28.04.2020.g.

Treća pismena školska zadaća

Ranko Marinković, Anđeo

Anđeo je novela autora Ranka Marinkovića koja pripada zbirci priča Ruke. Sama zbirka
pripada djelu u kojoj dolazi do prijelaza s jednog tipa realističke proze gdje je središte na
fabuli te prozu sa modernističkim obilježjima. Prisutna je ironija, sarkazam, šaljivost i u
najtežim trenutcima čime su sam autor i djelo smješteni u razdoblje postmodernizma.

U djelu Anđeo prisutna je upravo takva tematika. Govori se o teškom životu klesara Alberta
Kneza koji se jako razbolio te je samo čekao trenutak umiranja. Prije same bolesti bio je
veoma cijenjen klesar, a mnogi su ga imenovali i kiparom. Svoj posao je volio i uživao je u
tome što radi. Međutim, bolest je od njega učinila da bude sumnjičav za svoga pomoćnika
Lojza jer mu je bila sumnjiva njegova prevelika zabrinutost koja ga je često znala i naljutiti.
Lorz je svakoga dana dolazio kod Alberta i postavljao isto pitanje: Jesi li dobro? Albert u
takvom pitanju uvijek vidi suosjećanje, žalost, a nikako to da je njemu stalo do njega. To se
na samome kraju i ispostavilo s obzirom na to da je bio u tajnoj vezi sa njegovom suprugom
Fridom. Glumio je pred Albertom pobožnost, tješio ga da će ozdraviti, a dugo je vremena sve
radio iza leđa. Frida kao osoba u koju je Albert bio do ušiju zaljubljen, kao i ona u njega,
poslije bolesti nije bilo ni mrvice zaljubljenosti. Osjećala je samo žalost, suosjećanje i na neki
način obaveza da bude s njim. Ni u jednom trenutku nije pomislila na to da kada ju je Albert
prvi puta vidio da je poželio da njegova tadašnja supruga Manda umre. Manda nije vjerovala
Lojzu kao ni Fridi te je pokušavala na sve načine okrenuti muža protiv njih. U tom naumu nije
uspjela prije smrti. Iako bolestan, Albert je zadržao jednu dozu ironije te je pomalo bio
smiješan u svojim izjavama i razmišljanjima. Rugao se Lojzu jer je smatrao da će ozdraviti, a
on je znao da je „jednom nogom u grobu“. U svojoj glavi je zamišljao da je završio svoj kip
anđela koji je velik kao Lojz te je čak počeo i ličiti na njega i da su mu se svi krenuli diviti.
Na tog anđela kojeg je klesao nije htio napisati datum te je rekao Lojzu kada umre da stavi
anđela na grob bez obzira na to što je nedovršen. Simbol anđela se proteže cijelim dijelom.
Ispostavilo se da je anđeo kojeg je radio za svoj grob postao njegov oslonac, spas da pobjegne
od ljudi koji su se predstavljali da ga vole. Anđeo je postao jedini koji ga voli, poštuje i pruža
utjehu. Na samome kraju shvaća da mu je posljednjih sedam godina života bila apsolutna laž.
Nije htio vjerovati u svoje sumnje koje su se nažalost ostvarile. Vjerovao je pogrešnim
osobama što ga je dovelo do takvog čina da učini samoubojstvo. Shvatio je da je trebao
vjerovati svojoj supruzi Mandi koja ga je nastojala okrenuti protiv Lojza i Fride. Svoju tešku
borbu je završio na najgori mogući način te se samo predao u ruke anđela.

Pisac nas ovim djelom nastoji naučiti da u teškim trenutcima saznajemo tko nam je pravi
prijatelj te tko nam zapravo želi dobro. Nastoji nas naučiti da dobro i pametno biramo koga
želimo pokraj sebe da ne bi teške trenutke proveli sa osobama koji ne misle na nas.

Kristina Planinić, IV.3