1

Univerzitet u Zenici
Islamski pedagoški fakultet u Zenici

Behadir Šabanović

OSNOVNE DOGME KRŠĆANSTVA,

TROJSTVO 

Seminarski rad

Zenica, maj 2020.

 2

Univerzitet u Zenici
Islamski pedagoški fakultet u Zenici

Behadir Šabanović
Indeks br. 3715/18 ; redovni student
Odsjek za islamsku vjeronauku

OSNOVNE DOGME KRŠĆANSTVA,

TROJSTVO

Seminarski rad

Predmet: Judaizam i krščsnstvo

Mentor: dr. Zuhdija Adilović

Zenica, mjesec 2020.

 3

Sadržaj

Uvod............................................................................................................................................3

Šta znaći trojstvo?........................................................................................................................3

Kada se pojavilo trojstvo.............................................................................................................6

Dokaz iz bilije koji opovrgavaju trojstvo i božanstvenost Isusa.................................................6

Racionalni dokazi koji opovrgavaju krščanske dogme...............................................................7

Zaključak.....................................................................................................................................9

Literatura....................................................................................................................................10
 4

Uvod
Oko ličnosti Isa”a aleji sellam nije niko neutralan, jedni ga potpuno odbacuju kao što su to
židovi, drugi ga uzimaju za boga kao što su krščani, a vjerovanje muslimana je da je on
Allabhov rob i Poslanik, te na taj način islam zauzima jedan srednji stav i jedini ispravan stav.
Po pitanju Isa”a a.s svoje stavove imaju i sekte kao što su jehovni svedoci, ali zadržat čemo se
na stavovima tri nebeske religije. Judaizami Krščanstvo su nebeske religije koje su u velikom
dijelu iskrivljene, te zbog toga Allah je objavio posljednji Šerijat vjerovjesniku Muhammedu
sallallahu alejhi we sellem koji je jedini nepromjenjen,i koji če kao takav ostati do sudnjeg
dana. Po pitanjju Isa”a a.s. krščani se razilaze sa muslimanima. Muslimani na Isa”a
alejhisselam gledaju kao na Allahovog Poslanika ,vole ga i respektuju, čak Isa”a a.s. je u
islamu jedan od pet najodabranijih ljudi koji su kročili ovom planetom Zemljom. S druge
strane krščani snatraju Isusa bogom ili Božijim sinom.
Glavne dokrine krščanstva koje Islam odbacuju su :
1. Trojstvo
2. Bog Isus
3. Isus sin Božiji
4. Grijeh Adema alejhi seleam
5. Iskupljenje
Zbog opširnosti navedenih razlika, u ovom radu nastojat čemo iznijeti detaljniji pogled na
trojstvo, bez detaljnijeg ulaskau u ostale dogme krščanstva, koje se razilaze sa islamom, a
takvih je mnogo.

Šta znači trojstvo?

Kako bi smo bili što objektivniji po pitanju objašnjavanja vjerovanja krščana po pitanju
trojstva, objašnjenje smo pronašli na stranicama, koje ne iznose stavove svečenika i njihovo
tumačenje, nego stavove argumentovane na bibliji.

Kada kažemo da je Bog jedan, i da su Trojica Bog, ne možemo reći da su to tri

Boga (iako Biblija sve tri osobe zove Bog), jer Bog je jedan. Niti možemo reći da
su to tri dijela Boga, kao da bi se Bog mogao rastaviti na dijelove. Ne možemo
reći ni da se Bog objavljuje u tri oblika ili u tri vida. Kao da se nekada objavljuje
 5

kao Otac, nekada kao Sin, a nekada kao Duh Sveti. Ni to ne bi bila istina, jer
ponekad vidimo da sve tri osobe djeluju zajedno. (Anonymous, n.d.)

“Da bismo precizno i nepogrešivo shvatili i objasnili Trojstvo, potrebno je utvrditi

temeljne činjenice. Biblija uči da je Bog jedan, te da su tri osobe Bog. Bog je
Otac, Sin i Duh Sveti. Nijedna od ovih osoba nije opisana s jednim dijelom
božanskih osobina, odnosno kao jedan dio Boga, nego kao Bog u potpunosti.
Tako je Otac u potpunosti Bog, Sin je u potpunosti Bog i Duh Sveti je u
potpunosti Bog. Ali nisu tri Boga, nego jedan. Iskažimo to ovako:

·        Tri osobe su Bog.·        Svaka osoba je u potpunosti Bog.·        Bog je jedan.

Ista je suština, ista je narav, isto je božanstvo triju osoba. Ne možemo reći da je
Sin Bog, ali malo manji, ne potpuno ravan Ocu. Ili da je drugačije prirode nego
Otac. To bi bilo potpuno suprotno Bibliji koja jasno kaže da je Sin jednak Ocu, da
je Otac u Njemu i On u Ocu, te da su jedno.

Isto važi i za Duha Svetog kojem se u Bibliji daju jednake osobine kao prvoj
dvojici i stavlja Ga se na Njihov nivo (Mt 28:19). Nigdje ne vidimo nikakvu
inferiornost u biću bilo koga od Svete Trojice (u djelovanju, da, ali ne u biti ili
božanstvu). Zato Svetu Trojicu moramo smatrati u potpunosti jednakim i u
potpunosti Bogom. “(Anonymous, n.d.)

Iz samih pasusa vidimo mnogo nelogičnosti, a da bude stvar još komplikovanij krščanski
izvori kažu “Bog je uvijek postojao kao Sveto Trojstvo: Otac, Sin i Duh Sveti. Nije bilo
vrijeme kada je bio samo Otac, a ne i Sin i Duh Sveti. Sveto Trojstvo će uvijek i biti.”
(Anonymous, n.d.)
Možemo vidjeti da objašnjenja koja koriste i nisu jednostavna za shvatiti, čak je logički I
nemoguče, postavlja se pitanje kako to da je Bog objavio vjeru koja je veoma komplikovana,
a pogotovo za opče mase. O argumentima koji dematuju tvrrdnje da je Isa Bog, čemo u
nekom od sljedečih pasusa.
A prije toga još jedan navod sa stranice
 6

“Tekst pokazuje postojanje Oca i Sina prije stvaranja svijeta. Sin Božiji, Isus Krist, nije
postao Sin kada se utjelovio kroz djevicu Mariju, nego je bio Sin i prije postanka svijeta.
Kada Riječ Božija govori o stvaranju svijeta, kaže da je Otac sve stvorio po Sinu.”
Dakle radi se o dokazivanju nedokazivog.

Kada se pojavilo trojstvo

“Riječ trojstvo se čak i ne nalazi u bibliji niti u biblijskom riječniku. Isus ga nije nikada
naučavao niti ga je igdje spomenuo” (Bagil, 1996, p. 26).

Prema Bagilu (1996) trojstvo je prihvaćeno tek 325. godinem, dakle više od tri stolječa poslije
Isusa. Nema sumnje da je rimski paganizam uticao na ovu doktrinu.

Kako su krčani odstupili od Isusovog učenja Allah je poslalo Poslanika Muhammeda

sallallahu alejhi we sellem kao obnovitelja vjre da ispravi sve promjene.

Dokazi iz biblije koji opovrgavaju trojstvo i božanstvenost Isusa

Prema ibn Halilu (1994) argumenata je zaista mnogo koji ukazuju na neispravnost krščanskih
dogmi po pitanju trojstav. U starom zavjetu se navodi da je Allah jedan I da mu ništa slično
nije, a o Isusu nema ni govora, pa kako je moguče da ljudi prije Isusa nisu znali za boga na
ispravan način. Obožavanje nekoga mimo Allaha je strogo zabranjeno i za takvo djelo čak i u
ranijim narodima je se moralo kažnjavati smrču. S vjervanjem u trojstvo nije došao niti jedan
vjerovjesnik. Zatim u bibliji Isa”a a.s. kaže “A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedinog
pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa krista” U evandželju po Marku (12:28-34)
izmedžu ostalog Isus kaže “…Gospodin Bog naš jest jedini Bog” U evandželju po Marku
(13:32) se navodi: “Što se tiće onog dana I onog časa, o tome niko ništa ne zna, ni anđeli na
nebu, ni sin, već jedino Otac.” Ovdje se postavlja pitanje a zar može Bog da ne zna. Takodžer
u evandželju po Mateju (27:46) Isus govori, obrača se Bogu I pita ga zašto ga je ostravio, i
ovdje se postavlja pitanje a zar može bog od boga tražiti pomoć, zar postoji potreba za tim.
 7

Ovakvih I sličnih citata u Bibbliji je mnogo, a njihovo navodženje bi nam oduzelo mnogo
prostora, uglavnom sva ili večina se poklapaju sa Kur”anskim ajetima kao što stoji u suti
Merhjem 36. Ajet “A, Allah je doista i moj i vaš Gospodar, pa se njemu klanjajete.”

Zanimljivo da u bibliji nigdje ne postoji citat koji ukazuje na trojstvo, ali et opet krščani su
uporni u tome. Možda preciznije bi bilo reči da u bibliji postoje citati o trojstvu, ali namjerno
umetnuti iz komentara nekih svečenika, pa je se dešavalo kako navodi ibn Halilu (1994) da se
npr. U prevodu na njemački svako drugo izdanje biblije je izbacivalo citat koji ukazuje na
trojstvo, jer su bili svjesni da je umetnut iz jednog og komentra, da bi na kjraju se svečanici
dogovorili ipak da štampaju bibliju sa ovim lažnim citraom iako znaju da je umetnut.

Pa ako je se ovo dešavalo sa biblijom u vrijeme štampe, kakve su li se onda stvari I

podmetanja dešavala u vrijeme dok se biblija ručno prepisivala.

A što se tiće božanstvenosti Isusa, prema ibn Halilu (1994) krščani to argumentuju
oslovljabvanjem Isusa “Sin Božiji”, a ustvari ovdje kod ovog izraza ne bi se trebalo doslovno
tumačiti, jer izraz sin u svim jezicima znaći onaj koji je rodžen od dva roditelja. A dokaz je I
spominjanje u bibliji i drugih vjerovjesnika i dobrih ljudi sa izrazom “Sin Božiji” što jasno
ukazuje da se te riječi ne smiju tumačiti doslovno, jer bi u tom slučaju Bog imao više djece, a
ne samo Isusa.

A kada je u pitanju razlika Isusa od drugih ljudi, tj, rodžen je bez oca, u tom slučaju
odgovaramo im da je daleko veče čudo Adem a.s. jer je rodžen i bec oca i bez majke.

Tvrdnja da je Isa”a alejhi selam Bog se demantuje citatima iz biblije i logikom, a zbog
prostora detaljnije u to nečemo ulaziti.

Racionalni dokazi koji opovrgavaju krščanske dogme

“Onaj ko vjeruje u trojstvo ne vjeruje istinski u jednog Boga (ibn Halil, 1994, p. 114).
Prema ibn Halilu (1994) isitnska jednoča ne posjeduje pravu trečinu i ona nije skup jedniki.
A troje ima svoj stvarni treči dio, i ono je skup tri jedinke.
 8

Dalje argumentovanje od strane krščana kao što smo vidjeli iz njihovih izvora samo
komplikuje stvar, a ako uzmemo pri tome i razilaženje sveštenika po pitanju tumačenja ovih
stvari to dodatno čitaoca ostavlja zbunjenim.

Prema Šahinu (1997) neki od logičnih argumenata koji oporvgavaju trojstovo su

1. Ako Allah ima mnogo svojih ličnih imena I svojstava, zašto krščani to svode samo na
tri.
2. Tvrdnja da su od Boga Oca onastala druga dvojica. To bi značilo da su druga dvojica
manjkava, što ne priliči za boga.

3. Oni tvrde da Bog Sin potječe od Boga Oca. Ako time žele reći da je to
njegova nužna osobina (svojstvo), onda je i život nužna Božija osobina. Iz
toga proizilazi da je Duh Sveti njegov drugi sin. Ako, pak, žele reći da je tu
osobinu stekao nakon što je nije imao, to povlači drugu konstataciju da je
postao znan nakon što to nije bio, što je neistina i nevjerstvo, jer bi se to
odnosilo i na njegov život i značilo da je postao živ nakon što je bio mnav.

4. Nazivanje Božijeg života Duhom Svetim je nešto o čemu, na taj način, ne

govori nijedna objavljena knjiga Božija. Nazivanje Božijeg života Duhom
Svetim je plod njihovog izmišljanja i iskrivljavanja istine.

5. Oni tvrde da je riječ tj. znanje nešto što je neodvojivo od Mesije. Ako oni u
Mesiji vide sveznajuću bit Božiju koja govori, onda je i Mesija Bog Otac i to
bi značilo da je Mesija istovremeno Bog Otac, Bog Sin i Duh Sveti, a to je,
čak i po njima kao i po ostalim ljudima, zabluda i nevjerstvo.

6. Znanje je svojstvo, a svojstvo ne stvara i ne opskrbljuje. Sam Mesija, po

jednoglasnom mišljenju razumnih ljudi, ne počiva samo na svojstvu. On je po
njima tvorac nebesa i zemlje i kao takav ne može počivati samo na svojstvu.
Bog koji se obožava je Živi, Sveznajući i Svemoćni. On nije samo život,
znanje i govor. Ako bi neko molio riječima: ,,Živote Božiji, znanje Božije,
govore Božiji, oprosti mi, smiluj mi se i uputi me!", to bi za normalan razum
 9

bilo besmisleno. Zato nije dozvoljeno pripadniku nijedne vjere da se obrati

Tevratu, Evanđelju ili nekoj drugoj nebeskoj knjizi, za koju se vjeruje da je
Božija objava, da kaže: ,,Oprosti mi, ili smiluj mi se!” Vi se ipak Mesiji, koji
je po vašem vjerovanju tvorac, obraćate i molite: ,,Oprosti nam i smiluj nam
se!" Čak i u slučaju da je on Božije znanje i govor, ne može se smatrati
bogom, predmetom obožavanja, a kamoli u slučaju kad on nije ni Božije
znanje ni govor, nego stvorenje stvoreno Božijim riječima: ,,Budi, pa je bio!”
(Šahin, 1997, pp. 120 - 121).

U krščanstvo je do danas ušlo mnogo dogma koje se suprostavljaju zdravom razumu, samo
prihvatanje Pavlovog evandželja koji nikada nije video Isusa je sporno, a još više sporno je to
što Pavlova poslanica suprostavlja se jasnim i nedvosmislenim riječima Isusa.
To bi otprilike značilo da krščani u velikom mjeri uzimaju vjeru od Pavla, jer neke stvari koje
je Isus naredio, Pavle je osporio, a krščani kao dogmu uzeli ono od Pavle.

Zaključak
Ibn Hamad (1992) pitanje zaštosu prvi krščani imali potrebu da ustvrde tvrdnje o Isusu, kada
on u krajnijem slučaju nikada za sebe tako nešto nije tvrdio. Buduči da nije bilo knjige do
drugog stoljelca kada je u pitanju biblija, napravljeno je dovoljno prostora da tekstovi svjsno
ili nesvjesno izmjene. S obbzitom da su evanndželja pisali apostoli i oni poslije njih koji nisu
nikada ni vidjeli Isusa, shodno svome sječanju, a pri tome uglavnom nije bio običaj pamtiti
citate doslovno, jasno je da u bibliji samim tim mora biti dosta netačnosti, tome u prilog ide i
različitosti biblija kojih sada imamo. Kljućni argument zbog čega su bibliju izmjenili i
pogrešno shvatili je Isus kao čovjek je činio nadnaravna djela, vračao mrtvog u život, lječio
gubavca i slijepca, sve sa Božijom voljom, medžutim nakon njegovog odlaska, “magična”
ličnost se morala zadržati živa, i ideja o “sinu Božijem” se pojavljuje kao odgovarajuča
kvalifikacija svih njegovih akcija i djela.

Hvala Allahu, sa pojavom tehnologije, mnogo je lakše doći do informacija pa sebebom toga
mnogo nemuslimana je uvidjelo sporne stvari u svim ideologijama. A kao rezultat toga smiraj
pronalaze u Islamu, a to možemo vidjeti u sve češčim prelascima na islam.
 10

Literatura

a) knjige:

1. Bagil H. (1996). Krščansko-Muslimanski dijalog. Amman:Međunarodno udruženje za

pružanje pomoći

2. Ibn Halil Š. (1994). Trijumf istine. Rijad: ---

3. Ibn Hammad M. (1992). Istina o Isusu (Isa a.s.). Rijad:---

4. Šahin M. (1997). Krščanstvo. Zenica:---

b) internet stranice

N.n.(n.d.). Tumačenje nauke o trojstvu. Izvori vjere, Četvrto poglavlje

Preuzeto sa: https://sites.google.com/site/izvorivjere/tekstovi-1/sveto-trojstvo/tumacenje-
nauke-o-trojstvu (Pristupljeno: 17.5.2020)