Vjera i djela kod Pavla i Jakova u odnosu na opravdanje

Saetak lanka Marijana Vugldelije

Pavao (Gal 2, 15-16; Rim 3,28) i Jakov (Jak 2,14-26)

Pavao i Jakov govore o istoj temi, ali s vrlo razliitih kutova gledanja.
Opravdanje u Pismu znai uspostavu ispravnog odnosa s Bogom. U SZ to su lanovi
Izabranog naroda koji su vjerni Savezu. Bog tada oslobaa narod od neprijatelja. U NZ Krist
je bio vjeran Ocu, pa je Bog njega oslobodio od smrti, uskrisio tj. opravdao.

Pavao (Gal 2, 15-16; Rim 3,28)

Zaokupljen situacijom osobe prije vjere i opravdanja. Tako djela Zakona ne dovode ni do
vjere ni do opravdanja. Tvrdi kako se ovjek opravdava vjerom bez djela Zakona (Rim
3,28; usp. Gal 2,16). Suprotstavlja se judeokranima koji su htjeli da se krani iz poganstva
prvo obreu i podvrgnu Zakonu. Rasprava je soterioloke naravi i bavi se pitanjem o putu
spasenja.

Pavao istie kako bi se time obezvrijedila Kristova rtva, jer se po vrenju propisa tj. po
djelima Zakona nitko se nee opravdati (Gal 2,15), ve samo po vjeri kojom prihvaamo
Kristovo djelo spasenja po kojem smo opravdani. Dakle, vjera opravdava, a ne djela Zakona.
No ta vjera nije puko apstraktno pristajanje uz neke informacije kao istinite, nego Pavao na
drugom mjestu takoer trai krepostan ivot (usp. Rim 11,9-12; Gal 5,22).

Pavao spominje Abrahama koji se opravdao vjerom u Boga i njegova obeanja, a ne djelima
Zakona. Tako Abraham povjerova Bogu i urauna mu se u pravednost (Gal 3,6). Opravdan
je prije nego li je Mojsije primio Zakon, a ime? Svojom vjerom. Dakle, ne trebaju djela
Zakona za opravdanje, nego vjera.

Pavao uvijek upotrebljava sintagmu djela Zakona (erga tou nomou) ili Zakon, nikada
samo djela, dakle jasno je da se to odnosi na izvravanje Mojsijeva zakona, koja nemaju
nikakve vrijednosti za opravdanje. Djela (erga) je uvijek u mnoini kada se odnosi na Zakon,
na drugim mjestima spominje dobro djelo ili Boje djelo (eron) sve u jednini kako bi napravio
razliku u odnosu na djela (erga) Zakona.

Pavao govorei o opravdanju smjer na prolost. Pravednost Boja je mono Boje

spasenjsko djelo koje se izvrilo u Kristovu dogaaju. Jedino djelo koje opravdava je djelo
muke, smrti i uskrsnua Sina Bojega.

Pravednost Boja (dikaiosyne Theou) znai Boje djelo spasenja, a biti opravdan
(dikaiousthai) znai nai milost kod Boga. Opravdanje se stjee podlaganje djelovanju Boga
koji opravdava, a ono biva podijeljeno u krtenju.

Zakljuak: Kranin ne mora odravati Mojsijev zakon. Tora nije put spasenja, ve Isus Krist.
Jakov (Jak 2,14-26)
Zaokupljen situacijom osobe koja ve ima vjeru i u opravdavajuem je odnosu s Bogom.
Svoju vjeru osoba mora izraziti u djelima. Tvrdi kako ovjek se opravdava djelima, a ne
samo vjerom (Jak 2,14). Suprotstavlja se onima koji su htjeli odvojiti vjeru od etike.
Rasprava je eklezioloko-etike naravi i istie obaveze koje proizlaze iz vjere.

Osoba koja ima vjeru mora djelovati u skladu s njome. Samo ona vjera koja ima djela je
autentina vjera, samo ona opravdava i samo takva osoba moe biti spaena. U protivnom
Vjera bez djela je mrtva (r.26). Takvu vjeru imaju i avli, koji vjeruju i dru (r.19). Djela
su posljedica autentine vjere. Ne moe se vjera zadrati na apstraktnoj spekulaciji,
prihvaanje nekih tvrdnji kao istinitima ili pukom ritualizmu, nego mora imati odraz u
konkretnom svakodnevnom etikom djelovanju.

Jakov spominje Abraham koji se opravdao djelima kada je rtvovao Izaka. Ta djela su bila
manifestacija njegove vjere. Vjelima se vjera usavrila (r.21), i tako se ispunilo pismo:
Povjerova Abraham Bogu i urauna mu se u pravednost (r.23). Ostao je posluan Bogu, tj.
vjeran Savezu. Opravdati ne znai da su mu grijesi opravdani, ve da je osao u savezu s
Bogom, jer je djelom nadvladao kunju.

Jakovljevo spominjanje djela (ergon/erga) nikada ne smjeraju na djela Zakona, ve na

djela vjere, tj. ini kojima se krani posveuju: ljubav prema blinjima (r.15-17),
gostoprimstvo (r.25), pokoravanje Bojim zapovijedima (r.22). Ona su dokaz neije vjere.
Prvi dio 2. glave govori o tome. Nikada se ne govori samo o djelima, nego se kritizira vjera
bez djela.

Jakov govorei o opravdanju smjera na budunost, na posljednji sud. Ukazuje na ono to je

Bog uinio i postavlja Krista kao uzora ivota. Prava vjera je ona gdje se u djelima nasljeduje
Isus koji je djelima pokazao kako vjernost Bogu treba izgledati.

Vjera (pistis) se promatra u vidu kunje, koja postojanou vodi do savrenosti. Vjera je
pouzdanje u Boga koji e osposobiti vjernika da nadvlada svaku kunju, sve do one
eshatoloke kunje. Naposljetku, vjera nije jedno djelo meu drugima, nego sveobuhvatno i
temeljno dranje integriteta glede bivstvovanja i djelovanja krana.

Jesu li dobra djela plod ili prethode vjeri? Jakon nije uspostavljao takav odnos. Ona jesu
kronoloki iza vjere, ali ne posljedica vjere, ve imaju ulogu znaka, drugima objavljuju
nutarnje stanje ovjeka. U tom smislu vjera i djela surauju (r.22a).

Zakljuak: Kranin ne moe vjeru odvojiti od ivota. Ortodoksija i ortopraksija moraju biti
povezane jedno s drugim.

Katolici i protestanti zauzimanje oprenih stajalita o pitanju odnosa vjere i djela, je bila
uzrok mnogih sukoba, protestanti su prenaglaavali Pavla, katolici Jakova. U novije vrijeme
('90.ih) usuglaeni su stavovi i s Luteranima je potpisana zajednika izjava o opravdanju.