POZIV

Isus Krist uputio je poziv koji se odnosi na čitavu ljudsku rasu:

“Dođite k meni svi koji ste umorni
i opterećeni, i ja ću vam dati odmor.“
Mt 11,28
Bez obzira na to koliko je tvoj teret, potreba ili problem velik, Bog ima odgovor
za tebe. Ali samo je jedno mjesto gdje možeš pronaći odgovor: križ na kojem je
umro Isus. Kroz križ, i samo kroz križ, tvoja potreba može biti namirena, tvoj
problem riješen i tvoj teret uklonjen.
Čitaj sljedeće stranice s očekivanjem!
 DEREK PRINCE

BOŽANSKA RAZMJENA
 RAZMJENA NA KRIŽU
Cijelokupna poruka Evanđelja tiče se jedinstvenog povijesnog događaja: Isusove
zastupničke smrti na križu. S obzirom na to pisac Hebrejima kaže:
On (Isus) je uistini jednim jedinim prinosom (žrtvom) ućinio zauvijek
savršenim one koje posvećuje. Heb 10,14
Ovdje nalazimo dvije snažne riječi jedne do druge: “zauvijek” i “savršenim”.
Zajedno, oslikavaju žrtvu koja u sebi obuhvaća potrebe cijelokupnog
čovječanstva. Štoviše, učinci takve žrtve protežu se kroz vrijeme i vječnost.
Upravo na temelju takve žrtve, Pavao u Poslanici Filipljanima 4, 19 piše:
A moj će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrbu raskošno
prema svom bogatstvu.
“Svaku vašu potrebu” obuhvaća svako područje vašeg života - tijelo, dušu, um,
emocije, kao i vaše materijalne i financijske potrebe. Ništa nije tako preveliko ili
premalo da ne bi bilo obuhvaćeno Božjom providnošću.
Bog je jednim jedinim i suverenim činom okupio sve potrebe i sve patnje
čovječanstva u jednom središnjem trenutku u vremenu. Bog nije osigurao
mnoga različita rješenja za silne probleme čovječanstva. Umjesto toga, On nam
nudi samo jedno rješenje kao Svoj odgovor na svaki problem. Možemo dolaziti
iz različitih pozadina i svatko sa svojim specifičnom problemima, ali da bismo
primili Božje rješenje, svi moramo doći do istog mjesta: do Kristova križa.
Najpotpuniji izvještaj o onome što se dogodilo na križu dan nam je preko
proroka Izaije, sedamsto godina prije samog događaja. U Izaiji 53, 10 prorok
opisuje “slugu Gospodnjeg“, čiji je život trebao biti ponuđen Bogu kao žrtva za
grijehe. Pisci Novog zavjeta jedinstveni su u tome da je taj neimenovani "sluga"
zapravo sam Isus. U Izaiji 53,6 ukratko je opisana božanska svrha Njegove
žrtve:
Poput ovaca svi smo lutali, I svaki svojim putom je hodio. A Jahve je
svalio na nj bezakonje nas sviju.
Ovdje nalazimo osnovni i sveopći problem čovječanstva: svatko se od nas
okrenuo svom vlastitom putu. Postoje različiti specifični grijesi koje mnogi od
nas nisu nikada počinili, kao na primjer ubojstvo, preljub, krađa i slično. Ali
svima nam je zajedničko što smo krenuli vlastitim putem. Hebrejska riječ koja
ovo sažima je avon, koja je ovdje prevedena s “bezakonje". Najbliža
istoznačnica u suvremenom hrvatskom jeziku je “pobuna" - ne protiv čovjeka,
već protiv Boga.
Međutim, ni “bezakonje“ ni “pobuna" u sebi ne sadrže potpuno značenje riječi
avon. U svom biblijskom smislu, avon Opisuje ne samo bezakonje, već i kaznu
iliti zlu posljedicu koju bezakonje donosi sa sobom.
Naprimjer, u Postanku 4,13, nakon što je Bog izgovorio prokletstvo nad
Kajinom zbog ubojstva njegova brata, Kajin kaže: “Kazna je moja odviše teška
da se nosi“ Riječ ovdje prevedena s “kazna" je avon. Ona se nije ticala samo
Kajinova „bezakonja“ već i „kazne“ kao posljedice.
U Levitskom zakoniku 16,22 u vezi s jarcem koji je trebao biti otpremljen u
pustinju na Dan pomirenja, Bog kaže: “Tako će jarac na sebi odnijeti sve
njihove krivnje u pusti kraj.“
U ovom simbolu jarac nije ponio samo grijehe izraelskog naroda već i posljedice
njihova grijeha.
U Tužaljkama 4, avon se pojavljuje dva puta s istim značenjem. U 6. stihu
čitamo sljedeće: “Veći bijaše zločin Kćeri naroda moga... “ I zatim, u 22. stihu:
Kaznit ću opačinu tvoju, Kćeri edomska.. U prvom primjeru avon je preveden sa
“zločin“ ali drugi put cijelim izrazom „kaznom za opačinu“. Drugim riječima,
puni smisao riječi avon nije samo “zločin", već se podrazumijevaju i sve zle
posljedice Božjeg suda zbog takva zločina.
Ovo se primjenjuje na Isusovu žrtvu na križu. Sam Isus nije bio kriv ni za jedan
grijeh. U Izaiji 53,9 prorok kaže: „…premda nije počinio nepravde, niti su mu
usta laži izustila.“ Ali u 6. stihu kaže: “A Jahve je svalio na nj bezakonje (avon)
nas sviju. “ Isus se nije samo poistovjetio s našim grijehom. On je također
podnio sve zle posljedice našega grijeha. Poput jarca, poslanog u pustinju, i Isus
je odnio naše grijehe kako se više nikad ne bi vratili k nama.
U tome se nalazi istinsko značenje i svrha križa. Na njemu se dogodila božanski
određena razmjena. Prvo, Isus je umjesto nas podnio sve zle posljedice našega
grijeha koje je zahtijevala božanska pravednost. Sada nam Bog, u zamjenu, nudi
sve dobro koje je posljedica Isusove bezgrešne poslušnosti. Jednostavno rečeno,
zlo nama određeno sišlo je na Isusa, da bi, u zamjenu, dobro određeno za Isusa
bilo ponuđeno nama. Bog je u mogućnosti ponuditi nam to a da ne kompromitira
Svoju vječnu pravednost jer je Isus, umjesto nas, već podnio svu pravednu
kaznu za naše bezakonje.
Sve ovo proizlazi iz Božje neizmjerne milosti i može se primiti samo vijerom.
Kada su u pitanju uzrok i posljedice, ovdje logično razmišljanje ne pomaže.
Nitko od nas nije učinio nešto što bi zavrijedilo takvu ponudu, i nitko od nas ne
može je ičime zavrijediti.
Pismo otkriva mnoge različite aspekte ove razmjene i mnoga različita područja
na koja se ona odnosi. U svakom slučaju, ostaje nepobitna istina: na Isusa je
došlo zlo kako bi odgovarajuće dobro bilo ponuđeno nama. Prva dva aspekta
razmjene otkrivena su u Izaiji 53,4-5:
A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali
da Ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše Njega, za
 opačine naše Njega satriješe. Na Njega pade kazna radi našega mira,
Njegove nas rane iscijeliše.
Ovdje su međusobno isprepletene dvije istine. Prva je primjenjiva na duhovno, a
druga na tjelesno područje. S obzirom na duhovno, Isus je bio kažnjen zbog
naših grijeha i opačina da bi u zamjenu bilo oprošteno nama i da bismo imali
mir s Bogom (vidi Rim 5,1). S obzirom na tjelesno, Isus je ponio naše bolesti i
boli, da bismo kroz njegove rane mi bili iscijeljeni.
Fizička primjena ove razmjene potvrđena je na dva mjesta u Novom zavjetu.
Matej 8, 16-17 poziva se na Izaiju 53, 4 i kaže za Isusa:
...sve bolesnike izliječi. Tako se ispuni riječ proroka Izaije:“On
slabosti naše uze i ponese naše bolesti”
Također, u Prvoj Petrovoj poslanici 2,24 apostol se poziva na Izaiju 53, 5-6 i
kaže za Isusa:
... On koji “osobno" u Svom tijelu naše „grijehe uznese na križ“ da
mi, umrijevši svojim grijesima, živimo pravednosti; On čijim ste
modricama (ranama) izliječeni.
Dvostruka razmjena opisana u navedenim stihovima mogla bi se sažeti na
sljedeći način:
Isus je bio kažnjen da bi nama bilo oprošteno.
Isus je bio ranjen da bismo mi bili iscijeljeni.
Treći aspekt ove razmjene objavljen nam je u Izaiji 53,10, gdje čitamo da je Bog
učinio Isusa “žrtvom naknadnicom“. Ovo trebamo razumjeti u svjetlu
Mojsijevih uredbi o različitim vrstama žrtava za grijeh. Od osobe koja je
zgriješila zahtijevalo se da svećeniku donese svoj žrtveni prinos - ovcu, jarca,
bika ili kakvu drugu životinju.
Ta bi osoba ispovjedila svoj grijeh nad žrtvom, dok bi svećenik na simboličan
način priznate grijehe prenio na životinju. Nakon toga žrtva bi bila ubijena,
plaćajući tako kaznu zbog grijeha koji je bio prenesen na nju. U Božjem
predznanju, sve je ovo bilo isplanirano da bude nagovještaj onoga što će biti
ostvareno u konačnoj sveobuhvatnoj Isusovoj žrtvi. Na križu su grijesi čitavog
svijeta bili preneseni na Isusovu dušu.
Ono što proizlazi iz toga opisano je u Izaiji 53,12: "... jer sam se ponudio na
smrt...” Svojom žrtvom i zamjenskom smrću, Isus je osigurao pomirenje za
grijeh cijelog čovječanstva. U 2. poslanici Korinćanima 5,21 Pavao se poziva na
Izaiju 53,10 i u isto vrijeme ukazuje na pozitivan aspekt razmjene:
Njega (Isusa) koji je bio bez ikakva grijeha, Bog učini mjesto nas
grijehom, da mi u Njemu postanemo pravednošću Božjom.
Pavao ovdje ne govori o nekoj pravednosti koju bismo mogli postići vlastitim
naporima, već o pravednosti samoga Boga - o pravednosti koja nikada nije
upoznala grijeh. To nitko od nas ne može zaslužiti Ta je pravednost toliko
uzvišenija od naše koliko je nebo uzvišenije od zemlje. Ona se može primiti
isključivo vjerom. Ovaj treći aspekt razmjene mogao bi se sažeti u sljedećoj
rečenici:
Isus je našom grešnošću bio učinjen grijehom,
da bismo mi postali pravednost Njegovom pravednošću.
Sljedeći aspekt razmjene logična je posljedica prethodnoga. Cjelokupna Biblija,
kako u Starom tako i u Novom zavjetu, naglašava da je konačna posljedica
grijeha smrt. U Ezekielu 18,4 Bog kaže: “I evo, onaj koji zgriješi, taj će umrijeti
“
U Jakovljevoj poslanici 1,15 apostol kaže: “... a grijeh, kada je gotov, rađa
smrt." Kada se Isus poistovjetio s našim grijehom, bilo je neminovno da iskusi i
smrt koja je posljedica grijeha. U skladu s tim, u Poslanici Hebrejima 2,9 pisac
kaže: “Ali Isusa - koji je ... učinjen nižim od anđela radi patnje, to jest smrti, da
bi milosti Božjom za svakog umro..."
Smrt kojom je On umro bila je neizbježna posljedica ljudskoga grijeha koju je
uzeo na sebe. On je ponio grijehe svakog čovjeka, pa je i umro smrću koja je
bila namijenjena svakom čovjeku. Zauzvrat, svima onima koji prihvaćaju
Njegovu zamjensku žrtvu, Isus sada nudi dar vječnog života. U Poslanici
Rimljanima 6, 23 Pavao postavlja dvije mogućnosti jednu do druge:
... jer je plaća grijeha smrt, a milosni dar Božji jest život vječni u
Kristu Isusu, Gospodinu našemu.
Stoga i četvrti aspekt ove razmjene možemo sažeti na sljedeći način:
Isus je umro našu smrt da bismo mi primili Njegov život.

Sljedeće gledište ove razmjene vidimo u Pavlovim riječima iz Druge poslanice

Korinćanima 8, 9:
Ta poznato vam je milosrđe Gospodina našega Isusa Krista kako je
radi vas od bogataša postao siromah, da vi postanete bogataši
Njegovim siromaštvom.
Razmjena je jasna: od siromaštva prema bogatstvu. Isus je postao siromah da
bismo mi postali bogati. Kada je Isus postao siromah? Neki ga ljudi zamišljaju
siromašnim tijekom Njegove zemaljske službe, ali to je kriva slika. On kod sebe
nije imao puno novca, ali mu u isto vrijeme nikada nije ništa nedostajalo. Kada
je poslao učenike da idu sami, ni njima nije ništa nedostajalo (vidi Lk 22,35).
Dakle, daleko od toga da je bio siromašan. On i Njegovi učenici redovito su
običavali davati siromašnima (vidi Iv 12,4-8; 13,29).
Istina, Isusove metode nabavljanja novca ponekad su bile neuobičajene, ali
novac ima istu vrijednost, bilo da je dobiven iz banke ili iz ribljih usta (vidi Mt
17,27)! Njegove metode nabavljanja hrane također su ponekad bile
neuobičajene, ali čovjeka koji može nabaviti dovoljno hrane za pet tisuća ljudi,
ne računajući žene i djecu, sigurno ne bi smatrali siromahom (vidi Mt 14,15-21)!
Ustvari, tijekom svoje zemaljske službe Isus je davao primjer “izobilja" kao što
je i opisano u Bibliji. Uvijek je imao sve što mu je bilo potrebno da bi ostvario
Božju volju u Svom životu. Povrh toga. On je uvijek davao drugima i Njegove
zalihe nikada nisu presušile. Dakle, kada je Isus postao siromah radi nas?
Odgovor je: na križu. U Ponovljenom zakonu 28,48 Mojsije u četiri izraza
sažima apsolutno siromaštvo: glad, žeđ, golotinju i oskudicu svake vrste. Isus je
to u svoj punini iskusio na križu:
• Bio je gladan. Dvadeset i četiri sata nije jeo.
• Bio je žedan. Jedan od Njegovih posljednjih uzvika bio je: “Žedan sam!”
(Iv 9,28).
• Bio je gol. Vojnici su s Njega skinuli svu Njegovu odjeću (Iv 19,23)
• Bio je u svakoj vrsti oskudice. Više ništa nije posjedovao. Nakon što je
umro, bio je sahranjen u posuđenom platnu i u posuđenom grobu (Lk 23, 50-53).
Na taj je način Isus doslovno i potpuno iskusio apsolutno siromaštvo umjesto
nas.
U Drugoj poslanici Korinćanima 9,8 Pavao nam s nešto više detalja ukazuje na
pozitivnu stranu ove razmjene:
A Bog može obilato izliti na vas svaku vrstu milosti, da mognete imati
uvijek i u svemu sasvim dovoljno svega i još imati viška za koje Mu
drago dobro djelo.
Pavao naglašava da je isključiv temelj za ovakvu vrstu razmjene - Božja milost.
Nju je nemoguće zaslužiti. Ona se može prihvatiti samo vjerom.
Vrlo često će i naše "izobilje“ biti slično Isusovu za Njegova zemaljskog života.
Nećemo imati veliku količinu novca ili poveću ušteđevinu u banci. Ali iz dana u
dan imat ćemo dovoljno za svoje svakodnevne potrebe i još viška za potrebe
drugih. Vrlo važan razlog za ovakvu razinu opskrbljenosti nalazimo u Isusovim
riječima koje se citiraju u Djelima 20, 35: uBlagoslovljenije je davati nego
primati.“ Božja je volja da sva Njegova djeca imaju mogućnost uživati u većem
blagoslovu. Upravo zato On nam daje dovoljno svega da pokrijemo vlastite
potrebe te da još možemo pomoći i drugima.
Ovaj se peti aspekt razmjene može sažeti ovako:
 Isus je pretrpio našu neimaštinu
da bismo mi mogli dijeliti Njegovo bogatstvo.
Razmjena na križu također podrazumijeva i emocionalne vidove patnje koji su
rezultat čovječjega grijeha. Iznova, Isus podnosi zlo kako bismo mi zauzvrat
mogli uživati u dobru. Dvije najokrutnije rane koje smo zadobili svojim
bezakonjem su sram i odbačenost. Obje su došle na Isusa dok je bio na križu.
Sram može imati različite oblike, od akutne neugode do otupljujućeg osjećaja
bezvrijednosti koji osobu odsijeca od smislenog zajedništva s Bogom i s
ljudima, jedan od najčešćih uzroka srama, koji sve više prevladava u
suvremenom društvu, svaka je vrsta seksualne zloporabe i maltretiranja u
djetinjstvu. Nakon takvih iskustava često ostaju ožiljci koji samo milošću
Božjom mogu biti iscijeljeni.
Govoreći o Isusu na križu, pisac Poslanice Hebrejima kaže da on „namjesto
određene mu radosti podnese križ, ne mareći za sramotui… " (Heb 12,2).
Izvršenje smrtne kazne raspećem bilo je najsramotnije od svih oblika smrti,
rezervirano za najgoru vrstu kriminalaca. S optuženoga bi se skinula sva odjeća i
tako gol bio bi izložen pogledima prolaznika koji bi mu se rugali i ismijava li ga.
Upravo je takav bio stupanj Isusova srama dok je bio na križu (Mt 27, 35-44).
Umjesto srama, koji je podnio Isus, Božja je namjera da svi koji vjeruju u Isusa
zajedno s Njim dijele Njegovu slavu. U Poslanici Hebrejima 2,10 pisac kaže:
Uistinu je dolikovalo onomu (Bogu) radi koga je i od koga je sve,
kada je htio privesti k slavi mnoge sinove, da patnjama učini
savršenim vođu (Isusa) njihova spasenja.
Sram koji je Isus podnio na križu otvorio je vrata svima koji vjeruju u Nj da
budu oslobođeni vlastita srama. I ne samo to, On s nama dijeli i Svoju slavu koja
Mu po pravu pripada od vječnosti!
Međutim, postoji još jedna rana koja je bolnija od srama. To je ođbačenost. Ona
obično dolazi iz nekog oblika razorenog odnosa. U svom najranijem obliku
uzrokuju je roditelji koji odbace svoju djecu. Ođbačenost može biti aktivna,
izražena na grube i negativne načine; ili jednostavno može biti nedostatak
pokazivanja ljubavi i prihvaćanja. Ako trudna žena gaji negativne osjećaje
prema svom još nerođenom djetetu, ono će se vjerojatno roditi š osjećajem
odbačenosti, što može trajati sve do zrele dobi ili čak do groba.
Razvod braka još je jedan vrlo čest uzrok odbačenosti. Ovo je vrlo živo
oslikane) u Božjim riječima zapisanim u Izaiji 54,6:
Jahve će te natrag pozvati kao ženu ostavljenu i u duši ucviljenu -
ženu koja se udala mlada, samo da bi na kraju bila odbačena, kaže
Bog.
Božji lijek za iscjeljenje odbačenosti nalazimo u Mateju 27,46 i 50, gdje se
opisuje vrhunac Isusove agonije:
Oko devetog sata povika Isus jakim glasom: „Eli, Eli! Lema
sabakthani“ - što znači: Bože Moj, Bože Moj! Zašto si Me ostavio? A
Isus opet povika jakim glasom i - ispusti dušu.
Prvi put u povijesti čitavog svemira, nebeski se Otac ne odaziva na molbu Svog
sina. Isus je bio toliko poistovjećen s čovječjim grijehom da je
nekompromitirajuća Božja svetost učinila da sam Bog odbaci vlastitog sina. Na
taj je način Isus podnio najgori mogući oblik odbačenosti: odbačenost od strane
Oca. Gotovo neposredno nakon toga, On je umro, ali ne od rana uzrokovanih
raspećem, već od slomljena srca zbog odbačenosti.
Izvještaj u Mateju odmah nastavlja dalje: “Igle! Hramski se zastor razdera na
dvoje, od vrha do dna…“ Na simboličan način to je bio pokazatelj da je
grešnom čovjeku otvoren put prema neposrednom zajedništvu sa svetim Bogom.
Isusova odbačenost otvorila nam je put da nas Bog prihvati kao Svoju djecu. Tu
je istinu Pavao sažeo u Poslanici Efežanima 1, 5-6:”…u ljubavi nas predodredi
Sebi za sinove po Isusu Kristu... njom nas dobrostivo obdari (prihvati) u
Ljubljenome”. Isusova odbačenost uzrokovala je našu prihvaćenost.
Božji lijek za sram i odbačenost nikada nije bio potrebniji nego što je danas.
Moja je procjena da barem jedna četvrtina odraslih ljudi u svijetu danas pati od
rana srama i odbačenosti. Neopisiva je radost ukazati takvim ljudima na
ozdravljenje koje teče s Isusova križa.
Dva emocionalna aspekta razmjene na križu, koje smo upravo analizirali,
možemo sažeti na ovaj način:
Isus je ponio našu sramotu kako bismo mi mogli imati Njegovu
slavu.
Isus je ponio nasu ođbačenost kako bismo mi imali Njegovu
prihvaćenost kao djeca Božja.
Navedem aspekti razmjene na križu izraz su samo nekih od najkritičnijih i
osnovnih potreba čovjeka, ali tu nikako nije i njihov kraj. Zapravo, nema te
ljudske potrebe prouzročene čovječjom pobunom, koja nije obuhvaćena u tom
istom principu božanske razmjene: zlo je došlo na Isusa da bi dobro bilo
ponuđeno nama. Kada jednom naučimo primjenjivati ovaj princip u svojim
životima, to nam omogućuje Božju providnost za svaku našu potrebu. Preostaje
još jedan konačan, važan aspekt razmjene koji je opisao Pavao u Poslanici
Galaćanima 3,13-14:
Krist nas je otkupio od prokletstva zakona postavši umjesto nas
proklet - stoji, naime, pisano: “Proklet svaki koji visi na drvetu!“ - da
 bi u Kristu Isusu na pogane došao Abrahamov blagoslov, da primimo
obećanoga Duha po vjeri.
Pavao na razapetog Isusa primjenjuje zakonsku odredbu iz Mojsijeva zakona,
zapisanu u Ponovljenom zakonu 21,23, prema kojoj svaka osoba pogubljena
vješanjem na "drvo" postaje prokleta.
A zatim ukazuje na suprotan rezultat, na blagoslov. Nije potrebno biti teolog da
bi se razumio ovaj aspekt božanske razmjene:
Isus je postao proklet da bismo mi ušli u blagoslov.
Prokletstvo koje je došlo na Isusa opisano je kao "prokletstvo zakona". U
Ponovljenom zakonu 28 Mojsije daje iscrpan popis blagoslova koji dolaze kao
posljedica poslušnosti zakonu i prokletstva koje dolazi kao posljedica njegova
kršenja. Prokletstva nabrojana H Ponovljenom zakonu 28,15-68 mogu se sažeti
ovako:
• poniženje
• neplodnost
• psihičke i fizičke bolesti
• Božja nenaklonost
• poraz
• raspad obitelji
• siromaštvo
• tlaka
• neuspjeh.
Karakterizira li nešto od navedenog vaš život? Osjećate li da nad vašim životom
stoji tamna sjena koja sprečava sunčeve zrake Božjih blagoslova za kojima
čeznete? Ako je tako, moguće je da je korijen vaših problema prokletstvo od
kojeg trebate biti oslobođeni.
Da biste u potpunosti cijenili potpunu strahotu prokletstva koje je sišlo na Isusa,
pokušajte Ga zamisliti kako visi na križu. Isusa su odbacili Njegovi
sunarodnjaci, izdao ga je jedan Njegov učenik, a ostali su Ga napustili (iako su
se neki vratili kasnije u trenutku Njegove najveće agonije).
Potpuno gol ostavljen je da visi između neba i zemlje. Njegovo se tijelo grčilo
od bola zbog nebrojenih rana, Njegova je duša bila otežala zbog krivnje čitava
čovječanstva. Zemlja ga je odbacila, a nebo se nije htjelo odazvati na Njegov
krik. I dok ga je napuštao sunčev sjaj, a tama sve više pokrivala, Njegova je krv
života kapala na prašnjavo, kamenito tlo. Ipak, prije negoli će izdahnuti, iz tame
se probio pobjedonosan krik: “Svršeno je!“
U grčkom tekstu izraz “svršeno je“ sastoji se samo od jedne riječi, i to u prošlom
vremenu glagola sa značenjem “učiniti nešto potpunim ili savršenim". Drugim
riječima, “u potpunosti je potpuno" ili “u savršenosti je savršeno"
Isus je na sebe uzeo svaku zlu posljedicu koju je pobuna donijela na
čovječanstvo. Iscrpio je svako prokletstvo Božjega prekršenog zakona. A sve
zato da bismo mi, zahvaljujući Njegovoj poslušnosti, mogli zauzvrat primiti sve
blagoslove. Takva je žrtva sveobuhvatna u svom dosegu, a opet je veličanstvena
u svojoj jednostavnosti. Jeste li već prihvatili u vjeri Isusovu žrtvu i sve ono što
je on učinio za vas?
Želite li sada žarko ući u Božju potpunu providnost? Postoji jedna prepreka s
kojom se svi trebamo pozabaviti, prepreka neoproštenoga grijeha. Jeste li već
primili jasnu sigurnost da su vaši grijesi oprošteni zbog Isusove žrtve? Ako
niste, počnite s tim. Možete se pomoliti ovom jednostavnom molitvom:
Rože, svjestan/a sam da sam grešnik/ca i da u svom životu imam neoproštenih
grijeha.
Ali, vjerujem daje Isus bio kažnjen kako bi meni bilo oprošteno, pa Te
zato sada molim: oprosti mi sve moje grijehe, u Isusovo ime.
Božja Riječ obećaje da "ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i
pravedan, oprostit će nam naše grijehe i očistiti nas od svake naše
nepravednosti" (l Iv 1:9). Uzmite Boga za Njegovu riječ! Upravo sada
povjerujte da vam je uistinu oprostio sve grijehe!
Jedna je stvar koju trebate napraviti, stvar koja je najjednostavniji i najčišći izraz
istinske vjere, reći: "Hvala ti Učinite to upravo sada! Recite:
"Hvala ti! Hvala ti, Gospodine Isuse Kriste, što si ti bio kažnjen kako
bi meni bilo oprošteno.Ne razumijem sve u potpunosti, ali vjerujem i
zahvalan/a sam ti."
Kada je uklonjena prepreka grijeha, pred vama je otvoren put da uđete u sve ono
što vam Bog daje kroz križ. Poput oproštenja grijeha, i sve se ostalo prima
jednostavnom vjerom u Božju Riječ. Svatko od nas ima specifične potrebe i
svatko od nas osobno treba doći Bogu kako bi od Njega primio pomoć. Slijedi
opći obrazac koji možete koristiti kada zahtijevate neke od blagoslova opisanih
u ovoj knjižici.
Gospodine Isuse, zahvaljujem Ti što si Ti bio ranjen kako bih ja bio/la
iscijeljen/a.
Gospodine Isuse, zahvaljujem Ti što si Ti postao grijehom zbog moje
grešnosti kako bih ja postao Ha pravedan!a Tvojom pravednošću.
 Gospodine Isuse, zahvaljujem Ti što si Ti umro moju smrt kako bih ja
primio/la Tvoj život
Gospodine Isuse, zahvaljujem Ti što si Ti podnio moje siromaštvo
kako bih ja mogao/la dijeliti Tvoje bogatstvo.
Gospodine Isuse, zahvaljujem Ti što si ponio moj sram kako bih ja
mogao/la imati Tvoju slavu.
Gospodine Isuse, zahvaljujem Ti što si bio odbačen kako bih ja
imao/la Tvoje prihvaćanje kod Oca.
Gospodine Isuse, zahvaljujem Ti što si Ti postao proklet kako bih ja
mogao/la ući u blagoslov.
Svaki blagoslov za koji ste ovdje molili je u procesu. Vaša je prvotna molitva
oslobodila Božju silu u vaš život. Ipak, to je samo prvi korak. Kako biste
doživjeli potpuno ostvarenje blagoslova koje tražite, učinite sljedeće tri stvari:

1. osobno pronađite ove istine u Bibliji

2. nastavite potvrđivati točno određeni aspekt razmjene koji je
odgovor na vašu potrebu
3. nastavite potvrđivati svoju vjeru zahvaljujući Bogu za ono što
vam je On omogućio.

Što više budete zahvaljivali Bogu, to ćete više vjerovati u ono sto je On učinio
za vas. A sto više budete vjerovali, to ćete mu više htjeti zahvaljivati. Te su dvije
stvari, vjerovanje i zahvaljivanje, zahvaljivanje i vjerovanje, poput kružnih
stepenica koje će vas uvijek voditi sve više i više u puninu Božje providnosti u
vašem životu.
Razmjena koja se dogodila na križu
Samo je jedan jedini potreban i dovoljan temelj za svaku providnost Božje
milosti:
Isus je bio kažnjen
kako bi nama bilo oprošteno.
Isus je bio ranjen
kako bismo mi bili iscijeđeni.
Isus je učinjen grijehom našom grešnošću kako bismo mi bili
učinjeni pravednima Njegovom pravednošću.
Isus je umro našu smrt
kako bismo mi primili Njegov život.
Isus je podnio naše siromaštvo
 kako bismo mi primili Njegovo bogatstvo.
Isus je podnio našu sramotu
kako bismo mi sudjelovali u Njegovoj slavi.
Isus je podnio našu odbačenost
kako bismo mi primili njegovu prihvaćenost kod Oca.
Isus je učinjen prokletstvom
kako bismo mi ušli u blagoslov.
Ovaj popis nije konačan. Postoje i drugi aspekti razmjene koji bi se mogli dodati
Ali sve su to - različiti oblici onoga što je Bog omogućio i dao kroz Isusovu
žrtvu. Biblija sve to sažima u jednu veliku sveobuhvatnu riječ: spasenje.
Kršćani često ograničavaju spasenje na iskustvo oproštenja grijeha i - novog
rođenja. I koliko je to predivno samo po sebi, to je ipak samo prvi dio potpunog
spasenja otkrivenog u Novom zavjetu.

OSOBNO PROUČAVANJE
Popunite praznine
1. Cjelokupna poruka Evanđelja vrti se oko jednog povijesnog događaja:
Isusove žrtvene smrti na k_ _ _ _.
2. Ova žrtva ispunjava s_ _ potrebe čitavog čovječanstva koje su fizičke i
duhovne. Pokriva svaki dio vašeg života: tijelo, dušu, um, osjećaje, ali i
materijalne te f_ _ _ _ _ _ _ _ _potrebe.
3. Ova dovršena žrtva traje za čitavu v_ _ _ _ _ _ _.
4. Pravi razlog križa i božanske razmjene, koja se ondje dogodila, jest Isus
koji je ponio grijehe čovječanstva i preuzeo kaznu zbog naših g_ _ _ _ _ _.
5. I _ _ _ je umro zbog nas da bismo mi primili Njegov život.

Označite je li točno ili netočno

6. ______Da bismo primili sve što križ nudi, moramo

imati vjeru,
7. ______Nitko od nas nije učinio išta čime bi zaslužio
Božju naklonost niti može učiniti išta čime bi je zaradio. Sve je prema Njegovoj
milosti.
8. ______Oni koji prihvate Isusovu žrtvu na križu primaju vječni život.

Zaokruži točan odgovor

9. Isus je ponio naše grijehe da bismo mi dijelili Njegovu:
……………………………………………………………………………….……

a) krivnju
b) slavu
c) grijehe
d) odbačenost

10. Isus je bio odbačen da bismo mi bili prihvaćeni od:

…………………………………………………………………………………….
a) ljudi
b) kršćana
c) Oca
d) nekršćana

11. Isus je ponio naše _ _ _ _ _ _ _ _ _ _da bismo mi primili Njegovo obilje.

a) siromaštvo
b) napore
c) lijenost
d) namjere

12. Isus je proklet da bismo mi ušli u:

………………………………………………………………………………….....
a) bogatstvo
b) slavu
c) vjeru
d) blagoslov

Popunite praznine
13. Isus je ranjen da bismo mi bili i
14. Isus je učinjen g_ _ _ _ _ _ _našom grešnošću da
bismo mi postali pravednima Njegovom P_ _ _ _ _ _ _ _ _ _.

NE OKREĆITE OVU STRANICU DOK NE

ODGOVORITE NA SVA PITANJA

ODGOVORI
1. križu
2. sve, financijske
3. vječnost
4. grijeha
5. Isus
6. Točno
7. Točno
8. Točno
9. b) slavu
10. c) Oca
11. a) siromaštvo
12. d) blagoslov
13. iscijeljeni
14. grijehom, pravednošću