Emissio gratiae ili effusio virtutuis Spiritus Sancti u slavlju Zenidbe Pneumatologija kao sakramentaina sinkleza u molitvama nad miadencima Ivan SASKO 1. Cilj i metoda prikaza - umjesto uvoda Usredotoéenje ovoga rada nalazi se u podruéju Zenidbenog slavlja vide- nog s liturgijske strane i to u jednom njezinom uskom dijelu - pneumato- lo’kom - videnom kroz prizmu onih tckstova koji su u dosadaSnjoj povije- sti obrednika bili cilj mnogih napadaja. Tema je po sebi nova, jer uzimlje u obzir novo izdanje jedne liturgijske knjige s jedne strane i pokuSava se pribliziti ne toliko obradivanom dijelu teologije, koji je tek u posljednjim desetljecima dobio pravi zamah - pneumatologiji, s druge strane. Tema ima i svoj posebni cilj, tj. prona¢i svezu u sakramentalnoj dinami- ci iz koje proizlazi priroda same Zenidbe kao sakramenta. Zadnja tocka toga istog cilja bi bila prikazivanje spiralne snage unutar koje Zenidba po- staje Zivoina u Zivotima ljudi, postaje sposobna izreci cjelokupnost skrive- nu u svakom sakramentu, otkriti u svakom Zivotu izvoriste koje Zeli biti osnovica u jednom Misteriju, produbljeno u sakramentalnom sudjelova- nju uvijek otvoreno za jedan postslavijenicki trenutak vlastitog Zivota u napetosti povratka u tom neprekidnom boZansko-ljudskom zamahu, U susretu s kritikama postkoncilskih knjiga Sesto se osjeéa jaka kritika na ratun pneumatologije. Zato i ovaj rad Zeli joS jednom rasvijetliti tu tematiku i istaknuti jasan pneumatoloski izriéaj u samo jednoj liturgijskoj knjizi.” Samim izborom nalazim se pred drugim nuznim izborom koji nije samo znanstveno-metodologke naravi, veé Zeli oZivotvoriti nazoénost Du- ha Svetoga. Prvi korak koji je nuZan jest sama postavka smjernica za sa- kramentalnu teologiju, a taj je definirati sakramenat, rekao bih veé na + Rituale Romanum. Ordo Celebrandi Matrimonium ex decreto Sacrosancti Oecumeni- i Concilii Vaticani If renovatum auctoritate Pauli pp. VI editum loannis Pauli pp. YT cura recognitum, Editio Typica Altera, Typis Polygiotis Vaticanis, 1991, (dalje u tekstu samo s kraticom’ QCM) 1 Kada budem navodio brojeve OCM, stijedit Gu brojeve samog izdanja koji se lako ‘mogu pronaéi. U njih su ukljugeni i brojevi Praenotanda i gitanja koja su progresivno postavijena unutar cuholoskih tekstova, 2 Na podetku samog rada Zelim pripamenuti da sliedim pojmovnu i sadrZajnu postavku A.M. TRIACCA koju je najjasnije iznio u dlanku: Celebrare il matrimonio cristiano. Suo significato teologico-liturgico (Anamnesis - Methexis - Epiclesis), Ephemerides Li- 32EMISSIO GRATIAE ILI EFFUSIO VIRTUTIS SPIRITUS SANCTI kao cilj i zadaéa je upravo onaj za. U njemu je stopljena ditava perspekti va svakog sakramenta s konkretnom primjenom na Zenidbu u unutarnjoj finalizaciji koja proizlazi iz pneumatologije. Za takav pristup potreban je i posebni metodoloski pristup. Nije rijeé 0 povijesno-sustavnoj studiji u kojoj bi se vidjela povijest samog teksta, genealogki razvoj ili pak teoloski prikaz a priori, potvrden naknadnim tekstom. Cinjenica da glavnu rijeé nema povijest ipak ne udaljuje njezin utjecaj u mnostvu nerazdvojivih meduzavisnosti danagnjega teksta. Metoda bi se mogla ocrtati kao anali- ti¢ko-sinteti¢ka uvijek u suodnosju s temeljnim tekstom, koji progovara sakramentalnom teologijom u svojem hermeneutskom kljuéu. Zelim da govori tekst u cklezijalnom prihvacanju, u implicitnoj i eksplicitnoj Preda- ji. Potreban je osnovni uvid u nauk i povijest samog obreda, da bi bili razumljiviji tekstovi i posljedice koje ti tekstovi nude. Analiticki dio polazi od injenice izritajnog smjeStaja sa svim lingvisti¢kim spletom u termino- loskom smislu da bi osmislila sintezu i teolo’ke sadrZaje sa zakljuénim perspektivama. Takvom sc metodom ru’i pogre’na jednodimenzionalna slika, laZna odrednica i verbalni okvir, ¢esto pogre’no nazvan - eksplicit- nim." Takav pristup nuZno zahtijeva tumatenje i odmjereno vrednovanje koje vodi k novim liturgijskim oblicima izritaja. turgicae 93 (1979) 407-456. Iz njegovog prikaza iznosim za ovu studiju najva%nije misli vodilje. Zenidba se doguda u Crkvi videnoj kao locus fidei i kao Bofji narod, te u tom ozragju i sama vjera dobiva svoj jasni predznak dara ostvarenog u otajstvu (mysterion) prepoznatam kao slavijenitko prije. Misterij se ofituje u Kristu éije je djelo povjereno Crkvi (otajstvo Krist-Crkva); stoga je samo slavijenje sakramenata dogadaj u kojem se misterij ostvaruje, uglavijuje (integrira), pomocu kojeg se ponazoguje Trojstvo (u vidu pomoti), u kojem progovara bozanska epifanija (u vidu milosti) i izranja stvarnost istinskog jedinstva izmedu Boga i fovjcka. Da bi takav dogadaj bio ostvariy, liturgija posjeduje anamnezu, memoriju. Njome se re-prezentira ivotnost mirabilia Dei u otaj- stvu stvaranja, saveza, Krista i Crkve, te pashalni misterij. Liturgija kao dalji korak ‘ostvaruje actio ili slavljenitko za vrijeme (ono Sto se naziva slavijem u obiénom govo- ru). U anamnezi je izregena stvarna prisutnost ditavog otajstva Krista postavijenog medu jude govorom znakova, Pomoéu methexis ili partecipatio prelazi se u slavije- niko poslije koje u Zenidbi posjeduje oblativnu i Zivotnu dimenziju. Sudjelovanje oz- naguje ispovijed pripadnosti Bogu kao izvoru jedinstva u kojem se oZivotvoruje koino- nia s Trojstvom, te na taj nagin priblizava i utjelovijuje novitas sudionika Orajstva. ‘To je prostor u kojem se nalazi i epikleza kao zaziv Duha Svetoga unutar mirabilia Dei sa Svojim posveéujuéim i kulinim protegom. U svojim daljim analizama Triacca spominje trodimenzionaini slijed sakramentaine stvarnosti. Prva totka je silazna ili epikletitka (preko Duha smo pozvani slaviti Kristovo djeto kao hermeneutski kijué itanja mirabi- lia) koja dobiva parakletiki ton u ostvarenju svakog Zivota, da bi kao anakleza postala prinos Bogu s uzlaznim smjerom bogostovija u Duhu i istini 3 Metoda je usmjerena k samoopravdanju za postizanje vigedimenzionalnih rezultata, Lingvisti¢ki prikaz nije zatvoren u samog sebe i nikada se ne vra¢a na potetak stavlja- juGi u pitanje moguéi zatvoreni krug pod imenom vitiosus, veé u svojem odnosnom putovanju dolazi do totke istinskog pneumatoloskog izritaja, osobito kada je rijec 0 ‘jezinoj posebnoj prirodi u liturgijskom govoru. Taj je govor mnogostruk u svojoj po- zadini i u svojim oblicima. 33TVAN SASKO Kada u naslov stavljam emissio gratiac ili effusio virtutis Spiritus San- cli, spontano se oznaguje dvostruki put: kontrapozicija s potrebom ob- ja8njenja iti suda o punini izretenog ili komplementarni paralelizam koji valja umetnuti u teolosko-liturgijsko poimanje Zenidbene cjelovitosti. Bez obzira na to 3to ispravnom smatram drugu moguénost, oslanjam se na podnaslov koji je ujedno izbor terminoloske razlike i meduzavisja. Neolo- gizam sinkleza je skraéenica sadrzaja koje treba osvijet U ovom pokuSaju ne treba traziti tematizaciju nauka o Duhu Sve- tom. U svojem kvantitativnom ograniéenju prikaz je djelomican, ali nasto- ji biti hermeneutski kljué za Citanje ostalih tekstova, a u kvalitativnim ko- ordinatama ograniéenje dodiruje samo jedan od mogucih pristupa nasto- jeGi biti Sto blize izvornom tekstu. Lex orandi i lex credendi je i pocetna i zavrina tocka imajuci na umu da je Citav liturg: ki govor, opéenito uzet, pneumatoloéki, a u svojoj posebnosti duhonosan.> Odluka po kojoj slije- dim posebno usmjerenje oslobada me obveze ponavijanja onoga Sto su drugi pisci rekli prebacujuci teZi8te na misli i ideje veé navodenog Achille Maria Triacca iz kojih donosim razradenu idejnu primjenu koja katkad prosiruje njegove postavke.° Ono Sto u uskom krugu obrednika smatram izravnim izvorom su molit- ve super sponsos, kao glavni izvor, narotito u brojevima OCM 74; 242; 4 Kada govorim o tomy, misiim na uski terminoloski pogled, jer bi izritita nepostednost, eksplikacija, mogla biti bliza sinonimnom izrigaju, u terminolo%koj suprotnosti, u opi- snom ozraéju ili u dinamici djelovanja naglagenoj u odnosnim glagolima, 5 wll linguaggio liturgico ‘in generc” é un linguaggio pneumatologico... it inguaggio litur- gieo sacramentario “in specie’ @ un linguaggio eminentemente pneumatoforo.«, AM.TRIACCA, Pacumatologia, epicletotogia, 0 paracietologia? Contributo alla com- prensione detfa presenza ed azione dello Spirito Santo da alcune visuali detia teologia liturgica, Salesianum 48 (1986), 67-107; ovdje: str. 88 i 91. 6 Nadin tradicionatnog razmi8ljanja o Duhu Svetom moguée je pronaéi u mnagim djeli- ma, a 0n se je otitovao u jednom desetljecu po nekim poznatim manualima kao Sto su: BERTETTO, D., Lo Spirito santo e santificatote, Pro Sanctitate, Roma, 1977; CON- GAR, Y., Je crois en Esprit Saint, Les Editions du Cerf, Paris, 1979 (1), 1980 (ILI); BOUYER, L,, Il Consolatore, Edizione Paoline, Milano, 1980; SCHUTZ, Ch., Einfuhrung in die Pneumatologie, Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt, 1985.; LAMBIASI, F., Lo Spirito Santo: mistero e presenza, Per una sintesi di pneu- matologia, Edizioni Dehoniane, Bologna, 1987. Radovi na koje se Se8¢e pozivam su: TRIACCA, A. M., Spirito Santo ¢ liturgia, Line metodologiche per un approfondimento, u: G. J. Békés - G. Farnedi (iad.), Lex orandi ‘Lex credendi, Miscellanea in onore di P. Cipriano Vagaggini, Studia Anselmiana, 79, Roma (1980), 133-164; Idem, »Celebrare« il matrimonio cristiano. Suo significato teo- logico-liturgico (Anamnesis - Methexis - Epiclesis), u: EL 93 (1979), 407-456; Idem, Spiritus Sancti virtutis infusio. A praposito di alcune tematiche teologico-liturgiche te- stimoniate nell’»Editio Altera« dell’Ordo Celebrandi Matrimonium, Notitiae, 26 (1990), 365-390; Idem, Spirito Santo, u: Nuovo Dizionario di Liturgia, a cura di Sarto- re, D. i Triacca, A. M., Edizioni Paoline, 1988. str. 1405-1419 (s izabranom bibliog- rafijom); Idem, "Ex Sprite Sancto regeneratus’. La presenza e lazione dello Spirito Santo testimoniate nel ’Messale Gothicum’ (Da un sustrato patristico a una viva pre- 34EMISSIO GRATIAE ILI EFFUSIO VIRTUTIS SP!RITUS SANCTI 244, zatim, posredno, Benedictiones nuptiales, Conclusiones celebratio- nis i Orationes universales. U primjeni izvora slijedim dvostruku liniju: konformaciju i epigenezu. Kada koristim ta dva pojma, #elim reci da po- stoji unutar tekstova red odnosa medu razligitim stajalignim cjelinama koji suoblikuje (cum-format) meduzavisnost. Epigeneza se odnosi na eklezi- jalnost slavija u kojem pojedini strukturalnt odlomci i izmjeniéna dinami- ka djeluju i na subjekt i na objekt.” U samom temelju tog tekstualnog izritanja nalazi se spasenjski in, te svako tumagenje mora imati u vidu iznutra Zivljeno kr3éanstvo u kojemu je nazofno i nadahnuée koje u sebi sadrZi i sensus plenior. U ovom se uvodu nazire Zelja da uz eksplicitnost izriéaja uvedem i intencionalni govor u Crkvi u svojem slavijeni¢kom »pri- je«, »za vrijeme« i »poslije«.* Sto se tiée pneumatoloskog vida, mnogi su bili uvjereni? da Zapad u tom pogledu ima veoma malo liturgijskog iskustva, te da ne moie stajati na istoj razini s Istokom. Mnogi su u to iu nage doba uyjereni. Duh Sveti nalazi se na izvoriktima svake i cjelokupne konkretne liturgije od trenutka ghiera), u: S. Felici (izd.), Spirito Santo e catechesi patristica, Roma (1983), 209-264; Idem, La structure trinitaire des "Preces eucharisticae’ dans la liturgie ambrosienne (Hier et aujourd'hui), u: A. M. Triacea - A. Pistoia (izd.), Trinité et Liturgie. Conféren- ces Saint-Serge. XXXe Semaine d'études liturgiques. Paris, 28 juin-ler juillet 1983, Bi- bliotheca »Epbemerides Liturgicae« »Subsidia« 32, Roma (1984), 301-384; Idem, Pre- senza ¢ azione dello Spirito Santo nell’assemnblea liturgica, u: Ephemerides Liturgicae 99 (1985), 349-382; Idem, La presenza ¢ azione dello Spirito Santo nella celebrazione dei sacramenti, in: Liturgia, 425-426 (1985), 26-62; Idem, Pneumatologia, Epicletologia, 0 Paracietologia? Contributo alla comprensione della presenza ed azione dello Spirito Santo da alcune visuali della teologia liturgica, u: Salesianum, 48 (1986), 68-107. Dobro se osvrnuti i na djela: AA. VV., Le Saint Esprit dans la liturgie. Conférences Saint Serge. XVIe Semaine d'études liturgiques, a cura di Triacca, A. M. i Pistoia, A., Edizio- ni Liturgiche, Roma, 1977, KLEINHEYER, B,, Das GroBe Segensgebet zur Feier der Trauung, u: EuA 53 (1977), 94-107; KOPPERS, K., Der Segen iiber die Brautleute, Ein Exempel anamnetisch-epikletischen Betens, u: LI 37 (1987), 75-89; MARTINEZ PEQUE, M., Aportacién pneumatologica al tema della fe en el Sacramento del Matri- monio, Verdad y Vida 48 (1990), 119-135. 7 Citava se misao move ciniti odveé apstraktna, ali ponazotenost Ginjenice da je u Zenid- benom slaviju subjekt u isto vrijeme i objekt u meduodnosju stavijen u inter - i intratri- nitarnu ekonomiju, lako éemo otkriti povezanost od koje zavisi i pneumatologija. 8 Moglo bi se diniti kao da ispuStam tisuéljetnu predaju i da sam previSe vezan na posijed- nji tekst redakcije, ali ne Zelim zapoéinjati raspravu o vrijednosti euholoxkog teksta. Tekst u svojoj sakramentalnoj dimenziji analititkog pristupa govori jednim od moguéin jezika. 9 Da bi dao sliku takvog mnijenja, navodim samo: VERHEUL, A., Les symboles de I'E- sprit Saint dans fa Bible et dans la Liturgie, u Questions Litury gies 69 (1588), 6795. Na str, 67. pige: »Contrairement ce qui s'est passé dans I'Faglises d'Orient, Esprit Saint est demeuré jusqu’il y a peu, ici, 2 FOuest, te grand inconnu.« Bududi da sam iznio misijenje o traktatima, mozemo spomenuti i LAMBERTS, J. Eucharistic et Esprit Saint, Questions Liturgiques 67 (1986), 33-52, koji na str. 33. pide: »En fail, dans la théologie catholique, la pneumatologie était, jusqu’l y a peut, un domaine quasi ou- blié.« 35IVAN 8a8KO poziva na zajedni8tvo ostvarujuci zajednistvo svetih, jedno Tijelo, Hram Duha s poslanjem oblikovanja novog stvaranja (kainé ktisis).! Obrat no- vih pokuSaja ne bi trebao nikada zaboraviti razligitost govora Istoka i Za- pada, jer upravo pote3koée oko oblika izri¢aja stvaraju i pote’koée oko sadrZaja. Kao temeljno pravilo treba imati pred sobom da bilo koji litur- gijski jezik zahtijeva nazoénost Duha Svetog u euhologiji. Slavijenje Zenidbe je slavije spascnja na tri stupnja: silaznom, Zivotnom i uzlaznom, na koje éemo se vratiti u prikazu tekstova. Ipak, veé na potetku ustvrdi- mo da se u Zenidbi slavi jubav darovana medu supruZnicima u djelu Duha Svetog. Bez njega bi Zenidbi bio izbrisan eklezijalni smisao. Izriéajno bogatstvo govora u verbalnom smislu bit ée izneseno u studiji, ali jednako tako pretpostavijam ostale oblike sveukupnog pneumato- lo’kog govora kao Sto su: polaganje ruku, uzdizanje, dah, stavovi tijela, uporabu tipskih stvarnosti (ulje, miris, sol, prstenje, kruna, topla voda - zeon, velum, Sutnja itd.). Zanimanje se stapa u Zelju za odgovorom na pitanje: kako se to misterij ponazocuje pomo¢u anamneze i kako otajstvo Krist-Crkva postaje stvarnost Zivota u sudionistvu? Jedini mogu¢i odgo- vor je nebeska epikleza u ukristovijenju. Rijeci koje Crkva moli sadrde taj odgovor kao kljué posveéujuéeg silaska, Zivota vjernika nazoénog u slaviju i kultno-egzistencijalnog uzlaska prinosa Bogu."! 2, Pneumatoloski izri¢aji u OCM U prvi mah uoéljivo je da se izravni termin Spiritus Sanctus ne pojavijuje u nominativu osim u zakljucku slavija i Cini se da prevladava posvojno-ge- nitivna terminologija. No, Duh Sveti je izreéen imenicama koje sinonim- ve ees ar 12 « no opisuju stvarnost kao Sto su: gratia, virtus, caritas, donum.~ Duh je Duh ljubavi (caritas), ali u isto vrijeme i Duh posjeduje ljubav.” Iz tog 10 Usp. LBISSEN, J., L'Esprit Saint et la Liturgie, Questions Liturgiques 67 (1986), 85. Ideja je potvrda slavija u snazi za. Ovdje izranja pitanje odnosa pneumatologije i kri- stologije. Duh Sveti je Bozja nazotnost, ali je jednako i Duh Kristoy, te je moguée zanemarivanje jednog od vidova. U razmiiijanju se oslanjam na postavijena natela koja iznosim u nepotpunom obliku: 1) biblijsko-titurgijsko - mjesto dolaska Tjesitelja, u kojem liturgija ostvaruje Pisma; 2) meduizmjena: Krist - Duh Sveti; 3) Duh koji upucuje Kristu, Ovdje pneumatoloski govor postaje pneumatoforni (duhonosni); 4) Misterij - akcija - Zivot: Duh onemo- gucuje razbijanje jedinstva izmedu slavija i Zivota; 5) Jedinstvo triju stupnjeva: prije, 7a ‘vrijeme i postije; 6) neprekidnost rasta pomod slavija (auxsesis); 7) dinamigna interak- cija izmedu zajednice i Duha; 8) raznolikost zajednice u smislu teleologije; 9) polariza- cija djelovanja; 10) Sakramentarna dinamika produzena u euharistiju; 11) liturgijska epikleza svakidaSnjice; 12) liturgijska egzistencijalnast; 13) djefowvorno liturgijsko sud- jelovanje. Usp. TRIACCA, A. M., Pneumatologia, epicletologia..., nav. él. u biljeSci 6. 12. Usp. OCM 74; 242; 244; 249; 251, 13. Usp. OCM 249 (286) i251. 1 36EMISSIO GRATIAE ILI EFFUSIO VIRTUTIS SPIRITUS SANCI1 promatranja on pripada i ik Ocu i Sinu: virtus Spiritus Sancti tui (Do- i) e caritas (Dei) Sanctus.!4 Druga skupina su posrednitki sinonimi za razliku od veé spomenutih posvojnih. Oni se odlikuju aktivno-pasivnom oznakom, jer Duh je oz- nagen kao onaj koji posreduje svoje kvalitete onima koji su uvuéeni u sudioni8tvo, u spiralnu anaklezu. Tako amor, benedictio, dilectio, gau- dium, gratia dilectionis, gratia pacis, pax, spes u povezanosti s jo jednom imenicom (od kojih je barem jedna sinonim Duha Svetog) i glagolima tvore pojmovne sinonime, koji su najljepSe terminolosko ozracje. Tako nalazimo amoris communig iti amoris communitas, 15 Sanctificationis ope; rator,’® unitatis effector,” dilectionis inhabitatio,"® potestas virtutis,! pracsentiae (Dei) signum.” Pridjevi ne donose mnogo novosti u sliku ko- ju terminologija stvara ostajudi na klasi¢nim pojmovima kao Sto su: bene- dictus, sanctus, paraclitus.” Izravni termin mogao bi biti studiran s zunogo razligitih to€aka gleda- nja, poscbno s bibli isko-egzegetske strane.” Vie me zanima onaj prirod- ni ili fenomenoloski ugodaj iz kojega provire uporaba toga pojma, a koja je vezana na ventus, acr, odredena i i vezana na facultas respirandi, ctiam vita, quae in respirando videtur consistere.”> Rijeé koju ovdje istigem je 14. Ne radi se o potvrdi zapadnjatkog shvaéanja Trojstva, ali je tu relaciju dobra primije- lil, jer jako nije rije’ o Filiogue u strogom tematskom smislu, moguéa je samo jedna interpretacija. 15. Usp. OCM 4,1; 256,18; 283,3. Lzritaj koji kae mnogo vike od biti zajedao, jer je Duh ‘onaj koji omoguéuje ulaz. u prihvaéanje i slavijenitki poziv. 16 Usp. OCM 140,13. U ovom iztigaju keije se ponovni ulazak u istu dinamiku, te zato spominjem slavijenitku spiralu koja je neponovijiva, ali uvijek se vraéa na potetno sla~ vijenigko prije. Takva konfiguracija ostvaruje meduodnosje u kojemu je jedno slavije- niéko poslije ujedno slavijeniéko prije novog slavija. 17 Kako iznosi OCM 140,3. Nije rijet 0 izvanjskom jedinstvu, nego o otajstvenom jedin- stvy, Dobro je vidjeti i brojeve OCM 8,1; 14,10 u Praenotanda koja donose drukéiji Jevik zbog razlititih knjiZevnih rodova. 18. Lamjenjivost dilectio moze se slijediti u OCM 230,4; 241,4; 238,3; 242,7; 265,7. 19 U tekstu stoji na najzanimfjivijem mjestu (OCM 74) kao hapax fegomenon dajuci tako apsolutnu vrijednest izrigaju. 20. Usp. OCM 242,19. 21 Regi da se radi o stanju iz kojega je moguée unilateraino darivanje ne donosi nista novoga. Duh blagoslova u parakletiékom oznagju prozet svetoscu jest temelj pretvorbe wu supruzima. 22, Spominjem samo poneki élanak ili studiju koja bi mogta obogatiti ovaj pristup. BER- GE, D,, Spiritus, Humanitas, Rev. Instituto Est. clés, (Coimbra) 3 (1950/1), 215-258; KOHLENBERGER, Geist IV, Der fateinische Geistbegriff von der Antike bis zum 12. Jahrhundert, HWP 3 (1974), 169-173; VERBEKE, G., L’évolution de ta doctrine: du Pneuma, du stoicisme a Saint Augustin, Paris/Louvain, 1945; PUTSCHER, M., Pneuma, Spiritus, Geist. Vorstellungen von Lebensantrieb in ibren geistlichen Wan- dlungen, Wiesbaden, 1973. 23. Usp. FORCELLINI, E., Lexicon totius Latinitatis, ab Aegidio Forcellini, Josepho Fur- lanelto emendatum et auctum, Francisco Corradini et Josepho Perin emendatius et 37IVAN SASKO_ videtur (ini se, izgleda), jer ba’ ta slignost Zivotu sadrZana uv dahu, disa- nju, je slika same Zivotne stvarnosti.* Pneumatolo’ka terminologija za- potinje izvan i tamo zavrSava. U OCM 74 molimo: Emitte super eos Spi- ritus Sancti gratiam, ut... in coniugali foedere fideles permaneant. Odmab uoéavamo oznaku milosti, no ono Sto je specifiéno za Zenidbu, nije dar Duha za sebe, veé njegova finalizacija (fideles permaneant) &to izrige ut, gdjekad konjuktiv ili rjede imperativ. Inhabitacija Duha ima ime darova Koji su sposobni ofuvati, ujediniti. Predmet te preoblikujuée, Euvajuée i obnoviteliske akcije je srce,”* a plod, u potpunoj odsutnosti bilateralnosti, je mironosno jedinstvo, produbljenje darova, rasplamsavanje za utes obi- telji u djeci, obnova ujedinjenog srca.”° Bogatstvo pneumatologije izritu na osebujan naéin sinonimi. Smatram da su darovi Duha u njima pod vidom apsolutnog genitiva. Tako za virtus moZemo reéi da je raspolozivost duha i snaga koja neku stvar usavréuje. Gratia®® se u tekstu predstavlja kao boZanski dar vezan uz caritas. Ovdje je ponovno rijeé o hapax legomenon. Milost se ne ulijeva veé se Salje na (iznad). Jednom rijegju - milost je Bozje viasnistvo koje se dijeli. Caritas je pretpostavka kojom se Bog po Duhu sluzi za uzajamnu suradnju po inhabitaciji koja je u nama (sinonim izranja u Punom syjetlu, jer je Duh taj koji prebiva u nama)” Razlika izmedu caritas i amor je prvotno u odnosu, u relaciji, Caritas je cinjenitno stanje, a amor je dobrohotnost »qua quis ere alium affectus est«.” Ovim sinonimima moZemo dodati benedictio™ koja otkriva uzajamnost govora Boga i éovjeka, dilectio, te gaudium, pax, gratia dilectionis, spes. auctius metioremque in formam redactum, I-VI, Patavii Typis Seminarii, 1940. Str. 452-454. 24 Takva spontanost i neposrednost govora btiska nam je, Za pisce je to vebementior flatus in dicendo, tj. neto So valja brzo udiniti ili neSto Sto me tjera na brz izritaj. Ibidem. 25. Usp. OCM 74; 242; 244; 249 (286); 251. Cinjenica da se pokatkad govori o sreu, a adjekad u pluralu moze se lako objasniti. Jedini put u kojem je srce u jednini radi se o prediozenoj nakani, a ne o objektu. 26. Spiritus se javija i u Praenotanda pet puta. Dvaput se govori o duhovnom jedinstvy, a tciput o liturgijskom duhu s naglaskom na 2rtvi. 27 Posebno nas zanima specifitni opis koji kade: »dispositio animi, quae rem, cui inest, in genere bonam perfectamve eiusque operationem excellentem reddit«, Usp. FOR- CELLINI, nav. dj. pod bilj. 23, IV, str. 1010. 28 Idem, Il, 612-614. 29 Dobro je pogledati Siroku lepezu znagenja u: Idem, II, 89-90. 30 Idem, I, 243-244, Navodim dalje: »Caritas ex ratione et ex iusta aestimatione personae amabilis oritur, amor ex affectu et impetu passionis.« Ovdje je dobro spomenuti rad koji slu%i za dalju analizu: HENNIG, J., Benedictio. Begriff und Gebrauch im jadischen und christlichen Frommigkeitsleben, Heiliger Dienst (Salzburg), 21 (1967), 101-106. 32 O ovom pojmu govori se samo u odnosu prema caritas i amor. »Differunt amare et diligere, quod amare est ex apetitu, diligere ex ratione. Hinc amare dicuntur etiam 3EMISSIO GRATIAE ILI EFFUSIO VIRTUTIS SPIRITUS SANCTI Pojmovna sinonimnost spaja najée3ée dva sinonima u jednu sadrZajnu cjelinu kao Sto je amoris communio. U toj svezi nije rijeé o caritas, jer nema meduzenidbenu snagu, nego previadavajucu preliminarnu raspolo- Zivost koju treba razviti. Duh je jednako sanctificationis operator i odnosi se prvotno na krtenié potyrdenitki temelj te uzajamno prihvaéanje, ali uvijek kao privilegij Duha™ koji je kadar posvetiti jubav. Unitatis ef- fector Zeli reéi oscbujnost onoga Sto tvori neraztjesivost veza zbog jedin- stva Otajstva. Svetost i jedinstvo intrinsece vezani su i zbog toga i samo zbog toga se moze govoriti o nerazdruzivom jedinstvu ostvarenom u po- vijesno-fenomenoloskom kontekstu. Posljednji razlog medusobne ljubavi, egzistencijalni izbor, izri¢e dilectionis inhabitatio. Pokretna snaga Duha dobiva svoju sinonimnost u potestas virtutis i signum praesentiae Dei™ Glagolska pratnja daje svim do sada analiziranim pojmovima usmjere- nje u znaéenju i tezinu njihovih sadrZaja stavija u molitvenu cjclovitost. Zapotinjem pregledom glagola koji w sebi sadrde rijetou ex: effiundere znati izliti, poslati van, prosipati> Ozigledno da na poéetku stoji nesto Sto ne pripada Govjeku. Ono to je izliveno éisti je dar Bo%je inicijative. Emittere sadr3i jednaku_usredotogenost, samo $1 posjeduje jedan jedini objekt: milost. Extendre® se predstavija posebno u svojoj epifanickoj di- menziji koja se daje ljudima. Jedan inter koji postaje intra. Exultare resi put iznad u pretjeranosti koji poprima oznaku hvale i slavijenja. U tom skupu glagola dodajmo i zadnji: efficere koji razotkriva sakramentalni pro- ces stvaranja ex. Dalje izdvajam glagole inflammare,” inhabitare;* rinno- vare, frueri, operare, profundere.* bruta animalia, rijed u euhologiji ni 33. Usp. OCM 140,13. 34. Kada se govori o znaku desto se dozivije znak vjernosti i ljubavi (OCM 66,3; 67,2.5) ili vjere (OCM 230,3; 278,4). Ocitovana Zenidba u braénom paru predstavija i re-predsta- vija Boga. Ya Bozja nazoénost gowori o Dubu koji je conditio za raspoznavanje Boga, 35. Taj se glagol u prvom redu odnosi na tekuéine, ali i na druge predmete. Objekt izlije- vanja u pneumatoloskom smisiu su milost, krepost, blagoslov milosti, duh ljubavi (ca- ritas), darovi Duha, djelo blagostova. 36 U svojoj korijenskoj logici skriva augere, diffundere Sto ide izvan, iznad onoga So nekomu pripada. 37 Posjedovanjem depositum-a u nama veé smo inhabitati, jednako tako i zaruénici u kojima Duh raspaljuje osjecaje za primanje poticaja svake vrste. 38 »Biti u« u uskom odnosju s inco, koji ima znagenje saveza, prijatcljstva. Sam glagot je ravnoduSan prema sadrdaju. 39° To su giagoli oko kojih se vrti pneumatoloska sadrZajnost u onoj fazi gdje methexis prelazi u Zivot, Svi glagoli imaju u sebi jedan ukljucujudi re, jer upravo on razrjeSuje stvorenu napetost izmedu ex, preko in u potetnoj snazi. igere soli homines.« FORCELLINI, nav. dj. pod bil}. 23, 1, 242. Ta da ne dotazi v nominativu. 39 BSIVAN SaSKO Jduti korak je Sest izravnih pneumatoloskih izriaja: a) Emitte Spiritus Sancti gratiam.’° Odmah se vidi da emissio u molitvi pronalazi mjesto u vidu silaska nad. Ta nas biblijska slika osjenjenja ne iznenaduje jer je Ge8ée nalazimo i u OCM u svim blagoslovima super sponsos."" Sam cilj nalazi se u novim prilikama saveza u kojemu treba ostati vjeran. Vjernost je uévrScivanje boZansko-ljudskog. Milost Duha Svetoga je posvetiteljska iz izravnog izriéaja, ali u svcukupnosti molitve postaje vidljivo obiljezje pretvorbe, jer je stanje vjernosti u novim Zivot- nim, braénim prilikama nova Ginjenica koja treba trajnu obnovu. Njihova ostvarena vjernost je za njih, ali jednako tako i za Crkvu i svijet.” b) Spiritus Sanctus in nos sua dona profundat je izritaj kojega susre- éemo_u OCM 150(176). Koji su to darovi Duha u odnosu prema Zeni- dbi?” To su u prvom redu ljubav, vjernost, mir, sloga, jedinstvo. Pozadina je zaokupljena dinamikom ostvarenog, Svi darovi treba da budu produ- bljeni, uvuéeni u sakramenat in motu i nikada ne biti zaustavljeni u rastu. Tako ée nova creatio biti obnova, ali tek nakon sakramentalnog tijeka. Gledajuéi Crkvu mozemo reéi da ona slavi Zenidbu kao »dogadaj koji se obnavlja ... u trajnosti«, ¢) In eorum corda Spiritus Sancti virtutem effunde jc izriéaj koji donosi OCM 242 vezuéi u sebi triptih: corda, virtus effunde. Vidjeli smo ta tri elementa u neovisnom znaéenju, ali zavisnost kaze neSto vise. Caritas u svojem boZanskom ad intra je dana u inter Boga i Govjcka. Ta je razmjena oblikevana u povratnom putu kao slava. Buduéi da je veé nazocan dar, glagol effundere u odnosu s virtus Zeli reci da upravo virtus Spiritus omo- gucuje autentitnost slavija Citavog dogadaja Zenidbe po svojem unutar- njem usavrSujuéem ustrojstvu. ) Virtus Spiritus Sancti tui corda eorum desuper inflammet.*> Ovaj nam je model veé poznat, a jedina razlika je u uporabi glagola inflammare, 40 Usp. OCM 74, 41. Slika koja svoju posebnost dobiva u slikarskom svijetu, Dati otprilike viziju ¢jelovitosti bez pojedinosti: naznagena ojelovitost. Radi se dakle, o trajnoj moguénosti koja izaziva trajnost. Usp. FORCELLINI, nav. dj. u bilj. 23, p. 116. gdje kaze za glagol adumbrare: »quodamtenus aliquid exprimere; non primis tantum lincis, ut vulgo interpretantur delineares. 42. U ovom prvom inri¢aju istiée se Zivijena vjera u Zenidbenom obliku, koja proiziazi iz Duhom potaknutih srdaca. 43 Nabrojimo ih ovdje: caritas (OCM 35; 73; 140; 224; 245; mutua caritas: 89; 225;229; 233), diva vjera (OCM 20; 130; 131), plodonosna ijubay (OCM jubav (OCM 10), vjernost (OCM 9; 66; 67; 74; 100; 101; 135; 167; 229) mir (OCM 74; 140, 229; 238; 248), dilectio (OCM 74; 134; 166; 238), concordia (OCM 73), unitas (OCM 8; 14;52). Navedeno prema TRIACCA, A. M., Spiritus Sancti virtutis infusio, nav. dj. u bilj. 6, str. 374. 44 Ibidem. 45. Usp. OCM 244.EMISSIO GRATIAE ILI EFFUSIO VIRTUTIS SPIRITUS SANCTI accendere, te se koristim kontekstom. U ovom broju nije rijeé 0 posjedo- vanom koje treba usavrsiti. Ono Sto je zajedni¢ko s OCM 242 je finaliza- cija: djeca"® rodena u savezu iz vjere i za vjeru, potevsi od sakramental- nosti, za oblikovanje Crkve. e) A Spirito Sancto renovetur.'” Ta je molitva izvutena iz oratio univer- salis, ali smjestaj joj ne umanjuje znacenje, osobito kada renovatio govori jasnim izritajem pneumatologije upotpunjujuci spiralnu dinamiku, te do- dirujuéi pogetnu tocku razlicitog stupnja. £) Spiritus Sanctus caritatem in corda vestra semper effundet. To je mo- litva koja se gotovo podudara s OCM 251g, ali je ipak razlika u upuciva- nju. Dok ostale molitve bivaju upuéene Ocu, ova nije patroinvokativna, veé je upuéena Duhu. Razlika je u kontckstu. Ta je molitva zavréni blago- slov, moljen za sve nazoéne i ne postoji finalizacija, ve¢ je prozeta opéeni- to&éu. Sintetizirajudi ovih Sest izri¢aja pripomenimo da molitve imaju uvijek isti cilj - ponazodenje Boga u pneumatoloskoj dinamici. Tako molitve po- staju trodijelne: silazna, prateca i doksolo’ka (uzlazna).® 3. Tolosko-sakramentalno ustrojstvo molitava 1) OCM 74: Nakon vaznih podataka o pojedinim segmentima nuzno se susreéemo s molitvama u cjelini."? Ovu sam molitvu podijclio u éetiri glav- na dijela. Za ilustraciju i model iznosim ovaj broj u njegovom ustrojstve- nom govoru prva dva dijela, kao primjer moguée analize drugih molitava: 46 U tekstu pike: »... ut, .., familiam ornent filis ditentque Beclesiam«. OC 251. 48 U prvoj se istiée Zivijena vjera u Zendidbi, proiziazeéa iz pneumatoloske pretpostavke, zatim produbljenje s ukljucnom obnavom prema izvornom. Treéa je usmjerena na usavrSavanje, éetvrla na eklezijainu prokreaciju, a na kraju se ponavija tema obnove s teznjom k izvoritu. 49° Sam natin pristupa molitvama nadahnut je ovim rijetima: »Di per sé¢ sarebbe necessa- rio, ed anche sufficiente per una comprensione della tematica circa lo Spirito Santo e il Sacramento del Matrimonio fere un’analisi approfondita € comparativa delle cinque formule di benedizione nuziale, per avere un quacro di quanto si vuole qui ricordare, Lasciando ad altra sede lo studio analitico detle preziose formule,...«. TRIACCA, Spi- ritus Sancti virtutis... nav. dj. u bill. 6, str 386. U istom dianku nalazi se i shematiéni prikaz OCM 9, na str. 370-371, koji smatram nezaobilaznim u shvacanju sakramental- nosti Zenidbe. a 41IVAN SASKO_ Prvi dio: DEUS, qui 1) potestate virtutis tuae de nihilo cuncta FECISTI 2) dispositis universitatis exordiis et hominem AD IMAGINEM TUAM FACTO 3) inseparabile viro mulieris ADIUTORIUM CONDIDISTI 4) ut iam non duo ESSENT sed una caro docens quod unum placuisset INSTITUT numquam licet DISIUNGI DEUS, qui 5) tam excellenti MYSTERIO coniugalem copulam CONSECRASTI ut CHRISTI ET ECCLESIAE SACRAMENTUM PRAESIGNARES IN FOEDERE NUPTIARUM; DEUS, per quem 6) mulier iungitur viro et SOCIETAS principaliter ordinata, ea BENEDICTIONE DONATUR; quae sola nec per originalis peccati poenam nec per diluvii EST ABLATA sententiam. Drugi dio: Respice propitius super HOS FAMULOS TUOS qui MARITALI IUNCTI CONSORTIO tua se expetunt BENEDICTIONE muniri: Emitte super EOS SPIRITUS SANCTI GRATIAM ut CARITATE tua in CORDIBUS eorum DIFFUSA ! in coniugali FOEDERE FIDELES permaneant. 42 : |EMISSIO GRATIAE ILI EFFUSIO VIRTUTIS SPIRITUS SANCIT Prvi dio zapotinje teocentri¢kim zazivom.® U prvom zazivu su sadriaji stvaranja i veé na poéetku susrecemo potestate virtutis - pneumatoloxki vid stvaranja. Glagoli facto, condidisti su vezani uz adiutorium, ali se ta- zotkriva prijelaz od stvaranja u sebi prema svrsi stvaranja. Bogatstvo sadrZaja izranja iz Bo3je slike, nerazdvojivosti>! Drugi zaziv je veoma konkretan dajuéi posljednji sakramentalni razlog: Krist-Crkva. Oni Sto se Zene u Kristu imaju u Zivotu jedan cilj iz kojega izrasta njihovo zajed- nigtvo i jedinstvo na koji se vraéaju uvijek iznova da bi bili svjedoci novog stvaranja. Treéi zaziv per quem mijenja subjekt (njih dvoje) i ugodaj, u kojem se nalazimo, prozet je tematikom Saveza s Bogom koji dr2i obeganje. Trijada: ]jubav, vjernost, savez ostvaruje se u nazocnosti otaj- stva Krista> Da ta cjelina ne bi ostala nepovezana s otajstvom stvaranja, pridaju se negativna iskustva povijesti spasenja: Istocni grijeh i opci potop. U anamnetskom dijclu emfati¢nost se vidi u stvaranju, u savezu i u Ijubavi Krista i Crkve. Kao pozadinski model proteze se éetvrti cimbenik: pashal- na anamneza. U njoj je skriveno, ali i otkriveno novo stvaranje po rijedi praesignares.? U drugom glavnom dijelu susreéemo eminentnost pneumatoloskog go- vora. Analiziram molitvu postavljajuci je u zrcalo, tako da se poéetni dio preslikava u drugom dijelu. Bez obzira na to Sto odnosi nisu terminoloski savrseni, lako je prepoznati medusobnu pripadnost.”” Respice pronalazi svoj par u emitte i zanimljivo da ne slijedi obiéan akuzativ, veé super, jed- nako kao u drugom dijelu. Terminolosko podudaranje ne mode se pot- vrditi zbog dva razloga: maritali juncti consortio ima jedan posebni ugodaj Ciji se pripadni dio moZe traZiti u in cordibus eorum diffusa in coniugali foedere, vezan na caritas. Consortium sc veze na totius vitae zbog svoje perspektivnosti.” Zajednitka bastina sadrzaja nalazi se u anamnetskom dijelu: Ijubav je dana kao trajnost vjernosti u savezu, u consortium-u (cum 50 Zapodinje anamnetska serija. U tom prvom dijelu nailazimo na tri raztiite invokacije. Prva i druga sadrze qui, a ireéa per quem s preciznim odgovorom zasto je tako. 51 Na temelju stvaranja molitveni tckst naznaduje misterijsku institucionalizaciju na lini: una - disiungi. Ne radi se o bilo kakvom consensus-u ve¢ 0 onom stvoriteljskom. Drugi zadiv primjenjuje tinjenicu stvaranja na par posvecen otajsivom kojem su slika. Toj se slici treba uvijek vraéati da bismo bili svjedoci pravog stvaranja, 52 U stwaranju se Zenidba predstavija kao stvaralacki Bodji tin. Naravao da se odmah misli na blagosloy, ali ovdje je on stavijen pod okrilje medusobnog odnosa u perspekti- vi odnosa s Bogom. 53. U svim dijelovima postoji pneumatoloski vid: u prvom dijelu mo¢ kreposti, posveCeaje u dragom, te blagoslov u trecem dijelu. 54 Prvi bismo dio mogli nazvati kontemplativaim, a drugi aktivnim prema zazivima na 5S 4,18 (maritali); 140,4; 173,3 (viri mulierisque); 242,11 (coniu- gale); 283,7 (familiare). 43IVAN SASKO. + sors), koji je ostvaren u njihovoj odluénosti i Zelji da budu sakramental- na slika. U molitvi za dvoje supruznika koji slave sakramenat lako otkrivamo parakletsku dimenziju: suslijed, pratnja i Zeljeni plodovi. Prije svega rijeg je 0 odnosu: sit in - confidat in. Srz treéeg dijela odnosi se na zaruénicu (gratia dilectionis et pacis) i moli za milost po kojoj bi mogla davati hvalu (anakletska dimenzija) Bogu. Misle¢i na jednako dostojanstvo (OCM 9), zaruénik postaje subastinik te milosti koja mu omoguéuje prepoznavanje zaruéni¢ine uloge u djelu spasenja. Progresivna dinamika je istaknuta po binomu: remaneat - prosequatur. Zavrini dio mijenja boju intonacije zaziva. Velika inkluzija zahvaca vige kristolo’ki vid. Molitva ima svoje pretpostavijene temelje od kojih je najvidljivija vjera (nexi fidei). Totka teZi8nica je svjedotanstvo za Krista, finalizacija novog Zivota, novog stvaranja pod imenom - nebo. U ovom se dijelu mijeSaju dvije strukturalne oznake. Methexis otita u pripadnosti Bogu (po vjeri), slika svjedotenja za Krista, potetak, dozrijevanje novita- sa sudionika slavijenog otajstva. Obadva krila: oblativni i Zivotni govore jasnim jezikom. Drugi dio binoma je anaclesis stopljena u teZnju prema Kraljevstvu. U OCM 74 sredisnji dio zauzima veoma nabijena epikleza stvaraju ozragje posvete i trajno darovane ljubavi. Liturgijski in kao liturgijsko- sakramentalna anamneza same caritas diffusa-e postaje znakom Duha, nositelja vjerodostojnog odgovora. U drugim molitvama brzim korakom éemo vidjeti gotovo jednaku strukturu s razli¢itim naglascima u sadrzaj- nom spektru. 2) OCM 242: Kao i u prethodnoj i u ovoj sam molitvi pronagao éetiri glavna dijela. Prvi dio potinje patrocentriénim zazivom s teoloskim usmjerenjem, te se u anamnetskom dijelu spominje stvaranje Covjeka na sliku i priliku BoZju, Ne koristi se tipitno pojmovije stvaranja, nego co ditum.”® Tim se glagolom ubrzava sveza s daljim podjelama: stvaranja i konstitucije - mu’ko i Zensko. U drugom dijelu sadrZaj je jednak, ali se osjeéa usporedna interpretacija (za Covjeka razlikujemo vir et mulier, za imago, unitas). Ispunjenje zadaéa i uloga bit ée Zivot u potpunosti (in carnis et cordis) i u razli¢itosti stvaranja. Veé u tom prvom dijelu vidimo jedinstvenost pneumatoloskog znaéenja. U drugom dijelu nastavija se ponavljajuéi teolo’ki zaziv u anamnetsko- objaviteljskom tonu glede zaruénika. Objava se ostvaruje mutua dilectio- ne vezana uz osjenjenje saveza (veoma dojmiljiva i snaZna biblijska slika). Rijeé je o izrigitoj anamnezi saveza koji slavlje ostvaruje hic et nunc. Epi- 56 UOCM 74 Zovjek je stvoren kao adiutorium i nalazi se pod glagolom condere. Razlika se nalazi u razli¢itim ciljevima. 44EMISSIO GRATIAE ILI EFFUSIO VIRTUTIS SPIRITUS SANCIT fani¢ki kljué je ujedno i epikletski: revelandum, adumbrari, dexteram tuam extende. Sve je to u vid jevanja snage (virtus) Duha Svetoga. Unutarnje ustrojstvo je mnogovesno i tesko je izdvojiti kao cjeline anam- nezu od epikleze. Iduéi dio nudi promjenu zaziva (Domine) sa svojom mnogoprimjenjivom oznakom. Kao prva tema nudi se zavisno jedinstvo od consortium sacramenti oZivljenog pomocu darova ljubavi i ocitovanog od Bozje nazoénosti postajuci njezin znak (signum praesentiae tuae). BoZanska epifanija uviaéi sc u egzistencijalnu - upravo ono 3to izriée pa- rakleza. I veé se u trecem dijclu javlja anakleza u bojama nebeske obitelji. Zanimijivo je da blagoslovna molitva za zaruénicu isti¢e munera, a za zarutnika officia. Napetost objainjavaju Pripadni glagoli postavijeni tako da se officia persolvant, munera complens.” U posljednjem dijelu nalazimo se u anakletskom ugodaju s mogu¢cim euharistijskim tumaécnjem. Kljuena rijet je partecipare. Zclja za boZan- skim stolom onih koji su djeljitelji sakramenta, slavijenici i slu2benici, mo- ra biti upotpunjena u sudionitkoj radosti. Jer, Zenidba je coram te, Pater Sancte. 3) OCM 244: Posljednja molitva na koju se Zelim osvrnuti je ujedno i najkra¢a, podijeljena u dva glavna dijela. Veé po videnom modelu na potetku je anamneza stvaranja protegnuta na sakramentalnu liturgiju ho- die. U toj sakramentalnoj progresivnosti veoma brzo dolazi do zazivnog obrata u Domine. Slijedi epikleza, bremenita eklezijainoséu svrhe. Totka moguée razlike blagoslova nalazi se u zaruénici éija je bastina zarucnik - to su veoma snaine rijedi ako primijenimo lingvisti¢ku analizu pojma con- sortium - temelj za sakramentalni napredak. Spontano nam se name¢cu dva moguéa nagina Gitanja ovoga teksta. Jedan bi bio sakramentalni: sa- cramentum - virtus Spiritus - Ecclesia. Drugim rijetima, sakramentalni proces ima smisao kada je promatran unutar okvira Crkve, jer proizlazi iz nje. Drugi je govorno-molitveni, koji se otkriva kao uzajamni na temelju dara, ostvarivog jedino unutar Crkve. Drugi dio podrazumijeva prvi i u trasformativno-anakletskom dijeli nabraja plodove koji se odraZavaju u Zivotu u Bogu. Kao sr% stoji ogitovano svjedoganstvo (tuos in mundo se testes ostendant). Oni postaju dio epifanije s imenom svakodnevnice ispunjene laboribus et necessitatibus. Posljednji razlog je Bog s kojim se mogu radovati, olakSati potesko¢e (adstare ut lenias). Posljednja totka 57. Blagoslov treba slijediti ogiku razvoja. Zadaée koje provira tz. mmunera su razlitite sa na vidjelo v funkeiji officia. Ujedno, ovaj dio diSe potpuno pneumatolo8ki: i neposred- nom terminologijom i cjelovitim titanjem dara nazoénosti Boze, okruzenog glagolima kao Sto su: inire, communicare, sustenere, formare, cumulare, completare, proseque- re, persotvere. 45IVAN SASKO dara, ostvarivog jedino unutar Crkve. Drugi dio podrazumijeva prvi i u trasformativno-anakletskom dijelu nabraja plodove koji se odrazavaju u Zivotu u Bogu. Kao sré stoji otitovano svjedoéanstvo (tuos in mundo se testes ostendant). Oni postaju dio epifanije s imenom svakodnevnice ispunjene Jaboribus et necessitatibus, Posljednji razlog je Bog s kojim se mogu radovati, olakSati poteSkoce (adstare ut lenias). Posljednja tocka nije nista drugo nego Kraljevstvo zapoteto u coetu sancto. Taj zavrsni dio je najbolja sinteza svih triju molitava u svezi s anakletskim dijelom. Na kraju mozcmo konstatirati da svaka molitva u sebi sadrdi konstante, trajne i raspoznatljive ustrojbene dijelove: anamnezu, epiklezu, paraklezu i anaklezu, Takay ustroj dita sc u svakoj molitvi druk¢ijim tonom. Mogli bismo reéi da je prva molitva progresivno-ukljuéna, druga koncentritno- progresivna, a treéa zakljuéno progresivna. Dok prva molitva ima istaknu- ti anamnezu i katehetsko odgojnu obojenost, druga je mnogo zamrsenija i zahtijeva blize poznavanjc sadrZaja, a treéa je sinteza i sadraja i razvoja. Nije stoga svejedno koji ée se od modela upotrijebiti u kojem slaviju5® imljivo bi bilo traZenje pojedinih retoriékih figura u tek- stu molitava, {j. Sirina govornih oblika priopéavanja sadrZaja. Za ncku du- ¢ blju argumentaciju ne postoje uvjeti v ovom prikazu, ali spominjem ba- rem neke detalje koji svakoga mogu pribliziti i tom bogatstvu tekstova- modela ovog obrednika. Kao polazisnu toéku uzimamo redoviti govor, ali je opasnost u tomu Sto se esto religiozni govor u njemu uvijek sasvim ne podudara. Euhologiju treba, stoga, vidjeti iz kuta tipskog kori’tenja.? Postavljanjem predikatnih cjelina: istinito - lazno ne moze se doéi do pot- 58 Na ovom bi mjestu, Sto proiziazi iz do sada videnoga, bilo veoma korisno usporediti ustrojno i sadréajno ove molitve s euharistijskim molitvama. Vidjela bi se ista sakra- mentaina logika. Priligno Stura i globaina slika euharistiske moiitve otkriva sliedece clemente: potetni dijalog, zahvalu za stvaranje, utjelovijenje, otkupljenje, smrt Kristo- vu, uskrsnuce, uzasasée; sanctus, ponovno vracanje na hvalu sa sliépim sadrZajima; cpikieza nad daravima i nad zajednicom, ustanova euharistije, zaziv zajednice, anam- neza: utjelovijenje, jedinstvena Zrtva, muka, uskrsnuée, posianje Duna, eshatologija; epikleza, zazivi, doksologija. U molitvama super sponsos se polazi od anamneze stva- Tanja, a kristologija se sintetizira u kristoloskom izrifaju s eklezijalnom obojenosu. Umjesto ustanovijenja nalazimo sliku Krista-Crkve, Epikletski dio je podijeljen na dva dijela, Priroda sakramenta zahtijeva da zaruénici budu objekt i subjekt, a zajednica je ukljugena u njihovoj perspektivi. Epikletski éin ima jednaku zadaGu »pretvorbe«, para- kletskog slijeda i u uzlaznom, dijelu slave, anakletsku dimenziju. Kao pretpostavijajudi ‘okvir nalazi se vjera, kao dar Trojstva, misterij (otajstvo) uprisutnjen anamnezom, li- turgijski Gin uveden u Zivot po sudjelovanju (partecipatio). 59 U daljim se koracima oslanjam na temeljna razmiijanja iz: RIVOLTELLA, P. C, Appunti di teoria della comunicazione, Universita Pontificia Salesiana, Pubblicazioni deilISCOS, Roma, 1992, str. 74-93. Za pro’irenu i mo%da nuznu analizu prepo- ruéujem: LAUSBERG, H., Handbuch der literarischen Rhetorik. Eine Grundlegung der Literaturwissenschafft, 2 sv., Max Huber, Munchen, 1973‘EMISSIO GRATIAE ILI EFFUSIO VIRTUTIS SPIRITUS SANCTI izbliza neke od figura: 1) synedoke oznatuje govor dijela kojim se izrite cjelina. Tu figuru nalazimo u OCM 74: una caro (oznaéuje osobu), per originalis peccati poenam, nec per diluvii predstavlja svu negativnost po- vijesti spasenja; Spiritus Sancti gratiam, cordibus corum diffusa (cjclovi- tost braénog Zivota), foedus (Zivot u svim dimenzijama); OCM 242 spo- minje hominem, ali misli na gitavo djelo stvaranja bez obzira na usku vezu s imago: anamneza po skraéenom kijuéu (brahilogija), dextera tua (Bog na djelu), 2) metonimija je figura u kojoj se nositelj sadrZaja nudi kao sadrZaj: OCM 74: caro kao nositelj osobne tjelesnosti, sanctac feminac, laudes, cor, OCM 242 domus, 3) metafora gotovo utjelovijuje pojmovnu sinonimnost. OCM 74: imago, adiutorium, benedictio, poena originalis peccati, nexus fidei, videant filios filiorum suorum ct optatam domum se- nectutem; OCM 242: praesentiac tuac signum, ad mensam tuam accedere cupiant; OCM 244: prospera scncetus, amicorum corona. Alcgorija i sim- bol su mnogo slozeniji. U metafori je odnos naden, a nije stvoren, te sama Ginjenica otezava njihovo pronalazenje. Kao ilustracija toga moze biti izriditi pneumatolo%ki govor kao Sto je ulijevanje Duha i poslanje, prije- vodi koji veé po sebi nisu prijevodi, jer je rijeS 0 pojmovima razligitog ugodaja primanja govora. Simbol je prvoina figura svih figura. Svaki eu- holoski tekst, a tako i ovaj sadrZe mnogo simbola, gotovo u svakoj govor- noj jedinici, a njthova oznaka ovisit éc o interpretacijskom kljuéu. Ono Sto moze biti zanimljivo, ali pomato pretjerano jest moje zanimanje za zvucnost latinskog teksta u kojem se nalazi tipitnost udisajno-iadisajnog govora pomoéu respirativnog slova »s«. U OCM 74 to se slovo javija ni manje ni vise sedamdeset osam puta, u OCM 242 Sezdeset i Sest puta, a u OCM 244 devet puta. Moda je i ovdje stavljena pneumatoloska briznost, benamjerna ili namjerna - isto je. 4. Sto je pneumatoloski novo u OCM Editio Altera Bacajuéi pogled na molitve koje smo i do sada imali pred ofima, uotava- mo u OCM 74 dvije tocke koje se izdiZu kao razli¢itost: nova je molitva duza i govori u pluralu.” Ono Sto se Gini potpunom novo8éu je izrivita epikleza u uZem smislu, te usmjerenje prema vjernosti. Ono Sto se usudujem re¢i jest Ginjenica da »novi« tekst jasnije izrive ono Sto sadrZi i stari. Drukcije bismo pali u zamku nesakramentalnosti. Radi se daklc 0 progirenju, a nc o ex novo. To je progirenje napravijeno s puno liturgij- skog osje¢aja i teolosko-strukturalnom strpljivoSéu. Zato je vazna analiza 60 Usstarom se tekstu govori o zarugnici kao odnosno} totki, ono Sto je i danas saéuvano uw OCM 244, 47