Rđav, bijedan i ništavan čovjek sam ja. Koliko ja sebe prezirem, bože moj!

Kako
duboko mrzim svoj glas, svoj hod, svoje ruke, ovo odijelo, svoje misli. Pa zar to
nije smiješno i žalosno? Još nema ni godinu dana kako sam bio zdrav i snažan, bio
čio, neumoran, vatren, radio ovim istim rukama, govorio tako da sam mogao
dirnuti do suza najveće prostake, umeo da plačem kad bih video nesreću i bunio
se kad bih video nepravdu. Znao sam za nadahnuće, znao za draž i poeziju tihih
noći kad od mraka do zore radiš za pisaćim stolom ili daješ maha svojim snovima.
Vjerovao sam, gledao u budućnost kao u oči rođene majke... A sada, o, bože moj!
Zamorio sam se, ne vjerujem više, u neradu provodim dane i noći. Ne slušaju me
više ni mozak, ni ruke ni noge. Imanje propada, šume padaju pod udarcima
sjekire. (Plače.) Zemlja moja gleda me kao siroče. Ništa ne očekujem, ničeg mi nije
žao, duša mi drhti od straha pred sutrašnjicom... A povijest sa Sarom? Kleo sam se
da ću je vječno voljeti, obećavao sreću, iznosio joj pred oči budućnost o kakvoj
nije mogla čak ni sanjati. Ona je povjerovala. Za svih pet godina video sam samo
kako se ona gasila pod teretom svojih žrtava, kako je popustila u borbi sa savješću,
ali, to zna bog, nije me nijednom pogledala poprijeko, nikad mi ništa nije
prebacivala!... I šta je sad? Prestao sam da je volim... Kako? Zašto? Ne razumijem.
Ona sad pati, dani su joj izbrojani, a ja, kao posljednja kukavica, bježim od njenog
blijedog lica, od upalih grudi, od molećivog pogleda... Sramota, sramota! (Pauza)
Sašu, djevojčicu, dira moja nesreća. Ona meni izjavljuje ljubav, to me opija, ja
zaboravljam sve na svetu, i kao opčinjen muzikom, uzvikujem: "Novi život! Sreća!"
A već sutradan vjerujem u taj život i u tu sreću isto toliko koliko u vampire... Šta je
to sa mnom? U kakvu provaliju guram sebe? Otkud kod mene ta slabost? Šta je to
s mojim živcima? Ako samo bolesna žena malo pecne moj ponos, ako mi posluga
nešto ne ugodi ili ako me slaže puška, kako postajem grub i pakostan, kako ne
ličim više na sebe... Ne razumijem, ne razumijem, ne razumijem! Prosto da se
čovjek ubije…