SVEUILITE U ZAGREBU HRVATSKI STUDIJI

FILOZOFSKI FAKULTET DRUBE ISUSOVE

EGZEGEZA PERIKOPE:
Pavlova misionarska sluba (Rim 15,14-21)
SEMINARSKI RAD IZ KOLEGIJA: BIBLIJA NOVI ZAVJET: PAVAO IZ TARZA TEKSTOVI I
TEME

PROFESOR :

STUDENT :

dr. sc. Pero Vidovi

Petra Vukovi

Zagreb, lipanj, 2015.

Sadraj
Uvod.............................................................................................................................................................1
Tekstualna kritika.........................................................................................................................................1
Egzegeza......................................................................................................................................................2
R. 14:........................................................................................................................................................2
R 15:.........................................................................................................................................................3
R. 16:........................................................................................................................................................3
R. 17-19:...................................................................................................................................................3
R. 19:........................................................................................................................................................4
R. 20:........................................................................................................................................................4
R. 21:........................................................................................................................................................5
Zakljune misli:............................................................................................................................................5
Literatura:.....................................................................................................................................................6

Uvod
Poslanica Rimljanima dulja je od bilo koje druge novozavjetne poslanice, mnogo misaonija po svom
shvaanju od drugih neosporno Pavlovih poslanica, s mnogo mirnijom obradom pitanja o opravdanju i
Zakonu nego Gal. Ova poslanica najvie je prouavan Apostolov spis i sigurno Pavlovo teoloko remekdjelo.
Nije jasno kako je poelo kranstvo u Rimu, ali sigurno da je Crkva poela putati korijenje u Rim u
prvim desetljeima svoga postojanja. Vrlo je vjerojatno da utemeljenje Crkve u tom gradu nije rezultat
planiranog misionarenja, nego doseljavanje krana u glavni grad Carstva. Prvi obraenici mogli su biti iz
redova idova i prozelita koji su sluali Petrovu propovijed na Duhove. Nije vjerojatno da je Petar
osnovao Crkvu u Rimu, jer se ini da je on prvi put doao u Rim u desetljeu izmeu 50. i 60. godine.
Crkva u Rimu bila je sastavljena preteno od obraenih pogana. Glavna nauka poslanice Rimljanima bila
je spasenje odnosa vjere bez djela Zakona, a ne obrezanje i Zakon. Pavlu je stalo do toga da izloi svoje
evanelje, svoj nain prikazivanja Radosne vijesti, koja je Krist. Ipak, ova poslanica ne predstavlja sintezu
Pavlove teologije, jer u njoj nedostaju mnogi vani elementi njegove nauke. Pavao koristi priliku da izloi
temu o kojoj je dugo razmiljao: Boje spasenje koje postaje dostupno propovijedanjem evanelja,
najprije idovima a zatim poganima; spasenje koje je boanska sila, svima potrebna i svima ponuena.
Poslanica Rimljanima podjeljena je prema formi i prema sadraju. S obzirom na obe podjele, perikopa
Rim (15,14-21) prema formi pripada zakljunoj formuli, a prema sadraju pripada u odsjek Pavlovi
planovi o putovanju. U nastavku emo pomnije razraditi navedenu perikopu.

Tekstualna kritika

Za poetak emo navesti nekoliko razliitih izvora ove perikope:

Fuak: Ja sam brao moja, uvjeren...
New American Bible Text (NAB): A to se tie vas, moja brao, ja sam osobno uvjeren...
The New King James Version (NKJV): Sad ja sam siguran to se vas tie, moja brao...
1

Primjeujemo da se u svakom od navedenih izvora spominje ja. Taj ja (auto eg) vrlo je izraajan u
grkome. Pavao je istinski pohvalio ovu crkvu i potvruje tri stvari u stihu 14 o kranima u Rimu:
1. puni su estitosti
2. puni su znanja
3. kadri su opominjati jedan drugoga
Ovaj stih podrazumijeva da im Pavao ne nosi novu poruku, nego objanjava i razjanjava Radosne vijesti
koje su ve uli i prihvatili (usp. stih 15).

Egzegeza

R. 14:
Ja sam, brao moja, uvjeren: vi ste i sami puni estitosti, ispunjeni... Uoljiv je odnos ja-ti u
ovome redku. Pojam puni (mestos) znai prepun ili napunjen do vrha. Pavao je ovaj pojam upotrijebio
samo dva puta i to oba puta u Rim (1,29 i 15,14). Pojam ispunjen (pleroo) Pavao je upotrijebio samo
dva puta, kao i imenicu pleroma, ali nikada pridjev u svojim pisanjima. Pavlova udnja bila je da puno
Evanelje u potpunosti ispuni vjernike da budu puni ljubavi i sluenja. Vjernici imaju sve to trebaju u
Kristu Oni moraju potpuno primiti i prihvatiti ovo jamstvo.
...puni estitosti, ispunjeni svim znanjem... Postoje dva naina za razumijevanje ovih pojmova: (1)
oni se odnose na netom prethodnu knjievnu jedinicu 14,1 15,13 ljubav vjernika jedan za drugoga
ponitava razlike izmeu krana u dvoznanim biblijskim podrujima. Ovo moe biti potvreno
openitom uporabom pojma dobro u 14,16; 15,2 i ovdje ili (2) oni se odnose na itavo Evanelje vjere i
primjene, ortodoksnost i pravopisno.
...kadri isto tako opomenuti jedan drugoga... Crkva je od Boga odreena da ohrabri i opominje jedan
drugoga Mi smo spaeni kako bismo sluili, sluili Bogu sluei jedan drugoga. Mi smo oivljeni za
zdravlje i rast Tijela.

R 15:
Ipak vam djelomino smionije napisah... Pavao je Rimljanima pisao pismo iz Korinta. On je bio
napadnut od jedne grupe u toj crkvi da je postajao otar u svojim pismima, ali slab u osobnosti. Ovaj oblik
glagola od rijei neustraivo naen je u II. Poslanici Korinanima 10,2 - 12; 11,21. Pavlova otrina
dolazila je iz njegova obraenja, poziva i poznavanja Evanelja.
...da vas na poznato nekako podsjetim poradi milosti... Pavao upuuje na Boju milost koja ga je
pozvala, spasila, obdarila i poslala poganima To je bio nain obrane njegova apostolstva i autoriteta
...koja mi je dana od Boga... To nije samo Isusovo Evanelje, nego s pravom moe biti nazvano
Evanelje Boje. Ono je vrhunac Bojega srca obeano u Knjizi Postanka 3,15; 12,3; Izlasku 19,5-6 te
prorokovanog tako esto u Knjizi Izaije.

R. 16:
Da budem bogoslunik Isusa Krista meu poganima, sveenik Evanelja Bojeg te prinos pogana
postane ugodan... Pavao je sebe vidio kao sveenika nudei pogane Bogu, to je bio Izraelov zadatak.
...posveen Duhom Svetim. Nema sumnje da su postojali oni koji su drali da su Pavlovi obraenici
neisti zbog toga to su neobrezani. Takvim prigovarateljima Pavao odgovara da su njegovi obraenici
isti jer su posveeni Svetim Duhom koji se nastanio u njima. Judaisti koji se pouzdaju u tijelo, tj. u
privilegije koje donose idovsko porijeklo i Zakon, manje su posveeni od inoplemenika koji su nauili da
se hvale jedino Kristom. Slino tome, na Jeruzalemskom saboru Petar podsjea idovske vjernike na to da
je Bog inoplemenicima, kada su uli i prihvatili Evanelje, dao Duha Svetoga kao i nama. On nije radio
nikakve razlike izmeu nas i njih, jer je vjerom oistio njihova srca (Dj 15,8 i dalje).

R. 17-19:
Prikazuje se ujedinjeno djelovanje Trojednoga Boga: u Bogu (r. 17), u Kristu (r. 17) i u sili Duha (r. 19).
Pavao je popisao razliite naine uinkovitosti njegove slube poganima: (1) rijeju; (2) djelom; (3) u
znakovima; (4) u udima i (5) sve kroz silu Duha. Samo biljeka o rukopisnoj razlinosti u odnosu na (5),
Duha neki grki tekstovi dodaju Svetoga Duha neki imaju Duha Bojega. Kao i s toliko mnogo
3

ovakvih razlinosti, ovajdodatak, ili nenadahnuto pojanjenje, ne utjee na istinu odlomka. Uobiajeno je
to bila nakana kasnijih pisara koji su prepisivali tekst kako bi se ujednailo izraavanje Novog Zavjeta.
...da k poslunosti privede pogane. Boji cilj uvijek su bili ljudi koji odraavaju Njegovu narav.
Evanelje Isusovo obnovilo je Boju sliku u Padu Knjige Postanka 3. Prisno zajednitvo s Bogom
dokazano je pobonom naravi. Cilj kranstva je zajednitvo s Bogom i Kristo-slinost.

R. 19:
Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanelje Kristovo. Pavao je svoju
karijeru kranskog propovijedanja zapoeo u Damsku i na okolnom podruju Nabatejske Arabije.
Polazna toka za njegovu mnogo iru slubu apostola inoplemenicima bila je Antiohija. Zato onda kao
polaznu toku svoje slube navodi Jeruzalem? Mogue je da ima pred oima neku naroitu zgodu kao to
je vizija koju opisuje u Dj 22,17-21 ili susret s jeruzalemskim voama na kojem je bio poznat kao apostol
inoplemenicima i koji opisujeu Gal 2,1-10. No vjerojatnije je da spominje Jeruzalem kao polaznu toku i
sredite kranstva uope i u cjelini.
...pa uokolo sve do Ilirika Ilirik se ne spominje ni u Djelima apostolskim ni u ni u bilo kojoj
Pavlovskoj poslanici napisanoj do tog vremena. No razdoblje izmeu kraja Pavlove slube u Efezu i
njegovog pronalaska na posljednje putovanje u Jeruzalem bilo je po svojoj prilici due no to bi se moglo
zakljuiti iz povrnog itanja Djela apostolskih, gdje je taj period saet na svega pola tuceta stihova.
Postoje razlozi za zakljuak da je Pavao u ljeto ili u jesen 55. godine preao u Makedoniju du Egnacijske
ceste, doprijevi do granice Ilirika, moda i preavi u Ilirik i propovijedajui ondje Evanelje. Takvo se
putovanje ne moe smjestiti nigdje drugdje u njegova poznata nam kretanja do tog vremena.
...pronio sam evanelje Kristovo. Doslovno znai: Ispunio sam Evanelje Kristovo.(usp. NEB:
Dovrio sam propovijedanje Kristova Evanelja.). On je to uionio tako to je propovijedao u svim
provincijama koje su se nalazile izmeu navedenih pokrajina(ne svakom pojedincu u njima) pa je tako
dovrio svoje apostolsko zaduenje u tom dijelu ne idovskog svijeta.

R. 20:

U tom pogledu on je postupio onako kako se navodi u 1Kor 3,10: Ja sam kao mudri graditelj, postavio
temelj, a drugi nadoziuje. On je elio dohvatiti neznaboce koji nikada nisu imali priliku uti i primiti
Evanelje. Uobiajeno je birao velike, strateki smjetene gradove Rimskog Carstva tako da ustanovljene
crkve mogu evangelizirati i stvarati uenike u svojim okolnim podrujima.

R. 21:
Ovo je navod iz Septuaginte Knjige Izaije (52,15). Hebrejski tekst tog stiha odnosi se na iznenaenje
naroda i njihovih kraljeva kad vide proslavljenje Sluge-Patnike, kojeg su prije prezreli. Grki prijevod tih
rijei vrlo je prikladan za ono to Pavao opisuje a to je njegova pionirksa politika u propovijedanju
Evanelja. Taj navod iz Knjige Izaije govori o tome da su pogani uli o Bogu.i da je Pavao odabrao ovo
proroanstvo kao svoju misijsku strategiju.

Zakljune misli:
Pavao usmjerava rimske krane da im svo nauavanje sadrano u njegovoj poslanici nije iznio zbog toga
to bi ih smatrao nesposobnima da poavaju jedn drugog. Njemu su dobro poznate njihove moralne i
intelektualne kvalitete pa zato njegova poslanica predstavlja vie nekiu vrstu podsjetnika na neto to oni
ve znaju, a manje upuivanje u osnove istine kranstva. Osim toga, on sam nije osniva crkve, on je
apostol inoplemenicima pa im sad u tom svjetlu i pie. U svojoj apostolskoj djelatnosti on vidi sveeniku
slubu, a u svojim obraenicima ugodnu rtvu koju on prinosi Bogu.
Prolo je vie od dvadeset godina kako Pavao vri svoju apostolsku slubu i poto njegova misija jo nije
bila zavrena, osvrui se na prijanje godine, nije imao razloga da bude nezadovoljan onim to je Krist u
to vrijeme napravio preko njega. Evanelje je propovijedao u Jeruzalemu do granica Ilirika: u vanijim
gradovima sada su postojale zajednice vjernika u Kristu, svjedoanstva apostolskog djelovanja sv. Pavla.
Njegov je cilj bio propovijedati Evanelje tamo gdje se ono jo nije ulo pa je sada, zavrivi svoj rad na
istoku , pogled usmjerio prema panjolskoj u kojoj je planirao svoju evangelizaciju. Putovanje u
panjolsku pruilo bi mu priliku da ostvari svoju dugogodinju elju da posjeti Rim pa je s radou
oekivao susret s kranima u glavnom gradu carstva.

Literatura:

Brown. Raymond E., Uvod u Novi Zavjet, (Zagreb, KS, 2008.), str. 555. 565.
Harrington, W. J., Uvod u Novi Zavjet: Spomen ispunjenja, (Zagreb, KS, 1993.), str. 279. 296.
Bruce, F. F., Tumaenje Pavlove poslanice Rimljanima, (Novi Sad, Dobra vest, 1983.), str. 218. 222.
Rebi, A., Fuak J., Duda, B., Jeruzalemska Biblija, (Zagreb, KS, 2001.), str. 1596. 1597.; 1621. 1622.