NOVELE

Antun Gustav Matoš

O piscu: Antun Gustav Matoš je rođen u Tovarniku 1873., a umro je u Zagrebu

1914. Bio je hrvatski pjesnik, novelist, esejist i putopisac. Smatra se jednim od najboljih
hrvatskih književnika. Završio je učiteljsku školu u Đakovu te isprva službovao u
Našicama. Bio je učitelj i orguljaš. Deset godina je živio u Zagrebu. Pokušaj studiranja na
Vojnomu veterinarskom fakultetu u Beču svršio je neuspjehom.Izgubio je stipendiju zbog
nepoloženog kolokvija te odlazi u vojsku i zatim bježi u Srbiju. U Beogradu je tijekom
sljedeće tri godine radio kao novinar. Nakon Beograda je otišao u Pariz na pet godina. U
Parizu je napisao najznačajniji dio svoje proze. Konačnose nakon trinaestogodišnjeg
izbivanja iz Hrvatske vratio u Zagreb. Umro je od carcinoma grla koji je bio pogrešno
liječen. Umro je s knjigom u ruci. Neka njegova djela su: “Iverje”, “Novo iverje”,
“Ogledi”, “Vidici i putovi”, “Umorne priče”, “Pjesme”, “Kip domovine”, “Camao” i
mnoga druga.

PERECI, FRIŠKI PERECI:

Ova novela se temlji na priči koju je Matoš čuo. Pripovjedač na početku ne
sudjeluje u radnji,a na kraju postaje glavni lik što daje dojam povezanosti s čitateljem. Na
početku novele mjesto radnje je Zagreb. Glavni lik je djevojka Dragica, a uz nju se
spominje majka, gospođa N. Za Matoša je tipično da u svojim novelama ne piše potpuna
imena. Vrsta ove novele je ljubavna. Radi se o ljubavnoj avanturi Dragice I Unukića. . U
čitavoj noveli primjećujem emocije i sentimentalnost te ironiju. Novela je ispričana na
jednostavan način te ostavlja dojam novinarskog stila. Na kraju novele se otkriva
značenje samog naslova.
Kratki sadržaj:
Dragičin otac je bio jedan od najviđenijih političara u Hrvatskoj. Nije se htio
vjenčati sa Dragičinom majkom. Jedne noći ga Dragica i njezina majka dovedu kući iz
kluba. Bio je na rubu smrti. Dragici i njezinoj majci ne ostavi ništa te se one bore spasiti
krov nad glavom. Otišle su u Lipovac, mjesto u Slavoniji. Tada upoznajemo Franju
Brckovića, silnog obzoraša i političara. Isprva je bio uspješan, ali je zatim propao te je
mogao od sada samo propovijedati u crkvi. Stanovnici Lipovca su ogovarali junakinje.
Branio ih je samo seoski pisar Cicvarić. Dragici nije bio dosadan komandant husarske
čete, Franz Kurt Maria Joseph Hans Wurstler von Wurstlingen. Bio joj je smiješan sa
svojom ogromnom crvenom šijom i brkovima koji ju podsjećaju na rogove mađarskih
goveda. Jedno poslijepodne je Dragica čekala vojničku poštu, da zaključi posao. Zatim je
vidjela momka koji joj se odmah svidio. To je bio mađar Ivan Unukić. Otac mu je bio
plemić. Kada je došao kući, stao je pisati Dragici pismo u kojem govori o svom
djetinjstvu te joj priznaje ljubav. Ta ljubav je naglo prekinuta jer je Unukić završio u
zatvoru. Dragica je protrčala cijelo selo da bi došla do vojarne kako bi mogla vidjeti
Unukića. Unukić je jednini ostatak šljivarske, plemićke loze. Sada Matoš pripovijeda
djelo u prvom licu. Priča nam kako je prije pet godina proveo školske praznike blizu
Lipovca te je skoro svakog dana odlazio na pivo u gradsku pivaru gdje ga je stalno gledao
debeli prodavač pereca. Matoš se pita kako je jedan carski ritmajstor mogao tako da
propadne. Franz Kurt Marija Jozef Hanz Vurštler, sadašnji prodavač pereca se derao do
kasno u noć: Bereci, vrižgi, beredzi.

Likovi:
Dragica je sedamaestogodišnja djevojka koja se iz Zagreba sa majkom preselila u
Lipovac. Tamo upoznaje Unukića koji joj se svidio, ali ta ljubav ne traje dugo. Imala je
crnu, kovrčavu i gustu kosu. Bila je vitka je i lijepa.
Unukić je husar iz plemićke obitelji. Odrastao je bez majke, a otac mu je bio poimućan.
Bio je visok i vitak, naočit s rumenkastoplavom kosom. Imao je inteligentne grahoraste i
vlažne oči kao da će iz njih svaki tren poteći suze.
Franjo Brcković, kapelan koji je bio silan obzoraš. Obzor je bio hrvatski politički
dnevnik. Te su se novine često bunile protiv mađara kao što se u noveli Franjo Brcković
bunio protiv pokojnog Dragičinog oca koji je bio mađar.
Dojam: Ova me novela privukla zbog njezina naslova. Odmah mi se svidjela čim sam je
pročitala. U njoj vidimo razliku između života u gradu i života na selu. Dojmio mi se
način pisanja te tragovi ironije u čitavoj noveli. Sviđa mi se kako se pripovjedač iz trećeg
lica na kraju prebacuje u prvo lice. Također mi se dopada zbog toga što je novela prožeta
istinskim domoljubljem.

MIŠ:
Novela se sastoji od Milinovićevih promišljanja i pisama koje šalje djevojci Ljubi
Kolarićevoj i njezinih odgovora njemu. Milićevićeva smrt je zapravo metafora jer se
lanac događaja prebacuje s jednog motiva na niz drugih motiva. Miš je simbol nečiste
savjesti. Milinović nije sretan radi trudnoće svoje djevojke jer mu predstavlja smetnju i
jer je ne voli. On nije samo intelektualac, već i sebičnjak koji misli samo na svoju
dobrobit. Matoš kod ovog lika pojačava psihološku karakterizaciju, a fabula je svedena
na minimum jer analizira psihološko stanje lika. Realna situacija se spaja s njegovom
noćnom morom.

Kratki sadržaj:
Radnja započinje Ljubinim pismom u kojem Milinoviću javlja da je trudna. Kada je
Milinović pročitao to pismo, zgrozio se. On joj u sljedećem pismu predlaže da pobaci to
dijete jer je on još uvijek u školi. Studira u Beču medicinu već šestu godinu nakon
odlično završene gimnazije u Zagrebu. Po nekoliko mjeseci živi pustinjačkim načinom
života te nema prijatelja. Dobio je odgovor od ljubavnice u kojem ona govori o svom
nezadovoljstvu njegovim odgovorom. Milinović zatim tješi ljubavnicu, ali ubrzo shvaća
da ako rodi, moraju se vjenčati, a on nju uopće ne voli. Kada je išao večerati na stolu je
ugledao miša. Kada je išao spavati čuo je šuškanje, a to je opet bio miš. Nakon toga je
otišao prenočiti u hotel. Kada se vratio kući našao je telegram. U njemu je pisalo kako je
Ljuba Kolarić nađena mrtva. Izvršila je samoubojstvo jer nije bila sretna Milinovićevim
reakcijama. Milinović je bio u šoku i odlutao je. Došavši kući otišao je u krevet gdje je
mislio na pokojnicu. Opet je čuo čeprkanje, a to je opet bio miš. Odlučio je ispod ormara
postaviti revolver kao zamku. Svezao je uzicu za revolver te ga je cijelog obavio njome
tako da će kokot odapeti kad popusti uzica. Namazao ga je slaninom kako bi privukao
miša. Dok je pisao u svoj dnevnik i čekao da ulovi miša, zaboravio je na uzicu oko
revolvera. Milinović biva upucan.
Likovi:
Ljuba Kolarić je djevojka koja je ostala trudna te joj se predlaže pobačaj djeteta. Ona taj
prijedlog ne prihvaća dobro te izvršava samoubojstvo. Bila je silno zaljubljena u
Milinovića te mu je davala nadimke koji su njega jako nervirali.
Mihailo Milinović je bio intelektualac, studirao je medicinu u Beču. Bio je sebičan te
kada je čuo o trudnoći njegove ljubavnice, pobjesnio je i odmah joj rekao da pobaci
dijete. Nije volio Ljubu i grozio se na pomisao da se s njom mora oženiti. Zapisivao je
svoje događaje u životu u dnevnik zbog kojeg je na kraju izgubio glavu. Zbog svoje
pohlepe i sebičnosti Milinović završava tragično kao i njegova ljubavnica i na taj način
ne može ostavriti svoj ideal.

Dojam: Ova novela mi se svidjela zbog neočekivanog završetka. Mislim da je Milinović

zaslužio svoju sudbinu zbog svoje pohlepnosti te mišljenju samo o svojem dobru. Bilo mi
je žao Ljube jer njezina ljubav nije bila uzvraćena te joj je osoba koju je voljela rekla da
mora pobaciti vlastito dijete. Pojava miša daje dodatan mističan ugođaj koji se na kraju
pretvara u nepodnošljivu atmosferu. Sviđa mi se kako Matoševo pisanje nije nakićeno
figurama već je njemu bitan vlastiti doživljaj svega lijepog i nelijepog oko sebe.

Ema Tomić
2.a
Lektira