Saetak dokumenta Papinske biblijske komisije

NADAHNUE I ISTINA SVETOG PISMA

Dokument kao takav elio progovoriti o problematici odnosa nadahnua i istine Svetog
Pisma. Sigurno da to nije lagana i jasna stvar. Odmah na poetku razluuje ndahnue od objave
i jasno ih definira. Objava se javlja kao temljni Boji in po kojem On priopuje tko je i to je
otajstvo njegove volje i istodobno osposobljava ovjeka da prihvato objavu. Nadahnue se
meutim javlja kao djelovanje po kojem Bog osposobljava odreene ljude, koje je odabrao, da
vjerno priope u pisanom obliku njegovu objavu. Nadahnue pretpostavlja objavu i u slubi je
vjernog prenoenja objave u biblijskim spisima. Postoje dva kriterija koja su vrlo vana za
odreivanje porijekla biblijskih spisa: osobni odnos vjere s izvorom po kojem se Bog objavljuje
i to da dolazi od Boga. Zato kroz kratki pregled biblijskih knjiga moemo uvidjeti na kakve i
kolike se Bog naine sluio da se objavio, sebe i svoju poruku spasenja. Po Mojsiju objavljuje
se kao blizi Bog koji s njim govri licem u lice. Mojsije objavljuje Boje zapovijedi tj. pisanu
rije Dekalog. Stoga je Mojsije direktni objavitelj Boje rijei jer ju je Bog zapisao na ploe
koje mu je predao na Sinaju. U prorokim knjigama se objavljuje najee u prvom licu. To
znai da govori preko proroka. On nadahnjuje proroke i preko njih prenosi svoju poruku tj. oni
su njegovi glasnici. U Psalmimaprimjeujemo iskustvo Bojeg zahvata u ivot vjernika, Boje
nazonosti u hramu i Iskustvo Boga kao izvor svake mudrosti. U mudrosnim knjigama pisac ili
mudrac itajui Toru prepriava ih u obliku mudrih izreka aktualnih za to vrijeme. Specifino
svjedoanstvo u evaneljima je vezano za osobu Isusa Krista. On kao Boji Sin u potpunosti
objavljuje i svjedoi za Oca. On je ispunjenje Pisama za koja svjedoi, on je Objavitelj Boga.
O Isusovu ivotu nam svjedoe apostoli ili njihovi uenici. Onu su bili oevidci svih tih
dogaaja. Ba kao i u evaneljima tako i u ostalim spisima Novog zavjeta, oevici tih dogaaja
svjedoe o dogaajima vezanim za apostole i djelovanje Duha Svetoga. Svi apostoli u svojim
govorima istiu pojedine dijelove Starog zavjeta i tako svjedoe za istinitost tih tekstova, i
gledaju njihovu ispunjenje u Kristu. Poslanica Hebrejima donosi pregled Objave od patrijarha
do Isusa i time stavlja naglasak na konstantnost Bojeg ulaenja u odnos s ljudima. Knjiga
Otkrivenja nalazi svoje svjedoanstvo u tome da Duh govri Crkvama. Ono je objava
proslavljenog Krista, i susret s njime. U ovoj knjizi Ivanu se objavljuje Bog po Sinu tj. po anelu
koji mu tumai sve znakove. Na kraju krajeva tako se i formira kanon Starog i Novog zavjeta
jer su se sve te knjige itale u kranskim zajednicam, to im daje legitimitet istinitost i
nadahnutosti od Boga.

Kako znati da sve to Biblija govri je istina? Stvari pak koje se ne mogu odnosti na
spasenje ne spadaju na materiju prorotva (sv. Augustin). Na taj nain sv. Augustin istie da
sve ono to nam nije potrebno za spasenje netreba ni pouavat. Bog i spasenje ljudi je sredite
istinitosti Pisama. Knjiga Postanka u nekim odlomcima govri metaforom da bi prenijela poruku
spasenja. Dekalog je pravo svjedoanstvo odnosa Boga prema ovjeku. Povijesne knjige svojim
sadrajem pozivaju ovjeka da se osvjesti u svom pozivu na spasenje. Proroci svjedoe o Bojoj
neumoljivosti u stupanju u odnos s ovjekom, te ga proroci opisuju kao vjernog, pravednog i
milosrdnog Boga. U Psalmima Bog je prikazan kao onaj koji je svemogu i pravedan te jednini
sposoban izvui ovjeka iz njegovih nevolja nad kojima on gospodari. Knjiga Pjesma nad
pjesmama korz simboliku zarunike ljubavi eli progovoriti o ljubavi koja svoje savrenstvo
dosee u ljubavi i odnosu Boga i ovjeka. Kroz mudrosne knjige on daje svjedoanstvo
milosrdnog i tajanstvenog Boga koji traei o ovjeka potpunu vjeru u njega. U kulminaciji istine
koja svoj vrhunac dosee u Isusu i po njemu dolazi sva istina na ovaj svijet. On u potpunosti
objavljuje istinitog Boga koji eli spasenje svakom ovjeku. Nadalje Pavao isto stavlja naglasak
na osobni odnos s Isusom i na spasenje koje nam je po njemu dolo. Otkrivenje o ispunjenju
spasenja i ostvarenju Kraljevstva Bojeg. Odluujui trenutak u kojem Otac predaje Sinu
stvaralaki i spasenjski plan. Bog se kroz sve ovo pokazuje kao zajednitvo u Trojstvu i da to
zajednitvo i nudi ovjeku. Vrlo je bitno itati Bibliju kao cjelinu zbog njene poruku koja je
nadasve istinita.
Tumaenje Biblije? Ne moemo je tumai van Crkve jer je u njoj i nastala. Stari zavjet
nije knjiga koja pie povijest Izraela nego u cijeloj svojoj sri ona je oitovanjei govor o Bogu.
Istina se u Bibliji pronalazi u raznim knjievnim vrstama u kojima su knjige pisane. idovi
zapisju svoju povijest jer su tad to narodi inili. Time su eljeti dokazati svoju vjeru, poetk i
bogatu prolost. Prve knjige Starog zavjeta nastaju u vrijeme babilonskog suanjstva u kojem
pisci piu prepriane predaje o patrijarsima. To ine da aktualiziraju situaciju u kojoj su se
nalazili patrijarsi i tako pomognu njima da se izdignu iznad prilike suanjstva. Knjiga o Tobiji
je puko pripovijedanje mudraca gdje je naglasak na djelima milosra, postu, molitvi i na braku.
Evanelja u svojim suprotnostima, osobito Isusova djetinjstva potvruju neovisnost nastanka
jedno o drugome. Ujedno time predouju bogatsvo poruke roenja Spasitelja. Isto tako oni
obiluju slinostima kao to su prie o Mariji i Josipu, osobama, mjestima i vremenima Isusova
djetinjstva, a nadasve svjeoanstva Isusova djeviansksa zaea. Isusova sredinja poruka je
navjetaj Kraljevstva Bojeg kojeg posvjedouje udesima i ozdravljenima. Dogaaj Uskrsa je
jedan od dogaaja u Bibliji koji je teko tumaiti jer o njemu nemamo nikakvih zapisa ni
oevidaca. Pri uskrsnuu se uo potres koji je simbol ruenja ljudstkog poretka. Bijeg ena koji
se dogaa nakon oitovanja Boje spasenjske moi. Izvor tih dogaaja je u samom Kristu koji
se ukazuje oevidcima. Evanelje nije kronika injenica, nego u sri je bitnija teoloka
vrijednost. Zbog toga se ono mora tumaiti sa spoznajom o kontekstu vremena pisanja i u
svjetlu evanelja. Tumaenje nasilja u Bibliji pronalazi odgovro u tome to je Bog pravedan te
kanjava zlo i nagrauje dobro. Isto tako ne treba shvaati doslovno rijei hrema, nego kao
metaforu o zlu kanaanacai pobijedi uvijek onih poniznih, manjih. Psalmi su molitva trpljenika,
zaziv za izbavljenj od zla tj. avla. Oni su vapaj za osloboenje od avla i zato se neki psalmi
malo grublje odnose prema neprijatelju tj, avla protiv kojeg se s Bogom ele boriti. I zadnji je
dvojbeni tekst o enam kod apostola Pavla. Onih svojim poslanicama eli potaknuti mua na
ljubav prema svojoj eni, ne eli ruiti drutveni poredak tog vremena. Stoga i to treba
razumijeti iz konteksta vremena u kojem je on ivio.

Fra Marko osi