1.

POJAM MENADŽERSKE KOMUNIKACIJE

Komunikacija obuhvata sposobnost slanja i primanja informacija i prenošenja i
razumevanja tuđih
misli, osećaja i stavova. Značaj komunikacije u poslu je izuzetan, jer uspeh pojedinca u
životu zavisi od njegove sposobnosti da komunicira. Posao će zahtjevati od čoveka da
piše email-ove, koristi telefon i bude efektivan u grupnim diskusijama i na timskim
sastancima. Proces komuniciranja zahteva najmanje dvije osobe – pošiljaoca i primaoca
poruke.

Elementi procesa komuniciranja su:

Značenje, Poruka, Kodiranje, Kanal (medij), Dekodiranje, Filtriranje, Povratna
veza.

(Značenje predstavlja misli, osjećaje, verovanja i stavove osobe. Postaćemo bolji

komunikatori ukoliko smo u stanju da konstruišemo poruku tako da izmami od drugih
odgovor koji želimo.
Poruka obuhvata podatke koji se prenose i kodirane simbole (verbalno ili neverbalno)
koji daju
posebno značenje podacima. Kodiranje – selektovanje simbola koji će preneti poruku
Kodiranjem se prevode interna razmišljanja u formu koja je razumljiva za primaoca.
Kanali su sredstva putem kojih poruka putuje od pošiljaoca do primaoca. Svaki medij ima
odredjene prednosti i nedostatke. Konverzacija licem u lice je jak medij zato što sadrži
više smerova poruke – sam sadržaj, jačinu glasa, gestove, a odgovor je brz.
Primalac pokušava da rekonstruiše ideju pošiljaoca dodeljujući značenje simbolima i
interpretirajući
poruku kao celinu. Komunikacija se javlja samo kada je primalac primio poruku i shvatio
je onako kako je pošiljalac nameravao..
Filter je nešto što ograničava sposobnost osobe da oseti ili opazi stimulans.Filtriranje
utiče na prijem poruke.
Povratna sprega je odgovor primaoca poruke.Ona omogućava pošiljaocu da zna da li je
poruka primljena i shvaćena na pravi način. Komunikacija ne postoji sve dok primalac ne
shvati i ne potvrdi prjem poruke na način na koji je pošiljalac nameravao.)

Interpersonalna komunikacija (komunikacija izmedju dvije ili vise osoba) je verbalna

komunikacija, kod koje se riječi mogu prenositi usmeno ili pisano. Po obliku može biti:
• usmena komunikacija,
• pisana komunikacija i
• elektronska komunikacija.
Dva osnovna oblika komunikacije u organizaciji su:
• Formalna komunikacija
• Neformalna komunikacija.
Verbalna komunikacija predstavlja izgovorenu ili pisanu riječ u svrhu dijeljenja
informacije s drugima. Međutim, neverbalna jest ono što s ne izgovara a ipak je od velike
važnosti za komunikaciju. Pri tome se misli na poruke kojeosoba šalje drugoj osobi
pomoću: poze ili položaja tijela, izraza lica, pokreta očiju, ruku i nogu, disanja, brzine
govora, gesti i tikova,načina odijevanja itd.
Neverbalna komunikacija ima značajnu ulogu u procesu komunikacije jer se na lakše
pamtiljiv način postižu određeni utjicaji koji se žele postići u komunikaciji.
Komunikacija je posebno potrebna za:
1. uspostavljanje i sprovođenje ciljeva kompanije
2. razvoj planova za njihovo ostvarenje
3. organizovanje ljudskih i drugih resursa na najuspješniji i najdjelotvorniji način
4. izbor, razvoj i ocjenjivanje članova organizacije
5. vođenje, usmjeravanje, motivisanje kreiranje klime u kojoj ljudi žele doprinositi
6. kontrolu ostvarenja.
2. KOMUNICIRANJE KAO AKTIVNOST MENADŽERA
Komuniciranje je aktivnost koja se odvija između nekoliko osoba u uslovimaa
turbulentne okoline i promjenljivih uslova poslovanja. Stoga se mogu navesti četiri
osnovne grupe aktivnosti kojima se bavi savremeni menadžer. Te grupe aktivnosti su:
- Vodjenje
- Komuniciranje
- Motivisanje zaposlenih
- Međuljudski odnosi i grupna dinamika.
Između svih ovih aktivnosti jedna se aktivnost isprepliće kroz ostale tri tako da bez
komuniciranja menadžer ne može voditi grupu ljudi ili čak cijelu kompaniju.
Menadžeri su neprestano u procesu komunikacije, pa se smatra da je komunikacija
osnovna menadžerska vještina. Uspješno komuniciranje kao dio strategije vođenja smatra
se jednom od najznačajnijih vještina menadžera. Komunikacijske vještine koje su od
velike važnosti za svakog menadžerasu:
- Vještina interpersonalne komunikacije
- Vještina prezentacije
- Vještina pregovaranja.
Razlikujemo eksternu I internu menadzersku komunikaciju. Eksterna komunikacija
predstavlja kontakt menadžera i clanova organizacije sa poslovnim partnerima,
potrošačima, dobavljačima i širomdruštvenom zajednicom. Komunikacija organizacijes
vanjskim saradnicima odvija se putem marketinške komunikacije koju predstavlja
nekoliko obilka.
Oblici marketinške komunikacije su:
- Oglašavanje
- Unapređenje prodaje
- Odnosi s javnošću
- Publicitet
- Sponzorstvo
- Direktna komunikacija
- Lična prodaja.
Težnja ka uspješnosti realizacije poslovanja, pridobivanja važnih poslovnih pregovora,
partnera I ostalih potiče menadžere da pristupaju komunikaciji koja je drugačija,
inovativnija, privlačnija od komunikacije konkurenata. Tome svemu puno pridonosi i
razvoj tehnologije i brži protok informacija.

Interna komunikacija se proteže unutar organizacije i predstavlja zbir raznih

komunikativnih procesa. Uloga komunikacije je kontroliše ponašanje članova na
nekoliko načina. Organizacije imaju hijerarhiju i formalne smjernice koje zaposleni treba
da poštuju. Komunikacija koja se odvija unutar tima je jako važna, kako zbog jasne
komunikacije i prenosa informacija zbog ostvarivanja rezultata tako i zbog uklapanja
članova tima i timske koherencije i pripadnosti timu i organizaciji. Zaposleni treba
informacije kako bi mogao uspješno obavljali. posao. Ukoliko dođe do “smetnji u
komunikaciji” mogućnost greške ili neostvarenja ciljeva značajno raste.N ačin na koji
ćemo djelovati I ophoditi se prema zaposlenima može biti olakšavajući ili otežavajući za
rad kompanije.

Vrste formalne organizacijske komunikacije su:

- Silazna (odozgo prema dolje)
- Uzlazna (odozdo prema gore)
- Lateralna (bočna).