SVEUILITE U ZAGREBU HRVATSKI STUDIJI

FILOZOFSKI FAKULTET DRUBE ISUSOVE

Meditacije o prvoj filozofiji:

Poslanica i Proslov itatelju

SEMINARSKI RAD

SEMINAR IZ POVIJESTI NOVOG VIJEKA:

Descartes izabrani tekstovi

PROFESOR :

STUDENT :

dr. sc. Barbara uk

Petra Vukovi

ZAGREB, VELJAA, 2015.

SADRAJ

UVOD...............................................................................................................................................1
OSVRT NA POSLANICU ITATELJU......................................................................................2
OSVRT NA PROSLOV ITATELJU...........................................................................................3
ZAKLJUAK...................................................................................................................................5
LITERATURA.................................................................................................................................7

UVOD
Svi se slau oko toga da je novovjekovna filozofija zapoela Descartesom, no postavlja se pitanje
zato novovjekovna? Odgovor na to pitanje je njegova tvrdnja da treba razmiljati svojom
glavom, namjesto da se samo prihvaa naueno. Descartes je vjerovao da tom metodom moe
poljuljati filozofske i matematike temelje. Njegova filozofija je poput putovanja kojim se
obeaje da e dati iznimne plodove :
Moja se metoda sastoji u izvjesnim i laganim pravilima kojima, kad se bilo tko ispravno
slui, nee nita nikada lano uzeti kao istinito te e, ne troei izlino nita od duhovnog
poriva ve postupno uvijek uveavajui znanost, dospjeti do istinite spoznaje svega onoga
za to e biti sposoban().1
Rene Descartes je onaj glasoviti filozof koji je bio spreman posumnjati u ba sve ak i u
postojanje vlastita tijela. Ope je poznato da je izrekao naveliko citiranu reenicu: Mislim, dakle
jesam.
Descartes je zapoeo pisati Meditacije 1639. godine. ivio je samotno u Nizozemskoj ve gotovo
deset godina, a ta mu je knjiga konano donijela glas najutjecajnijeg filozofa 17. stoljea. Rije je
o ivotopisnom dnevniku to ga je vodio o vlastitim mislima, napisanom u obliku est meditacija,
od kojih bi svaka trebala trajati jedan dan.
Meditacije o prvoj filozofiji objavljene su dvije godine kasnije i na latinskom jeziku. Zahtjevao je
da se tu knjigu smatra otvorenim tekstom u kojem sudjeluju itatelji koji imaju pravo kritizirati
djelo. U duhu te otvorenosti Descartes se i dopisivao s mnogim suvremenicima koji su imali
razliito miljenje o ljudskom duhu. Njihove kritike dualistike doktrine i njihovi odgovori na
njih objavljeni su zajedno u drugom dijelu Meditacija pod naslovom Primjedbe nekolicine
uenih mueva na prethodne Meditacije s odgovorima autora.
Filozofi Thomas Hobbes, Pierre Gassendi i Marin Mersenne kritizirali su Descartesa iz mnogih
razloga, ali on je ostao uvjeren da su njegove zamisli valjane :
1 Robinson, Dave; Garratt Chris. Descartes za poetnike. Zagreb : Naklada Jesenski i Turk, 2003. Str. 3.

Tim mi je drae to ljudi ee kritiziraju, jer se nadam da e zauzvrat istina izai na

vidjelo.2

OSVRT NA POSLANICU ITATELJU

Descartes u svojoj poslanici koju upuuje najmudrijim i najsvjetlijim muevima, dekanu i
doktorima svetog teolokog fakulteta u Parizu, odmah na poetku kae kako smatra da su dva
pitanja : ono o Bogu i ono o dui glavna od onih koje bi vie valjalo dokazivati filozofijom
negoli bogoslovljem.3
Descartes uoava problem i za poetak postavlja jednostavno pitanje : Koje je pitanje o Bogu?
Odmah zatim odgovara da je pitanje o Bogu pitanje njegove opstojnosti. No, Descartesa se
smatra vjernikom te njemu kao vjerniku nije potrebno dokazivati Boju opstojnost. Dostatno mu
je vjerovati da Bog jest. Ali u sr problema dolazimo ako se takvo pitanje postavi nevjernicima,
koji bi odgovor mogli smatrati krunom falacijom.4 No, Descartes je shvatio da e se taj novi
nain miljenja po svojoj prilici suprotstaviti monom akademskom svijetu skolastike, te ga
uiniti zastarjelim.
U Descartesovo vrijeme se guila izvorna misao, pa su se nove ideje morale krijumariti pod
izlikom komentara na stare tekstove. Upravo zbog takvog dubokog potovanja prema prolosti,
uenjaci su i dalje vjerovali u itavu Aristotelovu znanost, koliko god ona bila apsurdna. 5
Skolastici su prihvaali Aristotelova isprazna objanjenja za sve to se dogaa. Prema njemu
2 Robinson, Dave; Garratt Chris. Descartes za poetnike. Zagreb : Naklada Jesenski i Turk, 2003. Str
125.
3 Descartes, R. Metafizike meditacije, preveo Tomislav Ladan. Zagreb : Demetra, 1993. Str. 187.
4 Vjernici u Boga vjeruju jer tako pie u svetim spisima, a u svete spise treba vjerovati jer su one od
Boga. Upada u oi ova dvojakost argumentiranja. Vjeruje se jer tako kau sveti spisi, a opet sve o Bogu se
moe nai u svom vlastitom duhu.
5 Usp. Aristotel je rekao da abe ive od zraka i nikome nije palo napamet da to provjeri.
2

kamen pada na zemlju jer posjeduje sklonost da padne na zemlju. Nitko se nije usudio proturjeiti
slubenom nauku Crkve i izazivati zastraujue inkvizicije.
Descartes je poto-poto htio otkriti nove i bolje naine kojima se stjeu spoznaje i istina. Tako za
primjer uzima Poslanicu Rimljanima na koju se osvre na sljedei nain :
ono to je znano o Bogu, bjelodano je u njegovim stvorovima, to nas upozorava da sve
ono to se moe znati o Bogu ne treba razlozima traiti nigdje drugdje nego nam moe
otkriti na vlastiti duh.6
Stoga, Descartes svojim zadatkom smatra istraivanje kako se Bog lake i sigurnije spoznaje
negoli stvari ovoga svijeta.7 No, Descartes zna da ga mnogi nee moi slijediti. 8 Razlog tome je
to nevjernici jednostavno ne ele vjerovati da Bog postoji, a doista je teko imati duh lien
predrasuda, slobodan od osjetila, to je jo jedan uvijet za razumijevanje ovog Descartesovog
spisa. Zato on poziva samo odabrane :
Ne savjetujem ikojima drugim da ovo itaju osim onima koji mogu i hoe zajedno sa

mnom

ozbiljno razmiljati ().9

OSVRT NA PROSLOV ITATELJU

Pitanja o Bogu i ljudskom duhu ve je dotaknuo u Raspravi o metodi ispravnog upravljanja
umom i istraivanja istine u znanostima.10 U toj je knjizi odluio te teme obradit povrno, kako bi
na temelju suda itatelja nauio kakvim nainom da ih kasnije obradi.

Nakon

6 Descartes, R. Metafizike meditacije, preveo Tomislav Ladan. Zagreb : Demetra, 1993. Str. 188.
7 Isto
8 Isto
9 Robinson, Dave; Garratt Chris. Descartes za poetnike. Zagreb : Naklada Jesenski i Turk, 2003. Str.
124.
3

to je u tom prvom djelu naveo da mu se itatelji slobodno obrate ako smatraju da je neto
vrijedno prigovora, nije bilo nita spomena vrijedno osim dvoga :11
Prvo : ljudski duh je okrenut samome sebi i prima sebe kao stvar to misli, ali iz toga ne slijedi da
se njegova narav (bit, esencija) sastoji samo od toga to je stvar to misli (ljudski duh) takva da
rije samo iskljuuje sve ostalo za to bi se moglo moda rei da pripada naravi due.
Drugo : u sebi nosim ideju stvari savrenije od mene (Bog), ali to ne znai da je ta ideja
savrenija od mene, a jo manje da egzistira ono to ta ista ideja predstavlja.
Descartes, s obzirom na navedene prigovore, nije imao namjeru iskljuiti sve ostalo u smislu
same istine stvari, ve samo u smislu svojeg miljenja i to na nain da miljenje bude takvo da
nita jasno ne spoznaje za to zna da se odnosi na njegovu esenciju osim da je stvar to misli. Isto
tako, skrenuo je pozornost da postoji dvosmislenost u rijei ideja tvarno, koje se odnosi na
djelovanje razuma i ne moe se rei da je ona od mene savrenija; objektivno, koje se odnosi na
stvar koja je prestavljena istim djelovanjem iako se ne pretpostavlja da ona egzistira izvan
razuma; moe biti od mene savrenija po svojoj biti.12
Nakon navedena dva prigovora, uoio je jo dva, podugaka. Naime, pretpostaljam da ih nije
naveo u poetku, zajedno s prva dva prigovora, zbog toga jer su to bili prigovori od strane
bezboaca, koji samo ele pobiti Boju egzistenciju ili ele Bogu pripisati ljudke afekte. No,
takve izjave nama nee biti teko odbiti, jer mi duh smatramo konanim, a Boga, suprotno tome,
neshvatljivim i beskonanim.
Dakle, Descartes je kao i mnogi drugi filozofi u 17.st. smatrao da je razmiljanje o zamislima u
naem umu neto vrlo slino gledanju kinematografskog platna (1) 13. Zamisao bi nam se trebala
podati s istom jasnoom i neposrednosti kao kada se predmet prikazuju naim oima dok ih
10 Na francuskom izdana 1637.
11 Descartes, R. Metafizike meditacije, preveo Tomislav Ladan. Zagreb : Demetra, 1993. Str 191.
12 Isto
13 Oznaava pojanjenje prigovora jednog od itatelja Rasprave; oznaen s Prvo (4. str.)
4

gledamo. No, kada sam Descartes govori o jasnom i odjelitom, nije u potpunosti jasan u svojem
izlaganju. U Raspravi govori da postoji tekoa s odjelitou, dok u Meditacijama napominje da
slijedei put jasnoe ne moemo pogrijeiti.
Jasno i odjelito, su relativni pojmovi; ono to je jasno i odjelito meni, ne znai da e biti jasno i
odjelito nekom drugom :
To to netko ima jasnu i odjelitu zamisao o jednorogu, nikako ne jami istinitost njegova
postojanja.14
Da bi se mogli osloniti na pravilo jansog i odjelitog, potrebno je ukloniti prijetnju zloduha. To da
je ideja Boga ula u moj um (2)15 mora imati neki uzrok, a uzrok mora biti jednako stvaran koliko
i uinak. Najbolji nain je uvesti Boga koji nas nikad nee prevariti i koji e uvijek jamiti da je
svaka jasna i odjelita zamisao u naem umu istinita.16

ZAKLJUAK
Descartesa esto s pravom zovu ocem suvremene filozofije. Pitanja to ih postavlja bit e
zanimljiva sve dok postoje bia koja misle. On je jedan od zaetnika naeg doba, novog naina
miljenja i spoznavanja, u kojem su magiju i misticizam zamijenili znantveni i tehnoloki sustav
miljenja i nadzora.
Vrijeme u kojem je ivio Descartes bilo je, moglo bi se rei, u isti mah srednjovjekovno i
novovjekovno. Bilo je to vrijeme otkria znanosti kao osobita i jedinstvena oblika ljudske
djelatnosti.

14 Isto
15 Oznaava pojanjenje prigovora jednog od itatelja Rasprave; oznaen s Drugo (4.str.)
16 Usp.Descartes, Rene. Rasprava o metodi, preveo Niko Berus. Zagreb : Matica Hrvatska, 1951., str.
3233.
5

Premda su mnogi filozofi u to vrijeme i imali moderna stajalita, u pogledu mnogih drugih stvari
jo su bili itekako srednjovjekovni. Nitko od njih nije posumnjao u Boju opstojnost, dok se
Descartes esto slui Bogom kao jamcem za svoje filozofske postavke.
S obzirom na okolnosti u kojima je ivio, hrabro i lukavo postupa sa svojim naukom. Nitko prije
njega se nije usudio zakoraiti toliko daleko da bi ispitivao Boju opstojnost, jer bi se time
usprotivio skolastici. Ona je pokuavala spojiti mudrost starih klasinih mislitelja s kranskom
doktrinom, te gotovo da nije pokuavala iznai neku novu znanost.

Meutim,

Descartes je znao da e novi nain miljenja doi u sukob sa skolastiarima, pa se u poetku ipak
drao geslom :
eli li biti sretan u ivotu, dri se dalje od oka javnosti.17

Nain na koji Descartes pie je strogo obraanje intelektualcima koji ozbiljno ele osloboditi duh
od osjetila i svih predrasuda, a takvih je malo. Razlog zbog kojeg on toliko puta naglaava
namjenjenost spisa odabranima je, pretpostavljam, taj to se na neki nain pribojava krivih
interpretacija njegova nauavanja. Zato se radije zadovoljava manjim brojem itatelja koji se
nee uputati u prerano kritiziranje.
I danas ostaje Descartesova zapaena slika kao mladia koji u toploj sobi eka da proe otra
bavarska zima, odlunog da otkrije novo znanje samim miljenjem. Zvui prilino razumno no,
veina novovjekovnih filozofa danas vjeruje da je taj njegov golemi projekt postavljen na krivim
temeljima.
Iako je njegovo nauavanje puno proturjeja, nakon Descartesa znanost je postala sustavnija i
njezini su sadraji i metodologija postali opeprihvaeni. Tako je Descartes djelomino zasluan
za te nove naine miljenja koje zovemo znantsvenim, a koji su postupno nastajali tijekom 17.st. i
koji su pridonijeli tome da je svijet u kojem danas ivimo takav kakav jest.

17 Robinson, Dave; Garratt Chris. Descartes za poetnike. Zagreb : Naklada Jesenski i Turk, 2003. Str. 18.
6

LITERATURA
Robinson, Dave; Garratt Chris. Descartes za poetnike. Zagreb : Naklada Jesenski i Turk, 2003.
Vukovi, A. FILOZOFSKA PITANJA O BOGU. // Bogoslovna smotra. 76, 2(2006), str.
347-348.
Descartes, R. Metafizike meditacije, preveo Tomislav Ladan. Zagreb : Demetra, 1993.
Descartes, Rene. Rasprava o metodi, preveo Niko Berus. Zagreb : Matica Hrvatska, 1951.
Boris, Kalin. Povijest filozofije. Zagreb : kolska knjiga, 1983.
Zeli, Ivan. Vodi kroz filozofiju. Split : Verbum, 2006.