Spisi Ellen White odigrali su veliku ulogu u uspostavljanju vjere u Kristovu prirodu.

Ipak, njezino
gledište o ljudskoj prirodi Krista sadržavalo je značajne iznimke od onoga što su predstavili Jones i
Waggoner, a kasnije i M. L. Andreasen i drugi. Ove se iznimke moraju uzeti u obzir.

Pogled Ellen White na Isusovu ljudsku prirodu ima neizmjerno puno veću širinu i dubinu od pogleda
Jonesa ili Waggonera. Ona misli i piše nešto sasvim drugačije od njih kada govori o Spasiteljevoj
ljudskoj prirodi i o Njegovim iskušenjima. Isto tako kada je riječ o opravdanju vjerom generalno.

Dakle, Ellen White je bila među najranijim i najopsežnijim piscima o Kristovoj ljudskoj prirodi.
Njezino je gledište u biti razvijeno prije vremena Jonesa i Waggonera. Njezine izjave tijekom 1890-ih
više su pojašnjenja nego nove ideje. Ako postoji jedno područje koje ona proširuje, to je učiniti Isusa
jedinstvenim i drugačijim u Njegovoj prirodi od nas, ali opet kao Onoga koji u potpunosti suosjeća
sa nama u našim kušnjama i slabostima. Ona posebno naglašava Njegovu slobodu od "mrlje"
grijeha. I naglašava da je imao bezgrešnu ljudsku prirodu.

Ellen White je vrlo oprezna u opisivanju Isusa kao osobe koja nema "strasti identične nama" ili onu
koja ima sklonost prema zlu ili gubitak kontrole nad svojim emocijama. On nema nikakve "mrlje"
grijeha u sebi. On je bio bez ikakve tendencije i sklonosti prema grijehu. Ellen White govori, što se
ljudske prirode Kristove tiče, biblijsku istinu, za razliku od brata Jonesa i Waggonera koji su miksali
istinu i laž u tom pogledu, i tako kasnije unijeli spiritualističke i panteističke poglede, što se odrazilo
u onome što su pisali po tom pitanju kao i generalno po pitanju opravdanja vjerom.

Pogledajmo sada neka razumjevanja po pitanju Kristovog utjelovljenja i Njegove prirode, i

usporedimo jasno sa onim što kaže Svjedočanstvo Isusovo. Ne kažemo da ova draga braća nisu
bila dobronamjerna, sigurno jesu. Ali imali su u nekim djelovima iskrivljenu sliku onoga što je Krist
došao preuzeti kada se utjelovio, i iskrivljenu sliku Njegove ljudske prirode. Nisu to sasvim dobro
razumjeli. Ellen White, sluškinja Gospodnja je ovo razumjela savršeno jasno. Evo pogledajmo neka
njihova razmišljanja i odstupanja:

"Radi se o obličju prirode, obličju tijela. Da bi bio poput grešnog tijela, trebalo je da ima grešno tijelo; da
bi mogao da uopće postane telo kakvo je u ovome svijetu, trebalo je da bude upravo onakvo kakvo je u
ovome svijetu, tijelo kakvo mi imamo, a to je grešno tijelo. To je ono što je rečeno izrazom „u obliču
grešnog tijela“. {Jones i Waggoner "Dobra vijest svagdašnja, 20}

"Zakon nasljeđa seže od Adama do tijela Isusa Krista, isto tako kao što seže od Adama pa do tijela
svih nas ostalih. U Njemu je bilo sve ono što je dobio od Adama. Zato su u tijelu Isusa Krista, ali ne u
Njemu samome (ne u Njegovom karakteru, ne u Njegovom umu – prim. izdavača), već u Njegovom
tijelu, našem tijelu koje je preuzeo sa ljudskom prirodom, postojale iste sklonosti prema grijehu koje
se nalaze u vama i meni. Pa kad je bio izložen iskušenju, i Njega su „vukle želje koje su bile u tijelu“.
{Isto, 24}
"Sklonosti ka grijehu koje su u nama, pojavljuju se i kao djela i postaju otvoreni grijesi. Postoji razlika
između sklonosti ka grijehu i otvorenog pojavljivanja tog grijeha u djelima. U nama postoje sklonosti ka
grijehu koje se još nisu pojavile i kao djela, ali mnogo ih se i pojavilo. Međutim, Krist je pobjedio sve
sklonosti ka grijehu, a koje se još nisu ispoljile." {Isto, 25}

Da li vidimo ovde nepravilnosti i rupe? Ovdje ima istine pomješane sa neistinom. Koje su to istine a
koje su to neistine?

Istina je da, Isus je imao ljudsku prirodu, ljudsko tijelo koje je preuzeo na sebe, ali nije imao ništa
grešno na sebi i u sebi. Što nam Duh proroštva kaže? Ona nam kaže da je Isus preuzeo sav naš
organizam, da je zaista imao naše tijelo u tom kontekstu, meso našeg mesa. Ali Krist nije imao
grešnu ljudsku prirodu niti sklonosti ka grijehu.

Također je neistina da je Krist imao sklonosti ka grijehu. To se suproti Duhu proroštva. Ovdje tekst
gore kaže: "Krist je pobjedio sve sklonosti ka grijehu, a koje se još nisu ispoljile". Ovo nije ispravno, i
ovo nije istina. Isus uopće nije pobjedio sve sklonosti ka grijehu jer uopće nije niti imao sklonosti
prema grehu što ćemo jasno vidjeti. A što je tijelo Kristovo nego Njegov um. Neće tijelo da navede
na grijeh, već ono dolazi iz motiva srca i uma.

Tijelo ne znači meso, već srce, um, motivi. A Kristovo srce je bilo čisto i sveto rođenjem, Kristov um
je bio svet, Kristovi motivi su bili čisti i sveti, i Njegovo tijelo koje Mu je Otac pripravio bilo je "slično
našem tijelu" ali ne potpuno identično našem tijelu. Njegova priroda ljudska je bila bezgrešna i ne
sklona grijehu. Ali On je preuzeo svo propadanje. Pogledajmo neke samo njezine citate od stotinu:

DA LI JE ISUS IMAO SKLONOSTI PREMA ZLU?

Krist se razlikovao od bilo kojeg drugog čovjeka na zemlji. Budući da je bio Bog iznutra, grijeh nije
mogao postojati u Njemu, i na svaki je način bio bez grijeha. Da je na bilo koji najmanji način
sudjelovao u grijehu, bilo svojevoljno ili nenamjerno, ne bi uspio kao naš Otkupitelj i sve bi bilo
izgubljeno. Ovo postavlja sljedeće pitanje:

Da li je Krist imao neku urođenu sklonost prema grijehu?

"Mi ne bismo trebali imati nikakve sumnje u pogledu savršeno bezgrešne Kristove ljudske prirode."
{ST, 9.Juny, 1898}

"Budite pažljivi, izuzetno pažljivi kad govorite o Kristovoj ljudskoj prirodi. Ne prikazujte Ga narodu kao
čovjeka sklonog grijehu. On je drugi Adam. Prvi je Adam bio stvoren kao čisto, bezgrešno biće, bez
ijedne mrlje grijeha; nosio je na sebi lik Božji. On je mogao da padne i pao je usljed prijestupa. Usljed
grijeha, njegovi potomci se rađaju sa nasljednom sklonošću ka neposlušnosti. Ali Krist je jedino rođeni
Sin Božji. On je uzeo na sebe ljudsku prirodu i bio kušan u svemu u čemu se ljudi kušaju. Mogao je da
zgriješi i da padne, ali u Njemu ni za jedan trenutak nije postojala sklonost ka zlu.
U pustinji iskušenja, On je bio izložen kušanjima kojima je Adam bio izložen u Edenu." {5BC 1128.4}

Ovu dragocijenu istinu Božja riječ naglašava:

"Jer takav nam velesvećenik i bijaše potreban: svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnikā, i koji
postade uzvišeniji od nebesa." Hebrejima 7:26

Je li Krist "odjeljen" od nas po tome što nije rođen s nasljednom sklonošću ka grijehu? Rođen je s
karakteristikama oslabljene ljudskosti, ali ipak:

"Bio je savršen i neokaljan grijehom. Bio je bez mrlje i mane." {2SP 11.1}

On je rođen s ljudskom prirodom u njenom palom stanju, ali ne s ljudskom prirodom sklonom
grijehu i zlu.

Je li On imao strasti identične našima? Opet iz Duha proroštva dolazi pozitivno i izravno "Ne!"
Apsolutno NE.

"Molio se za svoje učenike i za sebe samog, izjednačujući se sa našim potrebama, slabostima i

nedostacima koji su tako svojstveni ljudskom rodu. On je bio veliki molilac, bez strasti naše ljudske,
pale prirode, ali okružen istim slabostima, iskušavan u svemu kao i mi." {2T 509}

"On je Brat u našim slabostima, ali ne i u posjedovanju sličnih strasti." {Isto 202}

Kako bi bilo tko mogao pogrešno protumačiti ove jasne izjave? Nije li više nego očito da je Krist bio
"odvojen od grešnika" po tome što nije imao nikakvu prirodnu grešnu sklonost (tendenciju) prema
grijehu? Nije li također očito da On nije imao "naslijeđene strasti i nečistoće koje kvare prirodne
potomke Adamove"?

Krist je bolnim postupkom kako kaže Ellen White uzeo oslabljenu ljudsku prirodu, ali ne grešnu
sklonost prema grijehu ili izopačene strasti te pale prirode. On je došao na svijet posebno da otkupi
Adamov neuspjeh, a time i mi možemo biti otkupljeni. Svako veće pitanje s kojim se čovjek mora
suočiti, On je već pobijedio, ali ne kao grešnik. On je pobijedio kao bezgrešni, čineći to s istim
slabostima smrtnog tijela koje mi sada imamo, "osim u grijehu". Zapazimo:

"Nikada, i ni na koji način na ljudski um nije ostavljen ni najmanji utisak

prljavštine ni pokvarenosti koja bi se našla na Kristu, ili da je na bilo koji način podlegao
izopačenosti." {5BC 1128.6}
"Krist nije posjedovao istu, grešnu, pokvarenu, palu nelojalnost koju mi posjedujemo jer tada On ne bi
mogao biti savršena žrtva." {Manuscript 94, 1893{6MR 112.2; 3SM 131.1}

Sve slabosti tijela, uma i duha u ljudskoj prirodi Krist je preuzeo na sebe kad se utjelovio. Iako su bili
smanjeni u svojoj moći, nisu bili poremećeni u svojoj funkciji. Nevine slabosti, ali bez grešnih
sklonosti.

Ellen White kaže da je On imao sklonosti, ali sklonosti da popusti iskušenjima. Ali nije imao zle
sklonosti prema grijehu. On je imao sklonosti, ali ne zle.

"Došavši, kao što je jest, kao čovjek, "da se susretne i bude podvrgnut" svim zlim tendencijama kojih je
čovjek nasljednik", radeći na svaki zamisliv način da unište Njegovu vjeru", On je sebi omogućio da
bude napadnut ljudskim djelovanjem nadahnutim Sotonom, buntovnikom koji je protjeran s neba."
{18LtMs, Lt 303, 1903 par 14}

I kada gledam ovaj citat na engleskom: Coming, as He did, as a man, <to meet and be subjected to>
with all the evil tendencies to which man is heir", mi zapravo vidimo da ne kaže da je On imao zle
sklonosti, već da se susreo i podvrgnuo zlim tendencijama koji je čovjek baštinik. Znači, Krist se
samo tome podvrgnuo, a ne da je On imao zle sklonosti.

Znači, ovo nisu radile Kristove sklonosti, već sklonosti drugih ljudi koji su radili na svaki mogući
način da unište Njegovu vjeru preko Sotone. Jer tekst kaže da je Krist učinio mogućim za sebe da
bude pritisnut, napadan, udaren ili iskušavan od ljudskih agenata nadahnuti Sotonom,
pobunjenikom koji je bio zbačen s neba.

Tekst je jasan koji govori da je Krist došao kao čovjek da se susretne i bude podvrgnut zlim
sklonostima i tendencijama tih ljudi koji su bili nadahnuti od Sotone, i da Krist bude pod njima
iskušavan, da Mu unište vjeru, a ne da Krist ima zle sklonosti. Ovaj tekst govori o zlim sklonostima
ljudi i čemu se On podvrgnuo kada je došao kao čovjek, a ne da ovaj citat govori o Kristovoj prirodi
koja je imala zle sklonosti.

Cijeli citat govori čemu je On bio podvrgnut i kakvim iskušenjima od grešnih ljudi koji su imali
grešne i zle tendencije kroz kojih je Sotona radio da uništi Kristovu vjeru. To je smisao svega teksta.

"Kad je čovjek prekršio Božji Zakon, njegova je priroda postala zla pa je bio u skladu, a ne u sukobu sa
Sotonom. Nema prirodnog neprijateljstva između grešnog čovjeka i začetnika grijeha.“ {Velika Borba
433}

Hoćemo li se usuditi reći to i za Krista našeg Gospoda? Da li je On naslijedio zlu prirodu, sebičnu
prirodu? Da li primjećujemo u ćemu je razlika između nas i našega Spasitelja? Da li je On imao
urođeno zlo u svom srcu kao što to mi posjedujemo rođenjem? Pismo i Duh proroštva nam kažu da
se sva djeca rode sa grešnom, sebičnom i zlom prirodom i sklonostima prema zlu. Usuđujemo li se
to doista reći za našeg Gospoda Isusa?

"Svakog dana …“ – [riječ je o kršćaninu} „… mora iznova obnoviti svoje posvećenje, svakog se dana
boriti sa zlom. Stare će navike, naslijeđene sklonosti prema zlu, ponovo nastojati zagospodariti, i zato
ih se mora stalno čuvati nastojeći da pobijedi u Kristovoj snazi.“ {Djela Apostolska 299-300}

Što se u ovom navodu jasno kaže za naslijeđene i stečene sklonosti? Da su zle. A što zabranjuje
Božji Zakon? Sve što je zlo.

S obzirom na ovo, možemo li sa sigurnošću reći da je Krist naslijedio i stekao naklonosti prema zlu?
NE možemo, brate moj, sestro moja. Ako je imao naslijeđene sklonosti prema zlu, onda je u sebi
imao zlo. A ako je u sebi imao zlo, onda je bio pod osudom Zakona. A ako je imao nešto što je bilo
pod osudom Zakona, što je onda On sam bio što? Bio je pod osudom Zakona. Vidimo li to? Ima li to
smisla?

"Ljudska je priroda izopačena i s pravom osuđena od svetoga Boga.“ {Review and Herald, 17. rujna
1895}

Da li nam je ovo jasno? Kakva je ljudska priroda? Izopačena. I zbog toga je – s pravom osuđena od
svetoga Boga. Kada je ljudska priroda postala izopačena? U Edenskom vrtu. Što je suština
izopačenosti? Ellen White kaže da je to sebičnost.

"Pod naslovom sebičnost dolazili su svi drugi grijesi.” {1TT 352}

Je li sebičnost samo jedan od mnogih grijeha? Ne, on je princip koji obuhvaća sve grijehe. Vjerujem
da toga moramo biti svjesni? Ono što je ljubav prema poslušnosti, to je sebičnost prema
neposluhu. Kao što je ljubav ispunjenje Zakona, tako je sebičnost prijestup Zakona. Pod naslovom
sebičnosti dolaze svi drugi grijesi. Sebičnost nije jedan od mnogih, već načelo koje obuhvaća sve
grijehe; to je načelo koje je prigodom pada u grijeh zauzelo mjesto ljubavi u ljudskoj prirodi. Ona je
postala vladajuće, pobuđujuće načelo zapisano na mesnim pločama ljudskog srca, zapisano na
svakom živcu, svakom vlaknu, svakoj sposobnosti našeg bića kako kaže Duh proroštva.

Ne čudi onda što su sve čovjekove sile izopačene. A što se još dogodilo? Njegove sile su postale
izopačene i sebičnost je zauzela mjesto. Kako vidimo, kad je ljudskim srcem upravljao zakon ljubavi,
sve su čovjekove sposobnosti bile uključene da zadovolje i proslave Boga. Ali kad je sebičnost
zauzela mjesto ljubavi, što se dogodilo? Sve su ove sile postale izopačene i sada, nakon pada, sve
čovjekove sposobnosti su uključene da zadovolje i proslave sebe. To je moralna poremećenost koju
nazivamo poročnošću. Duh proroštva to naziva poročnost “moralnom poremećenošću” {Mar 153.4}.
Na drugom mjestu kaže da je "sebičnost suština izopačenosti." {ST, Dec 25, 1901 par. 9} (Signs, 25.
prosinca 1901.) Kad sebičnost zauzme mjesto ljubavi, čovjekova priroda postaje izopačena. U srži
čovjekova bića došlo je do moralne poremećenosti i sve što je bilo slično Bogu doživjelo je strašnu
promjenu. Zato Božji prorok kaže:

"Grijeh je uprljao i skoro izbrisao Božju sliku u čovjeku.” {PP 595.2}

Kad je Sotona naveo Adama da sagriješi, usadio je u ljudsku prirodu sjeme sebičnosti i od tog
trenutka je čovjek postao izopačen ili moralno poremećen, što je još jedna definicija Duha proroštva.
Više nije bila kao nekad. Sav njezin sklad i usmjerenost k Bogu te poslušnost Njegovom Zakonu
poremetili su se. Čovjek je postao moralno poremećen, izopačen i ljudska priroda je izopačena i s
pravom osuđena od svetoga Boga. I braćo i sestre, ako Kristu dajemo takvu prirodu, što je On onda?
Osuđen od svetoga Boga. Zar to nije jasno?

"Mi smo po prirodi grešni i zato nam je rečeno da budemo revni i da se pokajemo.“ {Signs of the
Times, 21. kolovoza 1884}

Što nam je rečeno? Da budemo revni i da se pokajemo za ono što smo rekli ili učinili? Ali to nije sve.
Zašto? Što smo po prirodi? Je li se Krist ikad pokajao za ono što je bio po prirodi? Nije. Zašto? Zato
što po prirodi nije bio grešan. Znam da među nama ima možda nekih koji će reći: "Čekaj malo. Što je
s tvrdnjama da je na svoju bezgrešnu prirodu uzeo našu grešnu prirodu? Da pogledamo tekst
ukratko, a poslije ćemo se njim pozabaviti detaljnije. Moramo uzeti sve u obzir i postivati princip
hermenautike:

"On je uzeo na svoju bezgrešnu prirodu našu grešnu prirodu, kako bi mogao znati kako pomoći onima
koji su u iskušenju." {Medical Ministry 181}

Da, moramo to uzeti u obzir i moramo tome posvetiti odgovarajuću pozornost. Ono što sada
moramo utvrditi jest da Krist nije imao grešnu prirodu na način koji bi zahtijevao Njegovu osudu i
potrebu za pokajanjem. Nadam se da nam je to svima jasno. Ne samo što je naša priroda grešna,
izopačena priroda pod osudom, već su pod osudom i sve sebične, lakome želje koje iz nje potječu.

"Božji Zakon je vrlo širok. Isus je jasno rekao svojim učenicima da taj sveti Zakon može biti pogažen
čak u mislima, osjećajima i željama, kao i riječima i postupcima.“ {Um, karakter i osobnost, str. 37}

Kako možemo prestupati Zakon? Mislima, osjećajima i željama.

"Isus je izvršio primjenu Zakona izravno na dušu i stavio je pod njegovu nadležnost volju i želje. A
ljudska djela, učinjeno zlo i sve misli i osjećaje koje Božji Zakon osuđuje, treba pobijediti.“ {Manuscript
72, 1901}

Što je još stavio pod nadležnost Zakona? Volju i želje. Obratimo pozornost na ove dvije riječi u ovom
navodu. Volja i želje. Ovdje nije riječ samo o novorođenome, već o vrlo zrelome i pobjedonosnome
kršćaninu.

"Život je apostola Pavla bio život stalne borbe sa samim sobom. ‘Iz dana u dan umirem’“, rekao je.
Njegova volja i želje bili su u svakodnevnom sukobu s onim što je bila njegova dužnost, i s voljom
Božjom. Namjesto da popušta sklonostima, on je činio Božju volju, stalno razapinjući svoju prirodu.“
{MH, 286}

Kod apostola Pavla su volja i želje bile u svakodnevnom sukobu – s čime? S Božjom voljom. Je li to
pohvalno? Svakako jest. Zakon seže do volje i osjećaja i u Pavlu je svakodnevno bila volja i želja
protivna Božjoj volji. I zato pod osudom. Ali pitam: Je li bio osuđen zbog toga što je to imao? Ne.
Zašto? Jer u tome nije popuštao. I zato sada nema osude za one koji su u Kristu Isusu i ne hode po
tijelu nego – po Duhu.

Još uvijek je imao tijelo koje je bilo pod osudom, i još uvijek je imao pogrešne želje koje su bile za
osudu. Ali nije popuštao tijelu da ih ostvari. Odbio je da im popusti. Zato nije bio osuđen što ih je
imao, premda je sam po sebi bio pod osudom. Da li vidimo to?

Čak je i novorođeni kršćanin, koji stalno pobjeđuje, oslobođen osude samo na osnovi onoga što je
on Kristovom milošću. Zar ne? Ne na osnovi onoga što je on sam. Jesmo li u Kristu? Ako nismo,
onda ne priznajemo da smo sami osuđeni grešnici. Vidite li zašto ne možemo prihvatiti teoriju da je
Krist bio sličan nama u tom kontekstu. Vidimo li to?

"Naš je prirodni natpis vagnut i nađen prelagan. Ali Krist je naš Posrednik i prihvaćanjem Njega kao
našeg Spasitelja, možemo se pozvati na obećanje: ‘Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po
Gospodu našem Isusu Kristu." {In Heavenly Places, 156}

Sada postavljam pitanje: Ako je Krist imao istu prirodu kao mi, kakva je onda presuda Zakona?
Vagnut i nađen prelagan. A braćo i sestre, ako je to istina za našega Gospoda, onda za nas nema
nade. Dakle, u svojim nastojanjima da Krista učinimo suosjećajnim Starijim Bratom i vjerodostojnim
Primjerom, ne smijemo Ga učiniti kao onoga koji je prošao svaku pojedinu kušnju kao mi. O tome
bih volio isto da pričamo, to je tema za sebe i Duh proroštva nam to lijepo objašnjava. Kako je Krist
mogao biti
kušan kao mi bez izopačenih, sebičnih, iskvarenih apetita i strasti? Pismu i Duhu proroštva nalaze
se dragocjeni tekstovi koji na ovo pitanje odgovaraju tako jasno, da nam omogućuju prepoznati u
Njemu našeg suosjećajnog Starijeg brata i vjerodostojni Primjer, a da i
dalje sačuva svoju savršenu bezgrešnost da bi mogao biti naša Zamjena.
U svojim nastojanjima ne smijemo ga učiniti u svemu takvim kakvi smo mi. Jer ako je u prirodi
sasvim isti kao mi, onda je vagnut i nađen prelagan, i onda nemamo bezgrešnu Zamjenu. A ona
nam je svakako potrebna. Treba nam. Zašto? Zato što Zakon ne zahtijeva samo da budemo
potpuno bezgrešni, već da imamo beskonačnu savršenost. On zahtijeva bezgrešnost jednaku Božjoj
i pravednost jednaku Božjoj. Sumirajući svoju raspravu o Zakonu Krist kaže: „Budite dakle savršeni
kao što je savršen Otac vaš nebeski!“

"Kad se napuni vrijeme, On se trebao otkriti u ljudskom obliku. Trebao je zauzeti svoj položaj na čelu
ljudskog roda tako što je uzeo čovjekovu prirodu ali ne i njegovu grešnost.“ {Signs of the Times, 29.
svibnja 1901}

Uzeo je našu prirodu, ali ne i čovjekovu grešnost. Zašto? Jer je došao da bude čovjekova zamjena,
da bude žrtva za grijeh za grešnost prirode. Da bi to uzeo na sebe, morao se diskvalificirati da bi
mogao biti žrtva za grešnost prirode. Razumijemo? Prema tome, zauzeo je položaj glave ljudskog
roda time što je uzeo čovjekovu prirodu, ali ne i grešnost. Pogledajmo ovaj tako jasan citat:

"Ne smije biti ni najmanje sumnje u to da je Kristova ljudska priroda bila savršeno slobodna od
grešnosti.“ {Manuscript 143, 1897}

Može li ovo biti jasnije rečeno?

O kojoj prirodi ovdje govorimo? O Kristovoj ljudskoj prirodi. Mnogo je onih koji bi voljeli reći da je On
bio bezgrešan u svojoj božanskoj, ali ne i ljudskoj prirodi. No, braćo i sestre, što nam kaže
Gospodnja sluškinja? A ona (njezini spisi) je moj autoritet poslije Biblije. Ona je veći autoritet od
našeg ljudskog rezoniranja. „Ne smije biti ni najmanje sumnje u to da je Kristova ljudska priroda bila
savršeno slobodna od grešnosti.“

On je bio savršeno slobodan od grešnosti i bio je savršeno bezgrešan. Čitam ponovno: „Ne smijemo
ni najmanje sumnjati u savršenu bezgrešnost Kristove ljudske prirode.“

Molim vas, zapazite pun značaj ove izjave. Ovdje nismo pozvani da ne sumnjamo u savršenu
bezgrešnost Kristovog ljudskog života. Zar ne? Ona na mnogo drugih mjesta naglašava savršenu
bezgrešnost Njegovog života. Ovdje smo pozvani da ne sumnjamo u savršenu bezgrešnost Kristove
ljudske prirode.

Ovdje isto tako nismo pozvani da ne sumnjamo u savršenu bezgrešnost Kristove božanske prirode.
Takav bi poziv bio besmislen s obzirom da je božanska priroda sama po sebi bezgrešna jer je
beskrajno pravedna i potpuno savršena. Ovdje smo pozvani da ne sumnjamo u savršenu
bezgrešnost Kristove ljudske prirode.
Ponavljam, ovdje nismo pozvani da ne sumnjamo u savršenu bezgrešnost Kristovog ljudskog
karaktera. Premda ona na drugim mjestima govori ne samo o bezgrešnosti već i o beskrajnoj
pravednosti. Ne, ovdje smo pozvani da ne sumnjamo u savršenu bezgrešnost Kristove ljudske
prirode.

Zapazimo još jednom. Ovdje nismo pozvani da ne sumnjamo u relativnu bezgrešnost Kristove
ljudske prirode. U što ne smijemo sumnjati? U savršenu bezgrešnost Kristove ljudske prirode.
Drugim riječima, pozvani smo da znamo kako je On bio apsolutno bezgrešan. Gdje? U prirodi.
Zašto? Da ponese grijehe naše prirode.

I na kraju, zapazimo da ovdje nismo pozvani da imamo nekoliko ili samo povremeno sumnje u
savršenu bezgrešnost Kristove ljudske prirode. Ovdje smo pozvani da nemamo, da apsolutno
nemamo nikakve sumnje, misli ili sumnjičenja, nepovjerenja, straha, slutnji u pogledu savršene
bezgrešnosti Kristove ljudske prirode. Braćo i sestre, ako je Njegova ljudska priroda na bilo koji
način grešna, što se tiče zaraženosti grijehom, ne samo što trebamo sumnjati već moramo
očajavati, jer u Njemu ne bismo imali bezgrešnu žrtvu. On ne bi bio naša Zamjena jer bi bio na križu
zbog vlastite grešne prirode, a ne zbog vaše i moje.

Naš Spasitelj u svojoj ljudskosti mora biti slobodan od svake grešnosti, ne samo da bi umro
zamjeničkom smrću za nas, već da nam može ponuditi beskrajnu pravednost. Kao što vidite, mi u
našem palom stanju nismo sposobni pokazati Zakonu poslušnost koju zahtijeva. Sjećate se onog
teksta u Put Kristu, str. 64:

"Adam je, prije pada u grijeh, poslušnošću Božjem Zakonu mogao oblikovati pravedan karakter. Ali on
to nije uspio učiniti, i zbog njegovoga je grijeha i naša priroda postala grešna te i mi ne možemo učiniti
sebe pravednima. Budući da smo grešni, nesveti, mi ne možemo biti savršeno poslušni svetom
Zakonu. Mi nemamo neke svoje pravednosti kojom bismo mogli zadovoljiti zahtjeve Božjeg Zakona.“
{Put Kristu 64}

Ali, braćo i sestre, ako je Krist po prirodi sličan nama, onda On ima isti problem, zar ne? I On je
grešan, nesvet i ne može biti savršeno poslušan svetom Zakonu. I On onda nema svoje pravednosti
kojom bi zadovoljio zahtjeve Božjeg Zakona.

"Bog izjavljuje: ‘Nema pravedna ni jednoga’. Svi imaju istu grešnu prirodu. Svi su skloni činiti greške.
Nitko nije savršen. Gospod Isus je umro za zabludjele da bi im se moglo oprostiti. Naš posao nije da
osuđujemo. Krist nije došao da sudi već da spasi.“ {Manuscript 31, 1911}

Zašto nema pravedna ni jednoga? Jesmo li čuli odgovor? Svi imaju istu grešnu prirodu. Da je Krist
imao istu grešnu prirodu, kako bi za Njega glasila presuda? Isto kao i za nas: "Nema pravedna ni
jednoga". Prema tome moramo zaključiti da je Krist bio izuzet od grešnosti naše prirode.
Molim vas shvatimo: ne kažem da On nije uzeo na sebe našu prirodu kakva je bila oštećena i
propala nakon četiri tisuće godina grijeha. To ćemo jasno pokazati. Što se tiče svakog drugog
elementa Njegove prirode On je uzeo Adamovu prirodu poslije pada. Ali što se tiče bezgrešnosti,
uzeo je Adamovu prije pada. Samo je takav mogao imati pravednost koja odgovara beskonačnom
mjerilu.

"Bogoslužja, molitve, hvale, pokajničko priznanje grijeha, sve se to podiže kao ugodni miris od istinskih
vjernika prema nebeskom Svetištu, ali prolazeći kroz pokvarene kanale ljudske prirode, postaje tako
zaprljano da ako ne bude očišćeno krvlju, nikada ne može imati vrijednost pred Bogom.“ {1SM 344}

"Oni se ne uzdižu u besprijekornoj čistoći, i ako ih Posrednik koji je Bogu zdesna ne prikaže i očisti
svojom pravednošću, nisu prihvatljivi Bogu. Cjelokupni miris kâda koji se podiže iz zemaljskih svetišta
mora biti pomiješan s kapljama Kristove krvi očišćenja. On pred Ocem podiže kadionicu svojih zasluga
u kojoj nema nikakve mrlje zemaljske pokvarenosti.“ {Isto}

Vidimo li kako se ova istina očituje kad je riječ o Kristovoj prirodi?

„On pred Ocem podiže kadionicu svojih zasluga u kojoj nema nikakve mrlje zemaljske pokvarenosti.
On stavlja u svoju kadionicu molitve, hvale i priznanja svojeg naroda kojima dodaje svoju neokaljanu
pravednost. I onda, s mirisom zasluga Kristovih molitava, kâd dolazi pred Boga kao savršen i potpuno
prihvatljiv. Tada su vraćeni milostivi odgovori.“ {Isto}

Braćo i sestre, to je razlog što čak i kad se najposvećeniji kršćanin moli, u čije se ime mora moliti? U
Isusovo ime. Pošto ova molitva, potaknuta Svetim Duhom, silazi s njegovih usana tako ukaljana,
prolazeći kroz pokvareni kanal ljudske prirode, ona ne može biti prihvatljiva Bogu, osim ako je s
njom učinjeno dvoje. Njegova je krv čisti i Njegova joj je pravednost dodana.

Pitam vas: Je li Isusu Kristu bilo tako nešto potrebno? Je li se morao moliti u nečije ime? Da li je to
stanje izazvano učinjenim grijehom? Razlog tome je što je naše biće pokvareni kanal. A kada smo to
postali?

“Sotona je naveo Adama na grijeh. Na taj način je izopačen sam izvor ljudske prirode.“ {Review and
Herald, 16. travnja 1901}

Gdje je došlo do izopačenja ljudske prirode? Na samome izvoru. Mi smo rođeni kao pokvareni
kanali i to ćemo ostati dok se ovo raspadljivo ne obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u
besmrtnost.

Braćo i sestre, do tog trenutka potreban nam je Posrednik, da bi naše molitve, naša bogoslužja,
naša hvala bili prihvatljivi za Oca. Budući da po završetku vremena milosti nemamo Posrednika,
kakva će u tom trenutku biti naša vječna sudbina? Ona je već određena, hvala Bogu, a Njegovo je da
nas provede kroz to vrijeme. Shvatimo jedini mogući zaključak: Isus Krist nije bio pokvareni kanal
kao što smo mi ostali.

Možemo li doći do nekog drugog zaključka? Ne možemo. Ako kažemo da je Krist imao prirodu kao i
mi, onda bi po prirodi bio pokvareni kanal pa mu je potreban posrednik. Ima li takvoga? Ne, On je
Posrednik. Braćo i sestre, da je bio pokvareni kanal, Njegova poslušnost ne bi bila dovoljna da
zadovolji beskonačno mjerilo Zakona, kao što i naša nije. Jedino što čini našu poslušnost
prihvatljivom je krv koja čisti od prljavštine i pravednost koja nadomješta našu nedostojnost. Isusu
Kristu nije potrebna takva mogućnost jer On nije bio pokvareni kanal. Njegove službe su Ocu bile
prihvatljive bez posrednika. „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“

On ne može biti grešan u prirodi u smislu da bi imao nešto što bi ga učinilo izopačenim ili okaljanim
ili uprljanim, jer da je išta od toga bilo na Njemu, On bi bio u istom stanju kao i mi, nesposoban da
ispuni ono što zakon zahtijeva.

"Kad je Isus došao na svijet, sotonska je sila bila usmjerena protiv Njega. Od vremena kad se pojavio
kao novorođenče u Betlehemu, uzurpator je radio na tome da prouzroči Njegovo uništenje. Svim je
silama pokušavao spriječiti Isusa u razvijanju SAVRŠENA DJETINJSTVA, BEZGREŠNE ZRELOSTI,
svete službe i žrtve bez mane. Ali doživio je poraz; nije uspio Isusa navesti na grijeh. Nije Ga mogao
obeshrabriti ili odvojiti od djela što ga je došao obaviti na Zemlji. Od pustinje do Golgote šibala Ga je
bura Sotonina bijesa, ali što je ona bivala nemilosrdnija, to se Božji Sin čvršće držao ruke svog Oca i
hitao stazom poprskanom krvlju. Svi su Sotonini napori da Ga savlada i pobijedi otkrivali Njegov
besprijekoran karakter u sjajnijem svjetlu." {DA 759}

U kojem aspektu je Kristova ljudska priroda bila ista kao naša? Imao je sve naše nemoći i slabosti.
U čemu je, međutim, bio drugačiji od našeg? Nije imao ništa od naših grešnih sklonosti.

Krist je mogao savršeno poslušati i očitovati u sebi bezgrešno i savršeno ljudsku prirodu. Ne zato
što je On imao slabosti koje su bile superiornije od naših, već zato što te slabosti nisu bile podložne
izopačenosti, moralnoj poremećenosti, kao što su naše. Svaka njihova funkcija bila je prirodna i
savršeno u skladu s Božjim Zakonom od rođenja. Dakle, sve slabosti tijela, uma i duha u ljudskoj
prirodi Krist je preuzeo na sebe kad se utjelovio. Iako su bili smanjeni u svojoj moći, nisu bili
poremećeni u svojoj funkciji. Nevine slabosti, ali bez grešnih sklonosti. Da je imao tu izopačenost, tu
poremećenost, bio bi grešan i ne bi bio žrtva za grijeh u našu korist. Molim vas, shvatimo to.

Dopustite mi da ovo izrazim drugim riječima za vas samo kako bih, nadam se, razjasnio razliku
između grešnih sklonosti i nevinih slabosti. Smanjena mu je moć, ali ne i poremećena funkcija. On
je uzeo naše palo i loše stanje, ali ne i naše pokvareno stanje. Našu slabost, ali ne i pokvarenost.
Postao je slab, ali ne i pokvaren. Posjedovao je sve naše nevine slabosti i nemoći, ali nijednu od
naših grešnih sklonosti. Uzeo je našu smrtnost, ali ne i nemoralnost. Imao je sve naše propadanje i
oštećenja (liabilities), ali nijednu od naših grešnih sklonosti. Zapazite, grešne sklonosti i grešne
tendencije. On je imao sklonosti da pogriješi i zgriješi, ali nije imao naše grešne sklonosti ka zlu s
kojima se mi rađamo. On se jedini rodio svet, ali svi mi se rodimo sa grešnom prirodom. Svi mi se
rodimo u bezakonju i u grijehu nas je začela majka naša. Ali Krist se rodio bezgrešan i svet. Da li
vidimo razliku ovdje između Njega i nas?
Imao je naše boli i patnje, ali nije imao našu sebičnost. Ili, mogli bismo reći, Njegova je priroda bila
zahvaćena grijehom, ali nije bila zaražena grijehom. Sjetimo se:

"Ne bismo trebali imati sumnje u pogledu savršene bezgrešnosti Kristove ljudske prirode.” {ST, 9.
lipnja 1898}

Ne znam kako bi to mogla jasnije izraziti. Ja stvarno ne znam. Tako je jasno ako dobro sve
povezujemo. I moramo uzeti ove vrste izjava zajedno s drugim izjavama koje govore da je On uzeo
našu grešnu prirodu. “Ne bismo trebali imati sumnje u pogledu savršene bezgrešnosti Kristove
ljudske prirode.” { ST 9. lipnja 1898., par.15 }

Sada, ta savršena bezgrešnost. Što čini grešnost naše prirode? To je prirodna pokvarenost, koja je
njegova moralna poremećenost, uzrokovana suštinom pokvarenosti, a to je sebičnost. Krist nema
nema ništa od toga dragi moji.

Da li Krist ima urođeno zlo prirodnog srca? Apsolutno ne. Naslijeđene sklonosti zlu, koje smo
ustanovili iz jasne paralele, je li samo zlo, ta sebična, grešna priroda? To je isključeno takodjer.
Urođeni grijeh? To također Krist nije preuzeo. Urođena sebičnost? Ni to nije preuzeo. Nasljedna
pokvarenost? Ništa od toga. Ako je to imao, On je pokvaren kanal, sjećate se. I koji je uvjet Njegove
poslušnosti? Toliko oskvrnjen da, osim ako nije pročišćen krvlju, nikada ne može imati vrijednosti
kod Boga. Grešne želje i buntovna volja? Da li je Krist to preuzeo. Nipošto, jer one su grijeh.

Pažljivo smo utvrdili svaku od tih činjenica. Poduzeli smo oprezne mjere da svaki od njih utvrdimo
kao grijeh pod osudom. Krist nije imao ništa od ovoga, braćo i sestre, jer da je imao bilo što od njih,
bio bi okaljan grijehom u svojoj ljudskoj prirodi.

"Ponizio se uzevši prirodu čovjeka u njenom palom stanju, ali nije preuzeo ljagu grijeha.” {7MR 24}

Obratimo pažnju na paralelu. On je uzeo ljudsku prirodu u njenom palom stanju ili narušenom
stanju, ali nije uzeo što? Grijeh, mrlju grijeha. Uzeo je palo stanje; drugim riječima, On je uzeo grešnu
prirodu bez njene grešnosti. Činimo li nasilje ovim izjavama? Poštujemo li ono što je sluga i prorok
Gospodnji napisao? Molim se da da. Iskreno, braćo i sestre, borio sam se s ovim toliko dugo,
pokušavajući doći do razumijevanja da se poštuje ono što je doista rečeno, i uvjeren sam da je to
istina. Ne bih se usudio da vam ga predstavim da nemam to čvrsto uvjerenje. Nikada neću ustati i
govoriti o problemu dok ne budem siguran da je to doista istina. I imam povjerenja u ovu stvar.
"Rođen je bez mrlje grijeha, ali je došao na svijet na isti način kao i ljudska obitelj.” {Lt97-1898.11}

Da li uočavate razliku o kojoj toliko pričamo? Tokom povijesti je poimanje Kristove ljudske prirode
(prirode koja nama znači sve kao narodu po riječima Ellen White) bilo uvrnuto i krivo, i rekao bih,
grešno.

Krist je rođen bez mrlje grijeha. To je vjerojatno jedna od najjasnijih izjava koje je ikad dala u vezi s
Kristovom bezgrešnošću, jer utvrđuje izvan svake sumnje da je Njegova bezgrešnost uključivala
više od toga da jednostavno nije griješio. Zašto? Zato što je rođen bez mrlje grijeha. Ovo se očito
odnosi na Njegovu bezgrešnu prirodu.

Hoćemo li reći za nas da smo rođeni bez ijedne mrlje grijeha? Usuđujemo li se reći da mi imamo
bezgrešnu prirodu kada se rodimo i usuđujemo li se reći da je Krist naslijedio, preuzeo našu
sebičnu, sotonsku prirodu koju je čovjek naslijedio kada je pao kako nam i kaže sluškinja Gospodnja
da je naša priroda sebična?

Ellen White kaže da kada je čovjek zgriješio, da se umjesto ljubavi pojavila sebičnost i da je čovjek
nasljedio Sotonsku prirodu.

"Prigodom stvaranja čovjeku su darovane plemenite sposobnosti i uravnotežen um. Bio je savršeno
biće, u savršenu skladu s Bogom. Misli su mu bile čiste, a ciljevi sveti. Ali neposlušnost je izopačila
njegove sposobnosti, pa se umjesto ljubavi pojavila sebičnost. Prijestup je toliko oslabio njegovu
prirodu da se vlastitom snagom više nije mogao oduprijeti sili zla. Postao je Sotonin rob, i to bi ostao
zauvijek da se sam Bog nije umiješao." {Put Kristu, 14}

"Kad je čovjek sagriješio, cijelo Nebo obuzela je tuga, jer popuštanjem kušnji čovjek je postao
neprijatelj Bogu, dionik Sotonske prirode. Božja slika na koju je bio stvoren bila je oštećena i
iskrivljena. Čovjekov karakter nije bio u skladu s Božjim karakterom, jer kroz grijeh čovjek je postao
tjelesan, a tjelesno srce
je u neprijateljstvu prema Bogu, zato što se ne pokorava Zakonu Božjemu, a i ne može...Grijeh je toliko
upropastio čovjeka, njegovu prirodu toliko izopačio zlom, da je njemu samome bilo nemoguće
uskladiti se s Bogom čija je priroda čistoća i ljubav.“ {Signs of the Times, 13. veljače 1893}

Da li Krist kada je preuzeo ljudsku prirodu, da li je preuzeo Sotonsku prirodu koju je čovjek nasljedio
rođenjem? Ili je Krist preuzeo nešto drugo? O, molim se da to nikada ne pomislite. Jedino i isključivo
tko je imao bezgrešnu ljudsku prirodu i bio bezgrešan u cijelom svom biću i u svakom potpuno
obliku jeste, Gospod Isus Krist, Sin Čovječji i Sin Božji.

"Iako je posjedovao ljudski oblik, ipak je bio bez mrlje grijeha.” {Welfare Ministry 286.3}
“Sin Božji, koji je otisak Očeve osobe, postao je čovjekov zagovornik i Otkupitelj. Ponizio se uzevši
prirodu čovjeka u njezinom palom stanju, ali nije uzeo ljagu grijeha.” {Ms93-1893.7}

Mislim da smo to već primijetili, zar ne? Sada poslušajmo Youth's Instructor, 20. listopada 1886. I
dijelim što više njih s vama, braćo i sestre, jer vas želim uvjeriti po milosti Božjoj da je ovo dosljedno
– ovo tumačenje sa širokim spektrom onoga što je ona napisala po ovom pitanju. Slušajmo
pažljivo.

"On je nas radi odložio svoje carsko ruho, sišao sa prijestolja Neba, ponizio se da ljudskom prirodom
pokrije svoje božanstvo, da postane u svemu sličan nama osim u grijehu, i da svoj život i
karakter učini uzorom koji bismo svi morali da slijedimo ako želimo da dobijemo dragocijeni dar
vječnog života." {Youth's Instructor, 20. listopada 1886 par. 2}

Postao je kao jedan od nas, ali osim u grijehu. Nije imao grešnu prirodu niti sklonosti ka zlu. Veoma
jasno ona to govori zajedno sa Božjom riječi.

U kojem je simbolu ova istina grafički simbolizirana u pustinji? Sjećamo li se? Kada su sinove
Izraelove ugrizle te zmije otrovnice, što je Mojsije dobio upute da učini? Napraviti mjedenu zmiju, i
podići je, i svi koji su gledali bi živjeli bi. Koga je ta zmija simbolizirala? Isusa Krista. Poslušajmo:

"Kako je čudan simbol Krista bilo ova sličnost zmija koje su ih ujedale! Ovaj simbol bio je podignut na
štap, i trebalo je da ga pogledaju da bi ozdravili. Tako je i Isus došao u sličnosti grešnog tijela ! Došao
je kao Nosilac greha." {SD 222.2}

Sada, braćo i sestre, pitam: to nije bila zmija na Mojsijevom štapu, već mjedena sličnost zmije.
Dakle, to nije bio Spasitelj napravljen od grešnog tijela na križu; bio je to Onaj koji je učinjen sličnosti
grešnom tijelu na križu. Krist nije imao grešno tijelo kao što ta mjedena zmija zapravo nije bila
zmija. On je došao u sličnosti grešnog tijela. A riječ "sličnost" se koristi da se ukaže da postoje
sličnosti, ali dopušta različitosti".

"Isus je došao u sličnosti grešnog tijela čistim i svetim životom da osudi grijeh u tijelu. On je došao na
naš svijet da predstavlja Božji karakter, a naš je posao da predstavljamo Kristov karakter.” {Lt77-
1893.27}

Braćo i sestre, Krist je došao je u obličju ili originalno kaže "sličnosti" grešnog tijela da živi čistim i
svetim životom, da osudi grijeh u tijelu. Na koje je načine osudio grijeh u tijelu? On je osudio grijeh u
tijelu kao naša Zamjena i kao naš Primjer. Da bi osudio grijeh u tijelu kao našu zamjenu, On je
postao žrtva za grijeh i uzeo je svu osudu za njega u našu korist. I stoga sada nema nikakve osude
za one koji su u Kristu Isusu i koji ne žive po tijelu, nego po Duhu.
Ali On je također osudio grijeh u tijelu kao naš primjer. I zato je bilo bitno da dođe u sličnosti
grešnog tijela.

Naš zaključak: Sličnost grešnog tijela. Što to znači? Izjava s kojom smo započeli.

“On je uzeo naše slabosti. On nije samo utjelovljen, nego je i učinjen sličan grešnom tijelu.” {5BC
1124.2}

Braćo i sestre, slavim Boga što je moj Spasitelj dovoljno poput mene da mi bude suosjećajni Stariji
brat i valjani primjer, i slavim Boga što je dovoljno različit od mene da bude moja bezgrešna
Zamjena, Gospod moja Pravednost. Dok iskreno gledamo u dubinu svoga srca i priznajemo, kao što
su apostoli činili, grešnost svoje prirode, možemo li se ne radovati i biti vječno zahvalni što naš
Spasitelj nije posve takav kao mi? On je bezgrešan u cijelosti.

"Ne vidjeti izrazitu suprotnost između Krista i nas samih znači ne poznavati sebe. Tko se ne gnuša
samog sebe, ne može razumjeti značenje otkupljenja.” {RH Sept 25, 1900, par.10}

Braćo i sestre, tvrdim da bismo, kad bismo provodili više vremena promatrajući pravednost,
beskonačno savršenstvo Kristova karaktera, jasnije vidjeli dubine vlastite grešnosti. I tada se nikada
ne bismo usudili čak ni pokušati učiniti Krista takvima kakvi jesmo, grešnim u prirodi. Mi
jednostavno kao da ne vidimo Njegovo savršenstvo i ljupkost Njegovog karaktera koja se nije mogla
naći ni u jednom čovjeku niti ce se moći naći takva bezgrešnost i čistoća.

"Mi smo po prirodi grešni i zato smo pozvani da budemo revni i da se pokajemo.“ {Bible Echoes,
prosinac 1887}

Braćo i sestre, je li Isus Krist ikada trebao biti revan i potreban pokajanja? Zašto? Upravo zato sto je
po prirodi u svakom obliku bio bezgrešan. Ponovno ću pročitati navedeni iskaz:

“Mi smo po prirodi grešni i zato smo pozvani da budemo revni i da se pokajemo.“ {Bible Echoes,
prosinac 1887}

Ne samo što se trebamo pokajati za voljno učinjene grijehe, već i – što? Zbog naše grešne prirode.
Je li se Isus ikada trebao za to pokajati? Ne. Zašto? Jer nije imao grešnu prirodu zbog koje je bilo
potrebno pokajanje. Jesmo li primijetili činjenicu? On nije imao grešnu prirodu zbog koje je bilo
potrebno pokajanje.

Sjetimo se dviju dimenzija o kojima sestra White govori o čovjekovoj paloj, grešnoj prirodi, o
dvodimenzionalnom problemu. Postojale su nedužne slabosti, a bilo je i grešnih sklonosti.
Razmislimo o tome! Isus nije imao grešnu prirodu zbog koje se trebao pokajati.
Ali slobodno možemo reći da je On uzeo naše slabosti i nemoći i u tom smislu je uzeo našu palu
grešnu prirodu. Da li vidimo razliku?

"U Njemu nije bilo prijevare ili grešnosti. On je uvijek bio čist i neokaljan, ali je na sebe uzeo našu
grešnu prirodu.” {RH Dec 15, 1896, par.7}

Želim to ponovno pročitati. “U Njemu nije bilo prijevare ili grešnosti. Uvijek je bio čist i neokaljan.” Na
što se to odnosi? Na Njegov cijeli život. Uvijek je bio čist i neokaljan, uvijek. Ipak, On je preuzeo na
sebe našu što? Našu grešnu prirodu. Na što ona misli kada to kaže? Obratimo pažnju na paralelnu
izjavu koja nam stvarno pomaže shvatiti što ona misli. To se nalazi u knjizi jutarnje straže, Amazing
Grace, stranica 165:

"Krist, koji nije poznavao ni najmanju mrlju grijeha ili oskvrnjenosti, uzeo je našu prirodu u njenom
narušenom stanju.” {AG 165.3}

Vidimo li ne samo paralelu u strukturi nego i paralelu u mišljenju između te dvije izjave? Prva
polovica prve izjave: “U Njemu nije bilo prijevare ni grešnosti. Uvijek je bio čist i neokaljan.” Prva
polovica druge izjave: “Krist koji nije poznavao ni najmanje mrlje grijeha ili nečistoće.” Vidimo li
paralelu? Druga polovica prve izjave: "On je uzeo na sebe našu grešnu prirodu." Druga polovica druge
izjave: "Uzeo našu prirodu u njenom narušenom stanju."

Što onda ona misli pod grešnom prirodom? Ona jasno misli da je On uzeo našu prirodu u njenom
narušenom stanju. Ovaj izraz "grešna priroda" odnosi se na ljudsku prirodu koja je pogođena 4000
godina propadanja. Naša priroda u svakom smislu te riječi osim čega? Grijeha. Osim grijeha. Ako je
uzeu našu grešnu prirodu, braćo i sestre, razmislite sa mnom u prvoj izjavi; ako u preuzimanju naše
grešne prirode, što ona kaže da je On učinio, u Njemu nije bilo grešnosti i On je uvijek bio čist i
neokaljan, možemo samo zaključiti da je ono što je On uzeo bila naša grešna priroda samo bez
grešnosti, nečistoće i okaljanosti. Ne samo da to ima smisla, nego je biblijski. Mislim, ako je On to
uzeo, a On i dalje ostaje bezgrešan, čist i neokaljan, onda ono što je On uzeo mora biti slobodno od
svega što je grešno, nečisto i oskvrnjujuće. Ne možemo doći do drugog zaključka draga braćo i
sestre.

Slava Bogu što On nije takav kao mi jer nam treba bezgrešna Zamjena. Ali hvala Bogu što je
dovoljno sličan nama da bude valjan Primjer.

"Želimo što je moguće bolje shvatiti pravu ljudsku prirodu našega Gospoda." {Letter 69, 1897}
"Proučavanje Kristova utjelovljenja plodno je polje koje će nagraditi istraživača koji kopa za
skrivenom istinom.“ {7BC str. 904}

Sada pogledajmo nešto od brata Waggonera, i nažalost primetit ćemo panteizam na što ga je Ellen
White upozoravala.

"Razlika je, dakle, između grešnika i kršćanina sljedeća: pošto je Krist raspeti i uskrsli u svakom
čovjeku, u grešniku On je neprepoznat i zanemaren, dok u kršćaninu On prebiva vjerom." {E.J.
Waggoner GTI 88.3}

Razmislimo malo o ovim riječma. Da li je ovo istina ili laž? Da li je Gospod Isus raspet u svakom
čovjeku koji živi na Zemlji? Ovo što Waggoner ovdje uči a i Jones jednako kada čitamo i njega, jeste
panteizam u koji su upali na što je sestra White upozorila i pisala da uče panteističke ideje i svoju
verziju opravdanja vjerom. Oni su nažalost pošli za Keloggom. "Krist u svima raspet i uskrsnut" jeste
panteizam i nije biblijsko učenje. Ali ovo nećemo prepoznati i razumjeti ako ne proučavamo i ne
poznajemo dobro Pismo i Duh proroštva.

Kristovo raspeće, jeste događaj koji se dogodio jednom. To nije proces koji traje. U suštini brat
Waggoner kaže da je razlika između grešnika i sveca u tome što jedan nešto prepoznaje a drugi ne.
Krist je podjednako i u jednom i u drugom. Grešnik to ne prepoznaje, dok svetac to prepoznaje.

To je opasno krivovjerje i zabluda. Krist nije podjednako u grešniku i u pravedniku. Krist nije raspet u
svakom čovjeku. Krist nije raspet u grešniku. Da li razumijemo to?

U stvari, ovo je ništa drugo nego zabluda opasna koja vodi u panteizam. Ono vuče ka panteizmu. To
je spiritualizacija istine koju treba shvatiti doslovno. Ali pogledajmo sto nam kaže Božji prorok:

"Ali Bog ne prebiva u grešniku. Riječ izjavljuje da On živi jedino u srcima onih koji Ga vole i tvore
pravednost. Bog ne živi u srcu grešnika; tu živi neprijatelj." {19LtMs, Ms 46, 1904.par.3}

Ovo je veoma jasna izjava. Da li je onda Krist prisutan i u grešniku i u svecu? NE. Da li je Krist raspet
u grešniku? Tko prema Pismu i Duhu proroštva prebiva u srcu grešnika? Sotona.

"Kad Krist vjerom prebiva u srcu, kršćanin je hram Božji. Krist ne prebiva u srcu grešnika, nego u srcu
onoga koji je podložan utjecajima neba." {ST August 16, 1905 par.2}

Evo isti citat samo sa nekim dodatnim detaljima.

"Kad Krist vjerom prebiva u srcu, kršćanin je hram Božji. Krist ne prebiva u srcu grešnika, nego u srcu
koja su podložna utjecajima neba i koja su posvećena poslušnošću istini, predstavnici su Njegove
pravednosti." {Letter 53, 1904 par 20}
Nažalost, među nama se javljaju takve zablude kada pogrešno shvaćama Kristovu ljudsku prirodu i
generalno opravdanje vjerom, i proročanstva koja nas vode ka tome, da su smrt, prisutnost i
Kristova žrtva svuda sve vrijeme, i u svim ljudima. To je opasna i veoma ozbiljna zabluda. Ellen
White je upozorila na to. Puno je pisala o opasnom učenju Jonesa i Waggonera i kako će neki
prihvatiti te teorije kao da su istina koje dolaze od prestolja Božjeg. A zapravo je ovo zamka,
možemo reći, mreža ptičareva.

Takodjer, nekada se koristi slijedeći izrazi, a to je: "Kristov život je u svakom čovjeku." A da li je zaista
Kristov život u svakom čovjeku? Hajde da vidimo to Biblijski:

"Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života." 1. Ivanova 5:12

Da li je moguće ne imati Sina? Da. A što onda nemamo? Nemamo Njegov život. Gdje tada
prebivamo? U smrti i tami. Da li je onda Kristov život u svakom čovjeku? Apsolutno ne. Moramo se
čuvati ovakvih izraza i znati što oni znače. Duh proroštva je jasan po tom pitanju.

Često se događa nerazumijevanje da je Krist u svakom čovjeku, i da je u grešniku. I kada grešnik

griješi, Krist koji je u tom grešniku okusi taj greh. Tako se nažalost objašnjava izjava koju smo
pročitali, da je Krist u svakom čovjeku i da je Krist upoznat sa svim grijesima, svim zločinima, svim
zvjerstvima koja su učinjena; On zapravo trpi grijehe koje grešnik čini zato što je Krist kao u
grešniku. Nije tako braćo i sestre, uopće nije tako. Kako li nažalost čovkek može zalutati
prihvačajući tuđe i strano evanđelje, suprotno od onoga koje imamo u Bibliji i Duhu proroštva.

Braneći Jonesa i Waggonera, što je dobro, mnogi su upali u zamku ne obračajući pažnju i opomenu i
na upozorenja Duha proroštva da su među njima braća Jones i Waggoner učili panteizam.

I to nažalost takvo razumevanje onoga što je Krist prošao, kruži među nama, a mnogi koji to uče
nažalost ne shvaćaju da su upali u panteizam također. Krist da zapravo trpi grijehe koje grešnik čini
zato što je Krist kao u grešniku. Opasna zabluda. Tu zapravo prebiva neprijatelj.

Možda će se postaviti pitanje: "a što je sa Svetim Duhom Božjim"? Jasno je i jednostavno za
razumeti. Božji Duh privlači i bori se za srca ljudi da prihvate Gospoda što je u Pismu prikazano
slikom Krista koji stoji na vratima i kuca. On je vani i nikome se ne nameće, i pita može li ući.

Tu vidimo privlačno djelo Kristovo na ljudsko srce. Ali Krist jedino prebiva i živi u srcu vjernika, onih
koji Ga slijede. "Tko ima Sina, ima život". A to nemaju svi. Razlog zašto o ovome govorim jeste što je
sve ovo hereza i zabluda, mješavina istine i laži. Ovo je opasnost na koju trebamo paziti.
To ne znači da Waggoner i Jones ne govore druge ispravne stvari, sigurno da govore. Ima puno
dobrih stvari, ali tokođer ima ovu zabludu. A ova zabluda zapravo vodi u panteizam. Kao što sam
spomenuo, to je vjerovanje da je Krist, pošto je u svakom čovjeku, jeste podložan da iskusi i doživi
sve te grijehe i gadosti koje čini bilo tko tko je živ.

Moje je pitanje: da li je Sotona živ? Jeste. Da li je onda Krist u Sotoni? Naravno da ne. I stoga što
grešnik prožet duhom sotone čini grijehe, tu nema Kristove prisutnosti. Tu je neprijatelj kao što je
sluškinja Gospodnja jasno rekla.

Vjerujem da bi to trebali imati na umu jer to podrazumjeva pogrešno razumijevanje i shvaćanje

nekih stihova. Jedan od njih je ovaj:

"Bijaše Svjetlo istinsko, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet." Ivan 1:9

Ovo se tako shvaća krivo da je Krist patio i bio razapet i podređen svim ovim stvarima u grešnicima
tokom povijesti svijeta. To ide nasuprot potreba da Krist treba da bude ljudsko biće prije nego što će
ostvariti plan spasenja.

Recimo brat Waggoner, kao i Jones, i imam veliko poštovanje prema njima, i ne želim ih prikazati u
pogrešnom svijetlu, ali ovo je nešto na što treba da pazimo i upozorimo.

Bog je Waggonera upotrijebio u širenju poruke 1888 godine. Ali on nije bio taj koji je dobro sve
biblijski razumio. Pravio je greške i ovo su jedne od njih.

Suština je slijedeća: Waggoner i Jones su vjerovali u istinu o Bogu, ali su pali u panteističko učenje.
Da li možemo i mi da upadnemo u ovu opasnost? Definitivno. On nije bio trinitarijanac kada je ovo
pisao. Ali je njegov koncept nažalost u srodstvu sa trojstvom. U kojem smislu?

Znamo za katoličko vjerovanje po kome se Krist stalno i neprekidno rađa. Katolici pokušavaju da
ovo podrže Biblijom. Vjerovanje da je Krist rođen od Oca, po katolicima, podrazumijeva Njegovo
neprekidno postojanje, rađanje. Po tom nauku, Krist se nije rodio od Oca u jednom trenutku, to nije
bio jedan događaj, već je to neprekidan proces koji nikada nije počeo i nikada se neće završiti. On se
neprekidno ponavlja i ponavlja.

To je njihivo vjerovanje, tako ga oni izražavaju. To je vječno nastajanje i rađanje, u kome Krist
neprekidno i uvijek iznova izlazi od Oca. To nije biblijski. Jer mi znamo da je Krist u jednom trenutku
rođen od Oca. I sada primjenimo ovo na što Waggoner kaže.

Za Waggonera, križ nije samo događaj, već je to neprekidan proces koji se odvija od početka i
nastavlja u svakom grešniku, i još uvijek traje. U tom aspektu da se Krist razapinje u svakom čovjeku
postoji srodnost sa aspektom Njegovog vječnog rađanja. Ali što nam Pismo kaže:

"Ne da mnogo puta prinosi sama sebe kao što velesvećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom
krvlju, inače bi trebao pretrpjeti mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na
svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom." Hebrejima 9:25-26

Koliko puta je Krist stradao? Jednom. On ne strada neprekidno od početka raspet u svakom
čovjeku. Stih kaže da se raspeće dogodilo jednom.
"...tako se i Krist jednom prinese da ponese grijehe mnogih. Drugi put će se, bez grijeha, ukazati onima
koji ga iščekuju na spasenje." Hebrejima 9:28

Gospod Isus je prenesen samo jednom. Pismo to naglašava, i Gospod nije morao stradati iznova, da
ponovno bude prinjet, da ponovo bude ubijen i razapet. Njegova žrtva se dogodila jednom, i to je
dovoljno.

Suština na koju Pavao ukazuje je slijedeća: Kristova žrtva je toliko sveobuhvatna, toliko djelotvorna i
sveispunjujuća da je potrebno da bude učinjena samo jednom, i to je to.

Ali da ukažemo na još nešto. To ne znači da Krist nije patio i prije križa. Naravno da jeste. Znamo da
u Starom zavjetu Gospod pati u svom srcu zbog tvrdoće ljudi kada je vidio zemlju i zlo ljudi na
zemlji. Bilo Mu je žalosno srce i patio je. Grijeh ranjava Božje srce. On izaziva bol i patnju Nebu.

Patnju koju je Božji Sin iskusio kao Sin Čovječji, iskusio ju je samo tada kada je postao čovjek. To je
stradanje do smrti, stradanje koje ima veze sa grijehom. Vidimo li suprotnosti? Bitno je da ne
promašimo suštinu.

"...premda je Sin, iz onoga što pretrpi nauči se poslušnosti te, postigavši savršenstvo, posta svima koji
ga slušaju začetnik vječnoga spasenja..." Hebrejima 5:8-9

Kada je bio čovjek, naučio se poslušnosti iz onoga što je pretrpio. I bio je savršen na svim Svojim
putevima. Zbog toga nije morao da ponovno doživljava tu patnju.

Suština je ovo: reći da Krist mora na isti način ponovno da strada implicira da nije postao savršen.
Drugim riječima, On se ne razapinja u svakom čovjeku. On se ne ubija u svakom čovjeku.

Ne želim da se pomisli da govorim da Krist sada ne pati. Naravno da Boga i Krista boli, i On strada iz
dana u dan odbacivanjem, grijehom koji kruži svijetom, nevjerovanjem i drugo. Ove stvari ranjavaju
Njegovo srce. Ali to nije patnja koju je doživio kao ljudsko biće. Vidimo li razliku?

Trebamo razlikovati te sve stvari da ne bismo upali u ovu zamku i opasnost. A to se događa upravo
nama koji vjerujemo ispravno o Ocu i Sinu. To se dešava kada pogrešno pročitamo i pogrešno
shvatimo neke stvari u proročanstvima, i onoga što je vezano za Kristovu ljudsku prirodu. A sve ovo
je itekako povezano sa Kristovom ljudskom prirodom. Kakav stav imamo o Njegovoj prirodi, to će se
odraziti na naše poimanje opravdanja vjerom.

Ellen White ostaje dosljedna u inzistiranju na tome da Isus nije imao unutarnju sklonost prema zlu
kojem se morao oduprijeti. On je doista patio od iskušenja iznad svake ljudske i Njegova nam
pobjeda donosi spasenje i pobjedu nad grijehom.
Što se tiče Isusove ljudske prirode i utjelovljenja, moramo zadržati ponizan stav. Moramo shvatiti da
će misteriji uvijek ostati. Gazimo po svetom tlu. Ali nije misterija da je Krist imao bezgrešnu ljudsku
prirodu i da je bio potpuno bezgrešan u cijelom svom biću. On je naša bezgrešna Zamjena, ali u isto
vrijeme i naš suosjećajniji Brat i valjani primjer.

Sestra White je dala snažnu potvrdu osnovnom učenju Jonesa i Waggonera koji su se usredotočili
na Isusa kao našu jedinu nadu spasenja i ukazali na našu potrebu za pravednošću koja dolazi kroz
vjeru u Njega. Pozvala je crkvu da čuje i prihvati tu poruku, znamo. Njezina potvrda i njezin naglasak
je jasan u ovoj izjavi, i svi znamo tu izjavu:

"Gospod je u Svojoj velikoj milosti poslao najdragocjeniju poruku svom narodu kroz starješine
Waggonera i Jonesa. Ova je poruka trebala istaknutije pred svijet iznijeti uzdignutog Spasitelja, žrtvu
za grijehe cijeloga svijeta. Predstavljao je opravdanje kroz vjeru u Jamca; pozivala je ljude da prime
Kristovu pravednost, koja se očituje u poslušnosti svim Božjim zapovijedima. Mnogi su izgubili Isusa iz
vida. Trebali su imati pogled usmjeren na Njegovu božansku osobu, Njegove zasluge i Njegovu
nepromjenjivu ljubav prema ljudskoj obitelji. Sva je moć dana u Njegove ruke, kako bi mogao dijeliti
bogate darove ljudima, dajući neprocjenjivi dar vlastite pravednosti bespomoćnom ljudima. Ovo je
poruka koju je Bog zapovjedio dati svijetu. To je treća anđeoska vijest, koju treba objaviti jakim glasom
i popratiti izljevom Njegovog Duha u velikoj mjeri." {TM 91-92}

Slava Bogu za sve ovo. Poruke koje su oni iznosili tada, jesu bili svijetlo od Boga i to su dragocijene
istine, dragocijene. Ali neki su gajili mržnju i gorčinu prema toj braći. Ellen White o tome piše:

"Brate moj, zašto gajiš takvu gorčinu prema starješini A.T. Jones-u i Starješini Waggoneru? Iz istog je
razloga Kajin mrzio Abela. Kajin je odbio poslušati Božju uputu, a budući da je Abel tražio Boga i
slijedio Njegovu volju, Kajin ga je ubio. Bog je dao bratu Jonesu i bratu Wagoneru poruku za ljude. Ne
vjerujete da ih je Bog podržao, ali On im je dao dragocjeno svjetlo, a njihova je poruka nahranila Božji
narod. Kada odbacite poruku koju nose ti ljudi, vi odbacujete Krista, Davatelja poruke." {The Ellen G.
White 1888 Materials, pp. 1353}

"Poruka koja nam je data preko A. T. Jones-a i E.J. Waggonera je poruka od Boga za Laodicejsku
crkvu." {15MR, 92}

"Kada je brat Waggoner iznio te ideje u Minneapolisu, to je bilo prvo jasno učenje o toj temi iz bilo kojih
ljudskih usana koje sam čula, osim razgovora između mene i mojega muža." {5MR 219}

Bogu dragom hvala za brata Waggonera i Jonesa, i mi zaista treba da proučavamo njihove istinite
spise, što i sama EGW kaže. Jer ti ljudi su znali što znači kopati istinu kao sakriveno blago.

Mislim da će se svi složiti oko ovoga. Tamo gdje neslaganja dolazi na pitanje je, da li je sestra White
odobrila svaku poziciju koju su Jones i Waggoner vjerovali po pitanju opravdanja vjerom i o
pitanjima kao što je ljudska priroda Krista? Po onome što im je pisala, definitivno nije. Jer kada
uspoređujemo što ona piše o opravdanju vjerom i Kristovoj ljudskoj prirodi, i kada uspoređujemo
njih kasnije, vidimo odstupanja od svijetla.

Da, Jones i Waggoner napustili su pravu vjeru, ali to nije bilo zbog ovog problema. Jones je otišao
za Keloggom, Waggoner učinio preljub i također otišao u panteizam i to se odražavalo skoro u
svemu što su pisali. Tuga velika. Ljudi koje je Bog koristio i izabrao, pa tako otpali. Tužno. Ali da,
istina koju su propovjedali i dalje ostaje istina. Ali Božji prorok nije se u svemu slagala sa dotičnom
braćom. Stoga ona jasno i otvoreno piše:

"Dr. Waggoner je s nama razgovarao na jednostavan način. U onome što je rekao ima dragocjenog
svjetla. Neke stvari predstavljene u odnosu na zakon u Poslanici Galaćanima, ako u potpunosti
razumijem njegov stav, nisu u skladu s razumijevanjem koje sam imala o ovoj temi; ali istina neće
ništa izgubiti istraživanjem, stoga vas molim za Kristovo dobro da dođete do živih proročišta i s
molitvom i poniženjem tražite Boga." {5LtMs, Ms 15, 1888 par.2}

"Neka tumačenja Svetoga Pisma koje je dao dr. Waggoner ja ne smatram točnima. Ali vjerujem da je
savršeno iskren u svojim stavovima, poštujem njegove osjećaje i ponašam se prema njemu kao prema
kršćanskom džentlmenu." {5LtMs, Ms 15, 1888 par.5}

Rekao bih da ovako i mi trebamo postupati. Da poštujemo jedni druge i da se iskreno volimo kao
braća u Kristu, bez obzira ako postoje neke razlike u mišljenjima, ali da sve dobro preispitujemo
Pismom i Duhom proroštva.

"Vjerujem bez sumnje da je Bog dao dragocjenu istinu u pravo vrijeme bratu Jonesu i bratu
Waggoneru. Smatram li ih nepogrešivim? Kažem li da neće dati izjave ili ideje koja se ne mogu
dovesti u pitanje ili koja ne mogu biti pogrešna? Da li ja tako kažem? Ne, ne govorim ništa takvo. Niti
to kažem ni za jednog čovjeka na svijetu. Ali ja doduše kažem da je Bog poslao svjetlost i pazite kako
se prema njoj odnosite." {6LtMs, Ms 56, 1890 par.11}

"Draga braćo Waggoner i A.T.Jones:

Imam vam nešto reći što više ne bih trebala prešutjeti. Još uvijek sam uzalud tražila članak koji je
napisan prije gotovo dvadeset godina u vezi s "dodanim zakonom". [Galaćanima 3:19.] Ovo sam
pročitala starješini [J. H.] Waggoner-u. Tada sam mu rekla da mi je pokazano da je njegov stav u
odnosu na zakon NEISPRAVAN, a iz izjava koje sam mu dala on je godinama šutio o toj temi." {5LtMs,
Lt37, 1887, par.1}

Poslije ćemo videti Waggonerovo priznanje kako nije razumeo u svemu ispravno riječ Božju i kako je
propovijedao suprotno od svijetla koje smo dobili kao narod. Iz njegovog pera to će biti jasno.
"Ne šaljem više [svjedočanstva koja se čitaju u crkvu Battle Creek] A. T. Jonesu, jer imam dokaze da
će se posao morati učiniti za njega prije nego što će Gospod prihvatiti njegovu službu. Bog mu je dao
upozorenja koje je odbio, a ja sam duboko ožalošćena da ima tako malo duhovnog vida." {Letter 345,
1905}

"Možda ćete se iznenaditi kada čujete riječi koje ste čuli od starješine A. T. Jonesa; ali nisam nimalo
iznenađena. To je razvoj čovjeka kada na njega dođe duh koji je suprotan Duhu Božjem. U njemu kakav
je sada, imate prikaz čovjeka koji nije pod utjecajem Božjeg Duha. Gospod ne prihvaća takve
demonstracije gorčine. Pročitajte u mojim knjigama, Patrijarsi i proroci i Velika borba, priču o prvom
velikom otpadništvu. Povijest se ponavlja i ponavljat će se. Čitaj i shvati." {Letter 98, 1906}

Ovdje vidimo kako su oni već nažalost duboko zastranili. Primjećujemo i godine kada im piše. Toliko
se Ellen White borila za ovu dragu braću. I primjećujemo kako ih upućuje na svoje spise. "Pročitajte
u mojim knjigama", kaže.

"U viziji, vidijela sam njega [A. T. Jones] pod utjecajem dr. Kellogga. Fine niti su se plele oko njega,
sve dok mu nisu vezali ruke i noge, a njegov um i osjetila postali su očarani." {Letter 116, 1906}

“Upozorila sam starješinu Jonesa, ali on je smatrao da nije ni u najmanjoj opasnosti. Ali oko njega su
se isplele fine niti, i on je sada čovjek zaveden i prevaren. Iako tvrdi da vjeruje Svjedočanstvima, on im
ne vjeruje." {Letter 116, 1906}

"Žao mi je A. T. Jonesa, koji je uvijek iznova upozoravan. Bez obzira na ova upozorenja, dopustio je
neprijatelju da ispuni njegov um mislima o vlastitoj važnosti. Ne obazirite se na njegove riječi, jer on je
odbacio svjetlo i umjesto nje izabrao tamu. Svetac nam je dao jasne poruke, ali neke su jadne duše
bile zaslijepljene lažima i prijevarnim utjecajima sotonskih sila, te su se okrenule od istine i
pravednosti kako bi slijedile ove zablude sotonskog podrijetla." {Manuscript 39, 1906}

A. T. Jones, dr. Kellogg i starješina Tenney svi rade pod istim vodstvom. Oni se svrstavaju među one
o kojima apostol piše: 'Neki će odstupiti od vjere, slušajući duhove zavodljive i nauke đavolske.' U
slučaju A. T. Jonesa mogu vidjeti ispunjenje upozorenja koja su mi dana u vezi s njim." {Letter 306,
1907}

"Želim vam reći, brate i sestro Starr, da je došlo vrijeme koje smo tako dugo očekivali. A. T. Jones
došao je do mjesta gdje izražava um i vjeru dr. Kellogga. Sada su zauzeli odlučan stav protiv istine, i
bit će uloženi posebni napori da se duše odvedu. Ovo nas je otpadništvo skupo koštalo...Upozorenje
za upozorenjem davano je ovim ljudima, ali oni su prvo odlučili zanijekati poruke, a zatim izjaviti da
ne vjeruju Svjedočanstvima. Njihov rad protiv istine jednako je obilježen prijevarom kao i Canrightov
smjer. Mnogi čije su simpatije bile uz dr. Kellogga ujedinili su se s njim i odstupili od vjere." {Letter 316,
1907}
"Moram upozoriti naše ljude protiv rada u bilo kojoj liniji u vezi s A. T. Jones. On je onaj koji je otišao
od vjere, priklanjajući se prijevarnim duhovima. On ne zna kakvog je duha." {Letter 330, 1908}

"Ako želiš obnoviti savez s Bogom, priznanjem i pokajanjem i ponovnim krštenjem, mi ćemo se
radovati s tobom. Kada se obratiš, tvoja samodostatnost će nestati, i ti ćeš postati krotak i ponizan u
srcu. Kada vidiš i pokaješ se od svojih pogrešaka, bit ćeš veliki blagoslov u pomaganju drugima.
Uništitelj sada iskorištava tvoju samopravednost da u tvom iskustvu plete svoje ideje i teorije. Kada ste
stvarno željni ujedinjenja s onima od kojih ste se sami povukli, svjedočanstvo će biti da ste podigli
pogled nakon što ste sišli s platforme na kojoj ste prethodno stajali, i da su vam ruke stavljene ispod
ruku, i vi i starješina Waggoner još jednom su podignuti na platformu, stojeći ondje blistava lica i
uzdignutih ruku. Je li ovo vrijeme došlo? {Letter 104, 1911}

"Starješina Wagoner gajio je ideje, i ne čekajući da svoje ideje iznese pred vijeće braće, pokrenuo je
čudne teorije. Pred neke je ljude iznio ideje u vezi s organizacijom koje nikada nisu trebale doći do
izražaja. Pretpostavljala sam da je pitanje organizacije zauvijek riješeno s onima koji su vjerovali
svjedočanstvima danim preko sestre White. Sada ako vjeruju svjedočanstvima zašto rade suprotno od
njih? Zašto moja braća ne bi bila dovoljno razborita da mi iznesu ove stvari, ili barem da se raspitaju
imam li ikakva svjetla o tim temama? Zašto ove stvari počinju u ovo vrijeme kada smo razmatrali stvar
u našoj prethodnoj povijesti, a Bog je govorio o tim temama? Ne bi li to trebalo biti dovoljno?" {14MR
202.1}

"Dr. Waggoner je tada odstupao od vjere u doktrinu koju je držao u vezi s duhovnim afinitetima"
{Letter 224, 1908}

"Na europskom polju dugo je sijao sjeme koje je [urodilo] i koje će donijeti zle plodove, vodeći neke
da odstupe od vjere, i da pridaju pažnju zavodljivim duhovima, doktrinama sotonskog podrijetla"
{Letter 121, 1906}

"Sotona radi potajno, neumorno, kako bi izazvao tvoj pad kroz svoja lažna iskušenja. On je odlučan
postati tvoj učitelj, a ti se sada moraš postaviti na mjesto gdje možeš dobiti snagu da mu se odupreš.
On se nada da će te odvesti u labirinte spiritualizma." {18LtMs, Lt 231, 1903 par.2 }

"Izbacite iz svojih umova sofistike koje ste primali. Bog bi dao da vam se um očisti od ovih teorija.
Čvrsto držite početak svog pouzdanja do kraja. Upozorite druge da ostave spiritualističke sofistike.
Propovijedajte Riječ kao što ste činili u prošlosti, i Moj će Duh biti s vama. Sveti anđeli će vas pratiti
ako budete slijedili put koji je Bog zacrtao." {21MR 176.7}

"Potpuno se odvojite od očaravajućih, varljivih sentimenta koji se protežu kroz Živi Hram. Vi trebate
biti Moji svjedoci. Vi morate objaviti Moju riječ." {21MR 177.1}
"Uvijek podučavaj sadašnju istinu onakvu kakva je u Isusu. Ako imaš istinski osjećaj svetosti rada, bit
ćeš puno s Bogom u molitvi. Samo je Bog taj koji može za kratko vrijeme potući sotonu pod tvoje
noge. Hodaj postojano. Poravnaj staze svojim nogama, da hromi ne skrenu s puta. Mnogi su toliko
slabi u vjeri i iskustvu da će se ugledati na A. T. Jonesa, i ono što ti kažeš i učiniš, oni će reći i učiniti;
jer oni neće gledati dalje od tebe na Isusa, koji je Autor i Dovršitelj naše vjere." {21LtMs, Lt 242,
1906.par.6}

"Svoj autoritet trebate dati ljudima iz Božje Riječi. Ne biste trebali vjerovati niti jednoj doktrini samo
zato što drugi kažu da je to istina. Ne biste trebali vjerovati u to zato što starješina Smith, ili
starješina Kilgore, ili starješina Van Horn, ili starješina Haskell kažu da je to istina, već zato što je
Božji glas to objavio u Njegovim živim proročanstvima." {1888 Materials 170.3}

"Oni koji zanemaruju traženje dokaza za sebe i oslanjaju se na ono što netko drugi kaže, neće imati
korijena u sebi i neće moći dati razlog nade koja je u njima. Božje se zapovijedi moraju čuti. On kaže:
“Idi naprijed." {1888 Materials 170.4}

"Kada sam bila na Generalnoj konferenciji u Washingtonu, razgovarala sam s tobom; ali činilo se da
nemam utjecaja na tebe. Činilo se da se osjećaš potpuno sposobnima upravljati sobom. Nakon tog
razgovora, scena za scenom prolazila je ispred mene u noćnoj viziji, a tada sam dobila upute da dr.
Kelloggu nisi bio niti ćeš biti od pomoći; jer si bio slijep u pogledu njegovih opasnosti i njegovog
stvarnog položaja. Ne možeš mu biti od pomoći; jer ti potpuno krivo procjenjuješ njegov uzrok.
Smatraš da je svjetlo koje mi je Bog dao s obzirom na njegov položaj manje vrijedno od tvoje vlastite
prosudbe. Na svojoj duši imaš krivnju što si ga utvrdio u njegovom pogrešnom smjeru djelovanja i
izgradio ga na lažnim temeljima. Potrebno ti je pokajanje za koje se ne treba kajati, jer u slučaju dr.
Kellogga učinio si djelo koje ga je ohrabrilo da se odupre svjetlu koje mi je Bog dao za njega. Radiš sa
istim duhom koji je radio s dr. Kelloggom." {21LtMs, Lt 242, 1906, par.16}

"Na ovo sam te upozorila kad sam ti predala pisano svjedočanstvo za dr. Kellogga. Trebaš se obratiti i
postati ponizan poput malog djeteta, inače ćeš izgubiti svoju dušu. Da si imao jasno razumijevanje,
mogao si pomoći dr. Kelloggu; ali ti nemaš jasno svjetlo koje dolazi od Svjetla svijeta." {21LtMs, Lt
242, 1906, par.17}

"Brate Jones, imam poruku za tebe. U mnogo pogleda ti si slab čovjek. Kad bih trebala napisati sve što
mi je otkriveno o tvojoj slabosti i razvoju tvojega rada koji nije bio u skladu s kursom pravog kršćanina,
prikaz ne bi bio ugodan. Ovo ćeš možda morati učiniti ako nastaviš opravdavati sebe na putu
otpadništva. Sve dok se tvoj um ne očisti od magle zbunjenosti, šutnja je rječitost s tvoje strane."
{21LtMs, Lt 242, 1906, par.18}

"Jako mi je žao što kvariš svoj zapis. Od sastanka u Berrien Springsu primio si mnoga upozorenja, ali
ih nisi poslušao. Činjenica da si, iako su te smatrali zdravim u vjeri, činio stvari na koje si bio
upozoren da ne činiš, pokazuje da nisi siguran vođa." {21LtMs, Lt 242, 1906, par.19}
"Otišao si dalje nego što je većina naših ljudi mislila u jačanju dr. Kellogga da nastavi s transakcijama
protiv kojih ga je Gospod upozorio. Slijediš krivi trag. Dovodiš se u položaj iz kojeg ćeš se teško
oporaviti." {21LtMs, Lt 242, 1906, par.20}

"Brate Jones, ti ponavljaš djela Arona, i Duh Božji je ožalošćen. Dr. Kelloggu nisi pomogao ni ti ni
njegovi liječnici; jer ga je tvoj postupak učvrstio u njegovoj sljepoći. Nanio si mu veliku štetu, i ništa
dobro, i ti si lažni stražar." {21LtMs, Lt 242, 1906, par.44

"Stariješina Tenney je odstupio od vjere i nije od pomoći dr. Kelloggu. Podržava ga na pogrešnom putu.
Ti i on, službenici evanđelja, stali ste izravno na put djelu Gospodnjem. Vi ste pomutili razumijevanje
naših ljudi u Battle Creeku, a sada idete putem da zbunite ljude, navodeći ih da se kreću protivno
Gospodinovim uputama." {21LtMs, Lt 242, 1906, par.49}

"Stariješina Waggoner nije bio od pomoći u Battle Creeku. Na europskom polju posijao je sjeme koje
donosi zle plodove, navodeći neke da odstupe od vjere." {21LtMs, Lt 242, 1906, par.50}

"Brate Jones, trebao bi shvatiti da sve talente koje ti je Bog povjerio trebaš posvetiti tvom Otkupitelju.
Ali budući da si ujedinio dušu, tijelo i duh s onima u Battle Creeku, bio si kao hipnotiziran. Bilo mi je
dopušteno vidjeti duhovno stanje onih koji se sebično drže Battle Creeka. Oni tvrde da su Gospodinov
narod, da drže Njegove zapovijedi. Ali predstavljeno mi je da su preko mnogih od njih utkane niti
varljivog karaktera." {21LtMs, Lt 242, 1906, par.52}

"Preda mnom je prošla još jedna scena. Činilo mi se da sam na velikom skupu ljudi. Utjecaj Duha
Svetoga bio je prisutan i osjetili su ga oni u prostoriji. Ali brat A. T. Jones gurnuo se naprijed i pročitao
neke stvari koje su imale utjecaja na starješinu Prescotta. S pogledom punim tuge, Božji anđeli kao
da su odlazili iz sobe, dok su se zli anđeli tiskali ispred." {21LtMs, Lt 242, 1906, par.56}

Waggonerovo priznanje vjere

"Također, prije dvadeset i pet godina, ove istine, zajedno sa samoočiglednom istinom da grijeh nije
entitet, već stanje koje može postojati samo u osobi, razjasnile su mi da je nemoguće da postoji bilo
kakva takav stvar kao što je prijenos grijeha u Svetište na nebu, čime se onečišćuje to mjesto; i da,
prema tome, ne može postojati takva stvar, bilo 1844. godine, niti u bilo koje drugo vrijeme, kao što je
"čišćenje nebeskog svetišta". Osim toga, nikad nisam bio ratoboran, i kako sam uvijek držao, i još
uvijek držim, ono što sam smatrao stvarno bitnim istinama, zadovoljio sam se time da ih podučavam i
šutim o stvarima za koje sam znao da nisu Biblijske." {E.J.Waggoner - Confession of faith, 1916 pp.14-
15&29}

U ovom dokumentu brat Waggoner otkriva da je mnogo godina vjerovao u ozbiljne pogreške koje su
bile u sukobu s istinom doktrine nebeskog Svetišta. Waggoner je ta pogrešna uvjerenja smatrao
"svijetlom". Unutar ovog dokumenta Waggoner otkriva da je prije 25 godina (ovo bi nas vratilo u
godinu 1891.) odbacio istinu o čišćenju Nebeskog Svetišta 1844. Waggoner je vjerovao da je grijeh
stanje koje može postojati samo u osobi. Stoga nije moglo postojati nešto poput prenosa grijeha u
nebesko Svetište, ali kako on nije bio ratoboran čovjek, držao je jezik za zubima o onome što je
smatrao nebiblijskim, i propovjedao je svoju verziju poruke, svoju verziju opravdanje vjerom.

Veoma tužno što se dogodilo ovim ljudima koje je sam Gospod pozvao.

Neka Bog pomogne svima nama da ne skrenemo sa uskog puta, da ne ponovimo ovo što su uradila
braća koje je sam Bog pozvao, da ne otpadnemo pruživši isti primjer neposluha. Sigurni smo samo i
jedino ako se držimo Biblije i Duha proroštva. Ono je sigurna mreža protiv svih zabluda. I oni će nas
sačuvati od svih filozofskih vjerovanja i rasprava. Neka bi naše noge stajale na čistoj platformi
istine.

"Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo zlo, nevjerno, udaljilo se od Boga živoga." Hebrejima
3:12

"Vi dakle, ljubljeni, budući da sad unaprijed znate, čuvajte se da ne biste, zabludom bezakonika
zavedeni, otpali od svoje postojanosti. Već rastite u milosti i spoznaji Gospoda našega i Spasitelja
Isusa Krista. Njemu slava i sada i u dan vječnosti! Amen." 2.Petrova 3:17-18

I Ellen White savjetuje što se tiče njenih spisa:

„Neka se drže tamo gdje ih mnogi mogu čitati i neka se izderu od čitanja od strane svih
susjeda...Trebali biste posuditi Duh proroštva svojim susjedima i nagovoriti ih da kupe kopije za
sebe.“ {RH April 4, 1882}