Srednjovjekovna filozofija

Belma Halilovi

1. UVOD
Kada spominjemo pojam Trojstvo, mislimo (obino) na to da postoji jedan Bog
u tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. S tim u vezi se pojavljuju mnoga pitanja. Jedno od
njih bi bilo: ''A otkuda ta ideja da je jedan Bog u tri osobe?'' Mnogi bi ovdje dali
razliite odgovore. Cilj narednog izlaganja je da pokae da je to nauk samog Svetog
Pisma - Biblije, i ne samo to, nego da pokae ta tano Biblija o tome govori. Kroz
povijest, pa sve do danas, postojale su mnoge rasprave o pitanju Trojstva. Neki su
nauavali da Trojstvo ne postoji. Po njima postoji samo jedan Bog, ali On nije u tri
osobe, nego je samo Otac pravi Bog. Sin Boiji za njih nije pravi Bog, nego prvo
stvoreno bie, te je manji od Boga. Za Duha Svetog su, takoer, rekli da nije Bog.1
Danas ovako ue Jehovini svjedoci. (Tijekom izlaganja spomenut emo i neke druge
ideje.)
Da li su oni u pravu? Kako Isus moe biti Bog kad se On moli Bogu Ocu? Kako moe
biti jedan Bog, a tri osobe? Ne znai li to da ima tri Boga? Nije li nauka o Trojstvu
dola iz poganstva, a ne iz Biblije jer se rije Trojstvo u Bibliji i ne spominje? Na
veinu ovakvih ili slinih pitanja emo dati odgovor. Ono to elim da jasno imamo na
umu je da emo odgovore na pitanja o Trojstvu traiti u Bibliji. Bolje reeno, istrait
emo da li Biblija ita govori o Trojstvu, i ako da, ta to govori. vrsto vjerujem da
svoju vjeru i svoj ivot trebamo temeljiti na Boijoj Rijei, Bibliji. Ona je knjiga koju je
sam Bog Stvoritelj dao ovjeku s odreenim ciljem. Taj cilj je da ovjek moe
spoznati sebe: ko je on, kakav je, ta je svrha i smisao njegovog postojanja, ali prije
svega i iznad svega da upozna svoga Stvoritelja i Spasitelja te ima zajednitvo s
Njim. Biblija je, budui da joj je autor sam Bog, u izvornom tekstu liena bilo kakvih
greaka. Sve to Biblija govori jeste apsolutna istina, bilo da govori o sadanjosti,
prolosti, budunosti, vjeri ili bilo emu drugome. Zato je vano da se naa vjera
temelji na Bibliji. Sve ono to je suprotno Boijoj Rijei trebamo odbaciti. Tako i nauku
o Trojstvu, ako ona nije biblijska. Meutim, istraujui ovu temu u Bibliji, vidio sam da
je ona biblijska i kroz ovu knjigu elim pokazati ono to Boija Rije i ui o tome.
Svrha svega je da se oni koji vjeruju u Isusa Krista detaljnije upoznaju sa naukom o
Trojstvu kako bi se uvrstili u vjeri u Isusa Krista, ali i da se uvjere oni koji ne vjeruju,
te dou do spasenja koje je samo i jedino u Kristu.

2. BOG JE JEDAN TROJICA SU BOG

1

Srednjovjekovna filozofija

Belma Halilovi

Biblija vrlo jasno ui da je Bog jedan, a istovremeno Trojicu naziva Bog Prvo je
vano da primijetimo da Biblija jasno govori da je Bog jedan. Citirat u nekoliko
tekstova koji to pokazuju: "uj, Izraele, Jahve je Bog na, Jahve je jedan." (Pnz 6:45) "Ti vjeruje da ima samo jedan Bog. Dobro ini!" (Jak 2:19) "Ja sam Jahve i
nema drugog. Osim mene Boga nema." (Iza 45:5.) "Ja Sam Bog i nema drugog. Bog,
nitko mi slian nije."
Kae nam Bog. (Iza 46:9) Oito je iz Biblije da ima samo jedan Bog. Nema, dakle,
dva (jedan manji, jedan vei) ili tri Boga, nego samo jedan. Biblija ustvari govori da
ima mnogo lanih bogova i idola, ali pravi Bog je samo jedan. Jasno smo vidjeli da je
Bog jedan. Meutim, Biblija govorei o tri osobe: Ocu, Sinu i Duhu Svetom, direktno i
indirektno ih naziva Bogom (pravim Bogom). Tu emo tvrdnju i pokazati iz Biblije.
Jasno emo vidjeti da nauk o Trojstvu nije ljudska filozofija, nego Boje otkrivenje.
2.1. Bog Otac
Jedan Bog i otac sviju, (vjernika) koji je nad svima; koji djeluje po svima i u
svima stanuje.(Ef 4:6) Otac Isusa Krista, i otac vjernika je Bog. Isus je uio da se
molimo: "Oe na koji jesi na nebesima..." On je Bog Otac. Ovo je suvino dalje
komentirati, ali ipak spomenimo i to da su neki heretici imali ideje da Bog Otac u
Novom Zavjetu nije isto to i Bog Jahve u Starom Zavjetu. Konkretno, heretik
Marcion je nauavao da je Bog Novoga Zavjeta dobar, a Bog Staroga Zavjeta
drugaiji od Njega. Ovo je jasno krivovjerje (koje je i osueno i Marcion izbaen iz
crkve 144. godine) koje se protivi istinama da je Bog jedan, te da je on isti juer,
danas i zauvijek e biti isti (vidi Mal 3:6, Heb 13:8).
Ipak, moemo vidjeti da se ime Otac ponekad upotrebljava openito za Boga, a
ponekad samo za prvu osobu Trojstva. Ime Otac se koristi i za Krista koji je nazvan
Otac vjeni.
2.2. Bog Sin
Boanstvo Sina emo razmotriti kroz nekoliko taaka. Tekstovi koji govore da
je Sin Bog U Bibliji postoje tekstovi koji jasno i nedvosmisleno Isusa nazivaju Bogom.
Pogledajmo neke:
"Jer dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleima mu je vlast. Ime mu je : Savjetnik
divni, Bog silni, Otac vjeni, Knez mironosni." (Iza 9:5) Ovo prorie prorok Izaija o
Kristu. Apostol Ivan u svom Evanelju pie: ''U poetku bijae Rije i Rije bijae kod
Boga i Rije bijae Bog2'' (Iv Rije tijelom postala i nastanila se meu nama.'' (Iv
1:14)Ovdje vidimo da je Rije, koja je Bog,tijelom postala (Bog je postao i ovjek) i
nastanila se meu nama, a to je Isus Krist.Vrlo jasno vidimo da Biblija Krista zove Bog. Kada je Apostol Toma vidio uskrslog Krista on je izjavio:
"Gospodin moj i Bog moj! - izjavi Toma." Na to mu je Isus odgovorio: "Jer me vidi,
vjeruje. Blago onima koji e vjerovati a da nisu vidjeli." Vidimo da Isus ovim
odgovorom potvruje ispravnost Tomine izjave. Da je Toma rekao neto to nije
istina, Isus ne bi to potvrdio, nego bi, vjerovatno, ukorio Tomu.
2

Srednjovjekovna filozofija

Belma Halilovi

Apostol Pavao piui Rimljanima kae: "Njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist,
koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen." (Rim 9:5.) Apostol Ivan pie:
''Sin je Boji doao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I mi smo u Istinitom, u
Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i ivot vjeni.'' (1 .Iv 5:20) Pisac
poslanice Hebrejima pokuava vjernicima pokazati ko je Krist. U prvom poglavlju,
osmi stih, citira Stari Zavjet i kae: ''Prijestolje tvoje, Boe, postoji vjeno,'' i: ''ezlo je
pravde, ezlo tvog kraljevskog dostojanstva.'' Tu pisac citira Psalam 45:6-7, i Krista
naziva Bogom. Moemo pronai i druge tekstove. Otkuda, dakle, ideja da je Isus
Krist Bog? Jasno smo vidjeli da je to uenje same Boije Rijei. Moda e se neko
pitati: ''A kako onda neki ne vjeruju da je Isus Bog kada to Biblija jasno kae?'' Pa oni
koji nee vjerovati da je Isus Bog, imaju neka objanjenja za tekstove koje smo
vidjeli. Na primjer, za tekst iz proroka Izaije, gdje Izaija Krista naziva Bog silni, oni
kau da Isus jeste Bog silni, ali nije svesilni. I tako su, navodno dokazali da Isus nije
svemogui Bog. Za Rimljane 9:5 kau da prije rijei Bog treba staviti taku, tako da
se rijei ''Bog blagoslovljen u vjekove'' ne odnose na Krista. Navodno mogu tako
objasniti i sve druge tekstove. Takva objanjenja bi povrnog itaoca mogla i
zadovoljiti, ali ne i ozbiljnog istraivaa Biblije. Da bi dokazali da je Isus stvarno Bog
blagoslovljen u vjekove, pogledat emo jo mnotvo biblijskih dokaza:
2.3. Tekstovi koji govore o jednakosti Sina s Ocem
Na tekstove koje smo gore naveli, oni koji se bore protiv Trojstva kau da Sin
jeste Bog, ali ne pravi - ravan Ocu, nego manji. On je za njih stvorenje koje je, eto,
zasluilo da se zove bog (malim slovom). Pogledajmo tekstove koji govore o
jednakosti Sina s Ocem:
"Budui da u njemu ( Kristu ), stanuje stvarno sva punina boanstva." (Kol 2:9)
Postavimo pitanje na gornji tekst:Koliko boanstva stanuje u Kristu? Odgovor je: Sva
punina. Dakle, on nije manji Bog, niti pola Boga, nego sva punina. "Jer Otac ne sudi
nikomu, ve je sav sud dao Sinu, da svi potuju Sina kao to potuju Oca." (Iv 5:23)
Postavimo, opet, pitanje na tekst: Kako treba potivati Sina? Tekst kae - kao i Oca.
To nam pokazuje jednakost Sina s Ocem. Da je Sin manji od Oca, ili da je ak
stvorenje, ne bi Ga smjeli potivati kao Oca. tovie, to bi bio grijeh, jer Biblija jasno
kae da je grijeh iskazivati tovanje stvorenju umjesto Stvoritelju (Rim 1:25). U Bibliji
jasno vidimo da Krista tuju i On prima to tovanje, za razliku od Petra, Pavla i
anela (Dj 10:25, 26; Dj 14:13-15; Otk 22:8,9). Kako, dakle, objasniti ovaj stih osim
da je Sin jednak Ocu?

"Teite za onim za ime treba da teite u Kristu Isusu! On, boanske naravi, nije se
ljubomorno drao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje liio uzevi narav sluge i
postavi slian ljudima. Kad postade kao ovjek, ponizi sam sebe postavi posluan
do smrti, i to smrti na kriu. Zato ga Bog uzdie na najviu visinu i dade mu jedincato
ime koje je iznad svakog drugog imena, ... " (Fil 2:5-9) Ovdje vidimo Krista koji je
boanske naravi. On trajno postoji kao Bog, to znai da je jednak i jedno s Bogom.
Ali, On nije gledao samo na svoju korist, kao to to ljudi obino rade, nego je mislio i
3

Srednjovjekovna filozofija

Belma Halilovi

na nau korist, pa je privremeno napustio slavu koju je imao, te siao na zemlju

postavi ovjek. Meutim, na zemlji nije ostao trajno, nego se vratio u boansku
slavu koju je imao i prije postanka svijeta. (Iv 17:5, Iv 6:62). Ovaj tekst nam jasno
govori o Kristovoj jednakosti s Ocem. Prema ovim tekstovima treba nam biti jasno da
je Krist Bog, i ne samo to, nego Bog jednak Bogu Ocu.
2.4. Imena koja se koriste za Boga, koriste se i za Krista
Postoje mnoga imena koja se koriste za Boga u Bibliji, kao to su: Spasitelj,
Pastir, Jahve pravda naa (Jer 23:6), Gospodar, Stijena, itd. To moemo itati sami.
Zajedno pogledajmo neka detaljnije:
Prvi i Posljednji. U Izaiji 44:6 i 48:12, Jahve sam za sebe kae da je "Prvi i
Posljednji". U Otkrivenju 1:17, Krist je "Prvi i Posljednji." Jasno je da obino vie ljudi
nosi jednaka imena, ali Prvi i Posljednji moe biti samo jedan, a to je Bog. U
Otkrivenju 1:8, Svemogui Bog je Alfa i Omega, a u Otk 20:13, Krist je Alfa i Omega.
Alfa i omega su prvo i posljednje slovo grkog alfabeta. To ustvari znai isto to i prvi
i posljednji. Ja jesam, je jedno od imena za Boga (gr. ego eimi). U knjizi Izlaska 3:14
(i Iza 48:12), Bog se Mojsiju objavljuje pod tim imenom. U Ivanovom evanelju Isus
koristi ovo ime. Isus je rekao idovima: ''Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ete u grijesima
svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da 'Ja jesam,' umrijet ete u grijesima svojim.'' (Iv
8:24) Sin Boiji jo je jedno Isusovo ime. Ono vrlo jasno govori o boanstvu Isusa
Krista. Ime Sin Boiji moe imati ire znaenje, ali je zanimljivo vidjeti kako su idovi i
apostol Ivan razumjeli ovo ime kada ga je Isus koristio. Kada su idovi uli da se Isus
naziva Sin Boiji i da je jedno s Ocem, rekli su da huli, jer se pravi da je Bog: "Isus im
odgovori:
'Mnoga vam dobra djela Oeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?'
Odgovorie mu idovi: 'Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: to ti
-ovjek - sebe Bogom pravi'" (Iv 10:32, 33). Neki tvrde da Isus nije Bog, jer je Sin
Boiji. Meutim, mi ovdje vidimo ta je ime Sin Boiji znailo za prve sluatelje. To je
znailo da je Isus Bog. U Iv 5:18 apostol Ivan je zapisao sljedee: ''Zbog toga su
idovi jo vie gledali da ga ubiju jer je ne samo krio subotu nego i Boga nazivao
Ocem svojim izjednaujui sebe s Bogom.'' Vidimo da i je i apostol Ivan zakljuio da
se Isus izjednaava s Bogom jer Ga je nazivao svojim Ocem. (Zato nije ni udo da
Ivan pie: ''Rije bijae Bog''.)

Dakle, imena Isusa Krista govore da je On Bog. Neki tekstovi u Starom Zavjetu koji
govore o Jahvi, u Novom Zavjetu se primjenjuju na Krista U estom poglavlju knjige
Izaije proroka, Izaija opisuje vienje koje je imao. Tu kae da je vidio Gospoda Jahvu
nad Vojskama govorei ovim rijeima:
"Jao meni, propadoh, jer ovjek sam neistih usana, u narodu neistih usana
prebivam, a oi mi vidjee Kralja, Jahvu nad Vojskama!" Dalje kae da je uo glas
Gospodnji kako mu kae: "Koga da poaljem i tko e nam poi?" Izaija je odgovorio:
"Evo me, mene poalji!" Tada mu Gospod kae: "Idi i reci tom narodu: Sluajte dobro,
al' neete razumjeti, gledajte dobro, al' neete spoznati. Oteaj salom srce tom
4

Srednjovjekovna filozofija

Belma Halilovi

narodu, oglui mu ui, zaslijepi oi, daoima ne vidi, da uima ne uje i srcem ne
razumije kako bi se obratio i ozdravio."
Ovo je, dakle, tekst iz Starog Zavjeta. Pogledajmo kako to tumai apostol Ivan. On u
svom Evanelju (Iv 12:37-43), govorei o Kristu kae da je inio mnoga udesa pred
narodom, ali Mu nisu vjerovali. Dalje citira tekst iz Izaije koji smo gore naveli. Ivan ga
tumai na sljedei nain:
"To ree Izaija kad je vidio slavu njegovu i o njemu govorio." Iz konteksta (vidi 42.
stih) vidimo da se radi o Kristu. Dakle, Ivan kae da je Izaija vidio Kristovu slavu, a
vidjeli smo da sam Izaija kae da je vidio Jahvu nad Vojskama. Za apostola Ivana
Krist je Jahve, Bog Svemogui. U Psalmu 68:18, pie: "Jahve sa Sinaja u Svetite
dolazi! Na visinu uzae vodei sunje, na dar si ljude primio pa i one to ne ele
prebivati kod Boga." U poslanici Efeanima (Ef 4:7-11) apostol Pavao govori o Kristu
koji je dao darove, te citira isti tekst iz Psalma 68. Dalje Pavao pie: "Ono 'uzae' to drugo znai nego to da je najprije i siao u donji kraj zemlje? Sam koji sie jest i
onaj koji uzae iznad svih nebesa da ispuni sve." A to je Krist. Dakle, Krist je Jahve.
Kroz proroka Izaiju, Jahve kae: ''Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje,
jer ja sam Bog i nema drugoga! Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina,
rije neopoziva, da e se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome e se svaki
jezik zaklinjati..''
Pavao apostol u poslanici Filipljanima 2:10 i 11 kae: ''...da se na ime Isusovo prigne
svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki e jezik priznati: 'Isus Krist
jest Gospodin!' - na slavu Boga Oca.'' Isus je, dakle, Jahve pred kim e se pokloniti
svako koljeno. URimljanima 10:13 apostol Pavao govorei o Kristu kae da ko god
zazove ime Gospodnje, spasit e se. Prorok Joel kae da e oni koji prizivaju ime
Jahvino biti spaeni (Joel 3:5).
Da li ima dva imena po kojima se trebamo spasiti? Biblija jasno kae da je samo
jedno ime dano ljudima po kojem se trebaju spasiti. To ime je Isus Krist, a On je
Jahve. to rei na ovo? Jasno je dakle da je Isus Krist Jahve. Postoje i drugi slini
primjeri. (Vidi Ps 8:2,3 i Mt 21:15-17; Ps 102 i Heb 1:10-12; Zaharija 11:12,13 i Mt
26:14, 15; Iza 40:3-5 i Mt 3:3, itd.)

2.5. Djela koja je inio i ini Bog, ini i Krist

Prva reenica u Bibliji kae da je Bog u poetku stvorio nebo i zemlju. U
poslanici Hebrejima (Heb 1:10), govorei o Kristu kae: "Ti si, Gospodine, u poetku
udario temelje zemlje, a nebesa su djelo ruku tvojih." Taj Bog, koji je u poetku
stvorio nebo i zemlju jeste Krist. Neki e rei da je Bog sve stvorio kroz Krista. Prvo je
stvorio Krista, pa kroz Njega sve ostalo. Ali Biblija ne kae Jahve koji sam sve
stvorio, koji sam nebesa sam razapeo, i uvrstio zemlju bez pomoi iije."
Vidimo da je Jahve Bog sam stvorio nebesa i zemlju, i to sam, bez iije pomoi, a
vidjeli smo da je Krist stvorio nebo i zemlju. Zakljuit moemo da je Krist Bog Jahve.
Sljedee to emo pogledati je da se Isus u Novom Zavjetu objavljuje kao onaj koji
5

Srednjovjekovna filozofija

Belma Halilovi

istrauje srca i bubrege, to je prema Starom Zavjetu djelo Jahvino. Isus je rekao
sljedee rijei:
''I znat e sve crkve: Ja sam 'Onaj koji istrauje bubrege i srca' - i 'dat u' vam
'svakomu po djelima.'" (Otk 2:23) Preko proroka Jeremije Jahve govori sljedee: ''Ja,
Jahve, istraujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju,
prema plodu ruku njegovih.''(Jer 17:10)
Ovim Isus vrlo jasno kae da je On onaj starozavjetni Bog Jahve. Dalje moemo
vidjeti kako Isus prima i usliava molitve. U Evanelju po Ivanu vidimo Isusa kako ui
svoje uenike da mu se mole: ''Ako me to zaitete u moje ime, uinit u." (Iv 14:14)
Pisac poslanice Hebrejima, govorei o Kristu kao velikom sveeniku, ohrabruje nas
da s pouzdanjem pristupamo prijestolju milosti (Heb 4:16). U Djelima apostolskim
vidimo Stjepana kako se moli Gospodinu Isusu rijeima: ''Gospodine Isuse, primi moj
duh!'' (Dj 7:59) Postoje i drugi biblijski primjeri.
ta nam ovo govori?
U Bibliji je jasno da Bog ne dozvoljava ljudima da se u molitvi obraaju umrlim
ljudima, niti anelima i arkanelima (stvorenjima). Oni koji su tako radili smatrani su
idolopoklonicima. Upuivati molitve Kristu nije nita drugo nego smatrati ga Bogom.
Krist oprata grijehe. Kada su farizeji i pismoznanci ovo vidjeli rekli su: ''Ko moe
opratati grijehe osim Bog jedini?'' Niko i ne moe opratati grijehe koje smo uinili
protiv Boga, osim On sam. Budui da Krist to ini, pokazuje da On jeste Bog.

2.6. Osobine koje ima Bog (Otac) ima i Sin

Iz Biblije vidimo da je Bog sveprisutan, bezgrean, nepromjenljiv, sveznajui,
svemogui, itd., ali je Krist takoer. Bog je vjean, i Krist je. Ovo pogledajmo
detaljnije. Prorok Mihej, proriui Kristovo roenje kae: "A ti, Betleheme Efrato,
najmanji meu kneevstvima Judinim, iz tebe e mi izai onaj koji e vladati
Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vjenih vremena." (Mih 5:1)
Apostol Pavao u poslanici Hebrejima pie: "..za Sina, naprotiv, veli: 'Prijestolje tvoje,
Boe, postoji vjeno'..." (Heb 1:8). Izaija Ga naziva Otac Vjeni (Iza 9:5). Ova nam
Kristova osobina govori da On nije stvoren4, nego je od vjenosti, kao sam Bog
Otac. To je jasan dokaz Kristovog boanstva.

Srednjovjekovna filozofija

Belma Halilovi

2.7. Krist prima boansko tovanje

Da li Krista trebamo astiti i tovati? Ako bi Krist bio stvorenje, tovati Ga bilo
bi idolopoklonstvo. Rije Boija nam kae da je potpuno pogreno astiti i tovati
stvorenje umjesto Stvoritelja (Rim 1:25). To izaziva Boiji gnjev. Ali Biblija ui da se
Krista treba astiti i tovati jednako kao Boga Oca i zajedno s Ocem. Isus je rekao da
svi treba da aste Sina kao to aste Oca (Iv 5:23). U Otkrivenju vidimo primjer kako
se Krist tuje zajedno s Ocem: ''I zaujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod
zemljom, i u moru - sve na njima i u njima govori: 'Onomu koji sjedi na prijestolju i
Jaganjcu blagoslov i ast, i slava i vlast u vijeke vjekova!' I etiri bia ponavljahu:
'Amen!' A starjeine padnu niice i poklone se.'' (Otk 5:13,14)
Jaganjac je Isus Krist. Vidimo da sva stvorenja slave Oca i Sina, a starjeine se
klanjaju pred Njima. Ako Isus nije Bog, onda je ovaj tekst dokaz da i u nebu ima
idolopoklonstva. Ali Isus je Bog, i u nebu nema niti e biti idolopoklonstva. Isus prima
boansko tovanje kako i zasluuje. U Evaneljima i Djelima moemo vidjeti mnoge
primjere kako se apostoli i drugi klanjaju pred Kristom i On to prima, za razliku od
apostola i anela, koji su odbili da im ljudi iskazuju tovanje, jer ono pripada samo
Bogu. Bog ustvari i zapovijeda da se Krist tuje. U Heb 1:6 kae:
''A opet, kad uvodi Prvoroenca u svijet, govori: 'Nek pred njim niice padnu svi
aneli Boji.'" Ne samo da Ga ljudi tuju, nego i aneli. Jo je zanimljivije da su citati
iz Psalma 97:7 ili iz Pnz 32:435 u kojima se zabranjuje tovanje idola i poziva na
tovanje Jahve.
Kroz ovih nekoliko toaka, vidjeli smo da je Sin, Isus Krist, ustvari Bog. Bog je Otac,
ali je Bog i Sin, a nisu dva Boga, nego jedan, jer su te dvije osobe, Otac i Sin -jedno.
Filip je pitao Isusa: "Gospodine, pokai nam Oca i dosta nam je!" Isus je odgovorio:

"Toliko sam vremena s vama - odgovori mu Isus - i ti me, Filipe nisi upoznao? Tko je
vidio mene, vidio je i Oca.(.) Zar ne vjeruje da sam ja u Ocu i da je Otac u meni?"
Isus je, u Iv 8:19, rekao ''Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca moga.'' Da
li ikakvo stvorenje moe rei ovakve rijei? Koje stvorenje moe rei da je upoznati
njega isto to i upoznati Boga, ili vidjeti njega isto to i vidjeti Boga? Trebalo bi nam
biti jasno da to ne moe rei niko osim samoga Boga. Vano je da zapamtimo da je
Isus Krist Bog. On nema poetka ni kraja. On je sva punina boanstva, jednak Bogu
Ocu.
Vidjet emo poslije da je i Duh Sveti Bog, te tako imamo tri osobe a jedan Bog. Osim
to je Sin, Isus Krist - Bog, On je, takoer, i ovjek. U prethodnom tekstu smo citirali
Rijei iz poslanice Filipljanima, gdje nam apostol Pavao kae da se Krist jedno 5
Apostol ustvari citira stari grki prijevod Starog Zavjeta koji se zove Septuaginta
(LXX). vrijeme liio svoje jednakosti s Bogom, te uzeo narav sluge, tj. postao ovjek.

Srednjovjekovna filozofija

Belma Halilovi

3. DUH SVETI
(Duh Boiji, Duh Jahvin, Duh Kristov, Duh Sina, Duh Isusov, Duh Slave, Duh Istine,
Duh posvetitelj, Duh milosni i molitveni, Duh vjeni...)
Ko je Duh Sveti?
Neki koji tvrde da Trojstvo ne postoji, govore da je Duh Sveti neka neosobna
sila. Drugi, pak, tvrde da se radi o Muhamedu. Trei govore o nekom stvorenom biu.
Ono to emo nedvojbeno vidjeti iz Biblije je to da je On osoba i to Boanska osoba Bog.
3.1. Duh Sveti je bie, osoba
Biblija Duhu Svetom pridaje osobine koje moe imati samo osoba.
Pogledajmo neke tekstove koji to jasno pokazuju: ''I ne alostite Duha Svetoga,
8

Srednjovjekovna filozofija

Belma Halilovi

Bojega, kojim ste opeaeni za Dan otkupljenja!''(Ef 4:30) Apostol Pavao ovdje pie
zajednici vjernika u Efezu i opominje ih da ne aloste Duha Svetog.
U reenicama koje je apostol napisao prije i poslije ove, on govori o raznim grijesima
koje vjernici moraju odbacivati. Usred tog nabrajanja upozorava da se Duh Sveti ne
alosti. Moemo zakljuiti da grijehom vjernik alosti Duha Svetog kojim je
zapeaen za dan otkupljenja. to o Duhu Svetom moemo rei na temelju ovoga
teksta osim da je On osoba koja posjeduje emocije (alosti se), kao i svaka druga
osoba. Zar pored ovakvog teksta moemo rei da je Duh Sveti neosobna sila? Osim
toga vidimo i sljedee osobine koje jasno pokazuju da je Duh Sveti osoba: Biblija
kae da Duh Sveti istrauje (1. Kor 2:10,11), govori, uvjerava ljude, pokazuje (Post
6:3, Iv 16:8), nanovo raa, stvara, ui, pomae, posreduje, postavlja, alje, daje
duhovne darove, itd. Sve su to odlike koje su nespojive sa nekom neosobnom silom.
Ako razmislimo samo odarovima koje daje Duh Sveti (vidi 1.Kor 12), bit e nam jasno
da se radi o jednoj kompletnoj osobi.Kada bi Duh Sveti bio samo sila, On ne bi
mogao dati vjernicima nita drugo osim moda silu. Meutim, u navedenom tekstu
vidimo da On daje mudrost, znanje, vjeru, dar ozdravljanja, uiteljstva, apostolstva,
itd. Kako bi mogla neosobna sila nekome dati dar uiteljstva, ili npr. znanja? I jo
tekst kae da to Duh daje po svojoj volji, svakome kako hoe (12:11).
Kako moe ovjek biti tako nepoten i rei da je Duh Sveti samo sila (jer On jeste i
sila) a ne stvarna osoba? Kako moe rei da ovi tekstovi u Bibliji, koji o Duhu govore
kao o osobi, su samo slikoviti nain izraavanja?
Jedan brat je dobro primijetio da, kada bi Duh Sveti bio samo sila, onda neki tekstovi
ne bi imali smisla. Npr.: ''Isusa iz Nazareta 'Bog pomaza Duhom Svetim' i snagom.
(Dj 10:38) Ako bi Duh Sveti bio samo sila, onda bi ovaj tekst mogli prevesti: ''Isusa iz
Nazareta Bog pomaza silom i silom ''.
Ako je Duh Sveti osoba, a jeste, pitajmo se kakva. Ko je On? Tekstovi koji direktno
govore o Duhu kao o Bogu Petar mu ree: "Ananija, zato ti Sotona ispuni srce te si
slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrka imanja? Da je ostalo neprodano, ne bi li
tvoje ostalo; i jedno prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zato si se na takvo to odluio?
Nisi slagao ljudima, nego Bogu!"(Dj 5:3,4). Ovdje vidimo Apostola Petra u dogaaju
sa Ananijom i Safirom. Petar u treem stihu kae da je Ananija slagao Duhu Svetom,
a u etvrtom stihu kae: "Nisi slagao ljudima, nego Bogu." Za Petra je slagati Duhu
Svetomu slagati Bogu. ''Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.
A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se
Gospodnjem preobraavamo u istu sliku - iz slave u slavu.'' (2.Kor 3:16-18)
''Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." (Iv 4:24). Ove
tekstove neemo ni komentirati. Rijei koje je rekao Jahve pripisuju se i Duhu
Svetom U knjizi proroka Jeremije nalazimo sljedee rijei: "Evo dolaze dani - rije je
Jahvina - kad u s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez. Ne
Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem
iz zemlje egipatske, Savez to ga oni razvrgoe premda sam ja gospodar njihov rije je Jahvina. Nego, ovo je Savez to u ga sklopiti s domom Izraelovim poslije
onih dana - rije je Jahvina: Zakon u svoj staviti u duu njihovu i upisati ga u njihovo
srce. I bit u Bog njihov, a oni narod moj. I nee vie uiti drug druga ni brat brata
govorei: 'Spoznajte Jahvu!' nego e me svi poznavati, i malo i veliko - rije je
Jahvina - jer u oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neu vie
9

Srednjovjekovna filozofija

Belma Halilovi

spominjati."(Jer 31:31-34) Apostol u poslanici Hebrejima tumai ovako (citirajui gore

navedeni tekst6): ''A to nam svjedoi i Duh Sveti. Poto je doista rekao:'Ovo je Savez
kojim u se svezati s njima nakon ovih dana', Gospodin govori: 'Zakone u svoje
staviti u njihova srca i upisati ih u duu njihovu. I grijeha se njihovih i bezakonja
njihovih neu vie spominjati.'" (Heb 10:15) Vidimo da Jeremija tvrdi da je ovo rije
Jahvina, a apostol objanjava da je to Duh Sveti. Dakle, Jahve Bog je i Otac i Sin i
Duh Sveti. U knjizi proroka Izaije u estom poglavlju vidimo kako Gospod
Jahvepoziva proroka Izaiju. U devetom i desetom stihu Gospod kae:
On odgovori: "Idi i reci tom narodu: 'Sluajte dobro, al' neete razumjeti, gledajte
dobro, al' neete spoznati.' Oteaj salom srce tom narodu, oglui mu ui, zaslijepi oi,
da oima ne vidi, da uima ne uje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i
ozdravio."(Iza 6:9,10) U Djelima apostolskim apostol Pavao govori sljedee:
''Nesloni tako meu sobom, stadoe se razilaziti kadli im Pavao ree jo jednu rije:
"Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku ree ocima vaim: "Idi k tomu narodu i reci mu:
Sluat ete, sluati - i neete razumjeti; gledat ete, gledati -i neete vidjeti! Jer
usalilo se srce naroda ovoga: ui zaepie, oi zatvorie da oima ne vide, uima ne
uju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izlijeim."(Dj 28:25-27 ) U Izaiji proroku
pie da je to rekao Jahve, a Pavao apostol bez ikakvog objanjenja kae da je to
rekao Duh Sveti. ta rei na ovo osim da je Duh Sveti Gospod Jahve? (Vidjeli smo
da apostol Ivan ovo tumai i primjenjuje na Krista jer Jahve je Otac, Sin i Duh Sveti.)

3.2. Djela koja je inio i ine Bog i Isus, ini Duh Sveti
Duh govori preko proroka Kada Biblija govori o Boijim prorocima i njihovim
porukama, kae da je ustvari Bog govorio preko njih. Ono to su proroci govorili u
ime Boije je ustvari nadahnuta Boija Rije. U poslanici Hebrejima apostol pie
ovako: ''Vie puta i na vie naina Bog neko govorae ocima po prorocima; ''(Heb
1:1).
Slino moemo vidjeti i na mnogim drugim mjestima. Meutim, ista Biblija uporedo
tvrdi da je Duh Sveti govorio po prorocima. U prolom poglavlju smo vidjeli da je
Jahve govorio proroku Izaiji, a da apostol Pavao u Djelima apostolskim kae da je to
govorio Duh Sveti (Iza 6:9, Dj 28:25). Duh Sveti je stvarao Biblija jasno kae da je
Bog stvorio svijet i ovjeka na zemlji. Takoer kae da je Isus Krist stvorio nebo i
zemlju (vidi Post 1:1 i Heb 1:7-10). Ista Biblija jo kae da je Duh Sveti stvorio svijet i
ovjeka. Job u svojoj knjizi kae:
"Ta i mene je duh Boji stvorio, dah Svesilnoga oivio mene." (Job 33:4) U trideset i
treem Psalmu psalmista kae: "Jahvinom su rijeju nebesa sazdana i dahom7 usta
njegovih sva vojska njihova."(Ps 33:6) Duh nanovo raa U Evanelju po Ivanu, Isus
ui Nikodema o nanovom roenju od Duha Svetog (roenju odozgo) koje se dogaa
po vjeri u Isusa Krista. Apostol Ivan u svojoj prvoj poslanici ui da je onaj koji vjeruje
da je Isus Krist, od Boga roen. Da li to znai da se trebamo roditi i od Boga i od
Duha Svetoga? Ne, to je jedno te isto. U vjerniku stanuju Otac, Sin i Duh Sveti Biblija
ui da je vjernik hram Boiji (1.Kor 3:16, 2.Kor 6:16). U 2. Korinanima 6:16, kae da
10

Srednjovjekovna filozofija

Belma Halilovi

je vjernik hram Duha Svetoga. Duh Sveti je dakle Bog. U Evanelju po Ivanu (Iv
14:23) Isus govori da e se On i Otac nastaniti kod vjernika, a prije toga (Iv 14:15-17)
da e Duh Sveti biti u vjerniku. Ako ove tri osobe nisu jedan Bog, onda bi ovo bila
totalna zbrka. Osobine Duha su Boije osobine itajui Bibliju, mi moemo uoiti
neke osobine koje ima Bog. Moemo primijetiti da je On vjean, svet, sveprisutan,
istina, ljubav, itd. Biblija nam pokazuje da te osobine vae i za Duha Svetog.
Pogledajmo detaljnije:
U Jeremiji 23:24 Bog kae da On ispunja nebo i zemlju. Znai da je Bog svuda
prisutan. Sa bilo kojeg mjesta u kosmosu moemo uputiti molitvu Bogu i On je tu
prisutan da nas uje. Sveprisutnost je takoer istina i za Duha Svetog. U Ps 139:7,
kralj i prorok David kae: "Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica
pobjegnem?" Dakle, i Duh Sveti je svuda prisutan. Boija osobina je, takoer, i
vjenost. Bog postoji u vjenosti. On je bio, jeste i biti e. Biblija ui da je i Duh Sveti
vjean. U poslanici Hebrejima pisac Ga naziva vjeni Duh .
Biblija ui da je jedna Boija osobina i istinitost. Isus za sebe kae da je On put, istina
i ivot. Duh Sveti se u Bibliji naziva Duhom istine (Iv 16:13). Zatim Biblija dalje govori
da je Duh svet, ljubav, milosni,itd. Jasno smo vidjeli da je Duh Sveti osoba, i to ne
bilo kakva, nego vjeni i istiniti Bog. Jo neki dokazi Novi Zavjet nam donosi jo neke
znaajne dokaze u prilog boanstva Duha Svetoga.
Ako Duh Sveti nije Bog, onda je sljedei tekst besmislen: ''Doista, kaem vam, sve
e se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No
pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oprotenja dovijeka; krivac je grijeha vjenoga.
Jer govorahu: 'Duha neistoga ima.'"(Mk 3:28-30) Vidimo da postoji grijeh protiv
Duha Svetoga, odnosno, ljudi grijeehulei na Njega. To pokazuje da je On osoba.
to vie, kada ovjek grijei i huli protiv Sina, moe nai oprotenje, ali ako huli na
Duha Svetoga, krivac je grijeha vjenoga. Iz teksta vidimo da su neki, za djelovanje
Duha Svetog u Kristu, govorili da je djelovanje neistog duha. Zato im Isus i govori
ove rijei.Mislim da je, takoer, vrlo opasno govoriti o Duhu Svetom ono to nije
istina, govoriti da je On samo sila ili stvorenje. Zato bi bilo neoprostivo huliti na neku
silu ili stvorenje?
Jo jedan znaajan tekst je u poslanici Korinanima: ''A nama to Bog objavi po Duhu
jer Duh sve pronie, i dubine Boje. Jer tko od ljudi zna to je u ovjeku osim duha
ovjejega u njemu? Tako i to je u Bogu, nitko nezna osim Duha Bojega.'' (1 Kor
2:10,11) ta je duh ovjeji? Teko je precizno rei, ali svakako je nematerijalni dio
ovjeka, njegov unutranji ivot koji nije vidljiv izvana.
Duh ovjeiji je nerazdvojan od ovjekove osobe. Apostol Pavao usporeuje duh
ovjekov i ovjeka s Duhom Boijim i Bogom. Duh ovjeji zna sve ono to se
dogaa u ovjeku, a tako i Duh Boiji zna ono to je u Bogu, jer On je jedinstven s
Bogom i nerazdvojan, odnosno jednak s Bogom. Iz ovoga vidimo da je Duh Sveti
sveznajui Bog, jer zna sve to je u Bogu. Zar bi ta drugo mogli zakljuiti iz ovoga
teksta? Ako razmiljamo dalje, moemo vidjeti jo neke injenice. U Starom Zavjetu
vidimo da su proroci govorili u ime Jahve. Kada bi neto prorokovali rekli bi: ''Ovako
govori Jahve'', ili ''Rije je Jahvina''. Kada Novozavjetni proroci proriu, itamo da
11

Srednjovjekovna filozofija

Belma Halilovi

kau: ''Ovo veli Duh Sveti...'' (Dj 21:11), ali i ''Krist govori u meni'' ( 2. Kor 13:3). Zar
su ovo novi Bogovi ili se Jahve potpuno objavljuje kao trojedini Bog?

4. NAUKA O TROJSTVU KROZ HISTORIJU

Odakle dolazi nauka o Trojstvu? Gdje su poeci Trojstva? Da li u poganstvu,
crkvenim koncilima, ili u Bibliji? Svakako ni jedno, ni drugo, ni tree. Trojstvo nema
poetka, niti kraja. Trojstvo postoji od vjenosti, i to u onom obliku u kojem Ga i
danas poznajemo. Objava nauke o Trojstvu poinje prvim stihovima Biblije. U prva
dva stiha vidimo Boga, ali i Duha i Rije. Poevi od prvih stihova Biblije, istina o
Trojstvu se objavljuje sve detaljnije. Ona svoj vrhunac dostie u Novom Zavjetu. ini
se suprotno mnogim miljenjima, ali mi nemamo to dodati niti oduzeti od
novozavjetne objave Trojstva. Postavlja se pitanje koliko su ljudi kroz povijest shvatili
da je Bog Trojstvo? Ili, kada su poeli jasno shvaati trojstvenu Boiju prirodu?
Znamo da ve Stari Zavjet objavljuje Trojstvo. Vidimo mnoinu u boanstvu i upoznati
smo s Mesijom i Duhom Svetim. Ali, da li su vjernici ovo shvatili? Sa sigurnou
moemo rei da su poznavali istinu o jednom Bogu, a da li su shvatili mnoinu unutar
boanstva? Mogue je da su idovi imali ideju o boanstvu Mesije (vidi Mt 26:63-66).
to se tie konanog razumijevanja Trojstva, sva literatura upuuje na novozavjetni
period. Jasno razumijevanje trojstvene Boije prirode vidljivo je kod novozavjetnih
pisaca Biblije. Oni piu o Ocu, Sinu i Duhu Svetom, njihovom djelovanju, prirodi,
osobinama i odnosima. Meutim, problemi nastaju kasnije kod tumaenja ove
objave. Nakon zavretka Novog Zavjeta, ve u drugom stoljeu, javljaju se neka
krivovjerja o Trojstvu. (Suoavanje s prvim krivovjerjima vidimo ve i u vrijeme
apostola.) Budui da Biblija jasno objavljuje da je Bog jedan, ali takoer Trojicu
naziva Bogom, mnogi pokuavaju ovo nekako logiki protumaiti.

12

Srednjovjekovna filozofija

Belma Halilovi

Pojavljuje se nauka koja se zove monarhijanizam. Ona se razvija u dva pravca. Prvi
se zove dinamiki monarhijanizam ili adopcijanizam. Oni koji su zastupali ovu
herezu, u Kristu vide ovjeka, koji je roen od djevice i Duha Svetoga. Njega je na
krtenju ispunila boanska snaga (gr. d u n amis). Tako je, ustvari, Krist posinjen.
Nije izvorni Bog.Dakle, negira Kristovo boanstvo i jednakost Ocu. ini se da je prvi
predstavnik ovog nauavanja bio Teodot iz Bizanta. On je 190. god. doao u Rim
propovijedajui svoju nauku. Izopen e iz crkve zbog svog nauavanja. Drugi pravac
monarhijanizma je modalizam. Prvi zagovornik ovog krivovjerja smatra se da je Noet
iz Smirne. On je tumaio da je Bog jedan, ali i da je Krist istovjetan s Ocem, te je iz
toga zakljuio da je Otac postao ovjek i trpio na kriu. Noet je iskljuen iz crkve.
Kasnije je herezu propovijedao Sabelije (po kome se i zove sabelijanizam), poetkom
treeg stoljea. On ui da se Jedan Bog objavljuje nekad kao Otac, nekad kao Sin, a
nekad kao Duh Sveti. Nema dakle tri osobe, nego jedna, koja se objavljuje u tri oblika
(modusa). Ovo je, dakle, jedan oblik nauavanja o Trojstvu. Ui se da je Bog jedan, a
istovremeno prepoznaje da su Otac, Sin i Duh Sveti Bog i to u potpunosti. Pogreno
je to to se ne vidi da su Otac, Sin i Duh sveti tri osobe, a ne jedna. Modalizam je
vie bio prihvaen od strane obinih ljudi, koji su bili svjesni Boije jedinstvenosti, ali i
potpunog Kristovog boanstva, dok je dinamiki monarhijanizam pristae nalazio vie
u intelektualnim krugovima.

Kod pitanja o Kristu (Logosu) vidimo kako se tumaenja kreu ka ekstremnim

shvaanjima. S jedne strane, Krista se stavlja na nivo stvorenja, a s druge strane se
u potpunosti izjednaava s Ocem do te mjere da se negira svojstvo osobe. Znaajnu
ulogu u diskusijama o Trojstvu ima Origen (roen 185). Meutim, njegova uloga i nije
ba pozitivna. On kao da utire put najveoj herezi etvrtog stoljea, arijanizmu.
Origen ui o boanstvu Logosa (Krista), i Duha Svetoga, ali ih ne izjednaava po
boanstvu. Ui da je Sin po svojoj biti jednak Ocu (homoousios) i da je od iskona, ali
je samo Otac ''Bog od sebe'', dok je Logos ''drugotni Bog'', a Duh Sveti jo manji od
Sina. On, dakle, ui da je Sin Bog, ali ne u potpunosti jednak Ocu, nego nekako
manji. Za njega Sin nije podreen Ocu samo u slubi, nego u samom biu je
inferiorniji. Ovakva hereza se zove subordinacijonizam. Slina krivovjerja se javljaju i
prije Origena. Origen je bio jedan od glavnih linosti Aleksandrijske teoloke kole.
Osim ovih koji su drali krivovjerja, postojali su i oni koji su vjerovali biblijski. Sudei
prema kasnijem razvoju dogaaja moemo zakljuiti da nisu bili u manjini. Ovdje je
zanimljivo spomenuti i rasprave koje su se dogodile oko 260. godine. Naime,
starjeina Dionizije Rimski uputio je pismo Aleksandrijskoj opini, jer je uo da
Dionizije Aleksandrijski pie o Kristu neispravno. U tom pismu podrava Sabelija, ali
takoer pie da je potrebno vrsto vjerovati u Boiju jedinstvenost kao i u boansko
Trojstvo, a kae i to da je bogohulno govoriti o Kristu kao stvoru ili tvrditi da je bilo
vrijeme kad nije postojao ili pak ''njegovo boansko i neizrecivo raanje'' nazvati
stvaranjem. elio je da Dionizije Aleksandrijski tonije izrazi svoje miljenje. Dionizije
Aleksandrijski pie, da bi se opravdao, i kae da i on odbacuje odijeljenost Oca, Sina
i Duha, ali ostaje pri tome da su to tri ''hipostaze'' (osobe), jer bi inae Trojstva
nestalo.
Naravno, ovo sve se dogaa prije koncila u Carigradu. To je bitno primijetiti jer neki
koji piu protiv Trojstva kau da je nauka o Trojstvu formulirana (odnosno nastala) tek
13

Srednjovjekovna filozofija

Belma Halilovi

na koncilu u Carigadu. Sve ovo se deava davno prije i Nicejskog koncila. Da li je

dakle ispravno tvrditi da nauka o Trojstvu nije postojala, ili da je bila nepoznata u
prvim stoljeima crkve, prije Nicejskog i Carigradskog koncila? Svakako ne.
Druga teoloka kola onog vremena bila je u Antiohiji. Lucijan, koji se smatra
osnivaem ove kole, o Kristu je uio subordinacijski. Iz ove kole izlazi Arije koji je u
krivovjerju otiao puno dalje. On ui da Krist nije pravi Bog. Od Boga se razlikuje u
biti, nije vjean, svemoan, suveren. Za Arija Krist je stvoreno bie. Moda je na
Arijevu nauku imao utjecaja gnosticizam, koji je uio da je tijelo zlo. Tako je bio
problem prihvatiti Boije utjelovljenje (ovaj problem vidimo i u Prvoj Ivanovoj
poslanici). Tako je Arije Isusa spustio na nivo stvorenja, ali je dozvolio da Ga se
naziva Bog.
Uskoro su, na sinodi u Aleksandriji (318. god.), egipatski i libijski starjeine izopili
Arija i jo nekoliko propovjednika. Time problem nije rijeen, jer je Arije nastavio
djelovanje. Zbog ozbiljnosti problema koji su nastali, Konstantin saziva Prvi Nicejski
sabor 325. god. Ovom saboru je je sudjelovalo oko 300 crkvenih starjeina iz cijelog
kranskog svijeta. Nakon dugih i estokih rasprava doneseno je i prihvaeno tzv.
nicejsko vjerovanje. Arije i njegove pristae su izopeni i prognani. Nareeno je da se
njihovi spisi spale.
Znaajnu ulogu na nicejskom saboru, a i kasnije, imao je akon Atanazije, koji je
kasnije postao starjeina. Meutim, i nakon nicejskog koncila vode se diskusije i
polemike. Nicejsko vjerovanje kae da je Sin istobitan (homoousios) s Ocem. Neki
koji su se odvojili od strogog arijevstva (umjereni poluarijevci) ele izraz isto b ita n
promijeniti uslian (homoiousios).
Godine 381. Teodozije saziva drugi opi, Carigradski koncil. Na njemu se potvruje
Nicejsko vjerovanje i proiruje kratkim dodacima. To se zove nicejsko ilinicejskocarigradsko vjerovanje i izgleda ovako: Vjerujem u jednoga Boga, Oca
svemoguega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga
Gospodina Isusa Krista, jedinoroenoga Sina Boijega, roenog od Oca prije svih
vjekova, Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Roena,
ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi
naega spasenja siao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i
postao ovjekom. Raspet takoer za nas: pod Poncijem Pilatom muen i pokopan. I
uskrsnuo trei dan, po Svetom Pismu. I uzaao na nebo: sjedi s desne Ocu. I opet e
doi u slavi suditi ive i mrtve, i Njegovu kraljevstvu nee biti kraja. I u Duha Svetoga,
Gospodina i ivotvorca; koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa asti i
zajedno slavi; koji je govorio po prorocima. I u jednu svetu sveopu i apostolsku
Crkvu. Ispovijedam jedno krtenje za oprotenje grijeha. I iekujem uskrsnue
mrtvih. I ivot buduega vijeka. Amen. Kroz ovaj kratki pogled u prolost djelimino
smo se upoznali s povijesti nauke o Trojstvu u prvih nekoliko stoljea. Svrha je da
primijetimo da je u crkvi drugog, treeg i etvrtog stoljea postojalo razumijevanje
biblijske nauke o Trojstvu, i ne samo to, nego se pravovjerje vrsto branilo. Iako su
napadi lanih nauka bili jaki, pravi vjernici su ustali i jasno izrazili svoje vjerovanje u
Sveto Trojstvo. Iako su vjernici jasno izrekli to vjeruju o Trojstvu, time se nisu rijeili
mnogih krivovjerja koja su postojala, i koja su ostala sve do danas.

14

Srednjovjekovna filozofija

Belma Halilovi

5. ZAKLJUAK
Kada spominjemo pojam Trojstvo, mislimo (obino) na to da postoji jedan Bog
u tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. S tim u vezi se pojavljuju mnoga pitanja. Jedno od
njih bi bilo: ''A otkuda ta ideja da je jedan Bog u tri osobe?'' Mnogi bi ovdje dali
razliite odgovore. Svrha svega je da se oni koji vjeruju u Isusa Krista detaljnije
upoznaju sa naukom o Trojstvu kako bi se uvrstili u vjeri u Isusa Krista, ali i da se
uvjere oni koji ne vjeruju, te dou do spasenja koje je samo i jedino u Kristu. Biblija
vrlo jasno ui da je Bog jedan, a istovremeno Trojicu naziva Bog Prvo je vano da
primijetimo da Biblija jasno govori da je Bog jedan. Citirat u nekoliko tekstova koji to
pokazuju: "uj, Izraele, Jahve je Bog na, Jahve je jedan." Jedan Bog i otac sviju,
(vjernika) koji je nad svima; koji djeluje po svima i u svima stanuje.(Ef 4:6) Otac Isusa
Krista, i otac vjernika je Bog. Isus je uio da se molimo: "Oe na koji jesi na
nebesima..." On je Bog Otac.
Boanstvo Sina emo razmotriti kroz nekoliko taaka. Tekstovi koji govore da je Sin
Bog U Bibliji postoje tekstovi koji jasno i nedvosmisleno Isusa nazivaju Bogom.
Postoje mnoga imena koja se koriste za Boga u Bibliji, kao to su: Spasitelj, Pastir,
Jahve pravda naa (Jer 23:6), Gospodar, Stijena, itd. To moemo itati sami. Prva
reenica u Bibliji kae da je Bog u poetku stvorio nebo i zemlju. U poslanici
Hebrejima (Heb 1:10), govorei o Kristu kae: "Ti si, Gospodine, u poetku udario
temelje zemlje, a nebesa su djelo ruku tvojih." Taj Bog, koji je u poetku stvorio nebo
i zemlju jeste Krist. Neki e rei da je Bog sve stvorio kroz Krista. Prvo je stvorio
Krista, pa kroz Njega sve ostalo. Ali Biblija ne kae Jahve koji sam sve stvorio, koji
sam nebesa sam razapeo, i uvrstio zemlju bez pomoi iije." Iz Biblije vidimo da je
Bog sveprisutan, bezgrean, nepromjenljiv, sveznajui, svemogui, itd., ali je Krist
takoer. Bog je vjean, i Krist je.
Da li Krista trebamo astiti i tovati? Ako bi Krist bio stvorenje, tovati Ga bilo bi
idolopoklonstvo. Rije Boija nam kae da je potpuno pogreno astiti i tovati
stvorenje umjesto Stvoritelja (Rim 1:25). To izaziva Boiji gnjev. Biblija Duhu Svetom
15

Srednjovjekovna filozofija

Belma Halilovi

pridaje osobine koje moe imati samo osoba. Pogledajmo neke tekstove koji to jasno
pokazuju: ''I ne alostite Duha Svetoga, Bojega, kojim ste opeaeni za Dan
otkupljenja!''(Ef 4:30) Apostol Pavao ovdje pie zajednici vjernika u Efezu i opominje
ih da ne aloste Duha Svetog. Duh govori preko proroka Kada Biblija govori o
Boijim prorocima i njihovim porukama, kae da je ustvari Bog govorio preko njih.
Ono to su proroci govorili u ime Boije je ustvari nadahnuta Boija Rije. Odakle
dolazi nauka o Trojstvu? Gdje su poeci Trojstva? Da li u poganstvu, crkvenim
koncilima, ili u Bibliji? Svakako ni jedno, ni drugo, ni tree. Trojstvo nema poetka, niti
kraja. Trojstvo postoji od vjenosti, i to u onom obliku u kojem Ga i danas poznajemo.
Objava nauke o Trojstvu poinje prvim stihovima Biblije. U prva dva stiha vidimo
Boga, ali i Duha i Rije. Poevi od prvih stihova Biblije, istina o Trojstvu se objavljuje
sve detaljnije. Ona svoj vrhunac dostie u Novom Zavjetu.

6. LITERATURA
1. http://www.scribd.com/doc/7126343/Sveto-Trojstvo
2. http://www.katolici.org/katekizam.php?action=c_vidi&id=591
3. http://bs.wikipedia.org/wiki/Sveto_Trojstvo

16