Današnje evanđelje nam donosi prispodobu o dobrom pastiru.

Zato je još nazivamo i Nedjelja Dobroga

pastira. Danas Crkva moli za duhovna zvanja.

1. Prije ovoga govora o Dobrom pastiru vidimo Isusa koji liječi slijepca od rođenja, te razgovor s
farizejima o sljepoći, a nakon ovoga Ivan nam daje jedan zaključak o Isusovom razgovoru s farizejima
o sljepoći. (ostaju slijepi)
Farizeji su sebe predstavljali vođama i vjerovali su da mogu razlučivati i naučavati stvari koje se tiču
Boga. No u stvarnosti oni su bili slijepi. Zato su bili ljuti na mišljenja ljudi o ozdravljenju slijepca.
Ovaj govor o Dobrom pastiru kao da je namjerno ovdje ubačen da bi nam dao kriterije i naučio nas
kako razlučiti tko je pravi vođa i kome treba vjerovati. Ova usporedba ispunja Isusove riječi koje je
malo prije rekao farizejima: „Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da
oslijepe!” (Iv 9, 39)

2. Isusov govor o Dobrom pastiru donosi nam tri slike, koje su međusobno povezane likom ovce, i
upravo nam one daju kriterij da bismo mogli razlučiti tko je pravi pastir:

Prva slika (Iv 10, 1-5): „Na vrata ulazi”. Isus postavlja razliku između pastira ovaca i onoga koji
se penje preko zida da ukrade. Dakle, ono što nam otkriva tko je pravi pastir je činjenica da on ulazi na
vrata. Lopov se penje nekim drugim putem.

Druga slika (Iv 10, 6-10): „Ja sam vrata”. Ući kroz vrata znači djelovati poput Isusa čija je
najveća briga da ovce imaju život u izobilju.

Treća slika (Iv 10, 11-18): „Ja sam Dobri Pastir”. Isus nije samo pastir. On je dobri pastir. On je
onaj koga ovce poznaju i on poznaje njih, te daje život svoj za ovce.

Iv 10:11: Isus se predstavlja kao Dobri pastir koji daje život za svoje ovce
10:12-13: Isus definira ponašanje najamnika
10:14-15: Isus se predstavlja kao dobar pastir koji poznaje svoje ovce
10:16: Isus postavlja cilj koji treba postići: jedno stado i jedan pastir
10:17-18: Isus i Otac

Isus se predstavlja kao Dobri pastir koji daje život za svoje ovce

Prvo Isus kaže da je on vrata ovcama a sada kaže da je pastir. Ova slika o Dobrom pastiru dolazi još iz
SZ. Svi su znali tko je to pastir i kako on živi i radi. Ova slika im je jako poznata, bliska. Kada Isus
predstavlja sebe kao Dobrog pastira on time govori da je on onaj koji je došao ispuniti obećanja
proroka i nadanja samog naroda. On inzistira na dvije stvari: (a) obrani života ovaca; dobar pastir daje
svoj život; (b) međusobnom poznavanju/razumijevanju pastira i ovaca; pastir poznaje ovce i one
poznaju njega.

Isus definira ponašanje najamnika koji nije pastir.

Gledano izvana ne vidi se neka velika razlika između pastira i najamnika, jer i jedan i drugi se bave
ovcama. Tako i danas postoje osobe koje se brinu za druge u bolnicama, zajednicama, staračkim
domovima, školama, u javnim ustanovama i župama. No, neki to čine iz ljubavi, a drugi samo da bi
primili plaću. Takve ljude ne zanimaju druge osobe. Oni svoj posao shvaćaju samo kao funkciju koju
treba obaviti, primiti plaću za to i otići svojoj kući – kao najamnik o kojem Isus govori. U vrijeme
opasnosti, njih nije briga za druge, jer to nisu njihove ovce, ta djeca, učenici, susjedi, vjernici,
bolesnici, članovi zajednice nisu njihovi.

No, nemojmo se samo zadržati na prosuđivanju ponašanja drugih ljudi, nego se okrenimo i prema sebi i
svojoj savjesti, te upitajmo sami sebe: „U mojim odnosima prema drugim ljudima, jesam li najamnik ili
pastir?” Isus te ne osuđuje, jer vrijedan je radnik plaće svoje (Lk 10:7), no on traži od tebe da učiniš
jedan korak više i da postaneš pastir.

Isus se predstavlja kao Dobri pastir koji poznaje svoje ovce.

Dvije stvari karakteriziraju Dobrog pastira: 1. on poznaje ovce i one poznaju njega. U Isusovom
govoru, „poznavati” ne znači samo poznavati nečije ime ili lice, nego biti u prijateljskom odnosu s tom
osobom, biti blizak i mariti za tu osobu.
2. dati život za ovcu. To znači biti spreman žrtvovati sebe iz ljubavi prema drugome. Ovca osjeti kada
je kraj nje netko tko je želi obraniti i zaštititi. Ovo vrijedi i za nas, osobito za svećenike i one koji vode
brigu o drugima. Npr. da bi jedan svećenik kojemu je povjerena župa bio uistinu dobar pastir nije
dovoljno da samo izvršava ono što mu propisuje Kanonsko pravo. Potrebno je da bude prepoznat kao
Dobra pastir od zajednice vjernika. Ovo se danas tako često zaboravlja. Isus kaže da nije dovoljno da
pastir poznaje ovce nego i ovce trebaju poznavati pastira. To je glavni kriterij. Jer ako ga ne poznaju,
iako je imenovan za župnika ili poglavara, on nije pastir po Isusovom srcu. Dakle, nije samo stvar u
tome da ovce slušaju pastira koji ih vodi, nego i sam pastir treba biti jako pozoran na reakcije ovaca da
bi znao da li se ponaša kao pastir ili kao najamnik.

Isus postavlja cilj koji treba postići: jedno stado i jedan pastir

Isus nam ovdje širi pogled i kaže da ima i drugih ovaca koje nisu iz ovog ovčinjaka. To su ovce koje još
nisu čule njegov glas, ali kad ga čuju one će postati svjesne da je on pastir i krenuti će za njim. Ovo se
tiče svih nas – da molimo za jedinstvo kršćana i za one koji još ne poznaju Krista. Isus nas poziva da se
ne zatvaramo u sebe nego da se naše zajedništvo i ljubav preliju i na druge. Da drugi koji nas gledaju
mogu reći: Gledaj kako se ljube, i da povjeruju u Isusa. To je najbolja propovijed koju im možemo dati.

Isus i Otac

U ova zadnja dva retka današnjeg evanđelja Isus nam se otvara i daje nam razumijeti ono što se nalazi
u dubinama njegovog srca: njegov odnos s Ocem. Ovdje nam se otkriva prava istina onih riječi: „Više
vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam
priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.” (Iv 15,15) Ovdje nam se otkriva i ljepota Ivanovog evanđelja.
Druge evanđeliste možemo nazvati fotografima, a Ivana onim koji pravi rendgen Isusove osobe. On
nam otkriva ono skriveno koje samo zrake vjere mogu proniknuti. Isus nas uvlači u odnos i ljubav
Presvetoga Trojstva i time nas poziva da među sobom također razvijamo već sada trojstveni odnos. To
je odnos u kojem nema škrtih mjera nego samo obilja. Bog je velikodušan darovatelj. Nikad ne daje
samo onoliko koliko nam treba nego uvijek više nego što nam treba. Nekad ćemo trebati učiniti nešto
što nije u okvirima onog propisanog, nešto što je izvan radnog vremena. Božju velikodušnost možemo
spoznati i uživati samo ukoliko ljubimo svim srcem, svom dušom i svom snagom. Sve dok govorimo:
„Dragi Bože, ja te dakako želim ljubiti, ali pokaži mi najprije koliko si velikodušan” ostat ćemo daleko
od Boga i nećemo moći iskusiti što nam Bog stvarno želi dati: život, preobilje života.
Biskup Barron:

Najstarija slika Isusa je kao pastira.

Glas – moje ovce čuju moj glas
• ima nešto u glasu što rastapa srce, glas majke, nekog pjevača
• kršćanstvo nije niz ideja, koncepata, nego odnos s Nekim – koji ima glas
• počinje tako što grupica ljudi sjedi oko Učitelja i sluša njegov glas
• vjera počinje/ dolazi od slušanjem – sv. Pavao
• i mi slušamo njegov glas – na misi – čitajući Bibliju – no na misi mi slušamo Bibliju
• kada nam papa i biskupi govore
• mi u katoličkoj Crkvi imamo živi glas sv. Pisma na misi – ne samo osobno čitanje nego
slušanje, ne mrtvo slovo na papiru
• glas koji već stoljećima odzvanja u Crkvi
• čujemo Ga u savjesti – glas pastira – ne zovemo ga osjećaj nego upravo glas
• i drugi mogu biti njegov glas koji nam govori
• ovce razlikuju glas pastirov od drugih glasova – tako i mi trebamo
• danas je osobito mnoštvo glasova
• ako čuješ njegov glas prepusti se u njegove ruke da te vodi u vječni život