Gnušam se od ljudi koji se koriste nekulturnim,
ružnim riječima.
Pokaži strpljenje u nevolji, to su osnove, ne prljaj se
smećem, pusti neka ga vrijeme dovede u red.
Iz lijepog ahlaka (iz potrebe za lijepim ahlakom), ne
daji odgovor na svaku riječ.
Nestao je osjećaj odanosti, lojalnosti, otišao je i nestao
kao jučerašnji dan, čovjek ide za prevarama i
lukavstvom, razmislit će o svome životu!
Ljudi se uvijek vremenu smiju u lice, ali u njihovim
srcima živi otrovni akrep (zloba).
Imam veliku naobrazbu, moje znanje je duboko i
širokoobuhvatno, i imam skladan, harmoničan ahlak,
od ovoliko svojih vrlina, jesam li imenovao nesreću –
ojađenost?
Da ih potražim, mogao bih pronaći hiljadu
neprijatelja, ali, želim – tražim samo jednog prijatelja i
niko se ne pojavljuje preda mnom!
Neka moje srce bude i ostane zdravo, neka budem
zdrav od glave do pete, o Bože! Nipošto (nikako)
nema potrebu za nekom drugom snagom i moći!
Selam od hazreti Alija k.w.
Počinio sam mnogo grijeha, moje srce je bolesno,
uništeno i potišteno, moje tijelo je oslabilo, pomozi mi
o Svevišnji!
Od nesanice noću, ugasio se nur (svjetlost) mojih
očiju, zbog toga moje tijelo je postalo poput tankog
pruta ...
Boja moga tijela i lica se promijenila, od tih čestih i
stalnih briga i nemira, nijednog momenta me
uznemirenost nije napuštala.
Tražio sam pomoć i nadu kad ljudi, od ovolike teške
tuge i patnje, nije se začuo niti jedan glas, niotkog,
niotkud.
O, moj Allahu, o Ti koji čuje svaki zvuk i glas, samo
Ti koji znaš ko mi to nanosi štetu i nevolju.
Moja bol je došla do samog srca, a Ti mi jedini možeš
pomoći, ta, ima li drugog prijatelja osim Tebe, moj
Allahu?
Začudio sam se zbog ljudi, zašto toliko plaču za
njihovim umrlim prijateljima, zašto toliko vape i pate?
Kada je ionako smrt uvijek pored nas, blizu nas – u