1. Kako NZ govori o djeci? Koja je njihova funkcija u NZ?

Djeca nisu glavni akteri Novoga zavjeta: ni u evanđeljima, ni u Djelima apostolskim, a ni u poslanicama.
Razmišljamo li o kontekstu, uz povezivanje nekoliko informacija vrlo brzo dolazimo do činjenice da je
tomu tako bilo u ono vrijeme, u ono doba, u onom društvenom kontekstu. Isto vrijedi za stari svijet npr.
Grčke – bez obzira na njihove nebrojene uspjehe bilo u matematici, geometriji, filozofiji, književnosti ili
atletici. Stari svijet uopće možemo okarakterizirati kao takav da ima vrlo nisko mišljenje o djeci. Isto
vrijedi za židovstvo i židovski povijesni kontekst, iako je situacija tamo bila malkoc bolja nego u okolnim
poganskim narodima.

Isusa, barem u nekim aspektima, možemo promatrati kao dijete svoga vremena. Ne stavlja djecu u prvi
plan, iako je s njima u nekakvoj interakciji. Primjerice, blagoslivlja djecu (Mk 10, 13-16), ozdravlja ih (Iv 4,
46-54), uskrisuje ih od mrtvih (Lk 8, 49-56). Ipak, uza sve to, glavni fokus nije na djeci.

Kada se pojavljuju, njihova je funkcija da nam kažu da istaknu, naglase i objasne nešto o Isusu, o
Kraljevstvu Božjem, o pravom, idealnom učeništvu i nasljedovanju Isusa (npr. Mt 11, 16-19; Lk 7, 31-35).
Neki autori1 su spremni argumentirati kako se djeca u Novom zavjetu nikako ne pojavljuju da bi nas
naučila nešto o samoj djeci, o njima samima.

Naprotiv, njihova funkcija kao da je medijatorska: kroz njih, preko njih, na njima se ukazuje na neke važne
stvari u zajednici i čovjeku. Slično bi se moglo pronaći i u novozavjetnim poslanicama. Iako sv. Pavao često
koristi slike u kojima su prisutna djeca kako bi opisao odnos sebe i zajednica koje je osnovao (npr. 1 Sol 2,
11; 1 Kor 4, 14-21), čini se da ne obraća previše pozornosti na djecu koja žive u tim zajednicama. Na
jednom mjestu ih spominje kao argument da bi vjernik trebao ostati u braku s nevjernikom, jer se
nevjernik posvećuje vjernikom (1 Kor 7, 14). Ipak, Pavlov fokus nije na djeci.

2. Koja je svrha Isusove prispodobe o milosrdnom Samarijancu?

Smisao prispodobe je vrlo jasan. Štititi, brinuti se za, pokazivati milosrđe, empatizirati i suosjećati s
ranjivim osobama – žrtvama zločina, ranjenima, umirućima, beskućnicima, zlostavljanima – to je uvijek
ispravna stvar, čak i ako je ta osoba potpuni stranac. Isus ide čak i dalje: tako treba djelovati sve ako je
ranjiva osoba dio neprijateljske grupe, neprijatelj sam! To je pravo značenje onoga „ljubiti bližnjega svoga
kao samoga sebe“ koje je fundamentalno učenje Biblije.

3. Nabroji i objasni neke glagole iz prispodobe o milosrdnom Samarijancu.

1. Približi se – ne bježi. Ne boj se. Svećenik se boji prljavštine, krvi koja bi ga onečistila. Samarijanac se
vodi srcem, Božjim DNA, da se približi. Nijednu drugu normu ili pravilo, nema, nego se približava onome
tko je u potrebi. Približava se. Ne traži neku drugu ulicu. Približiti se danas onome što boli, prošlosti,
izgubljenosti, nepronađenim osobama. To je Božje djelo.
2. Vidi ga – Kršćanin ne čeka da drugi pokaže potrebu, nego on vidi. Približava se ratu kako bi vidio što
može napraviti. Bitno je ovo – biti dio problema drugih. No što se događa? Kada vidimo potrebu možemo
pomisliti: Pa ja ne mogu riješiti sve probleme svijeta, ne mogu se brinuti oko svega, te stoga neću niti
pomoći. No ono malo mogu, gotovo uvijek. Ponekad možemo čuti: „Ako se ne mogu brinuti o svemu,
onda se ne mogu brinuti ni o čemu.“ Ne vidimo potrebu brata. U tom slučaju nemamo pogled koji je u
sintoniji s Bogom. Ima kršćana koji smatraju da su u sintoniji se Bogom jer mole, jer idu nedjeljom na
misu. Bog želi da gledamo tamo gdje on gleda. Tada smo u sintoniji s njim. Tada se susreću dva pogleda.
Samaritanac gleda tamo gdje Bog gleda. On vidi. On ne čeka da drugi ukaže na potrebu. Nema potrebu
da se drugi ponižava. Ti otvori oči i vidi potrebu svoga bližnjega i budi u sintoniji s Božjim srcem.

3. Sažali se (suosjeća; καὶ ἰδὼνἐσπλαγχνίσθη). Do sada smo se već upoznali sa značenjem riječi
suosjećati. U cijeloj Bibliji, jedina osoba koja to osjeća kao Bog jest jedan Samaritanac – a ne netko tko je
išao u Crkvu. To je upravo onaj koji je osjetljiv na ono što i sam Bog osjeća.

4. Približi se – nakon što se sažalio, nakon što je suosjećao. Levit i svećenik su vidjeli, ali su zaobišli
problem. Samaritanac dopušta da ga pokrene osjećaj u njemu. Nakon što je vidio, osjetio u sebi, postaje
aktivan. Približava se. Približavati se potrebama ranjenih ljudi. To traži hrabrost, odvažnost. To znači
odustati od samog svog cilja i biti spreman zastati tamo gdje su moj brat ili sestra u potrebi.

5. Povije mu rane. O, kako je to potrebno i danas. Poviti rane. Rane sjećanja, rane razočaranja, rane boli.
Dopustiti jednostavno Isusu da nas vidi, da nas povije.

6. Izlije vino i ulje – to je onda bilo dezinfekcijsko sredstvo, no isto tako u ulju možemo vidjeti simboliku
vraćanja dostojanstva. Uljem su se mazali kraljevi. Kako vratiti dostojanstvo? Kako osjetiti i doživjeti da
vrijedimo? Bog nas vidi. A i mi smo pozvani biti anđeli jedni drugima – vidjeti naše potrebe, vraćati
riječima i djelima dostojanstvo jedni drugima. Vratiti dostojanstvo znači osloboditi se i tereta mržnje, zla,
oprostiti. Vratiti dostojanstvo znači i čuti riječi isprike.

7. Stavi ga na magare. Magare je životinja koja je poslušna. Na magaretu je Isus ušao u Jeruzalem. Isus je
sam prisutan u onima koji su ranjeni, ali i u svakome čovjeku. To je naš identitet – djeca smo Božja. Vidjeti
u sebi Božju sliku vraća nam mir, pouzdanje, sigurnost.

8. Odvede ga u gostinjac. To znači osloniti se na druge. Oslanjanjem jednih na druge možemo ići naprijed.
Samo zajedno možemo graditi nešto ljepše. Odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Gostinjac je naš
prijevod, dok je u grčkom izvorniku Pandoheion (πανδοχεῖον), što znači sve-prihvatilište. On ga nosi tamo
gdje su svi prihvaćeni. Nosi ga tamo gdje je netko tko sve prihvaća. Isus ulazi u dubinu. Samaritanac je
Isus koji prihvaća cijelo čovječanstvo. Dolazi Samaritanac koji vidi ranjeno čovječanstvo i ne vodi ga u
gostinjac, to jest za goste, nego ih vodi tamo gdje su svi prihvaćeni. Odmah nakon toga će popričati s
Pandohei-om (πανδοχεῖ) – onaj koji sve prihvaća i nikoga ne tjera. Svi smo djeca Božja i kod Boga smo svi
dobro došli. Kad bismo barem tako živjeli i na zemlji.

9. Pobrinuo se za njega.

10. Izvadi dva denara. Sljedeći dan gostioničaru da ta dva denara – onome koji sve prihvaća. Ja ću platiti. I
dodaje – Pobrini se za njega. Što ćeš više potrošiti ja ću platiti po povratku. Isus koji dovodi čovječanstvo
Ocu plaća dva denara – plaća za dva dana za gostinjac – treći dan ću se vratiti – daje nam promišljati ovaj
treći dan. Po povratku, ako bude što trebalo, neće platiti ranjenik, nego Samarijanac. Isus koji je došao
spasiti čovječanstvo i ako još što treba – platit će.