BIBLIJSKA ANTROPOLOGIJA
@YdSbZ^QXĽTdeacd
Hrana za čovjeka (2.1)
AdSa^b]P_^dZPS^[PiXS^eaWd]RPZPSP_^dľPePSPWaP]PZ^YP
diSa~PeP~Xe^ceYTa]XZP]XYTc^[XZ^iT\P[YbZPWaP]P]TV^FXYTľ
6^~YP5Z^\PcTaXYP[]PWaP]PcP~XV[PSX_a^Sd[YdYT~Xe^c\dSa^bc
SPadYTQTb\ac]^bc
PRIREDIO: DR. FRA 5BHCDCDCJ=ß
P rema opisu Knjige Postanka
Stvoritelj je smjestio ljudsko
biće u vrt koji je za njega za-
sadio (Post 2,8). Drugo poglavlje do-
kumenta Papinske biblijske komisije o
biblijskoj antropologiji „Ljudsko biće
u vrtu” ističe kako tri glavne teme de-
finiraju čovjekov odnos prema vrtu,
odnosno prema životnom prostoru u
koji ga je smjestio Bog (2,8-20): prva je
tema hrane, druga je tema rada, treća
je tema odnosa između čovjeka i životi-
nja. U ovom broju Svjetla riječi posvetit
ćemo pozornost prvoj temi, onoj hrane,
koja je obrađena u prvom podnaslovu
(br. 76-102) ovoga drugog poglavlja.
Božanski dar hrane
i teškoće u pribavljanju hrane
Na prvim stranicama Biblije hrana je
prikazana kao Stvoriteljev trajni dar
njegovim stvorenjima (Post 2,9; 1,29-
30).
Susljedne stranice Biblije, međutim,
kao da poriču tvrdnju o božanskoj ve-
likodušnoj darežljivosti jer je pribavlja-
nje hrane povezano s teškoćama i na-
porima. Stoga se nameće pitanje zašto
teškoće u pribavljanju hrane? Biblijske
14 prosinac 2022.
stranice donose različita tumačenja
zašto dolazi do teškoća u pribavljanju
hrane.
Prema jednom tumačenju pribavlja-
nje hrane s trudom i kruha u znoju lica
(Post 3,17-19) nastupilo je kao kazna za
prijestup prvoga ljudskog para (3,6).
Prema drugom tumačenju suša i
glad (Post 12,10; 26,1; 41,30-31.36) nisu
kazna neke čovjekove krivice, nego su
prigoda za očitovanje mudrosti i dobro-
namjernosti. Tako su se, primjerice, pa-
trijarsi zbog suše u zemlji Kanaana mo-
rali zaputiti u Egipat (Post 12,10; 42,1-2;
47,4), a stanovnici te tuđinske zemlje
bivaju blagoslovljeni (12,3) ili kažnjeni
(12,17) u mjeri u kojoj prihvate ili oštete
došljaka. Osobito je u Josipovoj životnoj
povijesti egzemplarno pokazano kako
se situacija nevolje „gladnih godina”
može promijeniti u prigodu za činjenje
dobra zahvaljujući Josipovu proniclji-
vom planiranju (Post 41,28-31.36; Sir
18,25).
Treće tumačenje oskudice i teškoća
u prehrani nalazi se u pripovijedanju
o četrdeset godina Izraelova putovanja
pustinjom (Izl 16,3; Br 11,5; 20,5; Pnz
8,3) iz kojega proizlaze tri poruke. Prva
je poruka da je produženi boravak u
pustinji posljedica grijeha odbacivanja
dobre zemlje koju je darovao Bog (Pnz
1,35) i pobune protiv Mojsijeva kariz-
matičnoga vodstva (Br 14,33). Druga je
poruka da je i u tom dugom razdoblju
lišenosti, unatoč buntovnosti naroda,
Bog trajno brinuo za narod opskrbljuju-
ći ga vodom (Izl 17,5-6; Br 20,11; Pnz
8,15) i darom mane (Izl 16,4.16-21; Pnz
8,3.16). Treća je poruka da je vrijeme
pustinje vrijeme kušnje (Pnz 8,2) i raz-
doblje odgoja (8,5) u kojem je Božji na-
rod bio potaknut da shvati „kako čovjek
ne živi samo o kruhu nego … o svemu
što izlazi iz usta Gospodnjih” (Pnz 8,3;
Mt 4,4).
Zašto post – dragovoljno odricanje
hrane? Gladovanje je odbojno za tijelo,
ali je dobra prigoda za „srce” (Pnz 8,2.5)
da otkrije i pristupi punom smislu po-
stojanja, jer istinski čovjekov život u
stvari jest sam Bog (Pnz 30,20). To što
uistinu hrani čovjeka jest Riječ Gospod-
nja (Mudr 16,26).
Ako se vjernik hrani Božjom Ri-
ječju, tada on može postiti a da to ne
bude samo pokornički čin nego i vrlo
plodan oblik molitvenoga razabiranja i
prihvaćanja volje Božje. I uvijek polaze-
ći od središta ove vjere da je Gospodin
neiscrpni izvor života, vjernik će biti
također sposoban odreći se povremeno
kruha i drugih proizvoda zemlje koju
on obrađuje, bilo da ih posveti Bogu
(Izl 22,28-29; Lev 27,30) bilo potrebiti-
ma (Pnz 14,29; 16,11; 24,19-21).
Biblijska mudrost o hrani
Svetopisamski učitelji mudrosti izriču
pozitivno vrednovanje Božjega dara
hrane. Tako Propovjednik piše: „Znam
da nije druge sreće čovjeku osim da se
veseli i čini dobro za svojega života. I
kad čovjek jede i pije i uživa u svojem
radu, i to je Božji dar” (Prop 3,12-13).
Pozitivnom vrednovanju Božjega
dara jela i pića biblijska mudrost doda-
je savjet zdravoga načela umjerenosti u
jedenju kako to ilustrira izreka: „Kad
naiđeš na med, jedi umjereno, kako se
ne bi prejeo i pojedeno izbljuvao” (Izr
25,16). Osobito je pijenje vina (ili dru-
gih alkoholnih pića) potrebno da bude
kontrolirano i ograničeno da se ne izro-
di u pijanstvo, ošamućenost i svadljivost
(Izr 23,29-33).
Biblijska mudrost daje prednost
skromnom objedu u slozi i miru pred
obiljem jela u mržnji i svađi: „Bo-
lji je obrok povrća gdje je ljubav nego
od utovljena vola gdje je mržnja” (Izr
15,17), „bolji je zalogaj suha kruha s mi-
rom nego sa svađom kuća puna žrtvene
pečenke” (Izr 17,1).
Mudrosna pouka dolazi do svoga
vrhunca kada poučava da hrana koja
uzdržava život vjernika nije toliko ze-
maljska hrana nego Riječ Božja (Mudr
16,26). Ako materijalna hrana taži glad
i produljuje život, mudrost pak daruje
besmrtnost (Mudr 8,13.17).
Hrana u poruci proroka
Hrana ima negativno značenje u pro-
ročkoj kritici onovremene društve-
no-ekonomske i političke stvarnosti, a
pozitivno u proročkoj najavi eshatološ-
koga vremena.
Proroci prokazuju teški grijeh ra-
skošnih gozbi bogataša. Ne kritiziraju
samo žalosnu neumjerenost u hrani,
nego daleko više prekoravaju ponašanje
uvredljivo za siromašne ljude (Jr 5,28),
jer to što hrani moćnika u stvari je meso
njegovih samih sugrađana (Iz 56,11; Ez
22,27; 34,3.10; Zah 11,5;Mih 3,1-3).
Proroci osuđuju osobito pripadnike
vodećega društvenog sloja koji ne vode
brigu o povjerenom narodu, nego žive
lakoumno, goste se i pijančuju: „Jao
[vođama naroda koji] … leže na bje-
lokosnim posteljama, na počivaljkama
izvaljeni, jedu janjad iz stada i telad iz
staje;… piju vino iz vrčeva i mažu se
najfinijim uljem, al’ za slom [svoga na-
roda] … ne mare” (Am 6,1.4.6).
Kada govore o novoj stvarnosti bu-
dućega, eshatološkoga vremena proroci
rabe sliku obilja hrane (Iz 7,22; 30,23-
25; Jl 2,23-26). Amos govori da „će
orač stizat' žeteoca”. Izaija najavljuje da
„će Gospodin nad Vojskama spremiti
svim narodima na ovoj gori gozbu od
pretiline, gozbu od izvrsna vina, od
pretiline sočne, od vina staložena” (Iz
25,6), objed tako vitalan da će zauvijek
ukloniti smrt (25,8). Jeremija proroku-
je obnovu vinograda, uživanje u obilju
dobara Gospodnjih (Jr 31,5.12) i sitost
naroda saveza (31,14).
Ove pozitivne slike hrane u proroč-
kim govorima su najave Božjega po-
slanja Riječi (Iz 55,1-3.10-11; Ez 3,1-3;
Jr 15,16) i uspostave spasenjske praved-
nosti (Iz 61,11) i same nazočnosti Gos-
podnje kao punine života.
Hrana darovana po Isusu
Najvažnija novost je da se trajni spomen
Isusove otkupiteljske smrti treba ostva-
rivati po jedenju kruha i po pijenju vina
(Mt 26,26-29), po poslušnom vršenju
onoga što je Isus zapovjedio. U sakra-
mentu euharistije propisan je, naime,
novi način slavljenja Pashe oslobođenja
i otkupljenja, ne više po krvi i mesu ja-
ganjca, nego u nekrvnom obredu, koji
okončava krvne žrtve staroga saveza,
po savršenom otkupiteljskom žrtvenom
prinosu Sina Božjega (Heb 9,12-14).
Lomljenje kruha postaje za kršćane sa-
krament vjere u Krista i ostvarenje au-
tentičnoga bratskog zajedništva.
Prijelaz od „znaka” kruha (Mt 14,13-
21; 15,32-39) na označenu „stvarnost”
nije lagan (Mk 8,14-21). Zbog toga je
Gospodin upozorio mnoštvo koje je
bilo nahranjeno umnoženim kruhom:
„Radite, ali ne za hranu propadljivu,
nego za hranu koja ostaje za život vječ-
ni: nju će vam dati Sin Čovječji” (Iv
6,27).
Ta hrana za život vječni kršćanima
je dostupna u sakramentu euharistije,
po prihvaćanju Isusove Riječi, koja je
duh i život (Iv 6,63), i njegova potpu-
noga sebedarja (Iv 6,51-57). ☐
svjetlorijeci.ba 15