SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FAKULTET PRIRODOSLOVNO – MATEMATIČKIH I ODGOJNIH ZNANOSTI

STUDIJ PREDŠKOLSKOG ODGOJA

UNESCO-OVA SVJETSKA KULTURNA BAŠTINA

Seminarski rad iz predmeta Zaštita kulturne baštine

Mentor: dr.sc. EDITA VUČIĆ

Studentice: Gabrijela Planinić
Ivana Soldo

Mostar, travanj, 2020. godine

SADRŽAJ
UVOD.........................................................................................................................................1

1. KULTURNA BAŠTINA........................................................................................................3
2. UNESCO.................................................................................................................................4
2.1. Kriteriji za upis na UNESCOVU listu baština.................................................................4
2.1.1. Kulturni kriterij..........................................................................................................4
2.1.2. Prirodni kriterij..........................................................................................................5
2.2. UNESCO-ovo poslanje očuvanja svjetske baštine...........................................................6
3. HRVATSKA KULTURNA BAŠTINA..................................................................................6
3.1. Katedrala svetog Jakova u Šibeniku.................................................................................7
3.2. TROGIR – stara jezgra.....................................................................................................8
3.3. Dubrovnik……………………………………………………………………………….9
3.4. EUFRAZIJEVA BAZILIKA..........................................................................................12

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................14

LITERATURA..........................................................................................................................15
UVOD
U ovom seminarskom radu je ukratko obrađena tema UNESCOVA kulturna baština, početak
promjene UNESCO-vih kriterija za upis na popis UNESCO-ve baštine, a čiji je povijesni
razvoj započeo s Francuskom revolucijom.

U radu će se obraditi pojam kulturne baštine, važnosti iste za cjelokupno čovječanstvo s

posebnim osvrtom na kulturnu baštinu Republike Hrvatske s obzirom da su nam zaista
zanimljivi dijelovi RH u kojima se nalazi kulturna baština koja je pod UNESCO-vom
zaštitom. U Republici Hrvatskoj je ukupno sedam (7) kulturnih dobara i to: katedrala Sv.
Jakova u Šibeniku, Dioklecijanova palača u Splitu, Dubrovnik, Eufrazijeva bazilika u Poreču,
povijesna jezgra Trogira, Starigradsko polje na Hvaru i Plitvička jezera. U ovom radu će se se
detaljnije obraditi sljedeća kulturna dobra: katedrala Sv. Jakova u Šibeniku, Dubrovnik – stara
jezgra, Trogir – stara jezgra i Eufrazijeva bazilika u Poreču.

Ljepote i vrijednosti kulturne baštine Republike Hrvatske u uistinu neprocjenjive te se

nadamo da će se kroz ovaj rad uvidjeti važnost cjelokupnog djelovanja UNESCO
organizacije kao i hrvatske kulturne baštine.

1
2
 1. KULTURNA BAŠTINA
„Baština je ukupnost iz prošlosti sačuvanih i njegovanih kulturnih dobara. Njena glavna
značajka je čuvanje i njegovanje svega onoga što su nam naši preci ostavili, kao kulturu,
tradiciju, zavičajnu mudrost. Svako područje na svijetu posjeduje baštinu. Ona bi trebala
predstavljati temelj zajednice, ali isto tako i bit čvrsta veza sa prošlošću.“ 1 Tomislav
Marasović, hrvatski povjesničar umjetnosti, ističe da kultura „obuhvaća ukupnost tvorbi ili
pojava u materijalnom i duhovnom životu svakoga naroda i čovječanstva u cjelini“ 2 dok
baštinu prepoznaje kao „nasljeđe koje preci ostavljaju potomcima.“3

Pojam kulturne baštine ima izuzetnu važnost zbog svoje višestrukosti koju posjeduje na više
razina. Prvenstveno je nositelj identiteta određene ljudske zajednice, a djeluje također i kao
očigledni pokazatelj povijesnog postojanja ljudskih zajednica na određenim prostorima.
Kulturna baština s vremenom postaje simbol određene države, naroda, nacije, a istovremeno
predstavlja i prošlost naroda, odnosno zajednice sa velikim utjecajem na budućnost
postojanja. Nažalost, u praksi je čest slučaj da pojam kulturne baštine bude obilježen
političkom dimenzijom, zbog čega često nastanu negativne posljedice za kulturno dobro.

"Pod pojmom 'kulturna baština' podrazumijevaju se:

• spomenici: djela arhitekture, monumentalna kiparska i slikarska djela, elementi ili struktura
arheološkog karaktera, natpisi, grupe elemenata koje imaju izuzetnu univerzalnu vrijednost sa
povijesnog, umjetničkog ili znanstvenog gledišta;

• grupna zdanja: grupe izoliranih ili povezanih građevina, koje po svojoj arhitekturi, jedinstvu
i uklopljenosti u pejzaž predstavljaju izuzetnu univerzalnu vrijednost s povijesnog,
umjetničkog ili znanstvenog stajališta;

• znamenita mjesta: djela ljudskih ruku ili kombinirana djela ljudskih ruku i prirode
uključujući tu arheološka nalazišta koja su od izuzetnog univerzalnog značaja s povijesnog,
estetskog i etnološkog ili antropološkog stajališta».4

Pojam kulturne baštine ima izuzetnu važnost zbog svoje višestrukosti koju posjeduje na više
razina.

Stanovništvo odnosno narodi nastoje što bolje zaštiti svoju kulturnu baštinu, sačuvati za
buduće naraštaje, te ih predstaviti i promicati njihovu vrijednost. Nažalost, takva su mjesta
oduvijek bila izložena različitim ljudskim i prirodnim katastrofama u kojima su mnoga od njih
i zauvijek nestala. Kako bi se spriječili takvi scenariji, pojavljuje UNESCO, kao velika
1
Anić, V., (1991). Rječnik hrvatskog jezika, Zagreb: Novi Liber.
2
Marasović, T. (2001). Kulturna baština. Split : Veleučilište. str. 9.
3
Ibid;
4
http://whc.unesco.org/documents/publi_basictexts_en.pdf
3
međunarodna koalicija, pod natpisom mira i kulture, i kreće u misiju očuvanja i zaštite
lokacija koje zbog svojih prirodnih karakteristika, povijesne važnosti ili duhovne znakovitosti
nadilaze sve granice i tako postaju zajednička ostavština cijelog čovječanstva.

2. UNESCO
UNESCO (eng.: United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization; hrv.:
Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu) specijalizirana je
organizacija u sustavu Ujedinjenih naroda, utemeljena 1945. godine. Glavni cilj je
doprinos miru i sigurnosti promovirajući suradnju među narodima na
područjima obrazovanja, znanosti i kulture u cilju unapređenja općeg poštovanja pravde,
vladavine zakona, ljudskih prava i temeljnih sloboda.5 

UNESCO organizacija je osnovana 1945. godine kao odgovor na čvrsta uvjerenja naroda,
kovana između dva rata, iz razloga što politički i gospodarski sporazumi nisu bili dovoljni za
izgradnju trajnoga mira.6

Članove povjerenstva za UNESCO čine predstavnici obrazovnih, znanstvenih i kulturnih

zajednica, parlamentarci, predstavnici nevladinih udruga, akademske i poslovne zajednice.
Važan segment rada svakog nacionalnog povjerenstva je i suradnja s drugim nacionalnim
povjerenstvima država članica. Prema navodim UNESCO izvora svjetska baština pripada
cjelokupnom čovječanstvu te je u skladu s time obaveza cjelokupnog čovječanstva, posebice
mlađih ljudi, da prepoznaju jedinstvene vrijednosti tih lokacija kao i da vode brigu o njima.

2.1. Kriteriji za upis na UNESCOVU listu baština

Utvrđeno je deset (10) kriterija za upis na UNESCOVU listu ovisno radi li se o kulturnoj ili
prirodnoj baštini kako slijedi:

2.1.1. Kulturni kriterij

 I. remek-djelo ljudskog kreativnog genija;

 II. predstavlja važnu promjenu ljudskih vrijednosti kroz određeno vremensko
razdoblje u jednom kulturnom području svijeta, na području razvoja arhitekture ili
tehnologije, monumentalnih umjetnosti, urbanizma ili dizajna krajolika;
 III. posjed jedinstvena ili barem izvanrednog svjedočanstva kulturne tradicije jedne
postojeće ili nestale civilizacije;
 IV. izvanredan primjer gradnje, arhitektonskog ili tehnološkog kompleksa ili krajolik
koji predstavlja važne etape (ili važnu etapu) ljudske povijesti;

5
https://hr.wikipedia.org/wiki/UNESCO
6
Anić, V., (1991). Rječnik hrvatskog jezika, Zagreb: Novi Liber.

4
 V. izvanredan primjer tradicionalnog ljudskog naselja, uporabe tla ili mora, koji je
reprezentativan za cijelu kulturu (ili kulture), ili ljudsku interakciju s okolišem, osobito
ako je postao osjetljiv zbog utjecaja nepovratnih promjena;
 VI. izravno ili očito povezan s pojavama ili živom tradicijom, s idejama ili
vjerovanjima, s umjetničkim i književnim radovima izvanrednog jedinstvenog značaja.
(Komitet smatra da ovaj kriterij treba rabiti samo uz neki drugi kriterij);
2.1.2. Prirodni kriterij

 VII. neusporediv prirodni fenomen ili područje izvanredne prirodne ljepote i estetske
vrijednosti (tzv. kulturni krajolik);
 VIII. izvanredan primjer važnih etapa povijesti zemlje, uključujući zabilješke života,
značajan neprekinut geološki proces u oblikovanju zemlje, ili značajna geomorfička ili
fiziografska odlika;
 IX. izvanredan primjer koji predstavlja značajan neprekinut ekološki i biološki proces
u evoluciji i razvoju kopnenih, slatkovodnih, obalnih i morskih eko-sustava, te biljnih i
životinjskih skupina;

 X. najvažnije i značajno prirodno stanište za očuvanje prirodne raznolikosti na

lokalitetu (in situ), uključujući ugrožene vrste izvanredne vrijednosti za znanost ili
očuvanje života;7

Do današnjega dana Popisom svjetske baštine obuhvaćena su 1052 lokaliteta u 165 država od
čega su 814 kulturna, 203 prirodna i 35 miješana lokaliteta.8
UNESCO-ovo poslanje očuvanja svjetske baštine
Već u doba Prvoga svjetskog rata pojavila se ideja o stvaranju međunarodnog pokreta koji bi
štitio naslijeđe čovječanstva. Potreba da se od propadanja zaštite najvažnija svjetska djela
postala je aktualna tek kada su 1959. godine, vode rijeke Nil počele puniti akumulacijsko
jezero asuanske brane. Neki od stručnjaka upozoravali su da će voda, ne bude li se nešto
poduzelo, potopiti hramove Ramsesa II. u Abu Simbelu (koji se smatraju najvećim
arhitektonskim remek djelima drevnog Egipta). UNESCO je prikupio 80 milijuna dolara te
krenuo s kampanjom za očuvanje hramova. Ta svota prikupljenog novca bila je dovoljna da
se hramovi rastave i premjeste na sigurnije mjesto, a sama operacija premještanja trajala je do
1966. godine. Nakon toga uslijedile su kampanje spašavanja Venecije i njezine lagune,
arheoloških ostataka u Mohenja Daru u Pakistanu te dijelova hrama Borobudur u Indoneziji.9

7
https://hr.wikipedia.org/wiki/Svjetska_ba%C5%A1tina
8
http://whc.unesco.org/en/list
9
Usp. UNESCO World Heritage Centre – World Heritage List. URL: http://whc.unesco.org/en/list

5
UNESCO je počeo rad na konvenciji koja će štititi svjetsku kulturnu baštinu, a u
međuvremenu je Međunarodna unija za očuvanje prirode izradila dokument za zaštitu
prirodnih čuda planeta Zemlje. Godine 1972. na UN-ovoj sjednici o čovjekovoj okolini,
održanoj u Stockholmu, oba su prijedloga predstavljena, te je istodobno prihvaćen i sporazum
o popisu lokacija koje pripadaju svjetskoj baštini. Sporazum je odobren u Parizu na općoj
sjednici UNESCO-a 16. studenog 1972. godine, a na snagu je stupio 17. prosinca 1975.
godine.

UNESCO-ov cilj je prepoznavanje, proučavanje i očuvanje spomenika, kompleksa i lokacija,

koje su stvorili priroda i čovjek, a koje su od neprocjenjive, povijesne, prirodne, umjetničke,
znanstvene i arheološke vrijednosti.

Danas popis svjetske baštine sadrži izniman skup lokacija i djela, u što pripada i oko 950
lokacija u 157 zemalja, a istodobno obuhvaća povijest ljudske vrste i samog planeta Zemlje, te
pruža precizne informacije o kulturi i uvid u to koliko su oni uistinu duboko povezani.13

Svake godine se četiri milijuna američkih dolara iz Fonda svjetske baštine izdvaja za
prepoznavanje, zaštitu i promidžbu svjetske baštine. Također se, prema potrebi, organiziraju i
hitne akcije popravka štete nastale u ljudskim i prirodnim katastrofama koje oštećuju kulturna
i prirodna dobra (a to su ratovi, potresi i poplave). Na taj je način nastala i Lista svjetske
kulturne prirodne baštine u opasnosti.

3. Hrvatska kulturna baština

Nakon utemeljenja UNESCO-ove Konvencije za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine iz

1972. godine, hrvatski su se spomenici počeli upisivati već 1978. godine. 1979. godine su
upisana dva hrvatska kulturna lokaliteta, Stari grad u Dubrovniku i Dioklecijanova palača u
Splitu, te jedan prirodni, Plitvička jezera. Sljedeća kulturna dobra upisana na listu 1997.
godine bila su Eufrazijeva bazilika u Poreču i povijesna jezgra grada Trogira, a godinu dana
kasnije na listu je dospjela i Šibenska katedrala. Kao kulturno dobro, 2008. godine upisuje se i
Starigradsko polje, koje je dotad bilo na UNESCO-ovoj tzv. Pristupnoj listi kulturnih dobara.
Starigradsko polje uvršteno je na listu svjetske baštine kao sedmi hrvatski zaštićeni lokalitet u
kategoriji tzv. mješovitog, kulturnog i prirodnog dobra.

3.1. Katedrala svetog Jakova u Šibeniku

Katedrala svetog Jakova u Šibeniku najznačajnije je graditeljsko ostvarenje 15. i 16. st. na tlu
Hrvatske. Zbog svojih iznimnih vrijednosti katedrala je 2000. godine uvrštena u UNESCO-ov
popis svjetskog kulturnog nasljeđa. Jedinstvena je po tome što je cijela rađena u jednom
materijalu i to kamenu iz kamenoloma na otoku Braču, Rabu i Korčuli.

6
Ideja o gradnji velikog katedralnog hrama datira od 1298. godine kada je Šibenik dobio
vlastitu biskupiju i naslov grada. Odluka o gradnji i početku pripremnih radova donesena je
1402. godine. Gradnja je međutim, započela tek 1431. godine i trajala uz prekide do 1536.
godine. Prvo desetljeće na njenu podizanju radili su mletački gotički graditelji i šibenski
klesarski majstori Andrija Budčić i Budiša Statčić. Za to vrijeme izgrađen je južni i sjeverni
zid, donji, gotički dio pročelja i oba portala crkve. Nastanak katedrale obuhvaća tri različite
stilsko-razvojne faze od kojih se prva naziva po biskupu Boganu Pulšiću (1402.-1437.) koji je
započeo s njezinom gradnjom, dok se preostale dvije nazivlju po dvojci najznačajnijih
arhitekata koji su definirali njezin današnji lik – Jurju Matijevom Dalmatincu i Nikoli
Ivanovom Firentincu. Tijekom stoljetnog razdoblja gradnje katedrala je nastajala sukcesivnim
izmjenama triju različitih arhitektonskih koncepcija, pri čemu se izmijenila tri različita stila:
prvi gotički, drugi mješoviti gotičko-renesansi i treći renesansni. Nakon Nikole Firentinca
dužnost protomagistra obnašala su još dva arhitekta – Bartolomeo iz Mestra (od 1520.), a
potom njegov sin Jakov.

Jedna od najvećih zanimljivosti glede ove katedrale jest da je u tom razdoblju korištena
jedinstvena metode montažne gradnje gdje precizno isklesani brid jedne velike kamene ploče
ulazi u žlijeb susjedne, nakon čega se kameni dijelovi slažu u cjelinu poput Lego kockica i
nisu međusobno povezani žbukom.

U nastavku najzanimljiviji dijelovi katedrale u Šibeniku

Slika br.: 1 Grad Šibenik - izdaleka jasno vidljiva utvrda (castrum) Sv. Mihovila i kupola
»Kristove tvrđave«, katedrale Sv. Jakova

Slika
broj 2

7
- Nebeski ratnik arkanđel Mihovil, vojskovođa  »nebeske vojske« koja je porazila pobunjene
anđele i samoga Sotonu, na krovu katedrale (vrhu sjevernoga zabata transepta) kopljem
otmjeno probada đavla savijenog u dnu njegovih nogu. U povijesnom kontekstu neposredne
turske opasnosti to je  izravna aluzija pobjede nad nadolazećim protivnicima vjere i križa.

U katedrali su grobnice sljedećih šibenskih biskupa: Juraj Šižgorić, Ivan Stafilić, Callegari i
Spingarola.

Slika br.: 3 - katedrala danas ima oltare iz razdoblja baroka (Svetog Križa, Sveta Tri kralja,
Svetog Fabijana, Svetog Sebastijana i glavni oltar Majke od Suza)

Po svojoj ljepoti, konstrukcijskim posebnostima i stilskim značajkama, nije samo najveći i

najvrjedniji objekt graditeljskog nasljeđa Šibenika, već je ona po tomu jedinstveni spomenik
europskog sakralnog graditeljstva, uvršten 2001. godine u svjetsku baštinu UNESCO-a.10

3.2. TROGIR – stara jezgra

Grad Trogir osnovan je u 3. stoljeću prije Krista od strane grčkih kolonista s otoka Visa. Stara
gradska jezgra nalazi se na otočiću između Čiova i kopna s kojim je spojena mostovima, a
smatra se najbolje sačuvanim romaničko-gotičkim gradom u srednjoj Europi. Povijesna jezgra
Trogira, za čiji se plan ulica smatra da potječe još iz helenističkog doba, rezultat je
višestoljetnog utjecaja mnogih vladara tog prostora koji su jezgru ovog grada ukrašavali s
raznim izuzetnim javnim i stambenim zgradama i utvrdama.11 Srednjovjekovna jezgra grada
Trogira okružena je zidinama unutar kojih se nalaze dvorac i kula te mnoge građevine iz
romaničkog, gotičkog, renesansnog i baroknog razdoblja.

10
http://hr.wikipedia.org/wiki/Katedrala_Sv._Jakova_(%C5%A0ibenik)
11
http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=4061
8
Slika br.: 4 - povijesna jezgra Trogira

Povijesna jezgra grada Trogira oduševljava posjetitelje kulturno-povijesnim spomenicima i

malim ulicama te umjetničkim zbirkama s brojnim remek djelima, a na UNESCO-ov popis
svjetske baštine upisana je 1997. godine.

Najznačajnija građevina Trogira je trogirska katedrala, vrlo često prepoznata po portalu

zapadnih vrata koji je izradio majstor Radovan 1240. godine i potpisao s per Raduanum.
Najveći je i najmonumentalniji portal u ovom dijelu Europe, a karakterističan je primjer
gotičkoga realizma i humanizma, unutar starijeg romaničkog okvira.12 Prizori na portalu
obiluju realističkim i lirskim detaljima, a uz prizore iz Kristova života dominantan dojam
ostavljaju i skulpture Adama i Eve.

3.3. Dubrovnik

Dubrovnik, točnije stari dio grada Dubrovnik je uvršten na popis svjetske baštine 1979.
godine. Smješten je na dalmatinskoj rivijeri, u podnožju 412m visokog brda Srđ.

Stari grad Dubrovnik nastao je između 598. i 615. godine, kada su stanovnici grčke utvrde
Epidaurus morali bježati pred napredujućim Slavenima. Epidaurus je bio smješten na mjestu
današnjeg Cavtata koji je danas poznat po dubrovačkoj zračnoj luci. U svojoj dugoj povijesti
Dubrovnik je svoj najveći stupanj razvoja imao kroz 14. i 15. stoljeće 13, a zbog svojeg velikog
napretka u književnosti, arhitekturi, kiparstvu i dramskoj umjetnosti smatran je „slavenskom
Atenom“.

12
Janson, H. W., Janson A. F., op. cit. (bilj. 38), str. 966.
13
http://www.lopud.nl/lopud/dubfoto-cr.htm
9
Slika br.: 5 Dubrovnik

Stradun ili Placa je najpoznatija ulica u Dubrovniku, a svoju današnju namjenu je dobila u 12.
stoljeću. Današnji izgled je dobila nakon potresa koji je 1667. godine pogodio Dubrovnik i
ostavio mnogobrojne posljedice u vidu srušenih građevina.

Velika ulica (Stradun ili Placa) - prometna os istok - zapad i trgovačko - obrtnički dio grada
dijele čitav grad na dva dijela. Uz zapadna gradska vrata nalazi se franjevački samostan s
crkvom, a uz istočna dominikanski, što ukazuje na zanimljivu simetričnu raspodjelu sadržaja.

Slika br.: 6 - Stradun

Uz franjevački samostan nalazi se crkva Male braće, a zanimljivost vezana uz taj samostan je
ljekarna, treća po starosti u Europi, koja u sklopu samostana djeluje od 1317. godine do
danas. Uz dominikanski samostan nalazi se crkva sv. Dominika građena u 14 stoljeću kao i
samostan.

U blizini istočnih vrata nalazi se palača Sponza, u to vrijeme korištena kao carinarnica,
riznica, državna blagajna i kovnica novca. Okomito na taj trgovačko-gospodarski dio, u
smjeru sjever-jug, nalaze se Vijećnica koja je pregrađena u kazalište te Knežev dvor s
prepoznatljivim arkadama u prizemlju koje je gradio Michelozzo 1463. godine.14

Janson, H. W., Janson A. F. (2003). Povijest umjetnosti. [dopunu napisao Radovan Ivančević].
14

Dopunjeno izd. Varaždin:Stanek., str. 972.

10
Slika br.: 7 Knežev dvor i palača Sponza (u pozadini), Dubrovnik

U blizini se nalaze i crkva zaštitnika grada, sv. Vlaha, i katedrala, obje građene u 18. stoljeću.
Središte javnoga života grada oduvijek je bio trg Luža, a Stradun se pruža od trga prema
zapadu, dok je u sredini samoga trga Orlandov stup iz 15. stoljeća s uklesanim likom ratnika.
Na tom su se mjestu objavljivale naredbe, najavljivale svečanosti i izvršavale javne kazne.
Ratnikova desnica do lakta (uklesana i u podnožju stupa) bila je službena mjera za dužinu
(lakat) u Dubrovačkoj Republici.15 Poveznicu između gornjeg i donjeg dijela grada čini
stubište zavojitih obrisa. Stubište je građeno 1738. godine 38, a često ga se uspoređuje sa
Španjolskim stubama u Rimu. Dubrovnik je jedan od gradova koji posjeduje najbolje
sačuvane gotičko-renesasne zidine u Europi, s naglaskom na kule kojima su zidine ograđene.
Najveća kula jest Minčeta, čiju je izgradnju započeo Michelozzo. 1464. godine, a dovršio ju
je Juraj Dalmatinac i ona predstavlja krunu cijele urbane kompozicije.

Dubrovačka Republika predstavljala je posebnu političku i teritorijalnu cjelinu, ponoseći se

svojom kulturom, uspješnom trgovinom i osobito slobodom koju su uspjeli sačuvati kroz
burna stoljeća. Za neke je gradove nemoguće pronaći usporedbu u svijetu. Jedan od takvih
gradova je Dubrovnik. Ovaj poseban grad rukovodi se geslom: "Sloboda se ne prodaje za sve
zlato svijeta"16 jer je u Dubrovniku poštovana bila sloboda. Imao je svoju zastavu (s likom
zaštitnika sv. Vlaha i drugu sa slovima "LIBERTAS - lat. Sloboda"), grb i vojsku. Povezao je
diplomatska i predstavništva u mnogim europskim zemljama. Njihove interese na dvorovima
europskih vladara zastupaju poklisari, dok konzulati štite interese dubrovačkih pomoraca.17

Nakon utemeljenja UNESCO-ove Konvencije za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine iz

1972. godine, hrvatski su se spomenici počeli upisivati već 1978. godine. Godinu dana kasnije
upisana su dva hrvatska kulturna lokaliteta, Stari grad u Dubrovniku i Dioklecijanova palača u
Splitu, te jedan prirodni, Plitvička jezera. Sljedeća kulturna dobra upisana na listu 1997.

15
http://www.limun.hr/afterwork/main.aspx?id=30141
16
file:///C:/Users/Korisnik/Downloads/Microsoft_Word_BARAN_Metob.pdf
17
http://www.meetdubrovnik.com/hr/dubrovnik-povijest/dubrovacka-republika-procvat-nestanak.html
11
godine bila su Eufrazijeva bazilika u Poreču i povijesna jezgra grada Trogira, a godinu dana
kasnije na listu je dospjela i Šibenska katedrala. Kao kulturno dobro, 2008. godine upisuje se i
Starigradsko polje, koje je dotad bilo na UNESCO-ovoj tzv. Pristupnoj listi kulturnih dobara.
Starigradsko polje uvršteno je na listu svjetske baštine kao sedmi hrvatski zaštićeni lokalitet u
kategoriji tzv. mješovitog, kulturnog i prirodnog dobra.

3.4. Eufrazijeva bazilika u Poreču

Eufrazijeva bazilika u Poreču jedno je od najstarijih ostvarenja ranobizantske umjetnosti. Već

u 4. stoljeću u Poreču je podignuta jednostavna građevina s kvadratnim mozaikalnim poljem,
dekorativnim motivima meandra iz pletenica, u koji su naknadno uneseni manji kvadrati s
likovima riba. Nešto kasnije nastala je nova građevina koja je uključivala kvadratno polje s
likom ribe. To je možda jedan oblik restauracije prvog oratorija, prvog nastalog objekta. Tako
je nastala ta dvostruka crkva.18

Neke od posebnosti u Eufrazijevoj bazilici: Bogorodica zauzima središnje mjesto u apsidi

koje je dotad pripadalo samo Kristu. Ona sjedi na prijestolju i drži na koljenima malog Isusa
odjevenog u rimsku svečanu odjeću i s desnom rukom uzdignutom za blagoslov. Sa svake
strane Marije stoji po jedan anđeo koji predvodi skupine koje ju dolazepozdraviti. Mariji s
lijeve strane prilaze tri neimenovana mučenika s vijencima u rukama i aureolama iznad glave.
S druge pak strane iza anđela stupa sveti Mauro, prikazan na isti način kao i prethodna trojica
mučenika, ali s ispisanim imenom uz aureolu. Ovaj porečki biskup i svetac predvodi iznimno
zanimljivu grupu koju čine žive osobe, tri suvremenika: biskup Eufrazije koji u rukama drži
model svoje bazilike, arhiđakon Klaudije, inače brat Eufrazijev, i dječak među njima za koga
saznajemo iz natpisa da je sin arhiđakonov i da mu je ime kao i stricu, Eufrazije. U središnjem
su dijelu apside i u zasebnim poljima odijeljenim prozorima, smješteni likovi svetog Zaharije,
anđela i svetog Ivana Krstitelja. U donjem dijelu trijumfalnog luka nalazi se trinaest okruglih
medaljona. U središnjem je prikazan Krist, dok se sa svake strane, njih šest i šest, spuštaju
prikazi svetica s ispisanim imenima. Kao završni dio mozaika, na čeonom zidu apside,
smješten je friz što ga čine gotovo jednaki likovi apostola s Kristom u sredini. Krist je
prikazan kao mladi vladar koji, sjedeći na globusu, gospodari kozmosom. Apostoli pak u
monotonom ritmu i simetrično sa svake strane uokviruju središnju figuru božanskog vladara.
Oni u rukama sakrivenim plaštem drže atribute, a između okruglih aureola stoje natpisi s
njihovim imenima. U gornjim zonama pobočnih apsida ostali su također sačuvani fragmenti
mozaika s gotovo identičnim prikazima: velika figura Krista izranja iz stiliziranih oblaka i
stavlja lovorove vijence na glave dvojici mučenika.

18
V. Baran, V. Grabovac, A.Puljić, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2007. godine, Zaštita
prirodne i kulturne baštine s posebnim naglaskom na Eufrazijevu baziliku, str. 105
12
1998. godine na svečanoj sjednici porečkoga Gradskog vijeća izaslanik glavnoga ravnatelja
UNESCO-a Bernd von Drost uručio je porečkom gradonačelniku Rodoljubu Kosiću i
porečko-pulskom biskupu Ivanu Milovanu Povelju o uvrštenju Eufrazijane, episkopalnoga
kompleksa Eufrazijeve bazilike u Poreču, u popis svjetske baštine UNESCO-a.19

19
http://vijesti.hrt.hr/arhiv/98/09/08/HRT0050.html
13
ZAKLJUČAK

U radu je prikazana važnost kulture i baštine jedne zemlje, naroda kao i važnost djelovanja
organizacije UNESCO koja svojim djelovanjem i postojanjem igra najvažniju ulogu u
očuvanju nacionalnog identiteta u vidu kulturne baštine.

Kroz rad je objašnjen pojam kulture i baštine te njihova uska povezanost. Kulturna baština
nosi obilježja prošlih vremena, ali jednako tako i suvremenosti. Spomeničke i prirodne cjeline
svake svjetske države su od neprocjenjive vrijednosti ne samo za zemlju u kojoj se nalaze već
za cjelokupno čovječanstvo.

Nadalje, detaljnije je opisan tijek nastanka UNESCO-a kao i kriteriji koji se uzimaju u obzir
prilikom upisivanja određenog nacionalnog dobra na UNESCO-vu listu kulturne baštine.

Do današnjega dana Popisom svjetske baštine obuhvaćena su 1052 lokaliteta u 165 država od
čega su 814 kulturna, 203 prirodna i 35 miješana lokaliteta.
U radu su detaljno opisane četiri (4) znamenitosti odnosno kulturna baštine Republike
Hrvatske koja su nama bila najzanimljivija te se nadamo da je ovim radom ukazana važnost
očuvanja nacionalnog blaga. Kod pojedinih znamenitosti su u tom razdoblju korištene
jedinstvene metode montažne gradnje kao npr. kod bazilike sv. Jakova u Šibeniku gdje
precizno isklesani brid jedne velike kamene ploče ulazi u žlijeb susjedne, nakon čega se
kameni dijelovi slažu u cjelinu poput Lego kockica i nisu međusobno povezani žbukom.

Ono što je bitno naglasiti jest da cijeli svijet prigušuje kulturne različitosti brzom
globalizacijom, stoga treba obratiti pozornost na ono što nas okružuje, na kulturnu baštinu
koja je od neprocjenjive vrijednosti za cijelo čovječanstvo, te je trebamo što bolje zaštiti i
sačuvati za buduće naraštaje, predstavljajući i promičući njezinu vrijednost. Iz toga razloga je
sastavljena Lista svjetske kulturne prirodne baštine u opasnosti, koja se redovno ažurira kako
bi se pravovremeno reagiralo odnosno zaštitila kako kulturna tako i prirodna baština zbog
utjecaja prirodnih katastrofa koja oštećuju baštinu. Svaki pojedinac je dužan uvidjeti važnpst
baštine i voditi računa o njoj koliko je god to u mogućnosti.

14
LITERATURA
1. Anić, V., (1991). Rječnik hrvatskog jezika, Zagreb: Novi Liber.
2. file:///C:/Users/Korisnik/Downloads/Microsoft_Word_BARAN_Metob.pdf
3. http://hr.wikipedia.org/wiki/Katedrala_Sv._Jakova_(%C5%A0ibenik)
4. http://vijesti.hrt.hr/arhiv/98/09/08/HRT0050.html
5. http://whc.unesco.org/documents/publi_basictexts_en.pdf
6. http://whc.unesco.org/en/list
7. http://whc.unesco.org/en/list
8. http://www.limun.hr/afterwork/main.aspx?id=30141
9. http://www.lopud.nl/lopud/dubfoto-cr.htm
10. http://www.meetdubrovnik.com/hr/dubrovnik-povijest/dubrovacka-republika-
procvat-nestanak.html
11. http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=4061
12. https://hr.wikipedia.org/wiki/Svjetska_ba%C5%A1tina
13. https://hr.wikipedia.org/wiki/UNESCO
14. Janson, H. W., Janson A. F. (2003). Povijest umjetnosti. [dopunu napisao
Radovan Ivančević]. Dopunjeno izd. Varaždin:Stanek.,
15. Marasović, T. (2001). Kulturna baština. Split : Veleučilište. str. 9.
16. V. Baran, V. Grabovac, A. Puljić, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Zaštita prirodne i kulturne baštine s posebnim naglaskom na Eufrazijevu
baziliku, str. 105.,

15