DescDiagr1Regulae

René Descartes
Regulae ad directionem ingenii (1629)
[Pravila za upravljanje duha (razuma)]

Trebalo se sastojati od 3 knjige po 12 pravila.

Sačuvano je 21 pravilo.

Osnovna ideja: sapientia universalis

[kasnije mathesis universalis]

Pravilo 1
«Cilj istraživanja (studiorum finis) treba biti upravljanje
razuma (ingenii directio) prema donošenju čvrstih i
istinitih sudova (solida et vera iudicia) o svemu onome
što se događa.»

Pravilo 2
«Treba se baviti samo onim predmetima spoznaje
(sadržajima svjesti, obiecta) za čiju se sigurnu i
nedvojbenu spoznaju (certa et indubitata cognitio) naš
razum čini dostatnima.»

Pravilo 3
«O danim problemima (obiecta proposita) treba
istraživati, ne ono što drugi o tome misle ili ono što sami
slutimo, nego ono što možemo jasno i očito spoznati
intuitivnom spoznajom ili sigurno izvesti diskurzivnim
postupkom (quid clare et evidenter possimus intueri vel
certo deducere), jer drugačije se ne stječe znanje
(scientia).»

1
 DescDiagr2Discours
René Descartes
Discours de la méthode (1637) [Razgovor o metodi]
Izašlo 1637 kao prvi dio djela Essais [Pokušaji].

[→ Galileo Galilei
Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo (1632)
Discorsi delle nuove scienze (1638)]

Drugi dio → načela nove znanosti

(i) ništa ne smatrati istinitim što nije jasno
i razlučeno (clare et distincte)
(ii) svaki problem rastaviti na najjednostavnija
moguća potpitanja
(iii) pri rješavanju početi s najjednostavnijim
(iv) težiti potpunosti

Treći dio → une morale par provision

(i) držati se zakona, običaja i religije svoje domovine te
slijediti umjerena mnijenja, a svoju slobodu ne ograničavati
obećanjima (= pravilo konformizma)
(ii) u svojemu djelovanju biti dosljedan i odlučan te to činiti
kao da sam siguran u svoju odluku (= pravilo odlučnosti)
(iii) radije htjeti vladati sobom, a ne sudbinom, jer kontrolirati
možemo samo vlastite misli (= pravilo stoičkoga držanja)

Četvrti dio
 «'mislim, dakle jesam' ... prvo načelo filozofije koje sam
tražio [‘je pense, donc je suis’ … le premier principe de
la philosophie que je cherchois]»
 Dva dokaza Božje egzistencije

2
René Descartes DescDiagr3Principia

Principia philosophiae (1644)

Djelo se sastoji od 4 dijela sljedećega sadržaja:
I. De principiis cognitionis humanae
(O načelima ljudske spoznaje, 75 poglavlja)
II. De principiis rerum materialium
(O načelima materijalnih stvari)
III. De mundo adspectabili (O vidljivome svijetu)
IV. De Terra (O Zemlji)
 Sustavni sažetak Descartesove
metafizike, fizike i kozmologije.
§7
«Ne možemo sumnjati da «Non posse a nobis dubitari
postojimo dok sumnjamo. To quin existamus dum
je prvo što spoznajemo dubitamus; atque hoc est
filozofskom metodom.» primum quod ordine
philosophando cognoscimus»
§9
«Pod riječju 'mišljenje' «Cogitationis nomine intelligo
podrazumijevam sve ono čega illa omnia quae nobis consciis
smo svjesni u nama ukoliko je in nobis sunt quatenus eorum
u nama svijest o tome.» in nobis conscientia est.»
§ 11
«Kako je naš razum «Quomodo mens nostra notior
spoznatljiviji od tijela.» sit quam corpus.»

§ 51 substantia = res quae ita existit ut nulla alia re

indigeat ad existendum

3
René Descartes DescDiagr4Med

Meditationes de prima philosophia (1641)

[Meditacije o prvoj filozofiji]

 Prvo izdanje (1641, 6 skupina prigovora): Meditationes de

prima philosophia in qua Dei existentia et animae immortalitas
demonstratur (Meditacije o prvoj filozofiji u kojoj se dokazuje
Božja egzistencija i besmrtnost duše)
 Drugo izdanje (1642, 7 skupina prigovora): Meditationes de
prima philosophia in quibus Dei existentia et animae humanae a
corpore distinctio demonstrantur (Meditacije o prvoj filozofiji u
kojima se dokazuju Božja egzistencija i razlučenost ljudske duše
od tijela)

Obiectiones et responsiones:
Prvi prigovori: autor de Johannes Caterus (†1656)
Drugi prigovori: autor Marin Mersenne (1588-1648)
Treći prigovori: autor Thomas Hobbes (1588-1679)
Četvrti prigovori: autor Antoine Arnauld (1612-1694)
Peti prigovori: autor Pierre Gassendi (1592-1655)
Šesti prigovori: različiti autori (iz pariškoga kruga)
Sedmi prigovori: Pierre Bourdin (1596-1653

Teme pojedinih meditacija:

I. De iis quae in dubium revocari possunt
II. De natura mentis humanae: quod ipsa sit notior quam
corpus
III. De Deo, quod existat
IV. De vero et falso
V. De essentia rerum materialium et iterum de Deo, quod
existat
VI. De rerum materialium existentia et reali mentis a
corpore distinctione

4

Med. 2.3
«... tvrdnju 'ja jesam, ja
postojim' treba postaviti kao
nužno istinitu kada se god
izriče ili zahvaća umom.»
Med. 2.6
«Ja jesam, ja postojim,
sigurno je. Ali kako dugo?
Dakako dok mislim... Ukratko
dakle, samo sam misleća
stvar, t.j. razum, ili duša, ili
intelekt, ili um.»
Med. 2.8
res cogitans = dubitans, intelligens, affirmans, negans,
volens, nolens, imaginans, sentiens
Med. 2.12
«što je taj vosak ... spoznajem
pukim umom... njegova
spoznaja nije gledanje, nije
dodirivanje, nije
zamišljanje ... nego je uvid
samoga razuma.»
Med. 2.16
«...shvaćam da ne mogu
spoznati ništa lakše ni očitije
od svojega razuma.»
DescDiagr5Med2
«... statuendum sit hoc
pronuntiatum 'ego sum, ego
existo', quoties a me profertur
vel mente concipitur,
necessario esse verum.»
«Ego sum, ego existo, certum
est. Quandiu autem? Nempe
quandiu cogito... Sum igitur
praecise tantum res cogitans,
id est mens, sive animus, sive
intellectus, sive ratio.»
«quid sit haec cera ... sola
mente percipere... eius
perceptio non visio, non
tactio, non imaginatio est ...
sed solius mentis inspectio.»
«...cognosco nihil facilius aut
evidenter meā mente posse a
me percipi.»
5
Med. 3.7 DescDiagr6Med3

«Ex his autem ideis [= quae in me sunt] aliae innatae,

aliae adventitiae, aliae a me ipso factae mihi videntur.»

Med. 3.13
«Ali dosjetio sam se jedne
druge metode istraživanja
postoje li neke stvari, o
kojima su ideje u meni, izvan
mene.»
«Sed alia quaedam adhuc via
mihi occurrit ad inquirendum
an res aliquae, ex iis quarum
ideae in me sunt, extra me
existant.»

Med. 3.14

«Zaista je već naravnim «Iam vero lumine naturali

uvidom očito da u djelatnom i
cjelovitom uzroku treba biti
najmanje toliko [= realiteta]
koliko i u učinku istoga
uzroka.»
manifestum est tantumdem ad
minimum [= realitatis] esse
debere in causa efficiente et
totali quantum in eiusdem
causae effectu.»

«No da bi neka ideja «Quod autem haec idea

sadržavala radije ovaj nego
neki drugi predodžbeni
realitet, upravo to mora dobiti
od nekoga uzroka u kojemu
ima najmanje toliko bitnoga
(formalnoga, intrinzičnoga)
realiteta koliko ta ideja sadrži
predočenoga. »
realitatem obiectivam hanc
vel illam contineat potius
quam aliam, hoc profecto
habere debet ab aliqua causa
in qua tantumdem sit ad
minimum realitatis formalis
quantum ipsa continet
obiectivae.»

Neki skolastički pojmovi:

Ens duplex est, reale et rationis.
Omne ens reale sive substantia sive accidens.

6

Med. 3.22-27: Prvi dokaz Božje egzistencij
[argument iz načela uzročnosti]
ib. 3.22
«Tako preostaje samo ideja
Boga u kojoj treba razmotriti
da li je ona nešto što ne može
dolaziti od mene samoga. Pod
Božjim imenom razumijem
neku beskonačnu supstanciju,
neovisnu, sveznajuću,
svemoguću i od koje sam ja
sâm stvoren kao i sve drugo,
ako nešto drugo postoji. A što
se pomnije usredotočim na te
stvari, sve mi se više čini da je
nemoguće da dolazi upravo od
mene. Zato se iz prethodnoga
mora zaključiti da Bog
nužnošću postoji.»
ib. 3.27
«Napokon spoznajem da
predodžbeni bitak ideje ne
dolazi od bitka koji je samo
mogući, a to je u pravom
smislu riječi ništa, nego da
može nastati samo od
aktualnoga ili formalnoga
(intrinzičnoga) bitka.»
DescDiagr7Med2PrviDokaz
«Itaque sola restat idea De, in
qua considerandum est an
aliquid sit quod a me ipso non
potuerit proficisci. Dei
nomine intelligo substantiam
quandam infinitam,
independentem, summe
intelligentem, summe
potentem et a qua tum ego
ipse, tum aliud omne, si quid
aliud extat, quodcumque
extat, est creatum. Quae sane
omnia talia sunt ut, quo
diligentius attendo, tanto
minus a me solo profecta esse
posse videantur. Ideoque ex
antedictis, Deum necessario
existere, est concludendum.»
«Ac denique percipio esse
obiectivum ideae non a solo
esse potentiali, quod proprie
loquendo nihil est, sed
tantummodo ab actuali sive
formali posse produci.»
7

Med. 3.28-36: Drugi dokaz Božje egzistencije
[argument regresa u beskonačno]
ib. 3.33
«Kao što sam upravo rekao,
jasno je da u uzroku treba biti
najmanje onoliko [= realiteta]
koliko ga ima u učinku.
Budući da sam ja misleća
stvar koji u sebi imam neku
ideju Boga, kakav god mi se
uzrok pripisuje, mora se
priznati da je taj uzrok također
misleća stvar i da ima ideju
svih savršenstava koja
pripisujem Bogu. O tom se
uzroku može opet pitati
postoji li po sebi ili po nečem
drugom. Postoji li po sebi
samome, iz rečenoga je jasno
da je on sam Bog.»
ib. 3.36
«... nego uopće treba
zaključiti iz same činjenice da
postojim i da je u meni neka
ideja najsavršenijega bića, tj.
Boga, da je time najočitije
dokazano da također Bog
postoji.»
DescDiagr8Med3DrugiDokaz
«Imo, ut iam ante dixi,
perspicuum est tantumdem ad
minimum [= realitatis] esse
debere in causa quantum est
in effectu; et idcirco, cum sim
res cogitans ideamque
quandam Dei in me habens,
qualiscunque tandem mei
causa assignetur, illam etiam
esse rem cogitantem et
omnium perfectionum, quas
Deo tribuo, ideam habere
fatendum est. Potestque de
illa rursus quaeri an sit a se
vel ab alia. Nam si a se, patet
ex dictis illam ipsam Deum
esse.»
«… sed omnino est
concludendum ex hoc solo
quod existam quaedamque
idea entis perfectissimi, hoc
est Dei, in me sit,
evidentissime demonstrari
Deum etiam existere.»
8
Ontološki argument DescDiagr9AnselmoOntDokaz

Anselmo Canterburyski (1033 – 1109), Proslogion (1077/78)

Cap. 2

«A mi vjerujemo da si Ti ono od čega se ništa veće ne može

zamisliti (aliquid quo nihil maius cogitari possit). ... Uvjerit će
se, dakle i bezumnik da barem u umu (in intellectu) postoji
ono od čega se ništa veće (nihil maius) ne može zamisliti, jer
kad to čuje, on to i spoznaje, a sve što je spoznato, to je u umu.
Dakako, ono od čega se ništa veće ne može zamisliti, ne može
samo biti u umu. Naime, ako je samo u umu, može se zamisliti
da jest i u stvarnosti (in re), što je veće. Prema tome, ako je
ono od čega se ništa veće ne može zamisliti samo u umu, onda
je upravo to od čega se ništa veće ne može zamisliti ono od
čega se može zamisliti nešto veće. A to, dakako, ne može biti.
Nedvojbeno je, dakle, da u umu i u stvarnosti postoji ono od
čega se ništa veće ne može zamisliti.»

Cap. 3

«Svakako, to je tako istinito da se ne može zamisliti kako ne

postoji. Naime može se zamisliti nešto za što se ne može
zamisliti da ne postoji, pa je veće od onoga za što se može
zamisliti da ne postoji. Stoga, ako se može zamisliti da ono od
čega se ništa veće ne može zamisliti ne postoji, onda upravo
ono od čega se ništa veće ne može zamisliti nije ono od čega
se ništa veće ne može zamisliti, a to se ne može složiti. Prema
tome, uistinu jest nešto od čega se ništa veće ne može
zamisliti, tako da se ne može ni zamisliti da ne postoji.»

9
 DescDiagr9AnselmoOntDokaz

pretpostavka za
(1) «Bog postoji u umu, ali ne u stvarnosti.» reductio ad
absurdum

«Postojanje u stvarnosti
(2) premisa
veće je od postojanja samo u umu.»

«Biće koje ima sve Božje predikate

(3) plus egzistenciju u stvarnosti premisa
može se zamisliti.»

«Biće koje ima sve Božje predikate

slijedi iz
(4) plus egzistenciju u stvarnosti
(1) i (2)
veće je od Boga.»
slijedi iz
(5) «Biće veće od Boga može se zamisliti.»
(3) i (4)

«Pogrešno je da se može slijedi iz

(6)
zamisliti biće veće od Boga.» definicije Boga

«Također je pogrešno da Bog slijedi iz

(7)
postoji u umu a ne u stvarnosti.» (1), (5) i (6)
premisa koju
(8) «Bog postoji u umu.» prihvaća i
bezumnik
slijedi iz
(9) «Dakle Bog postoji u stvarnosti.»
(7) i (8)

10
11

Peta meditacija – Ontološki dokaz (?) [Intuitivni dokaz!]
Med. 5.7
«No ako samo iz toga što
ideju neke stvari mogu izvesti
iz svojega mišljenja slijedi da
sve ono što jasno i razlučeno
spoznajem kao pripadno toj
stvari zaista joj i pripada, zar
se odatle ne može polučiti
argument kojim se dokazuje
Božje postojanje? ...
U najmanje istom onom
stupnju sigurnosti treba kod
mene biti Božja egzistencija u
kojemu su dosada bile
matematičke istine.»
Med. 5.8
«No ipak onome tko se malo
više zamisli postaje očito da
se postojanje Božje ne može
ništa lakše odvojiti od njegove
biti nego što se od biti trokuta
može odvojiti da je veličina
triju kutova jednaka dvoma
pravima.»
DescDiagr10Med5DokazBožEgz
«Iam vero si ex eo solo quod
alicuius rei ideam possim ex
cogitatione mea depromere
sequitur ea omnia quae ad
illam rem pertinere clare et
distincte percipio, revera ad
illam pertinere, nunquid inde
haberi etiam potest
argumentum, quo Dei
existentia probetur? … in
eodem ad minimum
certitudinis gradu esse
deberet apud me Dei
existentia in quo fuerunt
hactenus mathematicae
veritates.»
«Sed tamen diligentius
attendenti fit manifestum, non
magis posse existentiam ab
essentia Dei separari, quam
ab essentia trianguli
magnitudinem trium eius
angulorum acqualium duobus
rectis.»
12

Med. 5.9
«... nikako, zbog toga što
mislim Boga kao postojećega,
ne slijedi da Bog zaista
postoji. Jer moja spoznaja ne
unosi nikakvu nužnost u
stvari.»
DescDiagr10Med5DokazBožEgz
«... ita neque ex eo quod
cogitem Deum ut existentem,
ideo sequi videtur Deum
existere: nullam enim
necessitatem cognitio mea
rebus imponit.»
13
 DescDiagr11IntuitSpoznaja
Intuicija
Regula II [AT X 368]
»Pod intuicijom [intuitus] podrazumijevam, ne kolebljivo
povjerenje osjetila [sensus] ili pogrešan sud zamišljaja
[imaginatio] koji loše povezuje, nego tako lagan i razlučen
pojam [conceptus facilis et distinctus] čistog i pozornog uma
[mens pura et attenta] da o onome što shvaćamo ne ostaje
uopće nikakva sumnja [nulla dubitatio].«

Jasna i razlučena spoznaja [clara et distincta perceptio]

Principia philosophiae, 1.45 [AT VIIIA 22]
»Traži se naime da spoznaja [perceptio], na koju bi se mogao
osloniti siguran i nesumnjiv sud, bude ne samo jasna [clara],
nego i razlučena [distincta]. Jasnom nazivam onu spoznaju,
koja je pozornom razumu [menti attendenti] prisutna i
otvorena [praesens et aperta]; tako kažemo da ono jasno
vidimo što je prisutno pred našim okom koje promatra [quae
oculo intuenti praesentia] i što dosta snažno i otvoreno na
njega djeluje. Razlučenom pak nazivam onu spoznaju koja je
pored jasnoće tako od svega drugoga odijeljena [seiuncta] i
odsječena [praecisa] da u sebi sadržava zaista samo ono što je
jasno.«
Med. 3.2. [AT VII 35]
«illud omne esse verum quod «istinito je sve ono što
valde clare et distincte spoznajem veoma jasno i
percipio.» razlučeno (odjelito,
razgovijetno)»

14
 DescDiagr12MathUniv

Mathesis universalis [mathesis < m£qhsij 'učenje']

Discours de la méthode 2.11 (AT VI 19)

»Ti dugi nizovi posve jednostavnih i lakih zaključivanja (ces
longues chaînes de raisons, toutes simples et faciles), kojima
se obično služe geometričari (les géomètres) da bi došli do
najtežih dokaza, dali su mi povoda da si zamislim kako sve
stvari koje mogu biti predmet ljudske spoznaje (la
connaissance des hommes) slijede jedna za drugom na isti
način (s'entre-suivent en mesme façon).«

Regula IV (AT X 378)

»Matematika se isključivo bavi redom ili mjerom (ordo vel
mensura); nije važno traži li se mjera u brojevima, oblicima,
zvjezdama, zvukovima ili nekome drugom objektu (obiecto).
To me je navelo na razmišljanje da treba postojati znanost
(scientia) koja objašnjava sve redom i mjeri bez obzira na
poseban sadržaj (nulli speciali materiae addictam) ... a ta se
znanost treba zvati mathesis universalis, jer je u njoj
sadržano sve ono zbog čega se druge znanosti zovu dijelovi
matematike (quoniam in hac continetur illud omne propter
quod aliae scientiae mathematicae partes appellantur).«.

Stablo znanja

korijenje → metafizika
deblo → fizika
grane → sve druge znanosti

15
 DescDiagr13Cogito
Na što se odnosi umska spoznaja?

usp. Regula XII (AT X 419)

→ na jednostavne sadržaje (res simplices)
 res materiales,
tj. spoznaja na tijelima: figura, extensio, motus
 res intellectuales, koje se postižu per lumen ingenitum, a
to je spoznaja, sumnja, volja, neznanje (sve ono što je
obuhvaćeno pojmom cogitatio)

Cogito kao arhimedovska točka

Med. 2.3 (AT VII 25)

»... može se reći kako ovaj iskaz: Ja jesam, ja postojim (Ego
sum, ego existo), koliko god ga puta izrekao ili razumom
poimao (vel mente concipitur), nužno jest istinit (necessario
esse verum).«
⇒ Dakle, nikada ne mogu sumnjati u to da sumnjam!

Formula 'cogito, ergo sum'

 ne pojavljuje se u Meditacijama
 pojavljuje se
o u Principia 1.7 (ego cogito, ergo sum)
o u Discours 4.2 ('je pense, donc je sui')

16
 DescDiagr14LogZamjedba
Nova logika [= logika istraživanja]
Aristotel silogistika
aksiomatska metoda
dijalektika
inventio medii [= obrnuta silogistika]

Matija Vlačić Ilirik (Matthias Flacius Illyricus) [1520-1575]:

Paralipomena dialectices, Basel 1558

Galileo scienza nuova

Descartes mathesis universalis
Leibniz characteristica universalis
Kant Kritika čistog uma

Osjetilna zamjedba

Med. 6.10 [AT VII 80]

«Zato postoje tjelesne stvari [res corporeae]. Možda one sve i
ne postoje točno onako kako ih ja osjetilom zamjećujem
[sensu comprehendo], jer je osjetilno zamjećivanje [sensuum
comprehensio] u mnogim slučajevima vrlo tamno i zbrkano
[obscura et confusa]; ali su barem u njima sve one stvari koje
jasno i razlučeno shvaćam [clare et distincte intelligo], tj. sve
one, gledajući općenito, koje su obuhvaćene predmetom čiste
matematike.»

17
 DescDiagr15Metoda
mos geometricus
analiza i sinteza /analitička i sintetička metoda

→ analitički i sintetički sudovi

«Kugla je okrugla»
«Kugla je crvena»

Obiectiones II [AT VII 155-8]

»Analiza [analysis] pokazuje istinski put kojim se metodski
[methodice] i takoreći a priori otkriva tražena stvar ...
Sinteza [synthesis] je tomu nasuprot obrnuti put traženja i
takoreći a posteriori (iako sam dokaz [probatio] često biva u
sintezi više aprioran nego u analizi).«

Dvije matematičke metode → Pap [P£ppoj] iz Aleksandrije

(oko 320 izdao svoje djelo SÚntaxij / Collectio)
 ¢n£lusij: pretpostavlja rezultat i ide sve do prvih
pretpostavki, do definicija i aksioma
[Platonova dia…resij 'put dolje']
 sÚnqesij: obrnuto, polazi od pretpostavki (gdje je stala
anliza) i ide do rezultata
[Platonova sunagwg» 'put gore']

18
 DescDiagr16KartezKrug
Kartezijanski krug u zaključivanju
 Kako Descartes može dokazati Božju egzistenciju na
temelju svojih jasnih i razlučenih spoznaja kada se čini
da čak i istinitost jasne i razlučene spoznaje ovisi o
izvjesnosti Božje egzistencije.

Descartesov odgovor
(u razgovoru s Fransom Burmanom 1648)

'Kada shvaćam tvrdnju koja je potpuno jasna i

razlučena, onda ne trebam nikakvo Božje jamstvo.'

Jasna i razlučena spoznaja neke realne odredbe

uključuje stvarno postojanje te odredbe:

Med. 5.7 [AT VII 65]

«... sequitur ea omnia, quae ad illam rem pertinere

clare et distincte percipio, revera ad illam pertinere»

19
 DescDiagr17Supstancija

Aristotelovo shvaćanje supstancije

oÙs…a prèth substantia
oÙs…a deutšra essentia
Øpoke…menon substratum, subiectum

Status općih pojmova

 universale ante rem konceptualizam
npr. Platonov svijet ideja
 universale in re realizam
npr. Aristotelov esencijalizam
 universale post rem nominalizam
npr. opći pojmovi su samo imena

Novovjekovno učenje o supstanciji

supstancija ontološki status
dualizam
Descartes realistički
[ili trilizam]
Spinoza monizam realistički
Leibniz pluralizam realistički
Locke dualizam nominalistički
Berkely monizam nominalistički
Hume prijeporno nominalistički
Kant kategorija nominalistički

20
 DescDiagr18Kauzalitet

Tradicionalno učenje o uzroku kod Descartesa

Med., Resp. II, AT VII 135
 »Ničega nema u učinku [in effectu] što prethodno nije bilo
[praeexisterit] u uzroku [in causa] u sličnom ili višem
obliku.«
 »Svaka pozitivna odredba ili savršenost [omnis realitas
sive perfectio], koja postoji samo u predodžbi intelekta
[quae tantum est obiective in ideis], mora ili na bitan
(intrinzičan, formaliter) ili na uzvišeniji (eminenter) način
biti u uzrocima tih predodžbi.«

Učenje o primjerenosti (adaequatio) uzroka i učinka

 Vrijedi kako za stvarni svijet tako i za spoznaju!
= osnova za učenje o urođenim idejama
→ ideja beskonačnoga bića [Boga] u meni (realitas obiectiva)
ima uzrok izvan mene (= realitas formalis)

Problematičnost učenja o adekvatnosti uzroka i učinka

Što je to 'sličnost' uzroka i učinka?
usp. »učinak je sličan uzroku / effectus similis est
causae« (AT V 156)

21
Tri supstancije u Descartesa:

A) substantia infinita = Bog

B) substantia finita = res creata
1. cogitans
2. extensa

→ za B) radije kaže samo res nego substantia

[zato što je A) supstancija u istinskome smislu]

22
 DescDiagr19SubstFinita
Što znače sljedeći termini:
obiectum – subiectum
principium individuationis
qualitas occulta

Tjelesna supstancija
 kao ontološki pojam = res extensa
 u fizici = materia = corpus in universum
materijalno tijelo je puka protežnost
⇒ dakle isto što i prostor
Kako se objašnjava gibanje?
→ Svemir kao hidrodinamičko continuum
→ Uloga zgušnjavanja i vrtloga

Duhovna supstancija
Descartes izjednačuje sljedeće tvrdnje:
 'svjestan sam sebe kao misleće stvari'
 'svjestan sam sebe kao individualne misleće stvari'
→ U čemu je razlika?

23
 DescDiagr20CausaSui
Shvaćanje da je Bog causa sui
Kritika Tome Akvinskoga
» Nije moguće da nešto bude djelatni uzrok samoga sebe
(causa efficiens sui ipsius), jer na taj bi način bilo prije
sebe samoga (prius se ipsa), što je nemoguće.«

Descartesov odgovor
 Tvrdnja u Meditacijama (3.33 [AT VII 50]):
»... Deum esse ... cum vim habeat per se existendi.«
 Pojašnjenje u Prigovorima [AT VII 112]:
» Ono 'po sebi' [illud a se] ne trebamo tumačiti kao uzrok
(tanquam causa).«

→ Pretpostavlja se razlika
 Bog (beskonačna supstancija) = ens a se / ens per se
 supstancija (konačna) = ens in se
 akcident = ens ab alio
Još o ontološkom dokazu [problem]
Postupak: iz biti se zaključuje na postojanje
(essentia involvit existentiam).
 Možemo li na isti način dokazati egzistenciju za

svaku supstanciju?
Med. 5.8 (AT VII 66): »Ništa se više ne može odvojiti
postojanje od biti Božje [existentiam ab essentia Dei separari]
nego od biti trokuta zbroj njegovih triju kutova jednak dvama
pravim kutovima.«
Princ. I 14: »Tako već samo po tome što spoznaje da je u ideji
najsavršenijega bića uključena i vječna egzistencija (existentia
necessaria et aeterna), mora doista zaključiti da postoji
najavršenije biće (ens summe perfectum).«

24
 DescDiagr21Duh&Tvar
Kako dokazati da sam ja onaj koji jesam?
Za Descartesa se reducira na dokazivanje tjelesne i
duhovne naravi.
 Što pritom jamči osobni identitet (individualnost)?
 Tjelesna ili duhovna narav?

Dva argumenta u Šestoj meditaciji

za razlučenost tijela i duha
 Prvi argument
Osnovna teza: tijelo je djeljivo, a duh je nedjeljiv.
 Što znači podjela naše duhovne naravi na duhovne
sposobnosti kao što su zamjedba, čuvstva, volja,
mišljenje, osjećanje? Djeljivost duhovne supstancije?
Descartesov odgovor: »Uvijek je jedan te isti razum
koji hoće, koji osjeća, koji razumijeva (una et eadem
mens est quae vult, quae sentit, quae intelligit). «
(Med. 6.19 [AT VII 86])
 Što je zadnji temelj toga? Što čini sve te mentalne radnje
jedinstvenim?
→ Ono što je istovjetno u svim tim
radnjama, a to je moje 'ja' ('ego')
Istovjetni temelj u skolastičkoj terminologiji =
subiectum [= Øpoke…menon]
Već u 3.5 [AT VII 37] pojavljuje se novovjekovni pojam
subjekta (dakle novovjekovno značenje toga izraza!):
«cum volo, cum timeo, cum affirmo, cum nego, semper
quidem aliquam rem ut subiectum meae cogitationis
apprehendo»

25
 DescDiagr21Duh&Tvar
 Drugi argument
 Osnovni teorem: clara et distincta perceptio
 Osnova teza: tvarnu i duhovnu supstanciju [njihovu
realitas] mogu spoznati neovisno jedna o drugoj.
 Premisa 1: Ako između A i B postoji realis distinctio,
onda ti entiteti postoje neovisno jedan o drugome.
[Temelj premise 1: realističko učenje o supstanciji.]
 Premisa 2: Postoji realis distinctio mentis a corpore.
 Zaključak: Čovjekova duhovna i tvarna narav su
odvojene u stvarnosti.
→ Slabost zaključivanja: od spoznajne
razlučenosti na stvarnu odvojenost.

Problem interakcije
Posljedice stvarne odvojenosti duhovnoga i tjelesnoga u
čovjeku = ontološki dualizam
 Glavni problem:

Interakcija između misleće i protežne supstancije.

Descartesovo rješenje: duh djeluje preko epifize.
→ Slabosti toga rješenja:
o Dvostruki kauzalni niz.
o Pojam kauzaliteta postaje višeznačan.

26