MRAV DOBRA SRCA

Tri milijuna i jedan mrav žive, rade i spavaju u mravljem gradu, ispod velike kruške u hladu.
Oni imaju kuću na kat, na tri, na devet katova. Oni navijaju budilice na pet da bi se na vrijeme
probudili. Točno u pet zvoni milijun satova. Tada mravi ustaju, galame, prave zbrku. Oblače
se, peru zube u trku. Kad zazvoni šest nema nikog u gradu. Svi su na radu. Ujutro mravlji
starješine po popisu prozivaju: - Mrav taj i taj! - Mravi se po imenima odazivaju. Svatko mora
reči: - Tu sam! - Kad se javi tri milijuna i jedan mrav tada je popisu kraj. Prije tri dana, tek što
je jutro zaplavilo, mravi su se tri puta u čete prestrojavali. I tri puta prebrojavali. Starješine su
iz popisa prozivali. Mrav taj i taj! Mravi se po imenima odazivali. Kako god okreneš - tri
milijuna mrava, i kraj! Što je sa tim jednim mravom? Zar spava? Sutradan je isto, i prekosutra
isto. Tri milijuna mrava tresu glavom: - Tu ima nešto čudno! Tu nešto nije čisto! To
zanimljivo postaje, zašto i koji mrav nedostaje? Nema mrava koji je najviše pjevao i galamio,
on se, zbog nečeg, osamio. Što mu je? - čude se tri milijuna mrava u mravljem gradu, ispod
velike kruške u hladu. Što mu je? Zašto samuje? Tri dana nije ni riječ prozborio! Mravi, koji
kući s posla hitaju, njegovu majku pitaju: - Je li se udobrovoljio? Je li već progovorio? Tri
dana nije ništa ručao, samo je po gradu lutao i zamišljeno šutio ili na stepenicama čučao! - Svi
se pitaju: - Što mu je? Što mu je? Zašto samuje? - Sve je u mravljem gradu zbunio. Mrvicu
keksa su mu nudili, a on se uzjogunio. Nije ni prstom maknuo, niti ju je taknuo! Jutros, tek što
se dan zaplavio, netko je bučno prozor otvorio i mravljem gradu javio: - Progovorio je,
progovorio je! - Zašto je mrav tri dana šutio? Zašto nije ručao? Zašto je zamišljen gradom
lutao i na stepenicama čučao? Prije nekoliko dana - kaže - moj je tata glavnog cvrčka otjerao
sa vrata, i ja se zato neću maknuti sve dok mi ne donesete cvrcka da sa mnom ruča, ja neću
ništa taknuti. Sada u mravljem gradu, ispod velike kruške u hladu, tri milijuna mrava trćka i
traži cvrčka. Jutros, tek što se dan zaplavio, netko je u dubok bunar zavirio i skrivenom
cvrčku objavio: - Izidi slobodno, nisi ništa skrivio! - Sada cvrčak i tri milijuna i jedan mrav
skaču i kliču, u mravljem gradu. Svak hoće viknuti: - Cvrčak je živ i zdrav! - Kada se jave tri
milijuna i jedan mrav, tada je priči kraj. Ispod velike kruške u hladu, u mravljem gradu,
cvrčak i tri milijuna i jedan mrav provode vrijeme: on - u pjesmi, oni - u radu.
Prije početka pričanja priče djecu smo smjestili u krug i pitali smo ih:
Čita li vama djeco tko priče?
Koje su to priče?
Volite li vi kada vama netko priča priču?

Nakon ovih par pitanja djeci smo rekli da se opuste, umire i poslušaju jednu priču....
Tijekom čitanja priče neka djeca su imala zatvorene oči, iako to nismo tražili od njih, neka
djeca su pozorno slušala širo otvorenih očiju.

Nakon čitanja napravile smo malu pauzu, kako bi se djeca vratila u stvarnost i upitali smo ih:
Je li mrav pravi prijatelj?
Imate li vi pravog prijatelja?
Djeca su odgovarala kako je mrav jako vrijedan i kako nije dopustio da cvrčak umre od gladi.

„Mrav je najbolji prijatelj“ izjava jedne djevojčice

Nakon razgovora djeca smo naučili pjesmicu „Mrav“ i time smo završile svoj posjet vrtiću