Sveti Josip Radnika

Osijek, 1. svibnja 2020.

Draga braćo i sestre,

Sveto nam pismo daje dojam kako se o svetome Josipu govori tek
usputno. Vidimo kako nam nije sačuvana ni jedna njegova riječ, ali zato vrlo
rječito govori njegov život i djelo. Kao što je bio šutljiv za vrijeme života,
takvim je ostao praktično tijekom cijele povijesti Crkve. Međutim, Josip je,
naročito u novije vrijeme, postao uzorom za cijelu Crkvu, najveći među
svecima. Upravo na Josipovu primjeru može svatko od nas otkriti veličinu
skromnog života malog čovjeka koji je stavljen u službu Bogu. Stoga iz života
svetoga Josipa možemo istaknuti tri bitne oznake koje mogu vrijediti i za naš
život.
Prvo je Josipova pravednost. Znamo kako se Sveto pismo ne razbacuje
tako olako s pridjevima. No Josipa ono naziva kako je bio muž pravedan. Danas
bismo rekli: bio je svet čovjek. Iako je bio svet čovjek, ipak ni on nije bio izuzet
od svojevrsnih kušnji, duhovnih kriza i borbi. Naročito u trenutku kada je trebao
odlučiti kako postupiti sa situacijom pred koju ga je Bog stavio u odnosu na
Mariju. U tu duhovnu borbu Josip ne ulazi sam, jer je svjestan da ako uđe bez
Boga da će izgubiti tu bitku. Stoga Josip zajedno s Bogom započinje borbu
savjetujući se s Bogom. Pravednost uvijek uključuje dimenziju slušanja, što je
kod Josipa posebno istančano. Osluškivao je poticaje Duha, ono što mu Bog
ima za reći. Bio je čovjek kontemplacije zbog čega je i mogao čuti Boga koji
mu po anđelu govori: Josipe, ne boj se uzeti Mariju za svoju ženu. Tek kroz
molitvu Josip prepoznaje Božji spasenjski plan i prihvaća ga.
Što to govori nama, draga braćo i sestre? Josipova pravednost i nama
kazuje da budemo ljudi molitve i kontemplacije. Da bismo mogli razumjeti i
shvatiti svoje poslanje, da bismo razumjeli situaciju u kojoj se nalazimo, da
bismo mogli prepoznati potrebe bližnjih i tako biti pravedni moramo tu svoju
pravednost hraniti Božjom blizinom. Molitva nam pomaže da prepoznajemo
Božju volju te da se na nju odazovemo. Ona je lijek bezvoljnosti koja nas može
tako lako zahvatiti. Osobito u ovom teškom vremenu kušnje u kojemu se
nalazimo. Budimo zagledani u lik svetoga Josipa i sada, kada nas sumnje i
kušnje napadaju, uđimo u svoju duhovnu borbu zajedno s Bogom, jer samo
ćemo tako moći izići kao pobjednici. Bog će nam, kao i sv. Josipu pokazati put
kojim nam je ići, u to ne sumnjajmo.
 Druga oznaka koju prepoznajemo kod sv. Josipa jest njegova posvećenost
poslu. Nema dobroga radnika bez one prve dimenzije, a to je pravednost.
Josipova muka i trud izraz su njegove spremnosti u služenju Bogu. To bi nam
svima trebao biti poticaj da na rad gledamo kroz prizmu suradnje s Bogom u
djelu spasenja. Tek po radu čovjek sebe ispunja, ostvaruje se. Onaj tko ne radi
najčešće nije ni zadovoljan jer ne dolazi do ispunjenja. Sveti nas Pavao
opominje: Tko ne radi neka i ne jede – iz ovoga vidimo koliko je bitno staviti se
u službu rada, jer po radu ja surađujem s Bogom, sjedinjujem se s njime jer i on
6 dana radi i sedmoga počinu od svega posla. Naučimo se biti marljivi i
surađujmo s Bogom u radu oko spasenja, te naučimo ispravno vrednovati i
dimenziju odmora kako ona ne bi prešla granicu lijenosti. Stoga se pitajmo
danas kakav je naš pristup radu, je li on samo kroz prizmu primanja prihoda ili
ga promatram poput sv. Josipa kroz prizmu moje suradnje u djelu spasenja. Ne
zaboravimo da kroz rad čovjek dolazi do ispunjenja, da je Krist svojim radom
posvetio i naš rad i utecimo se pod zagovor sv. Josipa za sve one koji su
nezaposleni kako bi po njegovu zagovoru dobili posao koji im je prijeko
potreban.
I treća oznaka koju prepoznajemo u životu sv. Josipa jest činjenica da je
bio kristonosac. Ovaj pojam za Josipa pronalazimo kod sv. Hilarija koji govori
o Josipu kao onome koji, poslušan anđelovom glasu bježi u Egipat, mjesto koje
je bilo teritorij pogana. Time je Isus kao dijete odnesen svijetu koji ga ne
poznaje kako bi se njemu poklonili, a Herodov je gnjev slika onih koji bjesne
protiv kršćana. Josip je, uz Mariju, bio prvi kristonosac. To je poruka danas za
svakoga od nas. Budimo kristonosci. Donosimo Krista ondje gdje ga drugi još
nisu upoznali. Donosimo ga ondje gdje je strah, nemir, mržnja kako bismo
donošenjem Krista drugima donijeli mir, ljubav, blizinu. Ne bojmo se današnjih
Heroda koji će bjesniti na nas, nego budimo hrabri u našem navještaju radosne
vijesti kako bismo svojim svjedočenjem mnoge privukli Bogu. Amen.