJl starina u bos.-herc. Zemaljskom
muzeju . GZM XXVI, 1914.
L. PRELLER 1881 - R6mische Mytllologie, erster Bd, Berlin 188!.
M. PRELOG 1957 - Poreč, grad i spomenici. Beograd 1957.
V. RADIM SKY 1891 - Rimski grad Domavija u Gradini kod Srebrenice u Bosni i t.'lmoŠnji iskopi.
GZM III, 1891.
D. RENDIĆ - MIOl:EVIĆ 1951 - Novi i neobjelodanjeni natpisi iz DJ.lmacije. VAHD LIII,
1950/51.
M. ROSTOVTZEFF 1957 - The sociJ.l :tIld economic History of the Roman Empire. Oxford
MCMLVII.
P. SELEM 1972 - Egipatski bogovi u rimskom Iliriku. Godišnjak VII, CBr, 1972.
D. SERGEJEVSKJ 1926 - Epigrafski nll:uak uŠipovu. GZM XXXVIlI, 1926.
1934 - Rimski spomenici iz Bosne. Spomenik LXXVII, 1934.
1938 - l Rimski spomenici iz Bosne. II Rimski natpisi iz Bosne.
Spomenik LXXXVIII, 1938.
1940 - Rimski natpisi novi i revidirani. GZM lli, 1940.
J940 a - Rimski natpiSi iz Bosne, Užičkog kraja i Sandžaka. Spomenik
XCIII,1940.
1957 - Epigrafski nllazi iz Bosne. GZM n. S. A, XII, 1957.
1963 - Rimski rudnici željeza u sjeverozapadnoj Bosni. GZM n. s. A,
XVIII,1963.
V. SKARIĆ 1926 - Apollo Tadenus. GZM XXXVIIl, 1926.
M. SUIĆ 1965 - Orijent.'l.lni ku.ltovi u antičkom Zadru. Diadora 3, 1965.
1970 - Noviji natpisi iz Burnuma. Diadora 5,1970.
1976 - Antički grad na istočnoj obali Jadrana. Zagreb 1976.
A. i J. ŠAŠEL 1963 - !nscriptiones Latinae quae in !ugoslavia inter annos MCMXL et MCMLX
repertae et editae SWII. Situla 5, 1963.
1978 - !nscriptiones Latinae quae in lugoslavia inter annos MCMLX
et MCM LXX repenae et editae SWII. Situla 19, 1978.
J 986 - !nscriptiones Latinae quae in lugoslavia inter annos MCMII et
MCMXL repertae et edit.'le sunI. Situ.la 15, ]QR6.
 GZM (A), N,S, sv, 44, 1989, str. 153-174
174 I. MARIJANOVIĆ, KULT KAPIT. TRIJADE U UNUTRAŠ, RIM, PROV , DALM,

N. VULIĆ 1933 - AnLički spomenici naše zemlje , Spomenik LXXV, 1933,

M. ZANINOVIĆ 1967 - Ilirsko pleme Delmali Godišnjak V, CBI 3,

ZUSAMMENFASSUNG

DER KAPITOLINISCHE TRIADE-KULT IM INNEREN DER ROMISCHEN

PROVINZ DALMATlEN

Der neuere Fund ei.nes OpferaJtars, der Kapitolinisehen Triade gewidmct lUld auf der
Lokalit.1it Vrutei a.n der Bosna-Quelle bei Ilid ža (Sarajevo) entdeckt, lm die Verfasserin dieses
Artikels dazu angeregt, Ctber die Achtung des Triadc-Kults im Landesinneren der romisehen
Provi!lZ DalmaLien naehzudenken ,
Der KlLit der Kapitolinisehen TriJde, ist cin sehr alter Kult; er ist zur Zeit der Absehaffung
des Konigtums und zu Beginn der Periode der Republik durch die Vereinigung von drei Gottern
entstandcn: von Jupiter, Himme!sgott der a1trbmischen Religion, JW10, Gotlin des uralten Kultes
des weibliehen Pri.nzips, und Minerva , Etruskergbttin, Besei1Cllzeri.n aJler mensch.iichen hand wer­
kJichen Fahigkeiten, In dem ZeitabsclU1itt, in dem grieellische EinfHisse in der romischen Religion
vorherrschten, gew Jrul die Kapitolinische Triade Bedeutung, AtLribute und Geslalt der griechischen
Drei.heit: Zeus, Hera und Athene, Zur Kaiserzeit geht diese Dreiheit-Verehrung vollig in die
Sphare der PoliLik Ober wld wird, neben der KaiserverelmU1g, zum wichLigsten ofrtziellen Staat­
skull , llnd die drei Gotthciten, von Jupiter an ge rtl hrt , zu den obersten Beschutzern des r6misehen
Staates, des Kaisers und dcs kaiserlichcn HJuses, Eine besonders wiehtige Rolle spieltedieser Kult
bei der RomanisierWlg der eroberten Provinzen, wo Denkmi1er, i.iberwiegend Opfersteine zu Ehren
von Jupiter, des Bcsten und Grofhcn, der K6nigin Juno wld der Gotlin Minerva errichtet, Ausdruck
Iur die Ergebcnheit der hbheren Schichten der romanisicrten eillheimischen Bevolkerung gegeni.i­
ber den ncuen Machlhabern und der neuen Ordnwlg sind, aber auch Geistesgut der Kolonisatoren,
der Soldaten, Veterancn und anderer, vom ital ischen Gebict stammenden Zugezogenen, die als
Staatsangestellte an den neugegrCll1dcten lntU1lzipalen ZenLren wirkten. Nieht seiten wurden in
diescn ZcnLren neben anderen olTentJ icllen GebITuden dcn Triade-Gotthciten auch Tempel erri­
chtel. Zum Zwecke der Romanisierung wurde in der Prov inze n die Gleichsetzung der wesentJiehen
autoehtJlOnen GottJleiten mit dem Kapitolinischen Jupiter vollzogen, ln der romisehen Provinz
Dalmatien war die Situation mit dem Triade-Kult fast ebenso wie in den anderen TeiJen des
Kaiserreiches , Der offiz ielle Kult war haupts3cl1l ich an wichtigere muni.zipaJe SiedJungen gebun­
den, OpferdenkmaJer waren ziemJich selten, und die Stifler waren fast inuner Angestellte oder
Soldaten, Das, was fUr dieses Gebiet ill te ress :ll1 t ist, ist die TaLSache, dalJ die einheimisehen
GottJleitell nieht mit Jupitcr, sonderu mit :ll1dCrell Gbttem des romischen Pantheon gleichgesetzt
wurden (Silvallus, Diana, Neptunus, Liber), ln den st5dtisehen ZenLren wurdetl auch die anderell
GottJleiten des romischen Pantheon verehrt, entwcder unter rbmischem oder unter ei.nheimischem
Namen AuJ1er r6mischen wld einheimiscl1ell GottJleiten spicite eine sehr starke Komponente
orientaJer KuJte, die sehr friUl viele romische GottJlciten - so auch Jupiter - kontaminiert hatten,
eine wiehtige RolJe. Sie wurdcn von Soldaten, KJufleutcn wld Handwerkern vom Osten eingefiihrt
und im ganzen Kaiserreich verbrcitet, um im 3, lUld 4, JalHhwldert fast vb!lig die Uberhand uber
die Reste der off1ziellen rb mischen Religion zu gewilU1en. Als 313 das Christentum Bekenntnisfrei­
heit bckam und etwas spatcr StaaLSreligion wurdc, dr3ngte es alle andcren Kulte ein billcheo zuriick
und wurdc auf weitem Raum und mr viele kOl1unende JalHhwlderte dominierende Religion.
Ubersetzwlg:
Ingrid Kostić
 GZM (A), N.S. sV. 44,1989, str. 175-200.

UDK 930.26 Originalni naučni rad

RANOSLOVENSKE NEKROPOLE U BOSNI I HERCEGOVINI

- KOMPARATIVNA RAZMATRANJA

NADA MILETIĆ, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo

U ovom radu autor je pokušala da izvrši komparaciju nekoliko nekropola i

grupe grobova u odnosu na nji.hov smeštaj, obim, orijentaciju grobova, pol i položaj
ruku pokojnika, broj grobova s prilozima i grobne nalaze . U obzir su uzeta samo ona
groblja koja su pružila sve ove ili većinu podataka relevantnih za ovakva razmatranja.

Pre dvadeset i pet godina, u želji da pružim jedan sintetski pregled iz domena
arheoloških proučavanja ranoslovenskog perioda u Bosni i Hercegovini, iz razloga koje
sam tada navela bila sam u mogućnosti da dam pregled dela nalaza iz grobova i dJ tada
poznatih nekropola datiranih u razdoblje 9-12 veka.' Od toga vremena do danas
proučavanja ranoslovenskih nekropola i objavljeni rezultati, kao i pojedini nalazi, 2 pružaju
mnogo bogatiju sliku u pogledu samih nalaza, ali i mogućnost za sagledavanje nekropola
kao celine sjednog šireg aspekta, uključujući njihove opšte karakteristike i nalaze, i njihovo
kompariranje. Zbog toga su ovde izdvojene samo one nekropole i grupe grobova koje, na
osnovu raspoloživih podataka o njima, omogućavaju ovakva razmatranja. To su: Gomje­
nica kod Prijedora,3 Mahovljani i Petoševci kod Laktaša,4 deo nekropole u Grborezima
kod Livna,5 deo nekropole u Mihaljevićima kod Sarajeva,6 deo nekropole uRogačićima
kod Ilidže (Blažuja),7 Cim kod Mostara i ViSići kod Čapljine. 9 Nekropole u Gomjenici,
8

Mahov ljani ma , Petoševcima, Cimu i ViSićima u celini pripadaju ranoslovenskom periodu,

l N. Miletić 1963
2 N. Miletić 19842 ,391-423
3 N. Miletić 1967

4 N. Miletić 1980; Z. Žeravica 1986

5Š. Bešlagić 1964
6 N. Miletić 1956 i 1961

7 I. Cremošnik 1953

8 T. AndeJić 1976
9 I. Cremošnik 1965
 GZM (A ), N.S. sV. 44,1989. str. l75-2oo
176 N. MILETIĆ, RANOSLOYENSKE NEKROPOLE U BiH

dok je grupa grobova u Grborezima(9) locirana u severnom delu središn~eg sektora, oko
kojeg se postepeno formirala prostrana kasnosrednjovekovna nekropola, grupa grobova
u Mihaljevićima(6) u krajnjem zapadnom delu kompleksne, delimično oštećene nekropo­
le, II a grupa grobova u Rogačićima(6) u istočnom pojasu lokaliteta na kome se sa
12
ukopavanjem nastavilo do u kasni srednji vek. Broj grobova u Grborezima i Mihalje­
vićima odreden je isključivo na osnovu ranoslovenskih nalaza u njima, mada je sasvim
sigurno da i odredeni broj grobova bez priloga pripada ovom periodu. Broj grobova u
Rogačićima odredila je autor iskopavanja na osnovu situacije na samom lokalitetu.
Položaj ovih nekropola u prostoru pruža različitu sliku. Nekropole u Gomjenici,
Petoševcima i Grborezima locirane su u ravničarskom slobodnom prostoru. Pri tome
nekropola u Gomjenici leži u susedstvu grobova iz mladih praistorijskih ~rioda, a u
Grborezimaje, kao štoje navedeno, nastavljeno sa ukopavanjem do u 15. vek. 3 Nekropola
u Mahovljanima, smeštena, takode , u ravničarskom prostoru, neposredno je vezana za deo
prostranog praistorijskog groblja s urnama, čiji su brojni ostaei otkriveni izmedu skeleta.
14

Ranoslovenski grobovi u Mihaljevićima smešteni su na kamenitom brežuljku nad ušćem

Miljacke u Bosnu uz starije groblje s ukopima iz rimskog doba i ~erioda seobe naroda, da
bi se dalje nastavilo sa ukopavanjem i kroz čitav kasni srednji vek. 5 Grobovi uRogačićima
ukopani su na istaknutom uzvišenju na kome su otkriveni ostaci rimskih grobova, da bi
se u istom razdoblju ranog srednjeg veka uz njih , možda i preko njih, podigla ranoroma­
nička šesterolista crkva, nakon čijeg je rušenja nastavljeno sa kasnijim ukopavanjem u
6
njenom unutrašnjem i okolnom prostoru.1 Nekropola u Cimu prostirala se unutar ruševina
i na prostoru oko ranohrišćanske bazilike s kasnoantičkim presvodenim grobnicama, l7 dok
su grobovi u Višićirna ukopani, uz antičke grobove, u ruševine prostrane rimske vile
otkrivene u ravnici u najdonjem toku Neretve, u scveroistočnom i jugozapadnom delu
prostorija A, B i delimično C. Tako samo nekropole u Gomjenici i Petoševcirna čine
I8

posebnu, zaokruženu celinu, samo nekropola u Mahovljanirna otkriva vezanost za prai­

storijsko groblje, a grobovi u Mihaljevićirna, Rogačićirna, Cimu i Višićirna za rimske
grobove i arhitektonske komplekse, odnosno za kasnoantičke grobove, podrazumevajući
ovde i grobove iz doba seobe naroda, i sakralne gradevine, na štaje ukazano već više puta
i ranije. Samo u Grborezirna, Mihaljevićirna i Rogačićima nastavljeno je i dalje sa
19

ukopavanjem u toku čitavog kasnog srednjeg veka, uz izgradnju ranoromaničke crkve u

meduvremenu u Rogačićima . U ovom pogledu najsloženiju situaciju pokazuju Mihaljevići
i Rogačići.

\o Š. Bešlagić 1964,85 i Prilog-Plan

II N. Miletić 1956 i 1961, planovi
12 I. Čremošnik 1953 , 307, sl. 2 i 3: planovi ; smatram da dečiji grob orijentiran u pravcu
J-S po svom položaju pripada kasnijim grobovima .
13 N. Miletić 1967, 81 i 139; Z. ŽeraviCJI 1986, 129; Š. Bešlagić 1964,7 i 55

14 N. Miletić 1971,18,23,26 (sl.); N. Miletić 1980,137

I~ N. Miletić 1980, 137

161. Čremošnik 1953,307,312-313, sl. 2 i 3
17 T. Andelić 1976,188-191

18 I. Čremošnik 1965, 202 i Prilog III, plan

19 N. Miletić, najskorije: 1984 , 406

2
 177

Sve ovde nekropole i gmpe grobova pripadaju za ovaj period uobičajenom

tipu nekropola s ravnim grobovima na iako se, to je razumljivo,javljaju i odredene
nepravilnosti u njihovom nizanju. Ovo važi i za u Višićima, u
iako autor iskopavanja ovu pravilnost njje uocila.
Po svom obimu ove nekropole otkrivaju vidne razlike. Najprostranijaje nekropola
u Gomjenici sa 243 skeleta), zatim nekropola u Petoševcima sa 161 orll,hAm
i nekropola u Mahovljanima sa 95 grobova. Daleko je nekropola sa približno 36
grobova u Cimu, groblje u Višićima sa 12 i deo nekropola u
Mihaljevićima i Rogačićima sa 9, odnosno 6 grobova (uz navedene v. Tabelu
Pored nabrojanih skeletnih grobova, samo na nekropoli u Gornjenici otkrivena
uma s ostacima kalciniranih koja, grob sa spaJjiva~jem,
dve urne s ostacima kalciniranih koščica i pepelom, otkrivene u Petoševcima
tragove ove Uz umu II, kao nalazili su se
fragmenti druge keramičke posude. O važnosti ovih nalaza biće dmgom
u jednom drugom kontekstu.
Ukopavanje je na svim ovim osim u Grborezima, u
bilojednoslojno, sa ili
ili dvojnog u iRogačićima
24 U višestmko naknadno
u velikoj meri oštećeni ili
devet grobova.25
U većini ovih nekropola ukopavanje je vršeno u prostu zemlju bez
26
ikakvih zaštitnih okvira. Samo u kod tri groba, konstatirani su okviri u
vidu drvenih složenih u vidu krova (grob 140), kamene ploce (grob 74), ili okvira
od 212b). Ovaj zabeležen i kod 13 grobova
u Cimu. Sitni ostaci drveta grobu u i u dva groba
u Petoševcima ~adaju pre u ostatke dela ritusa nego u tragove L.Oo~,,,u,vl',
drvenog okvira.
Orijentacija grobova, kako se i moglo veoma je različita medu n~L·r",,,r._
lama, a i unutar pojedinih od njih (v. Tabelu I). Osnovni pravac, uobičajen uveliko u ovom

20L Čremošnik v.
21N. Miletić 1 83 illO; Z. 1986, 130; N. Miletić 1980, 148; T. Andelić
1976, 190; I. Čremošnik 1965,202 Š. Bešlagić 85; N. Miletić 1956 i
1961; I. Čremošnik 1953, 307
22 N. Miletić 1967, 112~-113
23 Z. Žeravica 1986, 153-155, 161, sl. 6 - 8
24 N. Miletić 1967,111-112; Z. 1986,156; N. Miletić 1956,17; L
1953,307
25 Š. Bešlagić 1964: gr. 112, s. 30, četvorostruki ukop; gr. 212b, s. 45, trostruki ukop; gr.
74a, b, i gr. 8Ia,~, 24-25, dvostruki
26N. Miletić 1967 111;N. Miletić 1980,148-149; Z. Žeravica 1986,158; N. Miletić 1956
i 1961 (navedeni grobovi); I. Čremošnik 1953, 307; I. Čremošnik 1965,202
27 S. Bešlagić 1964,24 74, T. XXXIV); 36 140, iuv. m); 45 (gr. 212b, iuv. f, T.
Vl i XXXVIII); T. Anđelić 1976,190, T. 11,4
28 N. Miletić 16 71 f); Z. Žeravica 1986, 148, 158 11fi116m)

12 - Glasnik
 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. sIr. 175-200
178 N. MILETIĆ, RANOSLOYENSKE NEKROPOLE U BiH

vremenu, zapad - istok, preovladlue u Petošcvcima, Mihaljevićima (isključivo), Ro­

gačićima (isključivo), Cimu (isključivo, mada smatram daje tu bilo odredenih odstupanja)
iVišićima (takode s izvesnim otklonima), a u Grborezima pravac jugozapad - severoi­
stok. 29 Samo uMahovljanima, gdeje zastupljen u velikoj većini grobova, i u Gornjenici,
gde je, uz dva izuzetka, konsekventno primenjen, ovu prednost ima pravac severozapad­
jugoistok. Zanimljivo je napomenuti da su izuzetna odstupanja u Gornjenici, MahovIjani­
ma i Grborezima otkrivena samo kod dečijih skeleta (grobovi 7b,c Z-I , grob 181 J-S;
grob 39 S-J; grob 112 J_S).30
Odnos muških -- ženskih - dečijih skeleta, determiniranih antropološkom anali­
zom, slobodnom procenom ili na osnovu priloga, dat je u Tabeli L Na osnovu antropo­
loških zapažanja u toku istraživanja nekropola u Gornjenici i Mahovljanima (i
laboratorijske obrade materijala iz Gornjenice) vidljiva je prevaga ženskih skeleta nad
muškim u Gomjenici i Mahovljanima (uz 21, odnosno 32 neodredena), a ta prednost
zabeležena je i medu malobrojnim skeletima iz Mihaljevića. U Petoševcima taj odnos je
obratan i visoku prevagu imaju muški skeleti (uz 27 neodredenih). Ono što je zajedničko
svim ovim nekropolama, osim Mihaljevića, to je visoki stepen mortaliteta dece i sasvim
mladih osoba, čiji su skeleti otkriveni u iznenađujućoj većini, a tako isto, srazmerno, i u
Grborezima i Rogačićim.a. • Za grobove u Cimu i Višićima (sem jednog), ova za­
31

ključivanja nisu moguća.

U svim ovim nekropolama pokojnici su bili položeni ispruženi na ledima, s retkim
32
izuzecima drukčijeg položaja nogu, npr. u Gornjenici ili, izrazitije, u Petoševcima. O
različitom položaju glave zatečenom prilikom istraživanja, koji je, uglavnom, frontalan
ili u profilu, rn.išljenja su različita, od pretpostavke da je to sekundaran položaj do
pretpostavke da je primaran,33 i očigledno je da će se ovo pitanje morati svestranije
proučiti. Položaj ruku pokazuje široku skalu raZnovrsnosti, koja je u ovde izdvojenim
nekropolama zastupljena sa osam varijanti, u veoma nejednakom medusobnom odnosu
(ovisno i o broju grobova u pojedinim nekropolama), predstavljenom u Tabeli II. Uočljivo
je da se tri nekropole s najvećim brojem grobova, koje su, inače, povezane mnogim
zajedničkim karakteristikama, u ovom pogledu veoma razlikuju. U Gomj enic i je u daleko
najvećem broju zastupljena varijanta a) sa rukama pruženim uz telo (oba pola i infanti),
zatim sledi, mada u mnogo manjem broju, varijanta c) s jednom rukom pruženom uz telo,
drugom spuštenom u krilo (uglavnom f) i varijanta b) s rukama spuštenim u krilo (fi inf.).
U Mahovljanima su podjednako zastupljene varijante a) i b), s rukama pruženim uz telo
(f. i inf.), odnosno s rukama spuštenim u krilo, a tek u manjoj meri varijanta c) sjednom

29 Z. Žeravica 1986, 157-158 i plan; N. Miletić 1956, 24, 35 i plan (odabrani grobovi) i
1961, 251; I. Ćremošnik 1953, 307, sl. 2 i 3; T. Ande1ić 1976, 190 i plan; I. Ćremošnik 1965,
202 i Prilog III; Š. Bešlagić 1964 (odabrani grobovi i plan)
30 N. Miletić 1980,148 i Prilog II, pjan; N. Miletić J967, UG-Ill i plan; Š. Bešlagić
1964,30 i plan
31 N. Miletić 1967, 83, 110, 141; G. Pilarić 1969; N. Miletić 1980,148,157 (deflnitivna
analiza osteološkog materijala, iz objektivnih razloga, na žalost, nije izvršena i moguće je da su
medu 32 nedefllirana skeleta mnogi, verovatno, muški); Z. leravica 1986, 157, 189; Š. Bešlagić
1964 (od 9 otkrivenih skeleta 7 pripada in fan ti ma ili juvenilima; I. Ćremošnik 1953,307
32 N. Miletić 1967, 111; Z. Žeravica 1986, 13).

33 N. Miletić 1967, Ill; Z. Žeravica 1986, 160

 TABELA I

Pol ORULJE NAKIT IDELOVI ODEĆE KE­ S­

RAMI­ TALO
hlk ZCl
3:;
_3::
r~
m»
N

..,::--,
~ -z
Ogrlice ~0en

"1,;.,i}J;I~~~~~~!J~~~~ ~is i~
~ ~~

l
Broj :2 ci. ci Š. g oi::
NEKROPOLE POL02AJ NEKROPOLE grobova ~~ 8-~"'; ~~ _!t V>­
r::D
O""
<~
m~
z~
V>­
l. Gomjenica Slobodni prostor 243 (246) 70 99 53 2-fl 126 21:06 l 8 II 5 5 4 5 2 150 • I • ;.:-.1
2. Mahovljani Praistorijska nekropola ? 35 28 2-fl 43 159 4 6 l 6 3 53 l. mY'
95 z~
3. Petoševci Slobodni prostor 161 46 10 79 l-I 56 2 109 3 3 3 6 14 l 27 3 . • {Tl o
;.:
4. Grborezi Slobodni prostor 9 I 7 JI-g 9 10 l l 2 4 2 6 • 4 • ;>:l
5. Mihaljevići Uz grobove rimske i doba se­ O
-o

6. Rogačići
obe naroda
Preromanička crkva uz rim­
6
411 IZ-II
6 9 l Il 3I II I l. " O
t-
m
e
ske grobove 6 I 4 l-I 21 I l l I. t;I)

7. Cim Uz ranohrišćansku baziliku i X

2Li!•
grobnice 36 ? I ? I ? 1 1-1111 1') 25
8. Višići U prostoru rimske vile 12 ? l ? /-1 3 21 2
TABELA II
MAHOV- MIHALJEVI ­
GOMJENICA PETOSEVCI GRBOREZI ROGA L I Ć I CIM VISIĆI
LJANI ĆI
al 140 al 18 al 15 al al _ al 6 al 18 (') al 12
bl 23 bl 18 bl 28 bl bl bi _ bi _ bi _
cl 43 cl 10 cl 15 ci _ ci_ ci _ ci _ cI _
dl 10 dl 6 dl 5 di _ di_ di _ di _ d/ _
el 2 el 9 el 3 el _ ei el_ ei 18 (?) e/ _
fI _ fi I fl 3 fi _ fi _ fi _ fi _ f/_
gi - gi I gl I gi - gi gi - gi - g/­
hl hl I hl 2 hi _ hi hi _ hi _ h/ _

al ruke pružene uz telo : e l ruke prekrštene na poja su :

b l ruke spuštene u krilo : fl ruke prekrštene preko grudi:
cl jedna ruka pružena uz telo , druga spuštei1a u krii o: gl jedna ruka na pojasu. druga preko grudi : -J
d l jedna ruka pružena uz telo. druga na pojasu : h l jedna ruka na poj asu. druga sp ušten a u kril o. -.o
 GZM (A), N.S. sV. 44,1989. str. 175-200
180 N. MILETIĆ, RANOSLOYENSKE NEKROPOLE U BiH

rukom pruženom uz telo, drugom spuštenom u krilo. U Petoševcima prednost ima

varijanta b) s rukama spuštenim u krilo (najviše inf. i iuv., a zatim m), a tek potom u
podjednakom broju varijante a) i e) s rukama pruženim uz telo, odnosno s jednom rukom
pruženom uz telo, drugom spuštenom u krilo (obe u većini m).34 Samo varijanta a), s
rukama pruženim uz telo, zastupljena je u Rogaćićima i Višićima, a kako je odnos ove
varijante prema varijanti e) s rukama prekrštenim na pojasu, jedinim zastupljenim u Cimu,
nejasan iz navedenog teksta, uzeli smo ih u istom omeru. Ostali odnosi vidljivi su iz
priložene tabele. Iz tog pregleda je evidentno da preovlađuje varijanta a) s rukama
pruženim uz telo (Gomjenica, Grborezi, Rogačići, verovatno Cim, Višići i ravnopravan
broj u Mahovljanima), a zatim, ali u manjoj meri , varijanta b) sa rukama spuštenim u krilo
(Mahovljani, ujednakom broju kao varijanta a), i Petoševci). Zanimljivoje da se varijanta
e) s rukama prekrštenim na pojasu, javlja, ipak, na pet nekropola u sasvim različitom broju,
u Cimu parirajući varijanti a), kao i da su sasvim retke varijante f), g) i h) konstatirane
pojedinačno u Gornjenici, MahovljaItima, Petoševcima i Mihaljevićima.
_Veliku razliku pokazuju ove nekropole i groblja u pogledu odnosa grobova s
nalazima prema grobovima u kojima oni nisu otkriveni. U Gornjenici (126; 17 m, 83 f,
24 inf. i 2 neodredena), Mahovljanima (43; oko 30 fi 13 inf.) i Cimu (15; koliko se iz
napomena o nalazima moglo zaključiti, u ženskim i dečijim grobovima) oni su konstatirani
u približno polovini grobova. U Petoševeima (56; 12 m, 8 f, 30 inf. i 6 neodredenih) i
Rogačićirna (2; I inf.) uz trećinu, a u Višićima samo uz jednu četvrtinu grobova (3; l fi
2 neodredena); ovaj odnos za Grboreze i Mihaljeviće nije moguće odrediti, s obzirom da
su ovde uvršteni samo grobovi s prilozima, kako je na jXlĆetku navedeno (v. Tabelu 1).35
Stavljanje posuda u grob, kao jedna od komponenata pogrebnog ritusa, zabeleženo
je samo u tri nekropole, u sasvim različitom vidu. U Rogačićima mala posuda nađena je
kod nogu dečjeg skeleta (tač. B).36 U Petoševeirna fragmentirane posude otkrivene su u
dva groba: u jednom (99 m) jedna, s ostacima nagorelih košćica (iznad glave), u drugom
dve (107 inf; kod glave i nogu).37 Grborezi se u ovom pogledu potpuno izdvajaju sa šest
posuda iz pet grobova, od kojih su tri dečija (74a ili b; 81a, inf: kod glave; 112 inf: kod
glave; 141 inf: dve posuđe uz levi bok; i u grobu oštećenom 1954: kod glave).38 Osim
toga, kao dalji vid ovih običaja, samo na ovoj nekropoli, u grobu 74 a ili b u blizini .F.sude
i u grobu 81a na grudima, zatečeni su ostaci, najverovatnije, kokošijih kostiju. 3 Istom

J4 N. Miletić 1967, III, T . II-V; N. Miletić 1980, 149, T. l-VIII (nakon detaljnije revizije
ovde neznatno korigiram date brojke); Z. Žeravica 1986, 158-159 (sa, inače, do sada najdeta­
ljnijom razradom svih varijanata i varijeteta, s. 130-131), Prilog I-V
Jj N. Miletić 1967, 114; N. Miletić 1980, 150; T. Anđelić 1976, 203-205, 220; Z.

Žeravica 1986, 165 (ovaj sam cxlnos donekle korigirala, mada smatram da bi, pri detaljnom uvidu,
taj odnos bio: II m, 12 f, 30 inf. i 3 neodređena); I. (:remošnik 1953,307; I. (:remošnik 1965,
202
J6 I. (:remošnik 1953,307,312, T. -';,2 (na planu, sl. 2, tačka B stavljena kod glave skeleta)

J7 Z. Žeravica 1986, 145,146, sl. 3 i T. VIII, 5; 146, 147, sl. 4 i 5, T. VIII, 4 (na tabli su
ovi brojevi zamenjeni); 165-166
J8 Š. Bešlagić 1964,86--87; gr. 74a ili b, s .24, T. XV, l i T. XXXIV; gr. 81a, s. 25, T .
XV, 2 (u tekstu pogrešno XIV, a) i T. XXXIV; gr. 112, s. 30-31, T. XX, 6 (u tekstu pogrešno
XX, 5); gr. 141, s. 36, T. XXV,3 i 4; gr. 1954, s. 54, T.XXXIII ,3
39 Š. Bešlagić 1964, 24, T. XVI, l; s. 25, T . XVI, 2 (u tekstu pogrešno XIV, 2)i T. XXXIV;
s.90-91
GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. SIr. 175-200
N. MILETlĆ, RANOSLOVENSKE NEKROPOLE U BiH 181

krugu običaja pripadaju i ostaci kalciniranih koščica s tragovima karboniziranog drveta

otkriveni uz desnu ruku muškog skeleta u grobu 222 u Gomjenici, ili gara i pepela u
nekoliko grobova uPetoševcima. 40
Za razliku od ovih redih vidova pogrebnih običaja (mislim na materijal iz Bosne i
Hercegovine), u svim ovde razmatranim nekropolama, osim u Mahov ljani ma , otkrivenje
veći ili manji broj rasutih sitnih fragmenata ranoslovenske keramike, naročito u Ro­
gačićima i Višićima,41 što predstavlja uobičajenu pojavu u širokom vremenskom rasponu
i na veoma širokom prostoru. Ovde spada i prilaganje probušenih rimskih novčića, koji
su, svakako u sekundarnoj upotrebi, otkriveni same u GOlJDenici (u 3 groba, od kojih 2
inf.), Mahovljan i ma (u 2 groba, od kojih I inf.) i Petoševcima (u 2 groba, od kojih I inf.)
kao odraz, takode, već široko rasprostranjenog običaja .
42

Svi ostali, bogati i raznovrsni nalazi na ovim nekropolama pripadaju oružju, nakitu,
delovima odeće i utilitarnim predmetima.
Oružje ili delovi bojne opreme predstavljaju sasvim retku pojavu izraženu samo
nalazom dva para mamuza različite tipološke pripadnosti otkrivenih u GonUenici i
Petoševcima; u Gomjenici su predstavljale jedini nalaz u grobu, a u Petoševcima su
43
dopunjene karikom, prstenima, praporcem i dugmetom.
za razliku od ove i svih ostalih vrsta nalaza, ono u čemu su nekropole o kojima je
ovde reč jedino istovetne je pojava naušnica, mada, razumljivo, u potpuno različitoj
zastupljenosti u pogledu broja, pojedinih tipova ili njihovih varijanata, datiranih u široki
vremenski raspon od 8. do početka 12. veka. Madaje i razlika u broju grobova u pojedinim
grobljima zaista velika (6:243), ipakje odnos u zastupljenosti naušnica u njima zapanjujući
(J :506). To je, svakako, posledica i pripadnosti ovih grobalja različitim tipovima rano­
slovenskih nekropola u Bosni i Hercegovini, jer eklatantna razlika u fondu naušnica iz
Gomjenice, Mahovljana i Petoševaca, i pored vidne neusaglašenosti u odnosu prema broju
grobova u njima, i sa ostalih grobalja, čini, izmedu ostalog, neizbežnom ovakvu podelu
(v. Tabelu I). Razlika u broju naušnica otkrivenih ujednom grobu vidljivaje iz poredenja
Rogačića sa najmanjim (I) i Gomjenice i Mahovljana sa naj većim dosada poznatim brojem
naušnica u jednoj grobnoj celini (12) .44
Nije moguće u okviru ovog rada dati potpuni pregled svih tipova naušnica i njihovih
varijanata, koji bi u kontekstu detaljnih kompariranja ovde datih nekropola bio neophodan,
zato ću se ovde ograničiti na moguća opšta zapažanja. Nijedan tip naušnica nije zastupljen
u svim nekropolama. Tako se ni jednostavne karike, izrađene uglavnom od bronze, rede
od srebra, koje čine deo nakita sve tri kulturne grupe, dalmatinskohrvatske, karan tansko­
ketlaške i bje1obrdske, koje su različito zastupljene u pojedinim područjima Bosne i
Hercegovine,4:> nisu pojavile u Rogačićima i Višićima, a rede varijante s kvačicama i

4O N. Miletić 1967,108,113; Z. Zeravica 1986, 165

41 l. Ćremošnik 1953.307,312; I. ĆremošDik 1965,202
42 N. Miletić 1967,139; N. Miletić 1980,150; Z. Zeravica 1986, 180
43 N. Miletić 1967 (gr. 53),90 i 138, sl. I ; Z. Zeravica 1986 (gr. 67),141,187-188, sl.
l, 2; Prilo!~ III, 4 i T. IV, 18-22
44 I. Ćremošnik 1953, 307, 312 (druga S-naušnica i jednostavni prsten nadeni su van
groba, u šulu); N. Miletić 1967,97-98, gr. 125 inf., T . XXII; N. Miletić 1980, 141, gr. 30 f, T.
XV
45 I. Ćremošnik 1951,242-269; N. Miletić 1963, 155-176 ; N. Miletić 1984 , 409-419
2
 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 175-200
182 N. MILETIĆ, RANOSLOVENSKE NEKROPOLE U BiH

petljama samo u nekima od njih. Medu velikim brojem karika koje su se pojavile u
Gon!ienici ili Petoševcima pojavile su se i sasvim specifične varijante kod kojih perla ili
bikonična jagoda čine dodatni ukras. 46
Naušnice dalmatinskohrvatske grupe pojavile su se u istom broju nekropola, ali u
drugom rasporedu: izostale su u materijalu iz Mahovljana i grobovima iz Rogačića. 47 U
ovoj grupi nalaza pojavili su se najstariji i istovremeno najluksuzniji nalazi, koje čine tri
zlatne grozdolike naušnice iz Grboreza i par zlatnih naušnica sa četiri jagode iz Višića,
izvedene u luksuznim zlatarskim tehnikama, filigranu igranulaciji, datirane u 9. vek.
Samo nešto skromniji je par srebrnih naušnica sa četiri jagode iz Mihaljevića. Naušnice
48

ove grupe, ali drugog oblika, s ovoidnom, ukrašenom ili sferičnom skromnjjomjagodom
otkrivene su samo u Gomjenici, Cimu (luksuznije) i u Petoševcima (skromnije). 49
Naušnice s koljenc i rna , jednim ili tri, fornliranim od sitnih granula, uglavnom od srebra,
pojavile su se samo u Cimu, a skromnije, s koljencima od obavijene filigrane žice, u Cimu
iGomjenici. 50
Mada S-naušnice, kao najkarakterističniji oblik naušnica bjelobrdske grupe, čine
brojno najbogatiji fond u ovde tretiranom materijalu, i mnogo šire, one su zastupljene
samo u pet nekropola, u omeru čije krajnje tačke čini fantastični fundus iz Gomjenice sa
230 bronzanih i srebrnih S-naušnica, sa čak i deset primeraka u pojedinim grobnim
celinama, i jedna naušnica iz Rogačića ili par srebrnih i ukrašenih iz Grboreza, uz 50
primeraka iz Mahovljana, odnosno 18 iz Petoševaca, izmedu njih, i potpuno odsustvo u
grobovima Mihaljevića, Cima ili Višića. 51 U Gomjenici i Mahovljanjma pojavile su se,
kao i kod karika, specifične varijante s apliciranom bikoničnomjagodom, a u Gomjenici
j Petoševcima sa perl om. 52 Ovaj prebogati fond S-naušnica pruža mogućnost ne samo
za tipološka i hronološka diferenciranja, ovisno od njihovih dimenzija i promera žice,
materijala od koga su izradene, vrste petlje (npr. kanelirana iz gr. 209 u Gomjenici) ili

46 N. Miletić 1967, 116; T. XXVIII (gr. 216) i T. XXIX, lO (gr. 188); T . XV (gr. 62) iT.
XXIX, II (gr. 24); T. VlII (gr . 21) i T. XXIX, 15 (gr. 91); Z. žeravica 1986,166; T. V, 1 (gr.
73) i 171 , sl. 9: 1,2 (iz razorenog groba)
47 Naroskana naušnica nađena je u šutu van groba u tački udaljenoj od grupe grobova
pripisanih ovom ranom periodu; I. l:remošnik 1953, 312 i plan, sl. 3
48 Š. Bešlagić 1964, 3(}-31, gr. 112 inf., T . XIX, 3; N. Miletić 1963, 173-4, sl. 16; I.
l:remošnik 1965,202-203, gr. C8 f, T . X, 10; N. Miletić 19842 , s. 417, sl. 145; N. Miletić 1956,
20, gr. 112 f, T. X
49 N. Miletić 1967,121-123, T. XXX, 1-3,7,8; T. XXXIl, 1,3,5; T. Andelić 1976,
204, 22(}-22 I , T . XIV, 6-8; Z. žeravica 1986,17[, sl. 9:3.4; T . VI, 8 (gr. 125), 13, 16 (gr.
132)
5O T . Andelić 1976, 203-204, 22(}-22 I , T. XIV, 1-5; N. Miletić 1967, 124, T. XXVIII
(gr. 231) i T. XXXII, 2 (gr. 233)
.ll N. Miletić, 117-118, T. XXIX, 4-9; I. l:remošnik 1953, 307 i 312, T. V, 12; Š.
Bešlagić 1964, gr. 112, s. 31. T. XIX, 1,2; N. Miletić 1980,150; Z. žeravica 1986, 169-170
.12 N. Miletić 1967, 119, T . XXII i XXIX, 12 (ovde iz teksta na s. 119 treba izostaviti T.
XXIX, lO; S-karika s perlom iz gr. 188 nije reproducirana, v. s. 104); N. Miletić 1980,150, T.
XIV, XV; Z. Žeravica 1986, 170, T. III, 25
 GZM (A), N.S. sv. 44, J989. str. J75-200
N. MILETIĆ, RANOSLOVENSKE NEKR OPOLE U BiH 183

dodatnih aplikacija,53 nego i za kompariranja njihove pojave kao jedinih tipova naušnica
u pojedinim grobnim celinama ili u jedva sagledivim kombinacijama sa drugim tipovima
bilo iste ili drugih kulturnih grupa. A i za njihovo radionićko poreklo, takode. Ova
analiziranja ostaju za drugu priliku.
Grozdolike naušnice, drugi karakteristićan oblik medu tipovima bjelobrdskog
nakita, ali i van domena ove grupe, javljaju se, takode, u širokom brojćanom rasponu, ali
su izostale u Rogaćićima, Cimu i Višićima. Njihova osnovna podela na prave grozdolike
oblike, bliže vizantijskim prototipovima, i na livene kopije luksuznijih oblika volinjskog
tipa, vidljivaje i medu nalazima ovih nekropola. Pored izrazitih primera prve grupe u vidu
srebrnih naušnica iz Mihaljevića i para srebrnih naušnica iz Grboreza, njeni nešto sk ronU1ij i
primerci, mada izradeni i od bronze i od srebra, koncentrirani su u tri severne nekropole,
medu kojima se istiću Petoševci, zatim Gornjenica, dok su se u Mahovljanima pojavili II
neznatnom broju. Medu naušnicama iz Gornjenice, kao protuteža mal ob roj nosti , pojavilo
se nekoliko primeraka sa specifićnim doc4lcima na unutrašnjoj strani luka, koji spadaju II
prave raritete. Grozdolike naušnice druge grupe ogranićene su samo na Gornjenicu, s
54

velikim brojem, i na Petoševce, sa skoro zanemarljivim. 55 Dalja varijanta ovib naušnica,

livenih uglavnom u bronzi, sa tri (samo u Gornjenici) ili ćetiri zakržljale jagode zaustavila
se, takode, u severnim nekro~lama, u Gornjenici i Mahovljanima skoro ravnomerno, a
u Petoševcima samo kao par. 56 Samo u Gornjenici iMahovljanima, takode u približno
istom broju, sreću se lunulaste naušnice livene u bronzi, identićnog oblika, sem priveska
kod jednog primerka u Gornjenici. Dok su u Mahovljanima unutar grobne celine nadena
najviše ćetiri primerka, u Gomjenici ih je bilo ćak osam, i mada se ovde ne uruštam u tu
vrstu zakljućaka, ipak napominjem da nikada nisu otkrivene uz S-naušnice. 7
Neobićni tip bronzanib naušnica sa jednom bikonićnom jagodom i petljama, koje
su prvi put u Bosni i Hercegovini i u velikom broju otkrivene u Gomjenici, u pojedinim
grobovima i do šest primeraka, a zatim u pribli.žnom odnosu još samo u Mahovljan.ima,
sa ćak osam primeraka u jednom grobu, pqkazuje, po mom mišljenju, vezanost za
proizvode i koncepcije istoćnoalpskog kruga. 58 Istim koncepcijama i kulturnom krugu
pripadaju i, još spec ifićnij e, bronzane naušnice sa tri bikonićne jagode i petljama, koje su
se, takode prvi put, pojavile u nekoliko grobova u Gomjenici, u jednom ćak i ćetiri
primerka, a onda u dva groba, kao par, u Mahovljan.ima. I dok su u Gomjenici, osim u
jednom grobu, uvek bile, povezane sa slićnim naušnicama s jednom jagodom, to nije bio
slućaj u Mahovljan.ima, gde su u oba groba kombinirane sa lunulastim naušn.icama. 59

~} N. Miletić, 117-119; N. Miletić 1980,150, nap. 13; najdetaljnije: J. Giesler 1981,40,

sl. 7, 60, 103-109; T. 53: 1,2 (raspon od 965-1100 g.)
~ N. Miletić 1956, 20, 28, gr. 112, T. X; Š. Bešlagić 1964, gr. 112, T. XIX, 4; Z. Žeravica
1986,173, T. I-VII; N. Miletić 1967,125-126,127, T. XXIX, 17-21 i T. XXXI, 16; N. Miletić
1980,152-153 (iz uništenih grobova), T. XI
~~ N. Miletić 1967,126, T. XXXI, 11,13-15, 18; Z. Žeravica 1980,175, gr. 139, T. VII,
4-6: J. GiesIer 1981, 101-103, T. 46 i 47 (o Gomjenici)
56 N. Miletić 1967, 128-129, T. XXXI, 7-10; N. Miletić 1980,152, T . XI, XV, XX
~7 N. Miletić 1967, 127-128, T. XXXI, 12, 17; N. Miletić 1980,152, T. IX, XI, XVI-XIX
58 N Miletić 1967,119-120, T. XXIX, 14; N. Miletić 1980,151, T. XI-XXI
~ N. Miletić 1967, 121, T. XXIX, 16 i T. XIV; N. Miletić 1980,151-152, T. XVlI; J.
Giesler 1981, 101, nap. 234: ne slaže se s ovom determinacijom, ali ne predlaže drugu, iako je
evidentno, izmedu ostalog, i po izuzetno retkim lokalitetima na kojima su se pojavile, da ne
pripadaju fondu ni dalmatinskohrvatskih ni bjelobrdskih naušnica.
 GZM (A), N.S. sv. 44,1989. str. 175-200
184 N. MILETIĆ, RANOSLOYENSKE NEKROPOLE U BiH

U bogatom izboru naušnica otkrivenih na ovim nekropolama pojavili su se prvi put

u Bosni i Hercegovini i šire i sasvim osobeni i retki tipovi. U Petoševcima, u dečjem
grobu, otkrivene su naušnice IW1Ulaste fonne specifićne varijante volinjsko-kijevske
grupe, s poreklom na vizantijskom Istoku, i, takođe u dečijem grobu, naušnica sa
vertikalnim priveskom od spiralno uvijene žice, ćije se poreklo naslućuje u istoćnoalpskom
krugu. Njima se prikljućuje i jedinstveni par posrebrenih naušnica sa stupićastim perfori­
60
ranim priveskom iz Mahovljana, nastalih u krugu velikomoravskog zlatarstva.
Ogrlice, koje uopšteno možemo podeliti na one koje su izradene ođ metala i one u
vidu niski od sitnih perlica, nisu ćesta pojava u nekropolama Bosne i Hercegovine uopšte,
pa ni u ovima izdvojenim ovom prilikom, ali su, s druge strane, zastupljene u veoma
razlićitom obliku . Izostale su potpuno samo u Rogaćićima i Cimu. U sasvim izuzetnu
pojavu spadaju dva bronzana torkvesa iz Višića, izrađena odjedne žice, otkrivena u istom
grobu, i srebrni torkves specifićno ukrašen iz G rboreza , koji su, najverovatnije, ovde
seklll1darno upotrebljeni. 61 Torkves iz Gornjenice, formiran od upletenih bronzanih žica,
pripada drugom tipu i njegovoj luksuznijoj varijanti (s filigranom niti) standardnog oblika
bjelobrdskog nakita. 62
Drugi oblik metalnih ogrlica predstavljaju niske komponirane ođ većeg ili manjeg
broja dvodelnih privesaka, istovetno ili razlićito ukrašenih, koje, takođe, pripadaju nakitu
bj ~lobrdske grupe i koje su otkrivene samo u Gornjenici (8) i uMahovljanima (4). Broj
privesaka u jednoj ogrlici varira od šest do ćetrnaest, obe u Gornjenici, gdeje u grobu 192
saćuvana i tekstilna traka na koju su bili prišiveni. Zanimljivo je dodati da su ove ogrlice
ćesto bile prilog uz skelete infanta . 63 Drugu varijantu ove vrste ogrlica bjelobrdskog tipa
ćine niske privesaka- praporaca, koji su ćesto kombinirani sa dvodelnim privescima ili
niskom perlica. Kao ogrlice otkrivene su u veoma malom broju samo u Gomjenici,
Mahovl~irna i Petoševcima, gde su, kao pojedinaćni primerci, mogli imati j drugu
funkciju. Sasvim neobićne, retke oblike pokazuju tri perforirana i ukrašena zvonasta
64

priveska iz dečijeg groba u Mahovljanirna, s poreklom u radionicama volinjske oblasti,

65
otkrivena uz ogrlicu od dvodelnih privesaka i nisku perli.
Sasvim redak tip ogrlica, ne samo u ovim nekropolama, predstavljaju niske od
metalnih bobaka u koje spada luksuzna niska od devet zlatnih bobaka ukrašenih u filigranu
i granulaciji iz Višića, kojaje ćinila celinu sa parom naušnica, i nešto skromnija niska od
sedam jednostavnih srebrnih bolJaka, otkrivenih uz torkves, iz Grboreza. Obe su nastale

IfJz. Žeravica 1986,176 - 177, gr. 8 i gr. 12, T. 1,7 i 8 i T. 11,19; N. Miletić 1980,153,
gr. 43 , T. XVII
61 l. Čremošnik 1965,202-203, gr. ClO. T. IX, 17, 18; Š. Bešlagić 1964,30,79-80,
gr. 112, T . XX, 3; N. Miletić 1978, 98, sl. 1,2 a, b, nap. 4: shćno mišljenje izražava P. Korošec
(za Ptujski grad) i J. Belošević 1980,92 (za Grboreze, Kašić - Mak1inovo brdo i Nin - Ždrijac)
62 N. Miletić 1967, 129, gr. 23, T. IX

63 N. Miletić 1967, 130-132, T. XIII, XVI, XVIII, XXI, XXV, XXVI, XXVII i T. XXXI,
1-6; N. Miletić 1980,154, T. XI, XVIII, XIX

64 N. Miletić 1967, 132, gr. 43 inf., T. XII; N. Miletić 1980,155, gr. 15 i 30, T . XIV i XV;
Z. Žeravica 1986, 178, gr. 141 (u tekstu pogrešno naveden gr. 9), T. VII, 15-25
65 N. Miletić 1980, 155, gr. 78, T . XIX
GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 175-200
N. MILETIĆ, RANOSLOVE NSKE NEKR OPOLE U BiH 185

u okvim luksuzne proizvodnje vizantijskog zlatarstva, odnosno dalmatinskohrvatskog

66
nakita.
Drugom tipu ogrlica, takode ćestih u okviru nalaza bjelobrdskog tipa, pripadaju
niske od sitnih raznobojnih perlica, koje su, kao prave ogrlice, otkrivene samo u tri
nekropole: u Mihaljevićima to je bila jedna, ali duga niska od oko hiljadu perlica s
kvaćicom za zatvaranje; u Mahovljanima šest manjih istovetnih niski (u ćetiri groba uz
metalne privcske), od kojih su najduže sadržavale oko 160-180 sitnih perlica, a u
U Gon~enici, Grborezima (grob 112), a
67
Grborezima, u grobu 133, samo oko 50.
naroćito u Petoševcima i Višićima perle su se pojavile u minimalnom broju i svakako nisu
ćinile samostalnu nisku . Treba napomenuti daje u Gomjenici ujedaom i uMahovljanima
u dva groba medu periicama nade na i po jedna dragocena kauri-školjka, ćij i je znaćaj već
68
ranije naglašen.
Uz sve ove raznovrsne ogrlice povremeno su se pojavili i privesci u vidu lunule,
razlićitog oblika i varijanti, veoma ćeste u krugu bjelobrdske grupe. U najjednostavniju,
i najstariju, varijantu spada neukrašena srebrna lunula iz Mihaljevića, koja je bila deo
dugaćke niske u grobu 112, dok su ćetiri istovetne lunule iz groba 23 u Gomjenici ukrašene
ugraviranim linearnim omamentom dopunjenim kruž.rum izboklinama , a tri, takode
istovetne lunule iz groba 141 u Petoševcima reljefnim geometrijskim ukrasom. Fragmen­
tirane lunule iz groba 100 u Gomjenici i groba 27 u Mahovljanima nije moguće bliže
odrediti . Ione su, kao i niske perli, otkrivene uglavnom u dečijim ili grobovima sasvim
69
mladih osoba. U ostalim nekropolama nisu se pojavile.
Kao poseban vid ukrasa, jedino u Gomjenici i Petoševcima pojavile su se i aplike i
ukrasne ploći ce razlićitog oblika i tipa, sasvim retke u inaće bogatom fondu nakita u Bosni
i Hercegovini . U Gomjellici to su ćetiri istovetne ukrašene kružne ploćice iz groba 149,
nastale u krugu dalmatinskobrvatske grupe, a u Petoševcima kružne i srcolike ukrašene
ploćice iz tri dečija groba, s asocijacijama na ukrase staromadarskog porekla preuzete u
7
stvaralaštvu bjelobrdskog kruga.
Kao sastavni deo odeće, delimično i kao ukras, dugmeta su otkrivena i medu
nalazima ovib nekropola, zastupljena u ćetiri nekropole u razi ići tom broju i obliku.
Jednostavna, sitna livena ili iskucana bronzana ili srebrna dugmeta, opšti detalj u nalazima
ranoslovenskib i kasnijih nekropola, u većem broju nađena su samo u Petoševcima, a u
Gomjenici, Mahovljanima i Mihaljevićima samo po nekoliko. 7 1 Sasvim drugom tipu
pripadaju luksuzniji , ukrašeni primerci, kao što su pozlaćeno dugme-privesak iz dečijeg

66 N. Miletić 1963,174, sl. 16; I. Cremo~nik 1965,202-203, gr. C8, T. X, 9; N. Miletić

19842 ,417, sl. 145; Š. Bešlagić 1964 , 30-31,80, gr. 112, T. XX, 4
67 N. Miletić 1956,20,31-32, gr. 112, T . III, X; N. Miletić 1980, 154, T. XII , XIV, XV ,
XVIII, XIX; Š. Bešlagić, 1964,34,89-90, T . XXIV, 2
li!! N. Miletić 1967, 87 , 132, gr. 40 inf.; N. Miletić 1980, 138, 139, 154 , gr . 4 inf, i gr. IS,
T. XII i XIV
(JJ N. Miletić 1956,20,32, T. X; N. Miletić 1967, 85,95,132, T . IX, XIX ; Z. Zeravica

1986,151,179-180, T . VII , 26-28; N. Miletić 1980,155, T. XIII

70 N. Miletić 1967, 133, T. XXIV i XXX, 6; Z. Zeravica 1986, 185, gr. 8,19 i 20, T. I,
26,27 i T. llI, 5, 6,8
71 Z. Zeravica 1986, 178-179; N. Miletić 1967, 132, T. IX i XXXII , 13; N. Miletić 1980,
155, T . XVI, XVII; N. Miletić 1956,25, gr . 97 (pozlaćena), T. ll, 21
 GZM (A), N.S. sV. 44,1989. str. 17S-200
186 N. MILETIĆ, RANOSLOYENSKE NEKROPOLE U BiH

groba 41 iz Petoševaca, tipićni ukrasni predmet u okviru velikomoravskih nalaza, i tri

dugmeta-priveska u vidu krupnih ovoiclnih~afoda s petljom iz dva groba u Gornjenici,
nastala u krugu dalmatinskohrvatskog nakita.
Na još manjem broju nekropola otkrivene su i kopće ili zaponi. Veoma redak nalaz
u Bosni i Hercegovini predstavlja ukrašena pseudokopća iz Petoševaea, srodna kopćama
sa avaroslovenskih nekropola Moravske i Madarske, a ništa manje nije zanimljiv, mada
sasvim drugog tipa, i zapon sa lunulastim dodacima iz Grboreza. Bronzana kopća iz
Gomjenice pripada vremenu seobe naroda i ovde je sekundarno upotrebljena. 73
Medu bogatim i raznovrsnim nalazima sa ovih nekropola narukvica je nađena samo
u grobu II u Petoševcima, u obliku koje je veže za starije oblike preuzete u krugu
74
bjelobrdskog nakita.
Pored naušnica, daleko najćešći deo nakita koji se sreće u ovim nekropolama
predstavlja prstenje, koje se, takode, javlja u iznenađujućem odnosu (l: 150, Mihaljevići
- Gornjenica), sa gustom koncentracijom u severni m nekropolama i potpunim izostankom
u Rogaćićima i Cimu. U ovom bogatom i raznovrsnom fundusu, koji najvećim delom
7S

pripada Gomjenici (150), a zatim Mahovljanima (53) i Petoševcima (27), sa minimalnim

brojem u Grborezima iVišićima (2) i već spomenutim iz Mihaljevića, u najvećem broju
zastupljeni su jednostavni, bronzani i sasvim retko srebrni prsteni u vidu obruća polu­
kružnog, trougaonog ili rombićnog preseka, ćesto ukrašenog urezima, izboklinama ili
krugovima, povremeno tordira.nog, koji jednako pripadaju nakitu bjelobrdske i ketlaške
grupe. Pojavili su se u Gornjenici, Mahovljanima i Petoševeima. 76 Prsteni sjednostavnim
obrućem ukrašenim kanelurarna ili zatvorenim zakovicom, karakteristićni za istocnoalpski
krug, sasvim su retki i otkriveni su samo u nekoliko primeraka u Petoševcima. 77 Nekoliko
prstenova sa stepenićastom i ukrašenom krunom, varijanta bjelobrdskih oblika, pojavilo
78
se, ponovo, samo u Gornjenici, Mahovljanima i Petoševcima. Malobrojni prsteni sa
proširenim prednjim delom, s ugraviranim ili cizeliranim ukrasom, ćesti u nalazima
istocnoalpskog kruga, u jednostavnom obliku, izraden i od bronze, nadeni su samo u
Gomjenici (2), dok srebrni prsten bogatije ukrašen potiče iz Grboreza. 79 Retki prsteni
jednostavnog ili kaneliranog obruća s uloškom pojavili su se samo u G rborezi ma ,
verovatno u Višićima i u nešto bogatijoj formi u Petoševcima. 80 Bogatiji oblik pokazuje

72 Z. Žeravica 1986, 179, T. IV, 2; N. Miletić 1967,123, gr. 117 inf. i 141, T. XX
73 Z. Žeravica 1986,187, gr. 41 inf., T. IV, 3; Š. Bešlagić 1964, 54, 83-84, T. XXXIII,
2; N. Miletić 1967,137, gr. 39, T. XXXII, 8
74 Z. Žeravica 1986, 184, T. 11,14

75 Jednostavni bronzani ersten iz Rogačića naden je, kao što sam navela, uz S-naušnicu u
šutu unutar ruševina crkve, I. C.emošnik 1953, 312, i sl. 2 plan, tačka S, T. V, II
76 N. Miletić 1967, 133-137, T. XXXII, 4, 7, 14-17; N. Miletić 1980, 155-156, T.
IX-XIX; Z. Žeravica 1986,180-183, T. II-VII; š. Bešlagić 1964,30,81 -82; I. L:remošnik
1965, 202, uz gr. C9 (fragmentirani)
n Z. Žeravica 1986, T . 1,6,25; T . ll, 20; T. VI, 4
78 N. Miletić 1967, T . XXXII, 8; N. Miletić 1980, T. XI; Z. Žeravica 1986, T.I, 5

79 N. Miletić 1967, T. XXVIII i T. XXXII, 12; š. Bešlagić 1964, T. XX,2

80 š. Bešlagić 1964, T. XX, 1 (srebrni); I. L:remošnik 1965,202 (iz šturog opisa bez
reprodukcije moguće je samo naslutiti da se radi o ovom obliku); Z. Žeravica 1986, T. ll, 16, 18
i T. VII, 33
GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 175-200
N. MILETIĆ, RANOSLovENSKE NEKROPOLE U BiH 187

nekoliko bronzanih i srebrnih prstena iz Gornjenice, Mahovljana i Petoševaca, čiji je

masivni obruč ukrašen u imitaciji filigrana i granulacije, s ulošcima u istaknutoj kruni,
koji su česti u nekropolama bjelobrdske grupe. 81 Najluksuzniju varijantu, svakako,
predstavljaju dva prstena sa istaknutom sferičnom krunom, bronzani i pozlaćeni, jedno­
stavniji iz Gomjenice i srebrni i bogatije ukrašen iz Mihaljevića, čijeje poreklo nesumnjivo
u krugu razvijene vizantijske zlatarske produkcije, s datacijom u 10-11. vek. 82
U najvećem broju grobova prsteni su zatečeni na ruci, osim u pojedinim slučajevima
kada su zatečeni uz glavu (Mahovljani, PelOševci), na grudima (Gorr1ienica, Petoševci) ili
kod stopala (Mahovljani), a sasvim izuzetnu pojavu u Bosni i Hercegovini predstavlja nalaz
iz Grboreza, gde su u grobu 112 bili obešeni na torkves. 83 Različit je broj prstenova
otkriven u pojedinim grobovima severnih nekropola, gde se taj broj kreće od dva do šest.
Po šest prstenova olkrivenoje u dva groba u Gomjenici (44 i 133), po pet u četiri groba
(73, 132, 156, 186), a po četiri prstena u Gomjenici u tri groba (9, 30, 131), u
Mahovljarrima takode u tri (3, 68, 81) i u Petoševcima u jednom (Il). Mada je prstenje
nošeno na obe ruke, u sve četiri nekropole gde je to bilo moguće utvrditi, uveliko preteže
običaj nošenja prstena na desnoj ruci, čak i onda kad ilije bilo i četiri Ullu!ar grobne celine.
Najzanimljiviji je u ovom pogledu grob 81 u Mahov ljarrima , gde su sva četiri prstena
nadena na jednom prstu desne ruke, a u ostalih pet grobova po dva. &4 Osim u jednom
muškom grobu u Gomjenici (9), sve ove specifičnosti vezane su za ženske grobove.
Mada nož spada u najčešće utilitarne predmete, otkrivenje, ipak, samo u Gomjenici
i Mahovljanima, u po jednom grobu, i u Grborezima čak u četiri groba; različitogje oblika,
sa velikom sličnošću u konturi ooža iz Gomjenice s jednim od noževa iz Grboreza (gr.
212b). U dva groba u Grborezima i u Gomjenici ležali su uz desni bok, dok je u
Maho~ima ležao na desnom ramenu, a u trećem grobu u Grborezima (212b) niže
glave. Iznimna je i pojava pršIjena u jednom grobu u Gomjenici i u dva groba, uz nož,
u Grborezima. I noževi i pršIjeni nadeni su samo uz ženske ili ske1ete sasvim mladih
osoba. 86
U sasvim izuzetne nalaze, ne samo u nekropolama Bosne i Hercegovine nego i
uopšte, spada koštana, ukrašena futrola otkrivena u jednom muškom grobu u Gomjenici,
u kojoj se, uz bronzani praporac i nedefinirani željezni predmet, nalazila i mala koštana
igla, koja pored jedne željezne igle iz Grboreza takode predstavlja pravu retkost. 87 Malom

81 N. Miletić 1967 (3), T. XXXII, 9; N. Miletić 1980(1), T . XI; Z žeravica 1986(2), T. VI,
19,20
82 N. Miletić 1967, 136, gr. 154, T. XXIV i T. XXXII, 11; N. Miletić 1956,16-17,29-30,
gr. 71, T. II, 11 (u tekstu na s. 29 pogrešno navedeno Ill, 11) i T . IX, 2; V. Jovanović 1988,
264-269, sl. 1-30
83 Vidi nap. 76

84 Vidi nap. 76; Gornjenica T. XV, XXV, XI; Mahovljani T. XII, XVIII, XX; Petoševci T.
II
8~ N. Miletić 1967,137, gr. 62 f, T. XV i T. XXXII, 19; N. Miletić 1980,156, gr. 91, f.
T. VIII i XX; Š. Bešlagić 1964, 89, gr. 140 iuv . m, 141 inf, 212b iuv, gr. iz 1954; T. XXV, 1;
XXIX, 6; XXXIII, l
86 N. Miletić 1967, 137, gr. 91 f; Š. Bešlagić 1964, gr. 212b iuv . T. XXIX, 4 i grob iz 1954,
s . 54
81 N. Miletić 1967,137 (gr. 109 m, uz levi b(l,-), T. XX; Š. Bešlagić 1964, 85 (Gr. 161 m,
kod desnog ramena), T. XXXIII, 5
 GZM (A), N.S. sV. 44,1989. str. 175-200
188 N. MILETIĆ, RANOSLOVENSKE NEKROPOLE U BiH

koštanom iglenicom, otkrivenom uz bogate nalaze u dečijem grobu 100 u Gornjenici, s

poreklom u staromadarskom materijalu,88 iscrpljen je fond nalaza u grobovima ovde
uključenih nekropola.
Smatrajući da bi bilo korisno sagledati odnos položaja ruku pokojnika, kao jednog
od vidova pogrebnog običaja, prema polu (i uzrastu) i nalazima, pokušaću da dam
delimičan pregled toga odnosa u ovim nekropolama, a što je za Petoševee, u odredenoj
meri, učinio Z. Zeraviea. U tu svrhu izdvojila sam samo grobove sa bogatijim ili
89

specifičnim nalazima, a u preglednoj tabeli samo najbogatije.

U Gornjenici se bogatijim nalazima izdvajaju 42 groba, 90 medu kojima su u 26 ruke
pružene uz telo (al), u 5 spuštene u krilo (bl), u 8 je jedna ruka bila pružena uz telo, druga
spuštena u krilo (cl), kod jednog je jedna ruka ležala na pojasu, druga u krilu (fl), a kod
dva zbog oštećenosti ovaj položaj nije mogao biti utvrden. Od 22 groba sa najbogatijim
nalazima kod 15 su ruke ležale uz telo (al), kod 2 u krilu (bl), kod 4 jedna uz telo, druga
u krilu (cl), a kod jednog su bile oštećene. Kao što se iz priloženog pregleda vidi, svi
predstavljaju ženske grobove, a medu njima je šest sa skeletima infanta ili juvenila. U
muškom grobu sa mamuzama (53), kao i u ženskom grobu sa nožem (62) i dečijem grobu
u kome je nadena kauri-školjka (40) ruke su bile pružene uz telo (al).

gr. 23, a, iuv. f gr. 64, b,e gr. 132, b,f gr. 156, a,f gr. 216, a, f
gr. 30, a, f gr. 69, a,f gr. 133, a,f gr. 159, a,f gr. 117 ­ inf.
gr. 40, a, inf. gr. 73, a,f gr. 145, a,f gr. 161. e, f
gr. 43 , a, inf. gr. 100, a, inf. gr. 149, eJ gr. 186, a, f
gr. 44, a, f gr.125, e, inf. gr. 154, aJ gr. 205, e, f
U Mahovljanima se može izdvojiti 13 grobova sa bogatijim nalazima 91 , medu kojima
su kod 4 ruke bilc pružene uz telo(a/), kod 3 spuštene u krilo (bl), kod 4 prekrštene na
pojasu (el) i u dva kombinacija ovih položaja. Najbogatije nalaze sadržavaloje 8 grobova,
od kojih su kod 3 ruke ležale uz telo (al), kod tri prekrštene na pojasu (el), kod jednog u
krilu (bl) i kod j ednog jedna uz telo, druga u krilu (cl). Svi su pripadali ženskim skeletima,
medu njima 6 infantima i juvenilima. U ženskom grobu sa nožem (9 I) ruke su ležale u
krilu (bl), a u dečijem grobu u kome je nadena ka uri-školjka (4) prekrštene na pojasu
(el).

gr. 3, e, iuv. f gr. 30 , a, iuv. f gr. 48, a, inf. gr. 78, a, inf.
gr. 15, e, f gr. 43, b, iuv. f gr. 68, e, iuv. f gr. 92, e, f
Približno isti broj grobova s bogatijim nalazima izdvaja se i u Petoševeima -1492 ,
medu kojima su kod 3 ruke ležale uz telo (al), kod 4 u krilu (bl), kod 2 jedna na pojasu,
druga u krilu (hl), kod j ednog jedna uz telo, druga u krilu (cl), kod jednog jedna na pojasu,
druga preko grudi (gl), a kod dva su ruke bile oštećene. Od njih se najbogatijim nalazima
izdvaja 6 grobova, jedan muški, dva ženska i tri dečija, kod kojih su u po jednom grobu
ruke ležale uz telo (al), u krilu (bl), jedna uz telo, druga u krilu (cl), iJi jedna na pojasu,

88 N. Miletić 1967,137, T. XIX; J. Giesler 1981,25

89 Z. Žeravica 1986, 156---157, 165; J. Giesler 1981, npr. s. 37,67
90 N. Miletić 1967, 141, 145 (navedeno 41:21)
91 N. Miletić 1980, 157 (uopšteno)
92 Z. Žeravica 1986, Prilog l-V i T. I-VII
GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. Str. 175-200
N. MILETIĆ, RANOSLOVENSKE NEKROPOLE U BiH 189

druga u krilu (h l ), a kod dva ovaj položaj nije bilo moguće odrediti. U muškom grobu sa
mamuzama (67) jedna ruka ležala je na pojasu, druga u krilu (hl), u muškom grobu sa
posudom (99) u krilu (bl), a u dečijem grobu sa posudama (107) ruke su bile oštećene.

gr. 8 - inf. gr. 41, b, inf. gr. 132, a, f

gr. ll, c, f, gr. 67, h, m gr. 141 - inf.
U Grborezima, u grobu s najbogatijim nalazima (112), dečiji skelet bio je sasvim
oštećen, a položaj ruku nije mogao biti odreden ni kod skeleta 74a ili b, s posudom i
kokošijim kostima, koji su pripadali odraslim osobama čiji pol nije utvrden, kao ni u
dečijem grobu s dve posude (141), u grobu mlade žene, s nožem (212b) ili u grobu
oštećenom 1954, s nožem i posudom. U dečijem grobu s posudom i kokošijim kostima
(81a) ruke su ležale uz telo (al) , a u muškom grobu s nožem (140) u krilu (b/).93
U Mihaljevićima, u ženskom grobu s bogatim nalazima (112) ruke su bile oštećene,
a u ženskom grobu sa srebrnim prstenom (71) ležale su prekrštene na pojasu (e/).94
U ženskom grobu s luksuznim nalazima u Višićima (C8) ruke su bile pružene uz
tel? (al), d?~~e za grob s torkvesima (CIO), čiji pol nije naznačen, ovaj položaj
naj verovatn lj l.
Za Cim, u kome su uopšteno konstatirane varijante s rukama pruženim uz telo (al)
ili prekrštenim (el), uz mišljenje da nalazi, medu njima i oni skupoceniji, izgleda, potiču
samo iz ženskih i dečijih grobova, drugih podataka nema. 96
Kao što se iz priloženog pregleda vidi, najbogatiji nalazi veoma često potiču iz
dećijih grobova.
U bogatom fondu nalaza sa ovih nekropola, koji se najvećim delom može svrstati
u već poznate kulturne grupe, izdvajaju se nalazi čije poreklo izlazi iz njihovog kruga.
Ovde spadaju tragovi sahranjivanja incineracijom sačuvani u Petoševcima i, možda, u
Gomjenici, prilaganje posuda uz pokojnike, konstatirano u Petoševcima, Rogačićima i,
naročito, uz životinjske koščice, u Grborezima, ili noža i pršijena u Gomjenici, MahovIja­
nima i, ponovo, naročito u Grborezima. Vremenu seobe naroda pripada, svakako, kopča
iz Gornjenice i, najverovatnije, torkvesi iz Grboreza i Višića zatečeni u sekundarnoj
upotrebi. Pseudokopča iz Petoševaca veže se za nalaze iz avaroslovenskih nekropola, a
narukvica, aplike i ukrasne pločice iz Petoševaca i mala iglenica iz Gomjenice, možda i
koštana futrola, asociraju na staromadarske tradicije. Iz franačkog kruga karolinškog
doba, posredno ili neposredno, dospele su mamuze, jednostavne iz Gomjenice i razradeni­
je, s ukrašenim krakovima, iz Petoševaca. Krugu velikomoravskog nakita pripada
ukrašeno dugme iz Petoševaca i par srebrnih naušnica sa stupičastim priveskom iz
Mahovljana. Poreklom sa Istoka, verovatno iz volinjske oblasti je par retkih, krupnih
lunulastih naušnica iz Petoševaca i tri perforirana srebrna priveska iz Mahovljana.
Vizantijskom krugu, sjasnijim prizvucima, u starijoj fazi pripadaju tri zlatne naušnice iz
Grboreza i zlatna garnitura iz Višića, u mJadoj fazi srebrne grozdolike naušnice i srebrni
prsten iz Mihaljevića, kao i bronz.ani i pozlaćeni prsten sa kupolom iz Gomjenice. Primetno
je da najveću šarolikost u ovom pogledu pokazuju nalazi iz Petoševaca, a zatim iz
Gornjenice.

93 Š. Bešlagić 1964, 30, 24, 36, 45, 54, 25

94 N. Miletić 1956, 20 i 16
95 I. Ćremošnik 1965,202 i Prilog III, plan
96 T. Andelić 1976, 190 i 220
190 N. MILETIĆ,

Svi ostali nalazi pripadaju, okvimo, trima kultu mim grupama,97 s većom ili
zastupljenošću pojedinih od njih u pojedinim nekropolama ili čak II celinama.
Nalazi dalmatinskohrvatske grupe, datirani u razdobUe 9 - 12. veka, uglavnom naušnice,
otkriveni su u Mihaljevićima i Cimu, s napomenom da su zlatni
nalazi iz Višića i Grboreza medu nalaze vizantijskog mada su ovi tipovi
II njenoj najranijoj fazi. Od ostalih nekropola
iCimu.
ili karantansko---ketlaškom krugu, sa nalazima datiranim II raspon
od 8. do 10. veka, može se deo naušnica i prstenova iz iMahovljana,
nekoliko nalaza iz Petoševaca i srebrni prsten s uloškom i cizeliranjem ukrašeni prsten iz
Grboreza.
Bjclobrdskoj kultumoj gru~i, datiranoj od sredine 10. do kraja ll. delimično
i u prvim decenijama 12. veka, 9 pripada većina nalaza iz Mal10vljana i
Pc!oševaca (naušnice, torkves, ogrlice, privesci, lunule, dugmeta, prsteni i srebme
naušnice, niska perli iz Grboreza, duga niska perli i lunula iz Mihaljevića i S-naušnica
iz Rogačića, pokrivajući sve njene faze u različitom stepenu. Najbogatije i najraznovrsnije
nalaze ove gmpe dalaje, to očigledno, nekropola u Gon~enici.
Već je davno uočeno različito svih ovde navedenih nalaza u
okviru pojedinih nekropola ili grobnih celina, o čemu će se u hronološkim
razmatranjima, koja ovde nisu predmet rasprave, morati voditi računa.
tipova sve tri grupe, pored onih posebno izdvojenih
II Gomjcnici, i II nmogo manjoj meri II Petoševcima i, II obzir i zlatne
u Grborezima. Pojava nalaza samo istočnoalpskog i bjelobrdskog zabeležena
jedino u Mahovljanima, a dalmatinskohrvatskih i bjelobrdskih tipova samo u
Mihaljevićima. Nalazi isključivo dalmatinskohrvatske grupe otkriveni su samo u Cimu i,
ako ovde uključimo zlatni nakit, u Višićima. Isključivo bjelobrdska grupa zastupljena je
nalazom (ili nalazima, ako uzmemo II obzir drugu S-naušnicu i nađeni u šutu) iz
Rogaćića. Dalmatinskohrvatska gmpa zastuptjenaje u šest nekropola, od naj severnij ih do
najjužnijih lokaliteta, bjelobrdska u pet, od najsevemijih do područja centralne
nalazi iSločnoalpskog kruga samo na u severnom području i pojedinačnim
nalazom u Grborezima. Ova prednost pojedinih grupa u broju nekropola u kojima su
zastupljene nije istovremeno odraz i zastupljenosti.
Pored nekoliko elemenata i su, uz nekoliko zajedničke svim
ovim nekropolama i grobljima, kao odsustvo zaštitnih okvira u Grborezima),
položaj na visoki mortalitet infanata i juvenila i bogati prilozi u njihovim
grobovima, fragmenti keramike (osim u Mahovljanima) ili pojava naušnica, jedina
zajednička crta bez izuzetka ne samo medu nalazima sa ovih nekropola, nego i u
celokupnom fundusu ovoga u Bosni i kojaje kao specifična davno

97 Zadržaću za sada ovu uobičajenu podclu, madaje jasno da se tipovi i oblieijavljaju

i vJ.n prostora ovih grupa i na Istoku i na Balkanu. O tome npr. Z. Vinski 1982, 227-228 ili J.
Giesler 1981, 94-103
98 Datacija: Z. Vinski 1971, P. Korošec 1979, 306; za prsten sa zakovicom iz Petoševaca
v. J. Giesler 1981,111.9-10 v. N. Miletić 93-111. sl. l, T. J-III
99 Najskorije: J. Glesler 1981, T. 53:1,2
GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. SIr. 175-200
N. MILETIĆ, RANOSLOVENSKE NEKROPOLE U BiH 191

uocena i koja se nije izmenila,IOO jeste potpuno odsustvo simbola verske pripadnosti i
IOI
savremenih novaca, čime je onemogućeno preciznije datiranje pojedinih od njih.
Ne razrađujući medusobni hronološki odnos ovde razmatranih nekropola i grupe
grobova, koj i bi, s obzirom na nalaze izdiferencirane hronološke pripadnosti često i unutar
pojedinih grobnih inventara, morao biti predmet posebne studije, smatram da na poćetku
ove skale stoji grob C8 sa zlatnom garniturom iz Višića, a na njenom kraju grob 71 sa
luksuznim srebrnim prstenom s kupolom iz Mihaljevića.
Nekropole u Mahovljanima i Petoševcima izdvajaju se po tome što su jedine u čijoj
je blizini otkriveno i njima savremeno naselje, za sada naj i mpozan tn ij e, tipa gradišta, na
lO2
lokalitetu Berek, takode u Mahovljanima .
Ovde izneta zapažanja svakako ne predstavljaju potpunu sliku o svim dosada
poznatim grobovima i nalazima ovog razdoblja u Bosni i Hercegovini, ali se samo može
žaliti đa i kod mnogih sa izuzetno značajnim i retkim prilozima, otkrivenim pod različitim
okolnostima i u novije vreme, nedostaju podaci neophodni za ovu vrstu sagledavanja.

JOO N. Miletić 1972, 125

JOJ Sasvim izolirani nalazi ove vrste otkriveni su u nekropolama čija obrada tek predstoji.
J02 N. Miletić 1980, 158; N. Miletić 19842 ,394-395, sl. 127; Z. Žeravica 1986, 193

LITERATURA
T. ANDELIĆ 1976 - Kasnoantička bazilika u Cimu kod Mostara. GZM n. s. A, XXIX (1974),
1976, 179-226, Pl. l, T. I - XVIII
J. BELOSEVIĆ 1980 - Materijalna kultura Hrvata od 7 - 9. stoljeća . Zagreb, 1980
S. BESLAGIĆ ­
D. BASLER 1964 - Grborezi - srednjovjekovna nekropola, Sarajevo, 1964
I. ČREMOSNIK 1951 - Nalazi nakita u srednjevjekovnoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu.
GZM n. s. VJ, 1951,241-270, T. 1- IV
1953 - Izvještaj o iskopinama u Rogačićima kod Blažuja. GZM n. s.
VIII, 1953,303-315, PrI. 2, T . I - V
1965 - Rimska vila u Višićima. GZM n. s. A, XX, 1965, 147-221,
PrL 3, T. I - XXIII
J. GIESLER 1981 - Untersuchungen zur Chronologie der Bijelo Brdo-Kultur. Praehistorische
Zeitschrift 56. Band 1981, H. l, Berlin - New York
V. JOVANOVIĆ 1988 - Prilog proučavanju prstena Stefana Prvovenčanog. Zbornik radova
Studenica i vizantijska umeU10st oko 1200. godine, Beograd, 1988,
257-270, sl. 1-31
P. KOROSEC 1979 - Zgodnjesrednjeveška arheološka slika karantanskih Slovanov , I i 2.
Ljubljana 1979
N. MILETIĆ 1956 - Nekropola u selu Mihaljevićima kod Rajlovca. GZM n. s. A, XI, 1956,
9-39, PIl, T . I - XII
1961 - Nekropola u selu Mihaljevićima (rezultati naknadnih iskopa­
vanja). GZM n. s. A, XV-XVI, 1960--1961,249-257, Pl. l, T . I ­
III
 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. str. 175-200
192 N. MILETIĆ, RANOSLOYENSKE NEKROPOLE U BiH

1963 - Nakit i onlŽje IX-XII veka u nekropolama Bosne i Hercego­

vinc. GZM n. s. A, XVIII, 1963, 155-178
1967 - Slovenska nckropola u Gomjenici kod Prijedora. GZM n. s. A,
XXI-XXII, 1966-1967,81-154, PrI. 3, T. {- XXXII
1971 - Do završnih stoleća srednjeg veka. U: Laktaši. Laktaši, 1971,
15-28
1972 - Resu!taLS dcs recherches sur la periode paleoslave en Bosnie­
Herzegovine . BaJcanoslavica l, PrUep--Beograd, 1972, 121-128
1975 - Elementi della cultura di Koettlach in Bosnia e Ercegovina.
Balcanoslavica 4, Beograd-PriJep, 1975,93-1 ll, T. I - III
1978 - Ref1ets des Grandcs Invasions en Bosnie-Herzegovine. U:
Problemi seobe naroda u Karpatskoj kotlini. N ovi Sad, 1978,97-107,
sl. 2, T. I - IV
1980 - Slovenska nekropola u Mahovljanima kod Banjaluke. GZM D.
s. A, XXXIV (1979),1980,137-181, PrI. 2, T. I - XXI
1984 - Rani srednji vijek. U: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od
najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast. 2 izd.,
Sarajevo, 1984,375-434
G. PILARIĆ 1969 - Antropološka istraživanja slavenske populacije sa Baltinih Bara kod
Gomjenice. GZM n. s. A, XXIV, 1969, 185-211, PrI. 12, T. I - VI
Z. VINSKI 1971 - Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400. do 800. godine. VAMZ, 3 ser., sv.
V, Zagreb, 47-73
1982 - Prikaz: S. Ercegović-Pavlović, Les necropoles roma ines ct
medi6vales de Mačvanska Mitrovica, Sirmium XII, Beograd 1980.
SHP, III Ser. - sv. 12, Split 1982,223-233
Z. :lERA VICA 1986 - Ranoslovcnska nekropola Bagruša u Petoševcima kod Laktaša. GZM n.
s. A, 40--41. 1985-1986, 129-209, PI. I, PrI. I-V, I - VIII

ZUSAMMENFASSUNG

FRUHSLAWISCHE NEKROPOLEN IN BOSNIEN UND HERZEGOWINA

- KOMPARATIVE BETRACHTUNGEN

Diese Arbeit ist der erste Versuch, die bisher erforschten W1d publizierten fri.ihslawischen
Nekropolen W1d Graber-Gruppen hinsichtlich ihrer Lage, ihres Umfangs, der GrabkoDstruktion
und - orientierung, des GeschJechLS W1d der Lage des Verstorbenen (besonders der Arme), der
ZahJ der Graber mit Beigaben und der Grabfunde zu vergleichcn. Dabei ist zu betonen, dafi hier
nur dic Begriibnisstiitten einbezogen wurden, fur die alle oder der gro/he Teil der angefiihrten, fur
eine solche Betrachtung relevanten Elemente zur VerfugWlg standen. Es handelt sich da um
Gomjenica b. Prijedor, Mahovljani W1d Petoševci b. Laktaši in der UmgebWlg von Banjaluka,
Grborezi b. Livno, Mihaljevići W1d Rogačići in der UmgebWlg von Sarajevo, Cim b. Mostar und
Višići b. Čapljina.
Ganz offensichtlich unterscheiden sich diese Graberfelder schon ihrer Lage nach, was davon
abhangt, ob sie sich auf freie m Raum erstrecken (Gomjenica, Petoševci, Grborezi) oder an eine
Lokalita.t aJterer Epochen gebWlden sind, an die urgeschichtliche (Mahovljani), rčimische (Mihalje­
 193

von
und dem silbernen

ist
von Kindern oder

- Glasnik
 G2.M (A), N.5. sv. 44, 1989 str. J7S -2eO
194 . MILETIĆ, RA OSLO VENSKE NEKROPOLE U BiH

Zu den gemeinsal1lcn Ziigcn aller die. cr Grtibn fcl der·- die mal ohne Allsnahme, und was
nicht nur sic betIiffl geh6rt das Nichtvo handensein religioser Symhole und zeil.elltsprcchenden
numismatischcn Materials, wodurch eine genauere Datien1l1g der einzelnen Typcn oder Grabein­
cheitcn gewisscrrna/)en erschwert ist. Doch aufgrund dieser Funde und der hier einbezogenen
Elemcnte sind [einere ehronologische Unterschicde im Rahmen der angefilhrten Zcitspanne
abzuJesen, was als Gegenstand einer zukiinfLigen Studie verbl eibt.
Und obwohl dies versland1icherv.eise kein vollstindiges Bild von allen bisher in Bosnien
wld der Herzegowina entdeckten fri.ihslawischen Griibern und EinzcJfundcn bietet, da manche aus
anfangs angefl'i.hrten Gri'mden nicht beri.ick~ i l' hligt wurden, glaube ich, da/) auch cine so begrenzte
Gruppc von Nekropolen (mit den wichtig~ten darun ter) cine Grundlagc fUr eine nuancierte
BetIachtung dieses Segments fri.ihmittelallerlichcn a <.: iliiologischcn H interlasscnscbaft bieten wird.

Obersclzung:
Ingrid Kostić
GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 175-200
N. MILETIĆ, RANOSLOVENSKE NEKR OPOLE U BiH 195

PLAN II

" MAHOVLJANI"
LOKALITET LUKE - KUŽNO GROBLJE

'" o , l ) , 1 • , la '"
! : !

20~

36
31
ac;=:

15
o O ~~ o( 76 o
35. Cl 61
~f::.. oc.:.::
52 18
"C-.
81'

tS 88
\)89
't-
~
\\

13'
 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. SIr. 175-200
196 N. MILETIĆ, RANOSLOYENSKE NEKROPOLE U BiH

TABLA I

Gomjenica: grob 44

Foto: M. Sever
GZM CA), N.S. sV. 44, J989. SIr. 175-200
N. MILETIĆ , RANOSLOVENSKE NEKROPOLE U BiH 197

TABLA"

Gomjenica: grob 44

OO

Foto: M. Sever
 GZM (A), N.s. sv. 44, 1989. SIr. 175-200
198 N. MILETIĆ , RANOSLOVENSKE NEKROPOLE U BiH

TABLA III

!
r

1
Mahovljani: grob 68

o o
Q

Petoševci: rob 141

2
Foto: M . Sever
 U Bill 199

TAD AIV
Grborezi : grob 112

o u
.0 o
- - -- -- -- - - - - -
Foto: R. Rosić
 . GZM (A), N.s. sV. 44, 1989. Str. 175-200
200 N. MILE 1 IC, KANOSLOV ENSKE NE KROPOLE U BiH

TABLA V
Miha ljevići : grob 112
1

Višići: grob Cs 2

Foto : M. Radovanović
 GZM (A), N.S. sV . 44,1989, str. 201-208.

UDK 930.26 Origi.nalni naučni rad

o PROBLEMATICI SREDNJOVJEKOVNIH NADGROBNIH

SPOMENIKA

Dr ALOJZ BENAC, Sarajevo

U prvom dijelu ovog rada se iznose podaci o ui osnovne faze istraživanja

nadgrobnih spomenika - stećaka u Jugoslaviji . Više pažnje je posvećeno periodu
poslije II svjelSk og rata kadaje sakupljeno najviše podataka ikadaje publikovan čitav
niz regionalnih monografija. U isto vrijeme su iznesene i gJavne teze o karakteru ovih
spomenika, pri čemu se upozorava da ih strani autori uporno pripisuju samo
pripadnicima bosanske crkve, dok domaći struč njaci više naginju tezi o njihov om
općenarodnom karakteru. Izneseni su i pojedinačni doprinosi jugoslavenskih
stručnjaka u ovom pogJedu (Ć . Trubeika, V. Ćurčić, N. Miletić, Š. Bešlagić i drugi).
Autor je predložio i neku vrstu orijentac,ije za buduća istraživanja. Ona sadrži: nove
monografije O grupama nekropola, sistemalSka antropološka istraživanja, široke
tipološke analize, odnos prema učenju bosanske crkve, umjetničke analize i šira
historijska razmatranja.

Od prvih podataka o stećcima iz sela Ladevine kod Rogatice, koje je oko 1530.
godine objavio Benedikt Kuripešić, tumač poslanstva Ferdinanda I, sve do dana današnjeg
ne prestaje interes ljubitelja starina i odgovarajućih stručnjaka za ove spomenike. Više od
četiri i po vijeka o njima se piše, raspravlja, prikupljaju se podaci i stvaraju teze. Naravno,
dugo vremena, zapravo sve do austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, može se
govoriti samo o sporadičnim vijestima i impresijama nekih stranih intelektualaca, kao što
su Alberto Fortis, Aleksandar Sapieha, Ami Boue, Otto Blau , Arthur Evans i drugi, pa i
nekih domaćih ljubitelja starina (npr. Andrija Kačić-Miošić, Petar Bakula, Martin
Nedić). Većina njih je smatrala da su to tvorevine srednjovjekovnih majstora i samo taj
rezultat dovoljan je da se pozitivno ocijeni interes za stećke u predaustrijskom vremenu.
Već tadaje, dalje, uočeno da ti spomenici nisu isključivo vezani za Bosnu i Hercegovinu,
nego da ih imajoš u Dalmaciji, Crnoj Gori, Srbiji i nekim drugim krajevima. Ovdje treba
napomenuti da je Franjo Rački koju godinu prije austrougarske okupacije Bosne i
Hercegovine postavio svoju poznatu tezu o bogumilskom karakteru bosanske crkve (F.
Rački, Bogomili i patareni, Rad JAZU , 7, 8 i 10, Zagreb 1869170), štoje imalo veliki
uticaj i na kasnije razmatranje umjetnosti na stećcima .
Prvi naučni pristup proučavanju stećaka počinje za vrijeme austrougarske uprave.
Bilo je nekoliko razloga za takav pristup: osnovan je Zemaljski muzej u Sarajevu, u kojem
rade školovani stručnjaci, arheološka istraživanja, pa i proučavanje stećaka pogodovalo je
općim političkim i kulturnim stremljenjima austrougarske vlasti, bogumilska teza o
karakteru tih kamenih spomenika je, takoder, pogodovala novoj vlasti . Pored Vida
 GZ M ( A ), N.S. Sv. 44 , 1989 st r. 201 -208
202 A. lJ f'NAC , O PROBLEMATICI SR DNJOV J E KOVNIH NADGR O BNIH SPOM EN IKA

Vulctića- Vuk asovića, Petra Kacra, Koste Hormanna i nekih d rugih autora Ćiro Tmhelka
j c najvi šc dop rinio II tom pe riodu dalje m upoznavanju ~ bosan s k ih mramorova«, a isto tako
je njcgova osnovna »zasluga .. što je do prvog svjetskog rata izrazito dominirala bogumilska
tcza o karakte ru st cć aka . On se sasvim pri klonio ocjcnama Franje Rač kog i ove spomenike
čv rs to vezao za bosansku crkvu, koja bi bila g la vn i nosilac bogumiisk e hereze na Balkanu
(Ć. T ruhcJ i-. a , Osvrt na sredovječne kultu rne spomcnike Bosne, Glasnik Zemaljskog
muzcja XXVI, Saraj evo, 1914,22 1-252; bibliografske podatke o drugim pomenutinl
autorima vidi kod Š. Bešlagića, Stećci-kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982 , 26---29,
588- 612) .
Reakcij a na takva shvatanja naišla je u periodu izmedu dva svjet ska rata _ Ako se
mimoi đe mišljenje Geo rga Wilkea da umjetnost st eć aka odražava, uglavnom, meditera.nske
duhovnc i religijske koncepcije, u prvom planu an tibogumilske koncepc ije stoje Vaso
G lušac i Jaroslav Šidak. Prvi od njih j e tvrdio da je bosanska crkva bila, u suštini,
p ravosla na crkva, pa su i pokojnici pod kameninl spomenicima (često uz crkvcne
gradevine) bil i p ri pad.nici pravoslavlja. (Sr 'dnjo vjeko lIa -bosanska crkva. bilajc pravo­
slavna. Prilozi za književ nost, jezik, istoriju i folk lor IV, Beograd, 1924). Jaroslav Šidak
je zastupao shvatanje da j e bosanska crkva bila pravovjerna, sa slavenskim bogoslužjem,
a da unl jetnost stećaka odražava prastaru čežnju za uskrsnućem, davni kult predaka i uticaj
iz susjednih oblasti (Problem -bosan ske crkve. u našoj historiografiji, Rad JAZU 259/ 116,
Zagrcb, 1937). Ovo nikako ne znači da je sada napuštena bogumilska teza . Naprotiv, i u
ovom periodu se ona od ržava, ima vjerne zastupnike zbog odredene atraktivnosti. Taj
sudar bogumi lskih i antibognmilskih teza u proučavanju ~eulosti stećaka nastavio se
sve do najnovijeg vremena i sada se, ug lavnom, og leda u suprotstavljenim mišljenjima
domaćih i znatnog broja stranih stručnjaka. Pri tome neki strani naučnici nikako ne
odustaj u od bogumil skog tumačenja ove umj ernosti. [nače , najviše podataka izmedu dva
rata prikupio je Vejsil Ćurč ić, kOJi se posebno ba vio izučavanjem predstava oruija na
kamenim spomenicima. Njegov veliki rukopis sa podacima o mnogim spomenicima ove
vrste - doduše nesreden - leži i danas u biblioteci Zemaljskog muzeja. Naravno, sada
je taj rukopis izgubio onu vrijednost koju je imao neposredno iza rata. Detaljne podatke
o svim autorima u ovom periodu naveo je Šefik Bešlagić u svom djelu -Stećci - kultura
i unUeUlOst., Sarajevo, 1982.
Daleko najvredniji napor u proučavanju stećaka i njihove umjernosti učinjen je
poslij e II svjetskog rata i oslobođenja zemlje. Pri tome je naročito važan novi metodski
pristup po kojem je objavljivanje pojedinačnih primjeraka zamijenjeno monografskom
obradomcijelih nekropola, odnosno pojedinih mikroregiona sa nizom nekropola . U svemu
tome imao je znarnog udjela i autor ovih napomena objavljivanjem prve tri monografije
ovakvog karaktera. Rezultat takvog rada je publikovanje oko deset vrijednih monografija
sa podacima iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine i nekih susjednih krajeva, i čitavog
niza manjih radoya u tom smislu. Tako sakupljena i objavljena grada, uz dugogodišnje
sistematsko prikupljanje podataka o s tećcima na čitavoj teritoriji njihova rasprostiranja ,
koje je organizovao Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Bosne i
Hercegovine, omogućila je izradu sintetskih djela trajnijeg karaktera (Marko Vego,
Zbornik sredl~ovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine I-IV, Saraj evo, 1962, 1964,
1970 ; Marian Wenzel, Ukrasni motivi na steć ci ma , Sarajevo, 1965; Šefik Bešlagić, Stećei
i njihova umjetnost, Sarajevo, 1971; isti, Stećci - kataloško- topografski pregled,
Sarajevo, 1971; isti, Stećci - kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982; Nada Mileti ć, Stećci,
Un~ernost na tlu Jugoslavije, Beograd, Zagreb, Mostar, 1982). U isto vrijeme je jedan
GZM ( A), N.S. sv. 44, 1989. str. 201-208
A. BENAC, O PROBLEMATICI SREDNJOVJEKOV N IH NADGROBNIH SPOME NIKA 203

broj kraćih sintetskih pregleda o umjetnosti stećaka prireden za domaću i stranu publiku
šireg spektra obrazovanja . Time se, zapravo, zaokružuje četv rta faza u proučavanju stećaka
i njihove umjetnosti.
Izuzetno velik broj novih podataka, koji su izišli na vidjelo u ovom najnovijem
periodu, pokrenuo je nove rasprave o suštini umjetnosti srednjovjekovnih "nlIamorova«.
U Godišnjaku Istorijskog društva Bosne i Hercegovine V, 1953. godine objavljeni su
tekstovi trojice vrsnih naučnika - Vase Glušca, Jaroslava Šidaka i Aleksandra Solovjeva
- o karakteru bosanske crkve. Bio je to, u stvari, rezime dotadanjih shvatanja i okvir za
dalje proučavanje umjetnosti stećaka. Svakako je za.llimJjivo da se dvije decenije kasnije
Jaroslav Šidak odrekao svojih tadanjih teza i mišljenja i da se prik lon io bogumilskom
konceptu Franje Račkog. Mladi i stari Šidak se tako dij ametralno ucUljuju jedan od drugog
(vidi: J. Šidak, Studije o »crkvi bosanskoj~ i bogumilstvu, Zagreb, 1975).
Jedan od glavnih zastupnika bogumilskog karaktera steć aka u ovom novom periodu
ostao je Aleksandar Solovjev; on je u nekoliko radova objavljenih u Jugoslaviji i SR
Njemačkoj (vidi članak »Bogumilska umjetnost~ u Enc iklopediji J ugoslavije I, Zagreb,
1955) nastojao da jedan uzak izbor motiva na ovim spomenicima do vede u vezu sa nekim
učenjem bogumila. Pri tome se, svakako, poziva i na odreden broj natpisa na stećcima u
kojima se spominju neki dostojanstvenici bosanske crkve (gost Mišljen iz Puhovca kod
Zenice, gost Milutin iz Humskog kod Foče, gost Milorad iz Batkovića kod Bijeljine,
strojnik i krs0anin iz Zgunje kod Srebrenice, krs0anica iz Vlaholja kod Kalinovika i drugi).
Većina domaćih stručnjaka nije prihvatila ovakva tumačenja. Jer, na natpisima sa
stećaka se spominju mnogi pravovjerni kršćani, pravoslavni i katolici (npr. H rabreni
Miloradovići kod Stoca, Sankovići u Biskupu kod Konjica, pravoslavna monahinja
Polihranija u Veličanima na Popovom polju, Vlać Bijelić, ktitor crkve u Vlahovićima kod
Lju bi nja , KornJinovići kod Čitluka i drugi). Već sami ti podaci pokazuju jasno da su
kamene spomenike u vidu ploče, sanduka, sarkofaga, stele i krsta koristili, uglavnom, svi
stanovnici na području Bosne i Hercegovine i u nekim susjednim oblastima, bez obzira da
li su pripadali ovoj ili onoj vjerskoj zajednici. Krst je jedan od najčešćih motiva na
stećcima, u natpisima se često na početku zazivaju Otac, Sin i Duh sveti, na jednom
spomeniku u Mokrom kod Lišticeje prikaza..'1 sv. Kristofor itd. Samo uz put napominjem
daje veliki broj stećaka otkriven u ruševinama crkava i, naravno, oko njih (npr. oko obje
šćepanpoljske crkve), što je u potpw10j suprotnosti sa bogumilskim učenjem.
Svetozar Radojčić je još prije skoro tri decenije (Reljefi bosanskih i hercegovačkih
stećaka, Letopis Matice srpske, knj. 387, 1, Novi Sad, 1961) upozorio na mnoge scene
lova, kola i životinjskih figura na tapiserijama i na raznim drugim tvorevinama i spome­
nicima u zapadnoj Evropi, koje se mogu usporediti sa odgovarajućim predstavama na
stećcima. Prema tome, uzori su postojali i nema potrebe za nekom mislifikacijom. I Nada
Miletić skreće pažnju na dobro poznate zoomorfne motive u srednjovjekovnom beslijaru
itd. To su samo neki od elemenala na koje se oslanjaju domaći autori kada kOllslatuju da
umjetnost stećaka ne može pripadati samo vjernicima bosanske crkve, a pogotovo nekom
ekskluzivnom bogumilskom učenju, ali u isto vrijeme ističu originalan način prikazivanja
motiva na stećcima, odredenu ruSličnoSI i naivnost uz vrlo čestu upotrebu simboličnih
znakova.
U posljednjem periodu je, bez sumnje, najviše podataka na terenu prikupio Šefik
Bešlagić, koji je, uz navedena sintetska djela, objavio nekoliko većih monografija i čitav
niz pojedinačnih radova. On je, takoder, zastupnik teze da su stećci zajednička svoj ina
stanovništva na teritoriju njihova rasprostiranja bez obzira na vjersku i drugu pripadnost.
 GZM (A), N.S. sV. 44,1989. str. 201-208
204 A B NA C, O PROBLEMATICI SR E D JOYJEKOYNIH NADGROBNIH SPOMENIKA

Ovaj autor je, uz iznošenje tudih mišljenja i uz razna tumačenja, pružio i mnoštvo
statističkih podataka, kako o broju nekropola i spomenika u pojedinim krajevima, tako i
o njihovim oblicima i ukrasnim motivima . Pripremajući veliku izložbu stećaka i njihove
un*tnosti, a i ranije, Nada Miletić je sa majstorom fotografije Tošom Dapcem obišla
nmoge krajeve u kojima se nalaze nekropole sa stećcima, prikupila mnoštvo podataka i
formirala vrlo dobru foto-dokumentaciju . To joj je, djelimično, omogućilo i izradu
pomenutog sintetskog djela. Konačno, treba reći da je i Marian Wenzel izvršila višego­
dišnje rekognosciranje terena - uglavnom u Hercegovini - i da je za vlastitu upotrebu
sakupila vrlo značajan broj podataka o stećcima.
Vrijedno je, dalje, spomenuti da su se u ovom periodu pojavile i neke nove ideje i
teze. Tako Duro Basler u jednom svom radu (Neke likovne paralele stećcima, Naše starine
XIII, Sarajevo, 1972) daje prednost uzorima iz simbolične umjetnosti kasne romanike,
koje su koristili bosansk i gnostici, dok u drugom od svojih radova (Apokaliptičke poruke
stećaka, Dobri pastir XXIV, Sarajevo, 1974) smatra daje za simboliku na stećcima veliki
značaj imala Ivanova apokalipsa sa svojim komponentama - grijeh, otkupljenje i poslje­
dnji sud sa nebeskim Jeruzalemom. Manihejske i krŠĆanske, odnosno starokršćanske
zasade se, po Duri Bas\eru, sjedinjuju u umjetničkim predstavama na stećcima. Naravno,
još ranije je Nada Miletić u umjetnosti stećaka vidjela neke suptilnije duhovne preokupa­
cije, vezane naročito za rano kršćanstv o i spasenje. Čini se da su ovi stavovi N. Miletić
znatno realniji od onih pret.hodn ih D. Baslera (vidi npr. N. Miletić, Umjetnost stećaka­
katalog izložbe stećaka, Sarajevo, 1965) . Marian Wenzel je izrazila misijenje (Bosnian
and Hercegovinian Tombstones- who made t.hem and why?, Siidost-Forschungen XXI,
Miinchen, 1962) da je jednu od glavnih uloga u podizanju stećaka odigralo vlaško
stanovništvo u Bosni i Hercegovini i wsjednim krajevima. To se odnosi i na mnoge lijepo
ukrašene spomenike. Nema sumnje da su i Vlasi prihvatili ovakav način obiljetavanja
grobova, ali se i oni, u suštini, samo uključuju u šaroliki mozaik stanovništva koje je
koristilo taj običaj. Koliki je njihov stvarni udio u svemu tome, pokazaće tek nova ­
vjerovatno višegodišnja istraživanja.
Dominik Mandić, rimokatolički svećenik u emigraciji, odbacuje bilo kakav uticaj
Vlaha na postanak i razvoj unuetnosti na stećcima (Vlaška teza o bosansko-hercego­
vačkim stećcima, Hrvatska revija XVI, Paris, 1968). Ne uzimajući uopće u obzir njegovu
- izvan svih historijskih parametartt konstruisanu tezu o porijeklu Vlaha, moramo reći
daje neprihvatljiva i Mandićeva teza da su stećci produkat društvenog i kulturnog razvoja
hrvatskog naroda, da njihovo porijeklo treba tratiti u Crvenoj i Južnoj Hrvatskoj od VII
do X vijeka i da su santi ukrasni motivi nastali pod uticajem rimskih j kršćanskih uzora u
duhu narodne umjetnosti Hrvata. Slično mišljenje zastupa i franjevac Anto Škobalj
(Obredne gomile, Sv. Križ na Čiovu, 1970) vezujući njihovo porijeklo uz nadgrobne
kamene gomile j isključivo za hrvatski narod . - Eto, tako se javila u novijem vremenu i
svojevrsna katolička teza o stećcima i njihovoj umjetnosti, valjda kao neka protuteta ranije
iznesenoj pravoslavnoj tezi Vase Glušca.
Medu inostranim stručnjacima koji su u novije vrijeme tvrdokorno zastupali bogu­
milski karakter umjetnosti na stećcima spomenimo pet imena:
Georg Wild (Bogumilen und Kataren in ihrer Symbolik, Wiesbaden, 1970);
Borislav Primov (Bugrite, kI1iga za pop Bogomil i negovite posledovateli, Sofia,
1970; francusko izdanje, Payot, Paris, 1975);
Ekaterina Papazova (Bogomilski nadgrobni pametnici v Bosna i Hercegovina,
Sofia, 1971);
GZM ( A), NS sv. 44 , 1989. St r. 201-208
A. BENAC, O PROBLEMATICI SREDNJ OV JEKOVNIH NADG R OBNIH SPOMENIKA 205

Rudolf Kutzli (Die Bogumilen, Geschichte, Kunst, Kultur, Stuttgart, 1977);

Eugen Roll (Ketzer zwischen Orient und Okzident, Stuttgart, 1978).
Publikacije nekih od tih autora doživjele su vrlo argumentovani kritički osvrt od
strane Marian Wenzel i Ljubinke Kojić (Osvrt na tri inostrane knjige o stećcima, Starinar
XXXI , Beograd, 1980).
Ovi strani autori uglavnom smatraju da su svi stanovnici srednjovjekovne Bosne
bili vjernici bosanske crkve, koja je bila prava zaštitnica umjetnika, klesara stećaka. Pri
tome, naravno, ti autori mimoilaze činjenicu da bi bogumili, pa i njihovi umjetnici trebalo
da vjeruju u princip dobra iz kojega proističe duh čovjeka i princip zla koji je stvorio sve
materijalno, pa i tijelo čovjeka . ZaSto bi, onda, bogumili postavljali na grobove umrlih
srodnika velike kamene blokove, zaista ogromnu koncentraciju zla?! Pri tome Borislav
Prirnov decidirano tvrdi da u Bosni i Hercegovini nisu otkrivene crkve od kamena niti bilo
kakve ruševine vezane uz ove grobove. Situacija na terenu je, u suštini, sasvim drugačija.
Navedeni autori se, dalje, stalno oslanjaj u na teze o bogumilskim stećcima Miroslava
Krleže, koje je on objavio prilikom organizovanja velike izložbe srednjovjekovne umjet­
nosti Jugoslavije u Parizu 1950. godine (kasnije je on - povodom velike izložbe u Parizu
- iste teze objavio u UNESCO COURIER, Paris, 1971). Naš veliki književnikje vjerovao
u svoje impresije o stećcima, što se može razumjeti, ali su - zbog veličine imena ­
njegove postavke ipak značile usporavanje prihvatanja objektivnih naučnih rasprava o
stećcima (barem u odnosu na inostrane autore!) . Marian Wenzel i Ljubinka Kojić su s
pravom ukazale na činjenicu da nijedan od spomenutih stranih autora nije upoznat sa
cjelokupnom dostupnom gradom i novim pogledima domaćih autora na karakter stećaka
(ili ih barem nisu htjeli da uzimaju u obzir), pa svoje teze svode na unaprijed postavljene
idejne osnove.
Vrlo iscrpnu bibliografiju radova o stećcima do 1952. godine objavio je Drago
Vidović (Zbornik zaštite spomenika kulture III, sv. l, Sarajevo, 1952), a prilično iscrpnu
bibliografiju radova o ovim spomenicima, kao i o problematici bosanske crkve publikovao
je Šefik Bešlagić u djelu Stećci-kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982. Zbog toga upuć ujem
sve one koji se bave ili se žele baviti ovim pitanjima na ove dvije bibliografije. Ovdje sam,
inače, ukazao samo na nekoliko, po mom mišljenju, ključnih podataka vezanih za
periodizaciju izučavanja stećaka i za neke od osnovnih teza koje Su dosad cirkulirale u
tom okviru.
Nema sumnje da je danas potrebno osvjetljavati jedan širi društveno-istorijski i
kulturni okvir, u kojem se onda može sigurnije posmatrati geneza, odnosno razvoj
umjetnosti stećaka. Očito je da je dosada iskorištena većina podataka u tom pogledu i da
su nam potrebna nova saznanja, bolje rečeno, novi, dobro dokumentovani pogledi na
istorijsku i kulturnu pozornicu na kojoj se odvijao proces nastanka i razvoja stećaka,
posebno njihove umjetnosti. U tom smislu evo i nekoliko vlastitih ideja:

a) U posljednje vrijeme je potpuno izostala obrada i publikovanje monografskih

djela o nekropolama i spomenicima u pojedinim mikroregionima tipa ,.Olovo«, "KaIino­
vik«, ,.Ludmer« i sl. Bilo bi potrebno da se nastavi ovakva praksa,jer svaka od dosadašnjih
monografija značila je izuzetno mnogo u sagledavanju odredenih problema, svaka je
izazivala nove ideje i doprinosila općim razmatranjima . Regionalni zavod za zaštitu
spomenika kulture i prirode u Mostaru je u posljednjim godinama vršio popis stećaka u
nekim krajevima Hercegovine, pa se vidjelo da ima dosta novih, dosada neevidentiranih
podataka. Izrazit primjer u tom pogledu je nova evidencija stećaka na jablaničkom
 GZM ( A), N.S. sv. 44, 1989 SIr. 201 -208
206 A. BE NAC, O PRO BL EMA TIC I SREDN JOVJEKOV NIH NADGR OBNIH SPOMENIKA

podrućj u (A. Zelenika , Hercegovina 4, Mostar. 1985) . Kada se već vrši ovakva evidencija,
nc bi bilo teško pripremi li i nove monografij e iz pojedinih regiona.
b) Poznato j e da su u grobovima pod steć c ima veoma rijeIki nalazi (oružje, nakit,
tekstil, novci i dr. ) koji bi upu ć iv a li na h ron loške i kulturne odrednice. U većini slučajeva
su, medutim, sać u vani skeletni ostaci, veoma pogodni za antropološke analize. Takve
analize su dosada izuzetno rijetke, a one bi mogle da ispune neke praznine u ranijim
saznanji ma. Lijep primjer II to m pogledu j e antropološka obrada skeletnih ostataka na
nekropoli II Raškoj Gori kod Mostara i j oš na osam nekropola u Bosni i Hercegovini i u
Dal maciji koj u j e izvršio Živko Mikić (Prilog antropološkoj strukturi skeleta iz nekropola
sa s teć c i ma II Jugoslaviji, Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH
XX III /2 I, Sarajevo, 1985). Pokazalo se da se, uglavnom, radi o brahikranom tipu
sahranjen ih individua u ovim nekropolama , a to, opet, upućuje na predslavensko stanov­
ništvo u ovim krajevima. Može se reć i da ovdje treba računati sa "vlaSkim stanovništvom«
i prilagođavanjem u vremenu od 7. do 15. vijeka. S lične analize na drugim nekropolama
bi sasvim sigurno utvrdile koliki je procenat učeŠĆa Vlaha u podizanju ovakvih kamenih
spomenika. Teško se zasada sigurno oslon iti na neki drugi metod u osvjetljavanju ovog
pi tanja.
c) Danas je jasno da se ne može govoriti o nekoj jedinstvenoj tipologiji oblika i
ukrasnih motiva na stećcima na čitav oj teri torij i njihovog rasprostiranja . V eć je evidentno
da se mogu, ug lavnom, odvojiti d ije osnovne tipološke zone: jedna južna, sa nekim
jadransko-mediteranskim i zapadnoevropski m osobinama i druga, sjeverna - ili konti­
nentalna - sa drugačijim karakteristikama u odnosu na onu prvu zonu. Rij eka Neretva
će, vj erovatno , dijeliti južnu zonu na dvije poluzone, a u sj evernoj se već sada naziru
ist oč na, centralna i zapadna regija . Nema nikakve sumnje da se i u navedenim poluzonama
i regijama mogu raspoznati pojedine cjeline sa nekim posebnostima, da ima čak i odredenih
nekropola sa nekim vlastitim karakteristikama (vidi u tom pogledu sintetska djela Šefika
Bešlagi ć a, Nade Miletić i Marian Wenzel). Daleko najizrazitije su, ipak, dvije klesarske
i umjetni č ke škole: ona u Hercegovini i Crnoj Gori (u južnoj zoni) i druga u jugoi s točnoj
Bosni (u sjevernoj zoni), a iz njih kao da su vidUivi uticaji na pojedine druge regije u obje
zone . Tipičanje primjer u tom smislu južna Bosna (okolina Trnova i Kalinovika), u kojoj
zrače uticaji iz Hercegovine.
Poznato je da su pomenuta tri naša autora, svaki na svoj naćin, izvršila dosta detaljnu
klasifikaciju ukrasnih motiva na stećcima i pokušala odrediti njihovu teritorijalnu rašire­
nost. U toj klasi fikaciji najdaljeje otišao Šefik Bešlagi ć , kojije ukrasne motive na stećcima
podijelio na II grupa sa 65 osnovnih ukrasa i sa preko 300 varijanti medu tim motivima.
za svaki motiv onje pružio i komparativni materijal iz raznih periođa i s raznih podrućja.
Nema sunrnje daje i Nada Miletić pružila dobru analizu ukrasnih motiva i oblika stećaka,
kao i njihovu prostornu raširenost na osnovu dosadašnjih istraživanja. Pa ipak, još ni smo
stigli do taćne regionalne podj ele ove umjetnosti, do sagledavanja općeg i posebnog u tim
regijama, do fiksiranja njihovih medusobnih odnosa. Nove monografije i novi podaci u
drugim radovima doprinijeli bi daljoj razradi ovih pitanja. Pri tome će biti nužno napraviti
sasvim detaljne karte rasprostiranja pojedinih oblika i ukrasnih motiva i tek tada ć e biti
omoguć ena tać nija regionalna podjela , odnosno solidnije uočavanje razlika medu tim
regijama. Marian Wenzel je u svojoj knjizi o ukrasnim motivima na stećcima izradila karte
rasprostiranja mnogih motiva na tim spomenicima, ali su izostali neki karakteri stićni ukrasi
iz istočne Bosne (na roći to biljni motivi, pa brvnare i portreti), a i neke varijante su prili ć no
uopštene . No , već na osnovu njenih karata, te k lasifikacije Š. Bešlagića i N. Mileti ć
GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 201-208
A. BENAC, O PROBLEMATICI SREDNJOVJEKOVNIH NADGROBNIH SPOMENIKA 207

evidentno je da '> u predstave krsta vrlo brojne i raširene na čitavoj teritoriji sa stećcima, a
to se može rcći i za prikaze mačeva i ruku. Predstave kola, lova, konjanika i arkada su
ograničene, uglavnom, na j užnu zonu, dok su spirale nešto više karakteristika sjeverne
zone, posebno njene istočne regije, ali su dosta prisutne i na stećcima Dalmacije i
Hercegovine. Veoma je zanimljivo da je krin, uglavnom, ukrašavao stećke u Dalmaciji,
u njenom zaledu, u Hercegovini i u jugoistočnoj Bosni; mi bismo ga očekivali pretežno u
centralnoj Bosni . Uopće je otvoreno pitanje zbog čegaje relativno malo ukrašenih stećaka
u centralnoj Bosni, gdje su inače bili centri bosanske države , pa i bosanske crkve. Sigurno
je da bi no vi podaci i nove, dopunjene i potpune karte rasprostiranja pojedinih motiva i
oblika mač ile krupan ko rak II rješavanju ovih pitanja.
d) Dokle god sc bude raspravljalo o suštini umjetničkih ostvarenja na stećcima,
važnu ulogu će igrati i rasprava o vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti ličnosti pokopanih
pod stećcima, kao i samih majstora - klesara tih spomenika. Stalno će biti u centru
interesovanja i bosanska crkva, odnosno bogumilska hereza koja se pripisuje bosanskim
»krs0anima«. za dalja proučavanja umjetnosti stećaka biće nužne nove istorijske interpre­
tacije o odnosu bosanske države i bosanske crkve, a posebno interpretacije o razvoju i
značaju ove crkve u pojedinim istorijskim periodima Bosne i Huma. Sigurno je da uloga
te crkve nije bila ista u vrijeme Kulina bana i u vrijeme njenih progona od strane nekih
bosanskih kraljeva. A apogej umjetnosti na stećcima pada baš u ovo drugo vrijeme.
e) I, najzad da kažemo, istoričari umjetnosti i etnolozi, koji su i dosada aktivno
učestvovali u ovim raspravama, mogu još mnogo doprinijeti osvjetljavanju porijekla
pojedinih motiva ili grupa motiva na našim stećcima. Sigurno je, kako su mnogi Ilaučnici
potvrdili, da se neki motivi ne mogu vezati za odreden period, a ni za odredeni geografski
prostor (npr. spirala, svastika i sL). Dosada su stručnjaci u ovom domenu upozorili na
veze nekih motiva sa praistorijskim, antičkim, ranim kršćanskim, staroslavenskim, roma­
ničkim, gotičkim, vizantijskim, zapadnim i istočnim uzorima. Upozoreno je i na veze sa
ukrasima na tekstilu, drvetu i metalu na domaćem tlu itd. Čini mi se daje suština u ocjeni
koliko su antičko i staroslavensko nAsijede, uzori krŠĆanske likovne umjetnosti i arhitek­
ture sa Zapada i Istoka, pa folklorno nas ljed e uzeli učešća u formiranju umjetnosti na
stećcima. Dosta je već učit*no u tom pravcu, ali je ostao još velik prostor za Ilova
proučavanja, a pogotovo za prccizniju sistematiku tih uticaja u umjetničkom, kulturnom
i geografskom pogledu. Možemo spomenuti da je u Republičkom zavodu za zaštitu
spomenika započeta opet jedna faza sistematskog prikupljanja podataka (S. Pudarić).
l, ostaje ono osnovno pitanje: zbog čega je originalni fenomen stećaka nastao baš
na ovom prostoru? Zašto ih nema na drugim balkanskim i susjednim područjima? Da li jc
to posljedica perifernog položaja Bosne i Hercegovine u odnosu na glavna umjetnička
strujanja, ili posljedica tvrdokornosti odredene tradicije, rustičnog načina života, pa - u
krajnjoj liniji - i posebnog vjerskog života na nekim područjima stcćaka? Ostaje i pitanje
koliko je širenje v lasti bosanske države uticalo na širenje ovog feJJomena u krajevima sa
mnogo razvijenijom arhitektonskom i umjetničkom djelatnoŠĆu.
Sve su to pitanja i problemi na koje, po mom mišljenju, sadašnji i budući stručnjaci
moraju da obrate posebnu pažnju. Samo raznovrsnost ideja i tumačenja će voditi prema
jednom općeprihvatljivom rješenju. A ovi redovi su napisani u povodu obilježavanja
lOO-godišnjice postojanja i rada Zemaljskog muzeja, čiji stručnjaci, ipak, imaju najviše
zasluga za dosadašnje rezultate u proučavanju stećaka.
 GZM (A), N.S. sv. 44,1989. str. 201·208
208 A. BEN AC, O PROBLEMATIC[ SREDNJOVJEKOVNIH NADGROBNIH SPOMENIKA

RESUME

SUR LES PROBLEMES DES MONUMENTS FUNERAIRES MOYENAGEUX

Cet article est la conLribution aujubiJć du centenaire du Musee national aSarajevo, dont les
specialistes ont eonLribue le plus aux etudes des monuments funeraires originaux dits »stećei«.
Ces monuments attirent l 'attention des spćclalistes eLrangers et yougosiaves, des auteurs de
recits de voyages ct des spec ialistes du domaine de Ja culture presque ei.nq siecles . Les etudes de
ces monuments ont ete surtout i.ntensifiees aux XVIII et XIX siecJes (Alberto Fortis, Ar\l1ur Evans ,
Ami BOlle, Pct..1r Bakula, Andrija Ka<::ić-Miošić et aulres) ct meme ii cette epoque-lii ils sont
situes au Moyen age. Franjo Ra<::ki avait expose, avant l'occupation ausLro-bongroise de la Bosnie
et Herzegovine, sa these sur le caraclcre bogomiJe dc I 'eglise bosniaque et de la meme maniere on
a expJique I'art pJastique sur ces monuments.
Les etudes scientifiques dc ces monumcnts commencent apres l'occupation ausLro-hon­
groise dc la Bosnie ct Herzego vine et c ' ć tait Ćiro TruhcJka qui a donne la plus grande eonLribution
il. cette epoquc-la; il a ecrit Ja premiere etude synthetique. On etudie seulement les exemples
particuliers, la these bogomiJe est encore dominante.
EnLre les deux guerres mondiales on a fait la Lroisieme phase des recherches, dans laquelle
est caracteristique la reaction sur la these se rapporta.nt au caractere bogomile de l'egJise bosniaque
et de l'art plastique sur ces monuments (Vaso Glušac-these orthodoxe sur I 'eglise bosniaque,
Jaroslav Šidak - eglise catholique).
Apres la Deuxicme guerre mondial e commence la quaLrieme phase. On etudie mainlenant
les necropoles entieres et on evalue le caractere des formes et de I'art de ces monuments dans les
diffćrentes regions dc leur extension (Bosnie et HerLĆgo vine, Monteneg ro, Dalmatie, Serbie etc.).
Comme resultat d'une tell e activite ont ete publiees nombreuses monographies, recueils des
inscriptions et plusieurs text.es synlhetiques et livres (les donnćes bjbliographiques sur les travaux
ct les ocuvrcs des auteurs anciens et contemporains v. dans le te:\1e en serbo-croate et surtout
dans I'ćtude de Se/ik Bešlagić, Stećci - kultura i umjetnost, Sarajevo 1982, pp. 26-29,
588-612) . Les auteurs you gosiaves, en general, aba.ndon.nent la these sur le caraetere bogomiJe
de l'an plastique des stećci et iJs atLribuent aces monuments un emploi generalement populaire.
Un nombre considerable des auteurs eLrangers s'attache encore toujours aux ancien.nes \l1eses
bogomiJes. Il y a bien sur de nouvelles theses dans lesquelles un certain role ont I 'art palćochretien,
idee de delivrance, influence de l'a rt roman recent, Valaques etc.
L'auteur tient qu'il est necessaire commencer la cinquieme phase des recherches, dans
laquelle, acote des etudes des necropoles completes ou des regions plus petites, le point cenLral
serait sur les analyses anthropologiques dcs restes ostćologiques dans les tombes sous les stcćci,
sur les presentations cartographiques detaillees de certaines formes, des ornements et des scenes,
ainsi que sur I'ćtude historiographique plus subti.Ie des changements socio-economiques a
J'epoque de formation et du developpement des stećci et de leur art.

Traduction:
Marie-Agnes Vujić
 GZM (A), N.S. sV. 44,1989, str. 209-231.

UDK 930. 26 Originalni n aučni rad

KERAMIČKE POSUDE U GROBOVIMA RANOSLOVENSKOG

PERIODA RANOG SREDNJEG VEKA NA TERITORUI BOS1'I'"E I
HERCEGOVINE
Mr LID IJA F KEZA, Z maljski muzej BiH, Sa raj evo

Cilj rad a je izdvajanje i obrada či tavih keramičkih posuda iz grobova ranog

horizonta sahranjiv anja u ranom sred njem veku , po dolasku Slavena do poče tk a 10 .
veka , na teritoriji Bosne i Hercegovine . Sav materijal je vet obj avljen u pojedini m
sveskama Glasnika Ze maljskog muzeja, a ovde je sak:u!lljen na jednom mestu,
izvršena je njegov a analiza, ka tal oSkije obrađen svaki nal az. Na kraju su raz motreni
problemi koj i se jav ljaju u pro u čav anju datog materijala uopšte, a napose u Bosni i
Hercegovin i, s obzirom na p0manjkanje historijskih i m:Jtcrij aJnih izvora iz ov g
perioda .

UVOD

U ovom radu izvršenj e pokušaj izdvajanja i analize čitavih kerami~kjh posuda koje
su, uglavnom , kao kultni prilozi stavljane u grobove od 7. do, vero vatno , ~ etka 10.
veka. G robovi sa incinerac ij om su veoma retki i u radu su samo spomenuti , osim
keramičkih posuda sa lokaliteta ,. Bagruša« u Petoševcima kod Laktaša. Ostale kera mič k e
posude su kultni prilozi u skeietni ru grobo vima i taj materijal č ini okosnicu ovog rada.
Horizont paganskog sahranjivanja j e (mada na teritoriji Bosne i Hercegovine još ned ovo­
ljno istražen) kako hronološki, tako i po prilozima dosta odreden i izdvojen II odnosu na
sledeći horizont sahranjivanja od 10. do 12. veka.
Pri analizi materijala uzeti su u obzir svi popratni relevantni podaci, kao što su:
uslovi nalaza, analiza popratnog arheološkog materijala, horizontalna stratigrafija nekro­
pola na kojima se mogao izdvojiti najraniji horizont , tipovi grobova itd. Pri tomej e bilo
dosta problema. Često ne postoj e podaci o uslovima nalaza ili su kraj nje oskudni . Sigumo
je da su čitave keramičke posude polagane u grobove lU1utar jednog ograničen o g perioda,
od doseljenja Slovena do njihovog pokrštavanja, tj . od 7. do, verovalJ1o, poč e tka 10. veka
na teritoriji Bosne i Hercegovine. Unutar tog perioda, izuzev akoj e nat:ena uz hronološki
osetIji viji arheološki materijal, keramika nije preciznije datovana i za to ni danas ne oostoj i
mogućnost. Iz razdoblja od 7. do k raja 8. veka nema datovanih nekropola ni poj edin ačni h
ukopa. Sigurno datiran grobni inventar je tek iz perioda S kraj a 8. i poč e tka 9. veka.
Na susednom području srednje i severne Dalmacije istražen j e odreden broj nekro­
pola datovanih u rani srednji vek, od 7. do 12. veka. Uslovi sahra njivanja, delimično, i
bogatstvo nalaza pmžilo je mogućnost za hronološko razvrstavanje OVilI nekropola na

14 - Gla snik
 GZM (A), NS s V. 44, 1989. SI r. 209-231
2JO L. FEKEŽA, KER. POS. U GROB. RANOSL. PER . RAN. SRED. Y. NA TERIT. BIH

temelju analize arheološkog materijala.] Prvi hronološki horizont na tom podrućju obuh­
2
vata nekropole od 7. do sredine 9. veka iz takozvanog paganskog doba Hrvata. S aspekta
ovog rada interesantni su pogrebni obićaji koje, izmedu ostalog, karakteriše stavljanje
priloga kultnog karaktera uz pokojnika. Oni se sastoje od raznih manje hronološki
osetljivih predmeta kao što su noževi, kresiva, srpovi, te predmeta kasnoantićkog kultnog
karaktera: ćešIjevi, šila, privesci; raznih predmeta nastalih pod vizantijskim ili franaćkim
kulturnim uticajem, nakit i oružje koji su hronološki najosetljiviji, te mnogobrojnih nalaza
keramićkih posuda, ili fragmenata posuda koji su ostaci ritualnog razbijanja nad otvorenim
grobom ili prilikom daća. 3 Preciznije hronološko odredivanje mnogih grobova ovog
horizonta za sada još ostaje otvoreno. Datovanje nije pouzdano po tipu ukopa, a inventar
je u mnogima od njih hronološki neosetljiv. To se naročito odnosi p..a grobove koji kao
grobni inventar sadržavaju mnoge predmete svakodnevne upotrebe i keramičke posude,
na prjmer nekropola Razbojine u Kašiću. 4 Preciznije su datovani grobovi medu čijim je
5
prilozima nakit i oružje, kao na primer nmogi grobovi na nekropoli Nin-Ždrijac. Ceo
paganski horizont nekropola na tlu srednje i severne Dalmacije se poklapa sa periodom od
doselenja Slovena do stvaranja ranofeudalne hrvatske države i do hristijanizacije, koja je
zahvatila već do kraja 9 . veka najveći deo ovog područja.
Na današnjoj teritoriji Bosne i Hercegovine, za razliku od Dalmacije, može da se
izdvoji svega nekoliko grobova iz najranijeg horizonta u okviru ranosrednjovekovnih i
srednjovekovnih nekropola, kao grob 2 iz Gornje Bijele, grobovi 74, 81, 112 i b. b. iz
Grboreza, jedan grob iz Rogačića i pojedini ukopi u Čitluku na Glasincu, u Markovcu kod
Dervente, ili iz Oraha kod Bileće. za nalaze iz Vrbe i Rudića se pouzdano zna da potiču
iz grobova, a za nalaze iz Mogo~ela i Nereza se skoro sa sigurnoŠĆu može pretpostaviti
da, isto tako, potiču iz grobova. Potpuno su problematične posude nađene u Cimu kod
Mostara i u Duvnu. U rad je uvršteno i nekoliko posuda sa nekropole Bagmša u
Petoševcima, iako ona pripada već drugom horizontu sahranjivanja. Medutim, kako su u
obzir uzete skoro sve čitave posude, tj. čiji se oblik mogao u celosti rekonstruisati , i kako
se radi o umama, koje su po svojoj fakturi, obliku i ukrasu srodne ostaloj keramici, kao
i prema dataciji autora iskopavanja, uzete su u obzir. 7
Trajanje horizonta grobova sa paganskim sahranjivanjem zavisilo je od historijskih
i društvenih prilika, od kulta sahra nji vanja kojeg su Sloveni sa sobom doneli u ove krajeve,
kao i od prilika i uslova koje su po svom dolasku na jug zatekli. Zato je potrebno, koliko
je to moguće, preko direktnih ili indirektnih historijskih i materijalnih podataka razmotriti
ovaj period. Problem odredivanja donje i gornje granice ovog horizonta nije još moguće
rešiti ni na podrućju Dalmacije, gde ima mnogo više historijskih i materijalnih podataka.

ID. Jelovina 1976,81; 1. Belošević 1980,136 .

2D. Jelovina 1976,67-69; isti 1983, 1 l l-l 13; J. Beloševit 1980,135-136, diskusija o
opštim karakteristikama nekropola i o donjim i gornjim granicama njihovog trajanja .
3J . Beloševit 1980, 135-136.

4 D. Jelovina 1976, 75 i 79; isti 1983, 113. Autor je mišljenja da postoji mogućnost datiranja
grobova sa navedenim materijalom u nešto raniji period unutar ovog hronološkog horizonta, tj. od
sredine 7. do sredine 8. veka .
'J. Beloševit 1980, 22 i dalje
6 U kataloškom delu navedeni su uslovi nalaza, diskusija o lokalitetima i literatura.

7Z. ŽeraviCB 1986, 164.

 sv. 44, 1989. str. 209-231
KER POS. U GROB. RANOSL PER. RAN. SRED. V. NA TERlT. BiH 211

Prvi problem, odredivanje donje granice nekropola sa skeletnim sahranjivanjem

ostao otvoren, tj. prelaz novodoseljenog slovenskog stanovništva sa incir.cracije na
8
inhumaciju. Tragovi incineracije na teritoriji Bosne i Hercegovine su, prema stanju
istraženosti, krajnje fragmentarni. Neki su arheološki nesigurni (Žarovice iz Hodbine kod
Mostara i iz Bosanske Rače)9. Neki nalazi su izolovana pojava u okviru nekropola iz
horizonta od 10. do 12. veka (Baltine Bare u Gornjenici i Bagruša) iliJ,rob sa paljevinom
ukopan upraistorijski tumuJ na Krčevinama u Trnovici kod Zvornika. I Nalaz iz Kamenice
u MahovJjanimaje slučajanIl , a nalaz iz Sultića kod Konjica se može interpretirati na više
načina. l2 Osim urni sa Bagruše ni jedan drugi nalaz ne daje mogućnost rekonstrukCije
oblika celih posuda. toga, kao i zbog stanja proučenosti i same prirode srednjove­
kovne keramike u nas, još nije moguće izvršiti hrono!ošku i tipo!ošku analizu datog
Jedino se za ostatke urni može reći da su rađeni na sporom villu i da se okvirno
datuju u period od 8. do početka 10. veka.!3
Drugi uzrok teškoće u odredivanju hronološkog okvira paganskog horizonta sa­
hranjivanjaje u malom broju nadenih grobova sa popratnim arheološkim materijalom koji
bi ih sigurnije mogao datovati. Keramički materijal od 7. do 9, eventualno 10. veka po
kvalitetu i tehnološkom se za sve ovo vreme bitnije promenio. Isto je i sa
VL.''''''''''''' prilozima. do 8. veka nije se ni odredeni društveni sloj
se ne može utvrditi ni prema tipu ukopa, mada izvesno
da prevladava prosti ukop, ali isključeno ni pojedinačnih elemenata grobne
konstrukcije, kao npr. u grobu 2 II Gornjoj . Ll Bosni i Hercegovini ukopi
prevladavaju i u narednom horizontu od 10. do 12. a i kasnije sve do 15. veka. Među
ionako mali grobova koji se sa sigurnošću mogu uvrstiti u horizont paganskog
većina njih nađena već prekopana ili uništena, tako da se nisu mogle
konstatovati grobne a detalji ukopa su ostali nepoznati.
Pismenih izvora se odnose na današnju teritoriju Bosne i Hercego­
vine u 9. veku nema. Arheološki izvor za ovaj period, pokazuje
izdvajanje ranofeudalnog društvenog sloja koji traži svoju ideologiju. Širenje hriŠĆanstva
se poklapa sa tim društvenim procesom. Dalmacijaje uveliko već do 880--890.
godine. Raška vladarska porodica primila je hriŠĆanstvo pre 874. Posle 870.
godine verovatno su Neretljani i Zahumljani hriŠĆanstvo. Bogati nalazi iz
16
Mogorjela, datirani II 9. vek, mogu se vezati za prvi pomen roda Viševića 912.

8D• Jelovina 68-69; isti 1983,113; J. Belošević 1980,135 (za diskusiju o ovom
problemu. Ni na području još nije dokazano da bilo u većem obimu ni
koliko je
9W. Radimsky 1894, ll, više nema; I. Čremošnik da se radi
o ognjištima za daće.
lCN. Miletić 1963,112-113,138; Z. žeravica 1986, M. Kosorlć 1983, 39-40.
liN. Miletić 1971,23 i 37.
!2P. Andelić 1959a, 202-209; J. Belošević 1980,65.
razliku od malobrojnih nalaza urni datiranih u Bosni i Hercegovini od 8. do 10. veka,
za smatra se već tokom 7. veka. J. Belošević 1980,
133; D. Jelovina 1976,69.
14D. Jelovina 1983, 112.
Vinski isti 1981, 53; P. Anđelić 1970, 203.
Kovačević 1967, 352-355,359-363.

14'
 GZM (A), N.5. SV. 44, 1989 str. 209-231
212 L. FEKEŽA, KER . POS. GRU B. RANOSL PER. RAN. SRED. V. NA RIT. BiH

Najranije datovani ulomci kamene sakralne plastike iz 9 . veka konstatovani su na području

Livanjskog i Glamockog polja, te u Zavali u Popovom polju. Možda su nešto kasniji Vruci
u Sarajevskom polju.17 Na izvestan naćin ovi nalaz i slede nalaze iz grobova paganskog
horizonta sahranjivanja (karta l). Dakle, 9. vekje bio ključan za razvoj svihjužnosloven ~
skih teritorija, pa tako i za područje Bosne i Hercegovine. Medutim, skoro je nemoguće

.... )
\ o 20 40 sp
izr ad io:s\Obodan k udra
LEGENDA
• Grobov i s a k erRm ićl<im posudam a k ao prilozi m~.
fi Lokaliteti .iS tragovima kulta spaljivanja
ORa no kar lolins ki nalaZI
+Crkve na plasti ka IZ 9. j poćet ka lO ve ka

1-2 Gornja Bijela, 3-4 Nerezi, 5-7 R lldići, 8-13 MogOIjelo, 14 eim , IS
Rogaćići, 16 Markovac, 17-18 Čit luc i . 19- 22 Vrba, 23- 26 Grborezi, 27 Duvno,
28-31 Petoševci, 32 Orah .
33 Bosanska Raća, 34 Tmovice , 35 Kamenica, 36 Sultić, 37 Hodbine, 38 Gomjenica
39 Junuzovci, 40 Vrbljani, 41 Buško Blato, 47.. fadac Posušje, 43 rveni Grm,
44 Mogorjelo, 45 Stolac, 46 Hatelji, 47 Blagaj na Buni . 48 Poljice, 49 Rusanovići ; 50
Osovo, 51 Rlldići, 52 Bugojno, 53 Sultanovići
54 . Rapovine, 55 Zavala, 56 Vrutci

I7 N. Miletić 1988, tom 1,143 ; ista 1984, 396-397.

 213

slediti proces hris tij anizacije na cel oj teritorij i, a u vezi sa tim i gornju granicu horizonta
paganski h grobova , tj. prestanak ovog načina sahranjivanja. To nam ne dozvoljava ni stanje
istraženosti grobova o kojimaje ovde reč . Takoder još nije u potpunosti izvršena detaljna
hronološka tipologizacija nalaza iz nekropola od 10. do 12 . veka, tj . iz horizonta koji se
neposredno nastavlja na pagansk i i izmedu njih postoji jasna razlika.

KATALOŠK1 PREGLED POSUDA

Crkvina, Gornja Bijela kod Konjica

l. Manjijajoliki lonac visokog i kratkog vrata, širokog otvora. O bod kratak, blago
izvijen prema vani, na rubu horizontalno zasečen. Na dnu decentriran ispupčen otisak od
sporog vitla, promera 1,5 cm. Crvenkaste boje, grublje fakture. Ornamentisan od ramena
do donje trećine suda sa tri snopa nepravilno rasporedenih valovnica . Inv. br. 1195. >I<
Di m: H 10,4; Hl 5, 4; Hz 1,3; H3 3,7; Rl 7,5; Rz 7,4; R3 9,3; R4 5,6 cm.
2. Jajoliki lonac sa blagim prelazom iz ramena u kratak vrat. Široki otvor sa obodom
blago izvijenim prema vani, polukružno završenim. Grublja faktura. Debljina zidova 0,5
cm. Svetlo pečen. U prelomu cm sa dosta zrnaca peska. Vanjska površina posude
zagladena. Na sredini dna otisak od sporog vitla promera 1,5 cm. Inv. br. 1196. Dim: H
18,4; Hl 9,7; Hz 2,3; H3 6,4; Rl 14,2; Rz 13,4; R3 17; R4 10,8 cm.
Obe posude nadene su u grobu br. 2 na nekropoli oko romaničke crkve, datovane
na prelaz iz 12. u 13. vek. Grobna raka je uokvirena lomljenim kamenom. U grobu su
nadena dva skeleta, na dnu mlade, a iznad nje starije osobe. Kod nogu mlade osobe ležale
su posude kao jedini prilog. Nekropola se prema horizontalnoj stratigrafiji može podeliti
u dva dela. U istočnom deluje grupa od 20 starijih grobova, koje M . Vego datuje u rasponu
od 9. do 12. veka prema nadenim prilozima. Grob br. 2 pripada, verovatno, najstarijem
horizontu ove nekropole uz možda još neke grobove sa prostim ukopom, ali bez priloga.
M. Vego je datovao lonce u 9. ili prvu polovinu 10. veka.
Lit.: P. Andclić, 1975,231-233; M. Vego, ]zvještaj sa iskopavanja u Gornjoj
Bijeloj (rukopis u Zemaljskom muzeju).
Crkvina, Nerezi, Tasovčići kod Čapljine
3. Jajoliki lonac širokog otvora, blagog prciaza iz ramena u kratak vrat koji, pak,
blago prelazi u obod malo izvijen prema vani, polukružno završen. Cn'en.kasta boja, dobro
prečišćena grublja faktura. Vanjska površina posude zagladena. Debljina zidova 0,5 cm .
Na ramcnu prilično nemamo urezana cik-cak linija. Na dnu otisak ručnog vitla promera
1,5 cm. Inv. br. 897.
Dim: H 16,7; Hl 8,5 Hz 1,5; H3 6,7; Rl 11,7; Rz 12,5; R3 15,7; R4 II cm.
Lit: P. Andelić, 1959, 175-177, T II, 1.
4. Fragmentovan zdepast i lončić crvenkasto si ve boje, izrazito grube fakture, dcbljih
zidova, g1Ube, nevešte izrade. U fakturi jako vidljiva veća zrnca peska. Zidovi debljine
0,4-D,7 cm. Lončić ima jako profilisan i zaobljen trbuh, žlebom odvojen vrat od oboda
i zadebljani rub dna. Na ramenu aplicirana pre pečenja plastična valovnica sa nizom
urezanih kružnica izmedu kojih su vertikalno urezane crtice. Raden rukom. Inv. br. 897 .
Dim: Hl, 5.8; H3 5; R3 13,5; R4 10 cm.
Lit: P. Andelić, 1959, 176, T 1,1.
Lonci br. 3 i 4 nadeni su u amorfnoj masi zemlje i kosti u prostoriji D kasnoantičke

* Inventarski broj srcdnjovekovne zbirke Zemaljskog muzeja

 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989 SIr. 209-231
214 L. FEKEŽA, KER. POS. U GROB RANOSL. PER. RAN. SRED. Y. NA TERIT. BiH

bazilike čije su ruševine bile iskorištene kao~roblje. Par karika naden na nekropoli datovan
je od 7. do perioda kasnog srednjeg veka. 1
Grebnice - Bojanov orah. Rudići kod Glamoča
5. Jajoliki lončić viLkije konture, crvenkasto smede boje, grublje fakture, tankih
zidova. Uzak vrat prelazi u obod blago izvijen prema vani sa horizontalno facetiranim
rubom. Vanjska strana brižljivije izrađena. U wmtrašnjosti ugrebene brazde. Od ramena
do najšireg dela ornament od četiri snopa urezanih valovnica.
Dobro oblikovana posuđa na sporom vitlu . lnv. br. 6837.
Dim: H 11,4; Hl 6,3; H2 1,7; H3 3,3; Rl 8,3; R2 8, I; R3 10,3; R4 6,8 cm.
Lit: N. Miletić 1977,273, T III, I; T IV, 1.
6. Jajoliki lončić sivo-smede boje, grublje fakture, tankih zidova. Kratak vrat
naglo prelazi u širok otvor. Obod koso izvijen prema vani i zasečen. Na ramenu nespretno
urezana dva do tri reda valovnica, a ispod šire urezane horizontalne crte u spiralnoj putanji.
Sporo vitlo. Inv . br. 6839.
Dim: H I I ,5; Hl 6, I; H2 l; H3 4,5: Rl 9,3; R2 8,7; R3 I 1,6; R4 8 cm.
Lit: N. Miletić, 1977,236,237; T 11,3; T IV, 2.
7. Fragment gornjeg delajajolikog lončića blago naglašenog ramena, kraLkog vrata
i oboda izvijenog prema vani, polukružno završen. Faktura grublja, prečišćenija, crven­
kastosive boje. Visoko na počeLku ramena nepravilno urezana valovnica u dva reda. Sporo
vitlo. Inv. br. 6840.
Dim: H2 1,5; H3 4,6; R116; R2 14,4; R3 16,6 cm.
Lit: N. Miletić, 1977, 237, T III, 4.
Posude br. 5, 6 i 7 nadene su uz drugi pokretni materijal (mač, dva koplja, prsten).
Oružje pripada ranokarolinškom kulturnom krugu. Materijal je iz razorene nekropole
paganskog horizonta sahranjivanja, datovan na početak 9. veka.
Mogorjelo, Čapljina
8. Jajoliki lonac naglašenog trbuha, širokog otvora, pri dnu sužen. Kratak vrat blago
prelazi u rame. Obod izvijen prema valli, sa unutrašnje strane malo naglašen, a sa vanjske
koso zasečen. Gornji deo suda doteran na sporom vitlu. Mrke boje sa svetlijim mrljama,
neujednačeno pečen. Faktura sa mnogo peska. Ispod vrata, pa do ispod sredine trbuha
kombinacija naizmeničillh snopova urezaillh valovillca i horizontalillh linija. Inv. br. 564.
Dim: H 11,8; H16; H2 1; H3 5; Rl 9; R2 9; R3 12,1; R4 7,7 cm.
Lit: I. Čremošnik, 1950,392; T I, 9.
9. Lonac malo istaknutih ramena blagog prelaza u visok i kratak vrat. Obod veoma
blago, neznatno izvijen prema valli, rub blago facetiran. Izmedu vrata i oboda žleb širine
prsta. Pri dnu malo sužen. U sredini dna grubo odsečeno ispupčenje od sporog vitla.
Nespretno i asimetrično modeliran. Svetle boje sa mrkim mrljama. lov. br. 565.
Dim: H 15,7; HI 10,5; H2 1,6; H33,6; Rl 12; R212; R315; R4 11,2cm.
Lit: l. Čremošnik, 1950,391; T 1,3.
10. Veći lonac kfUŽllo-jajastog oblika blažeg prelaza iz ramena u vrat. Obod izvijen
prema vani, zadebljan sa donje strane, polukružno završen. Otvor i dno široki. 2ućkasto­
sive do mrke boje. Zemlja prečiŠĆena. Faktura mrka. Dno izrazito grubo sa !lU1ogo
utisnutih zrnaca peska. U sredini otisak od vitla promera 1,5 cm. Ispod vrata snopovi
ukošenih četverostruko urezanih linija. Ispod četverostruka valovnica. U donjoj trećini
snop valovnica i horizontalnih crta koje se spajaju i razdvajaju. lnv. br. 566.

ISn. Sergejevski 1959, 171.

GZM (A). N.5, sv, 44, 1989. SIr. 209-231
L. FEKEŽA , KER, POS, U GROB. RANOSL. PER. RAN, SRED, V. NA TERIT, BiH 215

Dim: H 18,7; HI 8; H2 2,5; H3 8,2; Rl 12,5; R2 ll; R3 19; R4 13,7 cm.

Lit: I. Čremošnik , 1950,391; T I, 5.
ll . Jajolik lonac širokog otvora veoma blago profilisanog trbuha . Rame jako visoko
i kratko prelazi u kratak obod izvijen prema vani, polukružno završen . Ornament urezan
od vrata do donje trećine suda. Izmedu horizontalnih crta je valovnica sa velikom
krivuljom. Prećišćena zemlja, svetlosmede do sivo pečena sa mrkim mrljama. Dno vrlo
grubo sa udubljenjem od vitla promera 1,5 cm.
Inv . br. 567.
Dim: H 18,1; Hl 10,7; H2 1,7; H3 5.7; Rl 13,3; R2 13,3; R3 16,8 ; R4 11,5 cm.
Lit: J. Čremošnik, 1950, 391; T I, 4 .
12. Zdepast, valjkastlončić širokog dna i otvora, kratkog vrata. Obod kratak, malo
izvijen prema vani i koso zasečen . Dno vrlo grubo i neravno . Svetlomrke boje, grublje
fakture i dosta nevešte izrade. Na gornjem delu tragovi doterivanja rukom. Na dnu
ekscentrično i grubo, vrlo izraženo udubljenje promera 2 cm.
Inv. br. 754.
Dim: H 10,4; HI4,4; H2 1,2; H3 5; R19; R2 9,7; R3 12; R4 10 cm.
Lit: J. Čremošnik, 1952, 264; T VII, 2 .
13. Jajoliki lonac širokog otvora, izraženih ramena, a u donjem delu jače sužen.
Vrat kratak i visok, obod izvijen prema vani, polukružno završen. Na sredini gornje
polovine posude dva niza prilično nevešto urezanih valovnica. Svetlosmede i sivo pečen ,
grublje fakture, neujednačene boje. Sporo vitlo. lnv . br. 755 .
Dim: H 19,5 HI 11,5; H2 1,4; H3 6,4; Rl 14,8; R2 13,4; R319,4; R4 11,4 cm .
Lit: J. Čremošnik,1952, 264; T VII, l.

Svih šest posuda, od br. 8 do 13, bile su u zbirci Zemaljskog muzeja bez bližih
podataka o mestu nalaza unutar Mogorjela. Sigurno je jedino, prema ceduljicama uz
nalaze, da su posude nadene u delu kastruma do Neretve, oko okrugle kule. Posude br.
10, ll, 12 i 13 u unutrašnjosti logora, u uglu kule uz Neretvu, a posude br. 8 i 9 kod
vanjske strane istočnog zida kod Neretve . U istom arealu nađene su i mamuze, mač, koplje,
pojasna garnitura i po~asni jezičac, sve iz ranoicarolinškog kulturnog kruga od kraja 8 . pa
tokom celog 9. veka . 9 Uz to je na celom arealu kastruma nađen nakit, koji uglavnom,
pripada dalmatinsko-hrvatsk~ kulturnoj grupi. Ceo lokaiitetje iz perioda ranog srednjeg
veka opredeljen kao groblje.2 Kod J. Wernera se javlja dilema da Ji je okrugla kula u
ranom srednjem veku, tj. u 9. veku, bila stan neke plemićke porodice iJi se tu prostiralo
22
groblje. 21 Medutim, podaci o samom naselju potpuno su nejasni . Sam K. Patsch u
izveštaju o iskopavanjima ne spominje posebno neka pregradivanja na okrugloj kuli.23

191. Ćremošnik 1950, 242; N. Miletić 1963, 159; Z. Vinski 1981,20, koji smatra daje mač
iz razorenog groba i datuje ga u 9, vek »eventualno nakon 825. godine«; N. Miletić 1979, 149,
datuje koplje na sam početak 9 , veka ; J. Werner 1961,237-238, datuje pojasnu garnituru u drugu
polovinu 8. veka, a pojasni jezič ac u 9. vek .
Wn. Basler-N. Miletić 1988, 331.
21 J . Werner 1961, 242; J. Kovačević 1967,360-361 i P. Andelić 1970, 202 smatraju da
je u 0VOr.l periodI.! na teritoriji M ogorjela bilo naselje Neretljana, možda neretljanskog plemenskog
roda Vikvića .
221. Ćremošnik 1952,242 .
23K. Patseh 1914,161.
 GZM (A), NS. sV. 44. 1989. SIr. 209-231
216 L FEKEZA. KER POS U GR OB RA O L P R. RAN. SRED. V. N A TERIT. BiH

Prema svemu tome, kao i prema očuvanosti samili posuda i njihovoj ujednačenoj izradi,
može se pretpOStavili da poli('u iz grobova.
Crkvine, Clm kod Mostara
14. Zdcpast,jajoliki lonac sajako naglašenom profilacijom ramena, kratkim vratom
i obodom blago izvijenim prema vani polukružno zav ršcni m. Grublja fak tu ra, tanmosmeda
boja, dobro ~en . Neposredno ispod vrata urezana cik--<:ak linija. Zidovi neujednaćene
debljine . Sporo vitlo.
Dim: H 21,6; HI 12,4; H22; H3 7 ,2; Rl 15; R2 12 ,8; R322 ; R4 13,7 cm
Posuda br. 14 nadenaje u šuru IJza zid prostorije G kasnoant i ćke bazilike. Po celom
prostoru iznad bazi like bili SIJ ranosrednjovckovni i kasniji grobovi, prekopani ili po­
rušeni. Istraženo je 23 prosla ukopa i 13 grobova sa konstrukcij ama. Grobni prilozi su
nal3Ženi po ('itavom prostoru bazilikc i ne zna se kojoj su grobnoj celini pripadal i. Nadeni
nakit jJripada dalmatinsko-hrvatskoj kulrurnoj grupi, datiran od 9. do l l. veka. Autor
datira keramički materijal naden lJ šutu u 8. vck , ali pravi razliku izmedu starijeg i mladeg
materijala W1Ular tog veka. Nijejasno da lije keramika iz grobova ili j e naseobinska. Auto r
po:uišlja i na korištenje Crkvina od strane Slovena za nastanji vanje, ali o tome ne daje
arheološke dokaze. Smat ran10 da je keramika verovatno iz grobova . Za lonac, zbog
nj,'govih di menzija, ostaje otvoreno pilanje da li je lužio kao kultna posuda.
Lit: T. Ande l ić. 1974,207, 22 1,223; T 17 ,7.
Crkvina, Rogaćić i kod Sarajeva
15. Lonac Jajolikog oblika, širokog otvora i nešto istaknutij eg trbuha. Mrke boje,
u donjem delu nešlO svetJiji. Iako jc faktura gru blja, zidovi, a u.arOČi to dno su tank i.
Kratkog vrata, oboda blago izvijcnog prema vani, na vrhu istanjenog i poluk ružno
zav ršei1og. Na dn u neizrazit otisak vitla promera 1,2 cm. lnv. br. 674.
Dim: H I J ,4; HI 5,6; H2 1,4; H3 4 ,4; Rl 9; R3 11,5; R4 8,3 cm.
Posuda je nadena kao jcdini prilog u grobu sa prostim ukopam IIZ noge dcčj eg
skeleta. Oko temelja crkve, ćiji jc nastanak dali ran II 11. do 12. vck, nalazi se ranosrc­
24
dnjovekovno groblje sa šest grobova dat irano izmedu 9. i 12. veka. Svi grobovi imaju
pr st ukop j straligrafski pripadaju periodu pre nastanka crkve. Po celom prostoru, oko
crkve i iznad nJC i gro bova bio je šut sa dosta fragmenata keramike . Verovatno je groblje
pIckopano , a oSlalo jc šest neuništenih grobova. Ne zna se da li su fragmenti keramike
bili kao prilog u grobovima ili su ostaci daća. Na temelju situacij e na terenu može sc
pretpostaviti i poslOjanjc horizonta paganskih grobova, zatim grobova iz perioda od 10.
Jo 12 . veka . U svakom slučaju ovaj grob j e pripadao tom najstarijem horizontu. Po pečatu
mogao bi se datirati u najranij i horizont sahranjivanja u ranom srednjem veku.
L i!: 1. Čremošnik, 1953,306-307; ista 1953, 312-31 4; T V,2.
Markovac, Donji Dctlak kod Dervente
16. Jajolik lončić svetložuć kaste boje, grublje fakture, dobrĐ pečen. U prelomu crn.
Vrat kratak, obod nešto duži, iz ijen prema vani, iSlanjen, sa facetiranim i profilisanim
rubom . Sporo vitlo, doteran rad. Na polovini oboda sa vanjske strane ima urezanu j ednu
horizontalnu crtu, a na gornjoj polovini trbuha dve valovrucc. lov. br. 659.
Nadcn je u grobu na dubini od 3 ill unutar zidova starc crkve.
Dim: H 10,5; HI 4 ,8; H2 2,3; H3 3,4; Rl 8,1; Rz 7,3 ; R3 9,3; R4 6.6 cm.

!Jr. CrcD10šnik t 953, 3 12; ista 1988 , 41.

GZM eA), N.S. sv. 44,1989. t r. 209-231
L. FEKEŽA, KE R. POS. U GR OB. RANOSL. PE R. RAN. SRED. V. NA TERIT. BiH 217

Čitluci kod Sokoca

)7. Lončićjaj oIikog oblika sa m kom, Visok, kratak vrat, ši rok otvor . Žućkasto­
crvenkaste boje, gmbljc fak ture, raden rukom. Obod blago izvijen prema vani , na vanjskoj
stran i facetiran , R uč ka ide od ramena do donje trećine posude. DebUina zidova 0,4 COL
Gmbo dno, Na ramenu malo ukošcni ubodi II jed~om nizu, a ispod d vočlana cik---cak
linija. illv _br. 42.
Nađen je kao jedini pri log II grobu br. 2 II praistorijskom tumulll II.
Dim: H 7,6; HI 4,8; H2 0 ,8; 1-13 2; Rl 6 ,4; R2 6,1; R3 7; R4 4,5 cm.
Lit: F. Fiala, 1892,403; T I, sl. 2.
18. Jajoliki lonac širokog tvora, visokog i kratkog vrata, malo suženog dna. Mrke
boje, gmbJje i meke fakture. Obod kratak, blago izvijen prema vani i koso za sočen sa
vanjske t:anc , Na ramenu i na gornjoj polovini posude snopovi urezanih horizontalnih
linij a izmedu kojih j e snop valovnica. Sporo vitlo, a vide se i tragovi do rade rukom . lnv
br. 43 .
Nadenje kao jedini prilog II grobu br. 3 , II praistorijskom lumulu ll.
Dim: H 14 ,8; H t 9,5; Hz 1,3; H3 4; Rl 12; Rz 11,7; R; 13, 5; R4 8,5 cm,
Ut : F. Fiala, 1892,403; TIl, sl. 1; I. Čremošnik 1950,386.
Borak, Vrba kod GlanlOČa
)9. Zdcpaslij i lonac širokog otvora i dna, sivosmede bojc_ Gru blja fakt ura, tanki
zido i. Vrat izdužen, prelaz iz ramena u obod blag. Obod maJo izvij en prema vani sa koso
zasečen i m vanjskim mboru. Na dnu tragovi kružnog udubljenja e ksc ent rično postavljenog
promera 1,5 cm. Sporo vi tlo.
Dim: H 9,4; Hl 4,4; Hz 1,4; H3 3,6; RI lO; Rz 9 ,6; R3 10 ,8; R4 8,4 cm.
Lil: N. MiletiĆ, 1981,213,214; TT, I; T III, 1.
20. Lončić valjkastog oblika, širokog otvora i dna, visokog vrata, kratkog, blago
razgrnu tog oboda zasečenog na vanjskoj strani. C rvenkasto sivosmede boje , grublje , ali
pročišćene fakture. Zidovi tanki, dosta gmbe izrade. Sporo vitlo. Na gornjoj polovini
trbuha d va niza dubokih grubo izvedenih vertikalnih uboda.
Dim: H 15,6; Ht 7,2; H2 0,6; H3 7 ,8; Rl 14,2; R2 14; R; 16; R4 10,4 cm.
Lit: N. Miletić, 1981,216,217; T I, 2 i T IV, I.
21. Jajol iki lonac širokog otvora, jače naglašenih ramena , konično sužen prema
dnu. Vrat visoko postavljen, kratak obod izvij en prema vani zasečen sa vanjske strane.
Gruba i neproč išćena fak tur , tamno iva , neujednač eno peč ena , Tanki zidovi. Dno gmblje
sa e kscent ričnim udUbljenjem od sporog vitla promera 1, 5 cm.
Dim: H 14,2; Hl 8,6; H2 1,4; H3 4,2; Rl 12,2; R2 11,2; RJ 14; R4 8 cm,
Lit: N. M ile tić, 1981, 2 18; T II, I i T Ill, 2 i 2 a_
22. Lonac jajasto-trbušastog oblika, širokog otvora i nagla.šenih ramena, kratkog
vrata, lako izvij enog i polukružno završenog oboda. Gruba faktura , neujednačene tanmo­
sive i mrke boje , tankih zidova. Sporo vitlo, od koj eg su na dnu dva mala udubljenja,
Izraden dosta primitivno inespreulO.
Dim: H 15; Hl 7,9; Hz 1,2; H3 5,9; Rl 12; R2 12; R; 15, 6; R4 9,2 cm.
Lit: N. Mi l etić , 198 1, 219; T U, 2 i 2a, T IV, 2.
U zapadnom delu narteksa kasnoant i čke bazi like nadena je skupna grobnica sa
naj manje 15 skeleta. Prost ukop. Život injske i ljud ke kosti prekopane i pomešane sa
zemJjom i s manjim naslagama kamena. U toj gomili nadene su ove četiri posude. 25

2.11. Bojanovski 1981, 198-199 , sl. 2.

 GZM (A ), N.s. sv. 44, 1989. SIr. 209-231
218 L. FEKE2A, KER. pos. U GROB RANOSL. PER. RAN . SRED. V. NA TERIT. BiH

Mramorje. Grborezi kod Livna

23. Jajolik izdu1en lonac širokog otvora, malo izduženog vrata, uskih ramena, blago
izbočenog trbuha. Obod blago izvijen prema vani, delimično koso zasečen na vanjskoj
strani. Primitivne izrade, porozne, grublje i meke fakture. Tamnije smede boje. Loše
pečen. Sporo vitlo. lnv. br. 974.
Naden je u dvojnom dečjem grobu br. 81. Jedini prilog uz kokošje kosti.
Dim: H 12; HI5,6; H2 1,7; H3 4,7; RI9,6; R2 9; R.3 10,7; R4 6,7 cm.
Lit: Š. Bešlagić, 1964,25; T XV, l i 2.
24. Jajoliki lončić širokog otvora, izduženog vrata, istaknutog trbuha. Pri dnu
konusno sužen. !Vatak, izvijen prema vanj i sa vanjske strane ruba zasečen obod. Grublje,
meke fakture, crvenkaste do mrke boje. Sporo vitlo. Na donjem delu su tragovi modeliranja
rukama. lnv br. 992.
26
Naden u grobu 112 sa drugim prilozima datiranim u 9-10. vek. Dečji skelet u
prostom ukopu.
Dim: H 12,4; H16; H2 1,5; H3 4,9; Rl 10,1; R2 9,6; R.3 12,5; R4 6,8 cm.
Lit: Š. Bešlagić, 1964,31; T XX, 5 .
25. Jajolik lonac pri vratu lako sužen, širokog otvora, blago izvijenog prema vani
i polukružno završenog oboda. Grublje fakture, tanmosive boje, nedovoljno pečen. lnv.
br. 1041.
Nadenje kod glave u razorenom grobu. Ostali prilozi nožić i zapon.
Dim: H 12,1; HI6,5; H2 1,4; H34,2; Rl 10,6; R2 10; R.3 12,6; R4 6,6cm.
Lit: Š. Bešlagić, 1964,54; T XXXIII, 3.
26. Jajoliki lonac širokog otvora, visokog i kratkog vrata. Obod blago izvijen prema
vani, polukružno završen. Blago izvijenih ramena i krivine trbuha. Pri dnu nešto vi~
sužen. Na početku ramena nepravilno urezana valovnica. Faktura grublja i šupljikava,
slabije pečena. Boja od tamnosmede na gornjem dijelu do crvenkaste pri dnu. Sporo vitlo.
lnv . br. 973.
Posuda je nadena u trojnom grobu br. 74. Prekopavan. Prost ukop, a na površini
nadgrobna ploča.
Drugi prilog u grobu bile su kokošje kosti.
Dim: H 13,8; Hl 8,6; H2 1,4; H3 3,8; R[9,4; R2 9,2; R.3 ll; R4 7,4 cm.
Lit: Š. Bešlagić, 1964,24; T XL, l. red levo.
Na nekropoli u Grborezima izdvojeno je nekoliko horizonata sahranjivanja. Najsta­
27
riji horizont je Š. Bešlagić datirao od 10. do 13. veka. Izdvojena su i dva kasnija
horizonta . 28 Keramičke posude su nadene u četiri groba . Svi grobovi, osim groba br. 81,
bili su prekopani. Ti grobovi se nalaze u sredini severnog dela nekropole, gde su najviše
koncentrisani prosti ukopi i grobovi iz najstarijeg horizonta. Prema nalazima posuda iz
grobova, njihovim karakteristikama, kao i prema uslovima nalaza može se sa sigurnošću
izdvojiti i najstariji horizont sahranjivanja. Unutar njega nije moguće izvršiti hronološki
suptilniju podelu.
Crkvine, Duvno
27. Jajoliki izdužen lonac širokog otvora, kratkog, visoko položenog vrata, malo
naglašenih ramena . Obod kratak, izvijen blago prema vani, sa vanjske strane ima facetiran

26J . Belošević 1980,89,90,92,95, paralele za grobne nalaze.

27Š. Bešlagić 1964, 95.
28 N. Jakšić 1976,93 .
GZM eA). N.s. s V. 44, 1989. SIr. 209-23f
L. FEKEŽA, KER. POS. U GROB. RANOSL. PER. RAN. SRED. V. NA TER IT. BiH 219

rub. Na dnu crvene boje, na ostaloj površini tamnosive. Zidovi tanki. Na unutrašnjoj strani
doterivan daščicom. Prečišćene zemlje, ali grublje fakture. Na dnu decentrirano postavljen
elipsoidan otisak od sporog vitla promera 2 i 1,5 cm. Inv. br. 6846.
Uslovi nalaza za ovu posudu su nejasni. Nadenaje na antičkom forumu uza zid, 2
metra udaljena od tri nedatirana ukopa orijentisana u smeru SI-JZ. Osim lonca su nadeni:
rimska fibula, noževi, ključ i makaze .
Dim: H 14 ; H17; H21,4; H35 ,6; Rl ll; Rz9,7; R3ll,8; R49cm.
Lit: K. Patsch, 1904,313,332, sl. 18.
Bagruša, Petoševci kod LaktaSa
28. Fragmentovan, manjijajoliki lonac blagog prelaza iz ramena u vrat, izbočenog
trbuha i naglo suženog debljeg dna. Grublje fakture, od slabije prečišćene zemlje.
Žutosmede boje, u prelomu CIlJ,.., Gornja polovina ukrašena sa dva snopa urezanih valov­
nica, izmedu kojih su vertikalno urezani snopovi crta. Na dnu okruglo udubljenje od sporog
vitla.
Posuda je nadena u muškom skeletnom grobu kod glave. Drugi prilog je bio
jednostavan prsten. Prost ukop . Grob br. 99.
Dim. HI 5 ,8; H3 2,7; Rz 7,6; R3 9; R4 5,9 cm.
Lit: Z. Žeravica, 1986, 145, sl. 3.
29. Posudajajolikog oblika, blagog prelaza iz ramena u kratak vrat, širokog otvora,
oboda izvijenog prema vani i polukružno završenog . Grublje fakture, od slabije prečišćene
zemlje, svetlosmede boje. Slabije pečena. Sporo vitlo.
Urna Ije nadena medu skeletnim grobovima. U njoj i oko njeje bio pepeo i fragmenti
kosti.
Dim: H 15,4; Hl 7,4; Hz 2,4; H3 5,6; Rl 10,4; Rz 8,2; R3 12,8; R4 9 cm.
Lit: Z. žeravica, 1986, 153, sl. 6 i 6a.
30. Veći fragment jajolikog lonca. Blagi prelaz iz ramena u vrat i jako profilisan
trbuh. Slabije prečišćena zemlja, pečena na nižoj temperaturi. Na dnu ispupčenje od sporog
vitla promera 1,2 cm i rupa.
Urna II je, takođe, nadena izmedu skeletnih grobova. Uokolo nje i u njoj bilo je
puno pepela i kalcinisanih kosti.
Dim. Hl 10,8; H3 9,2; Rz 10,8; R3 18,8; R4 12 cm.
Lit: Z. žeravica, 1986, 154, sl. 7.
31. Većijajoliki lonac izraženog trbuha, blagog prelaza u kratak blago izvijen vrat.
Obod izvijen prema vani, polukružno završen. Grublje fakture, žutosmede boje, slabije
pečen. Na sredini uskog dna okruglo udubljenje od sporog vitla. Od početka vrata do
polovine posude snopovi urezanih vertikalnih linija. Ispod njih dva snopa isto tako
urezanih linija.
Ovi fragmenti su se nalazili u urni II (br. 30).
Dim: H 23; Hl 10,8; H2 1,7; H3 8,9; Rl ll; Rz 10,4; R3 16,4; R4 6,8 cm.
Lit: Z. žeravica, 1986, 154, sl. 8.
Nekropola BagruSa dat irana j e od druge četvrtine 9. do polovine 10. veka. Keramika
nađena na nekropoli datiranaje u 9. ilO. vek, ali analogije za posude uglavnom se odnose
na sličnu keramiku sa nekropola datiranih u 9. vek. 29

29 Z . Žeravica 1986, 193-194.

 GZM (A ), N.S. sv. 44 , 1989. w . 209·231
220 L. FEKEt.A. KER POS. U GROB. RANOSL. PER. RAN . SREO V. NA TE RlT. BiH

Orah kod Bileće

32 , Jajoliki lonac širokog otvora i dna sa nešto ja~im prelazom iz trbuha u rame ,
kratkog vrata i oboda izvijenog prema vani, sa vanjske strane z.asečenog. Dno grublje sa
ispupčenjem od "porog vitla promeTa 1,3 cm. Tamnosmede boje, grublje fakture. Na
gornjem delu trbuha dva snopa oštrih u rezanih valovnka. ln v. br. 6835.
Posuda.ie nade na pored groba 4, kojije imao prost ukop, na praistorijskom tunluiu
III kao jedini prilog.
Dim: H2 J ,2; H3 6,6; Rl \0,5; R2 10; RJ 13; R4 9 cm.
Lit : B. Čović, 1982, 18.

OSNOVN E KARAK ERISTl KE KER AIvIIKE I PROBLEM NJENE D TAClJE

Pri analizi datog keranličkog fonda uglavnom se dolazi u situaciju da sc ponavljaju

opšte karakteristike ove keramike konstatovane u drugim , a naročito suscdnim krajev ima,
gdc je nadeno nmogo više materijala. Jako ova keramika sa teritorije Bosne i Hercegovine
pokazuje izvesnc osobine, kao što su: srazmemo velik broj ornamentisanib posuda i posuda
radenih na Vi llu, ujednačenost oblika, i dr., ipak sc mora imati na umu da se zbog malog
broja primeraka ne mogu izvoditi definitivni zaključci. Ovaj rad j e, takoder, priprema za
izvodcnjc efcktivne klasifikacije posuda koja se oslanja na njihove proporcije (br. 2.) Ova
keramika ima slabe osobine na temelju koj ih sc može vršiti analiza oblika, ti . nema cenzura
izmedu obl ika, fo rme neizrazito prelazejed.na u drug u, Karakteristjka materijala koji se u
ovom radu razmatra j e njegova mala dijagnost ika, nema većih serija iz same Bosne i
Hercegov ine, m onološki se teško determiniše unutar datih ok vira. Najviše ima pojedi·
načn i h nalaza.
Tehnol ško-t ipološkc karak teri sti ke uklapaju se u karakteristike lavenske kera­
mike uopšte. za dati materijal karakteristično je da je u već ini lučajeva raden od dosta
prečiSć e n e zemlje , tj . osnovne mase - gline uz dodaLke peska. Ukoliko se na jednom
lokalitetu nade više posuda,jasno se može uoč it i da su radene približno istom tehnologijom
neke -lokalne radionicc . , pa bez obzi ra na pojed ine različitosti može se pretpostaviti da
su hronološki približno bliske. O rganskog materij ala u glini nema. Posude su u većini
slučaj eva dobro pečen e na otvorenoj vatri. Skoro na svakoj sc može prepoznati promena
boje. Usled toga prevladava sivosmeda i sivocrvenkasta boja. Nekoliko posuda ima žute
i crvene nij anse.
Samo dve posud su radene rukom. O be su spec ifič ne i po ostalim karakteristikama
(br. 4 i br. (7). Sve ostale su radene na sporom vitl u. Zbog toga su skoro sve i asimetrične.
Vidanje trud oblikovanja gornjeg dela posuda, kao i njihovih vanjskih strana, dok su dna,
donji delovi posuda i unutrašnjost obično nešto gru blji. Od 32 po ude, 17 ihje imalo otiske
od vi tla . Osim posude br. 4 nijedna, uključujući i posudicu sa ručkom, ne pokazuje neke
naročite o obitosti u obliku . Lonac je jedina vrsta oblika koja je zastupljena. Prevladava
j ajasto profilisan lonac, sa kraLkim vratom i blagim prelazom u isto tako blago izvijeni
obod. Prelaz iz ramena II više ili manje zaobljen trbuh je, takoder, blag. Otvor j e na svim
lonci ma ši rok. Jako vizuelno tako ne deluje, najvcća širina posuda, prema izvršenim
merenjima, skoro je uvek oko same sredin celokupne visine. Po svemu čini izuzetak
posuda br. 14, kojaje naj veća medu analiziranim pri merci ma, ima najistaknutija ramena,
te se najširi deo nalazi i na njenoj g rnjoj polovini. Samo nekoliko posuda (npr. br. 10 i
24) imaju jače profili san trbuh i suženo dno, tako da pripadaju grupi kru.ž.no-jajolikih
lonaca. Najzastupljenije su male posude, visine do 12 cm. Zauzimaju oko polovine celog
GZM (Al" NS. sV. 44, 1989. str. 209-231
L. FEK E LA , K ER . POS. G ROB RANOSL. PER. RA N. SRED. V. NA T ERIT. BiH 221

uzorka, a OSI aj dve grupe, posude visine od 12 do 16cm i od 16d023 cm (najviša posuda
u materijalu) podjed nako popunjavaj u drugu polovinu.
O rnamentisano je 17 posuda. Naj višc j e zastupljena valovnica, urezana u raznim
kombinacijama sa više ili manje veštine. N aj čcšćaje kombinacija valovnice sa horizontalno
urezani m snopovima linija. Redi ornamenti su na posudama br. 10, 3 1 i 28; ukošene ili
vertikalno urezane grupe linija kombinovane sa vajovn icama i horizontalnim linij ama.
Posebno mesto zauzi ma ornament na posud i br. 20, u vidu nevešto izveden ih majo
izduženih vert ikalni h uboda. Analogije za o vaj ornament više ukazuj u na podrućje severno
ex! Save i na srednju Evropu. Drugi izuzetan ornament nalepljcne zmijoli ke plastične
30

valovnice na maloj posudi br. 4 je bez analogij a. Po obliku (valovnica) i po mestu na

posudi (na ramenu) ulazi u krug poznatih ornamenata, ali njegova izved ba, kao, uostalom,
oblik i izrada ć itavog suda č i ne ga u fo ndu ranosrednjove ovne keramike na tlu Bosne i
Hercegovine, pa i šire, spec i fičnim .
No vij e objavljeni nalazi iz Rudića, Vrbe i sa Bagruše su dobro dati rani. 31 Nalazi iz
Gornje Bij ele (br. l i 2) datirani su u 9 . ili prvu P..Qlovinu 10. veka, i to prema ti pološkim
osobinama i s obzirom na situaciju na nekropoli . 32 Sigurno je daje ovo grob iz horizonta
paganskog sahranjivanja, što autor iskopavanja M. Vego nije istakao, već je ovaj grob
posmatrao u kontekstu dela nekropole na kojem se grob nalazio, lj. U naj starijem hori zontu.
Oko njegajejoš bilo prostih ukopa bez priloga. Neizvesnoje da lije j oš neki ex! tih grobova
pripadao horizontu paganskog sal1fanjivanja. U istom delu nekropole su grobovi sl edećeg
horizonta sahranjivanja ex! 10. do 12. veka. Kao ŠIO se iz tipo!oške analize posuda vidi,
one se ne izdvajaju ex! ostalih keramičkih nalaza . Poštoje pi tanje gomje granice paganskog
horizonta sahranji vanja kraj nje neizvesno, nije moguće u datim uslovi ma nal aza ove posude
tačno datovati . Oč it o j e da kritcrijumi za njihovo datovanjc koj e autor navodi nisu dOVOljni
mada se mogu uzeti u obzir. Ovc posude se, takex!er, mogu datovati okv irno ex! kraja 8.
do u 9. vek.
Posude iz Nereza (br. 3 i 4) datovane su u literaturi prema tipološkim osobinama,
kao i prema načinu izrade: br. 3 650 - 800. gex!ine, a br. 4 500 - 650. gex!ine. Sam
33
autor je naglasio da je ovakvo datovanje samo radna pretpostavka. Uslovi nalaza ovde
nisu ex! pomoći. Prema prilozima u ostalim grobovima na lokalitetu celo groblje se može
datovati ex! 7. do kasnog srednjeg veka. Posuda br. 3 se tipološki ne izdvaja iz datog
keramičkog materijala. Na dnu ima otisak od vitla, što izmedu ostalog ostavlja pitanje
datovanja otvorenim. 34 Posuda br. 4 se po svemu, ex! oblika do izrade i ornamenta, izdvaja.
Medutim, činjenica je da je izradena od iste osnovne mase gline, crveno peč e na, ali u

~. Miletić 1981, 218.

31 N. Miletić 1977, 237; ista 1981, 214-219; Z. Žeravica 1986, 164 .

32p. Andelić 1975,230-232.

33p. Andelić 1959,175 i 177.

34 D.Jelovina 1976, 134 i J. Belošević 1980, 114 smatraju da je na teritoriji Dalmacije
primitivno lončarsko vitlo moglo ranije biti u upotrebi nego u srednjoj Evropi, tj . od kraja 8. veka.
To potkrepljuju nalazima keramičkih posuda sa lokaliteta »Razbojine« u Kašiću, .Maklinovo brdo"
u Kašiću i .Ždrijac« u Ninu . Za prve dve se smatra da prema materijalu mogu pripadati i 8. veku,
kao i za pojedine grobove iz treće navedene nekropole. Prema tome autori zaključuju da se posude
koje imaju otisak od vitla ne mogu datirati tek od kraja 8. veka nadalje, kako je to prema
srednjoevropskoj keramici pre i kod nas bilo usvojeno.
 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. SIr. 209-231
222 L. FEKEŽA, KER. POS. U GROB. RANOSL. PER. RAN. SRED. Y. NA TERlT. BiH

fakturi ima krupnija zmca peska nego posuda br. 3. Moramo je posmatrati u grupi ostalih
fragmenata nadenih na lokalitetu . Ipak, pitanje njenog datovanja takoder ostaje otvoreno.
Sve sačuvane posude iz Mogorjela (br. 8 do 13) izradene su, takoder, od jednake
osnovne mase samo se neznatno razlikuju po količini primese peska. Tehnološki su sve
na istom stepenu samo su neke veštije oblikovane. U detaljima izrade, oblika i u bogatstvu
omamentike se razlikuju; ipak nema razloga da se !,rema tipu datiraju u tako velikom
rasponu, od sredine 7. veka (br. 9, ll, 12) nadalje.3 Na četiri posude se nalazi otisak od
vitla (br. 9, 10, II i 12). Posuda br. 13 nema u potpunosti sačuvano dno. Posude br. 12
i 13 nađene S\l kod okrugle kule, tj. u blizini nalaza s kraja 8 . i iz 9. veka. 36 U taj period
je datovana posuda br. 13. 37 Nameće se zaključak, iako ne postoje uslovi nalaza, da su
sve posude ipak iz grobova, sudeći po njihovoj očuvanosti, i da se mogu datovati u rasponu
od kraja 8. i u 9. vek. Bliže datovanje nije moguće.
Posude nadene na nekropoli u Grborezima (br. 23 do 26) datovane su u period od
10. do 12. veka. Autor je zaključio da su to najstariji grobovi na nekropoli, ali ih prekasno
38

datira. Po izradi i obliku posude očito pripadaju jednom hronološkom horizontu. Naj­
brižljivije je izradena i oblikovana posuda br. 24 iz bogatog groba 112, čij i pokretni
materijal datuje ovaj grob, kao i ceo najraniji horizont sahranjivanja na ovoj nekropoli,
bar na početak 9. veka.
39

Posuda br. 15 nadenaje u grobu sa prostim ukopom u Rogačićima. Prema nalazima

sa lokaliteta i prema tipološkoj analizi da to vana je od 10. veka nadalje. 40 Ipak, verovatno
se radi o ranijem ukopu, a možda bi još neki grobovi bez priloga mogli pripadati ranijem
horizontu sahranjivanja. Sam čin stavljanja cele posude u grob, kao i tipološke odlike
posude, koje se uklapaju u dati materijal, donekle daju osnova za takvo datovanje.
Posude iz Čitluka (br. 17 i 18) datovane su u period izmedu 650 . i 800. godine.
41

Bez obzira na neke osobenosti posudice br. 17 u osnovi ona se ne izdvaja iz analiziranog
materijala. Prema okolnostima nalaza i tipologiji posuda pre bi se mogle datovati u kraj
toga perioda, tj. na kraj 8. veka, pa možda i kasnije. Sama ručna izrada ovako malog suda
sa ručkom, kojaje tu više ukras nego u funkciji, ne menja bitno situaciju.
Posuda iz groba u Markovcu (br. 16) najseverniji je pojedinačni nalaz, koji se ni
po čemu ne razlikuje od ostalih. Osnovni oblik posude, njena izrada na vitlu kao i uslovi
nalaza, mada pojedinosti nisu poznate, uklapaju se u ovaj horizont. Mora se ipak istaći
njena lepa izrada, izdužen, stanjen obod i profilisan rub. I, na kraju, posuda br. 32 nadena
je izvmuta uz grob ukopan u praistorijski turnu!' Nije sigumo da li je prvobitno bila prilog
u grobu, što otežava njeno datovanje. Ipak je uvrštena u analizirani uzorak i, kao što se
vidi, u njega se u potpunosti uklapa po svojim tipološkim osobinama.
Za posude br. 14 (eim) i 27 (Duvno) može se samo pretpostaviti da su bile položene
u grobove .

351. C:rcmošnik 1950, 391; ista 1952, 264.

36J . Werner 1961,236, sl. 1.
371. C:remošnik 1952,264.
38 Š. Bešlagić 1964, 86.
J9J. Belošević 1980, 80, 89, 90, 92 i 95; Š. Bešlagić 1964,30--31, T. XIX, XX .
~ . C:remošnik 1953,2:12 .
41 I.
C:remošnik 1950, 386.
GZM (A). N.S. sv. 44 , 1989. str. 209-231
L. FEKEt.A, KER . POS. U GROB. RANOSL. PER. RAN. SRED. V. NA TERIT. BiH 223

ZAKLJUČAK

Iz svega gore iznesenog vidi se daje ipak moguće i na teritoriji Bosne i Hercegovine
izdvojiti horizont grobova sa paganskim sahranjivanjem. Samo jedan grob je imao
popratne nalaze koji su mogli datovati grobnu celinu i keramiku u njoj (grob 112 iz
Grboreza). Još nekoliko grobova, doduše razorenih, iz Rudića i Vrbe dalo je pouzdane
podatke. Svi ostali nalazi izdvojeni su na temelju nalaza keramičkih posuda kao kultnih
priloga. Kombinujući ih sa komplementarnim podacima, uspeli smo da izdvojimo pokoji
grob iz Rogačića, Gornje Bijele i Grboreza, a keramiku iz Mogorjela smo uspeli pripisati
tom horizontu. Većina nalaza je iz jugozapadne Bosne i doline Neretve, a protežu se
pojedinačno do centralnog dela Bosne. U severnom pojasu Bosne još su pojedinačno
nađeni tragovi incineracije. Veoma je teško utvrditi precizniju dataciju nalaza. Okvirno
se ipak većina nalaza može datovati od 8. do eventualno, početka 10. veka, što bi se
uklapalo u historijski okvir i sa nalazima iz ranog srednjeg veka u Bosni i Hercegovini .
Nalazi iz jugozapadne Bosne i doline Neretve, dakle iz krajeva koji su gravitirali
istočnojadranskoj obali, mogu se sa nešto više sigurnosti datovati u period s kraja 8. do u
9. vek, analogno nalazima iz srednje i severne Dalmacije. Na žalost , kao štoje izloženo,
još ne postoje uslovi za detaljnije hronološko determinisanje kerami čkih nalaza iz ovih
nekropola. Uzroci su dvojaki : prvo, mali broj nalaza, drugo, sama priroda keramičkog
materijala uopšte, a napose iz nekropola paganskog horizonta sahranjivanja.

SKRAĆENICE

GZM - Glasnik Zemaljskog muzeja Sarajevo.

SHP - Starohrvatska prosvjeta . Split.
ZNM - Zbornik Narodnog muzeja. Beograd .
WMBH - Wissenscbaflliche Milteilungen aus Bosnien und Herzegowina. Wien.

LITERATURA

P. ANĐELIĆ 1959 - Slavenska keramika sa Crkvine u Nerezima kod Č apljine, GZM (A), n. s.
sV. XIV, 1959, 175-178.
1959a - Dva srednjovjekovna nalaza u Sulti ć ima kod Konjica, GZM
n. s. sV . XIV , 1959,202- 209.
1970 - Periodi u kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine u srednjem
vijeku, GZM (A) n. s. sV . XXV, 1970, 199-212.
1975 - Historijski spomenici Konjica i okoline, Konj ic 1975 .
T. ANĐELIĆ 1974 - Kasno antička bazilika u Cimu kod Mostara, GZM (A) , n. s. sv. XXIX,
1974 (1976),179-244.
Đ. BASLER-N. MILETIĆ 1988 - Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom 3, Sarajevo
1988, 331.
J. BELOŠEVIĆ 1980 - Materijalna kultura Hrvata od VII do IX stoljeća, Zagreb 1980 .
 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 209-231
22 4 I.. FE K EtA, KER. POS. U GR B. RANOSL PER. RAN . SRED. V. N A TER IT. BiH

I. BOJANOVSKI 198 1 - Kasn o:ln li čka bazj]ika u Vrbi na G l amočk m polju, GZM (A), n. s. sv.
35/36, 1980-1981 , 195- 21l.
. n. (OVlĆ 1982 - Praistorijsk i tun I1lusi sa sred njovjekovnim ukopima u sel u Orah kod Bileće,
Tribllllia 6, Trchinje 198 ,7-25.
J. (:REMOSNIK 1950 - Nalaz slovenske kera mike u Rači 1947. god . i pregled nal aza sl ovenske
keramike u Bosni do danas , GZM n. s. sV. IV- V, 1949-1 950 ,
383- 395.
1952 - Ker:unika iz rimskog nalazišta Mogorjc!a, GZM n. s. sV . VII,
1952, 241-271.
1953 - Izvje štaj o i ~kop i nama u Rogačićima k Bl ažuja, GZM n. s.
sV . VIII , 1953,303-3 15
1988 - Crkvina , Rogač ić i , Arheološki leksikon BiH , Sarajcvo 1988,
41
F. FIALA 1892 - Rez ul ta ti p rc h i·to riČk g ispi t.iv anja na Glaslllcu u ljetu 1892, GZM IV, 1892 ,
389-444.
N. JAKŠIĆ 1976 - Pokušaj odrcJenja horizonLJlne stratigrafije SUlrohrvalSkih nekropola, Novij a
i neobjavljena istraživanja u Dalmaciji, Vodiee 10-13. V 1976, Split
1978,9 1-94 .
n. JELOVINA 1976 - StJlroh rva lS ke nek ro pole, Split 1976.
1983 - Ranosred njovjekovno groblje na lokal itetu .Brig« kod izvora
Zduša ncdalekoV rli ke,SHP,ser . lII , sv.1 3 , 1983 , 105- 11 7.
M. KOSORIĆ - 1983 - Rezultati istraživ anja praistorijske hu mke na nekropoli Krčevin e 1979.
godine, ZNM XI, 1983,3 1- 40 .
J. KOVA(EVIĆ 1967 - Isto rija Crne Gore l, TilOgrad 1967 , Od dolaska Slovena do kraja XII
vijek a, 281 -442 .
N. MILETIĆ 1963 - Nak it i oružje IX-Xli vek a u nekropolama Bosne i Hercegovine, GZM
(A), n. s . Sv. XV I1l , 1963, 155-178.
1967 - Slovenska nek ropola II Gomjenici kod Prijedora, GZM (A ) n.
s. SV . XX!-XXlI , J966-1967, 8 /- 154.
1971 - Do zJv r~n ih StoJeća sreJnjeg veka, Lakt:lši (monografija), SO
Lak taši 1971, 15- 28 .
1977 - Ran os rednjovckovni n3.1azi iz RuJića koJ Glamoča , GMZ (A )
n . s. sv. XXX /XXX I, 1975- 1976 (1977),23 1-242 .
1979 - Ranosrcdnjo vck ov llo koplje iL Mogorjela, ZNM IX-X, 1979,
145- 151.
1981 - Ranosrcdnjovekovnc ke r a m i čke posuJe iz Vrbe kod Glamoča,
GZM (A) n. s. sv . 35/36 , 1980- 198 1,2 13- 220.
1984 - Ranoslovcnsk,l J Iha, KuiLurna istorija Bosne i Hercegovine ,
Sarajevo 1984 , 39 1- 422.
1988 - Arheološk i leksikon Bosne i Hercego vine, Tom ll , Sarajev o
1988,51, Kamenica, Ma.hovljani, LaktaSi .
K. PATSCH 1904 - Pril og topog rafiji Žup:lOjca- Delminijuma, GZM XVI , 1904,307-365.
1914 - Zbirke ri t1lsk<T- g r(~ kih starina u bosanskohercegov ač kom
Zemaljskom muzeju, GZM XXV I, 1914, 141-219
V. RAOIMSKY 1894 - Das Bi šće polje bei 'IOSlJr , W 1BH ll , 1894,3-34.
D. ERG E,J EVSKI 1959 - Bazilika II Ne rezit1l:l i DlX'U , GZM n. S. sv XIV , 1959, 163- 178 .
Z. VINSKI 198 1 - O nalazima karolll1ških mačeva tl Jugosl aviji, SHP, ser. lIT , sv. ll , 1981,
9-53.
1985 - Margll13.1ij a uz izhor karolinškog on0.j:l ujugoistočnoj Evropi,
SHP. ser. Ill , sv. 15, 19 5
J. WERN ER 1961 - Ranokarolinška pojasna ga rI1llura iz Mogorjc! a kod l: apljine, GZM (A) n.
s. sV XV- XVI , 1960-1961 ,23 5-247.
GZM (A). N.S. sv. 44,1989. str. 209-231
L. FEKEŽA , KER. POS. U GROB. RANOSL. PER. RAN. SRED. V. NA TERIT. BiH 225

Z. ŽERAVICA 1986 - Ranoslovenska nekropola Bagruša uPetoševcima kcd Laktaša, GZM (A),
n. s. sv. 40-41,1985-1986,129-209.

ZUSAMMENFASSUNG

KERAMISCHE GEFASSE AUS GRi\.BERN DER AL TEREN PERIODE DES FRUHEN

MITTELALTERS IN BOSNIEN UND DER HERZEGOWINA

Auf dem Territorium Bosniens und dcr Hcrzegowina wurden, im Unterschied zum bena­
chbarten Nord- Wld M iltc1dJ.lmaLicn, nur wcnige Griiber des fri.lhestcn Bestattungshorizontes aus
der Periode gefunden, die vom Anfang des 7. bis zur Mille des 10. JJ.llrhundcrlS daucrte. Es gah
zweirlei Bestattwlgen: Einiischerung (Uld Skc1ctlhcSl3llWlg. In dcn Griibern mit Skc1ellbestallung
war die Au fstel! Wlg ganzer kcramischer Gcf:illc bcim Toten eines der grundlegendcn Kultmcrkma­
le. Wegen der geringen AllZJ.hl von FWlden, wcgcn ihrer schJcchtcn Beschaffcnhcit (vielc gestOrle
oder umgegrabene Graber, Wlgeniigende DokumcnLicrung) oder well die GrabStallen vereinzc11
gefunden wurden, ist es nicht moglich, die Kcramik irlOerhJ.lb dicser Periode prazise zu daticrcn.
Die erSte genau datiene Keramik ist die vom Endc des 8. und Beginn des 9. JahrhlU1dcrlS (Gcfa.lk
aus Vrba N. 19-22 und Rudići N. 5-7). Auf dcm Gcbiet Bosnicns und der Hcrlegowi.na Jassen
sich nur einige Graber aus dem frClhcsten BeStalllU1gshorizont im Rahmen dcr mittelaJterlicher.
Nekropo1en absondern, wie z. B. das G rab N. 2 aus Gornja Bijela, dic Grtibcr N. 74, 8 J, J 12 und
das ohne Nummer (b. b.) alis Grborezi, ein Grab aus Rogačići, zwci Einzelbestattungcn in Čitluci
(Glasinac) eine in Orah b. Bileća (die Bestattungen erfolgten in urgeschichtlichen Turnuli) Wld ein
Grab in Markovac. Bei den FWlden aus Mogorjelo Wld Nerezi kann man fast sicher sein in der
ArlOahme, daJ) sie aus Grabern stammen. Die keramischen FWlde aus Petoševci bez iehen sich
hauplSachlich auf Umen. Interessant iSt, daJ) sieher datiertes MateriaJ aus Brandgrabern in Bosnien
Wld Herzegowina reiehJich spat auftritt, d. h. daJ) man diese Form von Bestattung noch im 9. Wld
Anfang des JO. JahrhWlderlS praktizierte. Die heidnisehe Art der Bestattung dauerle aueh fort in
dem Zeitraum, in dem der lange Prozell einer langsamen HerausbilbWlg einer fri.i.hfeudaJen
GesellschaflSsehiehl ab1ief. Der Endteil dieses Prozesses Iiillt sich gut aus den Grabbeilagen abIesen.
Die Verbreitung des Christentums fallt zeitlieh mit dem Ende dieses gesellsehaftlichen Vorgangs
zusammen. Fur das Gebiet von Bosnien und Herzegowina gibt es so gut wie keine historischen
Angaben; es ist daher sehr schwer, die obere Grenze des HorizonlS von heidnischer Bestattung zu
bestimmen.
Eine AnaJyse des keramischen FWldes verweist auf die charakteristischen MerkmaJe der in
benachbarten Gebieten, besonders in DaJmatien konstatierten Keramik. Die wenigen anaJysierten
Gefa.ne, nur 32, weisen gew isse Eigenanen auf: Es gibt verhiilU1ismiiflig viele ornamentierte
Exemplare und solche mit Topferscheibe geformt. Eine Besonderheit ist auch die G1eichheit der
Formen. Da es keine gr6lleren Fundserien gibt, ist fur das gegebene MateriaJ eine geringe
Diagnostikmogliehkeit charaklerisLisch. Ihren technologisch-typo10gischen Besonderheiten nach
fugen sich diese Gefa.ne in die slawische Keramik aJIgemein. Wenn auf einer LokaJitiil mehrere
Exemplare gefunJen wurden, stammen sie offensichtlich aus der g1eichen "lokaJen Werkstatt. und
sind chrooologisl:h nahe. Das !iillt sich besonders arn MateriaJ aus Grborezi Wld Mogorjelo
beobachten.
Die einzig vertretene Form ist der Topf. Er ist uberwiegend eierfOrmig promiert, mitkurzem
Hajs und aJlmiil1lichem Ubergang in einen kurzen und sanft nach aullen gebogenem Rand. Die
15 - Glasnik
 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. str. 209-231
226 L. FEKEŽA, KER . POS. U GROB. RANOSL. PER. RAN. SRED. V. NA TERlT. BiH

Offnung ist breit. Einige GefaJ3e haben einen sUirker promierten Bauch, einen verengten Boden,
und gehoren so zur Gruppe der eirfOrmig - runden Topfe. Nur zwei GefaJ3e sind handgearbeitet
und einiger Besonderheiten wegen (Form und Verzierung N. 4 oder Henkel N .17) auszusondern.
Zur Hiilfte des analysierten Materials gehoren k.leinere GefaJ3e bis 12 cm Hohe, wahrend G e faJ3e
von 12-16 cm und solche von 16-23 cm sich gJeichm1i.13ig die andere Hiilfte teilen. Mehr als die
H iii fte der ExempJare ist durch Wellen- und horizontalen Kerbschniu, den am meisten vertretenen
Motiven, verziert. Sonstige Omarnente: Stiche, Zickzack- und Vertikaliinien. Das GefaJ3 N. 4,
das sich in allem durch Eigenart abhebt, hat ein appliziertes plastisches Wellenband.
Bisher ist der Fundstoff zuverUissig frii.hestens (Vrba und Rudići) in das Ende des 8. und
den Anfang des 9 . Jahrhunderts datiert. Wahrscheinlich lant sich auch das ganze rest1iche Material
in diese Zeit- und bis in die Mille des 10. Jahrhunderts datieren, jedoch mit der einschrankenden
Anmerkung, daB bei m heutigen Stand der Forschung eine detailliertere chronologische Bestim­
mung der einzelnen Funde innerhalb dieser ZeilSpanne schwierig ist.

UbersetzlUlg:
Ingrid Kostić
 GZM (A) N.S. sV. 44, 1989. SIr. 209-231
L. FEKEŽA, KER. POS. U GROB. RANOSL. PER. RAN. SRED. V. NA TERIT. BiH 227

C\J
-r ­
~ R2
I
ct)
I
R3
---- ----~~--------_M
I I

I T"""
I

R4
.Y-_ _-.-:

Sl.1,2.3i4 Sl. 5 i 6
R ~~-~cm RQ ! ? ~cm Crteži: J. Radojević

15"
 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. SIr. 209-231
228 L FEKEŽA, KER . POS. U GROB. RANOSL PER. RAN. SRED. Y. NA TERJT BiH

(
\

Crteži: J. Radojević
 GZM (A). N.S. sV. 44, 1989. str. 209-231
L. FEKEŽA , KER . POS. U GROB. RANOSL. PER. RAN. SRED. Y. NA TERIT. BiH 229

N\

R '==.......=~.,.,=J e ID. Crteži: 1. Radojević

 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. str. 209-231
230 L. FEKEŽA, KER. POS. U GROB. RANOSL. PER. RAN. SRED. V. NA TER1T. BiH

PO} ~ ~ ~~ D~~
~o O~~O M~ O~ Q~

RO ? 1 \lem . Crteži: J. Radojević

GZM (A) N.S. sV. 44, 1989. SIr. 209-231
L. FEKEŽA, KER. POS. U GROB. RANOSL. PER. RAN. SRED. V. NA TERIT. BiH 231

II

j 11\

I \1

\,
,
\

Crteži: J. Radojević
 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989, str. 233 -266 .

UDK 930.26 Originalni naučni rad

DRUGA OSTA VA BOSANSKOG NOVCA IZ RIBIĆA KOD

KONnCA

TIHOMIR GLAV AŠ, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo

Cilj je rada da se osim objelodanjivanja velike ostave srednjovjekovnog

bosanskog novca, uz kataloški opis svih vrsta, podvrsta i varijanti, da i kratak
historijat nalaza, te osvrne na problem vremena obnove i mjesta rada bosanske
kovnice novca s gledišta najnovijeg nalaza. Uz kratak osvrt na dosadašnji rad na ovom
polju naglašeni su i neki problemi za rješenje kojih je potrebno uključiti i neke
pomoćne naučne discipline. Sastav i okolnosti nalaza ostave nastojali smo iskoristiti
za odredivanje redoslijeda emitiranja nekih podvrsta novca i odredivanja vremena
nastanka ostave.

HISTORlJAT NALAZA

Rijetke su prilike kada se najednom mjestu pronadu veće količine srednjovjekovnog

bosanskog novca, ajoš rjede taj novac bude spašen za nauku i dospije u neki od muzeja.
U stotinu godina dugoj historiji Zemaljskog muzeja u Sarajevu ta se slučajnost zbila dva
puta: prvi put početkom mjeseca maja 1904. godine], i drugi put, isto, početkom maja
1983. godine. U oba slučaja radilo se o gotovo istim novcima dvojice bosanskih kraljeva:
Tvrtka II (1404-1408 i 1420-1443) i Tomaša (1444-1461), a nalazač drugog potomak
je dvojice nalazača prvog nalaza s početka ovog stoljeća. Mjesto nalazaje selo Ribići, od
Konjica udaljeno 9 km na sjeverozapad.
Selo je neznatno mjestance na granici konjičke i jablaničke općine, smješteno na
obje strane ribićke Rijeke, prije njenog utoka u Jablaničkojezero. Imenu sela \I historijskim
izvorima nema sigurnog traga u srednjem vijeku, a od materijalnih preostataka očuvale su
se ruševine manjeg srednjovjekovnog utvrdenja, podignutog na razvalinama kasnoan­
tičkog refugija. Sudeći po geografskom položaju, ovaj je grad u srednjem vijeku mogao
biti sjedište manje teritorijalno-političke jedinice - općine, u koju S\l spadala okolna
sela 2. U nemirnim vremenima XV stoljeća grad je mogao igrati izvjesnu ulogu pogra­
ničnog utvrdenja medu dvjema feudalnim oblastima.
Oko I kmjužno od grada, iznad samog sela, pronaden je 1904. godine zemljani vrč
sa 1422 komada srebrnog novca dvojice bosanskih kraljeva, Tvrtka II i Tomaša. Od ovog
broja 1266 komada, zajedno sa posudom u kojoj su pronadeni, dospjelo je u Zemaljski

IĆ. Truhelka 1905, 1-52.

2 P. Andelić 1975,141-143 .
 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 233-266
234 T . G LA VAS, DR UG A OST A V A BOS. NOVCA IZ RIBIĆA KOD KONJICA

muze/. Kojih stotinu-dvije metara bliže gradu, prema usmenom kazivanju nalazača, u
proljt'ic 1983. godine pronaden je manji zemJjani lonac pun srebrnjaka istih bosanskih
vladara. Od ovog nalaza u Muzej je dospjelo u tri navrata ukupno 1368 komada. Najprije
je B. Žuta, radnik Zemaljskog muzeja, početkom mjeseca maja 1983. godine donio tri
groSa i jedan turski bakarni novac. Ove je novce Muzej otkupio. Pronalazaču je poručeno
daje Muzej zainteresiran za otkup i ostalog novca, ukoliko ga ima. Zatirnje sam nalazač
Ćamil (Zajke) Mešukić (rod. 1940) iz Ribića kod Konjica, u mjesecu decembru iste godine,
doniojoš 25 komada srebrnih novaca. Ponudena otkupna cijena po komadu bilaje nekoliko
puta veća nego u prvom slučaju, ali je Muzej pristao i nalazaču je nešto kasnije isplaćena
tražena suma. Konačno je u n~esecu aprilu 1984. godine pronalazač donio, kako je izjavio,

.--.. . .

Foto: Z. Bebek

Ostava srednjovjekovnog novca iz Ribića kod Konjica

sav preostali novac zajedno sa zemJjanim loncem i drvenim čepom kojim je lonac bio
zatvoren. Bilo je ukupno 1340 komada, što je sa ranije pribavljenih 28 iznosilo ukupno
1368 komada . Iz razgovora sa nalazačem saznali smo dajejoš izvjestan broj novčića
4

razdijeljen prijateljima i poznanicima, a jedan je broj rasprodan po vrlo niskoj cijeni. Tako
će ukupan broj novaca drugog ribićkog nalaza ostati nepoznat. Izvjesno je da je taj broj
znatno veći od broja koj i je dospio u Muzej.

) Ć. Truhelka 1905,1-2.
4 PozamaSnu svotu od 2.000 .000 dinara, koju je pronalazač tražio, Muzej nije mogao
osigurati . Zatražena je pomoć na raznim stranama. Na kraju je Privredna banka Sarajevo -
Udružena banka odobrila sredstva za otkup . Pronalazaču je nakon izvjesnog čekanja isplaćena
tražena suma. Nalaz je postao vlasništvo Privredne banke Sarajevo - Udružene banke koja ga je
formalno povjerila Zemaljskom muzeju na čuvanje. Odlukom skupštine banke od 9.2 . 1989. godine
cjelokupan nalaz pok.lonjen je Zemaljskom muzeju. Tim je Muzej postao i formalni vlasnik ovog
vrijednog nalaza.
GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. str. 233-266
T. GLAVAŠ, DRUGA OSTAVA BOS. NOVCA IZ RIBIĆA KOD KONJICA 235

BOSANSKA KOVNICA NOVCA U XV STOLJEĆU

o načinu rada bosanske kovnice novca i mjestu gdje se ona nalazila, kako ranije,
tako i za. vrijeme Tvrtka rr i TomaSa, ne zna se ništa pobliže. Naučnici koji su proučavali
bosanski novac i historiju njegovog kovanja dosta su pisali o ovom problemu, ali ga još
nisu riješili. Praveći kombinacije sa različitim mjestima. u kojima bi kovnica mogla biti,
a za. koje nisu imali potrebne naučne podloge, nisu otišli daJje od pretpostavk( U traganju
za. mjestom gdjeje bila kovnica bosanskih vladara u obzir je uzeto i selo Ribići kod Konjica,
prije svega zbog bogatog nalazišta bosanskog novca • Kako su Ribići neznatno selo u kome
6

nije mogla biti kovn.ica novca, Truhelka pretpostavlja da se ona naJazi1a u obližnjem
Konjicu, značajnom srednjovjekovnom centru, gdje je jedno vrijeme bila i carinarnica.
Svoju hipotezu Truhelka je pokuSao dokazivati i nekim karakteristikama kovanja, po
kojima bi kovnica morala biti u blizini mjesta nalaza. Drugi ribićki naJaz, koji je i brojem
i vrstama. bogatiji od prvog, iSao bi u prilog ovom mišljenju. Osim toga, i neki detalji u
tehnici izrade pojedinih komada isti su ili slični kao i u prvom nalazu. Sve ovo, medutim,
nije dovoljno za. sigurnu egzistenciju kovnice bosanskih vladara u Konjicu. Tom zaključku
stoje na putu Illl10ge poteškoće koje je, za. sada, teško otkloniti. Istrošenost pojedinih
komada, posebno Tvrtkovih novaca, govori daje novac duže vrijeme bio u upotrebi. Osim

Đ
!
•,
Crtež: J . Radojević

Crtež zemJjanog lonca s đrvenim čepom u kojem je novac pronađen

5D. Kovačević-Kojić 1952, 269 , bilješka 3 i literatura tamo.

6Ć. Truhelka 1905,28.
 GZM eA), N.S. sV. 44 , 1989. SIr. 233-266
236 T. GLA V AŠ, DRUGA OSTA V A BOS. NO VCA IZ RIBIĆA KOD KONJICA

toga, i veće količine novca lako su se mogle prenositi na veće udaljenosti. Uz.mu li se u
obz.ir svi preduvjeti za rad jedne kovnice, koja je makar za vladavine trojice posljednjih
bosanskih kraljeva emitirala velike količine novca, onda medu svim centrima prednost
pripada Fojnici 7 . Konačan odgovor na ovo važno pitanje bosanske numizmatike trebat će
sačekati dok se pojave Hovi podaci o bosanskoj kovnici novca.
Dosta pažnje u stručnoj literaturi poklonjeno je odredivanju vremena obnove rada
kovnice z.a vladavine Tvrtka II. Pomato je da se u Bosni novac kovao od prve polovine
XIV stoljeća, pa do gubitka samostalnosti 1463. godine. U međuvremenu je dolaz.ilo do
z.astoja u radu ili do potptmih prekida u cmitiranju novca. Najveći prckid desio se nakon
krunisanja Tvrtka I za kralja 1377. godine, koji je trajao sve do druge vladavine Tvrtka II
Tvrtkovića (1420-1443) . U međuvremenu se na bosanskom kraljevskom prijestolju
iz.mijenilo nckoliko kraljeva koji nisu kovali svoj novac: Dabiša (1391-1395), Jelena
Gruba (1395-1398), Ostoja, prvi put (1398-1404), Tvrtko II, prvi put (1404-1408),
Ostoja, drugi put (1409-1418) i Stjepan OstojiĆ (1419-1420)8. Ovako česte promjene
na prijestolju rewltat su nesređenih političkih prilika u posljednjoj deceniji XIV i prve
dvije decenije XV stoljcća. U takvim prilikama rad kovnice nije se mogao nastaviti. Bilo
je, istina, iz.vjesnih pokušaja da se ta praksa obnovi u vrijeme vladavine Stjepana Ostoje9 .
Ta se z.amisao nije ostvarila jer je Ostoja ubrz.o svrgnut. za to vrijeme u Bosni je opticao
novac okolnih država, posebno dubrovački. Ono što nije uspjelo njegovim prethodnicima
uspjelo je Tvrtku ll.
Tvrtko II je kao ambicioz.an i odlučan vladar z.a kratko vrijeme uspio konsolidirati
političke prilike u z.emlji. Za njegove druge vladavine oživjela je privredna aktivnost
rudarskih središta i dosegla najveću raz.inu kojuje ikada imala. Snažan raz.voj z.anatske i
trgovačke djelatnosti, iniciran raz.vojem rudarstva i metalurgije, omogućili su kralju da
obnovi rad domaće kovnice. Osim toga kralj se nije z.adovoljio ekonomskim položajem
svoje z.emJje. Nastojao ga je popraviti niz.om restriktivnih i stimulativnih mjera, koje se,
pored ostalog, mogu objasniti i njegovim potrebama da na ovaj način uveća i kraljevske
prihode. Takve mjere, posebno kovanje vlastitog novca, ugrožavale su interese stranih
z.akupaca i trgovaca, među kojima su najbrojniji i ekonomski najjači bili Dubrovčani.
Stoga su oni često protestirali na njegovom dVoruIO. Dubrovačka je vlada nastojala
spriječiti kovanje novca u Bosni i njegovu upotrebu, ne samo iz.van Bosne nego i u samoj
Bosni, gdje je sve do Tvrtkove druge vladavine dominirala dubrovačka moneta. O takvom
stanju svjedoče brojne vijesti arhivskih dokumenata, a i nalazi srednjovjekovnog novca na
području Bosne i Hercegovine, gdje su česti nalaz.i dubrovačkih dinara, posebno ili z.ajedno
sa bosanskim novcem. Dva ribićka nalaza, u kojima nije bilo niti jednog dubrovačkog
novčića, pokaz.uju da je Tvrtko uspio dokinuti ili veoma smanjiti dotadašnji privilegij
Dubrovčana u pogledu upotrebe dubrovačkog novca na bosanskom tržištu. Takvo stanje

7 D. Kovačević-KojiĆ 1952,273-276.
8 Ova konstatacija odnosi se, naravno , na domaću kovnicu novca. Poznato je da je kralj
Ostoja kovao novac u Kotoru (Š. Ljubić 1875; Ć. Trubeika 1905) i, vjerovatno, Tvrtko I kao kralj,
takoder u Kotoru (M. Dinić 1955a; Lj. Nedeljković 1968). U novije vrijeme pronaden je u Bosni
jedan novčić koji se pripisuje kralju Dabiši (S. Novaković j 983) što će, ukoliko determ.inacija ovoga
novčića bude ispravna, umnogome izmijeniti dosadašnja gledišta o radu bosanske kovnice novca.
9 Ć. TruheIka 1905,14.

lO P. Živković 1979, 273-277.

GZM (A), NS. sV. 44, 1989 str. 233·266
T. GLAVAŠ, DRUGA OSTAVA BOS. NOVCA IZ RIBIĆA KOD KONJICA 237

se, izgleda, održalo i za Tvrtkovog nasijednika kralja Tomaša, da bi posljednji bosanski

kralj Stjepan TomaSević vratio Dubrovčanima prijašnju slobodu u novčanom prometu, ali
je uz to ipak kovao i vlastiti novac" .
JUda je Tvrtko II obnovio kovanje domaćeg novca, pitanje je na koje se dugo traži
odgovor. U literaturi je prevladavalo mišljenje da je to bilo 1436. godine l2 , medutim,
postoje indicije da je bosanska kovnica obnovila rad koju godinu ranije . Iz odluka
dubrovačkog Vijeća umoljcnih, \I kojima Dubrovčani protestiraju kod Tvrtka II zbog
pojave »iskvarenog i falsificiranog« novca u njegovom kraljevstvu, moguće je zaključiti
da se radi o domaćem novcu . Prema tim vijestima domaći novac u Bosni kovan je već
13
1428. godine, dakle pW1ih osam godina ranije nego što se to prije mislilo .

KLASIFIKACIJA NOVACA TVRTKA II I TOMAŠA

Problematika srednjovjekovnog bosanskog novčarstva počela je privlačiti pažnju

historičara, arheologa i nUmlzmatičara od polovice prošlog stoljeća. U vremenu koje je
slijedilo, pa sve do danas, nastali su brojni radovi, medu kojima neki imaju sintetski
karakter. Medutim, svi ti radovi nisu plod neke sistematski smišljene djelatnosti na polju
ove značajne discipline. Povod njihovog nastanka bili su, uglavnom, značajniji nalazi
srednjovjekovnog bosanskog novca . Razloga tome svakako je mnogo i mi nemamo
namjeru baviti se njima. Čini nam se da bi stanje ipak bilo puno povoljnije kada bi makar
jedan muzej u Bosni i Hercegovini imao nl1mlzmatičara koji bi se bavio isključivo
srednjovjekovnom numlzmatikom.
Prve radove iz oblasti bosanske numizmatike napisali su stranci, uglavnom bez
naročitog sistema, onako kako su im pojedini komadi dolazili pod ruku l4 . Sto~a ti radovi
i nemaju naročitu naučnu vrijednost. Prvi domaći rad napisao je S. Ljubić 5, ali je u
od redi vanju novaca napravio niz grešaka. S obzirom na veliki nau~ni autoritet kojije Ljubić
s razlogom uživao, ovo je djelo pW1ih trideset godina vrijedilo kao jedini naučno-kritički
priručnik za bosanske novce. Medu ostalim pogreškama Ljubić je sve groše kralja Tvrtka
II pripisao Tvrtku I kao kralju. Ovaj njegov propust ispravio je Ć. Truhelka u svojoj
najbol~ raspravi o bosanskim novcima, napisanoj 1905. godine povodom prvog ribićkog
nalaza . Taj nalaz, kao i ovaj najnoviji, sastojao se od gotovo sarnih groša, za koje je
Ljubić mislio da pripadaju kralju Tvrtku I i kralju Tomašu. Po toj deterrninaciji to bi
predstavljalo period od pW1e 84 godine, što je za novce izjednog nalaza predugo vrijeme.
Izmedu Tvrtka I i Tomaša Bosnom je vladalo nekoliko kraljeva za koje se, uz pomoć
arhivskih vijesti, zna da nisu kovali svoj novac, i to u vremenu od knmisanja Tvrtkovog
za kralja 1377. do početka druge vladavine Tvrtka II 1420. godine l7 .Tvrtku II, jedinom
vladaru koji je vladao prije Tomaša, Ljubić je pripisao samo jednu vrstu novca - dinar,
kojeg u ribićkom nalazu nije bilo. Truhelkaje posumnjao da ostava može biti sastavljena

II Ć. Truhelka 1905, 22.

12 P. Živković 1979,273, bilješka 5.
\3 P. Živković 1979,272-273.
14 J. Erdy 1857; G. A. Egger 1866.
I~ Š. Ljubić 1875.
16 Ć. Truhelka 1905.

17 Vidi bilješku 8.
 GZM eA ), N.S. sv. 44 , 1989. str. 233-266
238 T. GLA VAŠ, DRUGA OSTAVA BOS. NOVCA IZ RIBIĆA KOD KONJICA

od novaca Tvrtka I kao kralja (1377-1391) i novaca kralja Tomaša, koji stupa na
prijestolje 1444. godine, dakle pW1e 53 godine poslije smrti Tvrtka I. Stogaje sve novce
ribićkog nalaza s natpisom: DNS TV ARTeO REX BOSNE opravdano dodijelio Tvrtku
1118. Timeje nestalo svih poteškoća oko tumačenja ribićkog nalaza, koji bi sada obuhvaĆao
razdoblje od najviše 41 godine, za vrijeme dvojice kraljeva koji su vladalijedan iza drugog.
Period u kome su dvojica kraljeva kovali svoje novce mogućeje uz pomoć arhivskih vijesti
svesti na svega 33, odnosno 25 godina, ali o tome je više riječi bilo nešto ranije. Takvoj
klasifikaciji novca iz oba ribićka nalaza ne suprotstavljaju se ni tipološke karakteristike
kovova jednog i drugog vladara.
Determinacijom groša Tvrtka II i Tomaša utemeljio je Truhelka nov i dobro
obrazložen sistem klasifikacije ovih novaca. Pri tome je imao dobru osnovu u brojnom
ribiĆkom nalazu. Na temelju zajedničkih karakteristika u likovnim predstavama i natpisi­
ma, te karakterističnih oznaka koje nisu bile iste na svim komadima, podijelio je Tvrtkove
groše na dvije vrste, a svaku vrstu na tri podvrste. Ovakva podjela ostalaje nepromijenjena
do danas. Sa Tomaševim groši ma nije bilo tako. Truhelkina podjela tih novaca na tri vrste,
po kojoj prva vrsta ima dvije podvrste, druga vrsta pet podvrsta, a treća vrsta je bez
podvrsta - nije odgovarala postavljenom principu . Stoga je I. Rengjeo, uspostavljajući
isti princip kojije Truhelka uveo za groše Tvrtka II, podijelio Tomaševe groše na pet vrsta
smatrajući te vrste različitim emisijama novca bosanske kovnice l9 . Ova podjela groša
dvojice kraljeva više se nije značajnije mijenjala. KJasifikacija druge dvije vrste Tomaševih
novaca, dinara i poludinara, nije, čini nam se, najsretnije odabrana. Težinom, promjerom
i općim izgledom ovi novci iz drugog ribićkog nalaza više odgovaraju poludinaru nego
dinaru, ali smo mi i dalje ostali kod uobičajene klasifikacije iz čisto praktičnih razloga.
Ovaj problem Će tako i dalje ostati otvoren .
...
Važnost pojave nove nominale bosanskog novca nije privukla dužnu pažnju onih
koji su se bavili ovim problemom, premda je pojava groša na tržištu izazvala mnogo
negodovanja i srotesta na kraljevskom dvoru. O torne su ostavljeni tragovi i u arhivskim
dokumentima . Poznato je da su Dubrovčani svaku novu emisiju bosanskog novca, ili
2

čak njenu pripremu propratili protestima. Kada im diplomatski potezi ne bi bili dovoljni
za zadovoljenje njihovih interesa, pribjegavali su represalijarna. Jednu takvu represivnu
mjeru ~uzeli su i 1438. godine, kada su svojim trgovcima naredili da se povuku iz
Bosne . Poklisaru koj i je pošao na bosanski dvor zbog nekog drugog posla naložili su da
kralju iznese razloge povlačenja trgovaca i da mu kaže da su to učinili, izmedu ostalog, i
stoga "jer je od nekog vremena kralj stao kovati novi novac" koji do sada nije bio u
upotrebi . Dubrovačke vijesti o pojavi "novog novca" (nova zeeha) koji do tada nije
22

upotrebljavan u Bosni pogrešno su tumačene Tvrtkovom reformom novčarstva i

uvođenjem nove valutne stope različite od ranije, koja je do vremena Tvrtka II bila
identična dubrovačkoj valutnoj stopi 23 . Mjerenje i usporedba većeg broja primjeraka

t8 Ć. Truhelka 1905, 19-22.

t9 I. Rengjeo 1943.
20 Vidi bilješku 10.

2t Ć. Truhelka 1905, 16.

22 Ć. Truhelka 1905,16.
23 Ć. Truhelka 1905, 16-17.
GZM (A), N.S. sV. 44,1989. str. 233-266
T. GLAVAŠ, DRUGA OSTAVA BOS. NOVCA IZ RIBIĆA KOD KONJICA 239

suvremenog dubrovačkog i bosanskog novca pokazala je istovetnost valutne stope24, pa

o nekoj reformi ne može biti ni govora. Stoga se vijest o »novom novcu« može odnositi
samo na novu nominal u koju je kralj počeo kovati, a koja ranije nije kovana. Ta nova
nominala jeste denarius grossus - groš, koji je dominantna vrsta u oba ribićka nalaza.
Koji su razlozi pojave te vrste novca koji u bosanskom novčarstvu predstavlja
potpunu novinu? Kovanjem novog, solidnijeg novca od onog kojije do tada vrijedio kralj
je namjeravao unaprijediti trgovinu u svojoj zemlji, kojaje u to vrijeme bila na nezavidnoj
razini. Tendencija opadanja trgovine u Bosni, započeta smrću Tvrtka I 1391. godine i
nastavljena konfrontacijama visokog plemstva i borbama za kraljevsko prijestolje, dostigla
je svoj vrhunac u prvim decenijama XV stoljeća. Nesredeni društveni odnosi imali su za
posljedicu opću nesigurnost, koja se negativno odražavala na razvoj trgovačkih i drugih
ekonomskih odnosa. Nakon što se učvrstio na vlasti, Tvrtko II je pristupio refonnama
ekonomskog sistema. Jedna od prvih mjera bila je ukidanje privilegiranog položaja
dubrovačkih trgovaca, koji svojim monopolističkim položajem nisu pridonosili razvoju
onoliko kolikoje kralj želio. Da bi potisnuo ili smanjio opticaj dubrovačkog novca u svom
kraljevstvu, koji je prije toga vremena povremeno bio jedino platežno sredstvo, te da bi
povećao kraljevske prihode, obnovio je rad domaće kovnice. N akon obnove rada kovnica
nije prestajala sa emisijama novca sve do pada Bosne pod tursku vlasI. Da bi izbjegao
poteškoće kod preračunavanja j edne valute u drugu, Tvrtko je zadržao staru valutnu stopu,
koja je bila slična dubrovačkoj. Njegova je kovnica nastavila kovati dinar, novac poznat
u Bosni još od XIV stoljeća, ali i nove nominale: groš i poludinar. Sudeći po dosadašnjim
nalazima dinara i polUdinara, kojih je poznat relativno mali broj, ove dvije nominale
kovane su u ograničenim količinama. U oba ribićka nalaza gotovo su sve sami groši, pa
nije teško zaključiti da je osnovni produkt bosanske kovnice sredinom XV stoljeća bio
upravo groš. Stavljanjem u opticaj ove nominale bosanski je kralj postigao željeni cilj.
Novi groš je spadao medu najkrupnije srednjovjekovne novce, ne samo kod nas nego
uopće. Dva puta većom vrijednoŠĆu od dinara, kao i ljepotom izrade ozbiljno je zaprijetio
dubrovačkom dinaru. Stoga su razumljivi dubrovačkigotesti kod kralja zbog pojave novca
kojeg su okvalificirali kao »iskvareni i falsificirani« . Isti taj novac Dubrovčani kasnije
nazivaju »drugim«26, dakle različitim od uobičajenog, i ,.novim« (nova zecha)27, koji do
tada nije kolao bosanskim tržištem. Prema tome, svi ovi nazivi mogu se odnositi samo na
bosanski groš kao na potpuno novu norninalu bosanskog novca.
Pojava novca krupnijeg od dinara svakako predstavlja novost u historiji bosanskog
novčarstva, ali taj novac nije originalna bosanska tvorevina. Groš (denarius grossus), tj.
krupni ili veliki dinar, pojavio sejoš početkom XIII stoljeća, najprije u Veneciji, a potom
i u ostaloj Evropi. Bosanska gaje kovnica kovala po uzoru na neke ugarske groše, kojima
je sličan ne samo veličinom nego i nekim likovnim karakteristikama. Veliku sličnost prvi
bosanski groši pokazuju sa odgovarajućim novcima ugarskog kralja Ludovika I (1342­
1382), posebno slikom na aversu: grbovi su komponirani na isti način, a natpisi koji teku
naokolo ispisani su na jednim i drugim novcima lijepo stiliziranim gotičkim slovima28.

24 I. Rengjeo 1943,258-259.
25 P. Živković 1979, 272.
26 M . Rešetar 1924,333.

1:1 Ć. 1'ruhelka 1905,16.

28 L. Rethy - G. Probszt 1958,100 i XXV, br. 70A, 708 .
 G ZM ( A), N.S. sv. 44,1989. SIr. 233-266
240 T. GLAVAŠ, DRUGA OSTAVA BOS. NOVCA IZ RIBIĆA KOD KONJICA

Premda bosanski groši veličinom i ikonografskim osobinama odgovaraju ugarskim,

svojom težinom bliži su dubrovačkoj valutnoj stopi. Na sličnost dubrovačkog i bosanskog
novca u valutnom pogledu ukazuje i druga manja nominala - dinar. Ovaj novac i
veličinom i težinom odgovara dubrovačkom dinaru kovanom izmedu 1422. i 1438.
godine 29 , a likovnim karakteristikama grošu, koj i je, kako je već kazano, kov an po uzoru
na neke ugarske novce. Sličnih odlika su i poludinari, koji su po nominalnoj vrijednosti
dva puta manji od dinara, a četiri puta od groša. Izvjesne razlike izmedu poludinara i
dinara, odnosno groša, s obzirom na vanjski izgled rezultat su znatno smanjenog prostora
(pločice). Stoga poludinar nema nekih sitnih detalja na likovnim predstavama koje imaju
dvije vcće nominale. Natpis je zbog prostora, takoder, morao biti znatnije reduciran. U
drugom ribićkom nalazu nije bilo poludinara Tvrtka II niti Tomaševih dinara.

OPIS NOVCA

Sve tri nominale novca Tvrtka II i Tomaša predstavljaju novost u bosanskom

novčarstvu i u likovnom pogledu. Tvrtko je napustio uobičajene bizantske motive, koji
se nalaze na bosanskim novcima XIV stoljeća. Teje izmjene prihvatio i njegov nasljednik
Tomaš . Na starij im bosanskim novcima banova Stjepana II i Tvrtka na aversuje bio banov,
a na reversu Isusov lik. Umjesto toga, na sve tri nominale dvojice kraljeva: groŠlI, dinaru
i poludinaru - javljaju se potpuno novi motivi tipološki dosljedno provedeni. Na aversu
je uz kraljev naslov smješten kraljev lični grb ili, rjede, državni grb Bosne, a na reversu
lik sv. Grgura Nazijanskog s odgovarajućim natpisom . Izmjene vanjskog izgleda
30

bosanskog novca nemaju neko bitno praktično značenje. Analiziraju li se te promjene,

neće biti teško uočiti da je kod starijih, a i kod izmijenjenih novaca avers posvećen
predstavljanju vladareve ličnosti. U prvom slučaju, kod dinara banova Stjepana II i Tvrtka
prikazanje banov lik sa insignijama vlasti u stojećem ili sjedećem položaju, dok su kraljevi
Tvrtko Il i Tomaš na ribićkim novcima zastupljeni svojim ličnim grbovima. Izuzetak u
tom pogledu čine Tomaševi dinari, na kojima je umjesto kraljevskog ličnog prikazan
državni grb Bosne sa krunom na štitu, bez inicijala kraljeva imena. Razloge ovog postupka
nije nam moguće ni pretpostaviti.
Većih razlika u stilizaciji grba na novcima dvojice kraljeva nema, ukoliko se u obzir
ne uzme plašt. Plašt ili veo, kao obavezan sastavni dio svakog potpunog grba, prisutanje
i na grbovima Tvrtka II i Tomaša . Na svim Tvrtkovim i većini Tomaševih novaca plašt je
postavljen samo sa jedne, heraldičke lijeve strane kacige. Na nekim Tomaševim grošima
postavljen je na obje strane (50-80). Ova heraldička pojava ima i svoju kronološku
vrijednost. Stoga se novci sa ovakvim plaštem u grbu mogu smatrati kasnijim od onih sa
jednostavnim plaštem .
Osnovne karakteristike groša kralja Tvrtka II sastoje se u tome što je na licu kraljev
osobni grb i odgovarajuća legenda, a na naličju lik sv. Grgura iz Nazianza, takoder sa
legendom. Do sada su bile poznate dvije podvrste ovih novaca sa više varijanata. Podvrste
i varijante od redi vane su prema tome da li na reversu, na polju do sv. Grgura postoji ljiljan
ili ne, ili već prema tome da li su sa strana čelenke dvije zvjezdice, dvije točkice ili su
polja do čelenke bez ovih znakova. Obje do sada poznate podvrste Tvrtkovih groša na

29 M. Rešetar 1924,80-94; T. 5, 7-30.

JO P. Andelić 1970, 96.
GZM (A ), NS sv. 44, 1989. SIr. 233-266
T. GLAVAŠ, DRUGA OSTAVA BOS. NOVCA IZ RIBIĆA KOD KONJICA 241

aversu su, sa strana grba, imale slova R - T (Rex Tuartco). Novi ribićki nalaz sadržavao
je i jednu do sada nepoznatu podvrstu groša ovog bosanskog kralja koja nije imala tih slova
(br. 98). Osim toga, druga ribićka ostava predstavlja pravo bogatstvo različitosti kod
ispisivanja legendi na licu i naličju i raznoliko stavljanih interpunkcija. Ako bi se uzimale
u obzir sve ove različitosti, mogao bi se izvesti čitav niz podvrsta sajoš više varijanti. Uz
pravilan natpis na aversu: DNS TUARTCO REX BOSNE - javlja se čitav niz nepravil­
nosti. Tako se kraljevo ime javlja u oblicima: TRTCO, TUAARTCO, TUARTTCO,
TARTCO, TUARTCCO, TURCO, TARCO i TUATCO. Uz pravilan oblik REX kraljev
naslov piše se i pogrešno kao: REGS, RES, RXE i X. Ime zemlje BOSNE takoder je krivo
ispisano kao: BOSNNE, BOSE, BOSUE, BONE, BOSN, BON, BOSNU i BOSNS.
Kao na aversu, tako je i legenda na reversu često krivo ispisana. Uz pravilno: S.
GREGORIUS NAZAZENUS javljaju se i drugi iskrivljeni oblici. Svečevo ime piše se još
kao: GREGORUS i GREGORI, a atributi kao: NAZAENUS, NNAZAZENUS, NAZA­
ZENU, NAZAZNUS, NAZAZENS, NAAZANUS, NAZAZZENS, NAZAZEUNS i
NAZAZNUSUS. Prilikom ispisivanja legendi pojedina slova su često pogrešno okretana,
a nije rijetka pojava da je jedno te isto slovo udareno dva puta na istom mjestu.
Do sada je bila poznata samo jedna podvrsta dinara kralja Tvrtka Il, koja je, već
prema tome da li je kraljevo ime napisano skraćeno kao slovo T ili TI, dijeljena na dvije
varijante. Novi nalaz sadržava još jednu, do sada nepoznatu podvrstu ovog Tvrtkova
novca, koja na naličju do sv. Grgura ima kraljevsku krunu (br. 101 i 102). Dvije varijante
ove nove podvrste dinara odredene su na osnovi principa primijenjenih kod groša, odnosno
dinara.
Groši kralja Tomaša uz već navedene razlike u oblikovanju plašta u grbu na
pojedinim komadima i licem i naličjem odgovaraju Tvrtkovim grošima. Uz kraljev grb na
licu i sv. Grgura na naličju javljaju se pojedina slova koja, vjerovatno, predstavljaju
različite emisije. Na osnovi tih znakova izvršena je podjela Tomaševih groša na četiri
podvrste. Prva podvrsta na aversu ima R - T (Rex Tomas), a na reversu slovo D. Ova
podvrsta nema varijanata. Druga podvrsta na aversu ima T - O a na reversu Rili R. Ona
irna četiri varijante, od kojih su tri bile poznate, a četvrta sa R na reversu predstavlja
potpuno novu varijantu. Treća podvrsta na aversu ima T - O, a na reversu D. Ona ima
dvije varijante. Četvrta podvrsta na aversu ima O - T i nema varijanti.
Kod ispisivanja legende na aversu uz najčešće pravilan oblik: DNS TOMAS REX
BOSNE - Javljaju se i različito iskrivljeni oblici pojedinih riječi. Tako se kraljevo ime
na pojedinim komadima javlja u obliku: TIOMA, TOMA, TOMSAS, TOOMARS,
TOMSA i TMAS, a njegova titula uz najčešće pravilan oblik REX i kao REGENS . Ime
zemlje BOSNE često je skraćeno ili iskrivljeno, pa se sreću oblici kao: BOSNNE,
BOSINE, BONE, BOSNU; BOSN, BOS i BO.
Uz pravilnu legendu na rcversu: .S. GREGORIUS NAZAZENUS često se mogu
sresti i ovi oblici svečeva imena: GREGOR1, GREGORRl, GREGORRlS, GREGOR1U
i GREGORUS, ili atributa: NAZAZENU, NAZAZE, NAZENUUS, NAZAZEN, NA­
ZAZENS, NAZAZZENUS, NZAZENUS, NNZIAZENS, NAZZAZEN i NAZAZA­
ZENS.
Dinari kralja Tomaša ne predstavljaju nikakvu novost u odnosu na do sada poznate
komade. Od dva poznata tipa sa ukupno četiri varijante ostava je sadržavala svega dvije
varijante jednog tipa Tomaševih dinara. Ova činjenica može biti od koristi kod krono­
loškog odredivanja nekih tipova dinara ovoga kralja, kao i odredivanja vremena same
ostave. I obzirom na t0 da novi ribićk.i nalaz bosanskog novca nije sadržavao Tomaševe
I tl - Glasnik
 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 233-266
242 T. GLAVAŠ, DRUGA OSTAVA BOS. NOVCA IZ RIBIĆA KOD KONJICA
---------------------------------------------
dinare sa natpisom na srpskohrvatskom jeziku, lako je zaključiti da je ovaj tip mladi od
onog sa latinskim natpisom. Osim toga, sasvim je izvjesno daje ostava nastala prije kraja
vladavine kralja Tomaša, dakle prije 1461. godine.

KRALJ TVRTKO Il TVRTKOVI Ć (1420- 1443)

A. GROŠ

Avers U sredini kra tJev Ilenl grb . heraldleka figu ra sa ta II' od IplJanove kr u e I .nlclJa la k ral jeva Imena .
stava T postaVl jena na hera ldleki stlt. nad s ,tom nagnu ti'" udes no uspravn o pos tavtJena kaC iga s Vlwom
okrenut im nadesno. nad kaCigom rUlla od rl s Iltw ana lJIl janova Irsta . plast rtl ve o pok rr va dij el ove
ka c ige I stlta . IZ sredine krune UVIS se diže eelenka

Revers Sv Grgur NIzIJansk i pr,kaza n kao rstoenJat k l b sku p bez Itre. S aureolo, . biskup skim stapom u desnOj
I knjigom u liJeVOJ rucI

Ve lieina c ca 2 M.

TeZ ina cca 1. 80g .

I podvrsta
Avers : N o v č ani znak . R- T
Revers ' Na pollU do sv Grgu ra bez znaka .

1. varijanta
Avers . Be z znakova sa st rane č e l enke

lAv. 'OllH TRTOO - RW<. BOS"R.E{ 2 Av .'OR.S· Tć'.l"lt1rrao· - Rax:· lJosna:·

Rv · ·jJ · GlR6GORlZU> n~1r"a]ULS Rv .·S· <PRElGORIUS ' n'll'~·9"~ Emzt.9'
Kom l. vel. 24 mm : težI.64 g. Kom. I. ve l 23 mm. te ž 1.88 g.

J Av • 'OIlS" Ta::JI'RTOO -. Rax· amme I. Av . '\)!l..S · TZ11rRTOO' - RSX' amme:

Rv·g· anS(DORI' n'it~1Emill!' Rv ·S· GR€ f aORm:S n'll:~1J~aJW.S'
Kom I: vel. 22.80 mm; t€Ž 1,77 g Kom. I: vel 23 mm . tež 1.91. g.

S.M ·'ORg· TWlt'R.TaO·-' ReX' aosna· 6.Av'Oll.S Ttl1tRTOO - RID< BOSRe:

Rv . .s ~RElGORUS nro9:e:rwS Rv S G'RaGORl~ n;r~1r~EJTWS
Kom. l: vel 23.20m m, tež . I.99g . Kom.2: vel. 21..20 mm , tež 2.01. g.

7Av ''Q1til'' Ttl1nrRTOO - ' REIX BOSl/,a· B.Av'Ons Tll'lt'RTOO - ·ne:x· BOSI<6
Rv. S G1tElGlOR1LLS I<!'RmmrowH Rv S GREI(30nUL& n'l!''31'r'3«rw,
Kom l : vel. 22,50 mm: tei.I.1.8 g. Kom l : ve l. 21.,1.0 mm: tež. I.6I.g.

9Av'\)~S3' Tnil'RTTOO - X BOSaO lO Av 'ORB TU1tRTQ'1\' - RaX BOSREI

Rv8 GREl{;!ORlWi R~~1I"'3EmUS Rv 8 CJJUIGOR1US n1l31!''3an.US
Kom I, vel. 26mm: tež . I,70 g. KomB: vel2l..12mm : tež . I,739.

I I Av:'QYUI TU1tRTOO - R6X BO.8lMl 12. Av ,'Cas· TU1rRT(IO '- REIX B OIIRe
Rv·g. CJR6G01UUS , n1J31Ne."2US· Rv . .n ..... GOflIUS· 'll"lr311'3anUS·
'Z' .... R ...
Kom.6: vel. 21.,03 mm, tež .I,87g.
Koin l : vel.23.80 mm; tež .I,62 g
GZM (A), N.S. sV. 44 , 1989. SIr. 233-266
T. GLA VAS, DRUGA OSTA VA BOS. NOVCA JZ RIBCĆA KOD KONJICA 243

2. varijanta
Avers: S obje SI ra ne če l enk e po Jedna ločk a '

14 . Av .'(mB TU1r'RTClO - ReX· BOSRa· IS Av :'OR.S TU'!rRTQO' - RElX' BOSna.·

Rv S <C}t€ l (90RI'US 'Q'iI1'1t'~eIWS Rv 'S ' G>R€l@ORIUS 'R't('lI',al2US'
Kom.3; vel2L..56mm ; lež 1.80 g Kom. 5. ve l 24 .2 5 mm : tež. 177 g.

16. Av:{>'QS Til1rRTQ - o Rax BOS\? a 17 Av.'OIVS Til"IIRTOO - ReX BoSuUa

Rv 'S' <9RQOORIU,S lt'9''31J~«)ZU.S Rv.g . 01Ul(90RIUS n"',?1r~enu);,
Ko m l. ve l 22 Wmm. te ž IS 3 g Ko m l . ve l. 24 mm . tež 195 g

I8.Av 'OJla T<J.lI'RTOO - RQX .9OSJUJ· 19. Av 'ORB T'IlRTQO - Rex BOrn
Rv.·jJ· @Ra~ORIU'l n1t~1I'~e:nus Rv :1 pogrešno olko van I
Kom. IO. vel 2t..55 mm. tei . I.97 g. Ko mi . vel 2560mm . tež 2.03 9

II podvrsta
Ave rs N ovčani z na k R-T
Revers ' Uz lilevu ru ku sv Grgur a lJIlJ a n.

1.varijanta

Ave rs : Bez z nakova sa stra ne če lenke

20.Av "O'JlS TU1I:R.TQO - RaX aoS'~a 2 1 Av -ens TU"lTRT<l - O RElX Boona

Rv B GRaGORIU~ mH'8',allUS Rv 2 GRaGORIUa l1.1t'1l'3an'US
Ko m . 13; vel.2t..55 mm: tel:. 1.78g . Kom t.; ve l 24.t.0 m m . tei. I.80g.

22.Av 'OUS , TU1lRTOO - ·Rax BOsnEl· 2JAvD12Z Tđ1l'RiOO - Rax BO~'lt9

Rv. S GR€ l <90RmS 'R.1I'~'lr'ltWlS Rv S I»RaG'ORIUe R'B}1I'16mzE
Kom. 3; vel. 23.83 m m ; lež.I.83 g Kom . t. . vel. 23S0 mm ; tež 1.87 g

24 Av 'OnS T'U1rRTOO - lHJX BOsna 25.Av 'OU.S TU1tR'raO - Rax BOSna.

Rv 'S ·Cl5RElGORIUS nll~1J3o.nUS· Rv .s GRElGOR1US R11"3'B'36'1tUS U
Ko m .7; ve I. 2t..48 mm: lež 1.82 g. Ko m 2 . ve l 23,75mm tež 1. 69 g

26 Av 'O~S' TU1\'RTOO - R«Cl5S lIOSR 27 Av 'OlZS TU1l'RTOO - ReX Bosna ll.

Rv. ''l' eR600RW.8 n'ftm~an'US Rv S @R(JGORIUB l!'D"~'ll'3anu.S
Kom .4; vel. 23.62 m m. lež.16t. g Kom.l. veI.23.20mm ;· tež. I.55 g.

28.Av. '\)llS Ttrn'RT<lO - RElX BOSna 29 Av:'Ol1S TU1l'RTOO - Re~S BOSQ

Rv S (gR6~ORlm R."4f31t3mU: Rv ·S· Q'R(JGOIUU8' :a~~'.!t~allif
Kom 2: vel 23. 65mm. te Ž. I.6S g. Kom. l. ve l 23 mm . tei 1.6 5 g.

30.Av -oUS TU1t'RT<l - ao RW< BOSa 31 Av -ons TU1tRTao - Rex BOsa

Rv 8 G!REl<roRlm1 R1l,g,({mlS' Rv·S· G'RaaORms n1t~"ft~ElnW!
Ko m.l ; vel.2t.mm ; le ž. I.60g. Kom.l. vel 2t..30 mm ; tež. I.70g.

32 AV" l>'RS TttlITOO - Rax }Joana· nAv PR~ TUS{"irrao - Rex BOGna ·
Rv ·e· GRElG!ORIU2 n'll"1I'~anB Rv. ·a· aR.El@ORH.lS 1~1{'3'1\'~~
Kom. 2 ; vel 23.60mm. lež lS8 g Kom l; ve l.22.W mm . tei 1.72 g.

3L. Av :'OJ2 TtrB'RTaO - RElX BOHn 35. Av .'01l TU1I1ITaO - Rax BOSna
R. S GlReCl50RIllS' 12'R'3'!l'3alUlS' Rv S a'RaeORIU$ R"lI'3'1t3ElnUS
Ko m l. ve l 25.t.Omm ; te2.2.30g. Ko m 5. ve l2t.,30 mm. tež 1.7 8g .

16'
 GZM (A), NS sV. 44 ,1989. str. 233-266
244 T . GLAVAŠ, DRUGA OSTAVA BOS. NOVCA IZ RIBIĆA KOD KON JICA

36.Av ~'U TU1JRTaO - Rex BOSRE{ 37.Av.'Nl Ttl'!l'RTOO - 'ReX Bosna:.

Rv S GROeORu.m 111H1t,?EllZUe· Rv.8 GROeORUl.S lVtl~1r,?€ffiU8 '
Kom I, vel 22 ,90mm ; tei. I,72 g. Kom.S, vel. 24,S4mm: lei . I)1 g

38.Av 'OTt TU1tRTOO- RElX BOSnE{:. 39 Av 'Oll TURRTOO - R6X s:osna

RvS G!'R6GORJUS n1l'Hl.'3o\'WS Rv 'S, GREleORIUS' Tt'R'~'il"HI}2WI
Kom. I; veI.24 ,60 mm ; tei . 2,14 g Ko m.3; veI.24,SOmm ; t ei . 1.48 g.

40.Av 'OllS TU'R1tTO - O RElX BOSna

Rv S a6@ORIU8 llt.~1nallUS
Kom 2 ; vel 24,50mm: tei .l,?4 g.

2 varijanta
Avers. S ob je s trane čel enke po jedna tocka .

41 Av 'OlI.E Tll'Đ:l\TOO - ReX Bosne: · 42 Av 'ORS ' T(l.'R'RTOO - . ReX BOIma

Rv 8 GRe<ĐORIU8 lZ~nr.,entIS Rv S \1>lW.Q;ORIUB mr'J"~
Kom l, ve l 23,SOmm ; tež 1,30g Kom 4, veI.23,37mm; tež 1,66g

43 Av pm Tn'R'RTO - o RElX BOllna· 44.Av 'O)le 1<11ITRaO - ROS BOenO

Rv ·a· GReaORlU8 121t"1l'~aJnt Rv " S, <ĐRQaOhIUB n1t11t3anw!
Kom 2, vel 23,3Smm; tež . I,B3 g. Kom l, vel. 23,20 mm; tei I,S2 g

4S. Av . lJ~2 "'I"mI'lrrOO - NEtX BOlima 46 Av .'QUS Ti.t'1rRTO - oaElx B0212

Rv:. Z · GfR6'GORlUl: n'll:~1r~aJUI8' Rv 'S · GROGORIUS nll~1r3arnLS
Kom. l; vel 24,20mm, tež 1.73 9 Kom.S, ve1.24.54 mm, tei: 1.62 g

47. AV ''ORS T1l'RTOO - sax 90SlZ 4B Av :'ORS T1tRaO ;.: - Rax BOne:
Rv ·S· GREleOaIU~ R'II:''ft1aU2 Rv :? GRaGOIUU2 ~'1I"10mu;
Kom. 9. veI.24. l6mm: tež. l.6 Ig. Kom.6; vo l 24,16m m, tei l.72g.

49. Av . PR~ TallRTOO R - ax BOi!lZ8 SO Av '()12S TU1\'R'TUO - REl<*l BOSnEl

Rv ·e GRaGoRl<UI Wlnt'H HIWlI Rv '2' <DR.ElGORIU2 R1I31\"?€ a u .12
Kom . t, ve l. 22,40mm ; tei 1.38 9. Kom. 2; vel. 23,8Smm , tež .I,73 g.

SI Av 'ORS TU'lI1trOO - RaGS BOR S2 .Av ·'One Tl11tRTOO - lHIX B08ll6:-:

Rv . S· GRaGORIUe lmJ'lr,arw.a Rv ·e · (3'RaGOfU~ 12l1nr,?aR.rul
Kom.3: vel 23,60mm; tei: I,BOg. Kom.4; vel. 23,9S mm ; tež.I ,72 g.

S3 Av Dne TU1tJtrao - Ra.x D029 S4Av 'OlZS T1rRTOO R - ax BOSn.e::.:

Rv·e· GR9GOR(li\ R'I\'1fI''I,ElRe Rv ,I'!. GR6QORm.a R1l'~'Emtl2
Kom.l; veI.24.BOmm , tež. l.79 g. Kom. 6: ve 1.24 ,SOmm; tež .I.81 g.

SSAv 'ORS T<mRTO - RJ(9 BOene S6Av 'CRS TU1l1\TOO - • REI X JlO2110 ·
Rv :·a· <ntaaORTUS RT1~EIl2tIt>.· Rv ·.s, eRElGORJWi n~'R'~al'W.S
Kom S. ve l 2482 mm: tei: I.7S g. Kom 4, vel 23.7 S mm, tež.l,? 1 g.

S7. Av .PRS TU1I'TaO - ReX Boa1l9 S8Av nR.oe TlL'II'RTOO - RaX BOIma
Rv : ·e · @aaOORltn~ n'1r~1l'~eun~ Rv' Z , G1Re.GORIWl R1l'~1I',nfll!
Kom. t. ve l 23 BOmm, tei I,7Sg. Kom .14 . veI23 ,72 mm; tež .I,72 g.

S9.Av : 'Ona TU1tRTOO R - ax B08n.a 60.Av . Dn~ TU1tRTOO - RElX SOena ·

Rv : ·a· GRe.GORlm R'9"1r~nue Rv ,S, aReGOIUU~ 12~I"~'ltjQJUUl
Kom.IB: vel.23.93mm: tež, 1.68 g. Kom. 9: ve l 23 B6mm; tei: 1,63g
GZM ( A), N.S. sv. 44, 1989. SIr. 233-266
T. GLAVA Š, DRUGA OSTAVA BOS. NOVC A IZ RIBIĆA KOD KONJIC A 245

61Av DRa TU1tRTO - O RaX BOelU{ • 62 Av : Dne TWR'RTO - o Rex ĐOz-t;/El·

Rv' ·e· GRQ(P'ORI(lg n-qr~-:It~ armil Rv ·e· GlR€lGlORIUe lt'lt'3«(HHlE
Kom. 21: ve I 2 ~ mm : le ž 1) 5 g. Kom l: ve l. 2~ mm: lež 1 . 6~ g.

63.Av:'On.e TU'lrRTOO - R8X BOSne: 6~. Av'01Z2 T'1rRTOO - ReX BOlle

Rv ·e· GlRa<tJORIGtS U'lr'31l'H llWS·i· Rv ·e· G>RGG>ORlU 2 n'tt1'R~anue
KomI: vel 25,20mm; ležo2. 179 Kom 2. vel 23.J5mm : tež .I,?" g

65.Av 'On.e T <.L'lrR'TOO - Rax BOI'HHI

Rv .' g. GlR6.00RlU8 R1I'~1rjam.tS
Kom 65 : veI.2~. 59 m m: lei 1.75 g.

3 var ijanta
Avers : S obje sI rane če l e n ke po jedna zvjezd ica. *- *
DRB TGt1rRT
66.Av Dltil T1IRTOO - Rex B( . .. 68.Av. TGl1rRTOO - lUD< BOeRe:
Rv . ·~ · GRSGOJUU0 n~'''Il'jll'Ue · R .
v ·2 · GRa 00l'UU e ng~'lr3mta
ua
Kom.l. vel 23.80 mm. tei 1.78 g Kom.l: vel 2~ m m. lei 1.80 g

69.Av · .D~S TallmTaO R. - ax BOSlU( ' 70Av PllZ 'TU'ltRTO - O RQX B02ltđ.
Rv ·Z· eRa@ORJWI :a1r~,artuS Rv'S · @Ra{3'ORIU8 lMr~1l,antt2
Kom . 1: vel 2'.80 mm: tež 1.93 g Ko rn 1. vel 2' .30mm: tež .l.56 g

71. Av .J»)lII "'I'a9'R'TaO - RaX BO.8lU1 72.Av :·DltB TU'R'RT - OO RElX BQlm.
Rv ·e · @R8(iORIU2 ~m'Jrj~e Rv· !!· @REl<ilORlue 'lL1t'31r,nu2
Kom l: ve l 23.70 mm. tež 1.81 g Ko m 1. ve l 23mm. te i 1.75 g

73.Av .DRS Tli61ITao - Rax BOne KAv : Dne TU1I'RTQO - Rax BOenQ
Rv .it. eRaGORli!lt I2.Jrl'lt~anue Rv .'a ' GRQ00ruUZ l n.1t,-g-,G'lWe .
Ko m 1. veI.2~mm . tež 1.77g Kom . 1: vel 2'.80 mm. te ž 2.05 g

75.Av Dlt!. Ta1IR.TOO - R6X IJosn 76.Av: DlZiI TUHRTOO - 'R.aX UOB'R
Rv ' S GR6aORlu.e RMjfl6lW.B Rv . ·8 · CilRaOORIUiI 12'9''J1t,«troE .
Kom .1 vel. 26 mm: tež 1.88 g. Kom.l: vel 2'-10mm: tež 1. 52g.

77 Av . DlZe TU1tRTUO - RaX BOZUB 78.Av Dm! TU'lrRTOO R - ax Boena

Rv '~' (lR6aORJ~ 111l'f1l'~ Rv:· e · eRaGORlW! nll" '8: ~ElnllB

Kom 1: vel.23)Omm, tež l.67 9 Kom .28, vel. 23 97mm: tei 1,62 9

79.Av DlZ2 TURTOO R - ax BOB12a · 80.Av DR'a T'ZI'JI'RTQ - ORaX BOeJ'2El'

RV ·2· GRaGORIW~ 111l"1t'SUaz Rv 'a GRa<ilORlU2 U'n"'Il'HlRUa
Kom. 20; vel 23.99mm. lež l.5~ g . Kom.91. vel 2'. 0~mm . težl.59 9

8 LA v ·PmI TaRTOO - RB'X BOsne:· 82 AV :' Pl?8 TU1I'RTOO - R6X BOBRS

Rv :·S· G R€ l GOlUUE n'IJ ~1nElmt2· Rv ·e· <lSRe:G'ORIUB R'R''3''«'3anue
Ko m . 17. vel 23.99mm, tei.1719 Kom.16: vel.23.97 mm : lež 1.67g.

83.Av PlUI T1tRTOO - RElX BOSRe: 81..Av D1UI TU'il:RTOO - RQX BO'2lUt
Rv :·B · aRaGORI~ n'll'1r'3an'2 Rv : ~ e RElGOR!UE n'lntJr,anuz
Kom.' . veI.23,97mm: tei.l,90g Kom 19: veI.23,90mm . lei 1.57g

85Av 'l)12S T(J.1tRTUO - Rax BOaU 86.Av DUoa TU1tRTO - O RElX BO~U
Rv ·B· GReGOR-me 'R1r1'Đ"6JW~ Rv .· e · C;;R8<i10Rl'll~ Q1J~'lrJQntt8
Ko m . 25: vel. 2'.27mm: tei.l .55 g. Kom. l: vel 23.70mm: tei.1,2' g.
 GZM (A), N.S. sv. 44 , 1989. str. 233-266
246 T. G LAVA Š, DRUGA OSTAVA BOS. NO VCA IZ RIBIĆA KOD KONJI C A

87 Av 'Dua Tll'irRT - ao R6X Bo~n· 88.Av ORS TU1JRTOO - Rex BoS'U.a.

Rv ·a· GRe:aORma '!l"tl'.,1t~e:Rml Rv ''a' <ORElGORIW! R1r~~flRm
Kom.9. vel 23.9I.mm. te ž 1. 91. g Kom9ve I 23.97mm: tež l,70 g

89 Av Orua TU'RRTO - o Rax Bmma • 90.Av Dm;! TU1I'R:TO - O ReX aOZRe.

Rv ·a· GR6@ORlaE u1t~1t'~e:na· . Rv ·z· GlRaGORlm! :mr310e:n'U2
Kom 6. vel.2398 mm: tei: 1.609 Komll..ve I.23.80mm. tež 1.55 g

9LAv Oll.Z Tll.'S'RTO - o R.ex BOane 92.Av })ll.S TU"lI:RTOO - R€ ( x l!OiHlEl

Rv' S· GR6(l1 DRIlU! ll'R:~'S'elu.12. Rv 'S· GR€l<3'ORIUS' R1r~1t3 antlS
Kom i: veI21..20mm: tež .1.3lg. Koml7: veI.21..17 mm: težl.62 g.

93Av 'Dne TUR.'T'OOlt - ax BOen-a· 9L. .Av .Due TU1tRTOO - RaX BOsna
Rv ·8· "'R.ElGORHUl 'R1I'~"ll'1allilS' Rv ·B · @R.e:@ORIUI:l n1l'31t~aua.e·
Kom 9 vel 23.85mm. te ž.I.67g. Ko rn25.veL23.89mm tež 1.629

95Av Dll.2 Tll1rRTC( - o RaX JW800 96.Av ·ORS TIrRTOO - Rax amm.a
Rv : .~ . (jl'RaGORI~ R1rf'lt',Er'R8 Rv :·'2 · «R6GORlml nlO1r,?an(J.ll·
Kom35. vel2L..33mm: tež.I.69g. Kom.6. ve l 23.L.6mm. tež l.1.9 g

97 Av 'Pne TU1t'RTQO - Rax BOsn.a

Rv ·e· GR.a:(lIORIll2 n1r~'1l'3anv.e
Kom 197. ve l 202m m: tež.I.57g.

III podvrsta
Avers Sez r,ov č anlh znakova : na lijeVOJ st ran i čelenke točka'

Revers : Na polju do sv. Grgura bez znaka

T
98Av. ·'{)n.s · U1rRTao - Rax BOSnEl .
Rv 8 GlR6QiORIUS'· R~"'1l','nUIS'
Kom.l, ve1.23. L.O mm: tež 1.75g.

B. D IN AR
Avers . Grb kao na grosu. sa mo nes to manji .
Revers . Pred stava sv Grgur a kao na grosu . samo nesto manja .

I podvrsta
Avers ' Sez novčanih znakova .
Revers ' Polje do sv. Grgur a bez znaka .

L varijanta

Avers : Kraljevo Ime označeno s lovom T

99.Av :·DUS T RB - e· BOll'2Q"

Rv :s <bRB'<DORl R'1l"1tHI'
Komi. ve I19.20mm: tež .I,ll g.
GZM (A), NS sv. 44, 1989. str. 233-266
T. GLAVAŠ, DRUGA OSTA VA BOS. NOVCA IZ RlBI Ć A KOD KONJI A 247

2. varijanta
Avers Kralje vo ime ozna čeno slovima TT .

IOO.Av:''OlIU' TT llU - GS la ·~Sll<a:

Rv:B ClBa80R1'lI'1\'}...,anu
Komi: ve1 19.00m m , t ež l,10g.

II podvrsta
Av ers . Bez novčanih znako va
Revers : Na pol ju do sv G'gura kraljevska kruna: '*"

1. varijanta
Avers· Bez znako va sa strane čelenke .

10 1. Av. ~l!.9 T __ - .. ''Dosne:

Rv B (;lRe:lOOlU' Rll"~'"
Kom l: ve12 1,40mm : tei l,05g.

2. varijant a
Ave rs : S obje strane čelenke po Jedna točka

102.Av 1)ns T Ra - OJ, BoSna ,

Rv .''l ' 1ffigeOR1' R1J11J~a
Kom 1; ve l. 21, 40mm, lei 1,00 g,

KRALJ TOMAŠ OSTOJIĆ ( 1443 - 1461)

A. G ROŠ

A vers· Kao kod groša kralja Tvrtka JI T vrtkov i ća.

Revers. Kao kod groša kralja Tvr tka II T vrtkOV i ć a .

Ve li čin a . cc a 24 mm.

Težina . cca 1,90 g.

I podvrsta
Avers : N ovč ani znak II - T . bez znakova sa strane čelenke.

Rever s. Uz \tje vu ruku sv. Grgura slovo 'o

 GZM (A), N,S SV , 44, 1989, SIr. 233-266
24 8 T, GLA VAŠ, DRU GA OSTAVA BOS, NOVCA IZ RIBI Ć A KOD KONJICA

I Av DnB TOSltwBR - ĐX BO'iraa' 2 AvOm~ TOill'lr'GR - ax BOlHta ·

RV 'iI , GRaGORlUe 'Il1l'}W3fi1W: Rv. ·a· GRBGORlU8 mr' 1t3am12
Kom 3; ve 1.22,8 5m m: lež.I,1.1. g Kom 28, ve l 23. 15 mm; tei. 1.56 g

3Av Ima TO~1I'RR - ex ao snu I. Av. DRa TO S:U'!r~ R - -aX ao-ena

Rv ,"2' GR a<i)'Oluua n,.,r,ĐlUlR Rv ·2 · CHU3GlORIUS U'lrHO'9'l2U
Kom2 1, vel 22,98m m , lei 1,61. g. Kom9. vel23.0Smm, tei: 1.57 g

S.Av DnB Tom1ltBR - ax 90-an* GAv. oua TOrn'1l''ZR - 'aX BOaU *

Rv: 'l · @ 'RĐGl'ORIUB nW3'R''19lWB Rv .'l. @RB<PORWZ n'1J.,~,anu
Kom 19. ve l 23,22mm : tež. I,S7g. Kom.6,vel22,66mm, tež, I,6 I g

7 Av Dlla TOm'lrG - RĐX aGen· 8 Av pm~ TOSTl1t1lR - aX BO'llll<l

Rv ''l' GRĐ GO RIU8 12"IITll ~Đ RV. ·B· 0RaC;lORIU'l ll1IT'!r'3ĐUU

Kom7, ve l. 22 ,6Sm m: tei. I,5 1g. Kom 2, vel22.60 mm , tež 1,1.9 g

9 Av OUZ T O m"WEll - ax Bmm13' o Av Dm: TOSR'1rBR - ĐX a 0 2nĐ

Rv 'a GRĐGl' ORl<lZ lHr31r3J3yw .e Rv ,Z , 6lUH90RlU2 n 'tl"Hr:H1
KomI. , ve I. 23.62 mm, tei l,I.Sg. Korn 3. veI. 23,33mm, tei: 1,61 g

IIA v: Dl1'l TOffi'H''6 'fl - a x Bo~na 12 Av. OW'I TOm'Re 'fi - ax B08n.nĐ
Rv ''l ' Q;R13G!ORJU2 IHtnnanU2 Rv 'il 0R13Gl'OlUUe R'fI', 'fI',aTH.l2
Kom 11 1, ve l 23,0 1. mm. tei. 1.62 g. Ko m I; vel 21. mm , tež .I,S8g ,

13.Av On(! TTOm1l"R - ex BoaRĐ II.,Av D TOm'fl''l R - ĐX B O al2Đ

Rv' ?" (DRĐGOmu\'! n-g,anUU'l Rv' Z' CiiR13GORJU2 lHH1fHoam.tz
Kom I. vel 2l.mm , tei 1,1.99 Komi, vel 2380 . tei 1.58g

II p o d v r sta
Avers No vca m znak T-O
Re ve rs Uz I'jeVCl ruku s v Grgura slovo R

1. varij an t a

Ave rs Bez znako va sa st r ane če l enke.

. S· 'REl.X BOB'
ISAv ·rollS· TOffi'1l - 16.Av .•r~:ms · TOSfl1t -
S ReX ' BOS '
Rv ·g· eREl<ĐORI' RHTlr~l3'n · Rv' S· GR6<90Rl · R1t ~ 'fr~El '
Kom.IO; vel 23.82mm: tei . I.59g. KomI. . veL21.52mm : tei.I.56g.

I7.Av "ORS , TOat"1r - . s . 'RQX BOS , !8Av "ORS ' Tom"R' - • S· Re.x aos ·
Rv ·B· GlReeO'Rl ' R 101r3E1.U · Rv ' S' GREtGORI 1HtHOElR.
Kom.3; ve I.23,86 m m : lei.I,62.g . Kom.l.; ve l. 23,5 Imm; tei 1.57 g

19.Av .·'O'US· TOm1l' - . S· Rex· :SOS· 20.Av '''''RS' TOm'H" - . ,S ,Rex · BOS,
Rv .g. GREfGORl . U'it'H t3E1' Rv 'S· GRElGORI· n'ft~'1t~ElR '
Kom 3, ve1.23.56 mm . tez.I,63 g, Kom,9; vel 23.20 mm, tež.1.57g

2 I. Av ·"On.s· TOffi'tl' - . S · ReX · BOS, 22.Av. ·'\)ua TOm~1t - . z· Rex BOZ '
Rv ·g· GRe@OR.T R"lt'3'1nan Rv .Z GRaGOHRl· U1\:~1l"'HnH~ '
Kom.2: vel 22,90 mm: tež.U2 g. Kom.2; veI 22 ,70mm ; tez1.30 g.

23.Av ~nZ TOOffi'D1\8 - . RtlX BO'2 ' 2I.Av "On& TOm'2'Il' - · Z·R6X B02'
Rv Z OR6GOHRIZ· mr~'ll"06nU2 Rv e GR9GOHIU . l1H136nU'a
Ko m. t: vel 21,30m m , tel. I,2 Ig Komi; vel22,20mm, ležl,20g
GZM (A ), N.s. sv. 44 , 1989. str. 233-266
T . GLA VAŠ, DRUGA OSTA VA BOS. NOVCA IZ RIBI Ć A KOD KONJICA 249

2S.Av 'OU'a 'TomZ1r - . RElX BOS,

Rv B QH9ĐOHm! lt· UJIH'EIRS'
Komi: vel 23 mm. tež .l. 56 g

2. varijant a
Ave rs S obje s ir a ne če l en ke po jedna t očka :

26.Av '"O · n· s · Tom1T - · S ReX · BOS· 27.Av 'On s · TOffi'llS - ·R8X BOS,
Rv· g · GRaGORI' n11T10an· Rv 'S ' 0 R6GORI n -1H31'l38R
Kom.IO; veI.23,02mm: tei.I, SS g. Kom , vel 22 }Omm. tež 1,72 g

28.Av ··'ORS · TOffi1rS· - . Rax BOS­ 29Av '01lS ' TOm1f - 5 · RaX ' IlOS ,
Rv. ·S· <3'A8GORI ' n '10 'll 3 a n· Rv : S · GRaGORI- n 101t38 ·
Kom .2. vel 23.i3 .,..~ . tei: 1.48 g. Kom. 13; vel.2 3.20 mm tež: 1, 54 g

30Av. 'OUS · TOffi'1tS - . R8X BOS, 3I.Av 'O ·n · S · TOSR1t - , S · 'R8X - BOS·
Rv ' S' GReGORI ' rlllHne· Rv" S · G'RfHilORl n:ft'31H 8:.
Ko mi ye 1.23 mm , tež 1,40 g. Kom 5: vel 23.40mm. tez 1,53g

32Av: 'OU.S Tom'frS - RaX SOSR 33.Av -'OUS- TOmllS· - . REIX BOS­
Rv 'S- GR6G10RI R11"31l3EIlt Rv -S· GReGORl n'lr31r3Effi
Ko m.3. ve123.26 mm : tež.I 53g Ko m l, vel 23 mm: tež H 7g

34.Av 'Ou.s T05Q1rSft - . ax 'BOSTl 35.Av 'O)?S TOffi'HSR - 8X BOSn

Rv ;.,s- GRaGORl n"H'3'ff~El- n · Rv ·13· GReGORl 1l'R'31f3ans
Ko m 6: ve l 23,68 mm: tei I,S8g. Kom 2. veI.2 3.25mm, tez 1.65g

36 Av .'Ol<S TOm1tS - R€lX BOSlt 37Av rom'l TOm'1rZ ' - ' 'flax BOna ~
Rv ·S- G>REJ(~ORI n1n10enS Rv 'S' GR.eGOR.! lt"1l'31t1SnS
Kom.2, ve l 23,65mm: tež. I.4Ig Kom.?: vel 23.85 mm : tež 1,6 2 g

38.Av :IOnSTOSR'R8 - - ·R€lX BOna ':\' 39.Av ronz Tomll'a ' - ' RElX BOaU ~
Rv :·S · GRaGORI U1t"1l3Slt ·S - Rv ·S· GReGORl lt'R'31t 'H llt·
Ko m 2: vel. 23,40 mm: tei1.57g Komi . vel 22,80mm, te z 1,11 g

4O.Avrone TO'>n1t'a' - -IHIX BOe 'k 41.Av rone TOm'H2 ' - · RElX BOltEI ~
Rv .·Z- GRaGORl U'1I3'it'Je:nS Rv 'S' GREIGORI n1f'Hoa-n
Kom i: vel. 2UO mm . te H6l g. Kom.l. vel.22,50 mm . tei 1.95 g.

42.Av 'OllS TOffi'R'S· - . ReXBO ­ 43.Av ·'O'RS· TO~8 - · l\aXBOS·

Rv· S· GReGORI n'R'1'll'HJllS Rv'S · GReGORI · n'R31r~Em ·
Ko m.1 vel 25,20m m. tei.I,48g. Ko m.l. ve l. 22 ,80 mm: tež .I,76 g.

44.Av:'ORS· TOm1tS - . 'RElXBOS ' 4S.Av.'OR2 TOffi"tr RaIn - ' Rax BOS
Rv·S- GRQeORI· U'R~'R~EIlt· Rv ·g· GReGORIU8' U1l31r3am.l8
Kom): ve I23,50 mm: tei .I,62 g. Komi. ve I. 23,70mm: tei 1.32g.

46.Av :'OUS TOm'RSR - eXBOS · 47Av· rollS- TOffi1t - a - ReX - BOS,

Rv -S - GR8cPORl n'R''J'R',e:ltS Rv'S, e»JlQGORI n1t'1r~ans·
KornlO, veI. 23,44mm. tež 1,55 g. Kom l: vd23 mm, tež.I.84 g.

48Av''ORS- TOm'R - 8 - ReX- goS­

Rv :'S- cPRea01U- nm"ln«u
Kom 5, ve l.23.65 m m; tez. I,45g .
 GZM ( A), N.S, sv. 44 , 1989. str. 233-266
250 T. GLAVAŠ, DRUGA OSTAVA BOS, NOVCA IZ RIBI Ć A KOD KONJICA

3. varija nta
Revers Uz lijev u ruku sv Grgur a s lovo R sa dVIJe lo ' kl e

1.9 Av ·-oR8· TOffi"lI - S ' lHIX' 1308'

Rv ·S· <O"ReGOR1 ' n1f3"11"3 eng
KarT' 1 " ..22 83m'Tl tei 1,759

4 varijanta

Avers S obje s irane i:elenke po Je ona zVJezd,ca *- *

SDA" (pogrešno otkova" J 51 Av rom~ T05n1l"Z - R.SX BOZna·

Rv ·8· GRS@ORI n1H11",SnZ Rv ·B · GR8@OmU2 n"iI"'1HEl nU~
Kom , ve l 23.3 0mm , lei 1.68 g Komi , vel 2L mm, lei 1969

52 Av tORE T05n'll'2 II ­ fl X BO';!ne """ S3 Av ron~ Tom'IJ2 R - ax "80S1Ul """"

Rv ·Z' GREI@ORJUZ n1H'InElm.re Rv · S· GR8@ORl n"lI3'lr3SnS
Kom I; ve l 22 70mm. tei 1.61g. KOfT1 B. vel 21., lO mm le ž 1,599

III podvrsta
Avers o č an i z ak T - O
Re vers Uz liJevu ruk u s Grg Jla s lovo 'O

l. va rijanta
Avers S obje str" ne ct lenke po ;edna tocka

SLAv ron.i\ TOm"R""e - ReX BOZma ~ SS Av ron2 TOffi'1t2 ' - . Ra X BO na 'Ir

Rv ·2· GRSGOnm-e n"!n1l"~ElnU2 Rv ·20· GR9GORlU2o THt3113QRZ
Ko I. veI2J.90mm. te i 88 g Kor 2. 'le! 2 IOmfT1. lei I 1.79

56 Av rone TOll1Je · - . Rex "Boe na v' 57 Av rons TOm1tZ · - '"RElX llOZnS :t

Rv ·z· G1HIGORlUZ nn"HI"1SnU'l v ·2,· GRElGO"RW.e R'll3 'l naRUe ·
Kom l, vel 22)Omm , lei: 1,5Jg Kom 2. vel K SS m. lei J 63g

58 Av nmz TOffi1l""Z' - ·Rex amma ~ S9Av rom~ TOSR1rl· - ' RElX BOna ":\;'
Rv . ~. GlllEl@OR1U'2 n 'lH1I""~a1?U2· . Rv ·2· GRElGO"R1UZ n'il'~1I"HllUI2
Kom 2 ve l 2J,7Srnm tei 1.8L g. Kom 2. vel. 2L,L5mm . te!. 1.78 g.

60 Av IOnS TOffi1tZ· - . Rex Bo:z.ne >+ /:l.v !'OROZ TOm'Jl"Z R - ax DOZna· 7,p '
Rv .·2· GRa aORJUZ n'lI"" 1r' elme Rv .~. GRa@ORR12 R'ltnn e.IHl~ ·
Kom n vel 2J.8Jmm. le i 1,72 g Koro I ve l 22.90m m: tei 1.6L g

62Av rom~ TOm1r"a . - 'Rex BO~mS ~ 6JAv rom~ TOm'1te · - ' Rax DOzna +
Rv.·S· G RaG OR1(ffi ll'lt37",a:lUlZ' Rv ·e· G RaaORIUIl n'll~1rHnHIl':
Kom l. veI 2J. IOmm, tei: 1.6L g. Kom I: vel 2Jmm , tei 1.30 g.

6, Av lOnz TOffi1r~ ' - ·Rax BOnS ':\> 6SAv rom~ Tom'H'2 - RaX B02Re ~
Rv . (l. 6R€ W ORJGlZ n1U1r,«mle Rv ·2 ' GRaeORIU2 n'11"3'H'"1ann:a
Kom.l, vel.2J,JOmm ; lei I,7J g. Ko m.6. '1 . 1.2 ,7J mrn. lei 1.75 9
GZM (A ), N.S. sV. 44 , 1989. str. 233-266
T GLA VAŠ, DRUGA OSTA VA BOS. NO VCA IZ RIBI Ć A KOD KONJICA 25 l

66 Av rom~ Tomm R - ax BOlma .~+,.

Rv ·2· QRaGORJllE n1t~1t~ 91W2
Korr 29 vel 23 . 67mm. lei ISS\>

2. varijanta
Avers S obje str ane tele nke po Jedna zv jezdrca' *- *
67 Av rom~ TOffi1t .. - Ra X B02fW ';I, 68Av ·ro11S TOSl'l'll8 ' - ReX BOSna
Rv ·9 · G R ElGORUS ll.Jr''It 'H r,aJUa Rv' 9' co REI GORIUS n'lr31J3aRUS
K:m I ve l 2).30mm . lei ,G5 g Ko mi , vel 23,20mm , tei l,5S g

69Av ron2 TOm'R'2 - ReX Boema 70Av ·ronz TOffi'll'2 - ReX );lO'a11a:·
Rv.·'2· GRaGOHIUS Tl'lt'1t3EIlWZ Rv''a' GRQaORW.Z n"lt~1t3anW!
Ko 9 vel 23.33 mm lei 1,62 g Ko m 4. vel 23.77 mm. tež 1.97 g

71 Av roR'a TOSR"!r~ R - e:X BOZTHI .... 72Av .rona T05Illl'l - ReX aO'2ne: .~
Rv . ''l' GR6GO'A.me R'll'1'1r16l!2 Rv ·a· GReGOlUU'2 n1l1me:ll2
Ko m 2, vel 23.50mm, lei IS5 9 Ko m.2 : vel. 23.2S mm : tei 1,6I g.

7JAv lO11a TOm1JZ' - REiX BO'<!na 'r ' 74 Avrona TOm'f!B - Rex Boana 7
Rv ,2 · a'RaGORIU2 n"ff"'R~aTW2 RV .·<!·GR6GORIU'2. n1l'~1"enUZ
Kom ',2 , vel 23.6Sm m, lei 69 g. Kom.33. ve I.23,60mm, tež 1.63g.

75 Av l'On2 T05R1re R - ax Bmma ':\' 76Av. tons TOSI21l'S - R6.X. BOSRe·

Rv ' '2' GRElGO'Rl'll'a n'll'Hr~al!U~ Rv ·2· GReGORlW! n1t31J1QnU~
Kom.18. vel 23,31mm, tei 1.59 g Kem 1. veI.22}O .,.,m, lei 1.41g

IV P O d v r 5 t a
Av er s Novč aniznak 0- T S obje s tra ne če l enke po Jedna točka .

Revers Uz li jevu ruk u sv Grg ura s lovo 'o

77 Av TOlOne TS'Q1n! R - ·ax Bo?nQ·'.y· 78Av lQR2 TOm'1rZ REI - -X- BOBna "lt'
Rv ·Z · <1RaGORlm nll~ 1nanU2 Rv.· ~ · IiR6GlORI11il 1l'll3mQ:nU~ ·
Kom l. ve l 23,70 mm: lei2,25g Kom.l. ve l. 24.s0mm: tei 1.68 g.

79Av 10R2 TOffi'lnm· - ·ex· BOane 1.f' 8OAv ro:ne TOffi'lt2 R - 9 Gene B02lU{'
''l' GRaGORIll8 R'IH1t~arm~ ·a· ~lleGORIu.E l1'R311'3enUe·
Kom l, vel 23,80mm . lež .1.75g Kom. l: ve1. 23,63 mm , tet i}! g.

B. D I N A R

Aver s Novcam znak T- O ,drž avni grb Bosne Sa krunom na šti tu

Reve rs Sv Grgu r sa sta pom koj i završava kll žem .

1. varijanta I.
Avers · B ez zn akov a 5a s t ran e č elenke

Re ve rs : Uz lijev u ruku sv Grgura s lovo R

 GZM (A), N,S, sV, 44, 1989, SIr. 233-266
252 T. GLAVAŠ, DRUGA OSTAVA BOS, NOVCA IZ RIBIĆA KOD KONJICA

81.Av,~'RS' TOm~ - -Rex BOsn 82 Av :- 'OnS' - 'TOffi'\ll' - Z- RQX BO'

Rv: -S- (DRB(i)'OlU - n1l"1t~a- Rv-S- ~JUl(wRl- n1ITIt)6­
Kom 2, vel 18mm; lež,090g , Kom 2; vel.17,80mm . ležO,84g

83.Av:'t>US TOmu' - ';"'-IUIX Bosn­ 84 ,Av "O'RS' . -roSR1l'S - - Ra:X -assn

Rv, S ' C!5RG<tORl lVlI11l'jEl Rv -s- tllltlaGR1- mt'1'R'1­
Ko m 1: vel.18,80mm : lež,O.86g, Kom l: vel. 17.20mm: lež,O,8S g,

2, varijanta

Avers ' S obje sIrane čelenke po Jedna ločka '

Revers : Uz lij ev u ruku sv, Grgura slovo <Ii

8S,Av ' 'QlUl' TOant:8- - -lUDC 80S'R. 86,Av'OllS" TOant'S - RQX BOS
Rv -s - eRa:OORl ll1O'll'« Rv -s- ffit61i1Ol\1- n'l\:11'~"
Kom ,l ; vel.l7mm. težO.6Sg Kom,l ; vel 18mm; teŽ ,Q.73g ,

LITERATURA

P. ANĐELIĆ 1970 - Srednjovjekovni pečati iz Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1970_

1975 - Historijski spomenici Konjica i okoline_ Konjic 1975.
V. CELESTIN 1898 - Opis nekih bosanskih novaca , GZM, 1898.
M. DINIĆ 1933 - Da li je Tvrtko II zahtevao da mu Dubrovčani kuju zlatnike. Prilozi za
književnost, jezik, istoriju i folklor XlII, sv. 1-2, Beograd 1933.
1952 - Veliki bosanski zlatnik. Istorijski časopis III, Beograd 1952.
1955 - Oko velikog bosanskog zlatnika, Istorijski glasnik 3-4, Beo­
grad 1955,
1955a - Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni I.
Beograd 1955,
G. A. EGGER 1866 - Die Miinzen von Bosnien und Dalmatien. Wiener Nurnismatische
Monatshefle II, 1866.
J. ERDY 1857 - A Boszna es Szerb regi ermek, Buda 1857,
L. KOV Al:EVIĆ 1910 - Dva nepoznata bosanska novca , Bosanska vila, Sarajevo 1910.
D. KOVAl:EVIĆ-KOJIĆ 1952 - Gdje je bila kovnica novca bosanskih vladara. Godišnjak
Istorijskog društva Bosne i Hercegovine, God. IV, Sarajevo 1952.
Š. LJUBIĆ 1875 - Opis jugoslavenskih novaca, Zagreb 1875.
A. MAKANEC 1906 - Četiri nepoznata bosanska novca. GZM, 1906.
1910 - Nepoznati groš kralja Tomaša, GZM, 1910.
LJ. NEDELJKOVIĆ 1968 - Problem kovanja novca kralja Stefana Ostoje. Godišnjak Pomorskog
muzeja u Kotoru VI, Kotor 1968 .
S. NOVAKOVIĆ 1983 -- Novac Stjepana Dabiše. Numizmatičar 6, Beograd 1983.
I. RENGJEO 1929 - Nepoznati bosanski novac (bana Tvrtka). Numizmatičke vijesti, Zagreb
1929.
1929a - Novci Nikole Iločkog. Sarajevo 1929.
1937 - Zlatni novac bosanskog kralja Stiepana Tomaševića. Sarajevo
1937,
GZM (A ), N.S. sv. 44 , 1989. Str. 233-266
T. GLAVAS, DRUGA OSTAVA BOS. NOVCA IZ RIBIĆA KOD KONJICA 253

1939 - Kraljevski novac Tvrtka I. Numizmatičke vijesti, Zagreb 1939.

1939a - Neobjavljeni dinar Stjepana Tomaševića. Numizmatičke vije­
sti, Zagreb 1939.
1943 - N ovci bosanskih banova i kraljeva . GZM, 1943.
1953 - Nalaz u K1opču. Numizmatika V, Zagreb 1953.
M. REŠETAR 1913 - Stari bos anski novci. Bosanska vila, Sarajevo 1913 ..
1924 - Dubrovačka numizmatika I. Sremski Karlovci 1924 .
1925 - Dubrovačka numizmatika II . Beograd 1925.
1925a - Novci krivotvoreni od bos anskih vladara . Kalendar "Prosvje­
tao, Sarajevo 1925.
L. RETHY-G. PROBSZT 1958 - Corpus nununorum Hungariae . Graz 1958.
K. STOCKERT 1923 - Bosnische FiiJschungen serbischer Miinzen . Numizmatische Zeitschrift
LVI, Wien 1923.
K. SZENTGALI 1909 - Ujlaky Mikl6s kiadaLian denarja. Numiz. K6z16ny, VIII, 1909.
J. ŠAFARIK 1851 - Dodatak k opisaniju stari srbski novaca. Glasnik Društva srbske slovesnosti
III, Beograd 1851.
1853 - (isto) V, Beograd 1853.
1854 - (isto) VI, Beograd 1854 .
1856 - (isto) VIII, Beograd 1856.
1857 - (isto) IX, Beograd 1857.
J. ŠIDAK 1954 - Iz bosanske srednjevjekovne numizmatike . Godišnjak Istorijskog dru štva Bosne
i Hercegovine 6, Sarajevo 1954.
Ć. TRUHELKA 1894 - Bosanski, srpski i bugarski novci Zemaljskog muzeja u Sarajevu . GZM,
1894.
1902 - Nalaz iz Vranjske . GZM, 1902.
1905 - Nalaz bosanskog novca, obreten kod Ribiča. GZM, 1905.
M . VALTROVIĆ 1884 - Bosanski novci nadeni u ataru sela Lisog polja. Starinar I, Beograd
1884. .
M .VEGO 1951 - Nalaz bosanskog novca u selu K10pču kod Zenice . GZM, 1951.
P. ŽIVKOVIĆ 1979 - Prve vijesti o bosanskoj kovnici novca . Godišnjak Istorijskog društva
Bosne i Hercegovine 28-30, Sarajevo 1979 .

SUMMARY

ANOTHER HOARD OF THE BOSNIAN COINS FROM RIBIĆI NEAR KONJIC

The second large hoard of medieval Bosnian coins was discoverd at Ribići near Konjic,
where a similar flJ1d was also made in 1904. In both cases it contained silver coins issued by two
kings : Tvrtko II TvrtkoviĆ (1404-1408 and 1421-1443) and Tomaš OstojiĆ (1443-1461). The
amounts found were approximately equal. The fact that they also have in common is that in either
of the cases all the found pieces did not end up in a museum. From the new Ribići flJ1d the National
Museum in Sarajevo rece ived in all 1368 pieces, 864 of which belonged to King Tvrtko II and 504
to King Tomaš. A good deal of the flJ1d, according to the testimony of the flJ1der Ćamil (Zajko)
Mešukić, was either sold out or given away, so that the total number of pieces will never be known .
Different to the earlier flJ1d which contained exclusively groshes (coins of small denominations) of
 GZM (Al , NS sv. 44, 1989. str. 233-266
254 T GLAVAŠ, DRUGA OSTAVA BOS. NOVCA JZ RIBIĆA KOD KONJICA

U1e two kings, the new fmd included some dlnars as well, i. e. four of King Tvrtko Il and eight of
!(jng Tomaš's . The dlnars contalned somc lIP to now unknown mlnts. Furthermore, the value of
U1C recent fmd is lncreased by a completely new sub-type of gros hes of King Tvrtko II (No. 98)
and a new variant of King Tomaš 's gros h (No . 49). The dinars of Tvrtko (No. 101 and 102) also
prcscnt a complete novelty ln u1e Bosnian numismatics so far unrecorded ln literature. The new
fU1d was lncentive to lnclude, ln addition to the archive lnformation and archeological fmds, some
auxiliary historical discipllnes lnto the sources of Bosnian numismatics lnvestigations, amongst
which ule ftrSt place, certainly, belongs to heraldry . So far this branch was only to a small degree
or not at all lncluded ln numismatic lnvcstigations.
The most recent results obtained in the sphere of hcraldry bave made it possible to reject the
long-standlng misconception that Bosnian colns were imprlnted with the state coat of arms, and not
with a personal or a family coa t of arms . Imprlnting of a personal (family) eoat of arms on colns
does not signify an csentiaJ novelty with regard to u1e previous practice. Tvrtko II and Tomaš only
adapted u1e ancient Bosnian custom of representation of ru1ers on colns to the spirit of llieir time.
Instead of havlng their image etched, as it was the case with Stjepan II Kotromanić and Tvrtko l,
they had u1eir personal coats of arms imprinted on colns .
The analysiS results of some lntegral parts of this coat of arms made it possible to draw
conclusions on the sequcnce of rising of some sub-typcs (issues) of colns . Thus, Tomaš 's groshes
with a coat of arms with amanLle (veiJ) placed on both sides of a helmet (Nos. 50--80) can be
considered as more recent than those with a simple man LI e placed on one, herald ic left side. In
addition to that, the content of the new fmd from Ribići offers significant lnformation for a
chronological determlnation of some types of Tomaš 's dlnars and of the time of their origln, as
well. From two known sub-types with four variants ln all, the hoard contalned only two variants of
one sub-type of Tomaš 's dlnars. It did not lnclude dlnars willi the lnscription ln Serbo-Croat
language which suggests the conclusion that this sub-type is more recent than the one with Latin
lnscriptions. The second conclusion which follows is that the hoard had origlnated before the end
of King Tomaš's rule, (i. e.) before 1461 .

Translated :
Zdenka Tribe
GZM (A), NS sV. 44, 19R9. SIr. 233-266
T GLAVAS, DRUGA OSTAVA BOS. NOVCA IZ RIBIĆA KOD KONJICA 255

KRALJ TVRTKO II /1420-1443/

I
/' .
i •

/. . 5 6

7 8

10

11 12
Foto: M. Radovanović
 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 233-266
256 T. GLAVAŠ, DRUGA OSTAVA BOS. NOVCA IZ RIBIĆA KOD KONJICA

13 14

15 16

19 20

22
21

25

26 27
Foto: M. Radovanović
GZM (A) , NS sv. 44, 19R9. sir. 233-266
T. GLAVA Š, DRUGA OSTAVA BOS. NOVCA IZ RIBIĆA KOD KONJICA 257

28 29

30 31

('
_~, ,J
..
. . . . ;,8·,·~
, "/' , - '
32 33

35
34

37
36

38 39
Foto: M. Radovanović
 GZM (A). N.S. sV 44,1989. SIr. 233-266
258 T. GLAVAŠ, DRUGA OSTAVA BOS. NOVCA IZ RIBIĆA KOD KONJICA

41

43
42

44

47

49
48

50 51
Foto: M . Radovanović
GZM (A), N.S. sV. 44 , 1989. SIr. 233-266
T. GLAVA Š, DRUGA OSTAVA BOS. NOVCA IZ RIBIĆA KOD KONJIC A 259

52 53

55

66
56

68
67

69 70

71 72
Foto : M. Radovanović
17'
 GZM (A). N.S. sv. 44. 1989. str. 233-266
260 T. GLAVAŠ. DRUGA OSTAVA BOS. NOVCA IZ RIBIĆA KOD KONJICA

73 74

76

77 7~

" """
J I

80

82 83

99
98
Foto : M . Radovanović
GZM (A), N,S, sV. 44, 1989. str. 233-266
T , GLA VAS, DR UGA OSTA V A BOS, NOVCA IZ RIBIĆA KOD KONJICA 261

100 101

102

KRALJ TOMAS/1443-14611

2
1

.\

4 7

8 9

10
Foto: M. Radovanović
 GZM (A), N.S. sv. 44,1989. str. 233-266
262 T. GLAVAŠ, DRUGA OSTAVA BOS. NOVCA IZ RIBIĆA KOD KONJICA

12

18

19

23 24

,'J, ~;- ..
: .11 ., { ~)Y'·
. tl . ~~ '
4.. ~'~ j', y . r, ~,
I I

J :. I .,;,:' ,..,..
/ '
, I'.
. 1.1. "

26 27
Foto: M. Radovanović
GZM (A), N.S. sv. 44,1989. str. 233-266
T. GLAVAŠ, DRUGA OSTAVA BOS. NOVCA IZ RIBIĆA KOD KONJICA 263

28 29

30 31

32 33

34 37

38 39

40 41
Foto: M. Radovanović
 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 233-266
264 T. GLAV AŠ, DR UGA OSTA V A BOS. NOVCA IZ RIBIĆA KOD KONJICA

42

45 46

47 48

49 50

51 52

53 54
Foto: M . Radovanović
GZM (A ), N.s. s V. 44 , 1989. SIr. 233-266
T. GLAVAŠ, DRUGA OSTAVA BOS. NOVCA IZ RIBIĆA KOD KO NJICA 265

55 56

59 61

62 64

65 66

68 69

72
18' Foto: M. Radovanović
 GZM (A), N.S. sV. 44 , 1989. str. 233-266
266 T. GLAVAŠ, DRUGA OSTAVA BOS. NOVCA IZ RIBIĆA KOD KONJICA

73 74

75 77

79

80 81

84

85 86

Foto: M . Radovanović