NASE PLANINE MJESECNIK PLANINARSKOG SAVEZA HRVATSKE (ODINA VI. majstori« su u Skolskoj radionici izradivali okvire za planinarske slike i stalke 2a evijeée. Veselio sam. se, priznajem, gledajuci, kako Posao napreduje. U subotu je bilo sve gotovo. Uéenici drugih razreda dolazili su pogledati. — >E, da jo8 imate nove klupe, va8 bi razred bio najljepSil« Neki su nastavnici prigovarali da uéenici, uredujuéi svoju razrednu udionicu, gube mnogo vremena za uéenje. Ja sam tumatio, govoreéi o prednosti ove inicijative, obrazlazuéi njezinu pedagoSku sudtinu. I drugi razredi su krenuli putem VIL. a. Uéenici su jednostavno dolazili pred razrednike s gotovim prijedlogom: »Hoéemo i mi na& razred urediti kao VIII. a.« RAZGOVORI NA SASTANCIMA Clanovi podmlatka odrzavali su esto i redovno svoje sastanke. Na njima se razgovaralo o uéenju i vladanju, titali su se lijepi Clanci iz »Nagih planinag, referiralo o izletima i td. Prenesite se mislima na jedan takav sastanak. U_ najveéoj utionici naSe 3kole okupilo se preko 80 uéenika, planinara, Predsjednik podmlatka otvara sastanak. Ustaju utenici, planinari, koji imaju slabe ocjene, obrazlazu svoj uspjeh, opravdavaju se, — ali tu su i drugi. Oni kritiziraju... Preuzimaju se obaveze. Planinarska organizacija na naSoj Skoli osje¢ala se sve vie. iad RATKU S JEDNOG IZLETA PoSli smo na Plitviéka jezera. Vrijeme nas nije ba8 sluzilo. Prvi dan jof kako tako, a drugi dan — kiSa. Morali smo se od jezera do Vrhovina vraéati autobusom. No, prije smo oéistili uredno naSe prostorije gdje smo spavali, Tom zgodom vidjeli smo grupu uéenika jedne zagrebatke Skole, kako slavodobitno 374wjekovjetujus svoja imena i prezimena u koru starih bukava. Otjeralj smo h Mi smo na nagim sastancima utili, kako se planinari moraju vladati na izle- 2. Kada smo se rastajali od upravitelja restorana, on je rekao uéenicima, ji su mu doSli da se prilikom opro’taja zahvale na lijepom smjeStaju: »Vi ste najbolja grupa otkada ja sluzbujem na Plitvicamal« Po dolasku na Zelje- iéku stanicu u Vrhovine za3li smo u restauraciju, Do polaska vlaka ima jo$ ena. Otvarali smo naprtnjate. Nije svaka bila jednako opskrbljena. Neke veé na Plitvicama izrutile svoj sadr%aj. Pokupili smo sve konzerve, kekse ikolate, nabavili kruh. Drugarica nastavnica pravila je s nekoliko uéenica send- fite. Bilo je za sve. Bilo je i »repete«. Tako to biva u kolektivu, dijeli se sve aiski. Na povratku, u vlaku, jedan poznati knjizevnik Koji je putovao prema agrebu, interesirao se za ovu mladu grupu planinara, Odakle su, iz koje 3kole. nogo su mi se dopali na Zeljeznitkoj stanici u Vrhovinama«, — rekao nam S TITOVOM STAFETOM Mi ne mozemo zamisliti planinarsku Titovu Stafetu kroz Moslavinu, a da u ne utestvuju i planinari nage Skole. Oye je godine bilo narotito svetano. Dbratili smo se na ustanove i poduzeca u nasem mjestu, da nas materijalno po- fognu za organizaciju Stafete. Uspjelo nam je sakupiti oko 60.000 dinara. Na- vili smo pet vjetrovki i dva Satora. Zadovoljni smo. Nadamo se de Gemo i u godini nai¢i na isto takvo razumijevanje. U mislima gledamo veé niz h Satora, na¥ logor, negdje u planinama ili u kakvom masliniku na obali mora, iduéih Skolskih praznika. Drago Brkljagié iz VIII, a razreda napisao je danak o Titovoj Stafeti u »Skolskim novinamac, S KISTOM OD STABLA DO STABLA Trebalo je i taj zadatak izvrait je velik. Mi moramo &to vise p va na Moslavackoj gori oznatiti planinarskim oznakama, Toga jutra trebali se sastati kod Sumske manipulacije, da se prevezemo Sumskom ‘Zeljezni- do sume Karaée odakle potinjemo markirati put. Medutim, ili smo mi zaka- , ili je Sumski vlak prerano oti8ao. Morali smo i¢i pjedke. Tjedan dana prije Hina ekipa izvidila je put i stavila orijentacione oznake. Tako smo poteli. Ni- Inia mi nije put do vrha Moslavatke gore bio tako dugaéak kao toga dana. ada nisam bio tako umoran kao té veteri. Vjerujem, da su isto tako morni bili i moji mladi planinari. Nitko se i nije tuZio na umor, jer, prvi mjer do Humke, vrha Moslavatke gore, je markiran, Jednom smo zgodom, pti rodendana druga Tita, tim markiranim putem i8li sve do Garié-grada s inarima iz Siska, Pohvalili smo tada na’e najmlade planinare, IZLETI SU IPAK NAJLJEPSI Svake nedjelje nekuda putujemo. Pioniri, planinari naSe Skole, imali su F svoje predstavnike na Triglavu, SnjeZniku, Risnjaku, Medvednici, Kalniku, puku, Cesar gradu i brojnim izletima u blizu okolicu. Sumom obrasla Mosla, Ka gora, puna historijskih uspomena, nije viSe tako daleko od naSeg mjesta 0 je bila, kada u Kutini nije bilo planinarskog drustva, Sada se spremamo 375ee a re u Samoborsko gorje. I rodifelji se sve vise zanimaju za nae izlete. Pojedini nabavljaju svojim mladim planinarima opremu. Vlado Mlija3 je bio na najvise igleta. Ove godine polazi u VIII. razred. Uzeo je sada omladinskw iskaznicu, a pionirsku, ispunjenu Zigovima, umetnuo je u novu, omladinsku. Prije 1 dana, igrajuci se na Skolskom dvori8tu, tako je nespretno pao, da je slomio obje kosti — i paléanu i peSéanu na desnoj ruci. Vozio sam ga autom u bolnicu. Sa- da se oporavlja. Molio me da ne idemo prije na Klek, dok on potpuno ne ozdravi. Ove éemo nedjelje masovno izaéi na Moslavatku goru. Povest éemo i ro- ditelje nagih utenika. Neprestano imamo na umu, da se preko dobro organi- ziranih izleta mogu i drugi privuéi u planinarsku organizaciju. Ako nam uspije, uz pomoé Sumarije sagraditi planinarski dom, a uz pomoé poduzeta »Nafta-plin« postaviti novu piramidu-osmatratnicu na vrh Moslavatke gore, onda emo biti pravi planinari. Edvin Rakos * Na planinama Bosne i Crne Gore Opis penjatke ekskurzije, koju je na inicijativu autora Glanka - proveo AOPDS »Velebit« u podruéju Magli¢a, Volujaka i Biota w vremenu od 3. VIII.—15. VIII. 1954. Sudjelovali su: Ivanka Koseq, Visnja Boltar, Ljerka Zajec, Branko Luksi¢, Zeljko Cernié, Ivo — Bujan, Nedeliko Jaki¢é, Zdenko Simunovi¢ i Edvin Rakos. E 3. VIII. 1954. Iz Zagreba krenuli smo veternjim brzim vlakom u 22,30 sati preko Banja Luke za Sarajevo, gdje smo stigli sutradan ujutro sa malim zakaSnjenjem Ovdje smo morali presjedati na uskotratni vlak za Fotu, pa’ kako bi imali di rektnu vezu za nju tek uvete, odlutismo ipak da krenemo prvim vlakom, ki polazi u 13,30 sati, sa presjedanjem u Ustiprati. NaSe naprinjate, a da ne go- vorimo o putnim vreéama koje su sadrZavale hranu i tehnitki materijal, bile su tako te&ke, da smo veé na prenosu iz novog kolodvora na kolodvor uskotraéne Zeljeznice, poteli sumnjati u skori dolazak pod Maglié, na Trnovatko Jezero, gdje smo namjeravali postaviti na§ logor. No nifi ta tezina nije nas smetala da se jo natovarimo sa oko 30 kg kruha i sa masom sitnica koje je sada vecina otigla kupiti, jer su bile zaboravljene u Zagrebu. Osim toga, zaboravili smo w Zurbi lonce i ostali pribor za kuhanje, pa su Sime i Ivo otili u planinarsko druStvo, ne bi li im uspjelo da od njih posudimo te stvari, poSto se nismo mogli pomiriti sa tro8kom za kupnju novih. Na ratun toga bilo je na putu Saljivil upadiea, pa nam je vrijeme brzo prolazilo. StrateSki potez u zauzimanju sjedala u tom malom vlaku bio je okrunjen »neuspjehome, jer je »neprijatelj« bio daleko brojniji, tako da nismo mogli odoliti njihovoj navali i ostali smo na koneu bez mjesta za sjedenje. Uspjelo nam je ipak da strpamo sav prtljag na klupu, jer su i mjesta za prtljagu bila puna, a to je izazvalo revolt kod putnika. Svi su” se smirili kad su vidjeli da smo »strancis, osim jednog starog profesora, koji nam je bacio naprtnjate na pod i sjeo na njihovo mjesto. »Profesor< nam je u ovim momentima vrlo dobro doSao, jer je svojim nelogitnim upadicama izazvao 376epéi smijeh, i tako nam podigao veé pokolebani moral. Vruéina od suncem za- @ijanih vagona, i od guzve putnika, izazvala je kod naSeg Branka takvu Zed, da je bio primoran na svakoj stanici skakati kroz prozor da se napije vode pa a se onda opet istim putem vrati natrag. GuSeci se u dimu, jer ova pruga obi- iuje duzim i kraéim tunelima, stigli smo i u Ustipraéu. To je maleno mjesto, smjeSteno nedaleko uSéa Praée u Drinu, ali je vaéna Zeljeznitka raskrsnica, Kompozicija za Fotu bila je postavijena pa smo odmah prenijeli svu prtljagu Koja je svojim razmjerom probudila pozornost. Kad smo se svi smjestili, za- Suva Jezerina — u pozadini Trnovacki Durmitor e Foto: E. Rakos weli smo skoro pola vagona, pa nije tudo Sto su se putnici bunili, a Sto opet has nije nimalo smetalo, jer smo se na to ve navikli tokem putovanja i potpuno zolvrdnuli«, Kad su se duhovi malo smirili, izaSli smo na svje2i zrak, i kao Sto je obigaj na raznim putovanjima, susreli jednog planinara, ovog puta, élana od- jbora PD >Zelengora« iz Foée, koji nam je, upoznavsi se naSim namjerama, dao niz uputa i obe¢anja u vezi nageg daljnjeg putovanja. Potelo je vet.iz kolodvora u Foti, gdje su nam sav teret prebacili poStanskim kolima na obalu Ceotine ie smo trebali prespavati, Ovdje su tlanovi brodarskog kluba podiglj Satore i Savili ih na uporabu strancima, koji bi dosli da se spuste niz Drinu. Prije nas ili su ovdje neki Englezi i Francuzi te neki Indijac i to sam, koji je izazvao iv|jenje mjeStana, kad je izjavio da putuje éitavom Evropom sa ciljem u Cari- fadu, a sada da namjerava pje3ice preko Magliéa na Durmitor. O tom Indijeu prigali i kada smo’se nakon tjedan dana vraéali natrag i vjerujem da se ta ma_u vaznim varijacijama priva jo8 i danas. Iserpljeni od putovanja, koje smo bbrim dijelom proveli na nogama, pa zatim od neprospavane noéi, te utovara istovara nage prtljage, pozurili.smo se sa veteranjem da se onda ispruzimo »puhaljkama« pod Satorima, gdje smo brzo zaspali 37755. VII. 1954. Susretljivoseu planinara iz Foée, dobili smo kamion koji nas je prebacio — 4 kilometra daleko od Broda na Drini, odakle nas je trebao dalje povesti mali vlak, koji saobraéa sa Tjentistem na Sutjesci. Da nismo dobili kamion mislim da bi se toliko izmuéili, da bi nam prisjelo daljnje putovanje, ili bi ga produZili za jo8 koji dan. Zahvaljujuéi razumijevanju Fotanskih planinara, koji su nam prudili sve moguénosti da nam olakSaju putovanje uspjeli smo jo8 uvijek da ne osjetimo stvarnu teZinu nage opreme, j Zelili da to bude Sto kasnije, Na mostu preko Drine, zadrzali smo se nekoliko sati ¢ekajuéi vlak, pa su to neki od nas iskoristili za kupanje u hladnoj Drini, ili izlezavanje pod oskudnim sje- nama u blizini pruge. Jo’ u Foti prikljuéila nam se jedna grupa simpatitnih otana neplaninara, koji su imali namjeru popeti se na vrh Maglita, i vratiti se kroz par dana natrag. Kad je nakon dugog éekanja stigla i Sumska Zeljeznica, izniknuo je sa svih strana prilitan broj putnika, medu kojima smo primijetili mnogo lugara, UtovarivSi nagu prtljagu na jedan otvoreni vagonéié razisli smo se po drugim vagonti¢ima sjedajuéi na utovarene daske ili ugljen. Ne malo nas je zatudio spoj izmedu ma&ine i prvog vagona, koji se je sastojao od malenog veé raspucanog drvenog trupea, a koji bi morao izdrzati ogroman teret od ne- koliko vagona pretovarenih ugljem, drvom, raznom robom i ljudima. Medutim, bezbriznost koju smo ¢itali na licima stalnih putnika ove pruge ulila nam je — donekle povjerenje, da Gemo ipak jo danas sti¢i u TjentiSte. Vlak je konatno — i pofao i to sa zatudujuéom brzinom vijugajuéi kroz usjek brda, prelaze¢i male drvene mostove koji su sumnjivo Skripali, dolje prema jugu, trasom koja je — urezana visoko iznad lijeve obale Drine. Drina je svojom bistrom, zelenkasto— plavom bojom toliko privlatila paznju, da smo je pratili sve do mjesta gdje — je vlak skrenuo ulijevo u kanjon Sutjeske. Prije toga prolazili smo podnozjem — Kmur planine, na kojoj su vrijedni Fotani izgradili planinarski dom na livadi nedaleko samog vrha. U daljini promatrali smo obronke Vuéeva, a u usjeku Sto ga Gini Drina, stari S¢epangrad i Scepan polje, preko kojih vodi put na Pivsku — planinu a preko nje na Durmitor. Na ovome mjestu sastaju se Piva i Tara, a — dalje tee bistra Drina, toliko privlatna za splavarenje i kajaka8ki Sport, Na jednom mjestu nedaleko stanice, vlak je stao da napuni maSinu vodom iz’ jakog izvora sa desne strane pruge. Kao pomagalo za punjenje vodom sluzio je Zlijeb izraden od dvije daske. Tek Sto smo krenuli dalje, Stevi je progorila koSulja, hlate i dep u veliini dvodinarke, od Zeravice koju je izbacila lokomotiva penju¢i se malo uzbrdo. Nastupila je i opasnost za Satore koji su bili izvan na prinjata, pa smo ih polijevali vodom. Zamalo ostavljamo Drinu i ulazimo udesno medu klisure u Gijem je dnu Sumjela Sutjeska, U Curevu se prikljutilo jo nekoliko vagona i ubrzo nasta- vijamo do Popovog mosta. Jo’ oko kilometar mogla nas je prevesti lokomotiva, a dalje smo zbog slabe trase morali iza¢i iz vagona i gurati ih dokle god je bilo mogute, kako bi se Sto kasnije morali natovariti naSom prtljagom. Dogur smo vagonéié do blizu TjentiSta, do koga bi trebalo skoro ¢etvrt sata hoda, Sre- éa; je bila da je trasa ila ne&to nizbrdo, tako da se nismo mnogo umorili kod guranja. Sime i jo8 nekoliko naXih nisu bili te sre¢e, jer su gurali drobilicw ispred nas, a ona je bila veoma teSka, Istovarivai naSu priljagu na malu livada pokraj pruge, razdijelili smo teret na jednake dijelove i krenuli natovareni — poput »Serpac, put Tjentista, do jedne prostrane livade gdje smo se malo od- marali, Slijede¢a faza bila je nabavka kuhinjskog posuda iz hotela u Tjentistu. 378Nekolicina naSih poSla je-sa zadatkom da to rijeSi, pa kad su se uskoro vratili fnoseéi lonce, do8lo je do burnog odobravanja, jer je svakome od nas bilo jasno @a se na ovakvim napornim ekskurzijama ne moze prehrana sastojati iskljutivo od suhe hrane. Sreéa nas je i dalje pratila. Susreli smo starog Imbru sa konji- U prasumi Suslog potoka E oer Foto: E. Rake’ éem i uspjeli ga nagovoriti da nam za malu nagradu preveze robu do Suhe. Kad smo natovarili konjiéa, noge su mu malo klecale ali je ipak na povike svoga gospodara Ikrenuo. Put nas je dalje vodio kroz nisku Sumu. Divili smo se okretnosti i snazi konjiéa koji se je na tom terenu sa tolikom tezinom sigurno ketao. Na jednom mjestu gdje su i sada bacali kamenje, put je bio potpuno zasut, pa kalo je strmina bila i suvike velika nije mogao konjié prijeko. Nije nam drugo preostalo, nego da sav teret prebacimo u dva puta preko sipara du- gog oko 50 motara. To nije bilo tako lako, jer novo nabacano kamenje nije se jo8 sleglo pa smo sa, vreéama klizili dolje prema Sutjesci. ProSao je i taj dio puta jzamalo smo se naéli na mjestu gdje bi trebao biti most preko Sutjeske. Medu- tim njega nije bilo, pa smo morali svuéi cipele i tarape kako bi mogli pregaziti yodu. Prelaz je bio dosta veseo. 70 godi8nji Imbro, jednostavno je natjerao ko- njiéa u vodu i poao za njim ne svukavsi niSta sa sebe. Voda je dosezala nesto imad koljena, pa ne znam koji su razlozi naveli Imbru da ne skine opanke i tarape, jer ne vjerujem da mu je kasnije bilo ugodno hodati u mokroj obuéi i hlaéama. Vignja je bila slabe sreée, jer se je omaknula na sklizavi kamen i sko- 379 SSS ses rerSaree ary ie ro se potpuno okupala. Mi ostali presli smo prijeko vrlo oprezno, jer nas je slutaj Vi8nje na to upozorio, Premda je rijeka na tome mjestu bila Siroka tek nekoliko metara, hladnoéa koja nam je uSla u kosti izazvala je bolove. Kada smo se svi skupa naSli na drugoj stranina malom puteljéi¢u,:krenuli smo dalje prema Suh Stigli smo pred mrak pa smo brzo, dok se je jo8 malo vidjelo, postavili Satoré ped starom lipom pred kuéom Milo’a Vujiti¢a. Starome Imbri bilo je prekasné da se vraéa natrag pa je, poveterav8i sa nama, proveo tu noé umotan u jedan od nasih Satora, 6. VIII. 1954. Sunce je tek iza8lo, a mi smo bili na nogama, jer smo nam-jeravali da sto prije stignemo na Trnova¢ko jezero. Premda smo rano ustali, nije nam to puno koristilo, jer smo izgubili rnogo vremena spremanjem logora i trazenjem ko- nji¢a koji bi nam prebacio styari dalje u SuSki potok. Susjedov kopjié bio je na posudbi negdje na Sutjesci, pa po8to nije bilo drugih stanovnika (Suhu na Stavaju svega dvije obitelji), prepustio nam je Milo& svoga konjiéa. iako je imao_ mnogo posla kod kuée, da nam stvari prebaci do mjesta gdje vise kopjié ne bude mogao proéi. ‘Krenuli smo dosta. kasno, sa joS jednim: pratiocem. malim Zdrebetom, koje se je drzalo matere, stalno motajuti se oko nje. Neki od nakih krenuli su naprijed, Sto se je kasnije pokazalo logim, a nas nekolicina ostali smo kraj konjiéa koji 'se je vrlo sporo kretao po’ tom slabo'izgradenom puteljku, U potetku, dok je jo8 put bio kako tako dobar,'a to je bilo sve do mjesta gdje se od njega odvaja joS jedan put udesno na‘obronke Vratnice, islo je _ dobro, no kada smo uSli u Sumu povaljenih stabala, onda je nastupio muéan posao na trazenju mjesta gdje bi konjié mogao proti. Probijali smo se kroz gustare uz potok prelazeéi ga nekoliko puta na mjestima gdje je izgledalo da _ na suprotnoj strani: postoje laganiji prelazi, drie¢i se uglavnom blizine njegova korita, gdje smo i nailazili na mjestimiéno ugazeni puteljak. Na jednom mijestu_ gdje je bio potok isuSen, nai8li smo na gusto izrasle goleme lepuhe koji su svo- Jom visinom mogli sakriti 2évjeka. Nastavili smo uzbrdo u visini malog vodo- pada, gdje smo se duze zadréali, zbog tedke prohodnosti. NeSto kasnije sreo sam se sa poskokom koji se je, barem mi je tako izgledalo, prilitno naljutio na mene, jer je podignuv8i glavu prema meni Zestoko siktao. JoS jedan korak i stao bih na njega. Pozvao sam brzo nage »zmijolovee« Simu i Nedu, koji su odmah dotréali i loveéi ga slutajno usmrtili, Njima je bilo Zao Sto nije ostao Ziv, ali su ga svejedno uzeli, privezali za jedan Stap i ponijeli sa sobom, Probi janje kroz te Sume, gdje je na mnogim mjestima trebalo sjeéi granje i stabla, ili ih na daleko zaobilaziti, pa strmi usponi i silazi na kojima se trebalo mnogo pa-_ ziti na konjiéa, oduzelo nam je mnogo vremena, te smo dostai kasno poslije po- Gne’stigli do izvora SuSkog potoka. Ovdje smo naiéli na prve tragove medvjeda i srna. Daljnji dio puta bio je prestrm za konjiéa, a osim toga bio je previse za- kréen povaljenim stablima, tako da smo ga morali rasteretiti i na dva puta pre-_ nijeti sav prtljag na ledima do Suve Jezerine. Odmarajuéi se u uvali pokraj izvora, nemalo smo se zatudili kada smo tulj povike nagih iz Sume za koje smo drzali da su ve¢ na Trnovatkom jezeru. Oni su najprije zalutali udesno prema Vratnici, pa su se spustili-dolje do potoka, da opet krenu gore ulijevo ispod _ Makaza, i tek sada da se spuste dolje da bi se sastali s nama. Dan se veé pribli- Zavao kraju kada smo, raspodijeliv§i prtljagu, krenuli preko Suve Jezerine pa preko Gradine kroz strme Sume stigli na Trnovatko jezero, Vjerujem da jena 380 Pogled sa Trnovaékog jezera na Maglié Foto: E. Rako’ ——>a a 3lkoga otpao teret od minimum 50 kg, Sto se je i odrazilo u mnogim odmorima tu Sumu, koja nam se sada éinila beskrajno dugom. Mrak je veé pao, a mi 0 umerni podizali Satore na maloj livadi uz obalu jezera. Djevojke su uspjele §skuhati toplu veteru, jako su bile umorne, jer su nosile isti teret kao i mi. igo je i Zeljko sa Betty i Duff (dvije Engleskinje, uéiteljice) On je sa njima jedan dan u Sarajevu, a sada je doSao drugim putem i to preko Perutice Prijevora na jezero. Nakon obilne tople vetere, obukavai svu odjeéu koju smo sjedovali, uvukli smo se pod Satore i vrlo brzo zaspali Studenci Foto: E. RakoS , VIII. 1954. Veé rano ujutro probudila nas je hladno¢a od vlage rose, koja nam se uvukla odjecu, pa smo jedva tekali da se pojavi sunce da ugrijemo promrzle udove. Boje zrake preko naéih Satora. Medutim, sada je nastala takva vruéina da je tjerala €ak i pospance {z Satora, te smo se razmilili u obliznji Sumarak traze¢i ladovinu. Danas je bio dan odreden za odmor pa smo ga nastojali iskoristiti neradu i zabavi. Sime i Nedo oti8li su u lov na amije, posto su. prije oderali Wwerasnjeg poskoka, razapevSi koZu na drvo i zaéudnom brzinom vratili se sa i ridovke, koje su uhvatili nedaléko logora. Bili su lijepi primjerci, priliéno Heresivne, narotito kada su im pruzali Stapove koje su one bijesno grizle, a rizbu su izrazavale jakim psikanjem. Spremi&te za njih je ubrzo pronadeno. Bile su to kutije od potrosencg lakomalta na kojima su natinilj nekoliko rupa mzrak. Oko 9 sati ozivjela je okolina. Iz obliZnje Sume toéno iznad nasih tora pojavilo se uz zvonjavu i meketanje, krdo ovaca medu koje su se um’ file i krave pa onda i konji, a iza svega toga uz poviké i avizduke nekoliko 381 ES NY Cee ae SOE ET De RE Na oI iia 2:pastirica sa preslicama u ruci.,Donji dio lica bio im je pokriven crnim rupe koji su uskoro skinule. Brzo smo sklopili poznanstvo sa njima, a nedugo zatim neki od naSih pokuSali su trgovinu sa vunom, mlijekom i kajmakom. U daljnjem: razgovoru doznale su da imamo zmije, Sto nam naravno nisu vjerovale, pa ih je Nedo morao pustiti kako bi se uvjerile u istinitost naSih tvrdnji, Kad su naie »ljubimice« potele gmizati pastirice su pobjegle uz vrisak, a kad su vidjele da_ smo mi osiali na mjestu, vratile su se i iz izvjesne udaljenosti promatrale kako »zmijari« sa njima zabavljaju. Interesantno je to, da su nam neke od th” pastirica tvrdile da su po prvi put u Zivotu vidjele ridovku, ali su o njima mnogo | male i tule narotito kad im je nedavno jedna njihova drugarica umrla od ugri za, ai medu njima je bio sada jedan pastir kome su prije 20 godina odrezali ruka da mu spase Zivot. Od vatnijih dogadaja dana bio je i taj, kada je Sime odigrao ulogu »doktora« i izlijetio dvije Zene od >te&ke bolesti«. Jedna je imala ispucane usne od vjetra, a druga, mali plik na koi od uboda komarca. Medutim gore u katunima na Sarenoj Lastvi bio je jedan uistinu ozbiljan sluéaj. Jedan malian igrajuéi se nespretno je pao i dobio duboku ranu na nozi, koju su, mu seljaci povili s kravljom balegom, duhanom i mahovinom. Vjerujem da mu je antite- tanus injekcija, koju mu je dao Sime spasila nogu a mozda i Zivot. Poslije toga dogadaja postali su Sime i Nedo stalni abonenti »mlijeénog restoranac kako smo mi nazvali katune, i osvjeZavali se svjezim mlijekom kada bi se vracali sa ture, Poslije podne premjestili smo na§ logor neSto dalje od izvora na malu Cistinu pokraj jezera, Satori su bili smjeSteni tako da je izmedu malih svijetlo-zelenih Satora za noéenje bio postavljen veliki, koji nam je sluzio za spremiSte hrane i tehnigkog materijala. Kuhinja je bila improvizirana ispod jednog velikog ke- mena i nadsvodena granjem za za8titu od sunca i kiSe. Dan je vsim toga prosao u kupanju u jezeru i u krpanju odjeée, koja nam se je veé na putu poderala, &to nas je dosta zabrinjavalo, jer smo od sutra trebali praviti penjatke uspone i _ ture, a rezervne je hlaée malo tko imao. Uvete smo uz logorsku vatru izvriili raspored penjatkih naveza i dogovorili se za smjerove, koje ¢emo tokom sutre- Snjeg dana penjati. Nakon Sto smo preuzeli tehnitki materijal od naSeg oruzara Lierke, oti8li smo na spavanje. 8. VIII. 1954. Ulijenili smo se od nerada juéeraSnjeg dana, pa nam je bilo teSko ustati, no Branko je bio i suvige svojom galamom uporan da smo se nakon dugog prote- zanja digli i po’li na veé skuhani dorutak. Materijal i suha hrana bili su: spre- mijeni jo8 juéer, tako da smo uskoro bili spremni za pokret. Krenuli smo iz logora strmo gore, probijajuéi se kroz nisku klekovinu, preko sipina na slabo- ugazeni put, koji vodi od Sarene Lastve prema Trnovatkom Durmitoru. Stevo je otiSao sa Engleskinjama na Maglié, a u logoru je ostao kao dezurni Zeljko. Svi ostali medu kojima sam bio i ja, razmilili smo se po girokom siparu podno Trnovatkog vrha, trazei pogodnije kamenje za uspon, Kada bi koji od nas doSao na sitno kamenje, klizio bi unazad zbog prilitne strmine. Stigavsi na obronke koji zatvaraju sa sjevera amfiteatar Trn. Durmitora, sjeli smo na me da se odmorimo i da pregledamo stijenu, koja se odavle vidjela u i, Izabrali smo smjerove, kojima smo namjeravalj danas penjati. Izbor je bio bogat, jer se barijera pruzila u smjeru istok-zapad nekoliko kxilome- fara, a izbrazdana pliéim i dubokim jarugama, davala je mnoge moguénosti 382nesuglasica, pa smo se nakon odmora razili svaki na svoju stranu. Branko i ja ‘mali smo namjeru penjati rebro na lijevom uglu >trapezae (dio centralne barijere, Koji je svojim oblikom odgovarao nazivu koga smo odabrali radi lak’e orijentacije). Osim toga rebro je na svojem zavrénom dijelu bilo u obliiu Kokotove kreste pa smo i taj naziv uzeli za smjer. Od mjesta naSeg odmaraligta morali smo najprije silaziti u dno sipine, zaobilazeéi velike blokove kamenja, da se zatim uspnemo tim visokim siparom do podnoZja stijene. Nedaleko nas pripremali su se Sime i Nedo za uspon kroz centralni dio »trapeza«, Nas dvo- Foto: KE. Rakos Jiea uSli smo u rebro penjuéi se jedan dio slobodno, da se zatim na jednoj uskoj polici navezemo. Stijena je ovdje bila vrlo krSljiva, pa smo morali biti oprezni kod hvatanja oprimaka, a isto tako da ne sruSimo koju gromadu jedan dru- gome na glavu, Smjer je dosta lijep, sa tezim detaljima, dok je dio kreste vrio interesantan, zhog oStrih plotastih tornjiéa, nazalost vrlo kruSljivog kamenja Pa je potrebno vrlo oprezno preko njih prelaziti. Na rubu stijene dovekali su has Ive i Vi8nja koji su prepenjali svoj smjer, pa smo zajedno oti8li malo dalje do ruba gdje su trebali izaci Nedo i Sime. U meduvremenu krstio sam Ivu i _ Vnju, jer im je to bio prvi prvenstveni smjer, sa okrajkom nylon uieta da su jaukali, Kroz daljnjih pola sata iza8la su i ostala dva naveza, pa je nastupilo obilno »krstenje«, poslije koga sam ih za umirenje slikao, Nismo se smjeli dugo uadrZavati, jer smo oéekivali goste iz Fote, pa smo poZurili traverzirajuéi padi- nama Trnovatkog Vrha na puteljéié ispod Vlasulje. da Sto prije stignemo u logor. Uzalud smo ih @ekali cijelo poslije podne, jer nisu doSli, pa nam je bilo Za0 Sto smo se toliko Zurili umjesto da uzivamo u vidicima. Kada smo pro- lazili ispod Viasulje jedva sam otrgao pogled sa njezine sjeverne stijene, za koju me je godinama progonila Zelja da je prepenjem i to njen centralni dio, 383Njen lijevi dio prepenjao sam jo¥ prije pet godina sa Mirkom, j taj dio bio je vrlo lijep, ali ovaj centralni je sigurno daleko interesantniji, pa sam éesto kro ovih pet godina pozelio da se opet jednom nadem ovdje i da pokuSam prepe- vimo svojim kucama i predali im karte i pisma da nam bace na podtu, jer je to bila rijetka moguénost, zbog velike udaljenosti od poste. Uspjeh koji smo imali danas prepenjavsi éetiri prvenstvena smjera, morao je biti na neki na~ &in proslavljen, pa smo naveter uz logorsku vatru, bez alkohola, sluSali vedre govore Sime, koji su bili éak i prevodeni na engleski! Danas smo svi, osim Lierke koja je ostala dezurna u logoru, krenuli dosta _ rano prema Trnova¢kom Durmitoru, u raznim praveima po sipini, da se sasta- nemo iznad oblih glava obraslih klekovinom, u njegovom amfiteatru. Sime i Nedo namjeravali su da ponove smjer, Gropuzzo-Mihaljevié u glavi Trno- vatkog Durmitora. Glaya se je vrlo lijepo vidjela po raspullini, koja se proteze skoro do vrha, a u gornjoj trecini se razdvaja u obliku slova V. Branko i ja namjeravali smo prepenjati lijevo rebro od »kreste<, koje nam se utinilo laga-_ nim i dase onda sastanemo sa Vignjom i Ivankom, koje su u druStvu Steve i Engleskinja, krenule prema Biotu, pa da zajedno odaberemo smjerove u stijeni OStraca (ove smo Zeljeli‘jo’ danas prepenjati). Ive i Zeljko oti8li su udesno, u namjeri da ponove #uspon Zena«. Na sjeveru pojavili su se sumnijivi oblaci, ali ih je snaZan vjetar u roku od nekoliko sati potpuno rasprSio. Popeli smo se sipi- nom do njenog povetka i od ulaza u smjer >kreste« posli ulijevo na prvo rebro, za koje smo smatrali da. ¢e nam oduzeti najvise pola sata. Medutim, prevarili smo se, jer je smjer bio veoma kr&ljiv, pun prevjesa, glatkih plota i balkona, — tako da smo tek nakon trosatnog penjanja. probijajuéi se sq klinovima, uspjeli | na rub stijene. PoZurili smo se prema vrhu, da dotekamo Simu i Nedu, a osim toga éekali su nas pod O&tracem Vi8nja i Ivanka. Na vrhu, sastali smo se sa Ivom i Zeljkom, koji su se smjestili u jednoj vrtati i ruéali, Vremena nismo imali, ali nas je glad natjerala da im se prikljutimo, Nedugo iza toga jurio sam sa Brankom po travnatim padinama prema dolje, zaobilaze¢i uvale i vrtate da se traverzom jednog nizeg grebena uspnemo na sedlo sa kojim je bio vezan sjeverni brid OStraca. Sa vrha devikivala nam je naSa petorka, jer su nas spa- zili jo$ na putu. Ostavili smo naprtnjaéu na sedlu u maloj udubini stijene, i za- poteli penjati bridom prema vrhu. Vjetar je jo$ uvijek bio snazan pa smo bili oprezni kod penjanja, da nas koji udarac ne baci, narotito zbog toga jer nismo bili navezani. Na vrhu smo naili nase, koji su se stisnuli iza kamena u zavjet rinu, uzivajuéi u bogatstvu pogleda na sve strane. (Opravdana srdzba kod Vi inje i Ivanke ubrzo je nestala, kada smo im isprigali uzroke na3eg zaka&njenja,) Sa ovog vrha pruzaju se daleki pogledi na jug gdje se jasno ocrtava silhueta Vojnika iznad NikSiéa, a iza nje obrisi Sinjajevine. Ne&to ulijevo kao na dehvat ruke iznad Pivske visoravni virili su tornjevi Durmitora sa najvisim vrhom Bobotovim Kukom. Pogled nam klizi jo& ulijevo gdje zapotinje Pivska visor van prate¢i gornje rubove kanjona Pive i dalje sjeveroistotno na kanjon Té Sjeverno nam pogled zatvara niz vrhova, tije se kratke strme stijene sputaju u Presjeku i Sladi§te. Na jugu u velikoj duZini ragirila se izbrazdana plitkim Hjebovima stijena Velikog Vitla i time zaprijetila vidike prema jugu. Sjevero- zapadno, promatrali smo Trnovatki Durmitor, njegove velike i strme padine, traZeéi ne bi li moZda prona8li nekoga od na&Sih. Odmaraju¢i se tako kojih pola sata, odluéili smo da krenemo natrag. Stevo je s Engleskinjama krenuo obiénim 384item prema jugu na sedlo da se spusti na mali izvor, a Branko je si§ao natrag im putem Kojim smo se popeli, t. j. sjevernim bridom utinivSi time prven- yeni silaz. ViSnja i Ivanka namjeravale su prepenjati sjeveroistotni greben sam im se prikljutio. U8li smo u greben sa lijeve strane i po sistemu plitkih Na vrhu stijene Foto: B. Rakos jebova stigli za oko 1 sat na vrh. Sam uspon je srednje teZak’a stijena je joista kruSljiva, Sto je Ivanka imala priliku iskuSati na svojoj glavi kada sam joj sa uzetom nehotice gurnuo kamen. Odavle prema jugu pruza se divan po- led na Biotke Grede, na Krvava brda, a u dubini Smrekovac, duboku dolinu je sa zapada zatvaraju ogranci, ViliSta. U susjedstvu jugoistotno nadvisio je svojim vrhom Veliki Vitao, na éijem vrhu se bjelasa trijangulaciona pi- amida. Silazili smo strmim travnim padinama prema sjeverozapadu na Smre- wae, da se zatim preko Boljanica Vrata uspnemo na prevalu ispod Trno- gkog Durmitora, Ovdje smo se sastali sa Brankom j ostalim pa smo nastavili uéem traverzirajuéi sipine pod stijenama Trnovatkog Durmitora i zaobisli u praveu zapada na na’ veé poznati put kojim smo dolazili pod stijenu kada 385smo iSli na penjanje. Viinja je putem ustanovila da je zaboravila svoju éuturu na vrhu, pa se je htjela vratiti, Sto joj ne bi ba’ uspjelo jer se dan priblizavao kraju. 10, VII. 1954, Probudio me je jaki vjetar, koji je tresao Satorom, podiZuéi mu krajeve i time udarajuéi u razne predmete stvarajuéi buku, pa sam rano ustao. Danas sam imao namjeru penjati sjeverozapadnu stijenu Megli¢a sa Brankom, a u toku spremanja odluéile su se ViSnja i Ljerka da podu sa nama, pa smo krenuli zajedno. Priliéno je bilg kasno kada smo krenuli iz logora i posli putem koji vodi za Suvu Jezerinu kroz gustu strmu Sumu po kojoj vodi dosta Siroki od ovaca i krava ugazeni put. Prolazimo preko velikih pokoSenih livada Suve Je- zerine, i nastavljamo desnim rubom na puteljtié koji se strmo uzdige prema Prijevoru. Sa njega pruza se pogled na veliki dio Volujaka, te na Sarenu Last- vu i Trmovatki Durmitor. Put prolazi kroz crnogoritnu gumu u kojoj su podignute nove kolibe katunara koji su iz razih mjesta sa Sutjeske dotjerali svoje blago na bogatu ispagu. Svratili smo do katuna Vujitica iz Su- tjeske i napili se kiseloga mlijeka. Neko vrijeme sjedili smo u njihovom drustvu u hladovini bora, razgovarajuci o pa’i, o bolestima, o zmijama, 0 mnogotemu Sto je njih i nas zanimalo, Poslije je doSao tas snimanja, pa darivanja djece keksima i suhim Sljivama, da se na koneu i rastanemo, jer je vee bilo podne, a nismo znali Koliko jo8 imamo do ispod stijene. Nastavili smo prema naSem cilju preko strmog sipara na kojem se kamen takore¢i Zario od jarkog sunea inakon kraéeg vremena izbili na mali proplanak. Smjer daljnjeg uspona nismo mogli totno odrediti jer nam je sjeverozapadni greben, koji se pruzio od samog vrha pa sve dolje do livada na Prijevoru, zatvorio vidik na sjeveroza- padnu stijenu. Nastavili smo dalje traverzirajuéi strminu u smjeru grebena kroz rijetku klekovinu. Kada smo presli greben nagli smo se dosta nisko od podnozja stijene, koju smo sada vidjeli u cijeloj njenoj visini i duzini, i sto je najlosije, dostup do nje bio je teren pokriven gustom klekovinom. Nakon skoro pola sata mutnog probijanja kroz tu klekovinu, primijetili smo da smo se izgrebli daleko viSe nego na svim penjatkim usponima dosdda. Odavle smo uspjeli vidjeti smjerove koje smo namjeravali penjati, a koji su se ukazali kao dvije dosta duboke jaruge sa problematiénim izlazima. Odluéili smo tako, da djevojke idu u desnu, a mi u lijevu jarugu. Do ulaza u stijenu morali smo preéi preko sipara, koji je bio jedan od najneugodnijih, koje sam u ovim planinama prolazio. Stijena je bila pola kruSljiva, a pola évrsta sa dosta lijepih detalja. Narotito je bio zanimljiv izlaz-preko plota, koje su bile eksponirane, a osim toga puhao je sna%an vjetar, tako da smo se testo morali snaino prilijepiti uz stijenu. Na vrhu su nas veé tekale djevojke, koje su iza’le iz svog smijera, pa smo zajedno krenuli na glavni vrh. Osim trijangulacione oznake naifli smo na kutiju sa Stampiljom i upisnu knjigu, koja je done$ena ove godine, Usprikos lo- Seg vremena, koje je bilo prije naSeg dolaska na Maglié, broj upisanih posjeti- _ aca bio je od prijainjih godina daleko veéi. Divan je bio pogled odavde na Peruticu, na njene guste Sume, koje jo8 i sada sakrivaju mnogu divljaé, pa zatim na livade Prijevora i Sume Makaza i Tunjemira, koje se strmo spustaju u Su8ki potok. Na sjeveru i sjeveroistoku, na bogatim pagnjacima Snjeznice i Vuéeva pasla su golema stada ovaca, dok su se u daljini nazirale planine, koje u svom. podnozju sakrivaju gradié Fotu. Njima nadesno vidjeli su se kanjoni Pive i Tare. Na zapadu protegao se dugi lanac Volujaka koji se prema sjevert 386