Legenda o Velom Joži

Hrvatski književnik Vladimir Nazor, tko sam očito ja prikupljao sam

materijale za svoje priče, dobro sam upoznao istarske mitove i pučke priče, koje
sam naravno proučavao.
Dok sam boravio u Motovunu, na ulici sam primijetio velikog i kršnog
momka, na ramenu je nosio poveće deblo. Oduševio me njegov ponosni stas,
kao i radost i veselje na njegovu licu, dok sam ga gledao dobio sam nadahnuće
za priču o divu – Veli Jože.
Prema legendama Istra je u prošlosti osim ljudi imala puno divova, koje su
mali ljudi iz pakosti otrovali, ostavivši po jednog u svakom gradu da im služi.
Tako su divovi obrađivali polja, krotili divlje zvijeri i radili su najteže poslove, uz
prijezir i omaložavanje svojih gospodara – patuljaka. Veli Jože je pripadao
Motovunjanima koji se prema njemu nisu lijepo ponašali, a jedino ih je mogao
kazniti tako da protrese motovunski zvonik. Jednoga dana su ga poslali u
Veneciju pa je na brodu upoznao galijota Iliju koji mu je prenio značenje
slobode. Kada mu je prenio značenje slobode jaka oluja je udarila, Galija je
nestao u oluji, no Jože se spasio. Bio je Bogu zahvalan. Isplivao je na Istarsku
obalu i potražio je ostale divove i pokušao ih je nagovoriti na pobunu i uspio je.
Oni su to i naposljetku i učinili, ali patuljci su ih uspjeli zavaditi i podijeliti miteći
ih zlatom i vinom. Svi su se vratili kao sluge svojim gradovima, osim Velog Jože,
koji je u planinama čekao i čekao bolji trenutak za ostvarenje prave slobode.