Tri Petrova nijekanja Isusa

U evanđeoskom izvještaju o posljednjim Isusovim zemaljskim trenucima nalazi se i izvještaj o

Petrovoj zataji Isusa. Iako je čvrsto obećao da će mu ostati vjeran, Petar pod pritiskom
neznatnih sluškinja zanijekao je Isusa tri puta.

Pročitajmo ulomak iz Markova evanđelja kako bi nam bila jasnija scena Petrovog trostrukog
nijekanja.

I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; ugledavši Petra
gdje se grije, upre u nj pogled i reče: "I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom." On zanijeka:
"Niti znam niti razumijem što govoriš." I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. Sluškinja
ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: "Ovaj je od njih!" On opet nijekaše. Domalo
nazočni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!" On se tada stane
kleti i preklinjati: "Ne znam čovjeka o kom govorite!" I odmah se po drugi put oglasi pijetao.
I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije nego se pijetao dvaput
oglasi, triput ćeš me zatajiti." I briznu u plač. (Mk 14,66-72)

I dok je Petar bio dolje u dvoru.

U isto vrijeme dok je Isus pred Velikim svećenikom pred kojim očituje jasno tko je on
bez straha od kazne kojom će ga osuditi, Petar, sjedeći u dvorištu među sluškinjama koji su
bili neznatnog socijalnog položaja i čija mišljenja nisu bila od velike važnosti, boji se priznati
svoj identitet.

Dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; ugledavši Petra gdje se grije,

upre u nj pogled i reče: "I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom." On zanijeka: "Niti
znam niti razumijem što govoriš." I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi.

Biti s Isusom. Uz zadaću propovijedanja Radosne vijesti svijetu nalazi se i druga

zadaća učenika, ona „biti s Isusom“ (usp. Mk 3,14). Budući da je Petar prvi od dvanaestorice
njegova najvažnija i prva zadaća je upravo biti s Učiteljom. Međutim, ovdje on odgovara ne
prepoznajući svoje zajedništvo s Isusom i pravi se da ne razumije ono što kaže sluškinja. Ali
njegovim riječima ne odgovara njegovo ponašanje jer činjenica da izlazi van iz predvorja
pokazuje njegovu nesigurnost. Zapravo on je razumio vrlo dobro, ali bježi da ne bi morao
točno definirati vlastiti identitet.

Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: "Ovaj je od njih!" On

opet nijekaše.

Petar nije siguran ni u predvorju jer se tamo ponavlja ista scena. Ovaj put sluškinja
se ne odnosi direktno Petru, nego ga pokazuje i predstavlja nazočnima kao jednoga od
Isusovih sljedbenika. Iako sluškinja ne precizira na koga se odnosi kada kaže “njih” jasno je
da se diskutira o Petrovoj pripadnosti grupi učenika okupljenih oko Isusa. Evanđelist nam ne
donosi Petrove riječi nego samo kaže da ga nijekaše. Nakon što je zanijekao samoga sebe,
Petar sada više puta niječe i svoj odnos sa zajednicom učenika. Tako je druga zataja
dramatičnija od prve s obzirom da Petar više puta niječe svoju povezanost s učenicima i to
čini pred više osoba, ne samo pred sluškinjom.
 Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od njih! Ta
Galilejac si!" On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam čovjeka o kom
govorite!" I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one
besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš
me zatajiti." I briznu u plač.

Sada nije više sluškinja ta koja ispituje Petra, nego sada svi nazočni ga prepoznaju
kao jednog od njih. Još jednom se diskutira o Petrovoj pripadnosti zajednici. Marko ne
objašnjava po čemu nazočni prepoznaju da je Petar Galilejac nego odmah prelazi na opis
njegove reakcije koja je ovdje više od običnog nijekanja. Sada on stane kleti i preklinjati i
kao da želi reći: „Neka me Bog kazni ako ja poznajem ovog čovjeka“. Petar se u potpunosti
distancira od Isusa, a baš bi on, nakon svega proživljenog s Učiteljem, trebao znati to je taj
čovjek o kojem govore i baš on bi trebao pomoći drugima da upoznaju Isusa. Umjesto toga,
Petar se distancira. Štoviše, izbjegava čak i spomenuti Isusovo ime. Njegovo odvajanje od
Isusa je konačno i dogodilo se u prisutnosti svjedoka. Isus ne samo da je izdan od židovskih
vlasti nego i od učenika koji ga je jednom prepoznao kao Krista. Odmah nakon nijekanja,
čuje se pijetao. Prvi put kad se pijetao oglasio, Petar ne obraća pozornost na njega, međutim
sada pjev pijetla ga podsjeća na Isusove riječi te on briznu u plač jer je shvatio što je upravo
učinio.

Petar je zanijekao Isusa. Mi smo pozvani činiti drukčije. Petar nije imao snage
zanijekati samoga sebe i uzeti svoj križ. On je zanijekao Isusa jer je više preferirao spasiti
svoj život nego li ga izgubiti zbog Isusa. Izvještaj o Petrovoj nevjernosti pokazuje nam kako
slijediti raspetog Mesiju nije jednostavno i ne dopuštaju se kompromisi. Ne može se u isto
vrijeme slijediti Isusa i obraniti same sebe od opasnosti. Vjernost se pokazuje u
raspoloživosti da slijedimo sve do smrti. Jer biti Isusov učenik ne znači samo živjeti s njim,
nego također s njim i umrijeti. Ali se nikada ne smije zaboraviti da Isus ne napušta učenika,
ni u trenucima njegovog pada i zataje nego mu nudi put povratka na pravi put kao što ga je
ponudio Petru.

s. Maja Ivković
Velika subota

Velika subota. Dan šutnje i iščekivanja. Iz današnje perspektive jednostavno je živjeti Veliku
subotu. Ne predstavlja nam nikakav problem doći u crkvu i pomoliti se na Isusovom grobu
jer znamo da je uskrsnuo i da su ova naša slavlja Vazmenog trodnevlja samo sjećanje na
ono što se već dogodilo.

Ali promislimo kako se osjećala Isusova majka i ostale žene te subote nakon što su Isusa
položili mrtvog u grob. Nisu bile svjesne misterija uskrsnuća kao mi danas. Samo šutnja,
neizvjesnost, strah i pitanje: „A što sada?“ I upravo u tom stanju duha se očituje njihova
vjera koja može biti putokaz svim našim sumnjama.

Ne znajući što se događa i kakav je naum Božji, one rano ujutro dolaze na Isusov grob.
Vjerojatno nisu ni slutile da bi se moglo dogoditi nešto tako veličanstveno poput uskrsnuća,
ali svejedno idu. Idu još za mraka nesvjesne prema kakvom svjetlu su se uputile. I upravo to
je vjera. Ići naprijed hrabro ne znajući što te čeka svjestan jedino cilja kojem si se uputio, a
u ovom slučaju to je Isus.

Da. Lako je živjeti Veliku subotu Isusovog počivanja u grobu. Ali ono što nije jednostavno
jest živjeti naše velike subote iščekivanja boljeg sutra, ljepše budućnosti, sretnijih odnosa.
Lako se diviti ženama koje hrabro još za mraka odlaze na Isusov grob, ali je istovremeno
teško nama samima pokrenuti se iz naših mrakova, sumnja, tama i vjerovati da na kraju svih
naših naizgled bezizlaznih situacija se nalazi svjetlo istog uskrsnuća koje već dva tisućljeća
rasvjetljuje našu stvarnost.

Stoga žene okupljene oko Isusova groba koje su ujedno i prve glasnice uskrsnuća možemo
promatrati kao uzor u našem živjenju. One nisu znale da će Isus uskrsnuti, ali svejedno idu k
njemu. Mi pak znamo da je Isus uskrsnuo. Zato se ne bojmo dolaziti mu s tminama naših
srca kako bih ih rasvijetlio jer samo tako ćemo moći i mi same biti vjesnice Radosne vijesti u
ovom svijetu potrebnom Isusovog svjetla. Itekako potrebnog.