Hrvatska znanstvena baština

Znanstvena baština jedna je od najvrjednijih s kojom se neko društvo može pohvaliti. Gotovo
sva Zapadna društva izrasla su na temeljima znanstvenih inovacija i svojih znanstvenih
dostignuća. Od industrijske revolucije i parnog stroja, do stvaranja prvih ozbiljnih
industrijskih pogona i masovne proizvodnje dobara koji su preplavili cijeli svijet. Znanost je
ono što izgrađuje društvo i što ga čini snažnim. Možemo konstatirati kako kultura baština
izgrađuje identitet neke zajednice, a znanstvena baština stvara ekonomske i znanstvene
temelje zajednice. Niti jedna država ne može računati na svoj razvoj i svoju unutarnju
stabilnost ako se ova dva segmenta (kulturni i znanstveni) ne razvijaju paralelno. Samo
njihovom zajedničkom izgradnjom društvenog tkiva zajednica može napredovati.

Hrvati se mogu pohvaliti s brojnim kulturnim velikanima. Ideje humanizma i renesanse na

hrvatsku su obalu stigle nedugo nakon što su se te ideje razbuktale u Italiji. Marin Držić i
danas nisu titulu jednog od najkvalitetnijih pisaca svojega vremena. U moderno doba
najpoznatiji hrvatski kulturni stvaratelj zasigurno je Ivan Meštrović. Kipar svjetskoga glasa
koji je svojim radom i stvaranjem svoje ime, ali i ime svojega naroda prenio po čitavom
svijetu. U njegovom političkom djelovanju i kroz njegovu biografiju možemo promatrati na
koji se način stvarala moderna jugoslavenska ideja, koje su bile njezine boljke i zašto se na
kraju ta ideja pokazala kao potpuni promašaj za hrvatsko društvo.

Osim kulturnih velikana hrvatska se može pohvaliti i s brojnim znanstvenim velikanima.

Započeo bih ovdje s Ruđerom Boškovićem, jednim od najučenijih Hrvata, ali i Europljana
svojega vremena. Njegov znanstveni rad na svjetskoj razini je prepoznat. Njegov izuzetni
znanstveni doprinos možemo prepoznati na poljima matematike, astronomije, geodezije.
Njegova teorija o sili i strukturi i danas je aktualna te se smatra vizionarskim za njegovo
doba. Uz znanstveni rad ostao je poznati i po prijedlozima za renovaciju kupole na crkvi
Svetog Petra. O njegovom izvanrednom doprinosu znanosti svjedoči i činjenica da ga je
ruska akademija znanosti primila za svoga člana, a poslije ukidanja isusovačkog reda
pronašao je radno mjesto u francuskoj mornarici kao ravnatelj za optike.

Osim Boškovića Dubrovnik je do brojne velikane na području znanosti pa tako možemo

spomenuti i Marina Getaldića koji je bio izvanredan na području optike i Benedikta
Kotruljevića koji je izumio dvostrano knjigovodstvo.

Putujući stoljećima u naprijed ne možemo zamisliti hrvatsku znanost i znanstvenu baštinu bez
spominjanja Lavoslava Ružičke, Vladimira Preloga i Nikole Tesle. Prva dvojica za svoj
izvanredan doprinos znanosti dobila su i Nobelove nagrade, dok je Nikolu Teslu ta čast
mimoišla. No povijest je hitjela da upravo Tesla postane svjetski poznat i da danas gotovo svi
ljudi na svijetu znaju za njegovo ime i njegovo doprinos čovječanstvu. Njegov izum
električne energije i elektromotora epohalna su otkrića bez kojih bi današnji život bio potpuni
nezamisliv. Zbog tolike njegove važnosti danas ga svi svojataju. Pritom traje pravi mali
kulturni i identitetski rat između Hrvatske i Srbije po pitanju čiji je Nikola Tesla i čiju
znanstvenu i kulturnu baštinu on u svijetu predstavlja. Ja bih zasigurno rekao da predstavlja
Hrvatsku, ali i Austro-Ugarsku budući da je cjelokupno obrazovanje dobio u kontekstu tih
dvaju političkih tvorevina. Pitanje Nikole Tesle najbolje pokazuje koliko je znanstvena
baština bitna za izgradnju nacionalnog identiteta formiranje znanstvenog duha u nekoj zemlji.
Hrvatska po tome pitanju ne zaostaje za ostalim zemljama svijeta i zasigurno ima čitavu
plejadu briljantnih znanstvenika koje može u svijetu predstaviti. Takva spoznaja izuzetno je
bitna kako se ne bi uvukao defetizam i kako bi se razbila ideja o nemogućnosti znanstvenog i
kulturnog napredovanja kod malih naroda. Hrvatska je pokazala kako je to i više nego
moguće i ovim putem iskazujem nadu da će se naša znanstvena baština i dalje razvijati na
način na koji je to činila do sada.